You are on page 1of 293

DRŽAVNI STRUČNI ISPIT

II. RAZINE
PITANJA I ODGOVORI
Ispit II. razine polaže se za obavljanje poslova radnog
mjesta za koje je uvjet završen diplomski sveučilišni
studij ili specijalistički diplomski stručni studij,
odnosno završen preddiplomski sveučilišni ili stručni
studij u trajanju od najmanje tri godine.
Kratki pregled
U dokumentu se nalaze primjeri pitanja i odgovora državnog stručnog ispita II. razine koja su
podijeljena po tematskim poglavljima (Ustavno uređenje, Sustav državne uprave, Službenički
odnosi, Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave, Uredsko poslovanje, Upravni
postupak i upravni sporovi, Osnove sustava Europske unije). Dokument je numeriran te
namijenjen za učenje i ponavljanje iz isprintanog primjerka koji omogućuje brzi pronalazak
željenog pitanja i odgovora.

Primjeri pitanja i odgovora preuzeti sa stranica Ministarstva pravosuđa i uprave dana 25.04.2021.
https://mpu.gov.hr/primjeri-pitanja-i-odgovora-za-obavljanje-poslova-visoke-strucne-spreme-
zavrsen-sveucilisni-diplomski-studij-ili-specijalisticki-diplomski-studij/23129

Milenko Stambolija
https://www.linkedin.com/in/milenko-stambolija-48556b153/
DRŽAVNI STRUČNI ISPIT II. RAZINEPITANJA I ODGOVORI

Sadržaj
Ustavno uređenje ........................................................................................................................................................................................... 1
1. Što je ustav i kakva je država Republika Hrvatska? ............................................................................................................................................1
2. Koje su temeljne odredbe Ustava Republike Hrvatske? ....................................................................................................................................1
3. Kako narod ostvaruje vlast u Republici Hrvatskoj? ............................................................................................................................................2
4. Koje su najviše vrednote ustavnog poretka? .....................................................................................................................................................2
5. Kakav je suverenitet Republike Hrvatske i gdje se prostire? ..............................................................................................................................2
6. Kako je ustrojena vlast u Republici Hrvatskoj? ..................................................................................................................................................2
7. Tko može mijenjati granice Republike Hrvatske i kako? ....................................................................................................................................2
8. Čime se uređuje državljanstvo Republike Hrvatske? .........................................................................................................................................2
9. Koje su dužnosti i nadležnosti oružanih snaga Republike Hrvatske? .................................................................................................................3
10. Što su nacionalne manjine i koja prava i slobode imaju? .................................................................................................................................3
11. Imaju li pripadnici nacionalnih manjina pravo na političku zastupljenost? ......................................................................................................3
12. Kako nacionalne manjine ostvaruju pravo na zastupljenost u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima?............................................4
13. Koje su osobne i političke slobode i prava? .....................................................................................................................................................4
14. Mogu li se ograničiti ljudska prava i temeljne slobode? ..................................................................................................................................5
15. Tko ima biračko pravo u Republici Hrvatskoj? .................................................................................................................................................5
16. Tko vodi popis birača? .....................................................................................................................................................................................6
17. Može li se ograničiti pravo na štrajk? ..............................................................................................................................................................6
18. Što je Hrvatski sabor? ......................................................................................................................................................................................6
19. Koliki je broj zastupnika u Hrvatskom saboru? ................................................................................................................................................6
20. Kad Hrvatski sabor zasjeda redovito, a kad izvanredno? .................................................................................................................................7
21. Imaju li zastupnici u Hrvatskom saboru imunitet? ...........................................................................................................................................7
22. Može li zastupnik svoj mandat staviti u mirovanje? ........................................................................................................................................8
23. U kojim slučajevima zastupniku prestaje mandat prije isteka vremena?.........................................................................................................8
24. Kako se donose organski zakoni?.....................................................................................................................................................................8
25. Koje su nadležnosti Hrvatskog sabora?............................................................................................................................................................8
26. Tko su ovlašteni predlagači zakona, a tko proglašava zakone? ........................................................................................................................9
27. Kako se bira Predsjednik Republike i koje su njegove dužnosti? .....................................................................................................................9
28. Koje su ovlasti Predsjednika Republike? ..........................................................................................................................................................9
29. Tko zamjenjuje Predsjednika Republike Hrvatske u slučaju spriječenosti? ....................................................................................................10
30. Tko pokreće postupak za utvrđivanje odgovornosti Predsjednika Republike Hrvatske? ...............................................................................10
31. Tko može predlagati kandidate za Predsjednika Republike Hrvatske? ..........................................................................................................10
32. Kakav je postupak izbora Predsjednika Republike Hrvatske i tko utvrđuje rezultate izbora? ........................................................................10
33. Tko čini Vladu Republike Hrvatske i kako se vlada bira? ................................................................................................................................11
34. Koje su nadležnosti Vlade Republike Hrvatske?.............................................................................................................................................11
35. Tko obavlja sudbenu vlast i koji je najviši sud u Republici Hrvatskoj? ............................................................................................................11
36. Tko imenuje i razrješuje suce? .......................................................................................................................................................................12
37. Tko čini Ustavni sud Republike Hrvatske?......................................................................................................................................................12
38. Koje su nadležnosti Ustavnog suda? ..............................................................................................................................................................12
39. Kakav je položaj Ustavnog suda u sustavu državne vlasti? ............................................................................................................................12
40. Imaju li suci Ustavnog suda imunitet? ...........................................................................................................................................................13
41. Koji su uvjeti za izbor sudaca Ustavnog suda? ...............................................................................................................................................13
42. Kako se bira predsjednik Ustavnog suda? ......................................................................................................................................................13
43. Kako odlučuje Ustavni sud i jesu li njegove odluke obvezatne? ....................................................................................................................13
44. Koje su jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave? ...................................................................................13
45. Tko sklapa i potvrđuje međunarodne ugovore? ............................................................................................................................................13
46. Kakva je pravna snaga međunarodnih ugovora? ...........................................................................................................................................14
47. Tko zastupa Republiku Hrvatsku u Vijeću i Europskom vijeću te kako su zastupljeni građani Republike Hrvatske u europskom parlamentu?
............................................................................................................................................................................................................................14
48. Koja prava uživaju državljani Republike Hrvatske, a koja građani Europske unije u Republici Hrvatskoj? .....................................................14
49. Tko ima pravo predložiti promjenu Ustava Republike Hrvatske i tko odlučuje o njegovoj promjeni? ...........................................................15
50. Tko ima pravo pokrenuti postupak udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama i koja su ograničenja tog prava? ............15
51. Kako izgleda grb Republike Hrvatske i gdje se rabi? ......................................................................................................................................15
52. Kako izgleda zastava Republike Hrvatske i gdje se ističe? ..............................................................................................................................16
53. Koji je službeni naziv himne Republike Hrvatske i kada se izvodi? .................................................................................................................16
54. Kako izgledaju državni pečati Republike Hrvatske i gdje se rabe? .................................................................................................................16
55. Što su političke stranke, tko ih može osnovati i tko može postati njenim članom? .......................................................................................17
56. Kada politička stranka stječe svojstvo pravne osobe, a kada prestaje? .........................................................................................................17
Sustav državne uprave .................................................................................................................................................................................. 18
1. Koja je svrha sustava državne uprave? ............................................................................................................................................................18
2. Koje tijelo usmjerava i nadzire sustav državne uprave? ..................................................................................................................................18
DRŽAVNI STRUČNI ISPIT II. RAZINEPITANJA I ODGOVORI

3. Koji su poslovi državne uprave? .......................................................................................................................................................................18


4. Koje poslove državne uprave obuhvaća provedba državne politike? ..............................................................................................................19
5. Prema kojim se pravilima izrađuju nacrti prijedloga zakona, prijedlozi drugih propisa i prijedlozi općih akata Vlade? ...................................19
6. Koje poslove državne uprave obuhvaća neposredna provedba zakona?.........................................................................................................19
7. Kada se strankama omogućuje podnošenje zahtjeva putem jedinstvenog upravnog mjesta? ........................................................................19
9. Što obuhvaća inspekcijski nadzor te koje pravo ima inspektor prilikom inspekcijskog nadzora? ....................................................................19
10. Koje pravo i obvezu ima inspektor ako prilikom inspekcijskog nadzora utvrdi da je povrijeđen zakon ili drugi propis? ................................20
11. Što sastavlja inspektor pri inspekcijskom pregledu? ......................................................................................................................................20
12. Koje tijelo osigurava pomoć inspektoru ako prilikom inspekcijskog nadzora dođe do fizičkog otpora inspektoru? ......................................20
13. Što obuhvaća upravni nadzor i što se nadzire u provedbi upravnog nadzora? ..............................................................................................20
14. Na koji način tijela državne uprave provode upravni nadzor? .......................................................................................................................21
15. Koje upute može tijelo državne uprave koje provodi nadzor davati nadziranim upravnim tijelima ili pravnim osobama? ...........................21
16. Što je tijelo koje provodi upravni nadzor ovlašteno učiniti u postupku upravnog nadzora? .........................................................................21
17. Koji su drugi upravni i stručni poslovi tijela državne uprave? ........................................................................................................................22
18. Kako će postupiti tijelo državne uprave kada zaprimi podnesak kojim se traži mišljenje o odgovarajućoj primjeni zakona i drugih propisa?
............................................................................................................................................................................................................................22
19. Koje provedbene propise donose čelnici tijela državne i što se s njima uređuje? .........................................................................................22
20. Gdje se objavljuju provedbeni propisi i kada stupaju na snagu? ...................................................................................................................23
21. Što čelnici tijela državne uprave uređuju naredbom? ...................................................................................................................................23
22. Gdje se objavljuju naredbe i kada stupaju na snagu? ....................................................................................................................................23
23. Tko obavlja nadzor zakonitosti postupka donošenja i sadržaja provedbenih propisa i naredbi? ...................................................................23
24. Što je Vlada ovlaštena učiniti ako utvrdi nezakonitosti u postupku donošenja ili sadržaju provedbenog propisa ili naredbe koje je donio
čelnik tijela državne uprave? ...............................................................................................................................................................................23
25. Što je Vlada ovlaštena učiniti ako utvrdi nezakonitosti u postupku donošenja ili sadržaju provedbenog propisa koji je donijelo zakonom
ovlašteno tijelo pravne osobe s javnim ovlastima? .............................................................................................................................................24
26. Kome se mogu povjeriti poslovi državne uprave? .........................................................................................................................................24
27. Kada se poslovi državne uprave povjeravaju jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnim osobama s javnim
ovlastima? ...........................................................................................................................................................................................................24
28. Tko odgovara za zakonito i pravilno obavljanje povjerenih poslova državne uprave? ...................................................................................25
29. Na koji se način utvrđuju stvarna i mjesna nadležnost za obavljanje poslova državne uprave? ....................................................................25
30. Tko odlučuje o sukobu nadležnosti između tijela državne prave? .................................................................................................................25
31. Koja se tijela ustrojavaju za obavljanje poslova državne uprave? ..................................................................................................................25
32. Koja su tijela državne uprave? .......................................................................................................................................................................25
33. Kada se ustrojavaju ministarstva? .................................................................................................................................................................25
34. Kada se ustrojavaju državne upravne organizacije? ......................................................................................................................................25
35. Na koji se način ustrojavaju državne upravne organizacije? ..........................................................................................................................25
36. Tko su službene osobe u tijelima državne uprave? ........................................................................................................................................26
37. Tko upravlja tijelima državne uprave? ...........................................................................................................................................................26
38. Tko su čelnici tijela državne uprave? .............................................................................................................................................................26
39. Koje su nadležnosti čelnika tijela državne uprave? ........................................................................................................................................26
40. Koje su nadležnosti državnog tajnika ministarstva?.......................................................................................................................................26
41. Tko obavlja poslove državne uprave i pomoćno tehničke poslove u tijelima državne uprave? .....................................................................27
42. Tko obavlja poslove podrške ministru u provedbi utvrđene politike Vlade? .................................................................................................27
43. Imaju li pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na zastupljenost u tijelima državne uprave? ...............................................................27
44. Kojim se propisom uređuje unutarnje ustrojstvo i uredsko poslovanje tijela državne uprave i tko ga donosi?.............................................27
45. Što se utvrđuje pravilnikom o unutarnjem redu tijela državne uprave i tko ga donosi? ................................................................................27
46. Na koji način tijela državne uprave surađuju međusobno te s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnim osobama
s javnim ovlastima? .............................................................................................................................................................................................27
47. Koja su načela unutarnjeg ustrojstva i planiranja poslova tijela državne uprave? .........................................................................................28
48. Što podrazumijeva javnost rada tijela državne uprave? ................................................................................................................................28
49. Koje se upravne organizacije ustrojavaju u sastavu ministarstva i koji je uvjet za njihovo ustrojavanje? ......................................................28
50. Tko rukovodi radom upravnih organizacija u sastavu ministarstva?..............................................................................................................29
51. Koji su poslovi rukovoditelja upravne organizacije u sastavu ministarstva? ..................................................................................................29
52. Tko zamjenjuje čelnika državne upravne organizacije u slučaju njegove odsutnosti ili spriječenosti i koji su njegovi poslovi? .....................29
53. Koje su unutarnje ustrojstvene jedinice upravnih organizacija u sastavu ministarstava i državnih upravnih organizacija te koji su uvjeti za
njihovo ustrojavanje? ..........................................................................................................................................................................................30
54. Kada se unutarnje ustrojstvene jedinice određuju kao središnji uredi? ........................................................................................................30
55. Koje su unutarnje ustrojstvene jedinice niže razine i kada se ustrojavaju? ...................................................................................................31
56. Tko rukovodi unutarnjim ustrojstvenim jedinicama, koji su njegovi poslovi te kome odgovara za svoj rad? ................................................31
57. Koji su posebne ustrojstvene jedinice i gdje se ustrojavaju? .........................................................................................................................32
58. Za koje se poslove ustrojava glavno tajništvo, tko rukovodi glavnim tajništvom i koje su mu nadležnosti? ..................................................32
59. Za koje se poslove ustrojava kabinet čelnika tijela državne uprave te tko njime rukovodi? ..........................................................................32
60. Za koje se poslove ustrojava samostalna ustrojstvena jedinica za unutarnju reviziju? ..................................................................................33
61. Za koje se poslove ustrojava samostalna ustrojstvena jedinca za drugostupanjski postupak? ......................................................................33
62. Za koje se poslove ustrojava ured rukovoditelja upravne organizacije u sastavu ministarstva? ....................................................................33
DRŽAVNI STRUČNI ISPIT II. RAZINEPITANJA I ODGOVORI

63. Koje se jedinice mogu ustrojiti za obavljanje poslova neposredne provedbe zakona, inspekcijski nadzor, upravni nadzor te druge upravne i
stručne poslove izvan sjedišta tijela državne uprave? .........................................................................................................................................33
64. Koji je uvjet za ustrojavanje područnih ureda, i što ako ne postoje uvjeti za njihovo ustrojavanje? .............................................................33
65. Kako se određuje sjedište područnih jedinica? ..............................................................................................................................................34
66. Tko rukovodi područnom jedinicom? ............................................................................................................................................................34
67. Kome rukovoditelji područnih jedinica odgovaraju za svoj rad? ....................................................................................................................34
68. Koje se tijelo osniva u tijelima državne uprave kao stručno i savjetodavno tijelo čelnika tijela državne uprave? .........................................35
69. Koje se savjetodavna i radna tijela osnivaju u tijelima državne uprave za pojedina značajna pitanja iz djelokruga tijela? ............................35
70. Kojim se aktom planiraju poslovi tijela državne uprave, što sadrži te tko ga i kada donosi? .........................................................................35
71. Kako je određeno radno vrijeme u tijelima državne uprave? ........................................................................................................................35
72. Kako je određeno uredovno vrijeme u tijelima državne uprave? ..................................................................................................................35
73. Što su uredovni dani? ....................................................................................................................................................................................36
74. Gdje se osiguravaju sredstva za rad tijela državne uprave? ...........................................................................................................................36
75. Na koji su način tijela državne uprave dužna upravljati sredstvima za rad? ..................................................................................................36
76. Na koji način tijelo državne uprave može zajednički koristiti stvari i opremu s drugim tijelom državne uprave te s jedinicom lokalne ili
područne (regionalne) samouprave odnosno pravnom osobom s javnim ovlastima? ........................................................................................36
77. Koje poslove obavljaju uredi državne uprave? ..............................................................................................................................................37
78. Koje su nadležnosti predstojnika ureda državne uprave ? .............................................................................................................................37
79. Može li predstojnik ureda državne uprave imati zamjenika?.........................................................................................................................37
80. Koje se ustrojstvene jedinice mogu ustrojiti u uredima državne uprave u županijama (u sjedištu i izvan sjedišta)? .....................................37
81. Tko čini Vladu Republike Hrvatske? ...............................................................................................................................................................38
82. Kada stupaju na dužnost predsjednik i članovi Vlade? ..................................................................................................................................38
83. Kome podnose ostavku članovi Vlade Republike Hrvatske? ..........................................................................................................................38
84. Koja su osnovna zaduženja Vlade? ................................................................................................................................................................38
85. Koje su ovlasti predsjednika i potpredsjednika Vlade? ..................................................................................................................................39
86. Tko čini uži kabinet Vlade, koje poslove uži kabinet Vlade obavlja i tko njime predsjedava? ........................................................................39
87. Na koji način Vlada donosi odluke? ...............................................................................................................................................................39
88. Kada Vlada Republike Hrvatske odlučuje dvotrećinskom većinom glasova svih članova Vlade? ...................................................................39
89. Koje poslove obavlja Ured predsjednika Vlade i tko njime upravlja?.............................................................................................................40
90. Koje poslove obavlja Glavno tajništvo i tko njime upravlja? ..........................................................................................................................40
91. Tko obavlja poslove za potpredsjednika Vlade koji nije čelnik ministarstva? ................................................................................................40
92. Za koje se poslove mogu imenovati posebni savjetnici? ................................................................................................................................41
93. Može li Vlada Republike Hrvatske osnivati radna tijela, koja te za koje poslove? ..........................................................................................41
94. Koja su stalna radna tijela Vlade Republike Hrvatske? ..................................................................................................................................41
95. Koje stručne službe može osnivati Vlada? .....................................................................................................................................................41
96. Koje stručne službe – urede Vlada osniva uredbom? ....................................................................................................................................42
97. Može li Vlada Republike Hrvatske osnivati povjerenstva te kojim aktom? ....................................................................................................42
98. Koje akte donosi Vlada?.................................................................................................................................................................................42
99. Što moraju sadržavati sukladno poslovniku Vlade, prijedlozi propisa i drugih akata koje donosi Vlada te nacrti prijedloga zakona i drugih
propisa te akata koje Vlada predlaže za donošenje Hrvatskome saboru? ...........................................................................................................42
100. Koji se propisi i akti Vlade objavljuju u „Narodnim novinama“? ..................................................................................................................43
101. Može li se protiv člana Vlade voditi kazneni postupak? ...............................................................................................................................43
Službenicki odnosi ........................................................................................................................................................................................ 44
1. Što se uređuje Zakonom o državnim službenicima? ........................................................................................................................................44
2. Na koga se primjenjuju odredbe Zakona o državnim službenicima? ...............................................................................................................45
3. Tko obavlja poslove u državnim tijelima? ........................................................................................................................................................45
4. Kojim propisima se utvrđuju prava, obveze i odgovornosti državnih službenika? ...........................................................................................45
5. Koja su načela postupanja državnih službenika? .............................................................................................................................................46
6. Koja su temeljna prava državnih službenika? ..................................................................................................................................................46
7. Što je pravo na zaštitu službenika koji prijavi sumnju na korupciju (zaštita „zviždača“)? ................................................................................46
8. Što je dužnost čuvanja službene tajne i poštivanja privatnosti? ......................................................................................................................47
9. Što je dužnost prisutnosti na radnom mjestu? ................................................................................................................................................47
10. Kako se izvršavaju nalozi čelnika tijela i nadređenog službenika? .................................................................................................................48
11. Kada je državni službenik dužan odbiti izvršenje naloga i što treba poduzeti? ..............................................................................................48
12. Kada službenik može odbiti izvršenje naloga? ...............................................................................................................................................49
13. Može li službenik otvoriti obrt ili osnovati pravnu osobu ako da pod kojim uvjetima? .................................................................................49
14. Može li državni službenik obavljati dodatan posao,ako da pod kojim uvjetima?...........................................................................................49
15. Mora li državni službenik prijaviti mogući sukob interesa, ako da u kojim slučajevima? ...............................................................................49
16. Kako će postupiti državno tijelo po zaprimljenoj obavijesti državnog službenika o mogućem sukobu interesa? ..........................................50
17. Može li državni službenik sudjelovati u radu trgovačkog društva ili drugih pravnih osoba? ..........................................................................50
18. U kojim slučajevima je zabranjeno državnom službeniku da donosi odnosno sudjeluje u donošenju odluka? .............................................50
19. Koje su pretpostavke za prijam u državnu službu? ........................................................................................................................................51
20. Što se uređuje Pravilnikom o unutarnjem redu? ...........................................................................................................................................51
21. Što se uređuje planom prijma u državnu službu te za koje razdoblje se donose planovi prijama u državnu službu? ....................................51
22. Opišite postupak donošenja plana prijma u državnu službu? ........................................................................................................................51
23. Koji su načini popunjavanja radnih mjesta u državnim tijelima .....................................................................................................................52
DRŽAVNI STRUČNI ISPIT II. RAZINEPITANJA I ODGOVORI

24. Koji je postupak objave javnog natječaja i internog oglasa? ..........................................................................................................................52


25. Što prethodi raspisivanju javnog natječaja i internog oglasa? .......................................................................................................................53
26. U kojim se slučajevima mogu poništiti javni natječaj i interni oglas? ............................................................................................................53
27. Može li se obustaviti postupak javnog natječaja i internog oglasa, ako da, kako i kada? ..............................................................................54
28. Objasnite rješenje o prijmu u državnu službu (način izbora kandidata, tko donosi rješenje o prijmu u državnu službu, kome se i na koji
način rješenje dostavlja, pravo žalbe protiv rješenja o prijmu u državnu službu) ................................................................................................54
29. Kako se provodi postupak prijama kandidata izabranog putem javnog natječaja ili internog oglasa koji je državni službenik? ....................54
30. Koja je razlika u postupku prijama u državnu službu, između redovitog i izvanrednog postupka? ................................................................55
31. Koji su uvjeti za prijam u državnu službu? .....................................................................................................................................................55
32. Koje su zapreke za prijam u državnu službu? .................................................................................................................................................56
33. Objasnite način izbora kandidata i rješenja koja se donose u postupku javnog natječaja za prijam u državnu službu (vrste rješenja, tko
donosi rješenje, kome se i na koji način rješenje dostavlja, pravo žalbe protiv rješenja o prijmu u državnu službu) ..........................................56
34. Postoji li obveza probnog rada ako da u kojem trajanju, kako se obavlja i ocjenjuje? ...................................................................................57
35. Kako se izvršava obveza polaganja državnog ispita?......................................................................................................................................57
36. U kojim slučajevima se osobe mogu primiti u državnu službu na određeno vrijeme (razlozi, trajanje, način prijma u službu, žalba)? .........58
37. Postoji li mogućnost stručnog osposobljavanja u državnoj službi bez zasnivanja radnog odnosa i polaganja državnog ispita? ....................59
38. Kako se povjeravaju poslovi koji se obavljaju u državnom tijelu pružateljima stručnih usluga izvan državne službe? ..................................60
39. Tko odlučuje o obvezama i pravima državnih službenika? ............................................................................................................................60
40. Koji je status i uloga Odbora za državnu službu te tko imenuje članove Odbora? .........................................................................................61
41. Kako se klasificiraju radna mjesta u državnoj službi? .....................................................................................................................................61
42. Koja su radna mjesta rukovodećih državnih službenika koje imenuje Vlada na prijedlog čelnika tijela na razdoblje od četiri godine i kako se
popunjavaju? .......................................................................................................................................................................................................62
43. Kako se raspoređuju državni službenici na radna mjesta u kabinetu ministra? .............................................................................................62
44. Kada i pod kojim uvjetima se službenika može premjestiti na drugo radno mjesto? ....................................................................................62
45. Objasnite razliku između trajnog i privremenog premještaja državnih službenika? ......................................................................................63
46. Kada i pod kojim uvjetima se službenika može uputiti na rad u drugo državno tijelo? ..................................................................................63
47. Navedite za koje se razdoblje vrši ocjenjivanje državnih službenika, svrhu ocjenjivanja i vrste ocjena. ........................................................64
48. Tko ocjenjuje državnog službenika i kako se odlučuje o ocjeni? ....................................................................................................................65
49. Na što sve utječe ocjena državnog službenika? .............................................................................................................................................66
50. Kako državni službenik može napredovati u državnoj službi? ........................................................................................................................66
51. Kako se promiču državni službenici?..............................................................................................................................................................67
52. Kako je propisana izobrazba državnih službenika i koji programi izobrazbe mogu biti? ................................................................................67
53. Koje su kategorije zajedničkih programa izobrazbe? .....................................................................................................................................68
54. Kako se organiziraju programi izobrazbe? .....................................................................................................................................................69
55. Što je studijski dopust i kako se odobrava? ...................................................................................................................................................69
56. Može li sindikalni povjerenik odgovarati za povredu službene dužnosti?......................................................................................................70
57. Koje su vrste povreda službene dužnosti, tko pokreće postupak povrede službene dužnosti te tko odlučuje o povredama službene
dužnosti? .............................................................................................................................................................................................................70
58. Koje su lake povrede službene dužnosti? ......................................................................................................................................................71
59. Koje su teške povrede službene dužnosti? ....................................................................................................................................................72
60. Kada nastupa zastara pokretanja i vođenja postupka zbog povrede službene dužnosti? ..............................................................................73
61. Koje se kazne mogu izreći za povrede službene dužnosti? ............................................................................................................................74
62. Kada i kako se udaljuje državni službenik iz službe? ......................................................................................................................................74
63. Što se smatra štetom u obavljanju službe tko utvrđuje okolnosti u kojima je nastala šteta i u kojim slučajevima državni službenik snosi
odgovornost za nanesenu štetu?.........................................................................................................................................................................75
64. Kakav je status državnih službenika nakon donošenja novog pravilnika o unutarnjem redu? .......................................................................76
65. Kakav je status državnih službenika kod ukidanja državnog tijela ili promjene djelokruga državnog tijela?..................................................76
66. Kako je uređeno raspolaganje državnih službenika Vladi (kojim propisom, koliko traje i što utječe na rok raspolaganja državnih službenika
Vladi)? .................................................................................................................................................................................................................77
67. Kakav je status državnog službenika stavljenog na raspolaganje (pravo na naknadu plaće, premještaj za vrijeme raspolaganja, prestanak
državne službe)? ..................................................................................................................................................................................................77
68. Koji su načini prestanka državne službe? .......................................................................................................................................................78
69. Kada se službeniku može dati izvanredni otkaz? ...........................................................................................................................................79
70. Koji su razlozi za prestanak državne službe po sili zakona? ...........................................................................................................................80
71. Što se utvrđuje Etičkim kodeksom državnih službenika? ...............................................................................................................................81
72. Koja su etička načela kojih se državni službenici moraju pridržavati?............................................................................................................81
74. Opišite načelo Zaštita osobnog ugleda i ugleda državne službe?...................................................................................................................82
75. Kako se službenici trebaju ponašati u javnim nastupima? .............................................................................................................................82
76. Kako državni službenik treba postupati prema građanima? ..........................................................................................................................82
77. Na čemu se temelje međusobni odnosi državnih službenika? .......................................................................................................................83
78. Kako se imenuje i koje su dužnosti povjerenika za etiku? ..............................................................................................................................83
79. Što je Etičko povjerenstvo i kako djeluje? ......................................................................................................................................................84
80. Kome se podnose pritužbe za nepoštivanje odredaba Etičkog kodeksa državnih službenika? ......................................................................85
81. Tko, na koji način i u kojem roku se provodi postupak osnovanosti pritužbe za nepoštivanje odredaba Etičkog kodeksa državnih
službenika? ..........................................................................................................................................................................................................85
82. Gdje se objavljuje Etički kodeks državnih službenika? ...................................................................................................................................86
DRŽAVNI STRUČNI ISPIT II. RAZINEPITANJA I ODGOVORI

83. Što je Kolektivni ugovor? ...............................................................................................................................................................................86


84. Što se uređuje Kolektivnim ugovorom? .........................................................................................................................................................87
85. Kako je uređeno radno vrijeme prema Kolektivnom ugovoru? .....................................................................................................................87
86. Koliko je trajanje tjednog odmora? ...............................................................................................................................................................87
87. Kada se stječe pravo na godišnji odmor? .......................................................................................................................................................88
88. Kako je utvrđeno pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora? .......................................................................................................................88
89. Koliko je trajanje godišnjeg odmora? ............................................................................................................................................................88
90. Kolika je naknada plaće za korištenje godišnjeg odmora? .............................................................................................................................88
91. Tko donosi raspored korištenja godišnjeg odmora? ......................................................................................................................................89
92. Kako je uređeno korištenje godišnjeg odmora (može li se koristiti u dijelovima, do kada se mora iskoristiti, može li se odreći prava na
godišnji odmor? ...................................................................................................................................................................................................89
93. U kojim slučajevima državni službenik može koristiti plaćeni dopust? ..........................................................................................................89
94. U kojim slučajevima se može koristiti neplaćeni dopust? ..............................................................................................................................90
95. Kako se utvrđuje plaća državnog službenika i namještenika? ........................................................................................................................90
96. U kojim slučajevima se uvećava osnovna plaća službenika i namještenika?..................................................................................................90
97. Kako se isplaćuje naknada plaće za vrijeme bolovanja? ................................................................................................................................91
98. Koja su ostala materijalna prava službenika i namještenika? ........................................................................................................................91
99. Tko je povjerljivi savjetnik i koje su mu zadaće? ............................................................................................................................................91
100. Tko tumači i prati primjene Kolektivnog ugovora? ......................................................................................................................................92
101. Što je predmet Zakona o radu? ...................................................................................................................................................................92
102. Kako se vode podaci o osiguranicima po osnovi radnog odnosa? ...............................................................................................................93
103. Kako se može sklopiti ugovor o radu? .........................................................................................................................................................93
104. Koliko je trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme?.............................................................................................................................93
105. Koji se podaci ne smiju tražiti od kandidata prilikom odabira za radno mjesto i sklapanja ugovora o radu? ..............................................94
106. Kako se štite osobni podaci i zaštita privatnosti radnika? ............................................................................................................................94
107. Koje su obveze poslodavca u zaštiti života, zdravlja i ćudoređa radnika ......................................................................................................94
108. Kako se štite trudnice u postupku zapošljavanja ili radnog odnosa? ...........................................................................................................94
109. Kako se štite trudnice i majke u radnom odnosu? .......................................................................................................................................95
110. Kada poslodavac ne može otkazati ugovor o radu? .....................................................................................................................................95
111. Ima li radnik obvezu obavješćivanja o privremenoj nesposobnosti za rad? .................................................................................................96
112. Je li zabranjeno otkazivanje ugovora o radu u slučaju privremene nesposobnosti uzrokovane ozljedom na radu ili profesionalnom
bolešću? ..............................................................................................................................................................................................................96
113. Može li ozljeda na radu ili profesionalna bolest biti zapreka za napredovanje ili ostvarenje drugih prava? ................................................96
114. Ima li radnik koji je privremeno bio nesposoban za rad pravo povratka na prethodne ili odgovarajuće poslove ? .....................................96
115. Ima li radnik sa smanjenom radnom sposobnošću pravo zaposlenja na drugim poslovima? ......................................................................97
116. Ima li radnik pravo na otpremninu u slučaju ozljede na radu ili profesionalne bolesti? ..............................................................................97
117. Ima li radnik koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti prednost pri stručnom osposobljavanju i školovanju? 97
118. Što je radno vrijeme?...................................................................................................................................................................................97
119. Što je puno, a što nepuno radno vrijeme? ...................................................................................................................................................98
120. Što je skraćeno radno vrijeme? ...................................................................................................................................................................99
121. Što je prekovremeni rad? ............................................................................................................................................................................99
122. Što je noćni rad? ........................................................................................................................................................................................100
123. Kada se zabranjuje noćni rad? ...................................................................................................................................................................100
124. Koje vrste odmora postoje i kako je propisano njihovo trajanje i korištenje? ...........................................................................................100
125. Kako je propisano pravo na korištenje i trajanje godišnjeg odmora? ........................................................................................................102
126. Kako ostvaruje pravo na godišnji odmor radnik koji nije ispunio uvjet za stjecanje tog prava na propisani način?...................................102
127. Može li se radnik odreći prava na godišnji odmor?....................................................................................................................................102
128. Može li radnik koristiti godišnji odmor u dijelovima i pod kojim uvjetima? ...............................................................................................102
129. Ima li pravo radnik iskoristiti godišnji odmor koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen? ............................103
130. Može li radnik koristiti jedan dan godišnjeg odmora kada on to želi? .......................................................................................................103
131. Kolika je naknada plaće za vrijeme korištenje godišnjeg odmora? ............................................................................................................103
132. Kako se isplaćuju plaće i naknade plaće? ...................................................................................................................................................103
133. Što je zabrana prijeboja potraživanja poslodavca prema radniku? ............................................................................................................104
134. Je li poslodavac dužan izdati radniku potvrdu o zaposlenju i vratiti isprave? ............................................................................................104
135. Kada radnik može zahtijevati sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa? ......................................................................................................104
136. Kako se štiti dostojanstvo radnika? ...........................................................................................................................................................105
137. Na kojoj strani leži teret dokazivanja u radnim sporovima? ......................................................................................................................105
138. Što sadrži pravo na štrajk, odnosno štrajk solidarnosti? ............................................................................................................................106
139. Koji se poslovi ne smiju prekidati za vrijeme štrajka? ................................................................................................................................106
140. Koje su posljedice organiziranja ili sudjelovanja u štrajku? ........................................................................................................................107
141. Imaju li pravo radnici i poslodavci na udruživanje? ...................................................................................................................................107
142. Što se uređuje kolektivnim ugovorom? .....................................................................................................................................................107
143. Koga obvezuje kolektivni ugovor? .............................................................................................................................................................108
144. Do kada vrijedi produžena primjena pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru? .........................................................................108
145. Pod kojim uvjetima dolazi do proširenja primjene kolektivnog ugovora? .................................................................................................108
Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave .................................................................................................................................... 110
DRŽAVNI STRUČNI ISPIT II. RAZINEPITANJA I ODGOVORI

1. Što označava stupanje na snagu Europske povelje o lokalnoj samoupravi u odnosu na Republiku Hrvatsku? ..............................................111
2. Objasnite pojam lokalne samouprave prema Europskoj povelji o lokalnoj samoupravi? ..............................................................................112
3. Na što se odnose načela utvrđena Europskom poveljom o lokalnoj samoupravi? ........................................................................................112
4. Koje su vrste i osnovna obilježja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave? ..............................................................................113
5. Može li se gradom utvrditi i jedinica koja ne udovoljava kriterijima iz Zakona (da je sjedište županije te da ima više od 10.000 stanovnika)?
..........................................................................................................................................................................................................................113
6. Tko donosi statut općine, grada i županije, kojom većinom i što se njime uređuje? .....................................................................................113
7. Gdje se utvrđuju grb i zastava jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i tko odobrava njihovu upotrebu? .............................114
8. Koji poslovi se nalaze u samoupravnom djelokrugu općina i gradova? .........................................................................................................114
9. Koja su obilježja i samoupravni djelokrug velikih gradova? ...........................................................................................................................115
10. Koji poslovi pripadaju samoupravnom djelokrugu županije? ......................................................................................................................115
11. Mogu li se prenijeti poslovi iz samoupravnog djelokruga jedinica? .............................................................................................................116
12. Čime se uređuje obavljanje poslova državne uprave u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave? ..........................................116
13. Koji su oblici neposrednog sudjelovanja građana u odlučivanju? ................................................................................................................116
14. Tko može predložiti raspisivanje referenduma te tko raspisuje referendum? .............................................................................................116
15. O kojim pitanjima se može odlučivati na referendumu? .............................................................................................................................117
16. U kojem slučaju predstavničko tijelo može raspisati referendum? .............................................................................................................117
17. U kojem slučaju predstavničko tijelo mora raspisati referendum i što ako ga ne raspiše? ..........................................................................117
18. Tko ima pravo glasovanja na referendumu?................................................................................................................................................117
19. Je li odluka donesena na referendumu obvezatna za predstavničko tijelo? ................................................................................................117
20. Mora li predstavničko tijelo raspravljati o prijedlogu građana?...................................................................................................................118
21. Za što su tijela jedinica dužna građanima i pravnim osobama omogućiti podnošenje predstavki i pritužbi? ..............................................118
22. Koje su vrste tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave? .................................................................................................118
23. Koja su predstavnička tijela - u općini, gradu i županiji? ..............................................................................................................................118
24. Koliko traje mandat članova predstavničkog tijela i kako obavljaju tu dužnosti? ........................................................................................118
25. Kakve je prirode mandat članova predstavničkog tijela? .............................................................................................................................118
26. Imaju li članovi predstavničkog tijela zaštitu od kaznenog progona (imunitet) i za što? .............................................................................118
27. Kada se predstavničko tijelo smatra konstituiranim? ..................................................................................................................................118
28. Kako se bira predsjednik predstavničkog tijela te koje su njegova prava i dužnosti? ..................................................................................119
29. Na čiji je zahtjev predsjednik dužan sazvati sjednicu predstavničkog tijela? (vrste, djelokrug, način upravljanja upravnim tijelima)? .......119
30. Što u slučaju kada predsjednik ne sazove sjednicu predstavničkog tijela na obrazloženi zahtjev najmanje jedne trećine članova
predstavničkog tijela ? .......................................................................................................................................................................................119
31. Koje poslove obavlja predstavničko tijelo? ..................................................................................................................................................119
32. Možete li objasniti način rada i odlučivanja predstavničkog tijela? .............................................................................................................120
33. Tko su izvršna tijela u općini, gradu i županiji i koja je njihova temeljna ovlast? .........................................................................................120
34. Na koji način se biraju općinski načelnik, gradonačelnik, župan i njihovi zamjenici? ...................................................................................120
35. Koja je uloga zamjenika općinskog načelnika, gradonačelnika i župana? ....................................................................................................120
36. Kojim putem se može opozvati općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog zamjenika? .........................................121
37. Tko raspisuje referendum za opoziv i na čiji prijedlog? ...............................................................................................................................121
38. U kojem slučaju će se raspisati prijevremeni izbori za općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog zamjenika i tko će
obnašati dužnost do provedbe prijevremenih izbora? ......................................................................................................................................121
39. U kojem slučaju se neće raspisati prijevremeni izbori za općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog zamjenika?...122
40. Hoće li se raspisivati prijevremeni izbori ako za vrijeme trajanja mandata općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana prestane
mandat samo njihovom zamjeniku (koji je izabran zajedno s njima)? ...............................................................................................................122
41. Što se događa ako prestane mandat zamjeniku koji obnaša dužnost općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana? .................122
42. Što se događa ako prestane mandat zamjeniku općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana izabranom iz reda pripadnika
nacionalnih manjina? ........................................................................................................................................................................................122
43. Koliko zamjenika imaju općinski načelnici, gradonačelnici i župani te kako se oni biraju? ..........................................................................122
44. Koje su ovlasti izvršnog tijela te koje poslove obavlja općinski načelnik, gradonačelnik odnosno župan? ..................................................123
45. Koje vrste upravnih tijela mogu biti, za što se ustrojavaju i tko njima upravlja?..........................................................................................123
46. Koji su oblici mjesne samouprave i kako se osnivaju? .................................................................................................................................124
47. Koja su tijela mjesnog odbora i na koji se način biraju? ...............................................................................................................................124
48. Tko raspisuje izbore za članove vijeća mjesnih odbora? ..............................................................................................................................125
49. Kako je osigurana pravna zaštita u postupku izbora članova vijeća mjesnih odbora? .................................................................................125
50. Tko obavlja nadzor nad zakonitošću rada tijela mjesnog odbora? ..............................................................................................................125
51. Što čini imovinu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i na koji način se njome upravljanja i raspolaže? ..........................125
52. Koji su prihodi jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave? .......................................................................................................125
53. Koji je temeljni financijski akt jedinice, tko ga donosi i što ako ga ne donese? ............................................................................................126
54. Koje tijelo donosi opće akte jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave? ..................................................................................126
55. Kada opći akti stupaju na snagu? .................................................................................................................................................................126
56. Tko donosi pojedinačne akte i kako je osigurana pravna zaštita?................................................................................................................126
57. Tko i na koji način obavlja nadzor zakonitosti pojedinačnih neupravnih akata? ..........................................................................................127
58. Tko i na koji način obavlja nadzor zakonitosti rada predstavničkog tijela? ..................................................................................................127
59. Tko i na koji način obavlja nadzor zakonitosti općih akata?.........................................................................................................................127
60. Tko je dužan opće akte dostaviti na nadzor i kome? ...................................................................................................................................128
61. Za što je ovlašten općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan vezano uz nadzor zakonitosti općeg akta?........................................128
DRŽAVNI STRUČNI ISPIT II. RAZINEPITANJA I ODGOVORI

62. Kako će postupati predstojnik ureda državne uprave pri ocjeni zakonitosti općeg akta? ............................................................................128
63. Koje su ovlasti predstojnika ureda državne uprave u postupanju po odluci općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana o
obustavi od primjene općeg akta?.....................................................................................................................................................................129
64. Tko može neposredno obustaviti od primjene opći akt? .............................................................................................................................129
65. Kako će postupiti nadležno središnje tijelo državne uprave u nadzoru zakonitosti općeg akta kad zaprimi odluku predstojnika ureda
državne uprave? ................................................................................................................................................................................................129
66. Tko i kome podnosi zahtjev za ocjenu zakonitosti općeg akta? ...................................................................................................................130
67. Kako se provodi nadzor zakonitosti statuta jedinice? ..................................................................................................................................130
68. Tko, na koji način i u kojim slučajevima može raspustiti predstavničko tijelo? ............................................................................................130
69. Tko, na koji način i u kojim slučajevima može istovremeno raspustiti predstavničko tijelo i razriješiti izvršno tijelo? ................................131
70. Kako je osigurana pravna zaštita u slučaju raspuštanja predstavničkog tijela i u slučaju istovremenog raspuštanja predstavničkog i
razrješenja izvršnog tijela? ................................................................................................................................................................................131
71. Tko i u kojim slučajevima imenuje povjerenika Vlade Republike Hrvatske? ................................................................................................132
72. Na koji način općinski načelnik, gradonačelnik i njihov zamjenik mogu obavljati dužnost i koja im prava pripadaju po osnovi obavljanja
dužnosti na koju su izabrani?.............................................................................................................................................................................132
73. Na koji način općine, gradovi i županije mogu ostvariti suradnju s jedinicama lokalne i regionalne samouprave drugih država? ..............133
74. Je li moguća međusobna suradnja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave? ........................................................................133
75. Kako, odnosno čime se osnivaju općine, gradovi i županije? .......................................................................................................................134
76. Kako se utvrđuju granice jedinica lokalne samouprave? .............................................................................................................................135
77. Mogu li se i na koji način promijeniti granice jedinica lokalne samouprave? ..............................................................................................135
78. Tko može predložiti promjene područja, promjene sjedišta i osnivanje novih jedinica lokalne samouprave? ............................................136
79. Što uređuje Zakon o Gradu Zagrebu? ..........................................................................................................................................................136
80. Što uređuje Statut Grada Zagreba? .............................................................................................................................................................136
81. Kakav je status Grada Zagreba? ...................................................................................................................................................................136
82. Koji poslovi su u djelokrugu Grada Zagreba? ...............................................................................................................................................136
83. Koja su tijela Grada Zagreba ? .....................................................................................................................................................................137
84. Kako se biraju gradonačelnik Grada Zagreba i njegovi zamjenici? ...............................................................................................................137
85. Koja su upravna tijela Grada Zagreba? ........................................................................................................................................................137
86. Tko imenuje pročelnike upravnih tijela Grada Zagreba, koliko im traje mandat i kome su odgovorni? ......................................................137
87. Kakav je odnos Grada Zagreba i Zagrebačke županije?................................................................................................................................138
88. Kako se financira Grad Zagreb? ...................................................................................................................................................................138
89. Tko ima pravo birati članove predstavničkih tijela? .....................................................................................................................................139
90. Tko ima pravo biti biran za člana predstavničkog tijela? .............................................................................................................................139
91. Tko ima pravo birati općinskog načelnika, gradonačelnika, župana i njihove zamjenike? ...........................................................................139
92. Tko ima pravo biti biran za općinskog načelnika, gradonačelnika, župana i njihove zamjenike? .................................................................139
94. Kada se održavaju redovni lokalni izbori? ....................................................................................................................................................139
95. Kada se raspisuju prijevremeni izbori i u kojem se roku održavaju? ............................................................................................................139
96. Kada počinje i do kada traje mandat članova predstavničkog tijela?...........................................................................................................140
97. Kada počinje i do kada traje mandat općinskog načelnika, gradonačelnika i župana te njihovih zamjenika? ..............................................140
98. Tko su ovlašteni predlagatelji kandidacijskih lista i kandidata? ...................................................................................................................141
99. Kada je predlaganje kandidacijskih lista i kandidata uvjetovano prikupljanjem potpisa birača? .................................................................141
100. Koje političke stranke imaju pravo predlagati kandidacijske liste i birače? ...............................................................................................141
101. Tko u ime birača može podnositi kandidacijske liste i kandidate? .............................................................................................................141
102. Tko su sudionici izborne promidžbe?.........................................................................................................................................................141
103. Koje je vrijeme trajanja izborne promidžbe i izborne šutnje? ....................................................................................................................141
104. Koje su vrste tijela za provedbu izbora? ....................................................................................................................................................142
105. Koje su obveze biračkog odbora prije otvaranja biračkog mjesta? ............................................................................................................142
106. Koje su obveze biračkog odbora prema biračima na biračkom mjestu? ....................................................................................................142
107. Kako mora biti uređeno biračko mjesto? ...................................................................................................................................................143
108. Čime se obavlja glasovanje? ......................................................................................................................................................................143
109. Na koji način se biraju članovi predstavničkih tijela? .................................................................................................................................143
110. Što znači nespojivost dužnosti člana predstavničkog tijela JLP(R)S? ..........................................................................................................143
111. U kojem slučaju nastupa mirovanje mandata člana predstavničkog tijela? ...............................................................................................144
112. Može li nakon prestanka mirovanja mandata član predstavničkog tijela nastaviti s obavljanjem dužnosti? .............................................144
113. Tko obavlja dužnost člana predstavničkog tijela umjesto člana kojem mandat miruje ili prestane? .........................................................145
114. Na koji način prestaje dužnost člana predstavničkog tijela po sili zakona?................................................................................................145
115. Kako se određuje zamjenik člana predstavničkog tijela? ...........................................................................................................................145
116. Kako se utvrđuju rezultati izbora članova predstavničkog tijela? ..............................................................................................................146
117. Tko saziva konstituirajuće sjednice i kako teče postupak konstituiranja predstavničkog tijela? ................................................................146
118. Kakvim se sustavom biraju općinski načelnici, gradonačelnici i župani? ....................................................................................................147
119. Što je nespojivost dužnosti općinskog načelnika, gradonačelnika, župana i njihovih zamjenika?..............................................................147
120. Što ako osoba izabrana za općinskog načelnika, gradonačelnika, župana i njihovog zamjenika obavlja nespojivu dužnost? ....................148
121. Kada općinski načelnik, gradonačelnik i župan te njihovi zamjenici stupaju na dužnost? ..........................................................................148
122. Kada nastupa prestanak mandata općinskom načelniku, gradonačelniku, odnosno županu i njihovim zamjenicima po sili zakona? .......148
123. Na koji način se utvrđuje tko je izabran za općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana?........................................................149
124. Kako se utvrđuje koji je kandidat izabran u drugom krugu glasovanja za izbor općinskog načelnika, gradonačelnika i župana? ..............149
DRŽAVNI STRUČNI ISPIT II. RAZINEPITANJA I ODGOVORI

125. Na koji način se određuje zastupljenost nacionalnih manjina u predstavničkom tijelu? ...........................................................................149
126. Što ako se ne postigne odgovarajuća zastupljenost nacionalnih manjina u predstavničkom tijelu na provedenim izborima?..................150
127. Tko ima pravo birati i biti biran na dopunskim izborima? ..........................................................................................................................150
128. Koji se trenutak smatra odlučnim za osiguravanje zastupljenosti nacionalnih manjina u predstavničkom tijelu jedinice? .......................150
129. Kako se određuje pravo na zamjenika općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana iz redova nacionalnih manjina? ..............150
130. Na koji način se obavlja izbor zamjenika općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana iz redova nacionalnih manjina, tko može
predlagati kandidata, birati i biti biran? ............................................................................................................................................................150
131. Tko može promatrati izborni postupak, provedbu izbora te rad izbornih tijela? .......................................................................................151
132. Tko nadzire ustavnost i zakonitost izbora? ................................................................................................................................................151
133. Tko može podnijeti prigovor zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja ili u postupku izbora? .............................................................151
134. Tko odlučuje o prigovorima zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja ili u postupku izbora? ...............................................................152
135. Kome se podnosi žalba protiv rješenja o prigovoru? .................................................................................................................................152
Uredsko poslovanje .................................................................................................................................................................................... 153
1. Što obuhvaća pojam „uredsko poslovanje"? .................................................................................................................................................153
2. Tko je sve dužan primjenjivati uredbu o uredskom poslovanju? ...................................................................................................................153
3. Kako se uređuju ovlasti i postupanje u pojedinom tijelu? .............................................................................................................................153
4. Tko je odgovoran za provedbu uredbe o uredskom poslovanju? ..................................................................................................................153
5. Tko je nadležan za obavljanje nadzora nad primjenom uredbe o uredskom poslovanju? .............................................................................153
6. Što je pisarnica? .............................................................................................................................................................................................154
7. Jesu li sva tijela državne uprave dužna ustrojiti pisarnicu? ............................................................................................................................154
8. Može li pisarnica jednog tijela obavljati uredske poslove za više drugih tijela? .............................................................................................154
9. Kako se postupa sa pismenima koja nisu primljena posredstvom pisarnice već izravno elektroničkim putem? ...........................................154
10. Što je pismohrana? ......................................................................................................................................................................................154
11. Nabrojite poslove koje obavlja pismohrana? ...............................................................................................................................................154
12. Što je dokument? ........................................................................................................................................................................................154
13. Što je elektronički dokument? .....................................................................................................................................................................155
14. Što je pismeno? ...........................................................................................................................................................................................155
15. Što je podnesak? .........................................................................................................................................................................................155
16. Što je akt? ....................................................................................................................................................................................................155
17. Što je prilog? ................................................................................................................................................................................................155
18. Što je spis? ...................................................................................................................................................................................................155
19. Što je dosje? ................................................................................................................................................................................................155
20. Kako se identificira predmet odnosno pismeno?.........................................................................................................................................156
21. Opišite postupak primitka pismena i drugih pošiljki? ..................................................................................................................................156
22. Opišite postupak s pismenima koja podliježu plaćanju upravne pristojbi? ..................................................................................................156
23. Opišite postupak kada stranka traži predaju podneska usmeno na zapisnik? .............................................................................................156
24. Opišite postupak u slučaju kada tijelo nije nadležno za primitak podneska?...............................................................................................156
25. Opišite postupak potvrde primitka pismena? ..............................................................................................................................................157
26. Treba li zabilježiti točno vrijeme dostave? ...................................................................................................................................................158
27. Opišite postupak otvaranja pošiljki? ............................................................................................................................................................158
28. Opišite postupak pregleda pošiljki? .............................................................................................................................................................158
29. Opišite posebne postupke s primljenim pošiljkama?...................................................................................................................................159
30. Opišite postupanje s aktima označenim određenim stupnjem tajnosti? .....................................................................................................159
31. Kako se razvrstavaju primljena pismena? ....................................................................................................................................................160
32. Opišite postupak raspoređivanja pismena? .................................................................................................................................................160
33. Tko i kako utvrđuje brojčane oznake unutarnjih ustrojstvenih jedinica? .....................................................................................................160
34. Tko obavlja razvrstavanje i raspoređivanje primljenih pismena? ................................................................................................................160
35. Gdje se stavlja prijemni štambilj? ................................................................................................................................................................160
36. Opišite postupak upisivanja pismena?.........................................................................................................................................................162
37. Koje se osnovne evidencije vode o primijenim, razvrstanim i raspoređenim pismenima te vlastitim aktima? ...........................................162
38. Po kojem sustavu se vode osnovne evidencije uredskog poslovanja? .........................................................................................................162
39. Što označava klasifikacijska oznaka, a što urudžbeni broj? ..........................................................................................................................163
40. Kada se određuje klasifikacijska oznaka?.....................................................................................................................................................163
41. Tko određuje klasifikacijsku oznaku? ...........................................................................................................................................................163
42. Objasnite od čega je sastavljena klasifikacijska oznaka?..............................................................................................................................163
43. Objasnite klasifikaciju prema sadržaju? .......................................................................................................................................................163
44. Objasnite klasifikaciju prema vremenu? ......................................................................................................................................................163
45. Objasnite klasifikaciju prema obliku (dosje)?...............................................................................................................................................164
46. Što označava redni broj predmeta i kako se označava?...............................................................................................................................164
47. Koje posebne oznake mogu imati pismena i kako se one označavaju? .......................................................................................................164
48. Objasnite sadržaj urudžbenog broja? ..........................................................................................................................................................164
49. Objasnite brojčanu oznaku stvaratelja pismena? ........................................................................................................................................164
50. Što označava brojčana oznaka godine nastanka akta ili primitka podneska i kako se označava? ................................................................165
51. Što označava redni broj pismena? ...............................................................................................................................................................165
52. Kako se međusobno odvajaju brojčana stvaratelja pismena, godina nastanka i rednog broja? ..................................................................165
53. Kada se određuje urudžbeni broj? ...............................................................................................................................................................165
DRŽAVNI STRUČNI ISPIT II. RAZINEPITANJA I ODGOVORI

54. Tko određuje urudžbeni broj? .....................................................................................................................................................................165


55. Objasnite postupak povezivanja predmeta i prijenosa upisa? .....................................................................................................................165
56. Što je omot spisa, kada se otvara, čemu služi i što sadrži? ..........................................................................................................................166
57. Objasnite postupak združivanja pismena?...................................................................................................................................................166
58. Objasnite postupak vođenja i zaključivanja upisnika predmeta upravnog postupka i urudžbenog zapisnika? ............................................166
59. Što je kazalo i kako se vodi? .........................................................................................................................................................................167
60. Objasnite postupak dostavljanja spisa predmeta odnosno pismena u rad? ................................................................................................167
61. Što je interna dostavna knjiga, čemu služi i koja su pravila za njezino korištenje? ......................................................................................167
62. Koji su sastavni dijelovi neupravnog akta? ..................................................................................................................................................168
63. Gdje se stavlja zaglavlje akta i što sadrži? ....................................................................................................................................................168
64. Pravila pisanja adrese primatelja? ...............................................................................................................................................................169
65. Pravila pisanja oznake predmeta? ...............................................................................................................................................................169
66. Pravila pisanja veze brojčanih oznaka? ........................................................................................................................................................169
67. Pravila pisanja teksta akta? .........................................................................................................................................................................169
68. Pravila potpisivanja akta? ............................................................................................................................................................................170
69. Pravila otiskivanja službenog pečata?..........................................................................................................................................................170
70. Pravila za priloge koji se dostavljaju uz akt? ................................................................................................................................................170
71. Kako se određuje način otpreme akta? .......................................................................................................................................................170
72. Što je potrebno provjeriti prilikom otpreme akta? ......................................................................................................................................170
73. Načini otpreme akta? ..................................................................................................................................................................................171
74. Opišite pravila za postupanje ako se akt dostavlja radi obavijesti ili na znanje? ..........................................................................................171
75. Navedite posebna pravila za dostavu upravnih akata? ................................................................................................................................171
76. Navedite pravila za rješavanje više predmeta jednim aktom? .....................................................................................................................171
77. U koliko se primjeraka izrađuju akti? ...........................................................................................................................................................171
78. Što je sve moguće koristiti za izdavanje uvjerenja i drugih potvrda koje se izdaju u većem broju s istim osnovnim tekstom? ...................172
79. Opišite postupak pripremanja akata za potpis? ...........................................................................................................................................172
80. Opišite postupak otpremanja akata? ...........................................................................................................................................................172
81. Načini otpremanja akata? ............................................................................................................................................................................173
82. Što je i čemu služi dostavna knjiga za poštu? ..............................................................................................................................................173
83. Što je i čemu služi dostavna knjiga za mjesto?.............................................................................................................................................173
84. Kako se obavlja razvođenje dovršenih predmeta? ......................................................................................................................................173
85. Koji se predmeti stavljaju u rokovnik predmeta i način postupanja s predmetima u rokovniku predmeta? ...............................................174
86. Opišite postupak s riješenim predmetima? .................................................................................................................................................174
87. Što podrazumijeva sređivanje i čuvanje predmeta u pismohrani? ..............................................................................................................175
88. Navedite pravila rukovanja predmetima stavljenim u pismohranu? ...........................................................................................................175
89. Što je knjiga pismohrane?............................................................................................................................................................................176
90. Postupanje s pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske? .................................................................................................................176
91. Čemu služe pečati i žigovi s grbom Republike Hrvatske? .............................................................................................................................176
92. Kako izgleda pečat s grbom Republike Hrvatske? ........................................................................................................................................176
93. Kako izgleda žig s grbom Republike Hrvatske? ............................................................................................................................................176
94. Sadržaj pečata i žiga s grbom Republike Hrvatske? .....................................................................................................................................176
95. Čemu služe štambilji? ..................................................................................................................................................................................177
96. Tko sve rabi pečat i žig s grbom Republike Hrvatske? ..................................................................................................................................177
97. Koja je svrha pečata i žigova s grbom Republike Hrvatske? .........................................................................................................................177
98. Na koje se akte stavlja pečat i žig s grbom Republike Hrvatske? .................................................................................................................177
99. Na koje akte pravne osobe s javnim ovlastima stavljaju pečat i žig s grbom Republike Hrvatske? ..............................................................177
100. Kako izgleda pečat s grbom Republike Hrvatske? ......................................................................................................................................178
101. Kako izgleda žig s grbom Republike Hrvatske? ..........................................................................................................................................178
102. Što sadrže pečati i žigovi s grbom Republike Hrvatske?.............................................................................................................................178
103. Na kojem jeziku se ispisuje sadržaj pečata i žigova s grbom Republike Hrvatske? .....................................................................................178
104. Tko smije izrađivati pečate i žigove s grbom Republike Hrvatske? ............................................................................................................178
105. Tko izdaje rješenje o ovlaštenju za izrađivanje pečata i žigova s grbom Republike Hrvatske? ...................................................................178
106. Iz kojih razloga ministarstvo unutarnjih poslova može obrtniku ili trgovačkom društvu odbiti izdavanje rješenja o ovlaštenju za
izrađivanje pečata i žigova s grbom Republike Hrvatske?..................................................................................................................................178
107. Iz kojih razloga ministarstvo unutarnjih postova može obrtniku ili trgovačkom društvu ukinuti ovlaštenje za izrađivanje pečata i žigova s
grbom Republike Hrvatske?...............................................................................................................................................................................179
108. Tko daje odobrenje za izradu pečata i žigova s grbom Republike hrvatske tijelima i pravnim osobama s javnim ovlastima? ...................179
109. Iz kojih će razloga Ministarstvo pravosuđa i uprave odbiti zahtjev tijela ili pravne osobe s javnim ovlastima za odobrenje za izradu pečata
i žigova s grbom Republike Hrvatske? ...............................................................................................................................................................179
110. Koje su dužnosti obrtnika ili trgovačkog društva koji smiju izrađivati pečate i žigove s grbom Republike Hrvatske? ................................179
111. Koji se pečati i žigovi s grbom Republike Hrvatske moraju uništiti?...........................................................................................................179
112. Tko uništava pečate i žigove s grbom Republike Hrvatske? .......................................................................................................................180
113. Postoji li dužnost prijavljivanja nestanak pečata ili žiga s grbom Republike Hrvatske? ..............................................................................180
114. Kome se mora prijaviti nestanak pečata ili žiga s grbom Republike Hrvatske? ..........................................................................................180
115. Tko je dužan prijaviti nestanak pečata ili žiga s grbom Republike Hrvatske? .............................................................................................180
116. Gdje se i u kojem roku oglašava nestanak pečata ili žiga s grbom Republike Hrvatske? ............................................................................180
DRŽAVNI STRUČNI ISPIT II. RAZINEPITANJA I ODGOVORI

117. Što je obveza osobe koja pronađe pečat ili žig s grbom Republike Hrvatske? ...........................................................................................180
118. Tko provodi nadzor nad provedbom zakona o pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske? ...........................................................180
119. Koje je mjere ovlašten poduzeti državni službenik ovlašten za obavljanje nadzora nad provedbom Zakona o pečatima i žigovima s grbom
Republike Hrvatske, ukoliko nađe da je povrijeđen taj Zakon ili drugi propis? ..................................................................................................180
120. Kojim propisom se propisuje veličina pečata i žiga s grbom Republike Hrvatske, način ispisivanja sadržaja, izrada, uporaba i rukovanje,
način vođenja evidencije o izrađenim pečatima i žigovima te odobrenjima za njihovu izradu, o pečatima i žigovima koji se rabe te postupak
uništavanja pečata i žiga i evidentiranja uništenih pečata i žigova? ..................................................................................................................181
121. Za što se plaćaju upravne pristojbe? .........................................................................................................................................................181
122. Tko je pristojbeni obveznik? ......................................................................................................................................................................182
123. U kojem trenutku nastaje pristojbena obveza? .........................................................................................................................................182
124. Kada se mora platiti upravna pristojba? ....................................................................................................................................................182
125. Tko vodi sustav e- Pristojbe? .....................................................................................................................................................................182
126. Koje su vrste oslobođenja od plaćanja upravne pristojbe? ........................................................................................................................182
127. Nabrojite opća oslobođenja od plaćanja upravne pristojbe. .....................................................................................................................182
128. Nabrojite predmetna oslobođenja od plaćanja upravne pristojbe? ..........................................................................................................184
130. Tko ima pravo na povrat plaćene upravne pristojbe?................................................................................................................................188
131. Kako se pokreće postupak za povrat plaćene upravne pristojbe? .............................................................................................................188
132. Tko je ovlašten za rješavanje zahtjeva za povrat plaćene upravne pristojbe? ...........................................................................................188
133. Kakav je postupak u slučaju da pristojbeni obveznik ne plati pristojbu u propisanom roku? ....................................................................189
134. Opišite postupak s podnescima i drugim spisima za koje upravna pristojba nije plaćena ili nije plaćena u dostatnom iznosu?................189
135. Zastarijeva li pravo na naplatu pristojbe? ..................................................................................................................................................189
136. Koji se zakon primjenjuje na postupke utvrđivanja zastare prava na naplatu pristojbe i prava na povrat pristojbe? ...............................189
137. Zastarijeva li pravo na povrat pristojbe?....................................................................................................................................................189
138. Tko obavlja nadzor nad primjenom Zakona o upravnim pristojbama i propisima donesenih na temelju toga Zakona? ...........................189
139. Na koji se način plaća upravna pristojba? ..................................................................................................................................................190
140. Na koji se način plaćaju konzularne pristojbe? ..........................................................................................................................................190
141. Na koji način se obračunava upravna pristojba pristojbenom obvezniku koji iz inozemstva traži da mu tijelo uprave Republike Hrvatske
obavi radnju za koju se plaća pristojba? ............................................................................................................................................................190
142. Što se mora naznačiti u rješenju ili drugoj ispravi? ....................................................................................................................................190
143. Tko poništava državne biljege? ..................................................................................................................................................................191
144. Kako se poništavaju državni biljezi? ...........................................................................................................................................................191
145. Na što je potrebno paziti u slučaju kada se upravna pristojba uplaćuje na propisani račun? ....................................................................191
146. Čiji je prihod ostvaren naplatom upravnih pristojbi? .................................................................................................................................191
147. Tko je, osim zakonodavca, sukladno zakonu o upravnim pristojbama ovlašten za izmjenu iznosa iz tarife upravnih pristojbi?................192
148. Tko propisuje izdavanje, raspačavanje, povlačenje iz uporabe i zamjenu državnih biljega? ......................................................................192
149. Koje ovlasti ima ministar financija vezano uz državne biljege? ..................................................................................................................192
150. Tko može obavljati maloprodaju državnih biljega?....................................................................................................................................192
151. Što propisuje uredba o natpisnoj ploči i zaglavlju akta tijela državne uprave, lokalne, područne (regionalne) samouprave i mjesne
samouprave, te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti. ...................................................................................................................................192
152. Koji sadržaj mora imati natpisna ploča ministarstva? ................................................................................................................................192
153. Koji sadržaj mora imati natpisna ploča upravne organizacije u sastavu ministarstva? ..............................................................................193
154. Što dodatno sadrži natpisna ploča unutarnje ustrojstvene jedinice ministarstva, odnosno upravne organizacije u sastavu ministarstva,
koja nije smještena u zgradi s ministarstvom, odnosno sa upravnom organizacijom u sastavu ministarstva?..................................................193
155. Što sadrži natpisna ploča diplomatske misije i konzularnog ureda rh u inozemstvu? ................................................................................193
156. Što sadrži natpisna ploča državne upravne organizacije? ..........................................................................................................................193
157. Gdje se na natpisnoj ploči stavlja grb Republike Hrvatske? .......................................................................................................................193
158. Što sadrži zaglavlje akta ministarstva? .......................................................................................................................................................194
159. Što sadrži zaglavlje akta upravne organizacije u sastavu ministarstva? .....................................................................................................194
160. Što sadrži zaglavlje akta unutarnje ustrojstvene jedinice ministarstva i upravne organizacije u sastavu ministarstva? ............................194
161. Što sadrži zaglavlje akta državne upravne organizacije? ............................................................................................................................194
162. Što sadrži zaglavlje akta unutarnje ustrojstvene jedinice državne upravne organizacije? .........................................................................195
163. Koji sadržaj mora imati natpisna ploča ureda državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave? ........................................195
164. Koji sadržaj mora imati natpisna ploča ispostave ureda državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave i matičnog ureda?
..........................................................................................................................................................................................................................195
165. Koji sadržaj mora imati natpisna ploča unutarnje ustrojstvene jedinice ureda državne uprave u jedinici područne (regionalne)
samouprave, koja nije smještena u zgradi sa uredom? .....................................................................................................................................195
166. Što sadrži zaglavlje akta ureda državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave? ...............................................................196
167. Što sadrži zaglavlje akta ispostave ureda državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave? ...............................................196
168. Koji sadržaj mora imati natpisna ploča tijela općine? ................................................................................................................................196
169. Koji sadržaj mora imati natpisna ploča tijela grada? ..................................................................................................................................197
170. Koji sadržaj mora imati natpisna ploča tijela županije? .............................................................................................................................197
171. Kako ističe natpisnu ploču upravno tijelo općine, grada i županije koje nije smješteno u zgradi s tijelom kojem pripada? ......................197
172. Što sadrži zaglavlje akta tijela općine? .......................................................................................................................................................198
173. Što sadrži zaglavlje akta tijela grada? ........................................................................................................................................................198
174. Što sadrži zaglavlje akta tijela županije? ....................................................................................................................................................198
DRŽAVNI STRUČNI ISPIT II. RAZINEPITANJA I ODGOVORI

175. Što sadrži zaglavlje akta upravnog tijela općine, grada, odnosno županije, koje ima sjedište izvan mjesta sjedišta općine, grada, odnosno
županije? ...........................................................................................................................................................................................................198
176. Što mogu, u skladu sa zakonom, koristiti općina, grad i županija u sadržaju natpisne ploče i zaglavlja akta? ...........................................199
177. Primjenjuju li se odredbe ove uredbe i na pravne osobe s javnim ovlastima?...........................................................................................199
178. Na koji način se ispisuju dvojezična ili višejezična natpisna ploča i zaglavlje akta? ....................................................................................199
179. Kako izgleda natpisna ploča tijela državne uprave i tijela jedinice lokalno samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave? ..199
180. Koje su dimenzije dvojezične ili višejezične natpisne ploče tijela državne uprave i tijela jedinice lokalne samouprave i jedinice područne
(regionalne) samouprave? .................................................................................................................................................................................199
181. Može li se posebnim propisom za pojedina tijela državne uprave propisati izgled natpisne ploče? .........................................................200
182. Koja se pravila primjenjuju ako je posebnim propisom za pojedina tijela državne uprave propisan izgled natpisne ploče? .....................200
183. Gdje se ističe natpisna ploča tijela državne uprave?..................................................................................................................................200
184. Gdje se ističe natpisna ploča tijela jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave?.....................................200
185. Kako se ispisuje naziv mjesnog odbora, gradskog kotara i gradske četvrti? ..............................................................................................201
186. Gdje se ističe natpisna ploča pravne osobe koja ima javne ovlasti? ..........................................................................................................201
187. Koja se pravila primjenjuju za isticanje natpisne ploče tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave,
mjesnog odbora, gradskog kotara i gradske četvrti, te pravne osobe koja ima javne ovlasti na zgradi koja je kulturno dobro?.......................201
Osnove sustava Europske unije ................................................................................................................................................................... 202
1. Što je Europska unija i koji su razlozi njezina osnivanja? ...............................................................................................................................202
2. Koje su države članice Europske unije, a koje su države kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji? .............202
3. Koji su simboli Europske unije? .....................................................................................................................................................................203
4. Koji su to osnivački ugovori Europske unije, a spadaju u tzv. primarno zakonodavstvo Europske unije? ......................................................204
5. Pored osnivačkih ugovora postoje i drugi ugovori koji spadaju u tzv. primarno zakonodavstvo - koji su to ugovori? ...................................204
6. Koje institucije djeluju u okviru Europske unije? ...........................................................................................................................................205
7. Koji je prvi ugovorni odnos Republike Hrvatske i Europske unije? ................................................................................................................206
8. Što predstavlja Proces stabilizacije i pridruživanja? .......................................................................................................................................206
9. Što je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju? ..............................................................................................................................................206
10. Jesu li stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i njegova provedba bili preduvjeti Hrvatskoj za podnošenje zahtjeva za
punopravno članstvo u Europskoj uniji i stjecanje statusa kandidata? ..............................................................................................................207
11. Kada je i kome Republika Hrvatska podnijela zahtjev za članstvo u Europskoj uniji? ..................................................................................207
12. Kada je Republika Hrvatska stekla status kandidata za punopravno članstvo u Europskoj uniji i što mu je prethodilo? .............................207
13. Kada je Hrvatska zaprimila Upitnik Europske komisije i koji su mu koraci prethodili? .................................................................................208
14. Kada je objavljeno Mišljenje Europske komisije i što je sadržavalo? ...........................................................................................................208
15. Što je Europsko partnerstvo za Hrvatsku? ...................................................................................................................................................208
16. Što je sve sadržavala Pretpristupna strategija za Hrvatsku? ........................................................................................................................209
17. Što sadrži Pristupno partnerstvo za Hrvatsku? ............................................................................................................................................209
18. Što je Hrvatskoj donio status kandidata za punopravno članstvo u Europskoj uniji? ..................................................................................210
19. Kada je i kako Republika Hrvatska otpočela pregovore s Europskom unijom? ............................................................................................211
20. Koje je dokumente usvojio Hrvatski sabor u sklopu priprema za pregovore s Europskom unijom? ............................................................211
21. Što su pregovori o pristupanju? ...................................................................................................................................................................211
22. Tko su akteri u pregovorima s Europskom unijom? .....................................................................................................................................211
23. Kako se zaključuju pregovori s Europskom unijom? ....................................................................................................................................212
24. Što predstavlja analitički pregled i ocjena usklađenosti zakonodavstva (engl. screening)? .........................................................................212
25. Što je to Bijela knjiga (engl. White Paper)? ..................................................................................................................................................212
26. Temeljem kojeg članka Lisabonskog ugovora država može podnijeti zahtjev za članstvo u Europskoj uniji? ..............................................212
27. Kojim ugovorom se utvrđuju uvjeti pod kojim će nova država pristupiti Europskoj uniji?...........................................................................212
28. Koji su posebni politički kriteriji za članstvo u Europskoj uniji utvrđeni za države Procesa stabilizacije i pridruživanja? .............................213
29. Kako se vode pregovori o pristupanju Europskoj uniji? ...............................................................................................................................213
30. Tko sudjeluje u pristupnim pregovorima između Europske unije i države kandidatkinje? ..........................................................................214
31. O čemu se vode pristupni pregovori između Europske unije i države kandidatkinje? .................................................................................214
32. Što su prijelazna razdoblja koja se mogu zatražiti u pregovorima s Europskom unijom? ............................................................................214
33. U koliko se faza vode pristupni pregovora između Europske unije i države kandidatkinje? ........................................................................214
34. Što je to screening zakonodavstva te tko ga provodi i koja mu je svrha? ....................................................................................................215
35. Objasnite sadržajnu fazu pristupnih pregovora između Europske unije i države kandidatkinje?.................................................................216
36. Tko donosi odluku o privremenom zatvaranju pregovora po pojedinom poglavlju pregovora? .................................................................216
37. Na koji način Europska komisija prati napredak države kandidatkinje? ......................................................................................................217
38. Koja institucija Europske unije svojim zaključkom obilježava završetak pregovora? ...................................................................................217
39. Koja procedura slijedi u pristupnom procesu nakon zaključenja pristupnih pregovora? .............................................................................217
40. Koji se uvjeti moraju ispuniti kako bi Ugovor o pristupanju stupio na snagu? .............................................................................................218
41. Objasnite kako je izgledala struktura za pregovore o pristupanju Europskoj uniji koja je bila uspostavljena u Republici Hrvatskoj? ..........218
42. Navedite poglavlja pregovora između Europske unije i Republike Hrvatske?..............................................................................................219
43. Što označava termin 'proširenje' (engl. enlargement)? ...............................................................................................................................220
44. Navedite sve valove proširenja Europske unije?..........................................................................................................................................220
45. Navedite instrumente pretpristupne strategije Europske unije? .................................................................................................................220
46. Navedite i objasnite kriterije za članstvo u Europskoj uniji? ........................................................................................................................221
47. Kako se Europska unija pripremala za peti val proširenja? ..........................................................................................................................229
48. Navedite koje formalne korake prolazi država od podnošenja zahtjeva za članstvo do stjecanja statusa države kandidatkinje? ...............229
DRŽAVNI STRUČNI ISPIT II. RAZINEPITANJA I ODGOVORI

49. Objasnite vrste tehničke pomoći koje je Republika Hrvatska mogla koristiti u pretpristupnom razdoblju? ................................................230
50. Osim pretpristupnih fondova Europske unije, u koje su programe Europske unije bile uključene države kandidatkinje petog vala
proširenja? ........................................................................................................................................................................................................230
51. Što je donio status zemlje kandidatkinje Republici Hrvatskoj? ....................................................................................................................231
52. Navedite kronologiju proširenja Europske unije? ........................................................................................................................................232
53. Koje prioritete sadrži misija Europske unije za 21. stoljeće?........................................................................................................................235
54. Kada je i s kojim ciljem osnovana Europska zajednica za ugljen i čelik? ......................................................................................................236
55. Kada je i s kojim ciljem osnovana Europska ekonomska zajednica? ............................................................................................................236
56. Koje institucije Europske unije predstavljaju tzv. institucionalni trokut odlučivanja? ..................................................................................236
57. Što je Vijeće Europske unije? .......................................................................................................................................................................236
58. Što je Europsko vijeće? ................................................................................................................................................................................238
59. Što je Europski parlament? ..........................................................................................................................................................................239
60. Što je Europska komisija i koje su njezine ovlasti? .......................................................................................................................................241
61. Sud Europske unije? ....................................................................................................................................................................................243
62. Koje su funkcije Europskog revizorskog suda? .............................................................................................................................................243
63. Europski gospodarski i socijalni odbor? .......................................................................................................................................................244
64. Koga predstavlja Odbor regija?....................................................................................................................................................................244
65. Koje su zadaće Europske središnje banka? ..................................................................................................................................................245
66. Što su zadaci Europske investicijske banke? ................................................................................................................................................245
67. Europski ombudsman? ................................................................................................................................................................................246
68. Kako se provodi regionalna i kohezijska politika Europske unije? ...............................................................................................................246
69. Kako se provodi zajednička poljoprivredna politika (ZPP; engleski: Common Agricultural Policy - CAP)? ...................................................247
70. Što je socijalna politika i politika zapošljavanja Europske unije? .................................................................................................................248
71. Inovacijska politika Europske unije? ............................................................................................................................................................249
72. Zaštita okoliša i održivi razvoj? ....................................................................................................................................................................250
73. Proračun Europske unije? ............................................................................................................................................................................252
74. Kako funkcionira Jedinstveno tržište Europske unije? .................................................................................................................................253
75. Navedite i objasnite politike koje podupiru jedinstveno tržište Europske unije? ........................................................................................256
76. Objasnite Europsku i monetarnu uniju (EMU)? ...........................................................................................................................................257
77. Navedite i objasnite kriterije za uvođenje eura? .........................................................................................................................................258
78. Što predstavlja Pakt o stabilnosti i rastu? ....................................................................................................................................................259
79. Što je to Euroskupina ? ................................................................................................................................................................................260
80. Što predstavlja Lisabonski proces? ..............................................................................................................................................................261
81. Koje prava ostvaruju građani Europske unije kroz državljanstvo Europske unije? .......................................................................................261
82. Na koji način Europska unija štiti temeljna prava svojih građana? ..............................................................................................................262
83. Što predstavlja Schengenski prostor? ..........................................................................................................................................................263
84. Na koji način Europska unija provodi politiku azila i imigracije? ..................................................................................................................264
85. Na koji način Europksa unija sprječava međunarodni kriminal? ..................................................................................................................264
86. Na koji se način odvija suradnja između država članica Europske unije na području pravosuđa? ...............................................................265
87. Koje promjene donosi Lisabonski ugovor u funkcioniranju Europske unije? ...............................................................................................266
88. Koji su ciljevi i vrijednosti Europske unije definirani Lisabonskim ugovorom? .............................................................................................266
89. Koje su ključne odredbe Lisabonskog ugovora? ..........................................................................................................................................267
90. Koje promjene uvodi Lisabonski ugovor u ovlastima Europskog parlamenta? ............................................................................................267
91. Koje ovlasti Lisabonski ugovor daje nacionalnim parlamentima država članica Europske unije? ................................................................268
92. Koje promjene uvodi Lisabonski ugovor u funkcioniranju Vijeća? ...............................................................................................................268
93. Koja je uloga Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku/potpredsjednik Europske komisije? ............................269
94. Kako su Lisabonskim ugovorom definirane ovlasti Europske unije i država članica? ...................................................................................270
95. Što je to „unaprijeđena suradnja“? .............................................................................................................................................................270
96. Što podrazumijeva načelo supsidijarnosti? ..................................................................................................................................................271
Upravni postupak i upravni sporovi ............................................................................................................................................................. 272
1. Tko rješava u upravnim stvarima? .................................................................................................................................................................272
2. Koja su javnopravna tijela? ............................................................................................................................................................................273
3. Tko je stranka u upravnom postupku? ..........................................................................................................................................................273
4. Što je postupovna sposobnost stranke? ........................................................................................................................................................273
5. Tko zastupa stranku ako nema postupovnu sposobnost ili joj je ta sposobnost ograničena? .......................................................................273
6. Tko zastupa postupovno sposobnu stranku? .................................................................................................................................................273
7. Tko može biti opunomoćenik?.......................................................................................................................................................................273
8. Koja su načela općeg upravnog postupka? ....................................................................................................................................................274
9. Što znači načelo zakonitosti? .........................................................................................................................................................................274
10. Što znači načelo pomoći stranci? .................................................................................................................................................................274
11. Što znači načelo materijalne istine?.............................................................................................................................................................274
12. Što znači načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza?Nova kategorija ................................................................................................274
13.Što znači načelo učinkovitosti i ekonomičnosti? ...........................................................................................................................................274
14. Što znači načelo službene uporabe jezika i pisma? ......................................................................................................................................274
15. Što je nadležnost i koje su vrste nadležnosti? ..............................................................................................................................................275
16. Tko je službena osoba u upravnom postupku? ............................................................................................................................................275
DRŽAVNI STRUČNI ISPIT II. RAZINEPITANJA I ODGOVORI

17. Kako se pokreće upravni postupak? ............................................................................................................................................................275


18. Koji su Zakonom propisani načini rješavanja upravne stvari? ......................................................................................................................275
19. Što su sve dokazna sredstva (dokazi)? .........................................................................................................................................................275
20. Što je javna isprava? ....................................................................................................................................................................................275
21. Tko može biti svjedok? ................................................................................................................................................................................276
22. Kad se u upravnom postupku provodi vještačenje? ....................................................................................................................................276
23. Što je očevid? ..............................................................................................................................................................................................276
24. Kad se u upravnom postupku koristi izjava stranke kao dokazno sredstvo?................................................................................................276
25. Što se smatra podneskom?..........................................................................................................................................................................276
26. Kakav mora biti podnesak i što mora sadržavati da bi se po njemu moglo postupiti? .................................................................................276
27. Na koje sve načine stranka može predati podnesak? ..................................................................................................................................276
28. Tko ima pravo biti obaviješten o tijeku upravnog postupka i razgledati spise? ...........................................................................................277
29. Kako se računaju rokovi? .............................................................................................................................................................................277
30. Kad se računa početak roka određenog na dane? .......................................................................................................................................277
31. Da li nedjelje, blagdani i neradni dani utječu na računanje rokova? ............................................................................................................277
32. Što je dostava? ............................................................................................................................................................................................277
33. Što je osobna dostava? ................................................................................................................................................................................277
34. Što je rješenje i o čemu se odlučuje rješenjem? ..........................................................................................................................................277
35. Koji su sastavni dijelovi rješenja? .................................................................................................................................................................277
36. O čemu se odlučuje zaključkom? .................................................................................................................................................................278
37. Što je žalba?.................................................................................................................................................................................................278
38. Kada se sastavlja zapisnik u upravnom postupku? ......................................................................................................................................278
39. Sadržaj zapisnika - što se upisuje u zapisnik?Nova kategorija ......................................................................................................................278
40. Što je službena osoba koja vodi postupak obvezna učiniti prije zaključenja zapisnika? ...............................................................................278
41. Tko i na koji način potpisuje zapisnik? .........................................................................................................................................................278
42. Kako se pokreće upravni spor i što je predmet upravnog spora? ................................................................................................................279
43. Tko rješava upravne sporove? .....................................................................................................................................................................279
44. Tko su stranke u upravnom sporu?..............................................................................................................................................................279
45. Koje akte sud donosi u upravnom sporu? ....................................................................................................................................................279
Ustavno uređenje

Ustavno uređenje
SADRŽAJ PREDMETA

1. Temeljne odredbe
2. Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda (zajedničke odredbe)
3. Nacionalne manjine, prava i slobode
4. Osobne i političke slobode i prava
5. Biračko pravo i evidencija o biračkom pravu
6. Ustrojstvo državne vlasti
7. Hrvatski sabor
8. Predsjednik Republike Hrvatske
9. Vlada Republike Hrvatske
10. Sudbena vlast
11. Ustavni sud Republike Hrvatske
12. Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave
13. Međunarodni ugovori
14. Europska unija
15. Promjene Ustava
16. Udruživanje i razdruživanje
17. Državna znamenja
18. Državni pečat
19. Političke stranke

1. Što je ustav i kakva je država Republika Hrvatska?


Ustav je temeljni pravni akt jedne države na temelju kojega se donose ostali zakoni.

Republika Hrvatska je jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država u kojoj vlast


proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.

Međunarodno je priznata 15. siječnja 1992., članica Vijeća Europe od 1996. i NATO-a od 14.
travnja 2009. godine.

2. Koje su temeljne odredbe Ustava Republike Hrvatske?


Temeljne odredbe Ustava Republike Hrvatske su:

Stranica 1 od 279
Ustavno uređenje

• Republika Hrvatska je jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država


• suverenitet je neotuđiv, nedjeljiv i neprenosiv
• trodioba vlasti
• ustavnost i zakonitost
• slobodno osnivanje političkih stranaka
• oružane snage štite suverenitet i neovisnost te brane teritorijalnu cjelovitost
• granice RH mogu se mijenjati samo odlukom Hrvatskog sabora
• zabrana progonstva, oduzimanja državljanstva te zaštita interesa hrvatskih državljana u
stranoj državi
• grb, zastava i himna
• službena upotreba hrvatskog jezika i latiničnog pisma.

3. Kako narod ostvaruje vlast u Republici Hrvatskoj?


Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

4. Koje su najviše vrednote ustavnog poretka?


Najviše vrednote ustavnog poretka su: sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i
ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost
vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački
sustav.

5. Kakav je suverenitet Republike Hrvatske i gdje se prostire?


Suverenitet Republike Hrvatske je neotuđiv, nedjeljiv i neprenosiv, a prostire se nad njezinim
kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama,
teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.

6. Kako je ustrojena vlast u Republici Hrvatskoj?


Vlast u Republici Hrvatskoj ustrojena je na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i
sudbenu, a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i regionalnu samoupravu.
Nositelj zakonodavne vlasti je Hrvatski sabor, izvršnu vlast obavlja Vlada Republike Hrvatske, a
sudbenu sudovi.

7. Tko može mijenjati granice Republike Hrvatske i kako?


Granice Republike Hrvatske mogu se mijenjati samo odlukom Hrvatskog sabora i to 2/3
većinom glasova svih zastupnika.

8. Čime se uređuje državljanstvo Republike Hrvatske?


Hrvatsko državljanstvo, njegovo stjecanje i prestanak uređuje se zakonom.
Državljanin Republike Hrvatske ne može biti prognan iz Republike Hrvatske niti mu se može
oduzeti državljanstvo, a ne može biti ni izručen drugoj državi, osim kad se mora izvršiti odluka
o izručenju ili predaji donesena u skladu s međunarodnim ugovorom ili pravnom stečevinom
Europske unije.

Stranica 2 od 279
Ustavno uređenje

9. Koje su dužnosti i nadležnosti oružanih snaga Republike Hrvatske?


Oružane snage Republike Hrvatske štite njezin suverenitet i neovisnost te brane njezinu
teritorijalnu cjelovitost.Republici Hrvatskoj pomoć u zaštiti suvereniteta i neovisnosti te obrani
teritorijalne cjelovitosti mogu pružiti i države saveznice, u skladu sa sklopljenim međunarodnim
ugovorima.
Oružane snage država saveznica mogu prijeći granicu i ući u Republiku Hrvatsku ili djelovati
unutar njezinih granica u skladu sa sklopljenim međunarodnim ugovorima, na temelju odluke
Hrvatskoga sabora, koju predlaže Vlada Republike Hrvatske uz prethodnu suglasnost
Predsjednika Republike Hrvatske.
Republika Hrvatska može pružiti pomoć državama saveznicama u slučaju oružanog napada na
jednu ili više njih u skladu sa sklopljenim međunarodnim ugovorima, na temelju odluke
Hrvatskoga sabora, koju predlaže Vlada Republike Hrvatske uz prethodnu suglasnost
Predsjednika Republike Hrvatske.
Oružane snage Republike Hrvatske mogu prijeći njezine granice ili djelovati preko njezinih
granica na temelju odluke Hrvatskoga sabora, koju predlaže Vlada Republike Hrvatske uz
prethodnu suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske. Odluku o prelasku granica Hrvatski
sabor donosi većinom glasova svih zastupnika.
Ako Predsjednik Republike Hrvatske uskrati suglasnost, Hrvatski sabor odluku donosi
dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.

10. Što su nacionalne manjine i koja prava i slobode imaju?


Nacionalna manjina je skupina hrvatskih državljana čiji pripadnici su tradicionalno nastanjeni na
teritoriju Republike Hrvatske, a njeni članovi imaju etnička, jezična, kulturna i/ili vjerska
obilježja različita od drugih građana i žele ih očuvati.

U Republici Hrvatskoj pripadnicima svih nacionalnih manjina jamči se ravnopravnost, a imaju


sljedeća prava:

• služiti se svojim jezikom i pismom kako u privatnom tako i u javnom životu


• pravo na odgoj i obrazovanje na svom jeziku i pismu u školskim ustanovama
(predškolske ustanove, osnovnim i srednjim školama te drugim školskim ustanovama)
• na područjima Republike Hrvatske u kojima su pripadnici nacionalnih manjina
tradicionalno ili u znatnijem broju naseljeni imaju pravo na očuvanje tradicijskih naziva i
oznaka te davanje naziva naseljima, ulicama i trgovima, imenima osoba i događaja od
značaja za povijest i kulturu nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj
• pripadnicima nacionalnih manjina također se jamči slobodna uporaba znamenja i
simbola nacionalnih manjina i obilježavanje praznika nacionalnih manjina.

11. Imaju li pripadnici nacionalnih manjina pravo na političku zastupljenost?


Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na zastupljenost na državnoj razini izborom
svojih zastupnika u Hrvatski sabor i na lokalnoj razini u predstavničkim tijelima jedinica

Stranica 3 od 279
Ustavno uređenje

lokalne i regionalne samouprave.

Nacionalnim manjinama koje u stanovništvu Republike Hrvatske sudjeluju s više od 1,5%


stanovnika jamči se najmanje 3 zastupnička mjesta pripadnika te nacionalne manjine u
Hrvatskom saboru koji svoju zastupljenost ostvaruju na temelju općeg biračkog prava na
stranačkim listama te manjine ili listama koje predlažu birači te manjine.

Nacionalne manjine koje u stanovništvu Republike Hrvatske sudjeluju s manje od 1,5%


stanovnika, pored općega biračkog prava, na osnovi posebnoga biračkog prava imaju pravo
izabrati pet zastupnika pripadnika nacionalnih manjina, u posebnim izbornim jedinicama, a
čime ne mogu biti umanjena stečena prava nacionalnih manjina.

12. Kako nacionalne manjine ostvaruju pravo na zastupljenost u javnom životu i


upravljanju lokalnim poslovima?
Pripadnici nacionalnih manjina radi sudjelovanja u javnom životu i upravljanju lokalnim
poslovima, s ciljem unapređivanja, očuvanja i zaštite položaja nacionalnih manjina u društvu,
biraju svoje predstavnike putem vijeća i predstavnika nacionalnih manjina u jedinicama
samouprave.

U jedinicama samouprave na čijem području pripadnici pojedine nacionalne manjine sudjeluju s


najmanje 1,5% u ukupnom stanovništvu jedinice samouprave, u jedinicama lokalne samouprave
na čijem području živi više od 200 pripadnika pojedine nacionalne manjine, te u jedinicama
područne (regionalne) samouprave na čijem području živi više od 500 pripadnika nacionalne
manjine, pripadnici takve nacionalne manjine mogu izabrati Vijeće nacionalnih manjina.

Predstavnik nacionalnih manjina bira se u jedinicama samouprave u kojima živi najmanje 100
pripadnika nacionalnih manjina, a nisu ispunjeni uvjeti za izbor vijeća nacionalnih manjina.

13. Koje su osobne i političke slobode i prava?


Osobne i političke slobode i prava su:

• pravo na život
• u Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne
• nikome se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to odrađeno zakonom, o
čemu odlučuje sud
• zabranjen je prisilni i obvezni rad
• nitko ne može biti uhićen ili pritvoren bez pisanog, sudbenog i na zakonu utemeljenog
naloga
• svi građani i stranci jednaki su pred sudom i drugim državnim i inim tijela koje imaju
javne ovlasti
• svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ima pravo slobodno se
kretati i birati boravište

Stranica 4 od 279
Ustavno uređenje

• dom je nepovrediv
• jamči se sloboda mišljenja i izražavanje misli
• jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijesti i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog
uvjerenja
• sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države
• svim građanima priznaje pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed
• jamči se pravo na slobodno udruživanje u sindikate i druge udruge
• svaki građanin ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova
i biti primljen u javne službe
• svi građani Republike Hrvatske s navršenih 18 godina imaju biračko pravo, opće i
jednako
• svaki građanin ima pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim i javnim
tijelima i dobiti na njih odgovor
• vojna obveza i obrana Republike Hrvatske dužnost je svih za to sposobnih građana.

14. Mogu li se ograničiti ljudska prava i temeljne slobode?


Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi
te pravni poredak, javni moral i zdravlje. U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti
neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava
zajamčena Ustavom mogu se ograničiti – o tome odlučuje Hrvatski sabor 2/3 većinom svih
zastupnika, a ako se Sabor ne može sastati, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade,
predsjednik Republike.

Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u
svakom pojedinom slučaju.

Niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti primjena odredbi
Ustava o pravu na život, zabrani mučenja, surovog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja,
o pravnoj određenosti kažnjivih djela i kazni, te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijesti.

15. Tko ima biračko pravo u Republici Hrvatskoj?


U Republici Hrvatskoj hrvatski državljani imaju opće i jednako biračko pravo s navršenih 18
godina u skladu sa zakonom. Biračko se pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim
glasovanjem.

U izborima za Hrvatski sabor i Predsjednika Republike ostvarivanje biračkog prava Republika


Hrvatska osigurava i svojim državljanima koji se u doba izbora zateknu izvan njezinih granica
tako da mogu glasovati i u državama u kojima se nalaze ili na koji drugi način određen
zakonom. Birači imaju opće i jednako biračko pravo u izborima za Hrvatski sabor, Predsjednika
Republike Hrvatske i Europski parlament te u postupku odlučivanja na državnom referendumu u
skladu sa zakonom.

Stranica 5 od 279
Ustavno uređenje

Hrvatski propisi ne poznaju kategoriju oduzimanja biračkog prava pa nije definiran ni postupak
kojim bi se to pravo nekome oduzelo.

Ustav kao uvjet za biračko pravo ne propisuje poslovnu sposobnost. Poslovna sposobnost i
njeno oduzimanje definirani su Obiteljskim zakonom, ali se u tom zakonu ta sposobnost ne
dovodi u vezu s biračkim pravom.

Slijedom toga je člankom 64. Zakona o registru birača (NN 144/12 i 105/15) sukladno
Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom UN-a, propisano da osobe koje su do stupanja na
snagu tog Zakona pravomoćnim rješenjem nadležnog suda u potpunosti lišene poslovne
sposobnosti, smatrat će se biračima te će se upisati u registar birača.

Na taj način se tim osobama jamče njihova politička prava i mogućnost njihova uživanja na
ravnopravnoj osnovi s drugima.

16. Tko vodi popis birača?


Popise birača u Republici Hrvatskoj vode tijela državne uprave u županijama i Gradski ured za
opću upravu Grada Zagreba. Popis birača vodi se po službenoj dužnosti za svaki grad ili općinu.
Birači se u popis birača upisuju prema mjestu svog prebivališta u Republici Hrvatskoj. Birači koji
nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj upisuju se u središnju evidenciju popisa birača u
gradu Zagrebu po državama u kojima imaju evidentirano boravište u inozemstvu.

17. Može li se ograničiti pravo na štrajk?


Jamči se pravo na štrajk. U oružanim snagama, redarstvu, državnoj upravi i javnim službama
određenim zakonom može se ograničiti pravo na štrajk.

18. Što je Hrvatski sabor?


Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici
Hrvatskoj.

19. Koliki je broj zastupnika u Hrvatskom saboru?


Hrvatski sabor ima najmanje 100, a najviše 160 zastupnika koji se, na temelju općeg i jednakog
biračkog prava, biraju neposrednim tajnim glasovanjem, na četiri godine (14 zastupnika iz 10
izbornih jedinica, zastupnici manjina i zastupnici dijaspore).

Pravo na sudjelovanje u diobi zastupničkih mjesta u izbornoj jedinici ostvaruju liste koje na
izborima dobiju najmanje 5% važećih glasova birača.

Pripadnici nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj imaju pravo birati osam zastupnika u Sabor
koji se biraju u posebnoj izbornoj jedinici koju čini područje Republike Hrvatske.

Pripadnici srpske nacionalne manjine biraju tri zastupnika u Sabor u skladu s Ustavnim

Stranica 6 od 279
Ustavno uređenje

zakonom o pravima nacionalnih manjina.

Pripadnici mađarske nacionalne manjine biraju jednog zastupnika u Sabor.

Pripadnici talijanske nacionalne manjine biraju jednog zastupnika u Sabor.


Pripadnici češke i slovačke nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor.

Pripadnici austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske,
ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor.

Pripadnici albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine biraju


zajedno jednog zastupnika u Sabor.

U izborima za Hrvatski sabor birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj imaju pravo
izabrati tri zastupnika, u skladu sa zakonom.

U izborima za Hrvatski sabor, Predsjednika Republike Hrvatske i Europski parlament te u


postupku odlučivanja na državnom referendumu biračko se pravo ostvaruje na neposrednim
izborima tajnim glasovanjem, pri čemu birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj
ostvaruju biračko pravo na biračkim mjestima u sjedištima diplomatsko-konzularnih
predstavništava Republike Hrvatske u stranoj državi u kojoj prebivaju.

U izborima za Hrvatski sabor, Predsjednika Republike Hrvatske i Europski parlament te u


postupku odlučivanja na državnom referendumu ostvarivanje biračkog prava Republika Hrvatska
osigurava i svojim državljanima s prebivalištem u Republici Hrvatskoj koji se u doba izbora
zateknu izvan njezinih granica tako da mogu glasovati u sjedištima diplomatsko-konzularnih
predstavništava Republike Hrvatske u stranoj državi u kojoj se nalaze ili na koji drugi način
određen zakonom.

20. Kad Hrvatski sabor zasjeda redovito, a kad izvanredno?


Hrvatski sabor redovito zasjeda dva puta godišnje: između 15. siječnja i 15. srpnja te između
15. rujna i 15. prosinca.

Sabor zasjeda izvanredno na zahtjev predsjednika Republike, Vlade Republike Hrvatske ili većine
zastupnika. Predsjednik Hrvatskog sabora može uz prethodno pribavljeno mišljenje klubova
zastupnika parlamentarnih stranaka sazvati izvanredno zasjedanje.

21. Imaju li zastupnici u Hrvatskom saboru imunitet?


Zastupnici u Hrvatskom saboru imaju imunitet.
Zastupnik ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo
mišljenje ili glasovanje u Hrvatskom saboru. Zastupnik ne može biti pritvoren niti se protiv
njega može pokrenuti kazneni postupak bez odobrenja Sabora. Zastupnik može biti pritvoren

Stranica 7 od 279
Ustavno uređenje

bez odobrenja Sabora samo ako je zatečen u vršenju kažnjivog djela za koje je propisana kazna
zatvora u trajanju dužem od 5 godina (o takvom se slučaju izvješćuje predsjednik Hrvatskog
sabora). Ako Sabor nije na okupu, odobrenje da se zastupnik liši slobode ili da se protiv njega
stavi kazneni postupak daje i o njegovu pravu na imunitet odlučuje Mandatno – imunitetno
povjerenstvo, s tim što njegovu odluku mora naknadno potvrditi Hrvatski sabor.

22. Može li zastupnik svoj mandat staviti u mirovanje?


Za vrijeme trajanja mandata zastupnik može prihvatiti obnašanje dužnosti koja se prema
odredbama Zakona smatra nespojivom.

Za vrijeme obnašanja nespojive dužnosti njegov će mandat biti u mirovanju, a zamjenjivat će ga


zamjenik u skladu s odredbama Zakona.
23. U kojim slučajevima zastupniku prestaje mandat prije isteka vremena?
Zastupniku prestaje mandat prije isteka vremena na koje je izabran ako:

• podnese ostavku
• ukoliko mu je pravomoćnom sudbenom odlukom oduzeta poslovna sposobnost
• ukoliko je pravomoćno sudbenom osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem
od 6 mjeseci
• smrću.

24. Kako se donose organski zakoni?


Zakoni kojima se uređuju prava nacionalnih manjina (organski zakoni) Hrvatski sabor donosi
2/3 većinom glasova svih zastupnika.

Zakoni kojima se razrađuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode, izborni sustav,
ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela, te ustrojstvo i djelokrug lokalne i područne
(regionalne) samouprave (organski zakoni) Hrvatski sabor donosi većinom glasova svih
zastupnika.

25. Koje su nadležnosti Hrvatskog sabora?


Nadležnosti Hrvatskog sabora su:

• odlučuje o donošenju i promjeni Ustava


• donosi zakone
• donosi državni proračun
• odlučuje o ratu i miru
• donosi akte kojima izražava politiku Sabora
• donosi Strategije nacionalne sigurnosti i Strategije obrane Republike Hrvatske
• ostvaruje građanski nadzor nad oružanim snagama i službama sigurnosti Republike
Hrvatske
• odlučuje o promjeni granica Republike Hrvatske

Stranica 8 od 279
Ustavno uređenje

• raspisuje referendum
• obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom
• nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih
Saboru, u skladu s Ustavom i zakonom
• daje amnestiju za kaznena djela
• obavlja druge poslove utvrđene Ustavom.

26. Tko su ovlašteni predlagači zakona, a tko proglašava zakone?


Pravo predlagati zakone ima svaki zastupnik, klubovi zastupnika i radna tijela Hrvatskog sabora
te Vlada Republike Hrvatske.

Zakone proglašava predsjednik Republike Hrvatske u roku od 8 dana od kada su izglasani u


Saboru. Ako Predsjednik Republike smatra da proglašeni zakon nije u skladu s Ustavom, može
pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti zakona pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.

27. Kako se bira Predsjednik Republike i koje su njegove dužnosti?


Predsjednik Republike predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu. Brine se
za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti. Odgovara za obranu
neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske. Predsjednik Republike bira se na
temelju općeg i jednakog biračkog prava na neposrednim izborima tajnim glasanjem na vrijeme
od 5 godina. Nitko ne može biti biran više od 2 puta za predsjednika Republike.

28. Koje su ovlasti Predsjednika Republike?


Ovlasti Predsjednika Republike Hrvatske su sljedeće:

• raspisuje izbore za Sabor i saziva prvo zasjedanje Sabora


• raspisuje referendum u skladu s Ustavom
• povjerava mandat (mandataru) za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele
zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje
većine zastupnika u Saboru
• daje pomilovanja te dodjeljuje odlikovanja i priznanja određena zakonom
• na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, odlučuje o osnivanju diplomatskih
misija i konzularnih ureda Republike Hrvatske u inozemstvu
• prima vjerodajnice i opozivna pisma inozemnih šefova diplomatskih misija
• vrhovni je zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske
• imenuje i razrješuje vojne zapovjednike u skladu sa zakonom
• na temelju odluke Hrvatskog sabora, predsjednik RH objavljuje rat i zaključuje mir
• u skladu s Ustavom i zakonom, surađuje s Vladom RH u usmjeravanju rada sigurnosnih
službi
• za vrijeme trajanja ratnog stanja može donositi uredbe sa zakonskom snagom na
temelju i u okviru ovlasti koje je dobio od Hrvatskog sabora.

Stranica 9 od 279
Ustavno uređenje

29. Tko zamjenjuje Predsjednika Republike Hrvatske u slučaju spriječenosti?


U slučaju kraće spriječenosti zbog bolesti, odsutnosti ili godišnjeg odmora, Predsjednik
Republike može povjeriti predsjedniku Sabora da ga zamjenjuje; u slučaju duže spriječenosti
uslijed bolesti ili nesposobnosti, a posebno ako Predsjednik nije u stanju odlučiti o povjeravanju
dužnosti privremenom zamjeniku, predsjednik Sabora preuzima dužnost privremenog
predsjednika na temelju odluke Ustavnog suda koji o tome odlučuje na prijedlog Vlade.

U slučaju smrti, ostavke koja se podnosi predsjedniku Ustavnog suda Republike Hrvatske i o
kojoj se obavještava predsjednik Hrvatskog sabora, ili kada Ustavni sud utvrdi razloge za
prestanak mandata Predsjednika Republike Hrvatske, dužnost privremenog Predsjednika
Republike po sili Ustava preuzima predsjednik Sabora. U roku od 60 dana od preuzimanja
dužnosti moraju se održati izbori.

30. Tko pokreće postupak za utvrđivanje odgovornosti Predsjednika Republike Hrvatske?


Predsjednik Republike Hrvatske je odgovoran za povredu Ustava koju počini u obavljanju svojih
dužnosti. Postupak za utvrđivanje posebne odgovornosti predsjednika može pokrenuti Sabor
2/3 većinom svih zastupnika. O odgovornosti predsjednika odlučuje Ustavni sud 2/3 većinom
svih sudaca. Ustavni sud mora donijeti odluku u roku od 30 dana od dana zaprimanja
prijedloga.

31. Tko može predlagati kandidate za Predsjednika Republike Hrvatske?


Kandidate za predsjednika Republike Hrvatske mogu predlagati političke stranke registrirane u
Republici Hrvatskoj i birači, pojedinačno, i skupno. Kandidati za Predsjednika su svi koji su
predloženi od jedne ili više političkih stranaka i podržani pravovaljano prikupljenim potpisima,
najmanje 10.000 birača, ili koji su predloženi od birača na temelju pravovaljano prikupljenih
najmanje 10.000 njihovih potpisa.

32. Kakav je postupak izbora Predsjednika Republike Hrvatske i tko utvrđuje rezultate
izbora?
Predsjednik Republike Hrvatske, bez obzira da li na izborima sudjeluje jedan ili više kandidata,
bira se većinom glasova svih birača koji su glasovali. Ako niti jedan od kandidata ne dobije
takvu većinu, izbor se ponavlja nakon 14 dana.

Ako je na izborima sudjelovalo više kandidata pravo da budu birani imaju dva kandidata koji su
u prvom glasovanju dobili najviše glasova. Ako koji od kandidata odustane, pravo da bude
ponovno biran stječe kandidat koji je sljedeći po broju dobivenih glasova.

Ako jedan od kandidata, koji ima pravo sudjelovati na ponovljenom izboru, umre u vremenu od
dana prvog glasovanja na kojem niti jedan od kandidata nije dobio potrebnu većinu pa do dana
ponovljenog izbora, ponavlja se cijeli izborni postupak.

Na ponovljenom izboru izabran je kandidat koji dobije najveći broj glasova birača koji su

Stranica 10 od 279
Ustavno uređenje

glasovali.

Ako kandidati dobiju isti broj glasova izbor se još jednom ponavlja.

Rezultate izbora za predsjednika Republike Hrvatske utvrđuje Državno izborno povjerenstvo RH


na temelju rezultata glasovanja na svim biračkim mjestima.

33. Tko čini Vladu Republike Hrvatske i kako se vlada bira?


Vladu Republike Hrvatske čine predsjednik, jedan ili više potpredsjednika i ministri.

Osoba kojoj je Predsjednik Republike povjerio mandat (mandatar) za sastav Vlade predlaže
članove Vlade.

Odmah po sastavljanju Vlade, a najkasnije u roku od 30 dana od prihvaćanja mandata, mandatar


je dužan program Vlade i Vladu predstaviti Hrvatskom saboru i zatražiti glasovanje o
povjerenju. Ako mandatar u roku od 30 dana ne sastavi Vladu, Predsjednik Republike mu može
produžiti mandat za još najviše 30 dana, ako ni tada ne sastavi Vladu ili ta Vlada ne dobije
povjerenje od Hrvatskog sabora tada će Predsjednik Republike Hrvatske povjeriti mandat za
sastav Vlade drugoj osobi. Ako Vlada Republike Hrvatske ne bude sastavljena ni tada,
Predsjednik Republike Hrvatske će imenovati privremenu nestranačku Vladu i istodobno
raspisati prijevremene izbore za Hrvatski sabor.

Vlada stupa na dužnost kad joj povjerenje iskaže većina svih zastupnika u Hrvatskom saboru.

34. Koje su nadležnosti Vlade Republike Hrvatske?


Nadležnosti Vlade Republike Hrvatske su sljedeće:

• predlaže zakone i druge akte Saboru


• predlaže državni proračun i završni račun
• provodi zakone i druge odluke Sabora
• donosi uredbe za izvršenje zakona
• vodi unutarnju i vanjsku politiku
• usmjerava i nadzire rad državne uprave
• brine o gospodarskom razvitku zemlje
• usmjerava djelovanje i razvitak javnih službi
• obavlja druge poslove određene Ustavom i zakonom
• raspisuje izbore za Predsjednika Republike Hrvatske.

35. Tko obavlja sudbenu vlast i koji je najviši sud u Republici Hrvatskoj?
Sudbenu vlast obavljaju sudovi. Sudbena vlast je samostalna i neovisna.

Stranica 11 od 279
Ustavno uređenje

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i
ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

36. Tko imenuje i razrješuje suce?


Državno sudbeno vijeće, u skladu s Ustavom i zakonom, samostalno odlučuje o imenovanju,
napredovanju, premještaju, razrješenju i stegovnoj odgovornosti sudaca i predsjednika sudova,
osim predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

37. Tko čini Ustavni sud Republike Hrvatske?


Ustavni sud Republike Hrvatske čini 13 sudaca koje bira Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom
glasova ukupnog broja zastupnika, na vrijeme od 8 godina, iz reda istaknutih pravnika, osobito
sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveučilišnih profesora pravnih znanosti. Ustavni sud
bira predsjednika suda na vrijeme od 4 godine.
Suci Ustavnog suda imaju imunitet kao i zastupnici u Saboru.

38. Koje su nadležnosti Ustavnog suda?


Nadležnosti Ustavnog suda su sljedeće:

• odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom


• odlučuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom
• može ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugih propisa koji su
prestali važiti ako od tog prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje
postupka nije prošlo više od godine dana
• odlučuje povodom ustavnih tužbi protiv pojedinačnih odluka državnih tijela, tijela
jedinice lokalne i regionalne samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima kad su tim
odlukama povrijeđene temeljne slobode i prava čovjeka i građanina, kao i pravo na
lokalnu i regionalnu samoupravu zajamčeno Ustavom RH
• prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i
nezakonitosti izvješćuje Hrvatski sabor
• rješava sukob nadležnosti između tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti
• odlučuje, u skladu s Ustavom, o odgovornosti predsjednika Republike
• nadzire ustavnost programa i djelovanja političkih stranaka i može, u skladu s Ustavom,
zabraniti njihov rad
• nadzire ustavnost i zakonitost izbora i državnog referenduma i rješava izborne sporove
koji nisu u djelokrugu sudova
• obavlja druge poslove određene Ustavom.

39. Kakav je položaj Ustavnog suda u sustavu državne vlasti?


Ustavni sud je neovisan o svim tijelima državne vlasti te samostalno raspoređuje sredstava
utvrđena u državnom proračunu, u skladu sa svojim godišnjim proračunom i zakonom radi
funkcioniranja djelatnosti Ustavnog suda.

Stranica 12 od 279
Ustavno uređenje

40. Imaju li suci Ustavnog suda imunitet?


Suci Ustavnog suda imaju imunitet, kao i zastupnici u Hrvatskom saboru.

Sudac Ustavnog suda ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren ili kažnjen za
izraženo mišljenje ili glasovanje u Ustavnom sudu. Sudac Ustavnog suda ne može biti pritvoren,
niti se protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez odobrenja Ustavnog suda.

Sudac Ustavnog suda može biti pritvoren bez odobrenja Ustavnog suda samo ako je zatečen da
čini kažnjivo djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina. Državno
tijelo koje je suca pritvorilo dužno je o tome odmah obavijestiti predsjednika Ustavnog suda.
Ustavni sud može odlučiti da sudac protiv kojeg je pokrenut kazneni postupak ne obavlja
dužnost dok taj postupak traje.

41. Koji su uvjeti za izbor sudaca Ustavnog suda?


Za suca Ustavnog suda se može izabrati osoba koja je hrvatski državljanin, diplomirani pravnik
s najmanje 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci koja se u toj struci istakla znanstvenim ili
stručnim radom ili svojim javnim djelovanjem. Osoba koja je stekla doktorat pravnih znanosti i
ispunjava druge uvjete može se izabrati za suca suda ako ima najmanje 12 godina radnog
iskustva u pravnoj struci.

42. Kako se bira predsjednik Ustavnog suda?


Ustavni sud bira tajnim glasovanjem predsjednika Ustavnog suda na vrijeme od četiri godine
većinom glasova svih sudaca.

43. Kako odlučuje Ustavni sud i jesu li njegove odluke obvezatne?


Ustavni sud donosi odluke i rješenja većinom glasova svih sudaca, ako Ustavom ili Ustavnim
sudom nije drukčije određeno.
Odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni su i dužna ih je poštivati svaka fizička i pravna
osoba.

Sva tijela državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna su u okviru svojega
ustavnog i zakonskog djelokruga provoditi odluke i rješenja Ustavnog suda.

44. Koje su jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave?


Jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi. Jedinice područne (regionalne) samouprave su
županije. Zakonom se može glavnom gradu Zagrebu utvrditi položaj županije.

45. Tko sklapa i potvrđuje međunarodne ugovore?


U skladu s Ustavom, zakonom i pravilima međunarodnog prava, sklapanje međunarodnih
ugovora u nadležnosti je, ovisno o naravi i sadržaju međunarodnog ugovora Hrvatskog sabora,
Predsjednika Republike i Vlade Republike Hrvatske.

Stranica 13 od 279
Ustavno uređenje

Hrvatski sabor potvrđuje međunarodne ugovore:

• koji traže donošene ili izmjenu zakona


• međunarodne ugovore vojne i političke naravi i
• međunarodne ugovore koji financijski obvezuju Republiku Hrvatsku.

Međunarodne ugovore koji ne podliježu potvrđivanju Hrvatskog sabora sklapa predsjednik


Republike na prijedlog Vlade ili Vlada Republike Hrvatske.

Međunarodne ugovore koji međunarodnoj organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava,
Hrvatski sabor potvrđuje 2/3 većinom svih zastupnika.

46. Kakva je pravna snaga međunarodnih ugovora?


Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i
objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a po
pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na
način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava.

47. Tko zastupa Republiku Hrvatsku u Vijeću i Europskom vijeću te kako su zastupljeni
građani Republike Hrvatske u europskom parlamentu?
Republiku Hrvatsku u Vijeću i Europskom vijeću zastupaju, sukladno njihovim ustavnim
ovlastima, Vlada i Predsjednik Republike Hrvatske.

Građani Republike Hrvatske neposredno su zastupljeni u Europskom parlamentu, gdje putem


svojih izabranih predstavnika odlučuju o stvarima iz njegove nadležnosti.

48. Koja prava uživaju državljani Republike Hrvatske, a koja građani Europske unije u
Republici Hrvatskoj?
Državljani Republike Hrvatske su građani Europske unije i uživaju prava koja im jamči pravna
stečevina Europske unije, a osobito:

• slobodu kretanja i nastanjivanja na području svih država članica


• aktivno i pasivno biračko pravo na izborima za Europski parlament i na lokalnim
izborima u drugoj državi članici, sukladno propisima te države članice
• pravo na diplomatsku i konzularnu zaštitu bilo koje države članice, jednaku zaštiti
vlastitih državljana kada se nalaze u trećoj državi u kojoj Republika Hrvatska nema
diplomatsko-konzularno predstavništvo
• pravo podnošenja peticija Europskom parlamentu, predstavki Europskom ombudsmanu
te pravo obraćanja institucijama i savjetodavnim tijelima Europske unije na hrvatskom
jeziku, kao i na svim službenim jezicima Europske unije, te pravo dobiti odgovor na
istom jeziku.

Stranica 14 od 279
Ustavno uređenje

Sva prava ostvaruju se u skladu s uvjetima i ograničenjima propisanima ugovorima na kojima se


temelji Europska unija te mjerama prihvaćenima na temelju tih ugovora.

U Republici Hrvatskoj sva prava zajamčena pravnom stečevinom Europske unije uživaju svi
građani Europske unije.

49. Tko ima pravo predložiti promjenu Ustava Republike Hrvatske i tko odlučuje o
njegovoj promjeni?
Pravo predložiti promjenu Ustava Republike Hrvatske ima:

• najmanje 1/5 zastupnika u Hrvatskom saboru


• predsjednik Republike
• Vlada Republike Hrvatske.

O promjeni Ustava odlučuje Hrvatski Sabor 2/3 većinom glasova svih zastupnika. Promjenu
Ustava Republike Hrvatske proglašava Hrvatski sabor.

50. Tko ima pravo pokrenuti postupak udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim
državama i koja su ograničenja tog prava?
Pravo pokretanja postupaka udruživanja Republike Hrvatske imaju:

• najmanje 1/3 zastupnika u Hrvatskom saboru


• predsjednik Republike Hrvatske
• Vlada Republike Hrvatske.

Zabranjeno je pokretanje postupaka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim


državama u kojem bi udruživanje dovelo ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskog
državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku.

51. Kako izgleda grb Republike Hrvatske i gdje se rabi?


Grb Republike Hrvatske je povijesni hrvatski grb u obliku štita podijeljen u 25 crvenih i bijelih
(srebrnih) polja, prvo polje je crvene boje. Iznad štita se nalazi kruna s 5 povijesnih hrvatskih
grbova: najstariji poznati grb Hrvatske, grbovi Dubrovačke Republike, Dalmacije, Istre i
Slavonije.

Najstariji poznati grb Hrvatske sadrži u štitu na plavom polju žutu (zlatnu) šesterokraku
zvijezdu s bijelim (srebrnim) mladim mjesecom. Grb Dubrovačke Republike sadrži u štitu na
modrom polju dvije crvene grede. Dalmatinski grb sadrži u štitu na plavom polju tri žute
(zlatne) okrunjene leopardove glave. Istarski grb sadrži u štitu na modrom polju žutu (zlatnu)
kozu okrenutu u lijevo s crvenim papcima i rogovima. Slavonski grb sadrži u štitu na plavom
polju dvije poprečne bijele (srebrne) grede, a između greda je crveno polje po kojem lagano
stupa kuna na lijevo. U gornjem plavom polju je žuta (zlatna) šesterokraka zvijezda.

Stranica 15 od 279
Ustavno uređenje

Grb Republike Hrvatske rabi se u:

• pečatima i žigovima državnih tijela i drugih javnih tijela


• u uredima Vlade Republike Hrvatske u inozemstvu
• na zgradama u kojima su smještena državna tijela i druga javna tijela u Republici
Hrvatskoj
• na službenim aktima tijela državne vlasti
• na diplomama i svjedodžbama o završenom školovanju.

52. Kako izgleda zastava Republike Hrvatske i gdje se ističe?


Zastava Republike Hrvatske se sastoji od 3 boje: crvene, bijele i plave s grbom u sredini. Omjer
širine i dužine je 1:2. Svaka boja čini 1/3 širine zastave.

Zastava se ističe:

• stalno na zgradama svih državnih tijela


• u dane praznika Republike Hrvatske
• u dane žalosti u Republici Hrvatskoj i vije se za trajanja žalosti na pola stijega
• može se isticati pri javnim skupovima u Republici Hrvatskoj (političkim, sportskim itd.),
na brodovima i plovilima.

53. Koji je službeni naziv himne Republike Hrvatske i kada se izvodi?


Himna Republike Hrvatske je "Lijepa naša domovino", a izvornik teksta i napjev čuva se u
Hrvatskom saboru. Tekst himne napisao je Antun Mihanović, a uglazbio Josip Runjanin.

Himna se izvodi sviranjem, pjevanjem ili sviranjem i pjevanjem:

• na početku zasjedanja Hrvatskog sabora


• pri službenom dolasku i ispraćaju u Republiku Hrvatsku šefa strane države ili ovlaštenog
predstavnika međunarodne organizacije te
• u drugim slučajevima utvrđenim zakonom.

54. Kako izgledaju državni pečati Republike Hrvatske i gdje se rabe?


Republika Hrvatska ima veliki i mali državni pečat.

Veliki državni pečat kružnog je oblika, promjera 80 mm, a u sredini pečata je grb Republike
Hrvatske. U krugu oko grba Republike Hrvatske na gornjoj strani je riječ "REPUBLIKA", a na
donjoj strani je riječ "HRVATSKA". Oko grba Republike Hrvatske i toga napisa kružno se nalazi
starohrvatski troplet.

Veliki državni pečat namijenjen je za utiskivanje u pečatni vosak izravno na ispravu ili u pečatni
vosak u zaštitnoj kutijici, koja se privezuje trakom u bojama državne zastave na ispravu.

Stranica 16 od 279
Ustavno uređenje

Veliki državni pečat utiskuje se na:

• ratifikacijske isprave te
• na vjerodajnice i pisma ovlaštenja koja potpisuje predsjednik Republike u okviru
ustavnih ovlaštenja predstavljanja i zastupanja Republike Hrvatske u inozemstvu.

Mali državni pečat je promjera 50 mm istoga sadržaja kao i veliki državni pečat. Mali državni
pečat namijenjen je za otisak crnilom na papiru, te za utiskivanje izravno na ispravu ili na
papirnu podlogu, koja se lijepi na ispravu.

Mali državni pečat otiskuje se na:

• odluke o proglašenju zakona


• odluke o dodjeli odlikovanja te
• na druge akte i isprave koje donosi predsjednik Republike.

55. Što su političke stranke, tko ih može osnovati i tko može postati njenim članom?
Političke stranke su pravne osobe koje politički djeluju u skladu s ciljevima utvrđenim
programom i statutom.

Političku stranku može osnovati najmanje 100 punoljetnih, poslovno sposobnih državljana
Republike Hrvatske. Članom političke stranke može, pod jednakim uvjetima propisanim
statutom, postati svaki punoljetni, poslovno sposoban državljanin Republike Hrvatske.
56. Kada politička stranka stječe svojstvo pravne osobe, a kada prestaje?
Danom upisa u registar politička stranka stječe svojstvo pravne osobe. Registar političkih
stranaka vodi Ministarstvo pravosuđa i uprave.

Političke stranke prestaju:

• 1. ako je nadležno upravno tijelo političke stranke donijelo odluku o prestanku političke
stranke
• 2. ako se utvrdi da su prestale djelovati, ako je proteklo dvostruko više vremena od
vremena utvrđenog statutom za održavanje skupa najvišeg upravnog tijela, a sjednica
nije održana
• 3. ako je njihovo djelovanje zabranjeno odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske.

Činjenice pod 1. i 2. utvrđuje Ministarstvo pravosuđa i uprave koje je nadležno u tim


slučajevima za donošenje rješenja o prestanku političke stranke.

Politička stranka se briše iz registra danom objave odluke o zabrani rada.

Stranica 17 od 279
Sustav državne uprave

Sustav državne uprave


SADRŽAJ PREDMETA

1. Svrha sustava državne uprave


2. Poslovi državne uprave
3. Donošenje provedbenih propisa i privremenih interventnih mjera
4. Povjereni poslovi državne uprave
5. Nadležnost za obavljanje poslova državne uprave
6. Tijela državne uprave
7. Službene osobe u tijelima državne uprave
8. Unutarnje ustrojstvo tijela državne uprave
9. Unutarnje ustrojstvene jedinice tijela državne uprave
10. Posebne ustrojstvene jedinice tijela državne uprave
11. Područne jedinice tijela državne uprave
12. Stručna, radna i savjetodavna tijela u tijelima državne uprave
13. Način planiranja poslova, radno i uredovno vrijeme u tijelima državne uprave
14. Sredstva državne uprave
15. Uredi državne uprave u županijama
16. Ustrojstvo i rad Vlade Republike Hrvatske

1. Koja je svrha sustava državne uprave?


Svrha sustava državne uprave je zakonito, svrhovito, djelotvorno i učinkovito obavljanje poslova
državne uprave.

2. Koje tijelo usmjerava i nadzire sustav državne uprave?


Sustav državne uprave usmjerava i nadzire Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada).

3. Koji su poslovi državne uprave?


Poslovi državne uprave su:

• provedba državne politike,


• neposredna provedba zakona,
• inspekcijski nadzor,
• upravni nadzor te
• drugi upravni i stručni poslovi.

Posao državne uprave je i svaki posao koji je zakonom kojim se uređuje pojedino upravno
područje povjeren određenoj pravnoj osobi te određen kao posao koji se obavlja kao javna
ovlast.

Stranica 18 od 279
Sustav državne uprave

4. Koje poslove državne uprave obuhvaća provedba državne politike?


Provedba državne politike obuhvaća sljedeće poslove državne uprave:

• izradu nacrta prijedloga zakona, prijedloga uredbi i prijedloga drugih akata Vlade
• izradu nacrta strateških i planskih dokumenata
• praćenje učinkovitosti provedbe zakona, uredbi i drugih akata Vlade
• zastupanje Republike Hrvatske u tijelima Europske unije i međunarodnih organizacija
• europske poslove i ostvarivanje međunarodne suradnje sukladno posebnom zakonu.

5. Prema kojim se pravilima izrađuju nacrti prijedloga zakona, prijedlozi drugih propisa i
prijedlozi općih akata Vlade?
Nacrti prijedloga zakona, prijedlozi drugih propisa i prijedlozi općih akata Vlade izrađuju se
prema jedinstvenim metodološko-nomotehničkim pravilima koje utvrđuje Hrvatski sabor.
6. Koje poslove državne uprave obuhvaća neposredna provedba zakona?
Neposredna provedba zakona i drugih propisa te izravno primjenjivih propisa Europske unije
obuhvaća sljedeće poslove državne uprave:

• rješavanje u upravnim stvarima


• vođenje propisanih očevidnika i drugih službenih evidencija
• izdavanje potvrda i drugih javnih isprava o činjenicama o kojima se vode propisani
očevidnici i druge službene evidencije.

7. Kada se strankama omogućuje podnošenje zahtjeva putem jedinstvenog upravnog


mjesta?
Pri obavljanju poslova neposredne provedbe zakona, ako je za ostvarenje nekog prava stranke
potrebno voditi više od jednog upravnog ili drugog postupka, strankama će se omogućiti
podnošenje zahtjeva putem jedinstvenog upravnog mjesta sukladno odredbama Zakona o
općem upravnom postupku.

8. Tko provodi inspekcijski nadzor?


Inspektori – ovlašteni službenici

9. Što obuhvaća inspekcijski nadzor te koje pravo ima inspektor prilikom inspekcijskog
nadzora?
Inspekcijski nadzor obuhvaća nadzorne postupke kojima se provodi izravan uvid u opće i
pojedinačne akte, uvjete i način rada nadziranih pravnih i fizičkih osoba radi utvrđivanja
činjenica te poduzimanje propisanih mjera i radnji kako bi se utvrđeno stanje i poslovanje
uskladilo sa zakonom i drugim propisima.

Inspektori imaju pravo, u skladu sa zakonom i drugim propisima, pregledati i poslovne prostore
i spise, zgrade i druge građevine, predmete, robu i druge stvari kod nadziranih osoba, saslušati
pojedine osobe u upravnom postupku, zatražiti i pregledati isprave na temelju kojih se može
utvrditi identitet osoba, kao i obavljati druge radnje u skladu sa svrhom inspekcijskog nadzora.

Stranica 19 od 279
Sustav državne uprave

Prilikom provedbe inspekcijskog nadzora inspektori su dužni pridržavati se odredbi propisa


kojima se uređuje zaštita osobnih podataka te odredbi posebnih propisa kojima se propisuje
tajnost podataka.

Službena osoba nadziranog tijela odnosno odgovorna osoba u nadziranoj pravnoj osobi dužna
je inspektora upozoriti na podatke klasificirane odgovarajućim stupnjem tajnosti.

10. Koje pravo i obvezu ima inspektor ako prilikom inspekcijskog nadzora utvrdi da je
povrijeđen zakon ili drugi propis?
Ako prilikom inspekcijskog nadzora utvrdi da je povrijeđen zakon ili drugi propis, inspektor ima
pravo i obvezu, u skladu sa zakonom:

• narediti otklanjanje utvrđenih nedostataka odnosno nepravilnosti u određenom roku


• podnijeti optužni prijedlog protiv počinitelja prekršaja
• podnijeti kaznenu prijavu protiv počinitelja kaznenog djela
• poduzeti i druge mjere odnosno izvršiti druge radnje za koje je posebnim zakonom
ovlašten.

Inspektor je odgovoran ako propusti poduzeti mjere ili radnje koje ima pravo i obvezu poduzeti,
ako prekorači propisane ovlasti te u drugim slučajevima propisanima zakonom.

11. Što sastavlja inspektor pri inspekcijskom pregledu?


O izvršenom inspekcijskom nadzoru, utvrđenom stanju i poduzetim odnosno naređenim
mjerama i radnjama inspektor sastavlja zapisnik.

Primjerak zapisnika o izvršenom inspekcijskom nadzoru inspektor dostavlja nadziranoj fizičkoj


osobi ili službenoj osobi nadziranog tijela ili odgovornoj osobi u nadziranoj pravnoj osobi.

12. Koje tijelo osigurava pomoć inspektoru ako prilikom inspekcijskog nadzora dođe do
fizičkog otpora inspektoru?
Ministarstvo nadležno za unutarnje poslove inspektoru osigurava pomoć sukladno zakonu kojim
se uređuju policijski poslovi i ovlasti ako prilikom inspekcijskog nadzora dođe do fizičkog
otpora inspektoru ili drugog ometanja koje sprječava rad inspektora odnosno ako se pružanje
fizičkog otpora ili drugo ometanje inspekcijskog nadzora osnovano očekuje.

13. Što obuhvaća upravni nadzor i što se nadzire u provedbi upravnog nadzora?
Upravni nadzor obuhvaća nadzorne postupke, mjere i radnje kojima se osigurava zakonitost i
pravilnost u obavljanju poslova državne uprave.

Provedbom upravnog nadzora osobito se nadzire:

• zakonitost općih akata

Stranica 20 od 279
Sustav državne uprave

• zakonitost i pravilnost rada te postupanja prema građanima i drugim strankama


• osposobljenost službenih osoba za neposredno obavljanje poslova državne uprave.

14. Na koji način tijela državne uprave provode upravni nadzor?


Upravni nadzor provodi se po službenoj dužnosti sukladno zakonu kojim se uređuje
odgovarajuće upravno područje.

Pri ocjeni potrebe za provedbom upravnog nadzora nadležna tijela mogu uzeti u obzir
predstavke, pritužbe i druge podneske koji upućuju na nezakonitost ili nepravilnost u obavljanju
poslova državne uprave.

Tijela državne uprave u granicama svog djelokruga nadziru obavljanje povjerenih poslova
državne uprave od strane upravnih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i
pravnih osoba s javnim ovlastima.

15. Koje upute može tijelo državne uprave koje provodi nadzor davati nadziranim
upravnim tijelima ili pravnim osobama?
Tijelo državne uprave koje provodi upravni nadzor može nadziranim upravnim tijelima ili
pravnim osobama davati opće i pojedinačne upute.

Upute daju se u pisanom obliku, a posebnim zakonom može se propisati i obveza njihove
prethodne objave u »Narodnim novinama«, ako je to nužno za preuzimanje ili osiguravanje
provedbe pravno obvezujućih akata Europske unije u području regulacije i nadzora zakonom
određenih tržišta javnih usluga.

16. Što je tijelo koje provodi upravni nadzor ovlašteno učiniti u postupku upravnog
nadzora?
Ako utvrdi nezakonitosti ili nepravilnosti u sadržaju ili postupku donošenja općih akata,
nezakonitosti ili nepravilnosti u radu ili postupanju prema građanima i drugim strankama ili
nedostatnu osposobljenost službenih osoba, tijelo koje provodi upravni nadzor ovlašteno je:

• zatražiti odgovarajuća izvješća i podatke te neposredno utvrditi činjenice i okolnosti


važne za obavljanje poslova državne uprave koji su predmet nadzora
• raspraviti utvrđeno stanje i uputom odrediti mjere koje se moraju poduzeti radi
otklanjanja utvrđenih nepravilnosti i osiguranja zakonitog i pravilnog obavljanja poslova
državne uprave koji su predmet nadzora.

Ako nadzirano upravno tijelo ili pravna osoba s javnim ovlastima u ostavljenom roku ne postupi
po uputi iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka, tijelo koje provodi upravni nadzor ovlašteno je:

• obustaviti od izvršenja opći akt koji je predmet nadzora te uputiti zahtjev za ocjenu
zakonitosti općeg akta Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske
• predložiti pokretanje postupka za utvrđivanje odgovornosti službenih osoba

Stranica 21 od 279
Sustav državne uprave

• neposredno obaviti poslove državne uprave koji su predmet nadzora.

17. Koji su drugi upravni i stručni poslovi tijela državne uprave?


Drugi upravni i stručni poslovi državne uprave obuhvaćaju:

• prikupljanje podataka i izradu stručnih podloga, analiza i izvješća o stanju u određenom


upravnom području
• provedbu mjera za unaprjeđenje utvrđenog stanja u određenom upravnom području
• pružanje pravne i stručne pomoći
• davanje mišljenja pravnim i fizičkim osobama o odgovarajućoj primjeni zakona i drugih
propisa
• ostvarivanje stručne suradnje.

18. Kako će postupiti tijelo državne uprave kada zaprimi podnesak kojim se traži mišljenje
o odgovarajućoj primjeni zakona i drugih propisa?
Odgovor na podnesak kojim se traži mišljenje o odgovarajućoj primjeni zakona i drugih propisa
stvarno nadležno tijelo dostavlja podnositelju u roku od 30 dana od dana zaprimanja podneska.

Ako je podnesak zaprimilo nenadležno tijelo, on će se bez odgode ustupiti stvarno nadležnom
tijelu uz obavijest podnositelju.

Ako zakonom nije drukčije propisano, ove se odredbe primjenjuju se i na predstavke, pritužbe i
druge podneske koji upućuju na nezakonitost ili nepravilnost u obavljanju poslova državne
uprave, uključujući i predstavke kojima državni službenici ukazuju na neučinkovitost u primjeni
zakona i drugih propisa odnosno na neučinkovitost u radu tijela državne uprave.

19. Koje provedbene propise donose čelnici tijela državne i što se s njima uređuje?
Provedbeni propisi su pravilnici i naputci.

Pravilnikom se detaljnije razrađuju pojedine odredbe zakona radi njihove primjene.

Naputkom se detaljnije propisuje način rada u tijelima državne uprave te način obavljanja
povjerenih poslova državne uprave.

Provedbene propise donose čelnici tijela državne uprave kada su na to izrijekom zakonom
ovlašteni, u granicama dane ovlasti.

Provedbeni propis kojim se uređuje dio upravnog područja u djelokrugu drugog tijela državne
uprave donosi se uz prethodnu suglasnost čelnika toga tijela.

Provedbeni propis kojim se preuzima ili osigurava provedba pravno obvezujućih akata Europske
unije donosi se uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za europske poslove.

Stranica 22 od 279
Sustav državne uprave

20. Gdje se objavljuju provedbeni propisi i kada stupaju na snagu?


Provedbeni propisi objavljuju se u »Narodnim novinama« te stupaju na snagu osmoga dana od
dana objave.

Zbog osobito opravdanih razloga, provedbenim propisom može biti utvrđen drukčiji rok njegova
stupanja na snagu, a najranije prvoga dana od dana objave.

21. Što čelnici tijela državne uprave uređuju naredbom?


U iznimnim slučajevima propisanima zakonom, naredbom se može privremeno narediti ili
zabraniti određeno postupanje te utvrditi obvezna primjena drugih privremenih interventnih
mjera koje su nužne radi trenutačne zaštite pravnog poretka te zaštite života, sigurnosti,
zdravlja stanovništva ili imovine veće vrijednosti u određenom upravnom području.

Uvjeti za donošenje, trajanje i opseg privremenih interventnih mjera propisuju se zakonom.

Naredbe donose čelnici tijela državne uprave kada su na to izrijekom zakonom ovlašteni, u
granicama dane ovlasti.

Ako se privremene interventne mjere odnose na dio upravnog područja u djelokrugu drugog
tijela državne uprave, naredba se donosi uz prethodnu suglasnost čelnika toga tijela.

22. Gdje se objavljuju naredbe i kada stupaju na snagu?


Naredbe stupaju na snagu najranije danom donošenja te se uz odgovarajuće obrazloženje
objavljuju u »Narodnim novinama« i putem drugih dostupnih sredstava javnog priopćavanja.

23. Tko obavlja nadzor zakonitosti postupka donošenja i sadržaja provedbenih propisa i
naredbi?
Nadzor zakonitosti postupka donošenja i sadržaja provedbenih propisa i naredbi obavlja Vlada.

Pri ocjeni potrebe za pokretanjem nadzora mogu se uzeti u obzir podnesci koji upućuju na
nezakonitosti u postupku donošenja ili u sadržaju provedbenih propisa i naredbi.

Za predlaganje mjera i radnji, pripremu akata te obavljanje drugih stručnih poslova u


pojedinačnim nadzornim postupcima Vlada osniva povjerenstvo sukladno zakonu.

24. Što je Vlada ovlaštena učiniti ako utvrdi nezakonitosti u postupku donošenja ili
sadržaju provedbenog propisa ili naredbe koje je donio čelnik tijela državne uprave?
Ako utvrdi nezakonitosti u postupku donošenja ili sadržaju provedbenog propisa ili naredbe
koje je donio čelnik tijela državne uprave, Vlada je ovlaštena odlukom:

• nadležnom čelniku naložiti donošenje odgovarajućih izmjena provedbenog propisa ili


naredbe
• staviti izvan snage naredbu ili pojedine njezine odredbe.

Stranica 23 od 279
Sustav državne uprave

25. Što je Vlada ovlaštena učiniti ako utvrdi nezakonitosti u postupku donošenja ili
sadržaju provedbenog propisa koji je donijelo zakonom ovlašteno tijelo pravne osobe s
javnim ovlastima?
Ako utvrdi nezakonitosti u postupku donošenja ili sadržaju provedbenog propisa koji je donijelo
zakonom ovlašteno tijelo pravne osobe s javnim ovlastima, Vlada je ovlaštena:

• nadležnoj pravnoj osobi s javnim ovlastima predložiti donošenje odgovarajućih izmjena


provedbenog propisa
• podnijeti zahtjev Ustavnom sudu Republike Hrvatske za ocjenu suglasnosti provedbenog
propisa s Ustavom i zakonom.

26. Kome se mogu povjeriti poslovi državne uprave?


Pojedini poslovi državne uprave mogu se posebnim zakonom povjeriti jedinicama lokalne i
područne (regionalne) samouprave ili drugim pravnim osobama.

Jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnim osobama s javnim


ovlastima posebnim zakonom mogu se povjeriti poslovi neposredne provedbe zakona u
prvom stupnju i drugi upravni i stručni poslovi.

Ako je to nužno za provedbu pravno obvezujućih akata Europske unije, pravnim osobama s
javnim ovlastima može se posebnim zakonom povjeriti provedba inspekcijskog nadzora u
jednom ili više upravnih područja.

Tijela državne uprave rješavaju u upravnim stvarima u drugom stupnju ako je rješavanje u
upravnim stvarima u prvom stupnju povjereno jedinicama lokalne ili područne (regionalne)
samouprave ili pravnim osobama s javnim ovlastima.

27. Kada se poslovi državne uprave povjeravaju jedinicama lokalne i područne


(regionalne) samouprave te pravnim osobama s javnim ovlastima?
Poslovi državne uprave povjeravaju se jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave
ako je to opravdano s obzirom na prirodu poslova i u osobitom interesu građana.

Poslovi državne uprave povjeravaju se pravnim osobama s javnim ovlastima ako:

• je to nužno za provedbu pravno obvezujućih akata Europske unije


• se povjeravanjem određenih poslova državne uprave osigurava njihovo učinkovitije
obavljanje uz dokazivo manje troškove ili
• obavljanje određenih poslova državne uprave zahtijeva osobite tehničke ili stručne uvjete
koje nije moguće osigurati u tijelima državne uprave bez znatnog povećanja troškova.

Stranica 24 od 279
Sustav državne uprave

28. Tko odgovara za zakonito i pravilno obavljanje povjerenih poslova državne uprave?
Za zakonito i pravilno obavljanje povjerenih poslova državne uprave odgovara izvršno tijelo
jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave odnosno odgovorna osoba u pravnoj
osobi s javnim ovlastima.

29. Na koji se način utvrđuju stvarna i mjesna nadležnost za obavljanje poslova državne
uprave?
Stvarna nadležnost za obavljanje poslova državne uprave utvrđuje se zakonom kojim se uređuje
pojedino upravno područje.

Mjesna nadležnost za obavljanje poslova državne uprave utvrđuje se u pravilu propisima o


upravno-teritorijalnoj podjeli odnosno o unutarnjem ustrojstvu tijela državne uprave.

30. Tko odlučuje o sukobu nadležnosti između tijela državne prave?


O sukobu nadležnosti između tijela državne uprave odlučuje Vlada.

31. Koja se tijela ustrojavaju za obavljanje poslova državne uprave?


Za obavljanje poslova državne uprave ustrojavaju se tijela državne uprave.

Pojedini poslovi državne uprave mogu se posebnim zakonom povjeriti jedinicama lokalne i
područne (regionalne) samouprave ili pravnim osobama s javnim ovlastima.

32. Koja su tijela državne uprave?


Tijela državne uprave su ministarstva i državne upravne organizacije.

33. Kada se ustrojavaju ministarstva?


Ministarstva se ustrojavaju za obavljanje poslova državne uprave u pravilu u više upravnih
područja.

34. Kada se ustrojavaju državne upravne organizacije?


Državne upravne organizacije ustrojavaju se za obavljanje poslova državne uprave i drugih
poslova čije obavljanje zahtijeva osobitu samostalnost u radu ili primjenu posebnih uvjeta i
načina rada ili je nužno za provedbu pravno obvezujućih akata Europske unije.

35. Na koji se način ustrojavaju državne upravne organizacije?


Državne upravne organizacije ustrojavaju se u pravilu kao:

• središnji državni uredi, za jedno ili više upravnih područja u kojima se obavljaju poslovi
državne uprave od posebnog značenja za učinkovitiji rad Vlade
• državne uprave, za jedno ili više upravnih područja u kojima se pretežito obavljaju
poslovi neposredne provedbe zakona
• državni zavodi, za jedno ili više upravnih područja u kojima se pretežito obavljaju
stručno-analitički poslovi koje je nužno obavljati u okviru državne uprave.

Stranica 25 od 279
Sustav državne uprave

36. Tko su službene osobe u tijelima državne uprave?


Službene osobe u tijelima državne uprave su državni dužnosnici i državni službenici, ako
posebnim zakonom nije drukčije određeno.

37. Tko upravlja tijelima državne uprave?


Tijelima državne uprave upravljaju državni dužnosnici.
Državni dužnosnici u tijelima državne uprave su ministar, državni tajnik, državni tajnik
središnjeg državnog ureda, glavni ravnatelj, glavni državni inspektor te druge osobe sukladno
posebnom zakonu.
Državne dužnosnike koji upravljaju državnim upravnim organizacijama i državne tajnike
imenuje i razrješuje Vlada na prijedlog predsjednika Vlade.

38. Tko su čelnici tijela državne uprave?


Čelnik ministarstva je ministar.

Čelnik državne upravne organizacije je:

• državni tajnik središnjeg državnog ureda, za središnje državne urede


• glavni ravnatelj, za državne uprave, državne zavode i državna ravnateljstva
• glavni državni inspektor, za državne inspektorate.

Čelnik državne upravne organizacije za svoj rad odgovara Vladi.

39. Koje su nadležnosti čelnika tijela državne uprave?


Čelnik tijela državne uprave predstavlja, upravlja i rukovodi tijelom državne uprave, brine se o
zakonitom i pravilnom izvršavanju propisa iz njegova djelokruga te obavlja i druge poslove
prema posebnom zakonu.
Čelnik tijela državne uprave također je dužan:

• provoditi utvrđenu politiku Vlade


• donositi provedbene propise i naredbe kad je za to izrijekom zakonom ovlašten.

40. Koje su nadležnosti državnog tajnika ministarstva?


Ministarstvo može imati jednog ili više državnih tajnika koji provode utvrđenu politiku Vlade u
jednom ili više upravnih područja, sukladno ovlaštenju i nalozima ministra.
Ministar odlukom određuje državnog tajnika koji ga zamjenjuje u slučaju odsutnosti ili
spriječenosti.

Državni tajnik za svoj rad odgovara ministru i Vladi.

Stranica 26 od 279
Sustav državne uprave

Ako ministru prestane dužnost prije isteka mandata, predsjednik Vlade određuje državnog
tajnika koji upravlja ministarstvom do stupanja na dužnost novoga ministra.

41. Tko obavlja poslove državne uprave i pomoćno tehničke poslove u tijelima državne
uprave?
Poslove državne uprave u tijelima državne uprave i poslove rukovođenja unutarnjim
ustrojstvenim jedinicama tijela državne uprave neposredno obavljaju državni službenici.

Pomoćne i tehničke poslove u tijelima državne uprave obavljaju namještenici.

42. Tko obavlja poslove podrške ministru u provedbi utvrđene politike Vlade?
Poslove podrške ministru mogu na određeno vrijeme, a najdulje za vrijeme trajanja mandata
ministra, obavljati osobe koje na temelju oglasa imenuje ministar odlukom.

43. Imaju li pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na zastupljenost u tijelima državne
uprave?
Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na zastupljenost u tijelima državne uprave
razmjerno njihovu udjelu u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske.

44. Kojim se propisom uređuje unutarnje ustrojstvo i uredsko poslovanje tijela državne
uprave i tko ga donosi?
Načela za unutarnje ustrojstvo tijela državne uprave, vrste, uvjete za ustrojavanje i način
upravljanja unutarnjim ustrojstvenim jedinicama te opća pravila o načinu planiranja poslova i
rasporedu radnog i uredovnog vremena uređuje Vlada uredbom.
Uredsko poslovanje Vlada također uređuje uredbom.
Uredbom Vlade uređuju se i unutarnje ustrojstvo, nazivi unutarnjih ustrojstvenih jedinica i
njihov djelokrug, način upravljanja i okvirni broj državnih službenika i namještenika u pojedinim
ustrojstvenim jedinicama, način planiranja poslova, radno i uredovno vrijeme, uredovni dani i
druga pitanja od osobite važnosti za rad tijela državne uprave uređuje Vlada uredbom.

45. Što se utvrđuje pravilnikom o unutarnjem redu tijela državne uprave i tko ga donosi?
Na temelju uredbe o unutarnjem ustrojstvu tijela državne uprave pravilnikom o unutarnjem redu
utvrđuje se broj potrebnih državnih službenika i namještenika s naznakom njihovih osnovnih
poslova i zadaća i stručnih uvjeta potrebnih za njihovo obavljanje, njihove ovlasti i odgovornosti
te druga pitanja važna za rad tijela državne uprave koja nisu uređena uredbom Vlade.

Pravilnik o unutarnjem redu donosi čelnik tijela državne uprave.

46. Na koji način tijela državne uprave surađuju međusobno te s jedinicama lokalne i
područne (regionalne) samouprave i pravnim osobama s javnim ovlastima?
Tijela državne uprave dužna su u granicama svog djelokruga međusobno surađivati te pružati
pravnu i stručnu pomoć jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnim
osobama s javnim ovlastima u obavljanju povjerenih poslova državne uprave.

Stranica 27 od 279
Sustav državne uprave

Suradnja te pružanje pravne i stručne pomoći mogu se odbiti samo u zakonom propisanim
slučajevima.

47. Koja su načela unutarnjeg ustrojstva i planiranja poslova tijela državne uprave?
Unutarnje ustrojstvo pojedinih tijela državne uprave, nazivi, djelokrug i način upravljanja
njihovim ustrojstvenim jedinicama i okvirni broj državnih službenika i namještenika utvrđuje se
prema vrsti, srodnosti, opsegu i međusobnoj povezanosti poslova državne uprave koji se u tim
tijelima državne uprave obavljaju.
Poslovi državne uprave i drugi poslovi koje obavljaju pojedina tijela državne uprave te raspored
njihovog radnog i uredovnog vremena planiraju se na način koji građanima i drugim strankama
omogućuje jednostavno i djelotvorno ostvarivanje Ustavom i zakonom zajamčenih prava i
zakonom zaštićenih interesa te ispunjavanje zakonom propisanih dužnosti.

48. Što podrazumijeva javnost rada tijela državne uprave?


Rad tijela državne uprave je javan, a javnost se može isključiti samo iznimno, u slučajevima
propisanima zakonom ili pravnom stečevinom Europske unije.

Osim podataka čija je objava propisana zakonom, tijela državne uprave su na svojim mrežnim
stranicama dužna objaviti:

• podatke o radnom i uredovnom vremenu te o uredovnim danima, ako su određeni


• podatke o unutarnjem ustrojstvu i djelokrugu pojedinih unutarnjih ustrojstvenih jedinica
• kontakt podatke državnih dužnosnika
• kontakt podatke službenih osoba koje rukovode unutarnjim ustrojstvenim jedinicama.

49. Koje se upravne organizacije ustrojavaju u sastavu ministarstva i koji je uvjet za


njihovo ustrojavanje?
Upravne organizacije u sastavu ministarstava ustrojavaju se u pravilu kao:

• uprave, za jedno ili više upravnih područja u kojima se pretežito obavlja provedba
državne politike, neposredna provedba zakona i upravni nadzor, s određenim stupnjem
samostalnosti u radu, ako postoje uvjeti za ustrojavanje najmanje dva sektora u
njihovom sastavu
• zavodi, za jedno ili više upravnih područja u kojima se pretežito obavljaju stručno-
analitički poslovi koji zahtijevaju viši stupanj samostalnosti te posebne uvjete i načine
rada unutar ministarstva, ako postoje uvjeti za ustrojavanje najmanje dva sektora u
njihovom sastavu
• inspektorati, za inspekcijski nadzor u jednom ili više upravnih područja, s višim
stupnjem samostalnosti u radu, ako postoje uvjeti za ustrojavanje najmanje dva sektora
u njihovom sastavu.

Stranica 28 od 279
Sustav državne uprave

U sastavu ministarstva ustrojavaju se najmanje dvije upravne organizacije.

Posebnim zakonom mogu se u sastavu ministarstva ustrojiti ravnateljstva, uredi i druge upravne
organizacije s posebnim ustrojstvom, načinom rada i stupnjem samostalnosti, radi obavljanja
poslova zaštite pravnog poretka, života i opće sigurnosti i drugih poslova od osobitog interesa
za Republiku Hrvatsku ili poslova državne uprave i drugih poslova čije je obavljanje nužno za
provedbu pravno obvezujućih akata Europske unije.

50. Tko rukovodi radom upravnih organizacija u sastavu ministarstva?


Radom upravnih organizacija u sastavu ministarstava rukovode državni službenici, ako
posebnim zakonom nije drukčije određeno.
Upravnom organizacijom u sastavu ministarstva rukovodi:

• ravnatelj, za uprave, zavode, ravnateljstva i urede


• glavni inspektor, za inspektorate.

Rukovodeće državne službenike koji rukovode upravnim organizacijama u sastavu ministarstava


imenuje i razrješuje Vlada prema propisima o državnim službenicima, a za svoj rad odgovaraju
nadležnom državnom tajniku, ministru i Vladi.

51. Koji su poslovi rukovoditelja upravne organizacije u sastavu ministarstva?


Rukovoditelj upravne organizacije u sastavu ministarstva:

• raspoređuje poslove te usklađuje i nadzire rad unutarnjih ustrojstvenih jedinica


• daje naloge i upute podređenim službenicima te predlaže njihov raspored
• predlaže plan rada upravne organizacije
• izvješćuje nadležnog državnog tajnika i ministra o stanju izvršavanja poslova
• supotpisuje nacrte akata iz djelokruga upravne organizacije
• neposredno obavlja najsloženije poslove iz djelokruga upravne organizacije
• obavlja i druge poslove po ovlaštenju i nalogu ministra.

52. Tko zamjenjuje čelnika državne upravne organizacije u slučaju njegove odsutnosti ili
spriječenosti i koji su njegovi poslovi?
Radom državne upravne organizacije rukovodi čelnik državne upravne organizacije.

Čelnik državne upravne organizacije ima zamjenika koji ga zamjenjuje u slučaju odsutnosti ili
spriječenosti te:

• usklađuje i nadzire rad unutarnjih ustrojstvenih jedinica


• daje naloge i upute podređenim službenicima te predlaže njihov raspored
• predlaže plan rada državne upravne organizacije
• izvješćuje čelnika državne upravne organizacije o stanju izvršavanja poslova
• neposredno obavlja najsloženije poslove iz djelokruga državne upravne organizacije

Stranica 29 od 279
Sustav državne uprave

• obavlja i druge poslove po ovlaštenju i nalogu čelnika.

Zamjenika čelnika državne upravne organizacije imenuje i razrješuje Vlada prema propisima o
državnim službenicima.
Zamjenik za svoj rad odgovara čelniku državne upravne organizacije i Vladi.

53. Koje su unutarnje ustrojstvene jedinice upravnih organizacija u sastavu ministarstava


i državnih upravnih organizacija te koji su uvjeti za njihovo ustrojavanje?
Unutarnje ustrojstvene jedinice za obavljanje međusobno povezanih poslova iz djelokruga
upravnih organizacija u sastavu ministarstava te državnih upravnih organizacija ustrojavaju se
kao:

• sektori, za obavljanje poslova većeg opsega i složenosti, ako postoje uvjeti za


ustrojavanje najmanje dvije službe u njihovom sastavu
• službe, za obavljanje poslova manjeg opsega i veće složenosti iz djelokruga sektora, ako
postoje uvjeti za ustrojavanje najmanje dva odjela u njihovom sastavu
• odjeli, za obavljanje poslova manjeg opsega iz djelokruga službe, s najmanje pet
izvršitelja, uključujući voditelja.

U sastavu ministarstva može se ustrojiti samostalni sektor, za obavljanje poslova većeg opsega i
složenosti u jednom upravnom području ili za obavljanje istovrsnih poslova u više upravnih
područja, ako obavljanje tih poslova zahtjeva određeni stupanj samostalnosti u radu i ako ne
postoje uvjeti za ustrojavanje odgovarajuće upravne organizacije.

U sastavu državne upravne organizacije ustrojavaju se najmanje dva sektora za obavljanje


poslova državne uprave iz njezinog djelokruga.
U sastavu državne upravne organizacije može se ustrojiti samostalna služba, za obavljanje
poslova veće složenosti u jednom upravnom području ili za obavljanje istovrsnih poslova u više
upravnih područja, ako obavljanje tih poslova zahtjeva određeni stupanj samostalnosti u radu i
ako ne postoje uvjeti za ustrojavanje sektora.
Služba, odnosno samostalna služba, može se ustrojiti bez odjela u njezinom sastavu samo ako
je u takvoj službi predviđeno najmanje sedam izvršitelja, uključujući voditelja.

54. Kada se unutarnje ustrojstvene jedinice određuju kao središnji uredi?


Unutarnje ustrojstvene jedinice u sjedištu upravne organizacije u čijem su sastavu ustrojeni
područni uredi određuju se kao središnji ured odnosne upravne organizacije.

Unutarnje ustrojstvene jedinice u sjedištu državne upravne organizacije u čijem su sastavu


ustrojeni područni uredi određuju se kao središnji ured odnosne državne upravne organizacije.

Stranica 30 od 279
Sustav državne uprave

55. Koje su unutarnje ustrojstvene jedinice niže razine i kada se ustrojavaju?


Za obavljanje poslova državne uprave manje složenosti te za obavljanje općih, tehničkih i
pomoćnih poslova u tijelima državne uprave mogu se ustrojiti unutarnje ustrojstvene jedinice
niže razine i to:

• odsjeci
• pododsjeci.

56. Tko rukovodi unutarnjim ustrojstvenim jedinicama, koji su njegovi poslovi te kome
odgovara za svoj rad?
Unutarnjim ustrojstvenim jedinicama rukovodi:

• načelnik za sektore i samostalne sektore


• voditelj za službe, samostalne službe, odjele, odsjeke i pododsjeke.

Rukovoditelj unutarnjih ustrojstvenih jedinica:

• usklađuje i nadzire rad unutarnjih ustrojstvenih jedinica niže razine, ako su


ustrojene
• daje naloge i upute podređenim službenicima i namještenicima te predlaže njihov
raspored
• predlaže plan rada unutarnje ustrojstvene sjednice
• izvješćuje nadređenog službenika o stanju izvršavanja poslova
• supotpisuje nacrte akata iz djelokruga unutarnje ustrojstvene jedinice
• neposredno obavlja najsloženije poslove iz djelokruga unutarnje ustrojstvene jedinice
• obavlja i druge poslove po nalogu nadređenih službenika te po nalogu i ovlaštenju
čelnika.

Rukovoditelj unutarnjih ustrojstvenih jedinica za svoj rad odgovara:

• ministru, nadležnom državnom tajniku te rukovoditeljima upravne organizacije i


unutarnjih ustrojstvenih jedinica u čijem sastavu je raspoređen, ako se radi o unutarnjoj
ustrojstvenoj jedinici ministarstva, odnosno
• čelniku državne upravne organizacije, njegovom zamjeniku i rukovoditeljima unutarnjih
ustrojstvenih jedinica u čijem sastavu je raspoređen, ako se radi o unutarnjoj
ustrojstvenoj jedinici državne upravne organizacije.

Stranica 31 od 279
Sustav državne uprave

57. Koji su posebne ustrojstvene jedinice i gdje se ustrojavaju?


Posebne ustrojstvene jedinice su:

• glavno tajništvo
• kabinet čelnika tijela državne uprave
• samostalna ustrojstvena jedinica za unutarnju reviziju
• samostalna ustrojstvena jedinica za drugostupanjski postupak
• ured rukovoditelja upravne organizacije u sastavu ministarstva.

Posebne ustrojstvene jedinice ustrojavaju se isključivo u sjedištu tijela državne uprave.

58. Za koje se poslove ustrojava glavno tajništvo, tko rukovodi glavnim tajništvom i koje
su mu nadležnosti?
Glavno tajništvo ustrojava se za obavljanje pravnih, organizacijskih, financijsko-planskih i
računovodstvenih poslova, poslova planiranja, razvoja i upravljanja ljudskim potencijalima te
općih, pomoćnih i tehničkih poslova većeg opsega.

Glavni tajnik tijela državne uprave rukovodi radom glavnog tajništva te, uz druge poslove koje
obavlja po ovlaštenju i nalogu čelnika tijela državne uprave, u pravilu odgovara i za upravljanje
ljudskim potencijalima, uredno i pravilno korištenje imovine i sredstava za rad te tehničku
usklađenost u radu ustrojstvenih jedinica tijela državne uprave.

Glavnog tajnika tijela državne uprave imenuje i razrješuje Vlada prema propisima o državnim
službenicima.

59. Za koje se poslove ustrojava kabinet čelnika tijela državne uprave te tko njime
rukovodi?
Kabinet čelnika tijela državne uprave (kabinet ministra, kabinet državnog tajnika, odnosno
kabinet glavnog ravnatelja) ustrojava se za obavljanje poslova stručne i administrativne podrške
čelniku tijela državne uprave te za obavljanje poslova koji se odnose na protokol, odnose s
javnošću, ostvarivanje prava na pristup informacijama, zaprimanje predstavki i pritužbi iz
djelokruga tijela državne uprave te drugih stručnih i administrativnih poslova prema uredbi o
unutarnjem ustrojstvu.

Kabinetom iz stavka 1. ovog članka rukovodi tajnik kabineta, koji za svoj rad odgovara:

• ministru i nadležnom državnom tajniku, ako se radi o kabinetu ministra, odnosno


• čelniku državne upravne organizacije i njegovom zamjeniku, ako se radi o kabinetu
čelnika državne upravne organizacije.

Stranica 32 od 279
Sustav državne uprave

60. Za koje se poslove ustrojava samostalna ustrojstvena jedinica za unutarnju reviziju?


Samostalna ustrojstvena jedinica za unutarnju reviziju ustrojava se isključivo za obavljanje
poslova unutarnje revizije sukladno propisima kojima se uređuje sustav unutarnjih kontrola u
javnom sektoru, s većim stupnjem samostalnosti u radu.

61. Za koje se poslove ustrojava samostalna ustrojstvena jedinca za drugostupanjski


postupak?
Samostalna ustrojstvena jedinca za drugostupanjski postupak ustrojava se za rješavanje u
upravnim stvarima u drugom stupanju u jednom ili više upravnih područja kad je to propisano
zakonom ili ako je to opravdano zbog većeg opsega poslova neposredne provedbe zakona koji
su u prvom stupnju povjereni jedinicama lokalne ili područne (regionalne) samouprave ili
pravnim osobama s javnim ovlastima, s većim stupnjem samostalnosti u radu.

62. Za koje se poslove ustrojava ured rukovoditelja upravne organizacije u sastavu


ministarstva?
Ured rukovoditelja upravne organizacije u sastavu ministarstva (ured ravnatelja, odnosno ured
glavnog inspektora) ustrojava se za obavljanje poslova stručne i administrativne podrške
rukovoditelju upravne organizacije te za obavljanje poslova koji se odnose na protokol, odnose
s javnošću, ostvarivanje prava na pristup informacijama i zaprimanje predstavki i pritužbi iz
djelokruga upravne organizacije te druge stručne i administrativne poslove prema uredbi o
unutarnjem ustrojstvu.

63. Koje se jedinice mogu ustrojiti za obavljanje poslova neposredne provedbe zakona,
inspekcijski nadzor, upravni nadzor te druge upravne i stručne poslove izvan sjedišta
tijela državne uprave?
Za obavljanje poslova neposredne provedbe zakona, inspekcijski nadzor, upravni nadzor te
druge upravne i stručne poslove izvan sjedišta tijela državne uprave mogu se ustrojiti područne
jedinice kao:

• područni uredi, za područje jedne ili više jedinica područne (regionalne) samouprave
• ispostave, za područje jedne ili više jedinica lokalne samouprave.

Ako se radi o poslovima neposredne provedbe zakona ili provedbe inspekcijskog nadzora većeg
opsega koje u prvom stupnju obavljaju područne jedinice iz stavka 2. ovoga članka, posebnim
zakonom mogu se u sjedištu tijela državne uprave ustrojiti unutarnje ustrojstvene jedinice za
drugostupanjski postupak.

64. Koji je uvjet za ustrojavanje područnih ureda, i što ako ne postoje uvjeti za njihovo
ustrojavanje?
Područni uredi ustrojavaju se ako postoje uvjeti za ustrojavanje najmanje dvije službe u
njihovom sjedištu.

Stranica 33 od 279
Sustav državne uprave

Ako ne postoje uvjeti za ustrojavanje najmanje dvije službe u njihovom sjedištu, područni uredi
mogu se ustrojiti i kao:

• područne službe, ako postoje uvjeti za ustrojavanje najmanje dva odjela u njihovom
sjedištu
• područni odjeli, s najmanje pet izvršitelja, uključujući voditelja.

Ako ne postoje uvjeti za ustrojavanje područnih ureda (područnih službi i područnih odjela), za
obavljanje poslova izvan sjedišta tijela državne uprave na području jedne ili više jedinica
područne (regionalne) samouprave mogu se odrediti samostalni izvršitelji.

65. Kako se određuje sjedište područnih jedinica?


Sjedište područnog ureda određuje se u pravilu u sjedištu jedinice područne (regionalne)
samouprave, odnosno, u sjedištu jedne od jedinica područne (regionalne) samouprave za čije
područje se područni ured ustrojava.
Sjedište ispostave određuje se u pravilu u jedinici lokalne samouprave, odnosno u jednoj od
jedinica lokalne samouprave za čije područje se ispostava ustrojava.

66. Tko rukovodi područnom jedinicom?


Područnom jedinicom rukovodi:

• pročelnik, za područne urede


• voditelj, za područne urede koji su ustrojeni kao područne službe ili kao područni odjeli
• voditelj ispostave, za ispostave.

67. Kome rukovoditelji područnih jedinica odgovaraju za svoj rad?


Rukovoditelj područnog ureda za svoj rad odgovara:

• ministru, nadležnom državnom tajniku te rukovoditelju upravne organizacije u čijem je


sastavu područni ured ustrojen, ako se radi o područnom uredu ministarstva, odnosno
• čelniku državne upravne organizacije i njegovom zamjeniku, ako se radi o područnom
uredu državne upravne organizacije.

Voditelj ispostave za svoj rad odgovara:

• ministru, nadležnom državnom tajniku, rukovoditelju upravne organizacije i


rukovoditelju područnog ureda na čijem je području ispostava ustrojena, ako se radi o
ispostavi područnog ureda ministarstva, odnosno
• čelniku državne upravne organizacije, njegovom zamjeniku i rukovoditelju područnog
ureda na čijem je području ispostava ustrojena, ako se radi o ispostavi područnog ureda
državne upravne organizacije.

Stranica 34 od 279
Sustav državne uprave

68. Koje se tijelo osniva u tijelima državne uprave kao stručno i savjetodavno tijelo
čelnika tijela državne uprave?
U tijelima državne uprave osniva se kolegij čelnika tijela državne uprave (kolegij ministra,
kolegij državnog tajnika i kolegij glavnog ravnatelja) kao stalno stručno i savjetodavno
tijelo.
Sastav i način rada kolegija utvrđuju se pravilnikom o unutarnjem redu.

69. Koje se savjetodavna i radna tijela osnivaju u tijelima državne uprave za pojedina
značajna pitanja iz djelokruga tijela?
U tijelima državne uprave mogu se osnovati povremena savjetodavna i radna tijela (radne
skupine, savjetodavna ili stručna povjerenstva) za izradu nacrta prijedloga zakona, prijedloga
uredbi i prijedloga drugih akata Vlade, izradu nacrta akata strateškog planiranja te za
prikupljanje podataka i izradu stručnih podloga, analiza i izvješća o stanju u određenom
upravnom području te davanje prijedloga i mišljenja o pitanjima iz djelokruga tijela državne
uprave.
Savjetodavna i radna tijela osniva čelnik tijela državne uprave odlukom.

70. Kojim se aktom planiraju poslovi tijela državne uprave, što sadrži te tko ga i kada
donosi?
U tijelima državne uprave utvrđuje se godišnji plan rada.
Godišnji plan rada obavezno sadrži:

• opći prikaz poslova državne uprave i drugih poslova planiranih u određenoj godini
• podatke o planiranim ciljevima, vezanima uz opće i posebne ciljeve sadržane u
strateškim planovima za trogodišnje razdoblje koji se izrađuju sukladno proračunskim
propisima.

Godišnji plan rada donosi čelnik tijela državne uprave, najkasnije do kraja tekuće godine za
iduću godinu.

71. Kako je određeno radno vrijeme u tijelima državne uprave?


Tjedno radno vrijeme raspoređuje se u pravilu na 5 radnih dana, od ponedjeljka do petka.
Dnevno radno vrijeme traje osam sati, a raspoređuje se u pravilu između 7.30 i 16.30 sati.
Dnevni odmor u tijeku rada traje 30 minuta, a ne može se odrediti na početku niti na kraju
radnog vremena.
Pobliži raspored tjednog i dnevnog radnog vremena te dnevni odmor određuju se pravilnikom o
unutarnjem redu.

72. Kako je određeno uredovno vrijeme u tijelima državne uprave?


Uredovno vrijeme za rad sa strankama raspoređuje se na način koji strankama omogućuje
pristup tijelima državne uprave svakog radnog dana, tijekom redovitog radnog vremena.

Stranica 35 od 279
Sustav državne uprave

Uredovno vrijeme unutarnjih ustrojstvenih jedinica koje neposredno rade sa strankama pobliže
se uređuje pravilnikom o unutarnjem redu.

73. Što su uredovni dani?


Za obavljanje određenih poslova državne uprave u mjestima izvan sjedišta tijela državne uprave
odnosno izvan sjedišta njihovih područnih jedinica mogu se odrediti uredovni dani.
Poslove koji će se obavljati u uredovne dane te mjesto i vrijeme uredovnih dana određuje čelnik
tijela državne uprave odlukom.
Odluka o uredovnim danima objavljuje se na mrežnim stranicama tijela državne uprave.

74. Gdje se osiguravaju sredstva za rad tijela državne uprave?


Sredstva za rad tijela državne uprave osiguravaju se u državnom proračunu.
Sredstva za obavljanje povjerenih poslova državne uprave osiguravaju se u državnom
proračunu, ako zakonom nije drukčije propisano.

75. Na koji su način tijela državne uprave dužna upravljati sredstvima za rad?
Tijela državne uprave dužna su sredstvima osiguranim u državnom proračunu upravljati u
skladu s odredbama propisa iz područja proračuna i drugih posebnih propisa kojima se uređuju
proračunski procesi.

76. Na koji način tijelo državne uprave može zajednički koristiti stvari i opremu s drugim
tijelom državne uprave te s jedinicom lokalne ili područne (regionalne) samouprave
odnosno pravnom osobom s javnim ovlastima?
Tijelo državne uprave može određene stvari i opremu koristiti zajedno s drugim tijelom državne
uprave te s jedinicom lokalne ili područne (regionalne) samouprave odnosno pravnom osobom s
javnim ovlastima.
Zajedničko korištenje stvari i opreme uređuje se sporazumom između tijela državne uprave
odnosno jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim
ovlastima.
Vlada može odlukom odrediti obvezatno zajedničko korištenje stvari i opreme od strane dvaju
ili više tijela državne uprave.

UREDI DRŽAVNE UPRAVE U ŽUPANIJAMA

Napomena: Sukladno članku 67. Zakona o sustavu državne uprave (»Narodne novine«, br.
66/19), Uredi državne uprave u županijama ustrojeni na temelju Zakona o sustavu državne
uprave (»Narodne novine«, br. 150/11., 12/13. – Odluka Ustavnog suda Republike
Hrvatske, 93/16. i 104/16.) nastavljaju s radom do stupanja na snagu posebnih zakona
kojima će se pojedini poslovi državne uprave iz nadležnosti ureda državne uprave povjeriti
županijama. Županije, razmjerno povjerenim poslovima, preuzimaju državne službenike,
uključujući predstojnike, namještenike, pismohranu i drugu dokumentaciju te opremu i
sredstva za rad mjesno nadležnih ureda državne uprave. Uredba o unutarnjem ustrojstvu

Stranica 36 od 279
Sustav državne uprave

ureda državne uprave u županijama (»Narodne novine«, br. 84/18.) ostaje na snazi do
stupanja na snagu navedenih posebnih zakona.

77. Koje poslove obavljaju uredi državne uprave?


Za obavljanje poslova državne uprave u više upravnih područja na području jedinice područne
(regionalne) samouprave ustrojava se ured državne uprave.
Unutarnje ustrojstvo ureda državne uprave uređuje se uredbom Vlade.
Ured državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave obavlja upravne i druge
stručne poslove u upravnim područjima za koja je ustrojen, a osobito:

• neposredno provodi zakone i druge propise i osigurava njihovu provedbu


• rješava u upravnim stvarima u prvom stupnju, ako to posebnim zakonom nije stavljeno u
nadležnost središnjim tijelima državne uprave ili pravnim osobama koje imaju javne
ovlasti te povjereno tijelima jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave
• provodi upravni, odnosno inspekcijski nadzor
• prati stanje u svom djelokrugu te središnjim tijelima državne uprave predlaže mjere za
unapređenje stanja u pojedinim upravnim područjima.

78. Koje su nadležnosti predstojnika ureda državne uprave ?


Radom ureda državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave upravlja predstojnik.
Predstojnik ureda državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave je čelnik tog
ureda.
Za obavljanje poslova u uredu državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave
predstojnik ureda odgovoran je Vladi i čelniku središnjeg tijela državne uprave nadležnom za
odgovarajuće upravno područje.
Predstojnika ureda državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave imenuje Vlada
na temelju javnog natječaja kojeg provodi središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove
opće uprave.

79. Može li predstojnik ureda državne uprave imati zamjenika?


Predstojnik ureda državne uprave može imati zamjenika kojeg imenuje i razrješuje ministar
nadležan za poslove opće uprave, na prijedlog predstojnika ureda, a na temelju prethodno
provedenog javnog natječaja.
Zamjenik predstojnika ureda državne uprave zamjenjuje predstojnika u slučaju njegove
odsutnosti ili spriječenosti te obavlja druge poslove koje mu povjeri predstojnik.

80. Koje se ustrojstvene jedinice mogu ustrojiti u uredima državne uprave u županijama
(u sjedištu i izvan sjedišta)?
U uredu državne uprave mogu se ustrojiti sljedeće unutarnje ustrojstvene jedinice: službe, odjeli
i odsjeci.
Služba se ustrojava u sjedištu ureda državne uprave, kao osnovna unutarnja ustrojstvena
jedinica za obavljanje poslova državne uprave u jednom ili više upravnih područja. Radom

Stranica 37 od 279
Sustav državne uprave

službe upravlja voditelj službe koji je za svoj rad i rad službe odgovoran predstojniku ureda
državne uprave.
U okviru službe mogu se ustrojiti odjeli za pojedino upravno područje manjeg opsega ili za
određenu vrstu međusobno povezanih poslova državne uprave, te općih, pomoćno-tehničkih
poslova čije obavljanje zahtijeva određeni stupanj samostalnosti i povezanosti u radu. Radom
odjela upravlja voditelj odjela.
Za obavljanje određenih poslova državne uprave iz nadležnosti ureda državne uprave u jedinici
područne (regionalne) samouprave mogu se osnovati ispostave u gradovima i općinama koje
odredi Vlada na prijedlog predstojnika ureda državne uprave.
Ispostavom upravlja voditelj ispostave koji je za svoj rad i rad u ispostavi odgovoran
predstojniku ureda državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave.

81. Tko čini Vladu Republike Hrvatske?


Vladu Republike Hrvatske čine predsjednik, jedan ili više potpredsjednika i ministri (u daljnjem
tekstu: članovi Vlade).
Ukoliko Vlada ima više potpredsjednika, predsjednik Vlade može odrediti prvog
potpredsjednika.
Predsjednik Vlade i članovi Vlade moraju biti hrvatski državljani.
Predsjednik Vlade i članovi Vlade su državni dužnosnici.

82. Kada stupaju na dužnost predsjednik i članovi Vlade?


Predsjednik i članovi Vlade stupaju na dužnost kad im povjerenje iskaže većina svih zastupnika
u Hrvatskom saboru.
Na temelju odluke Hrvatskoga sabora o iskazivanju povjerenja Vladi, rješenje o imenovanju
predsjednika Vlade donosi Predsjednik Republike Hrvatske uz supotpis predsjednika Hrvatskoga
sabora, a rješenje o imenovanju članova Vlade donosi predsjednik Vlade uz supotpis
predsjednika Hrvatskoga sabora.

83. Kome podnose ostavku članovi Vlade Republike Hrvatske?


Predsjednik Vlade i članovi Vlade mogu podnijeti ostavku.
Predsjednik Vlade podnosi ostavku Hrvatskom saboru. Kad predsjednik Vlade podnese ostavku,
smatra se da su ostavku podnijeli svi članovi Vlade. Ako Hrvatski sabor prihvati ostavku
predsjednika Vlade, Vlada će obavljati tehničke poslove do imenovanja nove Vlade.
Član Vlade podnosi ostavku predsjedniku Vlade.

84. Koja su osnovna zaduženja Vlade?


Vlada obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom.
U obavljanju izvršne vlasti Vlada određuje, usmjerava i usklađuje provedbu politika i programa
te u tu svrhu predlaže i donosi strategije, daje smjernice, donosi akte te poduzima druge mjere
potrebne za uređenje odnosa iz područja svoje nadležnosti.

Stranica 38 od 279
Sustav državne uprave

Vlada predlaže Hrvatskom saboru zakone i druge akte te državni proračun i završni račun,
provodi zakone i druge odluke Hrvatskoga sabora, donosi uredbe za izvršenje zakona te za
preuzimanje i provedbu pravno obvezujućih akata Europske unije, vodi vanjsku i unutarnju
politiku te europske poslove, usmjerava i nadzire rad državne uprave, brine o gospodarskom
razvitku zemlje, usmjerava djelovanje i razvitak javnih službi te obavlja druge poslove određene
Ustavom i zakonom.

85. Koje su ovlasti predsjednika i potpredsjednika Vlade?


Predsjednik Vlade predstavlja Vladu, saziva sjednice i predsjedava im, upravlja radom Vlade i
potpisuje akte koje ona donosi.
Potpredsjednici Vlade usklađuju rad ministarstava i brinu o provedbi programa Vlade u
područjima za koja su zaduženi na sjednicama Vlade.

86. Tko čini uži kabinet Vlade, koje poslove uži kabinet Vlade obavlja i tko njime
predsjedava?
Uži kabinet Vlade čine predsjednik i potpredsjednici Vlade.
Uži kabinet Vlade predlaže provedbu politike Vlade, prati ostvarivanje programa rada Vlade,
prethodno raspravlja određena pitanja iz nadležnosti Vlade te usklađuje rad članova Vlade u
obavljanju povjerenih im zadaća.
Sjednicama Užeg kabineta Vlade predsjedava predsjednik Vlade, a u slučaju njegove odsutnosti
ili spriječenosti predsjedava potpredsjednik Vlade kojeg odredi predsjednik Vlade.
Na sjednicu Užeg kabineta Vlade mogu se pozvati i ostali članovi Vlade, kao i druge osobe koje
odredi predsjednik Vlade.
Iznimno u slučaju kad se Vlada ne može sastati u doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti
neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti Republike Hrvatske te velikih prirodnih nepogoda, Uži
kabinet Vlade odlučuje o pitanjima iz djelokruga Vlade.
Odluke Užeg kabineta Vlade potvrđuju se na prvoj sljedećoj sjednici Vlade.

87. Na koji način Vlada donosi odluke?


Vlada može zasjedati ako je sjednici nazočna većina članova Vlade.
Sjednice Vlade su javne. Vlada može odlučiti da će se sjednica, odnosno rasprava o pojedinim
točkama dnevnog reda sjednice održati bez nazočnosti javnosti.
Vlada odlučuje natpolovičnom većinom glasova svih članova Vlade, a u slučaju da su glasovi
podijeljeni odlučuje glas predsjednika Vlade.

88. Kada Vlada Republike Hrvatske odlučuje dvotrećinskom većinom glasova svih
članova Vlade?
Vlada odlučuje dvotrećinskom većinom glasova svih članova Vlade kad nadležnim državnim
tijelima predlaže:

• promjenu Ustava Republike Hrvatske

Stranica 39 od 279
Sustav državne uprave

• udruživanje ili razdruživanje s drugim državama


• promjenu granica Republike Hrvatske
• raspuštanje Hrvatskoga sabora
• raspisivanje državnog referenduma.

89. Koje poslove obavlja Ured predsjednika Vlade i tko njime upravlja?

U Vladi se ustrojava Ured predsjednika Vlade. Ured predsjednika Vlade obavlja stručne i
administrativne poslove za potrebe predsjednika Vlade po njegovom nalogu.
Radom Ureda predsjednika Vlade upravlja predstojnik Ureda, kojeg imenuje Vlada na prijedlog
predsjednika Vlade, a koji za svoj rad odgovara predsjedniku Vlade.
Predstojnik Ureda predsjednika Vlade ima položaj zamjenika ministra i državni je dužnosnik.
Ured predsjednika Vlade usklađuje rad ureda Vlade te savjeta predsjednika Vlade.
U upravljanju Uredom predsjednika Vlade, predstojnik Ureda predsjednika Vlade ima prava i
ovlasti čelnika tijela državne uprave.
Unutarnje ustrojstvo i način rada Ureda predsjednika Vlade propisuje se uredbom Vlade.
Predstojnik Ureda ima zamjenika kojeg imenuje i razrješava Vlada na prijedlog predsjednika
Vlade.
Zamjenik predstojnika Ureda predsjednika Vlade je državni dužnosnik.

90. Koje poslove obavlja Glavno tajništvo i tko njime upravlja?


U Vladi se ustrojava Glavno tajništvo.
Glavno tajništvo obavlja stručne, analitičke, upravno-pravne, administrativne, opće, tehničke,
pomoćne i informatičke poslove za potrebe Vlade, te potpredsjednika i članova Vlade. Za Ured
predsjednika Vlade, Glavno tajništvo obavlja opće, tehničke, pomoćne i informatičke poslove.
Glavnim tajništvom upravlja glavni tajnik, kojeg imenuje Vlada na prijedlog predsjednika Vlade,
a koji za svoj rad odgovara predsjedniku Vlade i Vladi.
Glavni tajnik Vlade ima položaj zamjenika ministra i državni je dužnosnik.
Glavni tajnik Vlade usklađuje rad stručnih službi Vlade, sukladno Poslovniku Vlade Republike
Hrvatske (u daljnjem tekstu: Poslovnik) i uredbama o ustrojavanju službi Vlade te pomaže
predsjedniku Vlade u pripremanju sjednica i drugim poslovima Vlade.
U upravljanju Glavnim tajništvom glavni tajnik Vlade ima prava i ovlasti čelnika tijela državne
uprave.
Unutarnje ustrojstvo i način rada Glavnog tajništva propisuje se uredbom Vlade.
Glavni tajnik Vlade ima zamjenika. Zamjenika imenuje i razrješuje Vlada, na prijedlog
predsjednika Vlade.
Zamjenik glavnog tajnika Vlade je državni dužnosnik.

91. Tko obavlja poslove za potpredsjednika Vlade koji nije čelnik ministarstva?
Za potpredsjednika Vlade koji nije čelnik ministarstva ustrojava se Ured potpredsjednika Vlade.
Ured potpredsjednika Vlade obavlja stručne i administrativne poslove za potrebe
potpredsjednika Vlade te druge poslove po nalogu potpredsjednika Vlade.

Stranica 40 od 279
Sustav državne uprave

Radom Ureda potpredsjednika Vlade upravlja predstojnik Ureda, kojeg imenuje Vlada na
prijedlog potpredsjednika Vlade, a koji za svoj rad odgovara potpredsjedniku Vlade.
Predstojnik Ureda potpredsjednika Vlade, rukovodeći je državni službenik.

92. Za koje se poslove mogu imenovati posebni savjetnici?


Radi utvrđivanja stanja, izrade strateških razvojnih planova i analiza, pripreme prijedloga i
usklađivanja provedbe pojedinih projekata iz programa Vlade te za pojedina pitanja stalne ili
povremene prirode od značaja za obavljanje dužnosti predsjednika Vlade, predsjednik Vlade
može imenovati posebne savjetnike ili osnivati savjete i imenovati članove savjeta.
Posebni savjetnici i savjeti mogu se imenovati na cijelo vrijeme trajanja mandata predsjednika
Vlade ili na određeno vrijeme dok priroda posla to zahtijeva.
Za posebnoga savjetnika može se imenovati i osoba koja nije u stalnom radnom odnosu u Vladi,
a rješenjem o imenovanju može joj se odrediti naknada za rad.
Na imenovanja i razrješenja posebnih savjetnika ne primjenjuju se odredbe propisa o
zapošljavanju državnih službenika.
Pojedini član Vlade može, uz suglasnost predsjednika Vlade, imenovati posebnoga savjetnika uz
odgovarajuću primjenu odredaba Zakona o Vladi.

93. Može li Vlada Republike Hrvatske osnivati radna tijela, koja te za koje poslove?
Vlada može osnivati stalna i povremena radna tijela za davanje prijedloga, mišljenja, odnosno
stručnih obrazloženja o pitanjima iz svoga djelokruga.
Sjednicama stalnoga radnog tijela Vlade, u pravilu, predsjedava jedan od potpredsjednika Vlade.
Stalna radna tijela Vlada osniva Poslovnikom, a povremena odlukom kojom se utvrđuje njihova
zadaća i sastav.
Poslovnikom se detaljnije propisuju nadležnost i način rada radnih tijela Vlade.

94. Koja su stalna radna tijela Vlade Republike Hrvatske?


Stalna radna tijela Vlade jesu:
1. Koordinacija za vanjsku i europsku politiku i ljudska prava
2. Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti i hrvatske branitelje
3. Koordinacija za gospodarstvo i strukturne reforme
4. Koordinacija za sektorske politike
5. Koordinacija za upravljanje državnom imovinom
6. Kadrovska komisija
7. Administrativna komisija.

95. Koje stručne službe može osnivati Vlada?


Vlada uredbom osniva urede, agencije, direkcije i druge stručne službe radi obavljanja poslova
iz svojeg djelokruga i određuje njihov ustroj. Uredom, agencijom, direkcijom, odnosno drugom
službom Vlade upravlja ravnatelj, kojeg imenuje Vlada, na prijedlog predsjednika Vlade, po
prethodno provedenom javnom natječaju.

Stranica 41 od 279
Sustav državne uprave

96. Koje stručne službe – urede Vlada osniva uredbom?


Za obavljanje stručnih poslova, Vlada osniva:

• Ured za zakonodavstvo
• Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina
• Ured za ravnopravnost spolova
• Ured za udruge
• Ured za opće poslove Hrvatskoga sabora i Vlade Republike Hrvatske
• Ured za protokol.

97. Može li Vlada Republike Hrvatske osnivati povjerenstva te kojim aktom?


Za odlučivanje o upravnim stvarima iz svoje nadležnosti i radi predlaganja odluka, Vlada može
osnivati povjerenstva.
O osnivanju povjerenstva i imenovanju predsjednika i članova povjerenstva Vlada donosi odluku.

98. Koje akte donosi Vlada?


Vlada donosi uredbe u skladu s Ustavom i zakonom.
Vlada donosi Poslovnik kojim, uređuje ustrojstvo, način rada, odlučivanje Vlade i vrste akata
koje donosi Vlada.
Vlada donosi odluke, rješenja i zaključke o pitanjima koja se ne uređuju uredbama.
Odlukom se uređuju pojedina pitanja iz nadležnosti Vlade ili određuju mjere, daje suglasnost ili
potvrđuju akti drugih tijela i pravnih osoba, te odlučuje o drugim pitanjima o kojima se ne
donosi propis.
Zaključkom se utvrđuju stajališta Vlade u pitanjima provedbe utvrđene politike te određuju
zadaće tijelima državne uprave.
Rješenjem se odlučuje o imenovanjima i razrješenjima te o drugim pojedinačnim stvarima iz
djelokruga Vlade.

99. Što moraju sadržavati sukladno poslovniku Vlade, prijedlozi propisa i drugih akata
koje donosi Vlada te nacrti prijedloga zakona i drugih propisa te akata koje Vlada
predlaže za donošenje Hrvatskome saboru?
Prijedlozi uredbi i drugih propisa koje donosi Vlada dostavljaju se u obliku pravnih odredbi, a
prijedlozi drugih akata (strategije, deklaracije, izvješća, rezolucije i sl.) moraju sadržavati prikaz
svih pitanja potrebnih za raspravu i odlučivanje o njima, kao i prijedlog zaključka ili drugog akta
čije se donošenje predlaže Vladi.
Uz prijedloge akata, predlagatelj je dužan dostaviti i kratak sažetak njihovog sadržaja.
Nacrti prijedloga zakona i drugih propisa te akata koje Vlada predlaže za donošenje Hrvatskome
saboru moraju sadržavati sve dijelove propisane Poslovnikom Hrvatskoga sabora.
Uz nacrte prijedloga zakona i drugih propisa, kao i prijedloga drugih akata Vlade moraju biti
priložena mišljenja Ureda za zakonodavstvo, Ministarstva financija i Ministarstva vanjskih i
europskih poslova, te drugih središnjih tijela državne uprave u čiji djelokrug ulaze pitanja koja
se uređuju ovim prijedlozima. Isto vrijedi i za izvješća, informacije i slične materijale, ako sadrže

Stranica 42 od 279
Sustav državne uprave

prijedloge zaključaka kojima se određuju obveze tijelima državne uprave ili stvaraju financijske
obveze.
Središnja tijela državne uprave dužna su, u pravilu, u pripremi prijedloga i mišljenja za Vladu
uputiti ih na mišljenje strukovnim udruženjima i udrugama u čiji djelokrug spadaju pitanja koja
su predmet tih prijedloga i mišljenja.
Predlagatelj materijala dužan je Vladi dostaviti materijal usklađen sa svim pribavljenim
primjedbama za koje je ocijenio da ih može prihvatiti. Uz osnovni materijal dužan je pribaviti
mišljenja Ureda za zakonodavstvo, Ministarstva financija i Ministarstva vanjskih i europskih
poslova, te drugih središnjih tijela državne uprave u čiji djelokrug ulaze pitanja koja se uređuju
tim materijalima. Uz to, dužan je, za primjedbe koje nije prihvatio, dostaviti pisano očitovanje o
razlozima za to.
Prijedloge, odnosno mišljenja, koja središnja tijela državne uprave dostavljaju Vladi, potpisuje
ministar ili zamjenik ministra, predstojnik državnog ureda ili njegov zamjenik odnosno ravnatelj
državne upravne organizacije ili njegov zamjenik.
Uz sve materijale koji se dostavljaju Vladi obvezno se dostavlja i elektronski zapis materijala.
Svaki akt i drugi materijal određenog stupnja tajnosti mora imati oznaku tajnosti, sukladno
propisima o zaštiti tajnosti podataka.
Uz materijale koji sadrže tekstove međunarodnih ugovora, ako niti jedan od jezika izvornika nije
hrvatski jezik, međunarodni ugovor se dostavlja na jednom od jezika izvornika i u prijevodu na
hrvatski jezik.

100. Koji se propisi i akti Vlade objavljuju u „Narodnim novinama“?


Uredbe i Poslovnik objavljuju se u »Narodnim novinama«, a stupaju na snagu osmoga dana od
dana objave, ako tim aktima nije određen drugi rok njihovog stupanja na snagu.
Odluke, rješenja i zaključci mogu se objaviti u »Narodnim novinama«, ako tako odluči Vlada
prilikom donošenja tih akata.

101. Može li se protiv člana Vlade voditi kazneni postupak?


Protiv člana Vlade ne može se voditi kazneni postupak za vrijeme trajanja mandata zbog
kaznenog djela za koje je zapriječena kazna zatvora do 5 godina, bez prethodnog odobrenja
Vlade.

Stranica 43 od 279
Službenicki odnosi

Službenicki odnosi
SADRŽAJ PREDMETA

1. Predmet i primjena Zakona o državnim službenicima


2. Državni službenici i namještenici
3. Prava i dužnosti državnih službenika
4. Temeljna prava
5. Načela ponašanja državnih službenika
6. Sukob interesa
7. Pretpostavke za prijam u državnu službu
8. Plan prijama u državnu službu
9. Načini popunjavanja radnih mjesta
10. Postupak prijma u državnu službu
11. Probni rad
12. Državni ispit
13. Državna služba na određeno vrijeme
14. Stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa
15. Odlučivanje o pravima, obvezama i odgovornosti državnih službenika
16. Odlučivanje o žalbama
17. Klasifikacija radnih mjesta u državnoj službi
18. Radna mjesta rukovodećih državnih službenika koje imenuje Vlada
19. Radna mjesta u kabinetu ministra
20. Napredovanje
21. Odgovornost za povrede službene dužnosti
22. Odgovornost za štetu
23. Prestanak državne službe
24. Etički kodeks državnih službenika
25. Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike
26. Zakon o radu:

• Opće odredbe
• Individualni radni odnosi
• Kolektivni radni odnosi

1. Što se uređuje Zakonom o državnim službenicima?


Zakonom o državnim službenicima se uređuje odnos između državnih službenika i države kao
poslodavca, jedinstvena pravila koja reguliraju prijam u državnu službu, stručno
osposobljavanje i usavršavanje državnih službenika, napredovanje u službi kao i druga pitanja

Stranica 44 od 279
Službenicki odnosi

od značaja za ostvarivanje prava i obveza državnih službenika te pitanja od značaja za


uređivanje i ostvarivanje prava, obveza i odgovornosti namještenika.

2. Na koga se primjenjuju odredbe Zakona o državnim službenicima?


Odredbe Zakona primjenjuju se na državne službenike u tijelima državne uprave, pravosudnim
tijelima, kaznenim tijelima, stručnoj službi Hrvatskoga sabora, Ureda predsjednika Republike
Hrvatske, stručnoj službi i uredima Vlade Republike Hrvatske, stručnoj službi Ustavnog suda
Republike Hrvatske, stručnoj službi pučkog pravobranitelja, stručnoj službi pravobranitelja za
djecu, stručnoj službi pravobranitelja za ravnopravnost spolova, Državnom uredu za reviziju i u
drugim tijelima koja se osnivaju za obavljanje državne službe.

3. Tko obavlja poslove u državnim tijelima?

Poslove u državnim tijelima obavljaju državni službenici i namještenici.

Državni službenici su osobe koje u državnim tijelima kao redovito zanimanje obavljaju poslove
iz djelokruga tih tijela utvrđene Ustavom, zakonom ili drugim propisima donesenim na temelju
Ustava i zakona.

Državni službenici su i osobe koje u državnim tijelima obavljaju informatičke poslove, opće i
administrativne poslove, planske, materijalno-financijske i računovodstvene poslove i slične
poslove.

Namještenici su osobe koje u državnim tijelima rade na pomoćno-tehničkim poslovima i ostalim


poslovima čije je obavljanje potrebno radi pravodobnog i kvalitetnog obavljanja poslova iz
djelokruga državnih tijela.

Iznimno, ovisno o organizaciji i potrebama službe, u državnim tijelima pomoćno-tehnički i


ostali poslovi mogu se povjeriti vanjskim pružateljima usluga u skladu s propisima o javnoj
nabavi, uz prethodnu procjenu sigurnosnih rizika i financijske isplativosti.

4. Kojim propisima se utvrđuju prava, obveze i odgovornosti državnih službenika?

Prava, obveze i odgovornosti državnih službenika uređuju se zakonom i na temelju zakona


donesenim propisima.

Temeljni propis kojim su uređena prava, obveze i odgovornosti državnih službenika je Zakon o
državnim službenicima, ali određena pitanja se (za službenike pojedinih službi) mogu urediti i
posebnim zakonom.

Materijalna i druga prava državnih službenika mogu se urediti kolektivnim ugovorom.

Na pitanja koja nisu uređena Zakonom o državnim službenicima ili posebnim zakonom,

Stranica 45 od 279
Službenicki odnosi

uredbama Vlade Republike Hrvatske ili drugim propisima donesenim na temelju Ustava i zakona
ili kolektivnim ugovorom, primjenjuju se opći propisi o radu.

5. Koja su načela postupanja državnih službenika?

• Načelo zakonitosti i pravne sigurnosti - državni službenici u obavljanju državne službe


postupaju na temelju zakona i drugih propisa donesenih na temelju zakona.
• Načelo zabrane diskriminacije i povlašćivanja - državni službenici u svojem postupanju
ne smiju diskriminirati ili povlašćivati građane po osnovi dobi, nacionalnosti, etničke i
teritorijalne pripadnosti, jezičnog i rasnog podrijetla, političkih ili vjerskih uvjerenja ili
sklonosti, invalidnosti, obrazovanja, socijalnog položaja, spola, bračnog ili obiteljskog
statusa, spolne orijentacije ili nekih drugih razloga suprotnih Ustavom i zakonima
utvrđenim pravima i slobodama.
• Načelo hijerarhijske podređenosti - državni službenici dužni su izvršavati naloge čelnika
tijela i nadređenih državnih službenika, osim ako zakonom nije drukčije propisano.
• Ovlasti i odgovornosti u državnoj službi odgovaraju propisanom hijerarhijskom redu,
prema kojem svakoj hijerarhijskoj razini pripada određeni stupanj ovlasti i odgovornosti.
• Načelo odgovornosti za rezultate - državni službenici dužni su ostvariti postavljene
ciljeve i odgovaraju za svoje postupke i rezultate rada.

6. Koja su temeljna prava državnih službenika?


Temeljna prava državnih službenika su:

• pravo na rad u prikladnim uvjetima


• pravo na plaću i druga materijalna prava
• pravo na jednako postupanje i jednake mogućnosti napredovanja
• pravo na zaštitu od neopravdanog premještaja ili udaljenja s radnog mjesta
• pravo na kandidiranje na izborima
• pravo na predstavku
• pravo na zaštitu službenika koji prijavi sumnju na korupciju.

7. Što je pravo na zaštitu službenika koji prijavi sumnju na korupciju (zaštita „zviždača“)?

Obraćanje državnog službenika zbog opravdane sumnje na korupciju ili podnošenje prijave o toj
sumnji odgovornim osobama ili nadležnim državnim tijelima ne predstavlja opravdan razlog za
prestanak državne službe.

Državnom službeniku koji zbog opravdane sumnje na korupciju podnese prijavu o toj sumnji
odgovornim osobama ili nadležnim državnim tijelima jamči se zaštita anonimnosti ako nadležno

Stranica 46 od 279
Službenicki odnosi

državno tijelo ocijeni da se radi o težem obliku korupcije, zaštita od uskraćivanja ili
ograničavanja prava utvrđenih ovim Zakonom te zaštita od bilo kojeg oblika zlostavljanja.

Čelnik tijela dužan je pokrenuti postupak zbog teške povrede službene dužnosti protiv
rukovodećega državnog službenika koji postupa protivno navedenom.

Zlouporaba obveze državnog službenika na prijavljivanje opravdane sumnje na korupciju


predstavlja tešku povredu službene dužnosti.

8. Što je dužnost čuvanja službene tajne i poštivanja privatnosti?

Državni službenik je dužan čuvati kao tajnu sve podatke koje je doznao u tijeku postupka o
strankama i njihovim pravima, obvezama i pravnim interesima, sukladno zakonu.

Državni službenik je dužan čuvati službenu ili drugu tajnu utvrđenu zakonom ili drugim
propisom. Obveza čuvanja službene ili druge tajne traje i po prestanku službe, a najduže pet
godina od prestanka službe, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

Čelnik državnog tijela može službenika osloboditi obveze čuvanja službene ili druge tajne u
sudskom ili upravnom postupku, ako se radi o podacima bez kojih u tom postupku nije moguće
utvrditi činjenično stanje i donijeti zakonitu odluku.

9. Što je dužnost prisutnosti na radnom mjestu?

Državni službenik dužan je poštivati propisano radno vrijeme tijela u kojem je zaposlen i
koristiti ga za obavljanje dodijeljenih dužnosti, te mora biti prisutan na radnom mjestu u skladu
s uvjetima službe.

Državni službenik se za vrijeme radnog vremena ne smije bez odobrenja nadređenog državnog
službenika udaljavati iz radnih prostorija, osim radi korištenja dnevnog odmora, a u slučaju
hitnog razloga svoje udaljavanje mora opravdati odmah po povratku.

U slučaju spriječenosti dolaska na rad državni službenik je dužan obavijestiti nadređenog o


razlozima spriječenosti najkasnije u roku od 24 sata od njihova nastanka, osim ako to nije
moguće učiniti iz objektivnih razloga ili više sile, u kom je slučaju dužan obavijestiti nadređenog
službenika odmah po prestanku razloga koji su onemogućili ranije obavješćivanje.

Državni službenik nema pravo na plaću za vrijeme neopravdane odsutnosti s rada.

Stranica 47 od 279
Službenicki odnosi

10. Kako se izvršavaju nalozi čelnika tijela i nadređenog službenika?

Državni službenik dužan je povjerene poslove obavljati u skladu sa zakonom, drugim propisima
i pravilima struke te izvršavati naloge čelnika tijela i nadređenoga državnog službenika koji se
odnose na državnu službu, te bez posebnog naloga obavljati zadatke radnog mjesta na koje je
raspoređen.

Izvršavanje poslova koji nisu u opisu radnog mjesta državnog službenika:

Od državnog se službenika može zatražiti da u iznimnim ili hitnim slučajevima, a najduže 30


dana neprekidno, sukladno svojim stručnim sposobnostima i vještinama, obavlja poslove koji
nisu u opisu poslova radnog mjesta na koje je raspoređen.

Dužnost zamjene odsutnog državnog službenika:

Državni je službenik dužan po nalogu nadređenog, sukladno svojim sposobnostima, u interesu


službe, zamijeniti privremeno odsutnog državnog službenika.

11. Kada je državni službenik dužan odbiti izvršenje naloga i što treba poduzeti?
Državni službenik je dužan odbiti izvršenje naloga koji je nezakonit ili čije bi izvršenje bilo
protivno pravilima struke i etičkom kodeksu, odnosno čije bi izvršenje moglo izazvati veću štetu
ili naloga čije bi izvršenje predstavljalo kazneno djelo, te o tome obavijestiti nadređenog
službenika ili čelnika tijela.

Državni službenik koji je dobio takav nalog mora postupiti na sljedeći način:

• upozoriti davatelja naloga o kavom se nalogu radi


• u slučaju ponovljenog naloga, zahtijevati od davatelja naloga pisanu potvrdu o
ponavljanju naloga s preciznim sadržajem naloga i s njegovim potpisom
• ako nalog bude potvrđen, državni službenik će o tome obavijestiti osobu neposredno
nadređenu davatelju naloga i, ako nalog ne zahtijeva počinjenje kaznenog djela, izvršiti
nalog. Ako je nalog potpisao ministar ili drugi čelnik središnjeg tijela državne uprave,
službenik će o nalogu pisano obavijestiti Vladu.

Državni službenik ne odgovara za štetu koja nastane izvršenjem naloga, ako je postupio
na opisani način.
Državni službenik ne smije biti pozvan na odgovornost zbog primjedbe stavljene na
opisani način.

Državni službenik ne smije izvršiti nalog čije bi izvršenje predstavljalo kazneno djelo, iako je
nalog ponovljen i potvrđen na navedeni način, jer u protivnom odgovara zajedno s nadređenim
službenikom ili čelnikom tijela koji je nalog izdao.

Stranica 48 od 279
Službenicki odnosi

12. Kada službenik može odbiti izvršenje naloga?


Državni službenik može odbiti izvršenje naloga ili provođenje odluka koje bi:

• uključivale nanošenje štete njegovim legitimnim pravima i interesima


• predstavljale opasnost za njegovo zdravlje (osim u poslovima koji podrazumijevaju
izlaganje opasnosti za zdravlje i za koje su zakonom utvrđeni posebni uvjeti rada)
• tražile viši stupanj stručnog znanja od onog kojeg državni službenik ima.

13. Može li službenik otvoriti obrt ili osnovati pravnu osobu ako da pod kojim uvjetima?
Državni službenik ne smije otvarati obrt ili osnivati trgovačko društvo ili drugu pravnu osobu u
području djelatnosti na kojem je zaposlen kao državni službenik, odnosno u području
djelatnosti koje je povezano sa poslovima iz djelokruga tijela u kojem je zaposlen.

14. Može li državni službenik obavljati dodatan posao,ako da pod kojim uvjetima?

Državni službenik može izvan redovitoga radnog vremena, po prethodno pribavljenom


odobrenju čelnika tijela, obavljati poslove ili pružati usluge pravnoj ili fizičkoj osobi, samo ako
nad tim djelatnostima, odnosno nad radom te fizičke ili pravne osobe, državno tijelo u kojemu
je u službi ne obavlja nadzor ili ako takav rad nije zabranjen posebnim zakonom, te ne
predstavlja sukob interesa ili prepreku za uredno obavljanje redovitih zadataka niti šteti ugledu
državne službe.

O zahtjevu državnog službenika za davanje tog odobrenja čelnik tijela odlučuje rješenjem.

Odobrenje čelnika tijela za obavljanje dodatnog posla nije potrebno za objavljivanje stručnih
članaka i drugih autorskih publikacija, odnosno obavljanje poslova povremenog predavača na
stručnim seminarima i savjetovanjima.

15. Mora li državni službenik prijaviti mogući sukob interesa, ako da u kojim slučajevima?
Državni službenik dužan je pisanim putem obavijestiti nadređenog državnog službenika o:

• financijskom ili drugom interesu koji on, njegov bračni ili izvanbračni drug, dijete ili
roditelj može imati u odlukama tijela u kojem radi,
• fizičkim i pravnim osobama s kojima je bio u poslovnom odnosu u razdoblju od dvije
godine prije prijma u državnu službu, a prema kojima tijelo u kojem radi obavlja upravne
poslove,
• vlasništvu dionica i obveznica ili financijskim i drugim interesima u trgovačkim
društvima prema kojima tijelo u kojem radi obavlja upravne poslove, a što bi moglo
predstavljati uzrok sukobu interesa.

Stranica 49 od 279
Službenicki odnosi

Na dan stupanja na dužnost državni službenik je dužan pisanim putem obavijestiti nadređenoga
državnog službenika je li njegov bračni ili izvanbračni drug, dijete ili roditelj obavlja najviše
dužnosti u političkoj stranci, strukovnom udruženju, trgovačkom društvu ili drugoj pravnoj
osobi koja je u poslovnom odnosu sa tijelom u kojem državni službenik preuzima dužnost ili
ono nad njima obavlja nadzor.

16. Kako će postupiti državno tijelo po zaprimljenoj obavijesti državnog službenika o


mogućem sukobu interesa?
Nadređeni službenik ispitat će okolnosti navedene u pisanoj obavijesti o mogućem sukobu
interesa državnog službenika i o tome obavijestiti čelnika državnog tijela. Ako te okolnosti
dovode ili mogu dovesti do sukoba interesa, čelnik tijela donijet će odluku o izuzimanju
državnog službenika od rada na određenim poslovima. Podaci o mogućem sukobu interesa te
odluka čelnika državnog tijela o izuzimanju državnog službenika od rada na određenim
poslovima zbog mogućeg sukoba interesa unose se u osobni očevidnik državnog službenika.

17. Može li državni službenik sudjelovati u radu trgovačkog društva ili drugih pravnih
osoba?

Državni službenik ne smije biti član upravnog ili nadzornog tijela trgovačkog društva, ako nad
njim tijelo u kojem je zaposlen obavlja nadzor.

U okviru obavljanja službenih dužnosti, državni službenik ne smije provoditi nadzor nad
trgovačkim društvom ili drugom pravnom osobom u čijem radu na bilo koji način sudjeluje.

18. U kojim slučajevima je zabranjeno državnom službeniku da donosi odnosno sudjeluje


u donošenju odluka?
Državni službenik ne smije donositi odluke, odnosno sudjelovati u donošenju odluka koje
utječu na financijski ili drugi interes:

• njegovoga bračnog ili izvanbračnog druga, djeteta ili roditelja


• fizičkih, odnosno pravnih osoba s kojima ostvaruje ili je ostvarivao službene ili poslovne
kontakte u posljednje dvije godine
• fizičkih, odnosno pravnih osoba koje su u posljednjih pet godina financirale njegovu
izbornu kampanju
• trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe u kojoj se državni službenik
namjerava zaposliti
• udruženja ili pravne osobe u kojoj je na mjestu upravitelja ili člana upravnog odbora
• fizičke ili pravne osobe čiji je predstavnik, zakonski zastupnik ili stečajni upravitelj
• fizičke ili pravne osobe s kojima je državni službenik, njegov bračni drug, dijete ili
roditelj u sporu ili je njihov dužnik.

Stranica 50 od 279
Službenicki odnosi

19. Koje su pretpostavke za prijam u državnu službu?

Radna mjesta mogu se popunjavati samo u skladu s pravilnikom o unutarnjem redu i prema
usvojenom planu prijma u službu.

Prijam u državnu službu moguć je samo ako su osigurana sredstva u državnom proračunu.

20. Što se uređuje Pravilnikom o unutarnjem redu?

Pravilnikom o unutarnjem redu utvrđuju se radna mjesta u državnom tijelu, potreban broj
izvršitelja na svakom radnom mjestu i uvjeti za raspored te druga pitanja od značaja za
organizaciju i način rada u državnom tijelu sukladno zakonu.

Pravilnik o unutarnjem redu donosi čelnik tijela.

Tijela državne uprave te stručna služba i uredi Vlade obvezno dostavljaju prijedlog pravilnika o
unutarnjem redu na prethodnu suglasnost središnjem tijelu državne uprave nadležnom za
službeničke odnose, a pravosudna tijela središnjem tijelu državne uprave nadležnom za poslove
pravosuđa.

Ostala državna tijela imaju obvezu dostaviti samo pravilnik o unutarnjem redu središnjem tijelu
državne uprave nadležnom za službeničke odnose.

21. Što se uređuje planom prijma u državnu službu te za koje razdoblje se donose planovi
prijama u državnu službu?

Planom prijma u državnu službu utvrđuje se stvarno stanje popunjenosti radnih mjesta u
državnom tijelu, potreban broj državnih službenika na neodređeno vrijeme za razdoblje za koje
se donosi plan, planira se broj vježbenika i prijam u državnu službu na određeno vrijeme zbog
povećanog opsega posla.

Planom prijma u državnu službu utvrđuje se i popunjenost radnih mjesta u državnom tijelu
pripadnicima nacionalnih manjina i planira zapošljavanje potrebnog broja državnih službenika
pripadnika nacionalnih manjina radi ostvarivanja zastupljenosti sukladno Ustavnom zakonu o
pravima nacionalnih manjina i zakonu kojim se uređuje sustav državne uprave.

Plan prijma u službu može biti: kratkoročni plan (za kalendarsku godinu), srednjoročni plan (za
razdoblje od dvije godine) i dugoročni plan (za razdoblje od četiri godine).

22. Opišite postupak donošenja plana prijma u državnu službu?


Jedinice za službeničke odnose u državnim tijelima pripremaju prijedloge planova prijma u
državnu službu u vrijeme kada se priprema nacrt državnog proračuna za sljedeću kalendarsku
godinu, tako da s njim bude usklađen.

Stranica 51 od 279
Službenicki odnosi

Na temelju prikupljenih prijedloga, uz prethodnu suglasnost Ministarstva financija, a vodeći


računa o potrebama državnih tijela i raspoloživim financijskim sredstvima, utvrđuju se planovi
prijma u državnu službu, i to:

- središnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose utvrđuje planove prijma u
državnu službu za tijela državne uprave i stručne službe i urede Vlade,
- središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove pravosuđa utvrđuje planove prijma u
državnu službu za pravosudna tijela,
- čelnici ostalih državnih tijela utvrđuju planove prijma u državnu službu za ta tijela.

Plan prijma u državnu službu utvrđuje se u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu
državnog proračuna za kalendarsku godinu na koju se plan odnosi.

Način pripreme i postupak donošenja plana prijma u državnu službu za tijela državne uprave i
urede i stručne službe Vlade propisuje detaljnije pravilnikom čelnik središnjeg tijela državne
uprave nadležnog za službeničke odnose, a za pravosudna tijela čelnik središnjeg tijela državne
uprave nadležnog za poslove pravosuđa.

Plan prijma u državnu službu objavljuje se u »Narodnim novinama«i na web stranici središnjeg
tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose.

23. Koji su načini popunjavanja radnih mjesta u državnim tijelima

Slobodna radna mjesta u državnim tijelima popunjavaju se putem javnog natječaja, internog
oglasa, napredovanja, premještaja ili rasporeda državnog službenika u skladu sa Zakonom o
državnim službenicima.

Putem javnog natječaja obvezno je popunjavanje radnih mjesta za koja je to zakonom izrijekom
propisano i kod prijma vježbenika.

Slobodno radno mjesto u državnom tijelu može se popuniti prijmom u državnu službu osobe
koja je na temelju ugovora o stipendiranju ili školovanju u obvezi raditi određeno vrijeme u
državnoj službi, bez obveze provođenja javnog natječaja.

24. Koji je postupak objave javnog natječaja i internog oglasa?

Javni natječaj se obvezno objavljuje u Narodnim novinama, na web-stranici državnog tijela koje
raspisuje natječaj i web-stranici središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke
odnose, a može se objaviti i u dnevnom listu.

Stranica 52 od 279
Službenicki odnosi

Obavijest o raspisivanju javnog natječaja obvezno se dostavlja nadležnoj službi za


zapošljavanje.

Središnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose na svojoj web-stranici neće
objaviti javni natječaj odnosno interni oglas raspisan protivno odredbama Zakona o državnim
službenicima i propisa donesenih temeljem toga Zakona.

Postupak i način raspisivanja i provedbe javnog natječaja i internog oglasa uređuje uredbom
Vlada.

25. Što prethodi raspisivanju javnog natječaja i internog oglasa?


Prije raspisivanja javnog natječaja odnosno internog oglasa, sva državna tijela dužna su u web-
aplikaciji CIRCA provjeriti ima li na raspolaganju Vladi službenika koji ispunjavaju uvjete za
raspored na radno mjesto koje treba popuniti.
Ako na raspolaganju Vladi ima državnih službenika koji ispunjavaju uvjete za raspored na radno
mjesto koje treba popuniti, državno tijelo dužno ih je pozvati na testiranje i razgovor (intervju),
radi provjere njihovih kompetencija (znanja, vještina i sposobnosti), ako mjesto stanovanja
službenika nije udaljeno više od 50 kilometara od državnog tijela, odnosno neovisno o
udaljenosti ako je u web-aplikaciji CIRCA naznačeno da službenik pristaje na raspored i kad je
udaljenost veća od 50 kilometara.
Na postupak provjere kompetencija (znanja, vještina i sposobnosti) za izbor službenika kojim će
se popuniti radno mjesto odgovarajuće se primjenjuju propisi kojima je uređen postupak javnog
natječaja u državnoj službi.
Ako nijedan službenik s raspolaganja Vladi nije postigao zadovoljavajuće rezultate na
provedenom testiranju i intervjuu, državno tijelo može pokrenuti postupak popunjavanja radnog
mjesta na drugi način utvrđen Zakonom o državnim službenicima.
Navedeni postupak ne provodi se kod prijma službenika na poslove upravljanja i kontrole
korištenja ESI fondova.

26. U kojim se slučajevima mogu poništiti javni natječaj i interni oglas?


Središnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose poništit će odlukom javni
natječaj odnosno interni oglas koji je raspisan protivno odredbama Zakona o državnim
službenicima i propisa donesenih na temelju tog Zakona.

Odluka o poništenju može se donijeti najkasnije u roku od 30 dana od dana objave javnog
natječaja u Narodnim novinama.

Odluka o poništenju objavljuje se na web-stranici središnjeg tijela državne uprave


nadležnog za službeničke odnose.

Stranica 53 od 279
Službenicki odnosi

27. Može li se obustaviti postupak javnog natječaja i internog oglasa, ako da, kako i kada?

Postupak javnog natječaja, odnosno internog oglasa obustavit će se u slučaju kada se u roku
određenom natječajem, odnosno internim oglasom nije prijavio ni jedan kandidat ili prijavljeni
kandidati ne ispunjavaju formalne uvjete za prijam i raspored, ili nisu postigli zadovoljavajuće
rezultate na provedenom testiranju ili razgovoru (intervjuu), ili za koje je na psihološkoj procjeni
utvrđeno da nemaju sposobnosti za obavljanje poslova radnog mjesta.

Postupak javnog natječaja, odnosno internog oglasa obustavit će se odlukom ako se


popunjavanje radnog mjesta ne može provesti zbog bitno promijenjenih okolnosti nakon
raspisivanja javnog natječaja, odnosno internog oglasa.

Odluka se objavljuje na web-stranici središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke


odnose i web-stranici državnog tijela koje je raspisalo javni natječaj. U odluci se obvezno
navode razlozi obustave.

28. Objasnite rješenje o prijmu u državnu službu (način izbora kandidata, tko donosi
rješenje o prijmu u državnu službu, kome se i na koji način rješenje dostavlja, pravo žalbe
protiv rješenja o prijmu u državnu službu)
Izbor kandidata u postupku javnog natječaja obavlja se na temelju rezultata provjere znanja,
sposobnosti i vještina , koji se utvrđuju putem testiranja i razgovora (intervjua) s Komisijom za
provedbu javnog natječaja.
Za izabranog kandidata u postupku javnog natječaja donosi se rješenje o prijmu u državnu
službu. Rješenje donosi čelnik tijela ili službena osoba u opisu poslova koje je rješavanje o
tome, sukladno propisima o ustrojstvu državnih tijela.
Rješenje se dostavlja javnom objavom na web-stranici državnog tijela koje je raspisalo javni
natječaj i web-stranici središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose.
Dostava svim kandidatima smatra se obavljenom istekom osmoga dana od dana javne objave na
web-stranici središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose.

Protiv rješenja o prijmu u državnu službu izabranog kandidata žalbu može izjaviti kandidat koji
je pristupio testiranju. Žalba se izjavljuje Odboru za državnu službu u roku od 15 dana od dana
dostave rješenja.

29. Kako se provodi postupak prijama kandidata izabranog putem javnog natječaja ili
internog oglasa koji je državni službenik?

Ako je putem javnog natječaja ili internog oglasa izabran kandidat koji radi u drugom državnom
tijelu, o tome će se obavijestiti čelnik tijela u kojem taj kandidat radi i zatražiti pisana
suglasnost za premještaj službenika.

Ako čelnik tijela u kojem službenik radi ne odgovori u roku od osam dana, smatra se da je
suglasan s premještajem službenika u drugo državno tijelo.

Stranica 54 od 279
Službenicki odnosi

Za izabranog kandidata, koji je državni službenik, umjesto rješenja o prijmu u državnu službu,
donosi se rješenje o izboru kandidata, koje se dostavlja svim kandidatima prijavljenim na javni
natječaj, odnosno interni oglas kako bi protiv rješenja nezadovoljni kandidat mogao izjaviti
žalbu Odboru za državnu službu i to u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

Po izvršnosti toga rješenja donosi se rješenje o rasporedu na radno mjesto.

30. Koja je razlika u postupku prijama u državnu službu, između redovitog i izvanrednog
postupka?

Postupak prijama u državnu službu može biti redovit ili izvanredan.

Redoviti postupak prijama provodi se periodično, za prijam vježbenika u državnu službu (osobe
sa završenim obrazovanjem određene stručne spreme i struke, bez radnog iskustva).

Izvanredni postupak prijama provodi se kad u državnoj službi postoji potreba prijama stručnih
osoba s odgovarajućim radnim iskustvom.

31. Koji su uvjeti za prijam u državnu službu?


Opći uvjeti za prijam u državnu službu su:

• odgovarajući stupanj obrazovanja,


• odgovarajuće stručno znanje i radno iskustvo, osim u slučaju prijama vježbenika,
• zdravstvena sposobnost za obavljanje poslova radnog mjesta na koje se prima,
• hrvatsko državljanstvo.

Iznimno, u državnu službu se može primiti osoba koja je strani državljanin ili osoba bez
državljanstva. U tom slučaju, pored ispunjavanja uvjeta propisanih posebnim zakonom,
potrebno je prethodno odobrenje središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke
odnose.

Pored općih uvjeta za prijam u državnu službu posebnim zakonom, uredbom ili pravilnikom o
unutarnjem redu državnog tijela mogu se propisati i drugi uvjeti za prijam u službu i raspored
na radno mjesto (posebni uvjeti), kao npr. znanje rada na računalu, znanje stranog jezika,
posebne psihofizičke sposobnosti, vozačka dozvola, komunikacijske vještine, certifikati i dr.

Radno iskustvo na odgovarajućim poslovima je radno iskustvo ostvareno u državnoj službi ili u
radnom odnosu izvan državne službe u odgovarajućoj stručnoj spremi i struci.

U radno iskustvo uračunava se i vrijeme obavljanja povjerenih poslova (tj. poslova povjerenih
pružateljima usluga izvan državne službe sukladno zakonu) te vrijeme stručnog osposobljavanja
bez zasnivanja radnog odnosa.

Stranica 55 od 279
Službenicki odnosi

32. Koje su zapreke za prijam u državnu službu?


U državnu službu ne mogu biti primljene osobe:

• protiv kojih se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti ili koje su proglašene krivim
za kazneno djelo za koje se kazneni postupak vodi po službenoj dužnosti
• kojima je prestala državna služba zbog teške povrede službene dužnosti, u razdoblju od
četiri godine od prestanka državne službe,
• kojima je prestala državna služba zbog toga što nisu zadovoljile na probnom radu, u
razdoblju od četiri godine od prestanka državne službe.

33. Objasnite način izbora kandidata i rješenja koja se donose u postupku javnog
natječaja za prijam u državnu službu (vrste rješenja, tko donosi rješenje, kome se i na koji
način rješenje dostavlja, pravo žalbe protiv rješenja o prijmu u državnu službu)
Izbor kandidata u postupku javnog natječaja obavlja se na temelju rezultata provjere znanja,
sposobnosti i vještina, koji se utvrđuju putem testiranja i razgovora (intervjua) s Komisijom za
provedbu javnog natječaja.
Kandidat izabran u postupku javnog natječaja prima se u državnu službu rješenjem čelnika tijela
ili službene osobe u opisu poslova koje je rješavanje o tome, sukladno propisima o ustrojstvu
državnih tijela.
Za kandidata izabranog putem javnog natječaja ili internog oglasa, koji je državni službenik,
umjesto rješenja o prijmu u državnu službu, donosi se rješenje o izboru kandidata.
Rješenje o prijmu u državnu službu na određeno vrijeme dostavlja se javnom objavom na web-
stranici državnog tijela koje je raspisalo oglas i web-stranici tijela državne uprave nadležnog za
službeničke odnose. Dostava svim kandidatima smatra se obavljenom istekom osmoga dana od
dana objave na web-stranici središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose.
Protiv rješenja o prijamu i rješenja o izboru kandidata nezadovoljni kandidat može izjaviti žalbu
Odboru za državnu službu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
Po izvršnosti rješenja o prijamu u državnu službu i rješenja o izboru kandidata, za osobu
primljenu u državnu službu, odnosno izabranu osobu, donosi se rješenje o rasporedu na radno
mjesto.
Osoba primljena u državnu službu postaje državni službenik danom početka rada. Dan početka
rada utvrđen rješenjem o rasporedu na radno mjesto može se iz opravdanih razloga odgoditi za
najviše 60 dana, o čemu se donosi posebno rješenje.
Ako osoba primljena u državnu službu ne počne raditi određenog dana, odnosno u slučaju
odustanka izabranog kandidata od prijma u državnu službu, može se obaviti izbor između
preostalih kandidata koji su zadovoljili na provedenom testiranju i intervjuu ili raspisati novi
natječaj za popunjavanje radnog mjesta.

Stranica 56 od 279
Službenicki odnosi

34. Postoji li obveza probnog rada ako da u kojem trajanju, kako se obavlja i ocjenjuje?
Osobe se u pravilu primaju u državnu službu na neodređeno vrijeme i to uz obvezni probni rad.
Za osobe primljene u državnu službu redovitim postupkom (vježbenici) probni rad (vježbenički
staž) traje 12 mjeseci.
Za osobe primljene u državnu službu izvanrednim postupkom probni rad traje 3 mjeseca.
Državni službenik primljen redovitim postupkom (vježbenik) za vrijeme probnoga rada
osposobljava se za samostalni rad, pri čemu sudjeluje u posebnom programu osposobljavanja
za obavljanje poslova određenoga radnog mjesta, a može se radi osposobljavanja uputiti i na
rad u različite ustrojstvene jedinice istog ili drugog državnog tijela.
Državni službenik primljen izvanrednim postupkom obavlja probni rad na radnom mjestu na
koje je raspoređen. Njegov rad prati i ocjenjuje neposredno nadređeni službenik.

Na kraju probnog rada državnog službenika se ocjenjuje ocjenom:

• „zadovoljava“, kada se na osnovi rada i pokazanog znanja i učinkovitosti službenika


može očekivati da će službenik i dalje uspješno izvršavati poslove radnoga mjesta,
• „ne zadovoljava“, kada se na osnovi rada i pokazanog znanja i učinkovitosti službenika
ne može očekivati da će službenik uspješno izvršavati poslove radnoga mjesta.

Službeniku koji na probnom radu nije zadovoljio, otkazuje se državna služba, o čemu se donosi
rješenje najkasnije u roku od osam dana od dana isteka probnog rada.
Ukoliko se rješenje o prestanku državne službe otkazom ne donese u roku od osam dana od
dana isteka probnog rada, smatra se da je službenik zadovoljio na probnom radu.
Probni rad za osobe primljene redovitim i izvanrednim postupkom produžit će se za vrijeme
privremene nesposobnosti za rad, odnosno vrijeme korištenja rodiljnog ili roditeljskog dopusta
sukladno posebnom zakonu.

35. Kako se izvršava obveza polaganja državnog ispita?


Državni službenik dužan je položiti državni ispit propisane razine za radno mjesto na koje je
raspoređen najkasnije u roku od godine dana od dana početka rada u državnoj službi utvrđenog
rješenjem o rasporedu na radno mjesto.

Državni ispit polaže se za I. ili II. razinu, ovisno o stupnju obrazovanja koji je uvjet za raspored
na radno mjesto. Državni ispit I. razine polaže se za obavljanje poslova radnog mjesta za koje je
uvjet završena srednja škola. Državni ispit II. razine polaže se za obavljanje poslova radnog
mjesta za koje je uvjet završen diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni
studij, odnosno završen preddiplomski sveučilišni ili stručni studij u trajanju od najmanje tri
godine.

Osobe primljene u državnu službu redovitim postupkom (vježbenici) najranije dva mjeseca prije
isteka probnoga rada mogu pristupiti polaganju državnog ispita.

Stranica 57 od 279
Službenicki odnosi

Državni službenik koji se raspoređuje ili premješta na radno mjesto bez položenog državnog
ispita ili s položenim državnim ispitom niže razine od propisane za to radno mjesto, dužan je
položiti državni ispit propisane razine u roku od šest mjeseci od dana rasporeda ili premještaja
na radno mjesto.

Državni službenik primljen u državnu službu na određeno vrijeme u trajanju dužem od godinu
dana dužan je položiti državni ispit najkasnije u roku od godine dana od dana početka rada u
državnoj službi utvrđenog rješenjem o rasporedu na radno mjesto.
Državni službenik primljen u državnu službu na određeno vrijeme u trajanju od godinu dana ili
kraćem trajanju može polagati državni ispit po obavljenom probnom radu.

Državni ispit nije dužan polagati državni službenik koji ima položen pravosudni ispit.

Službeniku koji ne položi državni ispit u propisanom roku, prestaje državna služba po sili
zakona istekom posljednjeg dana roka za polaganje ispita.

Službenik koji nakon rasporeda ili premještaja na radno mjesto za koje je propisan viši stupanj
obrazovanja nije u propisanom roku položio državni ispit II. razine, rasporedit će se na radno
mjesto za koje ispunjava uvjete i ima položen državni ispit I. razine, a ako nema slobodnog
radnog mjesta na koje se službenik može rasporediti, odgovarajuće se primjenjuju odredbe
Zakona o stavljanju službenika na raspolaganje Vladi.

U slučaju privremene nesposobnosti za rad, korištenja rodiljnog ili roditeljskog dopusta,


odnosno drugog opravdanog razloga, navedeni rok može se produžiti za onoliko vremena
koliko je trajala privremena nesposobnost za rad, odnosno drugi opravdani razlozi.

Zahtjev za produženje roka za polaganje državnog stručnog ispita službenik može podnijeti
čelniku tijela najkasnije do isteka roka za polaganje državnog stručnog ispita.

O produženju državne službe i roka za polaganje državnog stručnog ispita donosi se posebno
rješenje.

36. U kojim slučajevima se osobe mogu primiti u državnu službu na određeno vrijeme
(razlozi, trajanje, način prijma u službu, žalba)?
Za obavljanje privremenih poslova ili poslova čiji se opseg privremeno povećao, a koji nisu
trajnijega karaktera, kao i radi zamjene duže vrijeme odsutnoga službenika, osobe se mogu
primiti u državnu službu na određeno vrijeme dok traju privremeni poslovi ili poslovi čiji se
opseg privremeno povećao, odnosno do povratka odsutnoga službenika.

Za prijam u državnu službu na određeno vrijeme za obavljanje privremenih poslova ili poslova
čiji se opseg privremeno povećao potrebno je prethodno odobrenje središnjeg tijela državne
uprave nadležnog za službeničke odnose.

Stranica 58 od 279
Službenicki odnosi

Kod prijma u državnu službu na određeno vrijeme radi obavljanja privremenih poslova ili
poslova čiji se opseg privremeno povećao, državnog službenika se raspoređuje na odgovarajuće
radno mjesto iz pravilnika o unutarnjem redu, neovisno o broju izvršitelja utvrđenom u uredbi o
unutarnjem ustrojstvu i pravilniku o unutarnjem redu državnoga tijela.

U slučaju predvidivog trajanja službe na određeno vrijeme od najmanje šest mjeseci, osobe se
primaju uz obvezni probni rad u trajanju od dva mjeseca.

Državna služba na određeno vrijeme za obavljanje privremenih poslova ili poslova čiji se opseg
privremeno povećao, može trajati najviše godinu dana.

Iznimno od toga, osoba se može primiti u državnu službu na određeno vrijeme u trajanju
dužem od godinu dana, i to:

• za potrebe rada na projektu koji se financira iz fondova ili programa Europske unije, za
vrijeme trajanja projekta,
• radi obavljanja poslova koji se odnose na izvršavanje preuzetih međunarodnih obveza
Republike Hrvatske ili obavljanja poslova službenika privremeno upućenog na
izvršavanje preuzetih međunarodnih obveza, do izvršenja međunarodnih obveza,
• radi obavljanja poslova koji se odnose na izvršavanje obveza iz posebnih programa
Vlade, do izvršenja tih obveza.

Osobe se u državnu službu na određeno vrijeme primaju putem oglasa, koji se objavljuje putem
nadležne službe za zapošljavanje, na web-stranici državnog tijela koje raspisuje oglas i web-
stranici središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose. Rok za podnošenje
prijave na oglas je osam dana od dana objave oglasa na web-stranici središnjeg tijela državne
uprave nadležnog za službeničke odnose.

Žalba protiv rješenja o prijmu u državnu službu na određeno vrijeme ne odgađa izvršenje
rješenja.
Za slobodno radno mjesto na određeno vrijeme oglas se ne mora objaviti ako u državnom tijelu
ima službenika primljenih u državnu službu na određeno vrijeme koji ispunjavaju uvjete za to
radno mjesto.
Državna služba na određeno vrijeme ne može postati državna služba na neodređeno vrijeme.

37. Postoji li mogućnost stručnog osposobljavanja u državnoj službi bez zasnivanja


radnog odnosa i polaganja državnog ispita?
Osoba bez radnog iskustva može se primiti u državno tijelo na stručno osposobljavanje bez
zasnivanja radnog odnosa, u trajanju vježbeničkog staža, sukladno odredbama Zakona o

Stranica 59 od 279
Službenicki odnosi

državnim službenicima.

Osoba primljena u državno tijelo na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa nije
državni službenik.

Osoba primljena u državno tijelo na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa
može pristupiti polaganju državnog ispita, i to najranije dva mjeseca prije isteka stručnog
osposobljavanja, a ispit može polagati najduže do isteka stručnog osposobljavanja. .

Troškove prvog polaganja državnog stručnog ispita snosi državno tijelo u kojem se osoba nalazi
na stručnom osposobljavanju.
Troškove drugog i trećeg polaganja ispita snosi osoba koja se nalazi na stručnom
osposobljavanju.

Prava, obveze i odgovornosti uređuju se ugovorom između državnog tijela i osobe koja se prima
na stručno osposobljavanje.

38. Kako se povjeravaju poslovi koji se obavljaju u državnom tijelu pružateljima stručnih
usluga izvan državne službe?

Pojedini poslovi koji se obavljaju u državnom tijelu, osim poslova iz djelokruga državnog tijela,
mogu se na temelju ugovora o djelu povjeriti pružateljima stručnih usluga izvan državne službe.
Na odnos pružatelja stručnih usluga i državnog tijela primjenjuju se propisi kojima se uređuju
obveznopravni odnosi (ugovor o djelu).

Izdaci za pružatelje stručnih usluga ne smiju prelaziti 2% ukupnog iznosa sredstava za osnovne
plaće s doprinosima u tekućoj godini osiguranim za to tijelo.

Pružatelji stručnih usluga na temelju ugovora o djelu ne mogu postati državni službenici bez
provođenja postupka prijma u državnu službu prema pravilima redovitog ili izvanrednog
postupka.

39. Tko odlučuje o obvezama i pravima državnih službenika?


Odlučivanje o prijmu u državnu službu, rasporedu na radno mjesto, plaći, premještaju,
stavljanju na raspolaganje, ocjenjivanju te prestanku državne službe upravna je stvar, o kojoj se
odlučuje u upravnom postupku. O navedenim upravnim stvarima odlučuje rješenjem čelnik tijela
ili službena osoba u čijem je opisu poslova rješavanje o upravnoj stvari, sukladno propisima o
ustrojstvu državnog tijela. Protiv navedenih rješenja službenik može izjaviti žalbu Odboru za
državnu službu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Protiv rješenja Odbora za državnu
službu državno tijelo i državni službenik mogu pokrenuti upravni spor.

Na ostvarivanje ostalih prava i obveza iz državne službe odgovarajuće se primjenjuju opći

Stranica 60 od 279
Službenicki odnosi

propisi o radu kojima se uređuje ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa. Sukladno općim
propisima o radu (Zakon o radu), o pravima i obvezama iz radnog odnosa odlučuje poslodavac,
a radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku
od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za
povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Ako poslodavac u roku od 15
dana ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu
povrijeđenog prava pred sudom nadležnim za radne sporove.

40. Koji je status i uloga Odbora za državnu službu te tko imenuje članove Odbora?
Odbor za državnu službu je neovisno tijelo za rješavanje žalbi protiv rješenja o prijamu u
državnu službu, te rješenja kojima se odlučuje o pravima i obvezama državnih službenika u
upravnom postupku (rješenja o rasporedu na radno mjesto, plaći, premještaju, stavljanju na
raspolaganje, ocjenjivanju te prestanku državne službe).
Protiv rješenja Odbora za državnu službu nije dopuštena žalba, ali državno tijelo i državni
službenik mogu pokrenuti upravni spor u roku od 30 dana od dana primitka rješenja.
Članove Odbora za državnu službu imenuje Vlada Republike Hrvatske na temelju, javnog
natječaja na vrijeme od pet godina, uz mogućnost ponovnog imenovanja. Svi članovi Odbora za
državnu službu moraju biti diplomirani pravnici, odnosno magistri prava.
Odbor za državnu službu ima predsjednika, kojeg imenuje Vlada iz reda članova Odbora za
državnu službu.
Sjedište Odbora je pri središnjem tijelu državne uprave nadležnom za službeničke odnose.

41. Kako se klasificiraju radna mjesta u državnoj službi?


Radna mjesta klasificiraju se prema standardnim mjerilima za sva državna tijela, a to su:
potrebno stručno znanje, složenost poslova, samostalnost u radu, stupanj suradnje s drugim
državnim tijelima i komunikacije sa strankama, stupanj odgovornosti i utjecaj na donošenje
odluka.
Klasifikacija radnih mjesta predstavlja osnovu za uređivanje sustava plaća u državnoj službi.

Sustav klasifikacije radnih mjesta osigurava izvršenje upravljačkih i izvršnih poslova kroz
sljedeće kategorije:

• radna mjesta rukovodećih državnih službenika,


• radna mjesta viših državnih službenika,
• radna mjesta nižih državnih službenika.

Unutar svake kategorije radna mjesta se, u skladu s razinom standardnih mjerila, dalje
klasificiraju na potkategorije i razine.
Klasifikacija radnih mjesta uređuje se uredbom Vlade Republike Hrvatske.

Stranica 61 od 279
Službenicki odnosi

42. Koja su radna mjesta rukovodećih državnih službenika koje imenuje Vlada na
prijedlog čelnika tijela na razdoblje od četiri godine i kako se popunjavaju?
U kategoriji radnih mjesta rukovodećih službenika, na radna mjesta glavnog tajnika ministarstva
i središnjeg državnog ureda, zamjenika državnog tajnika središnjeg državnog ureda, zamjenika
ravnatelja državnih upravnih organizacija, ravnatelja ureda Vlade, predstojnika Ureda
potpredsjednika Vlade, ravnatelja ureda, agencija, direkcija i drugih stručnih službi koje Vlada
osniva uredbom te predstojnika ureda državne uprave u jedinicama područne (regionalne)
samouprave, službenike imenuje i razrješava Vlada na prijedlog čelnika tijela, na temelju javnog
natječaja na razdoblje od četiri godine.
Do provedbe javnog natječaja, Vlada može za obavljanje poslova rukovodećeg službenika
ovlastiti najduže do šest mjeseci državnog službenika zatečenog u državnoj službi.

43. Kako se raspoređuju državni službenici na radna mjesta u kabinetu ministra?


Državni službenici raspoređuju se na radna mjesta u kabinetu ministra na određeno vrijeme do
dana prestanka mandata ministra.
Ako se na radno mjesto raspoređuje državni službenik istog ili drugog državnog tijela,
odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga Zakona o premještaju.
Nakon prestanka mandata ministra, službenici se raspoređuju na radna mjesta jednake
složenosti poslova u državnom tijelu iz kojeg su bili premješteni, za koje je propisan isti stupanj
obrazovanja i potrebno radno iskustvo u jednakom trajanju.
Protiv rješenja žalbu može izjaviti službenik za kojeg se rješenje donosi. Žalba ne odgađa
izvršenje rješenja.
Navedeno se primjenjuje na odgovarajući način na radna mjesta u odgovarajućoj ustrojstvenoj
jedinici Ureda predsjednika Republike Hrvatske,Uredu predsjednika Hrvatskoga sabora, Uredu
predsjednika Vlade, Uredu potpredsjednika Hrvatskoga sabora, Uredu potpredsjednika Vlade
koji nije čelnik ministarstva i kabinetu predstojnika državnog ureda.

44. Kada i pod kojim uvjetima se službenika može premjestiti na drugo radno mjesto?
Državni službenik može biti premješten na drugo radno mjesto:

• po potrebi službe ili


• na njegov zahtjev.

Državni službenik može po potrebi službe biti premješten na drugo radno mjesto u istom ili
drugom državnom tijelu, u istom ili drugom mjestu rada, ali samo na radno mjesto za koje je
propisan isti stupanj obrazovanja i potrebno radno iskustvo u jednakom ili dužem trajanju.
Iznimno, državni službenik može uz njegovu suglasnost biti premješten na radno mjesto za
koje je propisano radno iskustvo u kraćem trajanju.

Premještaj po potrebi službe temelji se na slobodnoj ocjeni čelnika tijela o potrebi da se državni
službenik premjesti s jednog radnog mjesta na drugo, a naročito u slučajevima: popunjavanja
upražnjenog radnog mjesta, čiji se poslovi moraju obavljati bez prekida, potrebe povećanja

Stranica 62 od 279
Službenicki odnosi

broja izvršitelja zbog povećanog opsega posla, bolje organizacije rada, potrebe za angažiranjem
drugog državnog službenika na određenom radnom mjestu radi pravovremenog i efikasnijeg
obavljanja određenih poslova i zadataka. Potreba službe mora biti obrazložena.

Službenika se ne može bez njegove suglasnosti premjestiti iz jednog u drugo mjesto rada, koje
je udaljeno više od 30 kilometara od mjesta stanovanja državnog službenika, ako bi se
premještajem bitno pogoršale njegove obiteljske prilike.

Žalba protiv rješenja o premještaju ne odgađa izvršenje rješenja.

Službenika se može na njegov zahtjev premjestiti na drugo radno mjesto samo ako je
popunjavanje tog radnog mjesta predviđeno planom.

Ako popunjavanje radnog mjesta nije predviđeno planom, službenika se može premjestiti zbog:
a) zdravstvenih razloga, na temelju liječničkog mišljenja o potrebi promjene radnog mjesta,
b) obiteljskih razloga.

45. Objasnite razliku između trajnog i privremenog premještaja državnih službenika?


Službenika se premješta po potrebi službe u pravilu na neodređeno vrijeme (trajni
premještaj).

Službenika se po potrebi službe može privremeno premjestiti najduže godinu dana,


odnosno do povratka odsutnog službenika kojeg premješteni službenik zamjenjuje.

Kod privremenog premještaja službenik ima pravo na plaću koja je za njega povoljnija.

Službenik koji je privremeno premješten u drugo državno tijelo ostvaruje sva prava iz
državne službe u državnom tijelu iz kojeg je premješten.

Za vrijeme privremenog premještaja državno tijelo iz kojeg je službenik premješten ima


pravo na povrat sredstava za plaću premještenog službenika od državnog tijela u koje je
službenik premješten.

46. Kada i pod kojim uvjetima se službenika može uputiti na rad u drugo državno tijelo?
Državni službenik može po potrebi službe biti upućen na rad u drugo državno tijelo, u istom ili
drugom mjestu rada, radi obavljanja poslova za koje se traže posebna znanja, vještine i
sposobnosti ili obavljanja privremenih poslova ili poslova čiji se opseg privremeno povećao, ali
najduže na vrijeme od godinu dana.

Iznimno, državni službenik može po potrebi službe biti upućen na rad u drugo državno tijelo u
trajanju dužem od godinu dana radi obavljanja poslova koji se odnose na izvršavanje preuzetih

Stranica 63 od 279
Službenicki odnosi

međunarodnih obveza Republike Hrvatske, do izvršenja međunarodnih obveza.

Za upućivanje na rad u drugo državno tijelo potreban je prethodni pisani sporazum čelnika tijela
u kojemu službenik radi i čelnika tijela u koje se službenik upućuje na rad. Primjerak sporazuma
dostavlja se središnjem tijelu državne uprave nadležnom za službeničke odnose.

Državni službenik koji je po potrebi službe upućen na rad u drugo državno tijelo, u istom ili
drugom mjestu rada, ostvaruje prava iz službe u državnom tijelu iz kojega je upućen na rad.

Državno tijelo iz kojeg je službenik upućen na rad u drugo državno tijelo ima pravo na povrat
sredstava za plaću službenika od državnog tijela u koje je službenik upućen na rad.

47. Navedite za koje se razdoblje vrši ocjenjivanje državnih službenika, svrhu ocjenjivanja
i vrste ocjena.
Državni službenici ocjenjuju se svake godine najkasnije do 28. veljače za prethodnu
kalendarsku godinu.

Ne ocjenjuju se državni službenici koji su u prethodnoj kalendarskoj godini radili manje od šest
mjeseci, bez obzira na razloge, te službenici na probnom radu.

Svrha ocjenjivanja državnih službenika je poticanje državnih službenika na kvalitetno i


učinkovito izvršavanje službenih zadaća, poštivanje službene dužnosti i osobno ponašanje u
skladu s Etičkim kodeksom državnih službenika te utvrđivanje njihovog doprinosa u obavljanju
poslova kao kriterija za nagrađivanje i napredovanje u državnoj službi.

Državni službenik ocjenjuje se ocjenom:

• „uspješan“ – ako pokazuje potrebnu razinu stručnosti i kompetencija, čiji rad i poštivanje
službene dužnosti osiguravaju pouzdano obavljanje službe, koji svoje službene zadatke
obavlja pravovremeno i u skladu s pravilima struke, a pogreške u radu i postupanju su
zanemarive,
• „primjeran“ – ako pokazuje visoku razinu stručnosti i kompetencija, čiji rad i poštivanje
službene dužnosti osiguravaju prvorazredno obavljanje službe, koji pored ispunjavanja
uvjeta za ocjenu, „uspješan“ daje korisne prijedloge za unaprjeđenje službe ili pokazuje
iznimnu motivaciju za rad te postiže rezultate u radu bolje od predviđenih za radno
mjesto na koje je raspoređen,
• „izuzetan“ – ako pored ispunjavanja uvjeta za ocjenu "primjeran", obavlja poslove u
opsegu znatno većem od uobičajenog ili je inovativan i kreativan te aktivno sudjeluje u
unaprjeđenju upravnog područja ili se dodatno angažira u upravnom području u kojem
je zaposlen odnosno upravnom području iz djelokruga državnog tijela, radom na
poslovima i izvan opisa poslova radnog mjesta ili objavljivanjem stručnih radova ili
publikacija ili sudjelovanjem kao predavač na stručnim savjetovanjima ili seminarima ili

Stranica 64 od 279
Službenicki odnosi

kao trener na radionicama u organiziranim programima izobrazbe sukladno Zakonu o


državnim službenicima, čime doprinosi svom osobnom profesionalnom razvoju i
unaprjeđenju rada u odgovarajućem upravnom području,
• „zadovoljava“ – ako pokazuje nižu razinu stručnosti i kompetencija od potrebne za
uredno izvršavanje službenih zadataka, čiji rad i poštivanje službene dužnosti
osiguravaju najmanju moguću mjeru prihvatljivih standarda kvalitete rada i preciznosti u
obavljanju službe, koji ima pogreške u radu i postupanju, odnosno koji službene
zadatke bez opravdanog razloga obavlja izvan rokova ili protivno pravilima struke, na čiji
rad i postupanje nadređeni službenik ima primjedbe,
• „ne zadovoljava“ – ako ne pokazuje potrebnu stručnost i kompetencije za ostvarivanje
minimuma standarda kvalitete rada te pouzdanog i prihvatljivog obavljanja službe, koji
ima značajne pogreške u radu ili postupanju, odnosno koji službene zadaće učestalo
izvršava izvan rokova ili protivno pravilima struke te ne pokazuje interes za kvalitetu
svog rada unatoč tome što nadređeni službenik ili čelnik tijela ima primjedbe na njegov
rad i što ga upozorava na propuste i nepravilnosti, pod uvjetom da je najkasnije tri
mjeseca prije isteka ocjenjivačkog razdoblja pisanim putem upozoren na mogućnost
dobivanja negativne ocjene te ni nakon toga nije otklonio propuste i nepravilnosti u
radu.

48. Tko ocjenjuje državnog službenika i kako se odlučuje o ocjeni?

Državnog službenika ocjenjuje se na temelju pokazane učinkovitosti rada, uspoređivanjem


opsega, kvalitete i rokova izvršenja poslova s opisom poslova njegovog radnog mjesta i radnim
planovima državnog tijela, uzimajući u obzir poštivanje službene dužnosti i osobno ponašanje
državnog službenika tijekom kalendarske godine.

Prijedlog ocjene daje neposredno nadređeni državni službenik. Prijedlog ocjene mora biti
obrazložen.

Prijedlog ocjene daje se na uvid državnom službeniku. Ako državni službenik nije zadovoljan
predloženom ocjenom, ima pravo dati primjedbu nadređenom službeniku, koji je dužan tu
primjedbu razmotriti zajedno sa službenikom.

Prijedlog ocjene dostavlja se po hijerarhijskom redu svima koji su državnom službeniku


nadređeni, zaključno sa službenom osobom ovlaštenom za donošenje rješenja o ocjeni.
Nadređeni službenici daju mišljenje o prijedlogu ocjene, a ako se ne slažu s prijedlogom,
moraju navesti razloge za to i predložiti ocjenu državnog službenika.

O ocjeni se donosi rješenje. Rješenje o ocjeni donosi čelnik tijela ili službena osoba ovlaštena za
donošenje rješenja o ocjeni, uzimajući u obzir prijedlog neposredno nadređenog državnog
službenika kao i mišljenja ostalih hijerarhijski nadređenih službenika.

Stranica 65 od 279
Službenicki odnosi

Državnog službenika kojem je čelnik tijela jedini nadređeni, ocijenit će čelnik tijela neposredno.
Ocjena mora biti obrazložena.

Službenik u žalbi protiv rješenja o ocjeni mora navesti razloge zbog kojih rješenje pobija i
priložiti odgovarajuće dokaze na kojima žalbu temelji.

Postupak ocjenjivanja, kriterije za ocjenjivanje i sadržaj obrasca o ocjenjivanju službenika


propisuje Vlada uredbom.

49. Na što sve utječe ocjena državnog službenika?

Ocjena državnog službenika uzima se u obzir kod utvrđivanja:

a) potrebe izobrazbe državnih službenika,

b) uvjeta za napredovanje,

c) uvjeta za promicanje,

d) uvjeta za upućivanje državnog službenika na rad izvan državne službe,

e) uvjeta za korištenje plaćenog studijskog dopusta.

Ocjena državnog službenika uzima se u obzir prilikom izricanja kazni za povrede službene
dužnosti.

Državnog službenika koji je ocijenjen ocjenom „zadovoljava“, upućuje se na dodatno stručno


osposobljavanje ili se premješta na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova, unutar
istog stupnja obrazovanja.

Državnom službeniku koji je ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“ prestaje državna služba po sili
zakona, danom izvršnosti rješenja o ocjenjivanju.

50. Kako državni službenik može napredovati u državnoj službi?


Napredovanje u državnoj službi ostvaruje se rasporedom državnog službenika na više radno
mjesto unutar iste kategorije ili prelaskom u višu kategoriju radnog mjesta.
Državni službenik može napredovati redovito ili izvanredno.

Državni službenik može redovito napredovati u državnoj službi ako:

Stranica 66 od 279
Službenicki odnosi

• je jedanput ocijenjen ocjenom „izuzetan“ ili najmanje dva puta uzastopno ocjenom
„primjeran“ ili najmanje tri puta uzastopno ocjenom „uspješan“ ili višom ocjenom,
• postoji slobodno radno mjesto propisano pravilnikom o unutarnjem redu, na koje se
službenik u postupku napredovanja može rasporediti,
• ispunjava uvjete za raspored na radno mjesto.

Kod napredovanja se uzimaju u obzir posljednje dobivene ocjene.


Državni službenik koji ne ispunjava uvjet radnog iskustva na odgovarajućim poslovima može
izvanredno napredovati u državnoj službi, ako ispunjava uvjete za izvanredno napredovanje
propisane uredbom Vlade kojom se uređuje napredovanje državnih službenika.
Načini i uvjeti napredovanja pobliže se uređuju uredbom Vlade.

51. Kako se promiču državni službenici?

Državni službenik promiče se u okviru istog radnog mjesta dobivanjem odgovarajućih povišica
plaće.

Načini i uvjeti promicanja uređuju se posebnim zakonom kojim će se urediti plaće i druga
materijalna prava državnih službenika.

52. Kako je propisana izobrazba državnih službenika i koji programi izobrazbe mogu biti?

Svi državni službenici dužni su trajno unaprjeđivati znanja, vještine i sposobnosti potrebne za
obavljanje poslova svog radnog mjesta te sudjelovati u organiziranim programima izobrazbe na
koje su upućeni od strane državnog tijela ili im je pohađanje pojedinih programa izobrazbe
odobreno.

Državnim službenicima može se dopustiti da sudjeluju u specijaliziranim obrazovnim


programima izvan državne službe kako bi usavršili svoje stručne sposobnosti značajne za
obavljanje poslova u državnom tijelu u kojem su zaposleni ili državnoj službi općenito.

Programi izobrazbe državnih službenika mogu biti zajednički ili posebni.

Zajednički programi izobrazbe su programi izobrazbe namijenjeni svim državnim službenicima,


neovisno o tijelu u kojem su zaposleni, a mogu biti opći, ako sadržaj programa izobrazbe
obuhvaća više upravnih područja, i specijalistički, ako sadržaj programa izobrazbe obuhvaća
samo jedno upravno područje.

Posebni programi izobrazbe su programi izobrazbe namijenjeni isključivo državnim


službenicima zaposlenima u istom državnom tijelu, a mogu biti opći i specijalistički, ovisno o
tome obuhvaća li sadržaj više upravnih područja ili se radi o izobrazbi iz jednog upravnog
područja.

Stranica 67 od 279
Službenicki odnosi

53. Koje su kategorije zajedničkih programa izobrazbe?

Kategorije zajedničkih programa izobrazbe su:

1. Uvodni programi namijenjeni novim državnim službenicima;

2. Specijalistički programi namijenjeni pojedinim grupama državnih službenika;

3. Programi osobnog usavršavanja;

4. Programi usavršavanja državnih službenika koji žele napredovati u višu kategoriju državnih
službenika;

5. Programi izobrazbe rukovodećih državnih službenika;

6. Programi izobrazbe koji nisu razvrstani u navedene kategorije (ostali programi).

Uvodni programi su obvezni programi upoznavanja državnih službenika, koji se nalaze na


probnom radu, s osnovnim znanjima i vještinama potrebnim za uspješno obavljanje poslova.

Specijalistički programi namijenjeni pojedinim grupama državnih službenika, radi stjecanja


novih znanja potrebnih za uspješno obavljanje povjerenih zadaća u određenom području javne
uprave (poput strateškog planiranja i vođenja projekata; planiranja, upravljanja i razvoja ljudskih
potencijala; upravnog prava, upravnog postupka i izrade pravnih akata; financijskog upravljanja;
teme povezane s ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju i dr.).

Programi osobnog usavršavanja su programi izobrazbe koji pružaju mogućnosti za stručno


usavršavanje službenika, a unapređuju vještine kojima se povećavaju mogućnosti korištenja
odnosno primjene znanja te učinkovitog obavljanja postavljenih zadaća (npr. za ovladavanje
vještinama komuniciranja i prezentacije, korištenje informatičkih tehnologija, učenje stranih
jezika i dr.) .

Programi usavršavanja državnih službenika koji žele napredovati u višu kategoriju državnih
službenika su programi namijenjeni stručnom osposobljavanju državnih službenika kako bi
stekli znanja, vještine i sposobnosti potrebne za djelotvorno i učinkovito obavljanje složenijih
poslova više kategorije radnih mjesta.

Programi izobrazbe rukovodećih državnih službenika su programi kojima je cilj stručno


usavršavanje rukovodećih državnih službenika radi stjecanja novih znanja, vještina i
sposobnosti potrebnih za djelotvorno i učinkovito obavljanje rukovodećih dužnosti.

Ostali programi obuhvaćaju niz programa i aktivnosti izobrazbe državnih službenika, koji se ne
mogu uvrstiti pod prethodno navedene kategorije programa (npr. formalno obrazovanje,
specijalizirani studiji ili posebni programi ponuđeni od strane domaćih ili inozemnih institucija i

Stranica 68 od 279
Službenicki odnosi

organizacija; stažiranje odnosno stručna praksa u zemlji i/ili inozemstvu; studijska putovanja i
dr.).

54. Kako se organiziraju programi izobrazbe?

Programe izobrazbe u pravilu organiziraju Državna škola za javnu upravu i posebna


ustrojstvena jedinica u središnjem tijelu državne uprave nadležnom za službeničke odnose,
sukladno Planu izobrazbe državnih službenika koji na prijedlog središnjeg tijela državne uprave
nadležnog za službeničke odnose svake godine donosi Vlada Republike Hrvatske.

Posebni programi izobrazbe su programi izobrazbe namijenjeni isključivo državnim


službenicima zaposlenima u istom državnom tijelu, a mogu biti opći i specijalistički, ovisno o
tome obuhvaća li sadržaj više upravnih područja ili se radi o izobrazbi iz jednog upravnog
područja.

Posebne programe izobrazbe mogu, pored Državne škole za javnu upravu i posebne
ustrojstvene jedinice u središnjem tijelu državne uprave nadležnom za službeničke odnose,
samostalno organizirati resorna središnja tijela državne uprave.

Oblici, način i uvjeti izobrazbe državnih službenika uređuju se uredbom Vlade.

55. Što je studijski dopust i kako se odobrava?

Državni službenik nakon odrađenog probnog rada u državnoj službi ima pravo podnijeti zahtjev
za plaćeni ili neplaćeni studijski dopust za obrazovanje na stručnim ili sveučilišnim studijima u
zemlji ili inozemstvu, u pravilu, u trajanju od najviše jedne akademske godine.

Uz zahtjev za plaćeni ili neplaćeni studijski dopust mora se priložiti program studija i plan
studijskog dopusta s jasnom naznakom ukupnog trajanja studijskog dopusta i pojedinih
razdoblja u kojima ga planira koristiti.

Studijski dopust odobrava čelnik tijela uz prethodnu suglasnost središnjeg tijela državne uprave
nadležnog za službeničke odnose na program studijskog dopusta.

Program studijskog dopusta mora odgovarati području rada, a svrha programa mora biti
poboljšanje stručnosti državnog službenika.

Tijekom plaćenog studijskog dopusta, državni službenik ima pravo na naknadu plaće u visini
osnovne plaće radnog mjesta na koje je raspoređen, bez dodataka. Troškovi obrazovanja
podmiruju se iz državnog proračuna.

Nakon isteka studijskog dopusta državni službenik ima se pravo vratiti na isto ili drugo
odgovarajuće radno mjesto u državnom tijelu.

Stranica 69 od 279
Službenicki odnosi

Po završetku plaćenog studijskog dopusta državni službenik je dužan ostati u službi najmanje
dvostruko vremena od vremena koliko je trajalo obrazovanje na koje je upućen. Ako službenik u
tom razdoblju bude upućen na novo obrazovanje, razdoblje novoga obrazovanja ne uračunava
se u vrijeme koje je službenik dužan ostati u službi.

Ako državni službenik po završetku obrazovanja ne ostane u službi najmanje dvostruko


vremena od vremena koliko je trajalo obrazovanje na koje je upućen, dužan je vratiti cjelokupni
iznos sredstava utrošen za njegovo obrazovanje.

Ako državni službenik ne završi program obrazovanja na koji je upućen, dužan je vratiti
cjelokupan iznos sredstava utrošen za njegovo obrazovanje, osim u slučajevima prestanka
državne službe po sili zakona iz članka 131. stavka 1.(istekom roka raspolaganja) i članka 137.
stavka 1. podstavaka 1), 2) i 3) (smrću, dostavom pravomoćnog rješenja o priznavanju prava na
invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, kad navrši 65 godina života i najmanje 15
godina mirovinskog staža – posljednjeg dana godine u kojoj su ostvareni ti uvjeti).

56. Može li sindikalni povjerenik odgovarati za povredu službene dužnosti?


Sindikalni povjerenik ne može zbog obavljanja sindikalne aktivnosti biti pozvan na odgovornost
niti doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na druge službenike i namještenike.

Obavljanje sindikalne aktivnosti sindikalnog povjerenika ne smije utjecati na uredno obavljanje


poslova na kojima radi i ne može biti razlog za nepoštivanje propisa ili neizvršavanje zakonitih
naloga i uputa čelnika tijela ili nadređenog službenika.

Protiv sindikalnog povjerenika ne može se bez suglasnosti Sindikata pokrenuti postupak zbog
povrede službene dužnosti.

Ako se sindikat u roku od osam dana ne izjasni o davanju suglasnosti smatra se da je suglasan s
pokretanjem postupka zbog povrede službene dužnosti sindikalnog povjerenika.

Ako sindikat uskrati suglasnost, čelnik tijela može u roku od 15 dana od dana dostave
očitovanja sindikata zatražiti da suglasnost nadomjesti odluka nadležnog upravnog suda.
Postupak pred upravnim sudom je hitan.

57. Koje su vrste povreda službene dužnosti, tko pokreće postupak povrede službene
dužnosti te tko odlučuje o povredama službene dužnosti?
Povrede službene dužnosti mogu biti lake i teške.

Teške povrede službene dužnosti propisuju se zakonom, a lake povrede zakonom, uredbom
Vlade i pravilnikom o unutarnjem redu.

O lakim povredama službene dužnosti odlučuje čelnik tijela, ako posebnim zakonom za

Stranica 70 od 279
Službenicki odnosi

službenike pojedinih državnih tijela nije drukčije određeno.

O teškim povredama službene dužnosti u prvom stupnju odlučuje službenički sud, a u drugom
stupnju viši službenički sud, ako posebnim zakonom za službenike pojedinih državnih tijela nije
drukčije određeno.

Postupak zbog lake povrede službene dužnosti pokreće zaključkom čelnik tijela ili osoba koju
on za to ovlasti. Postupak zbog teške povrede službene dužnosti pokreće čelnik tijela ili osoba
koju on za to ovlasti, danom predaje zahtjeva za pokretanje postupka nadležnom službeničkom
sudu.

Neposredno nadređeni službenik dužan je podnijeti prijedlog za pokretanje postupka zbog lake
povrede službene dužnosti, odnosno obavijestiti čelnika tijela o teškoj povredi službene
dužnosti podređenog službenika, u roku od 15 dana od dana saznanja za počinjenu povredu.

Protiv odluke čelnika tijela u postupku zbog lake povrede službene dužnosti može se podnijeti
žalba nadležnom službeničkom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave odluke.

Protiv odluke službeničkog suda u postupku zbog teške povrede službene dužnosti može se
podnijeti žalba višem službeničkom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave odluke.

Protiv drugostupanjske odluke u postupku zbog povrede službene dužnosti može se pokrenuti
upravni spor.

58. Koje su lake povrede službene dužnosti?


Lake povrede službene dužnosti su:

1. učestalo zakašnjavanje na posao ili raniji odlazak s posla,


2. neopravdano zakašnjenje na posao preko sat vremena dnevno,
3. učestalo prekoračenje vremena propisanog za odmor (stanku) ili korištenje prava na
odmor (stanku) izvan propisanog vremena bez opravdanog razloga,
4. napuštanje radnih prostorija tijekom radnog vremena bez odobrenja nadređenog
službenika,
5. neuredno čuvanje spisa, podataka ili druge povjerene dokumentacije,
6. neopravdan izostanak s posla jedan dan,
7. neobavješćivanje nadređenog službenika o spriječenosti dolaska na posao u roku od 24
sata bez opravdanih razloga,
8. ponašanje državnog službenika protivno Etičkom kodeksu državnih službenika, koje ne
nanosi štetu ugledu službe,
9. neizvršenje ili nepravovremeno izvršenje službene zadaće bez opravdanog
razloga,nesavjesno ili nemarno izvršenje službene zadaće ili izvršenje službene zadaće
protivno pravilima struke,

Stranica 71 od 279
Službenicki odnosi

10. nepodnošenje pisanog prijedloga za pokretanje postupka zbog lake povrede službene
dužnosti, odnosno neobavještavanje čelnika tijela o teškoj povredi službene dužnosti
podređenog službenika
11. druge lake povrede službene dužnosti koje su propisane zakonom, uredbom Vlade ili
pravilnikom čelnika tijela.

59. Koje su teške povrede službene dužnosti?


Teške povrede službene dužnosti su:

1. neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza,


2. nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten
radi sprječavanja nezakonitosti,
3. davanje netočnih podataka kojima se utječe na donošenje odluka nadležnih tijela ili time
nastaju druge štetne posljedice,
4. zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi,
5. odbijanje izvršenja naloga, ako za to ne postoje opravdani razlozi,
6. neovlaštena posluga ili neodgovorno korištenje sredstava povjerenih za rad ili u vezi s
radom,
7. odavanje službene ili druge tajne u vezi s obavljanjem državne službe,
8. zlouporaba obveze državnog službenika na prijavljivanje opravdane sumnje na
korupciju,
9. povreda prava na zaštitu anonimnosti državnog službenika koji prijavi opravdanu
sumnju na korupciju,
10. ograničavanje ili uskraćivanje prava utvrđenih ovim Zakonom službeniku koji
odgovornim osobama ili nadležnim tijelima prijavi sumnju na korupciju ili zlostavljanje
tog službenika,
11. obavljanje djelatnosti koja je u suprotnosti s poslovima radnog mjesta ili bez prethodnog
odobrenja čelnika tijela,
12. uporaba krivotvorene isprave u cilju ostvarivanja prava u službi,
13. ponašanje suprotno Etičkom kodeksu državnih službenika, koje nanosi štetu ugledu
službe,
14. neopravdan izostanak s posla od dva do četiri dana uzastopno,
15. tri puta izrečena kazna za lake povrede službene dužnosti počinjene u razdoblju od dvije
godine,
16. otuđenje te oštećenje ili uništenje imovine državnog tijela hotimično ili krajnjom
nepažnjom,
17. dolazak na posao pod utjecajem alkohola, droga ili drugih sredstava ovisnosti ili
dovođenje pod utjecaj alkohola, droga ili drugih sredstava ovisnosti za vrijeme radnog
vremena ili odbijanje testiranja na alkohol ili droge,
18. druge teške povrede službene dužnosti koje su propisane zakonom.

Stranica 72 od 279
Službenicki odnosi

Smatra se da je državni službenik pod utjecajem alkohola ako u organizmu ima alkohola iznad
0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka.
Prisutnost alkohola u organizmu utvrđuje se analizom krvi ili urina ili mjerenjem količine
alkohola u litri izdahnutog zraka ili liječničkim pregledom ili drugim metodama i aparatima.

Smatra se da je državni službenik pod utjecajem droga ako u organizmu ima droga.
Smatrat će se da službenik u organizmu ima droga ako se prisutnost droga utvrdi
odgovarajućim sredstvima ili uređajima ili liječničkim pregledom ili analizom krvi ili krvi i urina.

Testiranje na alkohol i droge provest će se samo ako se osnovano sumnja da je državni


službenik pod utjecajem alkohola ili droga.
Na postupak testiranja na alkohol i droge državnih službenika koji se nalaze u programu
liječenja, odvikavanja ili rehabilitacije od ovisnosti te u izvanbolničkom tretmanu liječenja od
ovisnosti i/ili na supstitucijskoj terapiji, primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje zaštita
na radu.

60. Kada nastupa zastara pokretanja i vođenja postupka zbog povrede službene
dužnosti?

Pravo na pokretanje postupka zbog lake povrede službene dužnosti zastarijeva u roku od tri
mjeseca od dana saznanja za počinjenu povredu i počinitelja, a najkasnije u roku šest mjeseci
od dana kada je povreda počinjena. Ako u roku od godine dana od dana pokretanja postupka ne
bude donesena izvršna odluka, postupak će se obustaviti zbog zastare vođenja postupka.

Pravo na pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti zastarijeva u roku od
godine dana od dana saznanja za počinjenu povredu i počinitelja, a najkasnije u roku od tri
godine od dana kada je povreda počinjena. Ako u roku od tri godine od dana pokretanja
postupka ne bude donesena izvršna odluka, postupak će se obustaviti zbog zastare vođenja
postupka.

Rokovi za donošenje izvršne odluke za laku i tešku povredu službene dužnosti ne teku za
vrijeme privremene spriječenosti službenika za rad.

Zastara vođenja postupka prekida se svakom postupovnom radnjom nadležnog tijela


usmjerenom ka odlučivanju o odgovornosti za povredu službene dužnosti ili zakonitosti i
ustavnosti rješenja te nakon svakog prekida, zastarni rok počinje iznova teći.

Apsolutna zastara vođenja postupka nastupa protekom dvostruko vremena koliko je prema
zakonu propisana zastara vođenja postupka zbog povrede službene dužnosti.

Stranica 73 od 279
Službenicki odnosi

61. Koje se kazne mogu izreći za povrede službene dužnosti?


Za lake povrede službene dužnosti mogu se izreći sljedeće kazne:

• usmena opomena
• pisana opomena
• pisana opomena s upisom u osobni očevidnik državnog službenika
• novčana kazna u visini do 10% plaće službenika isplaćene u mjesecu kad je kazna
izrečena.

Za teške povrede službene dužnosti mogu se izreći sljedeće kazne:

• novčana kazna na vrijeme od jednog do šest mjeseci, u mjesečnom iznosu od 10 do 20%


ukupne plaće isplaćene službeniku u mjesecu u kojem je kazna izrečena
• premještaj na drugo radno mjesto niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja
• prestanak državne službe

Državni službenik kojem je utvrđena odgovornost za tešku povredu službene dužnosti ne može
se promicati i napredovati u službi u roku od dvije godine od dana izvršnosti rješenja o
odgovornosti.
Državnom službeniku koji je u roku godine dana od izvršnosti rješenja o utvrđivanju
odgovornosti za tešku povredu službene dužnosti počini novu tešku povredu službene
dužnosti, prestaje državna služba po sili zakona danom izvršnosti rješenja kojim je utvrđena
odgovornost službenika za novu tešku povredu službene dužnosti.
Državnom službeniku obvezno se izriče kazna prestanka državne službe ako bude proglašen
odgovornim za tešku povredu službene dužnosti koja ima obilježja korupcije.

Zbroj novčanih kazni izrečenih u jednom mjesecu za lake i teške povrede službene dužnosti ne
može iznositi više od 30% ukupne plaće isplaćene službeniku u tom mjesecu.
Kazna premještaja na drugo radno mjesto niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja
može se izreći samo ako postoji slobodno radno mjesto u državnom tijelu.

62. Kada i kako se udaljuje državni službenik iz službe?


Slučajevi udaljenja iz službe su:

• rješenjem čelnika tijela službenika se može udaljiti iz službe ako je protiv njega
pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teške povrede službene dužnosti, a
povreda je takve prirode da bi ostanak u službi, dok traje taj postupak, mogao štetiti
interesima službe
• čelnik tijela dužan je udaljiti iz službe državnog službenika protiv kojeg je pokrenut
kazneni postupak ili postupak zbog teške povrede službene dužnosti zbog djela s
obilježjima korupcije

Stranica 74 od 279
Službenicki odnosi

• smatra se da je udaljen iz službe državni službenik protiv kojeg je pokrenut istražni


postupak i određen pritvor, o čemu se donosi rješenje.

Protiv rješenja o udaljenju iz službe službenik može izjaviti žalbu nadležnom službeničkom
sudu u roku od 15 dana od dostave rješenja. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
Službenički sud dužan je odlučiti o žalbi najkasnije u roku od 15 dana od primitka žalbe.
Odluka službeničkog suda o žalbi je izvršna danom dostave rješenja stanci i protiv nje se može
pokrenuti upravni spor.

Za vrijeme udaljenja iz službe službeniku pripada naknada plaće u iznosu od 60%, a ako
uzdržava obitelj, 80% plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio udaljenju iz službe.
Puna plaća pripada službeniku od dana vraćanja u službu.

Službeniku se vraća obustavljeni dio plaće od prvoga dana udaljenja, u sljedećim slučajevima:

• ako službenički sud uvaži njegovu žalbu protiv rješenja o udaljenju iz službe
• ako je pravomoćnim rješenjem obustavljen kazneni, odnosno postupak zbog teške
povrede službene dužnosti, osim zbog zastare vođenja postupka
• ako je u kaznenom postupku, odnosno postupku zbog teške povrede službene dužnosti
oslobođen od odgovornosti.

63. Što se smatra štetom u obavljanju službe tko utvrđuje okolnosti u kojima je nastala
šteta i u kojim slučajevima državni službenik snosi odgovornost za nanesenu štetu?

Državni službenik je dužan naknaditi štetu koju u službi ili u svezi sa službom namjerno ili iz
krajnje nepažnje nanese državnom tijelu.

Štetom se smatra i šteta koju je državno tijelo imalo naknađujući fizičkim i pravnim osobama
štetu koju su pretrpjeli namjerom ili krajnjom nepažnjom službenika.

Nastanak štete, njenu visinu i okolnosti pod kojima je nastala utvrđuje čelnik tijela, odnosno
osoba koju on ovlasti, rješenjem koje nije upravni akt. Prije donošenja rješenja čelnik tijela
dužan je saslušati službenika.

Ako je do štete došlo postupanjem po nalogu nadređenog službenika, a službenik je prethodno


stavio pisano upozorenje nadređenom da bi izvršenjem naloga mogla nastati šteta, službenika
će se u cijelosti osloboditi od odgovornosti za štetu.

Stranica 75 od 279
Službenicki odnosi

64. Kakav je status državnih službenika nakon donošenja novog pravilnika o unutarnjem
redu?

Kad se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu,
službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom
znanju.

Državnog službenika se kod rasporeda prema novom pravilniku ne može bez njegove
suglasnosti rasporediti u drugo mjesto rada, koje je udaljeno više od 30 kilometara od mjesta
njegova stanovanja ako bi se premještajem bitno pogoršale njegove obiteljske prilike.

Ako se u skladu s uredbom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela ukidaju pojedine


ustrojstvene jedinice tog tijela, pojedina radna mjesta u državnom tijelu ili se smanjuje potreban
broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta
radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna
mjesta za koja ispunjavaju uvjete.

Ako nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se državni službenik može rasporediti, donosi
se rješenje o stavljanju na raspolaganje.

Rješenje o rasporedu na radno mjesto, odnosno rješenje o stavljanju na raspolaganje Vladi


donosi se u roku od dva mjeseca od stupanja na snagu novog pravilnika o unutarnjem redu.

Protiv rješenja o rasporedu, odnosno rješenja o stavljanju na raspolaganje žalbu može izjaviti
državni službenik za kojeg se rješenje donosi. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

Do donošenja rješenja o rasporedu, odnosno rješenja o stavljanju na raspolaganje službenici


nastavljaju obavljati poslove koje su obavljali na dotadašnjim radnim mjestima, odnosno druge
poslove po nalogu čelnika tijela, a pravo na plaću i ostala prava iz službe ostvaruju prema
dotadašnjim rješenjima.

65. Kakav je status državnih službenika kod ukidanja državnog tijela ili promjene
djelokruga državnog tijela?

Kad se ukine državno tijelo, službenike ukinutog tijela preuzima ono državno tijelo koje
preuzima i obavljanje poslova ukinutog tijela, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
Do donošenja pravilnika o unutarnjem redu i rasporedu na radna mjesta prema tom pravilniku,
preuzeti službenici obavljaju poslove koje su obavljali u ukinutom državnom tijelu, odnosno
druge poslove po nalogu čelnika tijela, a pravo na plaću i ostala prava iz službe ostvaruju prema
dotadašnjim rješenjima.

Preuzeti državni službenici koji se po donošenju pravilnika o unutarnjem redu ne mogu


rasporediti, jer nema slobodnih radnih mjesta za koje ispunjavaju stručne i druge uvjete za
raspored, stavljaju se na raspolaganje Vladi.

Stranica 76 od 279
Službenicki odnosi

Rješenja o rasporedu na radna mjesta ili rješenja o stavljanju na raspolaganje Vladi donose se
najkasnije u roku od dva mjeseca od preuzimanja službenika.

Kad se ukine državno tijelo, a poslove tog tijela ne preuzima neko drugo državno tijelo,
službenike ukinutog tijela preuzima središnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke
odnose, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

Preuzeti službenici stavljaju se na raspolaganje Vladi rješenjem čelnika tijela koje ih je preuzelo.

Rješenja o stavljanju na raspolaganje donose se najkasnije u roku od mjesec dana od


preuzimanja.

Ako dio poslova državnog tijela prelazi u djelokrug drugog državnog tijela, to tijelo preuzima i
službenike koji su zatečeni na preuzetim poslovima. Na preuzete službenike primjenjuju se
odredbe Zakona o državnim službenicima koje se odnose na ukidanje državnog tijela čije
poslove preuzima drugo državno tijelo.

66. Kako je uređeno raspolaganje državnih službenika Vladi (kojim propisom, koliko traje
i što utječe na rok raspolaganja državnih službenika Vladi)?

Na dužinu i tijek roka raspolaganja Vladi primjenjuju se opći propisi o radu koji se odnose na
dužinu i tijek otkaznog roka.

Za određivanje dužine raspolaganja računa se neprekidni radni staž u državnim tijelima


Republike Hrvatske.

Rok raspolaganja ne teče u slučajevima u kojima ne teče otkazni rok prema Zakonu o radu, kao
npr. za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta, privremene
nesposobnosti za rad, godišnjeg odmora, plaćenog dopusta, vršenja dužnosti građana u obrani
te u drugim slučajevima opravdane nenazočnosti radnika na radu, određenim zakonom.

Međutim sukladno Zakonu o radu otkazni rok teče za vrijeme godišnjeg odmora, plaćenog
dopusta te razdoblja privremene nesposobnost za rad radnika kojeg je poslodavac u otkaznom
roku oslobodio obveze rada, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom
o radu nije drukčije uređeno.

67. Kakav je status državnog službenika stavljenog na raspolaganje (pravo na naknadu


plaće, premještaj za vrijeme raspolaganja, prestanak državne službe)?

Pravo na naknadu plaće

Za vrijeme trajanja raspolaganja državni službenik ostvaruje pravo na naknadu plaće u visini
plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio stavljanju na raspolaganje.

Stranica 77 od 279
Službenicki odnosi

Državni službenik stavljen na raspolaganje ostvaruje pravo na naknadu plaće i druga prava iz
državne službe u državnom tijelu u kojem je doneseno rješenje o stavljanju na raspolaganje.

Premještaj za vrijeme raspolaganja

Za vrijeme trajanja raspolaganja, državnog službenika se može trajno premjestiti na radno


mjesto u okviru njegove stručne spreme, u bilo koje državno tijelo koje nije udaljeno više od 50
kilometara od mjesta njegova stanovanja. Ako državni službenik odbije premještaj, prestaje mu
državna služba na dan kada je trebao početi raditi na novom radnom mjestu.

Za vrijeme trajanja raspolaganja državnog službenika se može uz njegov pristanak premjestiti u


bilo koje državno tijelo koje je udaljeno više od 50 kilometara od mjesta njegova stanovanja.

Prestanak službe

Istekom roka raspolaganja državnim službenicima prestaje služba po sili zakona. Navedeni
službenici imaju pravo na otpremninu najmanje u visini utvrđenoj općim propisima o radu. Za
određivanje visine otpremnine računa se neprekidni radni staž u državnim tijelima Republike
Hrvatske.

68. Koji su načini prestanka državne službe?


Državna služba prestaje:

• sporazumom
• istekom roka
• otkazom
• po sili zakona
• te na drugi način propisan zakonom.

Rješenje - o prestanku državne službe donosi se rješenje u roku od osam dana od nastupa
okolnosti koje su razlog za prestanak službe.

Prestanak državne službe na određeno vrijeme - državna služba na određeno vrijeme prestaje
istekom roka ako ne prestane ranije na drugi način propisan zakonom.

Sporazumni prestanak službe - državna služba može prestati na temelju pisanoga sporazuma
državnog službenika i čelnika tijela, kojim se utvrđuje dan prestanka službe.

Otkaz državne službe - državnom službeniku se otkazuje državna služba ako nije zadovoljio na

Stranica 78 od 279
Službenicki odnosi

probnom radu, a služba mu prestaje danom izvršnosti rješenja o prestanku službe otkazom.
Državna služba može prestati i na temelju pisanoga otkaza kojeg tijelu podnese državni
službenik, te je u tom slučaju dužan odraditi otkazni rok utvrđen u Kolektivnom ugovoru.

Prestanak državne službe po sili zakona - državnom službeniku prestaje državna služba po sili
zakona, kad nastupi slučaj koji je u zakonu propisan kao razlog za prestanak službe po sili
zakona. U tom slučaju služba prestaje danom propisanim u zakonu.

69. Kada se službeniku može dati izvanredni otkaz?


Čelnik tijela može državnom službeniku otkazati službu izvanrednim otkazom ako je na temelju
utvrđenih činjenica očito da je službenik počinio osobito tešku povredu službene dužnosti koja:

• ima obilježja korupcije


• ima za posljedicu znatnu materijalnu ili nematerijalnu štetu za državno tijelo, pravne
osobe ili građane ili zaštitu javnog interesa
• dovodi u pitanje život i fizički integritet građana
• dovodi u pitanje redovito izvršavanje poslova državnog tijela.

Za izvanredni otkaz zbog povrede službene dužnosti koja: ima obilježja korupcije, kao
posljedicu ima znatnu materijalnu ili nematerijalnu štetu za državno tijelo, pravne osobe ili
građane ili zaštitu javnog interesa, ili dovodi u pitanje život i fizički integritet građana, nije
potrebno prethodno pisano upozorenje.

Prije izvanrednog otkaza zbog povrede službene koja dovodi u pitanje redovito izvršavanje
poslova državnog tijela:

• čelnik tijela ili nadređeni službenik dužan je pisanim putem upozoriti službenika na
nepravilnosti u radu i ostaviti mu rok od mjesec dana za otklanjanje nepravilnosti;
• ako službenik u ostavljenom roku ne otkloni nepravilnosti u radu, čelnik tijela ili
nadređeni službenik ponovno će ga pisanim putem upozoriti na nepravilnosti i ukazati
mu na mogućnost izvanrednog otkaza ako nepravilnosti ne otkloni u daljnjem roku od
mjesec dana.

Ako službenik ni nakon drugog pisanog upozorenja povjerene poslove ne obavlja sukladno
odredbama Zakona o državnim službenicima, čelnik tijela otkazat će mu službu izvanrednim
otkazom.
Službenika će se udaljiti iz službe danom dostave rješenja o izvanrednom otkazu.
Na udaljenje iz službe radi izvanrednog otkaza odgovarajuće se primjenjuju odredbe o udaljenju
iz službe i naknadi plaće za vrijeme udaljenja.
Protiv rješenja o izvanrednom otkazu može se izjaviti žalba Odboru za državnu službu.
Postupak po žalbi je hitan. Odbor za državnu službu dužan je odlučiti o žalbi u roku od 30 dana
od dana primitka žalbe.

Stranica 79 od 279
Službenicki odnosi

Državna služba prestaje danom izvršnosti rješenja o izvanrednom otkazu.

70. Koji su razlozi za prestanak državne službe po sili zakona?


Državnom službeniku prestaje državna služba po sili zakona:

1. smrću
2. dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog opće
nesposobnosti za rad
3. kad navrši 65 godina života i najmanje 15 godina mirovinskog staža – posljednjeg dana
godine u kojoj su ostvareni ti uvjeti (od 1. siječnja 2018. godine, služba prestaje kad se
navrše navedeni uvjeti, osim ako se čelnik tijela i državni službenik drukčije ne
dogovore, vodeći računa o potrebama službe, s tim da služba prestaje najkasnije
posljednjeg dana godine u kojoj je službenik navršio te uvjete)
4. kad je osuđen na kaznu zatvora ili kaznu dugotrajnog zatvora ili djelomičnu uvjetnu
osudu za kazneno djelo - danom saznanja za pravomoćnost presude, osim ako mu je
pravomoćnom presudom izrečena uvjetna osuda ili mu je kazna zatvora zamijenjena
radom za opće dobro
5. kad neopravdano izostane s rada pet radnih dana uzastopce – danom napuštanja službe,
odnosno prvog dana odsutnosti s rada
6. ako ne položi državni ispit u propisanom roku – istekom roka u kojem je bio obvezan
položiti državni ispit
7. ako se sazna da u vrijeme prijma u državnu službu nije ispunjavao uvjete za prijam u
državnu službu propisane ovim ili drugim zakonom ili da je u vrijeme prijma u državnu
službu postojala zapreka za prijam u državnu službu propisana ovim Zakonom – danom
saznanja za to
8. kad mu je izrečena kazna prestanka državne službe zbog teške povrede službene
dužnosti – danom izvršnosti rješenja službeničkog suda
9. ako se kod premještaja ne javi na novu dužnost u utvrđenom roku – danom kojim se
morao javiti na dužnost
10. ako je ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“ – danom izvršnosti rješenja o ocjenjivanju
11. u drugim slučajevima utvrđenim zakonom.

Državnom službeniku iz točke 4. kojem je izrečena uvjetna osuda te sud donese odluku o
opozivu izrečene uvjetne osude, državna služba prestaje danom saznanja za pravomoćnost
odluke o opozivu uvjetne osude.
Državnom službeniku točke 4. kojem je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro te sud
donese odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne zatvora u neizvršenom dijelu ili u
cijelosti, državna služba prestaje danom saznanja za pravomoćnost odluke o izvršenju izrečene
kazne zatvora.

Stranica 80 od 279
Službenicki odnosi

71. Što se utvrđuje Etičkim kodeksom državnih službenika?

Etičkim kodeksom državnih službenika utvrđuju se pravila ponašanja državnih službenika i


etička načela na temelju kojih postupaju državni službenici prilikom obavljanja službene
dužnosti.

Etički kodeks državnih službenika sadrži etička načela kojih se državni službenici trebaju
pridržavati za vrijeme obavljanja službe.

Etička načela utvrđena Etičkim kodeksom su načela koja državni službenici moraju usvojiti kao
vlastita načela i osobni kriterij ponašanja.

Državni službenici primjenjuju etička načela u međusobnim odnosima, te u odnosima prema


građanima, u odnosu prema radu, kao i prema državnom tijelu u kojem obavljaju svoju dužnost.

Svrha Etičkog kodeksa je promicanje etičkih načela, moralnih načela i vrijednosti u ponašanju
državnih službenika u službi, s ciljem ostvarivanja zajedničkog dobra i javnog interesa, te
povjerenja građana u državnu službu.

72. Koja su etička načela kojih se državni službenici moraju pridržavati?


Državni službenici se u obavljanju državne službe moraju pridržavati slijedećih načela:

• Poštivanje integriteta i dostojanstva građana i državnih službenika


• Zaštita osobnog ugleda i ugleda državne službe
• Ponašanje državnog službenika u javnim nastupima
• Zabrana stjecanja materijalne ili druge koristi i izbjegavanje sukoba interesa u službi.
• 73. Opišite načelo Poštivanje integriteta i dostojanstva građana i
državnih službenika?
• Državni službenik dužan je u okviru svojih nadležnosti osigurati ostvarivanje prava,
poštivanje integriteta i dostojanstva građanina i drugih državnih službenika bez
diskriminacije ili povlašćivanja na osnovi dobi, nacionalnosti, etničke ili socijalne
pripadnosti, jezičnog i rasnog podrijetla, političkih ili vjerskih uvjerenja ili sklonosti,
invalidnosti, obrazovanja, socijalnog položaja, spola, bračnog ili obiteljskog statusa,
spolne orijentacije ili na bilo kojoj drugoj osnovi.
• Državni službenik ima pravo na zaštitu od uznemiravanja, odnosno ponašanja koje
ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva službenika, a koje uzrokuje
strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.
• Državni službenik ima pravo na zaštitu od spolnog uznemiravanja, odnosno
ponašanja koje predstavlja verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje spolne naravi,
a koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva službenika i
namještenika te uzrokuje strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo
okruženje.

Stranica 81 od 279
Službenicki odnosi

74. Opišite načelo Zaštita osobnog ugleda i ugleda državne službe?

U obavljanju službene dužnosti državni službenik dužan je čuvati osobni ugled, ugled državne
službe i povjerenje građana u državnu službu.

U obavljanju privatnih poslova državni službenik ne smije se koristiti službenim oznakama ili
autoritetom radnog mjesta u državnoj službi.

75. Kako se službenici trebaju ponašati u javnim nastupima?

U svim oblicima javnih nastupa i djelovanja u kojima predstavlja državno tijelo, državni
službenik dužan je iznositi stavove državnog tijela, u skladu s propisima, dobivenim ovlastima,
stručnim znanjem i Etičkim kodeksom.

Pri iznošenju stavova državnog tijela i osobnih stavova, državni službenik dužan je paziti na
ugled državne službe i osobni ugled.

U javnim nastupima u kojima ne predstavlja državno tijelo, a koji se na bilo koji način odnose na
poslove iz djelokruga državnih tijela ili poslove radnog mjesta koje obavlja, državni službenik ne
smije iznositi podatke koji bi mogli naštetiti ugledu državne službe i narušiti povjerenje građana
u rad državnih tijela, te ako bi iznošenje takvih podataka predstavljalo povredu dužnosti čuvanja
službene tajne, ili ako bi to bilo u suprotnosti s drugim zakonom zaštićenim interesima građana
i pravnih osoba.

U javnim nastupima u kojima ne predstavlja državno tijelo i koji nisu tematski povezani s
državnom službom, odnosno djelokrugom državnog tijela u kojem je službenik zaposlen,
službenik ne treba odobrenje čelnika državnog tijela za nastupe u medijima, ali je pri tome
dužan paziti na ugled državne službe i osobni ugled.

76. Kako državni službenik treba postupati prema građanima?

U odnosu prema građanima državni službenik postupa profesionalno, nepristrano i pristojno.

Državni službenik dužan je u obavljanju službene dužnosti primjenjivati stručno znanje na način
da građanima pomaže u ostvarivanju njihovih prava, postupajući u skladu s načelom ustavnosti,
zakonitosti i zaštite javnog interesa.

Državni službenik dužan je postupati s posebnom pažnjom prema osobama s invaliditetom i


drugim osobama s posebnim potrebama.

Državni službenik dužan je u obavljaju službene dužnosti pomoći neukim strankama.

Stranica 82 od 279
Službenicki odnosi

77. Na čemu se temelje međusobni odnosi državnih službenika?

Međusobni odnosi državnih službenika, odnosno svi oblici komunikacije državnih službenika
temelje se na uzajamnom poštivanju, povjerenju, suradnji, pristojnosti, odgovornosti i
strpljenju.

Državni službenici u obavljanju službe razmjenjuju mišljenja i informacije o pojedinim stručnim


pitanjima radi ostvarivanja zajedničkog dobra državne službe u cjelini.

Postupajući u skladu s etičkim načelima državnih službenika, u međusobnim odnosima, državni


službenici ne ometaju jedni druge u izvršavanju službenih dužnosti.

Nadređeni službenik potiče službenike na kvalitetno i učinkovito obavljanje državne službe,


međusobno uvažavanje, poštivanje i suradnju, te primjeren odnos prema građanima.

78. Kako se imenuje i koje su dužnosti povjerenika za etiku?

U svim državnim tijelima čelnik tijela imenuje povjerenika za etiku iz reda državnih službenika.

U državnom tijelu može se imenovati i više povjerenika za etiku, ovisno o ustrojstvu državnog
tijela i potrebama državnog tijela.

U slučaju duže odsutnosti iz službe povjerenika za etiku, čelnik tijela će imenovati zamjenika
povjerenika za etiku koji preuzima ovlasti i dužnosti odsutnog povjerenika sve do njegovog
povratka.

Povjerenikom za etiku ne može se imenovati državni službenik kojemu je izrečena kazna za


povredu službene dužnosti.

Povjerenik za etiku prati primjenu Etičkog kodeksa u državnom tijelu, promiče etičko ponašanje
u međusobnim odnosima državnih službenika te odnosima službenika prema građanima,
zaprima pritužbe službenika i građana na neetičko ponašanje i postupanje službenika, provodi
postupak ispitivanja osnovanosti pritužbe, te vodi evidenciju o zaprimljenim pritužbama.

Povjerenik za etiku provodi postupak ispitivanja osnovanosti pritužbe te priprema izvješće


čelniku tijela o provedenom postupku.

Povjerenik za etiku dužan je u roku od 30 dana od dana primitka pritužbe provesti postupak
ispitivanja osnovanosti pritužbe te pripremiti odgovor podnositelju pritužbe, kojeg dostavlja
čelniku tijela.

Povjerenik za etiku dužan je provesti postupak ispitivanja osnovanosti pritužbe i na temelju


anonimne pritužbe

Stranica 83 od 279
Službenicki odnosi

U postupku ispitivanja osnovanosti pritužbe, povjerenik za etiku zatražit će pisanu izjavu


službenika na kojeg se odnosi pritužba, izjave drugih službenika koji imaju neposredna
saznanja o sadržaju pritužbe, izvješća nadležnih tijela u slučaju sumnje na moguća kaznena
djela, te poduzeti i druge radnje potrebne za utvrđenje činjeničnog stanja.

O provedenom postupku ispitivanja osnovanosti pritužbe povjerenik za etiku dužan je podnijeti


pisano izvješće čelniku tijela, te pripremiti prijedlog odgovora podnositelju pritužbe.

U slučaju dvojbe o tome predstavlja li neko ponašanje državnog službenika povredu Etičkog
kodeksa, povjerenik za etiku zatražit će mišljenje Etičkog povjerenstva.

Ukoliko povjerenik za etiku u postupku ispitivanja osnovanosti pritužbe na temelju prikupljenih


dokaza ocijeni da su navodi iz pritužbe osnovani, u izvješću čelniku tijela predložit će
poduzimanje odgovarajućih postupaka i radnji.

Na temelju dostavljenog izvješća povjerenika za etiku, čelnik tijela može, ovisno o vrsti i težini
povrede, pokrenuti postupak zbog povrede službene dužnosti ili pisanim putem upozoriti
državnog službenika na neetično postupanje i potrebu pridržavanja odredbi Etičkog kodeksa.

79. Što je Etičko povjerenstvo i kako djeluje?

Etičko povjerenstvo je neovisno radno tijelo koje daje mišljenja o sadržaju i načinu primjene
Etičkog kodeksa te promiče etička načela i standarde u državnoj službi.

Vlada Republike Hrvatske odlukom imenuje članove Etičkog povjerenstva na vrijeme od četiri
godine.

Etičko povjerenstvo ima šest članova od kojih se tri imenuju iz reda državnih službenika, dva iz
reda sindikata, te jedan predstavnik nevladine udruge.

Članovi Etičkog povjerenstva između sebe biraju predsjednika.

Predsjednik i članovi Etičkog povjerenstva imaju pravo na novčanu naknadu za rad u Etičkom
povjerenstvu, čiju visinu određuje Vlada Republike Hrvatske.

Etičko povjerenstvo je neovisno u odlučivanju. Način rada, postupanja i glasovanja, Etičko


povjerenstvo utvrđuje poslovnikom o radu.

Sjedište Etičkog povjerenstva je pri središnjem tijelu državne uprave nadležnom za službeničke
odnose.

Uredske i druge administrativne poslove za Etičko povjerenstvo obavlja središnje tijelo državne
uprave nadležno za službeničke odnose.

Etičko povjerenstvo obavlja sljedeće poslove:

Stranica 84 od 279
Službenicki odnosi

– odgovara na pritužbe građana, pravnih osoba i državnih službenika podnesene zbog toga što
u roku od 60 dana od zaprimanja pritužbe nisu dobili odgovor na pritužbu ili u slučaju kada
podnositelj pritužbe nije zadovoljan odgovorom,

– provodi postupak ispitivanja osnovanosti pritužbe na ponašanje povjerenika za etiku, pritužbe


na ponašanje čelnika državnog tijela koji je državni službenik te pritužbe povjerenika za etiku
za neetično ponašanje drugih državnih službenika prema povjereniku za etiku,

– daje odgovor na pritužbu podnositelju pritužbe,

– daje mišljenja vezana uz sadržaj i primjenu Etičkog kodeksa,

– prati primjenu propisa na području etičkog postupanja državnih službenika te predlaže


njihove izmjene i dopune,

– promiče etičke standarde u državnoj službi.

80. Kome se podnose pritužbe za nepoštivanje odredaba Etičkog kodeksa državnih


službenika?

Građani i pravne osobe te državni službenici mogu povjereniku za etiku podnijeti pritužbu na
ponašanje državnih službenika, za koje smatraju da je protivno odredbama Etičkog kodeksa.

Pritužba iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti pisanim ili usmenim putem, putem
otvorenog besplatnog telefona u središnjem tijelu državne uprave nadležnom za službeničke
odnose, te putem elektroničke pošte.

Ukoliko pritužbu zaprimi čelnik državnog tijela ili službenik središnjeg tijela državne uprave
nadležnog za službeničke odnose, pritužbu će bez odlaganja proslijediti nadležnom povjereniku
za etiku.

81. Tko, na koji način i u kojem roku se provodi postupak osnovanosti pritužbe za
nepoštivanje odredaba Etičkog kodeksa državnih službenika?

Povjerenik za etiku provodi postupak ispitivanja osnovanosti pritužbe te priprema izvješće


čelniku tijela o provedenom postupku.

Povjerenik za etiku dužan je u roku od 30 dana od dana primitka pritužbe provesti postupak
ispitivanja osnovanosti pritužbe te pripremiti odgovor podnositelju pritužbe, kojeg dostavlja
čelniku tijela.

Povjerenik za etiku dužan je provesti postupak ispitivanja osnovanosti pritužbe i na temelju


anonimne pritužbe.

Stranica 85 od 279
Službenicki odnosi

U postupku ispitivanja osnovanosti pritužbe, povjerenik za etiku zatražit će pisanu izjavu


službenika na kojeg se odnosi pritužba, izjave drugih službenika koji imaju neposredna
saznanja o sadržaju pritužbe, izvješća nadležnih tijela u slučaju sumnje na moguća kaznena
djela, te poduzeti i druge radnje potrebne za utvrđenje činjeničnog stanja.

O provedenom postupku ispitivanja osnovanosti pritužbe povjerenik za etiku dužan je podnijeti


pisano izvješće čelniku tijela, te pripremiti prijedlog odgovora podnositelju pritužbe.

U slučaju dvojbe o tome predstavlja li neko ponašanje državnog službenika povredu Etičkog
kodeksa, povjerenik za etiku zatražit će mišljenje Etičkog povjerenstva.

Ukoliko povjerenik za etiku u postupku ispitivanja osnovanosti pritužbe na temelju prikupljenih


dokaza ocijeni da su navodi iz pritužbe osnovani, u izvješću čelniku tijela predložit će
poduzimanje odgovarajućih postupaka i radnji.

Na temelju dostavljenog izvješća povjerenika za etiku, čelnik tijela može, ovisno o vrsti i težini
povrede, pokrenuti postupak zbog povrede službene dužnosti ili pisanim putem upozoriti
državnog službenika na neetično postupanje i potrebu pridržavanja odredbi Etičkog kodeksa.

Čelnik državnog tijela dužan je dati odgovor podnositelju pritužbe u roku od 60 dana od dana
zaprimanja pritužbe te ga izvijestiti o poduzetim radnjama.

Podnositelj pritužbe ima pravo podnijeti pritužbu Etičkom povjerenstvu u roku od 30 dana od
dana isteka roka za davanje odgovora na pritužbu, odnosno od dana primitka odgovora na
pritužbu u slučaju kada podnositelj pritužbe nije zadovoljan odgovorom čelnika državnog tijela.

82. Gdje se objavljuje Etički kodeks državnih službenika?


Etički kodeks objavljuje se u »Narodnim novinama«.

Etički kodeks ističe se na oglasnoj ploči svih državnih tijela.

Etički kodeks se objavljuje na web-stranici Vlade Republike Hrvatske i web-stranicama svih


državnih tijela.

83. Što je Kolektivni ugovor?

To je dokument kojim se ugovaraju prava radnika i obveze poslodavca u području za koji se


sklapa kolektivni ugovor. Prema propisima koji uređuju službeničke (radne) odnose državnih
službenika i namještenika ovlaštena strana za sklapanje kolektivnog ugovora na strani
poslodavca je Vlada Republike Hrvatske.

Vlada Republike Hrvatske i sindikati državnih službi kolektivno pregovaraju od 1996. godine,
kada je zaključen prvi Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike.

Stranica 86 od 279
Službenicki odnosi

84. Što se uređuje Kolektivnim ugovorom?

Kolektivnim ugovorom na razini Republike Hrvatske utvrđuju se međusobna prava i obveze


potpisnika Kolektivnog ugovora, a isti obvezuje njegove potpisnike kao i sindikate koji mu
naknadno pristupe.

Predmet Kolektivnog ugovora su prava i obveze iz rada i po osnovi rada državnih službenika i
namještenika zaposlenih u državnim tijelima, neovisno o tome jesu li članovi sindikata
potpisnika Kolektivnog ugovora ili ne.

Odredbe Kolektivnog ugovora primjenjuju se neposredno, osim u slučajevima kada su pojedina


pitanja za službenike i namještenike povoljnije uređena drugim propisima ili općim aktom.

85. Kako je uređeno radno vrijeme prema Kolektivnom ugovoru?

Prema Kolektivnom ugovoru puno radno vrijeme službenika i namještenika je 40 sati tjedno.
Tjedno radno vrijeme raspoređeno je na 5 radnih dana, od ponedjeljka do petka. Dnevno radno
vrijeme ne može biti kraće od 8 niti duže od 12 sati, osim u slučaju hitnoga prekovremenog
rada.

Službenik i namještenik mora biti obaviješten o rasporedu rada ili promjeni rasporeda radnog
vremena najmanje tjedan dana unaprijed, u pisanom obliku, s točno naznačenim satom početka
rada, osim u slučaju hitnoga prekovremenog rada i drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe o
čemu je službenika i namještenika nužno u pisanom obliku obavijestiti najmanje 24 sata
unaprijed. Navedena obveza obavještavanja službenika i namještenika o rasporedu rada i
radnog vremena odnosi se na sve slučajeve, što znači da svakog službenika ili namještenika
treba pravovremeno obavijestiti o njegovom rasporedu rada i radnom vremenu.

86. Koliko je trajanje tjednog odmora?

Prema Kolektivnom ugovoru, službenik i namještenik ima pravo na tjedni odmor u trajanju od
48 sati neprekidno. Dani tjednog odmora su subota i nedjelja.

Ako je prijeko potrebno da službenik i namještenik radi na dan (odnosno dane) tjednog odmora,
osigurava mu se korištenje tjednog odmora tijekom sljedećeg tjedna. Ako pak službenik i
namještenik radi potrebe posla ne može koristiti tjedni odmor na navedeni način, u dogovoru,
odnosno prema odluci neposredno nadređenog službenika i namještenika, osigurat će mu se
korištenje tjednog odmora najkasnije u roku od 14 dana.

Stranica 87 od 279
Službenicki odnosi

87. Kada se stječe pravo na godišnji odmor?


Službenik i namještenik koji se prvi put zaposlio ili ima prekid službe odnosno rada između dva
radna odnosa duži od 8 dana, stječe pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnoga
rada. Prekid rada zbog privremene nesposobnosti za rad, vojne vježbe ili drugog zakonom
određenog opravdanog razloga ne ubraja se u navedeni rok.

88. Kako je utvrđeno pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora?


Pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora, u skladu s općim propisom o radu ostvaruje
službenik i namještenik

• koji nije ispunio uvjet za stjecanje godišnjeg odmora (ako nije proteklo šest mjeseci
neprekidnoga rada)
• kojem tijekom godine prestaje radni odnos.

Prema Zakonu o radu, razmjerni dio godišnjeg odmora utvrđuje se u trajanju od jedne
dvanaestine godišnjeg odmora, za svaki mjesec trajanja radnog odnosa.
Službenik i namještenik kojem radni odnos prestaje zbog odlaska u mirovinu ima pravo na
godišnji odmor za kalendarsku godinu u kojoj odlazi u mirovinu.

89. Koliko je trajanje godišnjeg odmora?


Službenik ili namještenik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor u
trajanju od najmanje 4 tjedna. Ništetan je sporazum o odricanju od prava na godišnji odmor ili o
isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora.

Pri utvrđivanju trajanja godišnjeg odmora ne uračunavaju se subote, nedjelje, neradni dani i
blagdani. Pored toga, u trajanje godišnjeg odmora ne uračunava se razdoblje privremene
nesposobnosti za rad, koje je utvrdio ovlašteni liječnik.

Ukupno trajanje godišnjeg odmora utvrđuje se sukladno Kolektivnom ugovoru, na način da se


osnovica od 20 dana uvećava prema pojedinačno određenim mjerilima: s obzirom na uvjete
rada, složenost poslova i stupanj stručne spreme, dužinu radnog staža, posebne socijalne
uvjete i ostvarene rezultate rada, s tim da ukupno trajanje godišnjeg odmora ne može iznositi
više od 30 radnih dana u godini.

90. Kolika je naknada plaće za korištenje godišnjeg odmora?


Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku se isplaćuje naknada plaće u
visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njegove prosječne
mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja
predstavljaju naknadu za rad).

Stranica 88 od 279
Službenicki odnosi

91. Tko donosi raspored korištenja godišnjeg odmora?


Raspored korištenja godišnjih odmora utvrđuje čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti,
najkasnije do 15. svibnja tekuće godine.

Najmanje petnaest dana prije korištenja godišnjeg odmora, službeniku i namješteniku se mora
dostaviti odluka o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegovog korištenja.

92. Kako je uređeno korištenje godišnjeg odmora (može li se koristiti u dijelovima, do


kada se mora iskoristiti, može li se odreći prava na godišnji odmor?

Službenik i namještenik može koristiti godišnji odmor u neprekidnom trajanju ili u dva dijela.
Ako službenik ili namještenik koristi godišnji odmor u dva dijela, prvi dio mora biti u trajanju od
najmanje 2 tjedna neprekidno i mora se koristiti tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje
pravo na godišnji odmor.

Drugi dio godišnjeg odmora službenik i namještenik mora iskoristiti najkasnije do 30. lipnja
iduće godine.

Službenik i namještenik ima pravo koristiti dva puta po jedan dan godišnjeg odmora prema
svom zahtjevu i u vrijeme koje sam odredi, ali je o tome dužan obavijestiti neposredno
nadređenog službenika ili namještenika najmanje jedan dan prije.

Službenik i namješteniku može koristiti godišnji odmor od dva tjedna neprekidno u razdoblju
od 1. lipnja do 1. listopada tekuće godine.

Godišnji odmor, odnosno prvi dio godišnjeg odmora, koji je prekinut ili nije korišten u
kalendarskoj godini u kojoj je stečen zbog bolesti ili porodnog dopusta odnosno zbog vojne
vježbe ili drugog opravdanog razloga, službenik i namještenik ima pravo iskoristiti do 30. lipnja
iduće godine.

Ništetan je sporazum o odricanju od prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade


umjesto korištenja godišnjeg odmora

93. U kojim slučajevima državni službenik može koristiti plaćeni dopust?


Službenik i namještenik ima pravo na dopust uz naknadu plaće (plaćeni dopust) u jednoj
kalendarskoj godini u posebnim slučajevima propisanim Kolektivnim ugovorom kao što su npr.:
zaključenje braka, rođenje ili posvojenje djeteta, smrti supružnika, roditelja, očuha i maćehe,
djeteta, posvojitelja, posvojenika i unuka, smrti ostalih krvnih srodnika, selidbe, za dobrovoljno
davanje krvi, teške bolesti supružnika, djeteta ili roditelja, sudjelovanje na sindikalnim
susretima, seminarima i dr.

Službenici imaju pravo na plaćeni dopust za pripremu polaganja državnog stručnog ispita (bez
obzira na stručnu spremu) i za pripremu polaganja pravosudnog ispita.

Stranica 89 od 279
Službenicki odnosi

Službenik i namještenik za vrijeme stručnog ili općeg školovanja, osposobljavanja ili


usavršavanja na koje je upućen od strane čelnika državnog tijela, ili usavršavanja za vlastite
potrebe ima pravo na plaćeni dopust za svaki ispit po predmetu i za završni rad.

U pogledu stjecanja prava iz službe, odnosno radnog odnosa, ili u svezi sa službom, ili radnim
odnosom, razdoblja plaćenog dopusta smatraju se vremenom provedenim na radu.

94. U kojim slučajevima se može koristiti neplaćeni dopust?


Službeniku i namješteniku se na njegov zahtjev, zbog osobito opravdanih objektivnih ili osobnih
razloga može odobriti dopust bez naknade plaće (neplaćeni dopust).

Rješenjem o odobrenom neplaćenom dopustu određuje se opravdanost razloga i razdoblje


trajanja neplaćenog dopusta.

95. Kako se utvrđuje plaća državnog službenika i namještenika?


Plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je službenik
ili namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu
godinu radnog staža.

Koeficijente utvrđuje Vlada uredbom, a osnovica se utvrđuje kolektivnim ugovorom (a ako nije
utvrđena Kolektivnim ugovorom, utvrđuje je Vlada odlukom).

Dodaci na osnovnu plaću su dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim


uvjetima rada i druga uvećanja plaće.

Plaća se isplaćuje unatrag jedanput mjesečno za protekli mjesec, a od jedne do druge isplate
plaće ne smije proći više od 30 dana.

96. U kojim slučajevima se uvećava osnovna plaća službenika i namještenika?


Uvećanje osnovne plaće

Osnovna plaća službenika i namještenika uvećat će se za svaki sat rada (u postotku propisanom
Kolektivnim ugovorom) za rad noću, prekovremeni rad, rad subotom, rad nedjeljom, rad
blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs, rad u drugoj smjeni, dvokratni rad
s prekidom dužim od 90 minuta te za rad u turnusu.

Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može
koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u
omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada), te mu se u tom

Stranica 90 od 279
Službenicki odnosi

slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme
kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

Osnovna plaća uvećat će se i u slučaju ako službenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti i
ako službenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti.

97. Kako se isplaćuje naknada plaće za vrijeme bolovanja?


Službeniku i namješteniku odsutnom iz službe odnosno s rada zbog bolovanja do 42 dana,
pripada naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca
neposredno prije nego je započeo bolovanje, a ako je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili
ozljede na radu, pripada mu naknada plaće u 100% iznosu osnovne plaće.

98. Koja su ostala materijalna prava službenika i namještenika?


Ostala materijalna prava utvrđena Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike
su:

• Regres (za korištenje godišnjeg odmora)


• Otpremnina kod odlaska u mirovinu (u visini od tri proračunske osnovice).
• Pravo na pomoć
o kod smrtnog slučaja u obitelji
o bolovanja dužeg od 90 dana,
o nastanka teške invalidnosti službenika i namještenika, malodobne djece ili
supružnika službenika i namještenika,
o rođenja djeteta.
• Za službeno putovanje i rad na terenu - puna naknada prijevoznih troškova, dnevnica i
naknada punog iznosa hotelskog računa za spavanje.
• Naknada za odvojeni život od obitelji
• Naknada troškova prijevoza dolaska na posao
• Jubilarna nagrada - za neprekidnu službu odnosno rad u državnim tijelima i jedinicama
lokalne i područne (regionalne) samouprave kada navrše određene godine radnog staža
(5, 10, 15, 20, 25, 30, 35, 40 i 45 godina)
• Dar za djecu (do 15 godina starosti) u prigodi dana Sv. Nikole.

Božićnica (godišnja nagrada za božićne blagdane, najkasnije do 31. prosinca tekuće godine).

99. Tko je povjerljivi savjetnik i koje su mu zadaće?


Povjerljivi savjetnik je ovlaštena osoba od poslodavca za primanje i rješavanje pritužbi
vezanih za zaštitu dostojanstva službenika i namještenika.

Državni službenik ili namještenik može se obratiti povjerljivom savjetniku u slučaju


neželjenog ponašanja kojim se narušava dostojanstvo državnih službenika i namještenika
(ogovaranje, širenje glasina ili kleveta o drugome, uvrede, prijetnje, psovke,

Stranica 91 od 279
Službenicki odnosi

omalovažavanje, seksističko ponašanje, uznemiravanje i spolno uznemiravanje, namjerno


uskraćivanje informacija potrebnih za rad, ili davanje dezinformacija, dodjeljivanje
besmislenih, nerješivih, omalovažavajućih zadataka, diskriminacija na temelju boje kože,
rase, spola, spolnog opredjeljenja, bračnog stanja i sl.).
Povjerljivog savjetnika imenuje čelnik državnog tijela na razini državnog tijela s više od 20
zaposlenih, odnosno na razini dislocirane ustrojstvene jedinice državnog tijela koja ima više
od 20 zaposlenih
Za državna tijela s manje od 20 zaposlenih čelnik središnjeg tijela državne uprave
nadležnog za službeničke odnose imenovat će posebnu ovlaštenu osobu na razini državnih
službi.
Povjerljivi savjetnik imenuje se uz prethodno pribavljenu suglasnost sindikata potpisnika
ako imaju članove zaposlene u državnom tijelu u kojem se on imenuje.

Povjerljivi savjetnik dužan je odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dostave


pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi
sprječavanja nastavka uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja, ako utvrdi da ono postoji.

Poslodavac je dužan povjerljivom savjetniku osigurati zaprimanje pritužbi na način i u


uvjetima kojima se neće ugroziti privatnost osobe koja podnosi pritužbu (mogućnost
korištenja posebne prostorije u sjedištu poslodavca tijekom cijelog ili u dijelu radnog
vremena, a ukoliko je to potrebno omogućit će mu se i izlazak iz sjedišta poslodavca radi
zaprimanja pritužbe).
Podaci o povjerljivom savjetniku objavljuju se na vidnom mjestu u državnom tijelu (ime i
prezime, broj telefona i telefaksa te e-mail adresa). Popis povjerljivih savjetnika objavljuje
se na web-stranici Ministarstva uprave, s naznakom državnog tijela za koje su imenovani.

100. Tko tumači i prati primjene Kolektivnog ugovora?


Za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora ugovorne strane imenuju
Zajedničku komisiju, koja ima sedam članova. Svaka strana imenuje po tri člana, a sedmog
pridruženog člana imenuje dekan Pravnog fakultet u Zagrebu, koji na sjednicama sudjeluje
samo u slučaju kada članovi komisije ne mogu donijeti odluku većinom glasova.

Tumačenja Komisije imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora. Sjedište Zajedničke
komisije je pri Ministarstvu uprave.

101. Što je predmet Zakona o radu?


Zakonom o radu uređuju se radni odnosi u Republici Hrvatskoj, ako drugim zakonom ili
međunarodnim ugovorom, koji je sklopljen i potvrđen u skladu s Ustavom Republike Hrvatske,
te objavljen, a koji je na snazi, nije drukčije određeno.

Stranica 92 od 279
Službenicki odnosi

102. Kako se vode podaci o osiguranicima po osnovi radnog odnosa?


Tijelo nadležno za vođenje podataka o osiguranicima prema posebnom propisu o
mirovinskom osiguranju, dužno je u elektroničkoj bazi podataka o osiguranicima, voditi
elektroničke zapise s podacima osiguranika koji to svojstvo imaju po osnovi radnog
odnosa.

Poslodavac je dužan nadležnom tijelu, u elektroničku bazu podataka dostaviti podatke o


radniku, kao i sve promjene podataka do kojih dođe tijekom trajanja radnog odnosa, na
način, u sadržaju i u roku propisanim posebnim propisom o mirovinskom osiguranju.

Ministar nadležan za rad pravilnikom propisuje sadržaj, način upisivanja podataka o


radniku i njihovu razmjenu između tijela s javnim ovlastima, u skladu s posebnim propisom
o zaštiti osobnih podataka.

103. Kako se može sklopiti ugovor o radu?

Ugovor o radu sklapa se na neodređeno vrijeme, osim ako ovim Zakonom nije drukčije
određeno. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme obvezuje stranke dok ne prestane na način
određen ovim Zakonom.

Ako ugovorom o radu nije određeno vrijeme na koje je sklopljen, smatra se da je sklopljen na
neodređeno vrijeme.

Ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji
je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog
događaja.

104. Koliko je trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme?


Poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme
samo ako za to postoji objektivan razlog koji se u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o
sklopljenom ugovoru o radu mora navesti.

Ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme,


uključujući i prvi ugovor o radu, ne smije biti neprekinuto duže od tri godine, osim ako je
to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekih drugih
objektivnih razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom.

Ograničenja se ne odnose na prvi ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme.


Svaka izmjena, odnosno dopuna ugovora o radu na određeno vrijeme koja bi utjecala na
produljenje ugovorenog trajanja toga ugovora, smatra se svakim sljedećim uzastopnim
ugovorom o radu na određeno vrijeme.
Prekid kraći od dva mjeseca ne smatra se prekidom razdoblja od tri godine. Ako je ugovor

Stranica 93 od 279
Službenicki odnosi

o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovoga Zakona ili ako radnik
nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se
da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

105. Koji se podaci ne smiju tražiti od kandidata prilikom odabira za radno mjesto i
sklapanja ugovora o radu?
Prilikom postupka odabira kandidata za radno mjesto (razgovor, testiranje, anketiranje i sl.) i
sklapanja ugovora o radu poslodavac ne smije tražiti od radnika podatke koji nisu u
neposrednoj svezi s radnim odnosom. Na nedopuštena pitanja ne mora se odgovoriti.

106. Kako se štite osobni podaci i zaštita privatnosti radnika?

Osobni podaci radnika smiju se prikupljati, obrađivati, koristiti i dostavljati trećim osobama
samo ako je to određeno zakonom ili ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obveza iz
radnog odnosa, odnosno u svezi s radnim odnosom.

Ako je navedene osobne podatke potrebno prikupljati, obrađivati, koristiti ili dostavljati trećim
osobama radi ostvarivanja prava i obveza iz radnoga odnosa, odnosno u svezi s radnim
odnosom, poslodavac mora unaprijed pravilnikom o radu odrediti koje će podatke u tu svrhu
prikupljati, obrađivati, koristiti ili dostavljati trećim osobama.

Osobne podatke radnika smije prikupljati, obrađivati, koristiti i dostavljati trećim osobama samo
poslodavac ili osoba koju za to posebno opunomoći poslodavac.

107. Koje su obveze poslodavca u zaštiti života, zdravlja i ćudoređa radnika

Poslodavac je dužan pribaviti i održavati postrojenja, uređaje, opremu, alate, mjesto rada i
pristup mjestu rada, te organizirati rad na način koji osigurava zaštitu života i zdravlja radnika,
u skladu s posebnim zakonima i drugim propisima i naravi posla koji se obavlja.

Poslodavac je dužan upoznati radnika s opasnostima posla kojeg radnik obavlja.

Poslodavac je dužan osposobiti radnika za rad, na način koji osigurava zaštitu života i zdravlja
radnika te sprječava nastanak nesreća.

Ako je poslodavac preuzeo obvezu smještaja i prehrane radnika, pri izvršenju te obveze mora
voditi računa o zaštiti života, zdravlja i ćudoređa te vjeroispovijedi radnika.

108. Kako se štite trudnice u postupku zapošljavanja ili radnog odnosa?

Poslodavac ne smije odbiti zaposliti ženu zbog njezine trudnoće, niti joj zbog trudnoće, rođenja
ili dojenja djeteta u smislu posebnog propisa smije ponuditi sklapanje izmijenjenog ugovora o
radu pod nepovoljnijim uvjetima.

Stranica 94 od 279
Službenicki odnosi

Poslodavac ne smije tražiti bilo kakve podatke o trudnoći niti smije uputiti drugu osobu da ih
traži, osim ako radnica osobno zahtijeva određeno pravo predviđeno zakonom ili drugim
propisom radi zaštite trudnica.

109. Kako se štite trudnice i majke u radnom odnosu?

Trudnoj radnici, radnici koja je rodila ili radnici koja doji dijete u smislu posebnog propisa, a
koja radi na poslovima koji ugrožavaju njezin život ili zdravlje, odnosno djetetov život ili
zdravlje, poslodavac je dužan za vrijeme korištenja prava u skladu s posebnim propisom,
ponuditi dodatak ugovora o radu kojim će se na određeno vrijeme ugovoriti obavljanje drugih
odgovarajućih poslova.

U sporu između poslodavca i radnice samo je doktor specijalist medicine rada nadležan ocijeniti
jesu li poslovi na kojima radnica radi, odnosno drugi ponuđeni poslovi odgovarajući.

Ako poslodavac nije u mogućnosti postupiti na opisani način, radnica ima pravo na dopust u
skladu s posebnim propisom.

Prestankom korištenja prava u skladu s posebnim propisom, prestaje dodatak ugovora o radu te
radnica nastavlja obavljati poslove na kojima je prethodno radila na temelju ugovora o radu.

Dodatak ugovora o radu, ne smije imati za posljedicu smanjenje plaće radnice.

110. Kada poslodavac ne može otkazati ugovor o radu?

Za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta, rada s


polovicom punog radnog vremena, rada s polovicom punog radnog vremena radi pojačane brige
i njege djeteta, dopusta trudnice ili majke koja doji dijete, te dopusta ili rada s polovicom punog
radnog vremena radi brige i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, odnosno u roku od
petnaest dana od prestanka trudnoće ili prestanka korištenja tih prava, poslodavac ne smije
otkazati ugovor o radu trudnici i osobi koja se koristi nekim od tih prava.

Takav otkaz se smatra ništetnim, ako je na dan davanja otkaza poslodavcu bilo poznato
postojanje propisanih okolnosti ili ako radnik u roku od petnaest dana od dostave otkaza
obavijesti poslodavca o postojanju okolnosti te o tome dostavi odgovarajuću potvrdu ovlaštenog
liječnika ili drugog ovlaštenog tijela.

Ugovor o radu navedenih osoba, prestaje smrću poslodavca fizičke osobe, prestankom obrta po
sili zakona ili brisanjem trgovca pojedinca iz registra.

Ugovor o radu navedenih osoba, tijekom provedbe postupka likvidacije u skladu s posebnim
propisom, može se otkazati zbog poslovno uvjetovanih razloga.

Stranica 95 od 279
Službenicki odnosi

111. Ima li radnik obvezu obavješćivanja o privremenoj nesposobnosti za rad?

Radnik je dužan, što je moguće prije, obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za


rad, a najkasnije u roku od tri dana dužan mu je dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj
nesposobnosti za rad i njezinu očekivanom trajanju.

Ovlašteni liječnik dužan je radniku izdati navedenu potvrdu.

Ako zbog opravdanog razloga radnik nije mogao ispuniti navedenu obvezu, dužan je to učiniti
što je moguće prije, a najkasnije u roku od tri dana od dana prestanka razloga koji ga je u tome
onemogućavao.

Ministar pravilnikom propisuje sadržaj i način izdavanja navedene potvrde.

112. Je li zabranjeno otkazivanje ugovora o radu u slučaju privremene nesposobnosti


uzrokovane ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću?
Radniku koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, za vrijeme
privremene nesposobnosti za rad tijekom liječenja ili oporavka od ozljede na radu ili
profesionalne bolesti, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu.

113. Može li ozljeda na radu ili profesionalna bolest biti zapreka za napredovanje ili
ostvarenje drugih prava?
Ozljeda na radu, odnosno profesionalna bolest ne smije štetno utjecati na napredovanje radnika
i ostvarenje drugih prava i pogodnosti iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom.

114. Ima li radnik koji je privremeno bio nesposoban za rad pravo povratka na prethodne
ili odgovarajuće poslove ?
Radnik koji je privremeno bio nesposoban za rad zbog ozljede ili ozljede na radu, bolesti ili
profesionalne bolesti, a za kojega nakon liječenja, odnosno oporavka, ovlašteni liječnik,
odnosno ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom utvrdi da je sposoban za rad, ima pravo
vratiti se na poslove na kojima je prethodno radio.
Ako je prestala potreba za obavljanjem poslova na kojima je radnik prethodno radio, poslodavac
mu je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova, koji
moraju, što je više moguće odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio.
Ako poslodavac nije u mogućnosti radniku ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje
drugih odgovarajućih poslova ili ako radnik odbije ponuđenu izmjenu ugovora o radu,
poslodavac mu može otkazati na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o radu.
U sporu između poslodavca i radnika, samo je doktor specijalist medicine rada nadležan
ocijeniti jesu li ponuđeni poslovi odgovarajući.
Radnik ima pravo na dodatno stručno osposobljavanje, ako je došlo do promjene u tehnologiji
ili načinu rada, kao i na sve druge pogodnosti koje proizlaze iz poboljšanih uvjeta rada na koje
bi imao pravo.

Stranica 96 od 279
Službenicki odnosi

115. Ima li radnik sa smanjenom radnom sposobnošću pravo zaposlenja na drugim


poslovima?
Ako kod radnika postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost,
smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost
od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim
propisom, poslodavac je dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje toga tijela, ponuditi radniku
sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban, koji moraju, što je
više moguće odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio.
Radi osiguranja poslova, poslodavac je dužan prilagoditi poslove sposobnostima radnika,
izmijeniti raspored radnog vremena, odnosno poduzeti druge mjere da radniku osigura
odgovarajuće poslove.
Ako je poslodavac poduzeo sve propisane mjere, a ne može radniku osigurati odgovarajuće
poslove, odnosno ako je radnik odbio ponudu za sklapanje ugovora o radu za obavljanje
poslova koji odgovaraju njegovim sposobnostima u skladu s nalazom i mišljenjem ovlaštenog
tijela, poslodavac radniku može otkazati ugovor o radu uz suglasnost radničkog vijeća.
U sporu između poslodavca i radnika, samo je doktor specijalist medicine rada nadležan
ocijeniti jesu li ponuđeni poslovi odgovarajući.
Ako radničko vijeće uskrati suglasnost na otkaz radniku, suglasnost može nadomjestiti
arbitražna odluka.

116. Ima li radnik pravo na otpremninu u slučaju ozljede na radu ili profesionalne bolesti?
Radnik koji je pretrpio ozljedu na radu, odnosno koji je obolio od profesionalne bolesti, a
kojemu nakon završenog liječenja, oporavka i profesionalne rehabilitacije, poslodavac ne može
osigurati odgovarajuće poslove, ima pravo na otpremninu najmanje u dvostrukom iznosu, ako je
ispunio uvjete za stjecanje prava na otpremninu propisanu ovim Zakonom.
Radnik, koji je neopravdano odbio ponuđene poslove nema pravo na otpremninu u dvostrukom
iznosu.

117. Ima li radnik koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti
prednost pri stručnom osposobljavanju i školovanju?
Radnik koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti ima prednost pri
stručnom osposobljavanju i školovanju koje organizira poslodavac.

118. Što je radno vrijeme?

Radno vrijeme je vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u
kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se
njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac.

Radnim vremenom ne smatra se vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu


poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na
mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac.

Stranica 97 od 279
Službenicki odnosi

Vrijeme pripravnosti i visina naknade za istu uređuje se ugovorom o radu ili kolektivnim
ugovorom.

Vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca, smatra se radnim
vremenom, neovisno o tome da li ih obavlja u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu
koje je odabrao radnik.

119. Što je puno, a što nepuno radno vrijeme?

Puno radno vrijeme radnika ne može biti duže od četrdeset sati tjedno.

Ako zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i


poslodavca ili ugovorom o radu nije određeno radno vrijeme, smatra se da je puno radno
vrijeme četrdeset sati tjedno.

Radnik koji radi u punom radnom vremenu može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem
u najdužem trajanju do osam sati tjedno, odnosno do sto osamdeset sati godišnje, samo ako je
poslodavac, odnosno ako su poslodavci s kojima radnik već prethodno ima sklopljen ugovor o
radu, radniku za takav rad dali pisanu suglasnost.

Nepuno radno vrijeme radnika je svako radno vrijeme kraće od punog radnog vremena.

Radnik ne može kod više poslodavaca raditi s ukupnim radnim vremenom dužim od četrdeset
sati tjedno.

Radnik čije je ukupno radno vrijeme četrdeset sati tjedno, može sklopiti ugovor o radu s drugim
poslodavcem u najdužem trajanju do osam sati tjedno, odnosno do sto osamdeset sati godišnje,
samo ako su poslodavci s kojima radnik već prethodno ima sklopljen ugovor o radu, radniku za
takav rad dali pisanu suglasnost.

Prilikom sklapanja ugovora o radu za nepuno radno vrijeme, radnik je dužan obavijestiti
poslodavca o sklopljenim ugovorima o radu za nepuno radno vrijeme s drugim poslodavcem,
odnosno drugim poslodavcima.

Ako je za stjecanje prava iz radnog odnosa važno prethodno trajanje radnog odnosa s istim
poslodavcem, razdoblja rada u nepunom radnom vremenu smatrat će se radom u punom
radnom vremenu.

Plaća i druga materijalna prava radnika (jubilarna nagrada, regres, nagrada za božićne blagdane
i slično) utvrđuju se i isplaćuju razmjerno ugovorenom radnom vremenu, osim ako kolektivnim
ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno.

Stranica 98 od 279
Službenicki odnosi

Poslodavac je dužan razmotriti zahtjev radnika koji je stranka ugovora o radu sklopljenog za
puno radno vrijeme za sklapanje ugovora za nepuno radno vrijeme, kao i radnika koji je stranka
ugovora o radu sklopljenog za nepuno radno vrijeme za sklapanje ugovora za puno radno
vrijeme, ako kod njega postoji mogućnost za takvu vrstu rada.

120. Što je skraćeno radno vrijeme?

Na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće
zaštititi radnika od štetnih utjecaja, radno vrijeme se skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta
rada na zdravlje i radnu sposobnost radnika.

Poslovi na kojima se skraćeno radi te trajanje radnog vremena na takvim poslovima utvrđuju se
posebnim propisom.

Pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava iz radnog odnosa, skraćeno radno vrijeme
izjednačuje se s punim radnim vremenom.

121. Što je prekovremeni rad?

U slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke
potrebe, radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog
radnog vremena (prekovremeni rad).

Ako priroda prijeke potrebe onemogućava poslodavca da prije početka prekovremenog rada
uruči radniku pisani zahtjev, usmeni zahtjev poslodavac je dužan pisano potvrditi u roku od
sedam dana od dana kada je prekovremeni rad naložen.

Ako radnik radi prekovremeno, ukupno trajanje rada radnika ne smije biti duže od pedeset sati
tjedno.

Prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od sto osamdeset sati godišnje, osim
ako je ugovoreno kolektivnim ugovorom, u kojem slučaju ne smije trajati duže od dvjesto
pedeset sati godišnje.

Zabranjen je prekovremeni rad maloljetnika.

Trudnica, roditelj s djetetom do tri godine života, samohrani roditelj s djetetom do šest godina
života, radnik koji radi u nepunom radnom vremenu kod više poslodavaca, te radnik koji radi
više od 40 sati tjedno mogu raditi prekovremeno samo ako dostave poslodavcu pisanu izjavu o
pristanku na takav rad, osim u slučaju više sile

Stranica 99 od 279
Službenicki odnosi

122. Što je noćni rad?

Noćni rad je rad koji se obavlja u vremenu između dvadeset dva sata uvečer i šest sati ujutro
idućega dana, a u poljoprivredi između dvadeset dva sata uvečer i pet sati ujutro idućega dana,
ako za određeni slučaj, ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili
sporazumom sklopljenim između poslodavca i radničkog vijeća nije drukčije određeno.

Noćni radnik je radnik koji prema svom dnevnom rasporedu radnog vremena redovito radi
najmanje tri sata u vremenu noćnog rada, ili koji tijekom uzastopnih dvanaest mjeseci radi
najmanje trećinu svoga radnog vremena u vremenu noćnoga rada.

Za maloljetnike zaposlene u industriji, rad u vremenu između devetnaest sati uvečer i sedam
sati ujutro idućega dana, smatra se noćnim radom.

Za maloljetnike zaposlene izvan industrije, rad u vremenu između dvadeset sati uvečer i šest
sati ujutro idućega dana, smatra se noćnim radom.

Ministar pravilnikom propisuje koje se djelatnosti u smislu stavka 2. ovoga članka smatraju
industrijom.

123. Kada se zabranjuje noćni rad?

Poslodavac ne smije odrediti noćni rad trudnici, osim ako trudnica takav rad zatraži i ako je
ovlašteni liječnik ocijenio da noćni rad ne ugrožava njezin život ili zdravlje, kao i život ili
zdravlje djeteta.

Noćni radnik ne smije tijekom razdoblja od četiri mjeseca u noćnom radu raditi duže od
prosječnih osam sati tijekom svakih dvadeset četiri sata.

Ako je temeljem procjene opasnosti izrađene u skladu s posebnim propisima o zaštiti na radu,
noćni radnik na radu izložen osobitoj opasnosti ili teškom fizičkom ili mentalnom naporu,
poslodavac je takvom radniku dužan utvrditi raspored radnog vremena tako da ne radi više od
osam sati tijekom razdoblja od dvadeset četiri sata u kojem radi noću.

Zabranjen je noćni rad maloljetnika, osim ako je takav rad privremeno prijeko potreban u
djelatnostima koje su uređene posebnim propisima, a ne mogu ga obaviti punoljetni radnici, u
kojem slučaju maloljetnik ne smije raditi u razdoblju od ponoći do četiri sata ujutro, niti smije
raditi duže od osam sati tijekom razdoblja od dvadeset četiri sata u kojem radi noću.

U slučaju noćnog rada maloljetnika, poslodavac je dužan osigurati da se takav rad obavlja pod
nadzorom punoljetne osobe.

124. Koje vrste odmora postoje i kako je propisano njihovo trajanje i korištenje?
Radnik koji radi najmanje šest sati dnevno, ima svakoga radnog dana pravo na odmor
(stanku) od najmanje trideset minuta, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

Stranica 100 od 279


Službenicki odnosi

Maloljetnik koji radi najmanje četiri i pol sata dnevno, ima svakoga radnog dana pravo na
odmor (stanku) od najmanje trideset minuta neprekidno.

Radnik, odnosno maloljetnik koji u nepunom radnom vremenu radi kod dva ili više
poslodavaca, a ukupno dnevno radno vrijeme kod svih poslodavaca traje najmanje šest,
odnosno četiri i pol sata, pravo na stanku ostvaruje kod svakog poslodavca razmjerno
ugovorenom nepunom radnom vremenu.

Vrijeme odmora ubraja se u radno vrijeme.

Ako posebna narav posla ne omogućuje prekid rada radi korištenja odmora kolektivnim
ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o
radu uredit će se vrijeme i način korištenje ovoga odmora.

Tijekom svakog vremenskog razdoblja od dvadeset četiri sata, radnik ima pravo na dnevni
odmor od najmanje dvanaest sati neprekidno.

Poslodavac je dužan punoljetnom radniku koji radi na sezonskim poslovima, a koji se


obavljaju u dva navrata tijekom radnog dana, osigurati pravo na dnevni odmor u trajanju od
najmanje osam sati neprekidno. Radniku se tada mora omogućiti korištenje zamjenskog
dnevnog odmora odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu zbog kojeg dnevni
odmor nije koristio, odnosno koristio ga je u kraćem trajanju.

Radnik ima pravo na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje dvadeset četiri sata,
kojem se pribraja dnevni odmor.

Maloljetnik ima pravo na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje četrdeset osam
sati.
Tjedni odmor radnik koristi nedjeljom, te u dan koji nedjelji prethodi, odnosno iza nje
slijedi.

Ako radnik ne može koristiti tjedni odmor na propisani način, mora mu se za svaki radni
tjedan omogućiti korištenje zamjenskog tjednog odmora odmah po okončanju razdoblja
koje je proveo na radu, zbog kojeg tjedni odmor nije koristio ili ga je koristio u kraćem
trajanju.

Iznimno, radnicima koji zbog obavljanja posla u različitim smjenama ili objektivno nužnih
tehničkih razloga ili zbog organizacije rada ne mogu iskoristiti tjedni odmor u propisanom

Stranica 101 od 279


Službenicki odnosi

trajanju, pravo na tjedni odmor može biti određeno u neprekidnom trajanju od najmanje
dvadeset četiri sata, kojem se ne pribraja dnevni odmor.

125. Kako je propisano pravo na korištenje i trajanje godišnjeg odmora?

Trajanje godišnjeg odmora utvrđuje se kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između


radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

Blagdani i neradni dani određeni zakonom, razdoblje privremene nesposobnosti za rad koje je
utvrdio ovlašteni liječnik, te dani plaćenog dopusta, ne uračunavaju se u trajanje godišnjeg
odmora.

Razdoblje privremene nesposobnosti za rad, koje je utvrdio ovlašteni liječnik, ne uračunava se u


trajanje godišnjeg odmora.

Radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor od najmanje četiri tjedna, a
maloljetnik i radnik koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i
sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja u trajanju od najmanje pet
tjedana.

Kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca,


pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može se utvrditi trajanje godišnjeg odmora duže od
najkraćega propisanog.

Radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid između dva radna odnosa duži od osam dana,
stječe pravo na godišnji odmor kako je određen, nakon šest mjeseci neprekidnog radnog
odnosa kod toga poslodavca.

126. Kako ostvaruje pravo na godišnji odmor radnik koji nije ispunio uvjet za stjecanje
tog prava na propisani način?
Radnik koji nije ispunio uvjet za stjecanje prava na godišnji odmor na propisan način, ima pravo
na razmjeran dio godišnjeg odmora, koji se utvrđuje u trajanju od jedne dvanaestine godišnjeg
odmora kako je određeno, za svaki mjesec trajanja radnog odnosa.

127. Može li se radnik odreći prava na godišnji odmor?


Ništetan je sporazum o odricanju od prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade
umjesto korištenja godišnjeg odmora.

128. Može li radnik koristiti godišnji odmor u dijelovima i pod kojim uvjetima?
Ako radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, mora tijekom kalendarske godine za koju
ostvaruje pravo na godišnji odmor iskoristi najmanje dva tjedna u neprekidnom trajanju, osim
ako se radnik i poslodavac drukčije ne dogovore, pod uvjetom da je ostvario pravo na godišnji
odmor u trajanju dužem od dva tjedna.

Stranica 102 od 279


Službenicki odnosi

129. Ima li pravo radnik iskoristiti godišnji odmor koji je prekinut ili nije korišten u
kalendarskoj godini u kojoj je stečen?

Godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj
godini u kojoj je stečen, zbog bolesti te korištenja prava na rodiljni, roditeljski i posvojiteljski
dopust te dopust radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, radnik ima pravo
iskoristiti po povratku na rad, a najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine.

Iznimno od toga, godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora koji radnik zbog korištenja
prava na rodiljni, roditeljski i posvojiteljski dopust te dopust radi skrbi i njege djeteta s težim
smetnjama u razvoju nije mogao iskoristiti ili njegovo korištenje poslodavac nije omogućio do
30. lipnja sljedeće kalendarske godine, radnik ima pravo iskoristiti do kraja kalendarske godine
u kojoj se vratio na rad.

130. Može li radnik koristiti jedan dan godišnjeg odmora kada on to želi?
Prema Zakonu o radu, jedan dan godišnjeg odmora radnik ima pravo, uz obvezu da o tome
obavijesti poslodavca najmanje tri dana prije njegova korištenja, koristiti kada on to želi, osim
ako posebno opravdani razlozi na strani poslodavca to onemogućuju.

131. Kolika je naknada plaće za vrijeme korištenje godišnjeg odmora?

Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj
kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove
prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi
koja predstavljaju naknadu za rad).

U slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio godišnji
odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora.

Naknada se određuje razmjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora.

132. Kako se isplaćuju plaće i naknade plaće?

Poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom,


kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

Ako osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac koji
zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu.

Ako plaća nije određena na navedene načine, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na
temelju kojih bi se ona mogla odrediti, poslodavac je dužan radniku isplatiti primjerenu plaću.

Stranica 103 od 279


Službenicki odnosi

Pod primjerenom plaćom smatra se plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, a ako takvu
plaću nije moguće utvrditi, plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja.

Plaća se isplaćuje nakon obavljenog rada. Plaća i naknada plaće isplaćuju se u novcu.

Ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za
prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

Plaća i naknada plaće su, u smislu ovoga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu.

133. Što je zabrana prijeboja potraživanja poslodavca prema radniku?

Poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti
uskratom isplate plaće ili nekoga njezina dijela, odnosno uskratom isplate naknade plaće ili
dijela naknade plaće.

Radnik ne može suglasnost dati prije nastanka potraživanja.

134. Je li poslodavac dužan izdati radniku potvrdu o zaposlenju i vratiti isprave?

Poslodavac je dužan u roku od osam dana na zahtjev radnika izdati potvrdu o vrsti poslova koje
obavlja i trajanju radnog odnosa.

Poslodavac je dužan u roku od petnaest dana od dana prestanka radnog odnosa radniku vratiti
sve njegove isprave i primjerak odjave s obveznoga mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te
mu izdati potvrdu o vrsti poslova koje je obavljao i trajanju radnog odnosa.

Poslodavac u potvrdi ne smije naznačiti ništa što bi radniku otežalo sklapanje novog ugovora o
radu.

135. Kada radnik može zahtijevati sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa?

Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku
od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za
povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava.

Ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik
može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno
poslodavcu nije podnio zahtjev, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugim
novčanim potraživanjima iz radnog odnosa.

Stranica 104 od 279


Službenicki odnosi

Ako je zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu predviđen
postupak mirnoga rješavanja nastaloga spora, rok od 15 dana za podnošenje zahtjeva sudu teče
od dana okončanja toga postupka.

Navedene odredbe Zakona o radu ne primjenjuju se na postupak zaštite dostojanstva radnika.

Ako zakonom nije drukčije određeno, nadležan sud je sud nadležan za radne sporove.

136. Kako se štiti dostojanstvo radnika?

Postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja


uređuju se posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između
radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.

Poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan je imenovati osobu koja je osim njega
ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika.

Poslodavac ili osoba ovlaštena za primitak i rješavanje pritužbi dužna je, u roku utvrđenom
kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili
pravilnikom o radu, a najkasnije u roku od osam dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbu i
poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka
uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ako utvrdi da ono postoji.

Ako poslodavac u tom roku ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja, ili spolnog
uznemiravanja ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan
ili spolno uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je
u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom.

Ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da će poslodavac zaštititi
dostojanstvo radnika, radnik nije dužan dostaviti pritužbu poslodavcu i ima pravo prekinuti rad,
pod uvjetom da je zatražio zaštitu pred nadležnim sudom i o tome obavijestio poslodavca u
roku od osam dana od dana prekida rada.

Za vrijeme prekida rada na opisani način, radnik ima pravo na naknadu plaće u iznosu plaće
koju bi ostvario da je radio.

137. Na kojoj strani leži teret dokazivanja u radnim sporovima?

U slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja leži na osobi koja smatra da joj je neko
pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom
nije drukčije uređeno.

Stranica 105 od 279


Službenicki odnosi

U slučaju spora oko stavljanja radnika u nepovoljniji položaj od drugih radnika radi obraćanja
radnika zbog opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri podnošenja prijave o toj sumnji
odgovornim osobama ili nadležnim tijelima državne vlasti, a što je dovelo do povrede nekog od
prava radnika iz radnog odnosa, ako radnik učini vjerojatnim da je stavljen u nepovoljniji
položaj i da mu je povrijeđeno neko od njegovih prava iz radnog odnosa, teret dokazivanja
prelazi na poslodavca, koji mora dokazati da radnika nije stavio u nepovoljniji položaj od drugih
radnika odnosno da mu nije povrijedio pravo iz radnog odnosa.

U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga
za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na
radniku samo ako je radnik ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

U slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju na propisani
način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.

138. Što sadrži pravo na štrajk, odnosno štrajk solidarnosti?

Sindikati imaju pravo pozvati na štrajk i provesti ga u svrhu zaštite i promicanja gospodarskih i
socijalnih interesa svojih članova te zbog neisplate plaće, dijela plaće, odnosno naknade plaće,
ako nisu isplaćene do dana dospijeća.

U slučaju spora o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora, pravo pozvati na štrajk i
provesti ga imaju sindikati kojima je u skladu s posebnim propisom utvrđena reprezentativnost
za kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnog ugovora i koji su pregovarali o sklapanju
kolektivnog ugovora.

Štrajk se mora najaviti poslodavcu, odnosno udruzi poslodavaca protiv koje je usmjeren, a štrajk
solidarnosti poslodavcu kod kojeg se taj štrajk organizira.

Štrajk se ne smije započeti prije okončanja postupka mirenja kada je takav postupak predviđen
ovim Zakonom, odnosno prije provođenja drugog postupka mirnog rješavanja spora o kojem su
se stranke sporazumjele.

Štrajk solidarnosti se smije započeti bez provedbe postupka mirenja, ali ne prije isteka roka od
dva dana od dana početka štrajka u čiju se potporu organizira.

U pismu kojim se najavljuje štrajk moraju se naznačiti razlozi za štrajk, mjesto, dan i vrijeme
početka štrajka te način njegova provođenja.

139. Koji se poslovi ne smiju prekidati za vrijeme štrajka?

Na prijedlog poslodavca, sindikat i poslodavac sporazumno izrađuju i donose pravila o


proizvodno-održavajućim i nužnim poslovima koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka ili
isključenja s rada.

Stranica 106 od 279


Službenicki odnosi

Navedena pravila sadrže osobito odredbe o poslovima i broju radnika koji će ih obavljati za
vrijeme štrajka ili isključenja s rada, a radi omogućivanja obnavljanja rada neposredno nakon
završetka štrajka (proizvodno-održavajući poslovi), odnosno u svrhu obavljanja poslova koji su
prijeko potrebni radi sprječavanja ugrožavanja života, zdravlja ili osobne sigurnosti pučanstva
(nužni poslovi).

Određivanjem poslova koji se ne smiju prekidati ne smije se onemogućiti ili bitno ograničiti
pravo na štrajk.

Ako sindikat i poslodavac ne postignu sporazum o određivanju navedenih poslova u roku od


petnaest dana od dana dostave prijedloga poslodavca, poslodavac, odnosno sindikat može u
roku od daljnjih petnaest dana tražiti da o tim poslovima odluči arbitraža.

140. Koje su posljedice organiziranja ili sudjelovanja u štrajku?

Organiziranje ili sudjelovanje u štrajku, organiziranom u skladu s odredbama zakona,


kolektivnog ugovora i pravilima sindikata, ne predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa.

Radnik zbog organiziranja ili sudjelovanja u štrajku, organiziranom u skladu s odredbama


zakona, kolektivnog ugovora i pravilima sindikata, ne smije biti stavljen u nepovoljniji položaj
od drugih radnika.

Radniku se može otkazati ugovor o radu samo ako je organizirao ili sudjelovao u štrajku koji
nije organiziran u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom ili pravilima sindikata ili ako za
vrijeme štrajka počini neku drugu tešku povredu obveza iz radnog odnosa.

Radnik ne smije ni na koji način biti prisiljen sudjelovati u štrajku.

141. Imaju li pravo radnici i poslodavci na udruživanje?


Radnici imaju pravo, po svojem slobodnom izboru, utemeljiti sindikat te se u njega učlaniti, uz
uvjete koji mogu biti propisani samo statutom ili pravilima toga sindikata.
Poslodavci imaju pravo, po svojem slobodnom izboru, utemeljiti udrugu poslodavaca te se u nju
učlaniti, uz uvjete koji mogu biti propisani samo statutom ili pravilima te udruge.
Udruge se mogu osnovati bez bilo kakvoga prethodnog odobrenja.

142. Što se uređuje kolektivnim ugovorom?


Kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može
sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa,
pitanja socijalnog osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom.

Pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju se neposredno i obvezno na sve


osobe na koje se, u skladu s odredbama ovoga Zakona, primjenjuje kolektivni ugovor.

Stranica 107 od 279


Službenicki odnosi

Kolektivni ugovor može sadržavati i pravila o sastavu i načinu postupanja tijela ovlaštenih za
mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova.

143. Koga obvezuje kolektivni ugovor?


Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme
sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila
kolektivni ugovor.
U kolektivnom ugovoru mora se naznačiti razina njegove primjene.

144. Do kada vrijedi produžena primjena pravnih pravila sadržanih u kolektivnom


ugovoru?
Nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila
kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio
prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od
tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od
isteka otkaznog roka.
Iznimno, kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih
pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.

145. Pod kojim uvjetima dolazi do proširenja primjene kolektivnog ugovora?


Ministar rada i mirovinskog sustava može na prijedlog svih stranaka kolektivnog ugovora
proširiti primjenu kolektivnog ugovora, sklopljenog s udrugom poslodavaca ili udrugom
poslodavaca više razine, na poslodavca koji nije član udruge poslodavca ili udruge poslodavca
više razine koja je potpisnica toga kolektivnog ugovora.

Odluku će ministar donijeti ako postoji javni interes za proširenje kolektivnog ugovora i ako su
kolektivni ugovor zaključili sindikati koji imaju najveći broj članova i udruga poslodavaca koja
ima najveći broj radnika, na razini za koju se isti proširuje.

Ministar će, na temelju podataka o broju i strukturi poslodavaca na koje će se proširiti kolektivni
ugovor, na temelju podataka o broju kod njih zaposlenih radnika i razine materijalnih prava
radnika te nakon savjetovanja s predstavnicima poslodavaca na koje će se proširiti kolektivni
ugovor, utvrditi postoji li javni interes za proširenje kolektivnog ugovora.
U odluci ministar je dužan naznačiti područje primjene kolektivnog ugovora čija se primjena
proširuje.

Proširena primjena kolektivnog ugovora prestaje nakon isteka otkaznog roka kolektivnog
ugovora koji je otkazan, odnosno isteka roka na koji je kolektivni ugovor bio sklopljen, u kojem
slučaju se pravna pravila toga kolektivnog ugovora neće primjenjivati u skladu s produženom
primjenom od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od
isteka otkaznog roka.

Stranica 108 od 279


Službenicki odnosi

Ministar može opozvati odluku o proširenju kolektivnog ugovora, a ako je primjena kolektivnog
ugovora proširena, a nakon proširenja je došlo do njegove izmjene, dopune ili obnove, a za koju
nije podnesen prijedlog za proširenje u roku od trideset dana od dana dostave izmjene, dopune
ili obnove nadležnom tijelu, ministar će donijeti odluku o opozivu odluke o proširenju
kolektivnog ugovora koji je izmijenjen, dopunjen ili obnovljen.

Odluka o proširenju primjene kolektivnog ugovora i kolektivni ugovor koji se proširuje, odnosno
odluka o opozivu proširene primjene kolektivnog ugovora, moraju se objaviti u »Narodnim
novinama«.

Kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju
spora o primjeni kolektivnog ugovora primijenit će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje
u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.

Stranica 109 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

Sustav lokalne i područne (regionalne)


samouprave
SADRŽAJ PREDMETA

1. Ratifikacija Europske povelje o lokalnoj samoupravi i stupanje na snagu u Republici


Hrvatskoj
2. Pojam lokalne samouprave prema Europsko povelji o lokalnoj samoupravi
3. Načela utvrđena Europskom poveljom o lokalnoj samoupravi
4. Opće odredbe (vrste jedinica i njihova obilježja) Zakona o lokalnoj i područnoj
(regionalnoj) samoupravi
5. Samoupravni djelokrug općine, grada i županije
6. Neposredno sudjelovanje građana u odlučivanju
7. Tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave – vrste; predstavničko tijelo u
općini, gradu i županiji, trajanje mandata, predsjednik i članovi predstavničkog tijela,
sazivanje sjednica predstavničkog tijela, poslovi i način rada predstavničkog tijela;
izvršno tijelo u općini, gradu i županiji, uloga zamjenika općinskog načelnika,
gradonačelnika i župana, opoziv općinskog načelnika, gradonačelnika i župana,
prestanak mandata i prijevremeni izbori, ovlasti i poslovi izvršnog tijela
8. Upravna tijela – vrste, ustrojavanje i upravljanje upravnim tijelima
9. Mjesna samouprava – oblici, tijela, način izbora tijela
10. Imovina i financiranje jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave – imovina,
prihodi, temeljni financijski akt
11. Akti jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave – opći akti (donošenje i
stupanje na snagu) i pojedinačni akti (donošenje i pravna zaštita), nadzor zakonitosti
pojedinačnih neupravnih akata (tijela za provedbu nadzora i njihovo postupanje)
12. Nadzor zakonitosti rada i općih akata – nadzor zakonitosti rada predstavničkog tijela
(tijelo za provedbu nadzora i njegovo postupanje), nadzor zakonitosti općih akata (tijela
za provedbu nadzora i njihovo postupanje), nadzor zakonitosti statuta (tijelo za
provedbu nadzora i njegovo postupanje)
13. Raspuštanje predstavničkog tijela – razlozi, pravna zaštita
14. Istovremeno raspuštanje predstavničkog tijela i razrješenje općinskog načelnika,
gradonačelnika, odnosno župana i njihovog zamjenika – razlog, pravna zaštita
15. Povjerenici Vlade Republike Hrvatske – imenovanje i ovlasti
16. Prava osoba izabranih na dužnosti u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave
– način obavljanja dužnosti općinskog načelnika, gradonačelnika, župana i njihovog
zamjenika i prava koja im pripadaju
17. Suradnja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave
18. Osnivanje općina, gradova i županija - područno ustrojstvo

Stranica 110 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

19. Granice jedinica lokalne samouprave


20. Promjene područja, promjene sjedišta i osnivanje novih jedinica lokalne samouprave
21. Predmet uređenja Zakona i Statusa Grada Zagreba
22. Status, poslovi i finacniranje Grada Zagreba
23. Tijela Grada Zagreba
24. Upravna tijela Grada Zagreba
25. Aktivno i pasivno biračko pravo (pravo birati i biti biran) za članove predstavničkog tijela
i za općinskog načelnika, gradonačelnika, župana i njihove zamjenike
26. Raspisivanje i održavanje lokalnih izbora (redovnih i prijevremenih) te trajanje mandata
članova predstavničkih tijela te općinskog načelnika, gradonačelnika, župana i njihovih
zamjenika
27. Kandidiranje – ovlašteni predlagatelji i predlaganje kandidacijskih lista i kandidata, uvjet
prikupljanja potpisa (osim broja potpisa)
28. Izborna promidžba – sudionici i trajanje
29. Tijela za provedbu izbora – vrste, obveze biračkog odbora
30. Biračka mjesta – uređivanje, glasački listić
31. Izbor članova predstavničkih tijela – način izbora, mirovanje mandata, nespojivost
dužnosti, prestanak mandata, zamjenjivanje člana, utvrđivanje rezultata izbora,
konstituiranje predstavničkog tijela
32. Izbori općinskih načelnika, gradonačelnika i župana te njihovih zamjenika – sustav,
nespojivost dužnosti, stupanje na dužnost, prestanak mandata, način izbora
33. Zastupljenost nacionalnih manjina u predstavničkom i izvršnom tijelu
34. Promatranje izbora – vrste promatrača
35. Zaštita izbornog prava
36. izvori sredstava za financiranje jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave -
općinski, gradski i županijski

1. Što označava stupanje na snagu Europske povelje o lokalnoj samoupravi u odnosu na


Republiku Hrvatsku?
Europska povelja o lokalnoj samoupravi je kao međunarodni ugovor sklopljena i potvrđena u
skladu s Ustavom i čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj snazi
je iznad zakona.

Zakonom o potvrđivanju Europske povelje o lokalnoj samoupravi Republika Hrvatska prihvatila

Stranica 111 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

je 1997. godine dio odredbi Europske povelje o lokalnoj samoupravi.


Za Republiku Hrvatsku Europska povelja o lokalnoj samoupravi na snazi je od 01. veljače 1998.
godine.

Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potvrđivanju Europske povelje o lokalnoj samoupravi


Republika Hrvatska prihvatila je i obvezala se na poštivanje preostalih odredbi Povelje, a iste su
stupile na snagu 01. listopada 2008. godine.
Time je Republika Hrvatska u potpunosti ratificirala Europsku povelju o lokalnoj samoupravi.

2. Objasnite pojam lokalne samouprave prema Europskoj povelji o lokalnoj samoupravi?

Pod lokalnom samoupravom podrazumijeva se pravo i mogućnost lokalnih jednica da u okvirima


određenim zakonom, uređuju i upravljaju, uz vlastitu odgovornost i u interesu lokalnog
pučanstva, bitnim dijelom javnih poslova.

To pravo provoditi će se preko vijeća ili skupština sastavljenih od članova izabranih na


slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem na temelju općeg i jednakog biračkog
prava. Spomenuta tijela mogu imati izvršna tijela koja su im odgovorna.

Navedena odredba se ne može ni na koji način smatrati ograničavajućom u odnosu na primjenu


zborova građana, referenduma ili drugog oblika neposrednog sudjelovanja građana tamo gdje
je to dopušteno zakonom.

3. Na što se odnose načela utvrđena Europskom poveljom o lokalnoj samoupravi?


Europska povelja o lokalnoj samoupravi sadrži osnovna načela lokalne samouprave.

U skladu s Poveljom lokalnim jedinicama treba omogućiti upravljanje lokalnim poslovima. Pravo
na lokalnu samoupravu ostvaruje se putem predstavničkih tijela čije članove biraju građani.
Građani mogu neposredno sudjelovati u upravljaju lokalnim poslovima putem raznih oblika
neposrednog odlučivanja.

Povelja traži da ovlasti i dužnosti lokalnih jedinica budu određene ustavom ili zakonom, te ističe
da lokalna jedinica ima slobodu pokretati inicijativu o svakom pitanju koje nije izričito izuzeto iz
njezine nadležnosti ili dodijeljeno nekom drugom tijelu.

U odnosu na dodjelu ovlasti Povelja zahtjeva da se poslovi povjere onim tijelima koja su najbliža
građanima. Povelja naglašava da ovlasti lokalnih jedinica moraju biti potpune i cjelovite i da
lokalne jedinice moraju imati određenu samostalnost kada obavljaju poslove koji su povjereni
središnjim tijelima. Također, Povelja utvrđuje postupak pribavljanja mišljenja u svim pitanjima
koja se neposredno odnose na lokalne jedinice naglašava referendum kao odgovarajući
postupak za pribavljanje mišljenja u slučaju promjena granica lokalnih jedinica.

Stranica 112 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

Nadalje, Povelja prihvaća načelo samostalnosti lokalnih jedinica u određivanju njihovog


unutarnjeg ustrojstva i traži zapošljavanje osoba na temelju kvalitete, sposobnosti i stručnosti.
Poveljom se utvrđuje da izabrani predstavnici u tijelima lokalne samouprave mogu neovisno
obavljati svoje dužnosti, a takvo obnašanje dužnosti osigurava se i pomoću kriterija za opoziv
obnašanja mandata izabranog lokalnog predstavnika.

Također, Poveljom je predviđena kontrola akata lokalnih jedinica putem upravnog nadzora te
primjena načela razmjernosti.
Vezano uz financijske izvore lokalnih jedinica Povelja prihvaća načelo financijske samostalnosti
lokalnih jedinica, zaštite financijski slabijih lokalnih jedinica te pristup lokalnih jedinica
nacionalnom tržištu kapitala.

Povelja priznaje pravo lokalnih jedinica da se udružuju te zaštitu lokalne samouprave


ostvarivanjem prava na sudsku zaštitu.

4. Koje su vrste i osnovna obilježja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave?


Jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi.
Jedinice područne (regionalne) samouprave su županije.
Općine, gradovi i županije osnivaju se zakonom.

Općina je jedinica lokalne samouprave koja se osniva, u pravilu, za područje više naseljenih
mjesta koja predstavljaju prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu, te koja su povezana
zajedničkim interesima stanovništva.

Grad je jedinica lokalne samouprave u kojoj je sjedište županije te svako mjesto koje ima više
od 10.000 stanovnika, a predstavlja urbanu, povijesnu, prirodnu, gospodarsku i društvenu
cjelinu. U sastav grada kao jedinice lokalne samouprave mogu biti uključena i prigradska naselja
koja s gradskim naseljem čine gospodarsku i društvenu cjelinu te su s njim povezana dnevnim
migracijskim kretanjima i svakodnevnim potrebama stanovništva od lokalnog značenja.

Županija je jedinica područne (regionalne) samouprave čije područje predstavlja prirodnu,


povijesnu, prometnu, gospodarsku, društvenu i samoupravnu cjelinu, a ustrojava se radi
obavljanja poslova od područnoga (regionalnog) interesa.

5. Može li se gradom utvrditi i jedinica koja ne udovoljava kriterijima iz Zakona (da je


sjedište županije te da ima više od 10.000 stanovnika)?
Može, iznimno, gdje za to postoje posebni razlozi - povijesni, gospodarski, geoprometni.

6. Tko donosi statut općine, grada i županije, kojom većinom i što se njime uređuje?
Statut donosi predstavničko tijelo općine, grada i županije, većinom ukupnog broja članova
predstavničkog tijela.

Stranica 113 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

Statutom se podrobnije uređuje samoupravni djelokrug općine, grada, odnosno županije, njena
obilježja, javna priznanja, ustrojstvo, ovlasti i način rada tijela, način obavljanja poslova, oblici
konzultiranja građana, provođenje referenduma u pitanjima iz djelokruga, mjesna samouprava,
ustrojstvo i rad javnih službi, oblici suradnje jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne)
samouprave te druga pitanja od važnosti za ostvarivanje prava i obveza.

7. Gdje se utvrđuju grb i zastava jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i


tko odobrava njihovu upotrebu?
Jedinica može imati grb i zastavu, koji se utvrđuju statutom ili statutarnom odlukom, uz
prethodno odobrenje središnjeg tijela državne uprave nadležnog za lokalnu i područnu
(regionalnu) samoupravu.

Upotrebu grba i zastave pravnim osobama radi promicanja interesa općine, grada ili županije
može odobriti općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan, u skladu s mjerilima koja
općim aktom utvrdi predstavničko tijelo.

8. Koji poslovi se nalaze u samoupravnom djelokrugu općina i gradova?


Općine i gradovi u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja kojima
se neposredno ostvaruju potrebe građana, a koji nisu Ustavom ili zakonom dodijeljeni državnim
tijelima i to osobito poslove koji se odnose na:

• uređenje naselja i stanovanje


• prostorno i urbanističko planiranje
• komunalno gospodarstvo
• brigu o djeci
• socijalnu skrb
• primarnu zdravstvenu zaštitu
• odgoj i osnovno obrazovanje
• kulturu, tjelesnu kulturu i šport
• zaštitu potrošača
• zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša
• protupožarnu i civilnu zaštitu
• promet na svom području
• te ostale poslove sukladno posebnim zakonima.

Posebnim zakonima kojima se uređuju pojedine djelatnosti iz samoupravnog djelokruga općina


i gradova odredit će se poslovi čije su obavljanje općine i gradovi dužni organizirati te poslovi
koje mogu obavljati.

Stranica 114 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

9. Koja su obilježja i samoupravni djelokrug velikih gradova?


Veliki gradovi su jedinice lokalne samouprave koje su ujedno gospodarska, financijska,
kulturna, zdravstvena, prometna i znanstvena središta razvitka šireg okruženja i koji imaju više
od 35.000 stanovnika.
Veliki gradovi, kao i gradovi sjedišta županija, u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju
poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana i to osobito poslove
koji se odnose na:

• uređenje naselja i stanovanje


• prostorno i urbanističko planiranje
• komunalno gospodarstvo
• brigu o djeci
• socijalnu skrb
• primarnu zdravstvenu zaštitu
• odgoj i obrazovanje
• kulturu, tjelesnu kulturu i šport
• zaštitu potrošača
• zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša
• protupožarnu i civilnu zaštitu
• promet na svom području
• održavanje javnih cesta
• izdavanje građevinskih i lokacijskih dozvola, drugih akata vezanih uz gradnju, te
provedbu dokumenata prostornog uređenja
• te ostale poslove sukladno posebnim zakonima.

Posebnim zakonima kojima se uređuju pojedine djelatnosti iz samoupravnog djelokruga velikih


gradova odredit će se poslovi obavljanje kojih su veliki gradovi dužni organizirati te poslovi koje
mogu obavljati.

10. Koji poslovi pripadaju samoupravnom djelokrugu županije?


Županija u svom samoupravnom djelokrugu obavlja poslove od područnoga (regionalnoga)
značaja, a osobito poslove koji se odnose na:

• prostorno i urbanističko planiranje


• gospodarski razvoj
• promet i prometnu infrastrukturu
• održavanje javnih cesta
• planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova
• izdavanje građevinskih i lokacijskih dozvola, drugih akata vezanih uz gradnju te
provedbu dokumenata prostornog uređenja za područje županije izvan područja
velikoga grada
• te ostale poslove sukladno posebnim zakonima.

Stranica 115 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

Posebnim zakonima kojima se uređuju pojedine djelatnosti iz samoupravnog djelokruga


županije odredit će se poslovi čije je obavljanje županija dužna organizirati te poslovi koje
županija može obavljati.

11. Mogu li se prenijeti poslovi iz samoupravnog djelokruga jedinica?


Pojedini poslovi iz samoupravnog djelokruga jedinice lokalne samouprave mogu se prenijeti na
županiju, odnosno mjesnu samoupravu, odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne
samouprave, u skladu sa statutom jedinice i statutom županije.

Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može tražiti od županijske skupštine da joj, uz
suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove lokalne i područne
(regionalne) samouprave, povjeri obavljanje određenih poslova iz samoupravnog djelokruga
županije na području te jedinice, ako može osigurati dovoljno prihoda za njihovo obavljanje.

12. Čime se uređuje obavljanje poslova državne uprave u jedinici lokalne i područne
(regionalne) samouprave?
Poslovi državne uprave koji se obavljaju u jedinici lokalne i u jedinici područne (regionalne)
samouprave određuju se zakonom.
Troškovi obavljanja poslova državne uprave koji su preneseni na tijela jedinica lokalne i
područne (regionalne) samouprave podmiruju se iz državnog proračuna.

Zakonom kojim se uređuje državna uprava pobliže će se urediti prava i obveze tijela jedinica
lokalne i područne (regionalne) samouprave u obavljanju poslova državne uprave u jedinicama
lokalne i područne (regionalne) samouprave.

13. Koji su oblici neposrednog sudjelovanja građana u odlučivanju?


Oblici neposrednog sudjelovanja građana u odlučivanju su:

• izjašnjavanje na mjesnim zborovima građana


• predlaganje donošenja određenog akata ili rješavanje određenog pitanja iz djelokruga
predstavničkih tijela
• podnošenje predstavki i pritužbi na rad tijela jedinica, odnosno na rad upravnih tijela.

14. Tko može predložiti raspisivanje referenduma te tko raspisuje referendum?

Raspisivanje referenduma može predložiti jedna trećina članova predstavničkog tijela, općinski
načelnik, gradonačelnik ili župan, te 20% ukupnog broja birača u jedinici za koju se traži
raspisivanje referenduma, a u općini, gradu i Gradu Zagrebu i većina vijeća mjesnih odbora,
odnosno gradskih četvrti ili gradskih kotareva na području općine, grada, odnosno Grada
Zagreba.

Referendum na temelju odredaba zakona i statuta raspisuje predstavničko tijelo.

Stranica 116 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

15. O kojim pitanjima se može odlučivati na referendumu?


Na referendumu se može odlučivati o prijedlogu o promjeni statuta, o prijedlogu općeg akta ili
drugog pitanja iz djelokruga predstavničkog tijela kao i o drugim pitanjima određenim zakonom
i statutom.

16. U kojem slučaju predstavničko tijelo može raspisati referendum?


Ako je raspisivanje referenduma predložila najmanje jedna trećina članova predstavničkog tijela,
odnosno ako je raspisivanje referenduma predložio općinski načelnik, gradonačelnik ili župan te
ako je raspisivanje referenduma predložila većina vijeća mjesnih odbora, odnosno gradskih
četvrti ili gradskih kotareva na području općine, grada, odnosno Grada Zagreba, predstavničko
tijelo dužno je izjasniti se o podnesenom prijedlogu te ako prijedlog prihvati, donijeti odluku o
raspisivanju referenduma u roku od 30 dana od zaprimanja prijedloga. Odluka o raspisivanju
referenduma donosi se većinom glasova svih članova predstavničkog tijela.

17. U kojem slučaju predstavničko tijelo mora raspisati referendum i što ako ga ne
raspiše?

Ako je raspisivanje referenduma predložilo 20% od ukupnog broja birača u jedinici,


predstavničko tijelo dostavit će zaprimljeni prijedlog središnjem tijelu državne uprave
nadležnom za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu u roku od 8 dana od zaprimanja
prijedloga. Središnje tijelo državne uprave nadležno za lokalnu i područnu (regionalnu)
samoupravu će u roku od 60 dana od dostave utvrditi ispravnost podnesenog prijedloga,
odnosno utvrditi je li prijedlog podnesen od potrebnog broja birača u jedinici i je li
referendumsko pitanje sukladno odredbama Zakona te odluku o utvrđenom dostaviti
predstavničkom tijelu. Ako središnje tijelo državne uprave nadležno za lokalnu i područnu
(regionalnu) samoupravu utvrdi da je prijedlog ispravan, predstavničko tijelo raspisat će
referendum u roku od 30 dana od zaprimanja odluke.

Ako predstavničko tijelo ne raspiše referendum u navedenom slučaju, Vlada Republike Hrvatske
raspustit će to predstavničko tijelo.

18. Tko ima pravo glasovanja na referendumu?


Pravo glasovanja na referendumu imaju građani koji imaju prebivalište na području općine,
grada, odnosno županije i upisani su u popis birača.

19. Je li odluka donesena na referendumu obvezatna za predstavničko tijelo?


Odluka donesena na referendumu obvezatna je za predstavničko tijelo, osim odluke donesene
na savjetodavnom referendumu koja nije obvezatna.

Stranica 117 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

20. Mora li predstavničko tijelo raspravljati o prijedlogu građana?

Građani imaju pravo predstavničkom tijelu predlagati donošenje određenog akta ili rješavanje
određenog pitanja iz njegovog djelokruga.

Predstavničko tijelo mora raspravljati o prijedlogu građana za donošenje određenog akta ili
rješavanje određenog pitanja iz njegovog djelokruga, ako taj prijedlog potpisom podrži
najmanje 10% birača upisanih u popis birača jedinice.

21. Za što su tijela jedinica dužna građanima i pravnim osobama omogućiti podnošenje
predstavki i pritužbi?
Tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna su omogućiti građanima i
pravnim osobama podnošenje predstavki i pritužbi na svoj rad i na rad njihovih upravnih tijela
te na nepravilan odnos zaposlenih u tim tijelima kad im se obraćaju radi ostvarivanja svojih
prava i interesa ili izvršavanja svojih građanskih dužnosti.

22. Koje su vrste tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave?


Dvije su vrste tijela jedinica - predstavnička i izvršna tijela.

23. Koja su predstavnička tijela - u općini, gradu i županiji?


Općinsko vijeće, gradsko vijeće i županijska skupština predstavnička su tijela građana i tijela
lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave.

24. Koliko traje mandat članova predstavničkog tijela i kako obavljaju tu dužnosti?

Mandat člana predstavničkog tijela izabranog na redovnim izborima traje četiri godine.
Mandat člana predstavničkog tijela izabranog na prijevremenim izborima traje do isteka tekućeg
mandata predstavničkog tijela izabranog na redovnim izborima.

Članovi predstavničkog tijela dužnost obavljaju počasno i za to ne primaju plaću.

25. Kakve je prirode mandat članova predstavničkog tijela?


Neobvezujući i neopoziv – članovi predstavničkog tijela nemaju obvezujući mandat i nisu
opozivi.

26. Imaju li članovi predstavničkog tijela zaštitu od kaznenog progona (imunitet) i za što?
Imaju. Član predstavničkog tijela ne može biti kazneno gonjen niti odgovoran na bilo koji drugi
način, zbog glasovanja, izjava ili iznesenih mišljenja i stavova na sjednicama predstavničkog
tijela.

27. Kada se predstavničko tijelo smatra konstituiranim?


Predstavničko tijelo smatra se konstituiranim izborom predsjednika na prvoj sjednici na kojoj je
nazočna većina članova predstavničkog tijela.

Stranica 118 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

28. Kako se bira predsjednik predstavničkog tijela te koje su njegova prava i dužnosti?
Predsjednika predstavničkog tijela biraju članovi predstavničkog tijela, većinom glasova svih
članova.

Predsjednik saziva sjednice predstavničkog tijela, predsjeda sjednicama i predstavlja


predstavničko tijelo.

Predsjednik predstavničkog tijela saziva sjednice predstavničkog tijela po potrebi, a najmanje


jednom u tri mjeseca.

29. Na čiji je zahtjev predsjednik dužan sazvati sjednicu predstavničkog tijela? (vrste,
djelokrug, način upravljanja upravnim tijelima)?
Predsjednik je dužan sazvati sjednicu predstavničkog tijela na obrazloženi zahtjev najmanje
jedne trećine članova predstavničkog tijela u roku od 15 dana od primitka zahtjeva.

30. Što u slučaju kada predsjednik ne sazove sjednicu predstavničkog tijela na


obrazloženi zahtjev najmanje jedne trećine članova predstavničkog tijela ?

U tom slučaju sjednicu će na obrazloženi zahtjev najmanje jedne trećine članova predstavničkog
tijela sazvati općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan u roku od 8 dana.

Ako ni tada sjednica ne bude sazvana, sjednicu može sazvati, na obrazloženi zahtjev najmanje
jedne trećine članova predstavničkog tijela, čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za
poslove lokalne i područne (regionalne) samouprave.

31. Koje poslove obavlja predstavničko tijelo?


Predstavničko tijelo:

• donosi statut jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave,


• donosi odluke i druge opće akte kojima uređuje pitanja iz samoupravnog djelokruga
jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave,
• osniva radna tijela, bira i razrješuje članove tih tijela te bira, imenuje i razrješuje i druge
osobe određene zakonom, drugim propisom ili statutom,
• uređuje ustrojstvo i djelokrug upravnih tijela jedinice lokalne, odnosno područne
(regionalne) samouprave,
• osniva javne ustanove i druge pravne osobe za obavljanje gospodarskih, društvenih,
komunalnih i drugih djelatnosti od interesa za jedinicu lokalne, odnosno područne
(regionalne) samouprave,
• obavlja i druge poslove koji su zakonom ili drugim propisom stavljeni u djelokrug
predstavničkog tijela.

Stranica 119 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

32. Možete li objasniti način rada i odlučivanja predstavničkog tijela?


Predstavničko tijelo radi na sjednicama koje su javne, a nazočnost javnosti može se isključiti
samo iznimno u slučajevima predviđenim posebnim zakonom i općim aktom jedinice.
Sjednica predstavničkog tijela može se održati ako joj je nazočna većina članova predstavničkog
tijela.
Predstavničko tijelo donosi odluke većinom glasova ako je na sjednici nazočna većina članova
predstavničkog tijela.
Statut jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, proračun i godišnji obračun donose
se većinom glasova svih članova predstavničkog tijela, a poslovnikom predstavničkog tijela
mogu se odrediti i druga pitanja o kojima se odlučuje većinom glasova svih članova
predstavničkog tijela.

33. Tko su izvršna tijela u općini, gradu i županiji i koja je njihova temeljna ovlast?

Izvršno tijelo u općini je općinski načelnik, u gradu gradonačelnik, a u županiji župan.

Općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan zastupa općinu, grad, odnosno županiju.

Iznimno, izvršno tijelo je i zamjenik koji obnaša dužnost općinskog načelnika, gradonačelnika,
odnosno župana u slučajevima propisanim Zakonom, a to je zamjenik općinskog načelnika,
gradonačelnika, odnosno župana koji je izabran na neposrednim izborima zajedno s općinskim
načelnikom, gradonačelnikom, odnosno županom, a dužnost općinskog načelnika,
gradonačelnika, odnosno župana obnaša ako je mandat općinskog načelnika, gradonačelnika,
odnosno župana prestao nakon isteka dvije godine mandata u toj jedinici lokalne, odnosno
područne (regionalne) samouprave.

34. Na koji način se biraju općinski načelnik, gradonačelnik, župan i njihovi zamjenici?
Općinski načelnik, gradonačelnik, župan i njihovi zamjenici biraju se na neposrednim izborima
sukladno posebnom zakonu.

35. Koja je uloga zamjenika općinskog načelnika, gradonačelnika i župana?


U skladu sa statutom, zamjenik zamjenjuje općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno
župana u slučaju njegove duže odsutnosti ili drugih razloga spriječenosti u obavljanju
dužnosti.
Općinski načelnik, gradonačelnik i župan, u skladu sa statutom, može obavljanje određenih
poslova iz svog djelokruga povjeriti zamjeniku. Pri obavljanju povjerenih poslova zamjenik
je dužan pridržavati se uputa općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana.
Povjeravanjem poslova iz svog djelokruga zamjeniku, ne prestaje odgovornost općinskog
načelnika, gradonačelnika, odnosno župana za njihovo obavljanje.
U slučaju ako je općinskom načelniku, gradonačelniku ili županu prestao mandat nakon
isteka dvije godine mandata, u toj jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave neće

Stranica 120 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

se raspisati prijevremeni izbori za općinskog načelnika, gradonačelnika i župana, a dužnost


općinskog načelnika, gradonačelnika i župana do kraja mandata obnašat će njegov
zamjenik koji je izabran zajedno s njim.
Znači, zamjenik koji obnaša dužnost općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana
je zamjenik općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana koji je izabran na
neposrednim izborima zajedno s općinskim načelnikom, gradonačelnikom, odnosno
županom, a dužnost općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana obnaša ako je
mandat općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana prestao nakon isteka dvije
godine mandata u toj jedinici lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave.

36. Kojim putem se može opozvati općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno


župana i njihovog zamjenika?
Općinski načelnik, gradonačelnik i župan te njihovi zamjenici mogu se opozvati putem
referenduma.

37. Tko raspisuje referendum za opoziv i na čiji prijedlog?

Raspisivanje referenduma za opoziv može predložiti 20% ukupnog broja birača u jedinici u kojoj
se traži opoziv općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog zamjenika koji
je izabran zajedno s njima.

Ako je prijedlog podnesen od potrebnog broja birača u jedinici, predstavničko tijelo raspisat će
referendum za opoziv općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog
zamjenika koji je izabran zajedno s njima.

38. U kojem slučaju će se raspisati prijevremeni izbori za općinskog načelnika,


gradonačelnika, odnosno župana i njihovog zamjenika i tko će obnašati dužnost do
provedbe prijevremenih izbora?

Ako je prestanak mandata općinskog načelnika, gradonačelnika i župana nastupio prije isteka
dvije godine mandata, u toj jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave raspisat će se
prijevremeni izbori za općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog
zamjenika.

Do provedbe prijevremenih izbora dužnost općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno


župana obnašat će njegov zamjenik koji je izabran zajedno s njim, a ako je mandat prestao i
zamjeniku, do provedbe prijevremenih izbora dužnost općinskog načelnika, gradonačelnika,
odnosno župana obnašat će povjerenik Vlade Republike Hrvatske.

Također, ako je prestanak mandata općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i


njihovog zamjenika nastupio opozivom, u toj jedinici lokalne i područne (regionalne)

Stranica 121 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

samouprave raspisat će se prijevremeni izbori za općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno


župana i njihovog zamjenika.

Do provedbe prijevremenih izbora dužnost općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno


župana obnašat će povjerenik Vlade Republike Hrvatske.

39. U kojem slučaju se neće raspisati prijevremeni izbori za općinskog načelnika,


gradonačelnika, odnosno župana i njihovog zamjenika?
Ako je prestanak mandata općinskog načelnika, gradonačelnika i župana nastupio nakon isteka
dvije godine mandata, u toj jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave neće se
raspisati prijevremeni izbori za općinskog načelnika, gradonačelnika i župana, a dužnost
općinskog načelnika, gradonačelnika i župana do kraja mandata obnašat će njegov zamjenik
koji je izabran zajedno s njim.

40. Hoće li se raspisivati prijevremeni izbori ako za vrijeme trajanja mandata općinskog
načelnika, gradonačelnika, odnosno župana prestane mandat samo njihovom zamjeniku
(koji je izabran zajedno s njima)?
Ako za vrijeme trajanja mandata općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana
prestane mandat samo njihovom zamjeniku, u toj jedinici lokalne i područne (regionalne)
samouprave neće se raspisati prijevremeni izbori za njihovog zamjenika.

41. Što se događa ako prestane mandat zamjeniku koji obnaša dužnost općinskog
načelnika, gradonačelnika, odnosno župana?

Ako prestane mandat zamjeniku koji obnaša dužnost općinskog načelnika, gradonačelnika i
župana, u toj jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave raspisat će se prijevremeni
izbori za općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog zamjenika.

Do provedbe prijevremenih izbora dužnost općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno


župana obnašat će povjerenik Vlade Republike Hrvatske.

42. Što se događa ako prestane mandat zamjeniku općinskog načelnika, gradonačelnika,
odnosno župana izabranom iz reda pripadnika nacionalnih manjina?
U tom slučaju raspisat će se prijevremeni izbori za zamjenika iz reda pripadnika nacionalnih
manjina.

43. Koliko zamjenika imaju općinski načelnici, gradonačelnici i župani te kako se oni
biraju?

U jedinicama lokalne samouprave koje imaju do 10.000 stanovnika općinski načelnik, odnosno
gradonačelnik ima jednog zamjenika koji se bira na neposrednim izborima sukladno posebnom
zakonu.

Stranica 122 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

U jedinicama lokalne samouprave koje imaju više od 10.000 stanovnika, u gradovima sjedištima
županija, odnosno županijama općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan imaju dva
zamjenika koji se biraju na neposrednim izborima sukladno posebnom zakonu.

44. Koje su ovlasti izvršnog tijela te koje poslove obavlja općinski načelnik,
gradonačelnik odnosno župan?
Općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan zastupa općinu, grad, odnosno županiju te
obavlja izvršne poslove u općini, gradu i županiji.

Općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan:

• priprema prijedloge općih akata


• izvršava ili osigurava izvršavanje općih akata predstavničkog tijela
• usmjerava djelovanje upravnih tijela jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne)
samouprave u obavljanju poslova iz njihovoga samoupravnog djelokruga te nadzire
njihov rad
• upravlja nekretninama i pokretninama u vlasništvu jedinice lokalne, odnosno područne
(regionalne) samouprave kao i njezinim prihodima i rashodima, u skladu sa zakonom i
statutom
• odlučuje o stjecanju i otuđivanju nekretnina i pokretnina jedinice lokalne, odnosno
područne (regionalne) samouprave i raspolaganju ostalom imovinom u skladu sa
Zakonom, statutom jedinice i posebnim propisima
• imenuje i razrješuje predstavnike jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne)
samouprave u tijelima javnih ustanova, trgovačkih društava i drugih pravnih osoba (iz
članka 35. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona), osim ako posebnim zakonom nije drugačije
određeno
• obavlja i druge poslove utvrđene zakonom i statutom.

Pri odlučivanju o stjecanju i otuđivanju nekretnina i pokretnina te raspolaganju ostalom


imovinom jedinice, općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan može odlučivati o visini
pojedinačne vrijednosti do najviše 0,5% iznosa prihoda bez primitaka ostvarenih u godini koja
prethodi godini u kojoj se odlučuje o stjecanju i otuđivanju pokretnina i nekretnina, odnosno
raspolaganju ostalom imovinom. Ako je taj iznos veći od 1.000.000,00 kuna, općinski načelnik,
gradonačelnik odnosno župan može odlučivati najviše do 1.000.000,00 kuna, a ako je taj iznos
manji od 70.000,00 kuna, tada može odlučivati najviše do 70.000,00 kuna. Stjecanje i
otuđivanje nekretnina i pokretnina te raspolaganje ostalom imovinom mora biti planirano u
proračunu jedinice i provedeno u skladu sa zakonom.

45. Koje vrste upravnih tijela mogu biti, za što se ustrojavaju i tko njima upravlja?
Upravna tijela mogu biti upravni odjeli i službe.
U općinama i gradovima, do 3. 000 stanovnika, ustrojava se jedinstveni upravni odjel za

Stranica 123 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

obavljanje svih poslova iz samoupravnog djelokruga, a u općinama i gradovima iznad 3.000


stanovnika može se ustrojiti jedinstveni upravni odjel.
Upravna tijela ustrojavaju se za obavljanje poslova iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne
i područne (regionalne) samouprave kao i poslova državne uprave prenijetih na te jedinice.
Upravnim tijelima upravljaju pročelnici koje na temelju javnog natječaja imenuje općinski
načelnik, gradonačelnik, odnosno župan.

46. Koji su oblici mjesne samouprave i kako se osnivaju?


Oblici mjesne samouprave mogu biti mjesni odbor, gradske četvrti i gradski kotarevi.

Mjesni odbor osniva se statutom jedinice lokalne samouprave kao oblik neposrednog
sudjelovanja građana u odlučivanju o lokalnim poslovima od neposrednog i svakodnevnog
utjecaja na život i rad građana.
Mjesni odbor osniva se za jedno naselje, više međusobno povezanih manjih naselja ili za dio
većeg naselja, odnosno grada koji u odnosu na ostale dijelove čini zasebnu razgraničenu cjelinu
(dio naselja).

U gradovima se mogu statutom osnivati gradski kotarevi ili gradske četvrti kao posebni oblici
mjesne samouprave.

Gradski kotar, odnosno gradska četvrt je oblik mjesne samouprave koji se osniva za područje
koje predstavlja gradsku, gospodarsku i društvenu cjelinu, a koje je povezano zajedničkim
interesima građana.

47. Koja su tijela mjesnog odbora i na koji se način biraju?

Tijela mjesnog odbora su vijeće mjesnog odbora i predsjednik vijeća mjesnog odbora.

Vijeće mjesnog odbora biraju građani s područja mjesnog odbora koji imaju biračko pravo.

Za člana vijeća mjesnog odbora može biti biran građanin koji ima biračko pravo i prebivalište na
području mjesnog odbora čije se vijeće bira.

Članovi vijeća mjesnog odbora biraju se na neposrednim izborima, tajnim glasovanjem,


razmjernim izbornim sustavom. Postupak izbora članova vijeća mjesnog odbora uređuje
predstavničko tijelo općim aktom, odgovarajućom primjenom odredaba zakona kojim se
uređuje izbor članova predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave.

Mandat članova vijeća mjesnog odbora traje četiri godine.

Vijeće mjesnog odbora iz svoga sastava većinom glasova svih članova bira predsjednika vijeća
na vrijeme od četiri godine.

Stranica 124 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

48. Tko raspisuje izbore za članove vijeća mjesnih odbora?


Izbore za članove vijeća mjesnih odbora raspisuje predstavničko tijelo.

49. Kako je osigurana pravna zaštita u postupku izbora članova vijeća mjesnih odbora?

Prigovore zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja i izbora članova vijeća mjesnih odbora
rješava nadležno izborno povjerenstvo, utvrđeno općim aktom predstavničkog tijela.

Protiv rješenja nadležnog izbornog povjerenstva podnositelj prigovora koji je nezadovoljan


takvim rješenjem, ima pravo žalbe nadležnom uredu državne uprave, odnosno nadležnom
gradskom uredu u Gradu Zagrebu.

50. Tko obavlja nadzor nad zakonitošću rada tijela mjesnog odbora?
Nadzor nad zakonitošću rada tijela mjesnog odbora obavlja općinski načelnik, odnosno
gradonačelnik koji može raspustiti vijeće mjesnog odbora, ako ono učestalo krši statut jedinice,
pravila mjesnog odbora ili ne izvršava povjerene mu poslove.

51. Što čini imovinu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i na koji način
se njome upravljanja i raspolaže?
Sve pokretne i nepokretne stvari te imovinska prava koje pripadaju jedinici lokalne, odnosno
područne (regionalne) samouprave čine njezinu imovinu.

Jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave mora upravljati, koristiti se i


raspolagati svojom imovinom pažnjom dobrog domaćina.

52. Koji su prihodi jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave?


Prihodi jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave su:

• općinski, gradski, odnosno županijski porezi, prirez, naknade, doprinosi i pristojbe


• prihodi od stvari u njezinom vlasništvu i imovinskih prava
• prihodi od trgovačkih društava i drugih pravnih osoba u njezinom vlasništvu, odnosno u
kojima ima udio ili dionice
• prihodi od naknada za koncesiju koje daje njezino predstavničko tijelo
• novčane kazne i oduzeta imovinska korist za prekršaje koje sama propiše u skladu sa
zakonom
• udio u zajedničkim porezima s Republikom Hrvatskom
• sredstva pomoći i dotacija Republike Hrvatske predviđena u državnom proračunu
• drugi prihodi određeni zakonom.

Stranica 125 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

53. Koji je temeljni financijski akt jedinice, tko ga donosi i što ako ga ne donese?

Temeljni financijski akt svake jedinice je proračun. Donosi ga predstavničko tijelo, na prijedlog
općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana kao jedinog ovlaštenog predlagatelja.

Ukoliko se proračun za narednu računsku godinu ne može donijeti prije početka godine za koju
se donosi, vodi se privremeno financiranje i to najduže za razdoblje od 3 mjeseca.

Odluku o privremenom financiranju donosi predstavničko tijelo u skladu sa zakonom i svojim


poslovnikom.

Predlagatelji utvrđeni poslovnikom predstavničkog tijela mogu predložiti donošenje odluke o


privremenom financiranju.

Ako predstavničko tijelo u zakonom određenom roku ne donese proračun, odnosno odluku o
privremenom financiranju,ne donese ni proračun ni odluku o privremenom financiranju,
nastupit će razlog za istovremeno raspuštanje predstavničkog tijela i razrješenje izvršnog.

Naime, u tom slučaju, na prijedlog središnjeg tijela državne uprave nadležnog za lokalnu i
područnu (regionalnu) samoupravu Vlada Republike Hrvatske istovremeno će raspustiti
predstavničko tijelo i razriješiti općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i
njihovog zamjenika koji je izabran zajedno s njima.

54. Koje tijelo donosi opće akte jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave?
Odluke i druge opće akte donosi predstavničko tijelo općine, grada i županije u svom
samoupravnom djelokrugu, u skladu sa statutom.

55. Kada opći akti stupaju na snagu?

Prije nego što stupi na snagu opći akt, obavezno se objavljuje u službenom glasilu jedinice.

Ako općina i grad nema svoje službeno glasilo, opći akt općine i grada objavljuje se u
službenom glasilu županije.

Opći akt stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave. Iznimno, općim se aktom
može iz osobito opravdanih razloga odrediti da stupa na snagu danom objave.

56. Tko donosi pojedinačne akte i kako je osigurana pravna zaštita?

Upravna tijela jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave u


izvršavanju općih akata predstavničkog tijela donose pojedinačne akte kojima rješavaju o
pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba (upravne stvari).

Stranica 126 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

Protiv pojedinačnih akata koje donose općinska i gradska upravna tijela, može se izjaviti žalba
nadležnom upravnom tijelu županije, a protiv pojedinačnih akata koja u prvom stupnju donose
upravna tijela županije i velikih gradova, može se izjaviti žalba nadležnom ministarstvu, ako
posebnim zakonom nije drugačije propisano.

57. Tko i na koji način obavlja nadzor zakonitosti pojedinačnih neupravnih akata?

Nadzor zakonitosti pojedinačnih neupravnih akata koje u samoupravnom djelokrugu donose


predstavnička i izvršna tijela općina, gradova i županija obavljaju nadležna središnja tijela
državne uprave, svako u svojem djelokrugu, sukladno posebnom zakonu.

U provedbi nadzora nadležno tijelo oglasit će pojedinačni neupravni akt ništavim u slučaju:

1. ako je akt donijelo neovlašteno tijelo,

2. ako je u postupku donošenja akta povrijeđen zakon, statut ili drugi opći akt jedinice,

3. ako se akt odnosi na pitanje koje nije u djelokrugu jedinice lokalne i područne (regionalne)
samouprave,

4. ako je nepravilno primijenjen zakon ili drugi propis, odnosno opći akt.

Ovlašteno tijelo može donijeti rješenje o oglašavanju akta ništavim u roku od godine dana od
donošenja pojedinačnog akta.

Protiv rješenja kojim se pojedinačni neupravni akt proglašava ništavim nije dopuštena žalba, ali
se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.

58. Tko i na koji način obavlja nadzor zakonitosti rada predstavničkog tijela?

Nadzor zakonitosti rada predstavničkog tijela obavlja središnje tijelo državne uprave nadležno
za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

Kada utvrdi nepravilnosti u radu predstavničkog tijela, središnje tijelo državne uprave nadležno
za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu donijet će odluku kojom će sjednicu
predstavničkog tijela ili njezin dio proglasiti nezakonitom, a akte donesene na sjednici proglasiti
ništavim. Protiv te odluke nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred
Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske.

59. Tko i na koji način obavlja nadzor zakonitosti općih akata?


Nadzor zakonitosti općih akata koje u samoupravnom djelokrugu donose predstavnička tijela
općina, gradova i županija obavljaju uredi državne uprave u županijama i nadležna središnja
tijela državne uprave, svako u svojem djelokrugu, sukladno posebnom zakonu.

Stranica 127 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

60. Tko je dužan opće akte dostaviti na nadzor i kome?

Predsjednik predstavničkog tijela dužan je dostaviti statut, poslovnik, proračun ili drugi opći akt
predstojniku ureda državne uprave u županiji zajedno sa izvatkom iz zapisnika koji se odnosi
na postupak donošenja općeg akta propisan statutom i poslovnikom, u roku od 15 dana od
dana donošenja općeg akta.

Predsjednik predstavničkog tijela dužan je opće akte bez odgode dostaviti i općinskom
načelniku, gradonačelniku, odnosno županu.

61. Za što je ovlašten općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan vezano uz nadzor
zakonitosti općeg akta?

Općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan, u obavljanju poslova iz samoupravnog


djelokruga općine, grada, odnosno županije ima pravo obustaviti od primjene opći akt
predstavničkog tijela. Ako ocijeni da je tim aktom povrijeđen zakon ili drugi propis, općinski
načelnik, gradonačelnik, odnosno župan donijet će odluku o obustavi općeg akta u roku od 8
dana od dana donošenja općeg akta. Općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan ima
pravo zatražiti od predstavničkog tijela da u roku od 8 dana od donošenja odluke o obustavi
otkloni uočene nedostatke u općem aktu.

Ako predstavničko tijelo ne otkloni uočene nedostatke, općinski načelnik, gradonačelnik,


odnosno župan dužan je bez odgode o tome obavijestiti predstojnika ureda državne uprave u
županiji i dostaviti mu odluku o obustavi općeg akta.

Predstojnik ureda državne uprave će u roku od 8 dana od zaprimanja ocijeniti osnovanost


odluke općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana o obustavi od primjene općeg
akta.

62. Kako će postupati predstojnik ureda državne uprave pri ocjeni zakonitosti općeg
akta?

Kad predstojnik ocijeni da je opći akt u suprotnosti s Ustavom i zakonom ili da su u postupku
donošenja općeg akta počinjene nepravilnosti, predstojnik će bez odgode dati uputu
predstavničkom tijelu da u roku od 15 dana od primitka upute otkloni uočene nedostatke.

Ako predstavničko tijelo ne postupi po uputi predstojnika i ne otkloni nedostatke u navedenom


roku, predstojnik donosi odluku o obustavi od primjene općeg akta, koja mora biti obrazložena,
u roku od 15 dana od isteka roka za otklanjanje nedostataka.

Odluka o obustavi općeg akta dostavlja se bez odgode predsjedniku predstavničkog tijela
jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave, općinskom načelniku,
gradonačelniku ili županu, središnjem tijelu državne uprave u čijem je djelokrugu obustavljeni

Stranica 128 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

opći akt te središnjem tijelu državne uprave nadležnom za poslove lokalne i područne
(regionalne) samouprave.

63. Koje su ovlasti predstojnika ureda državne uprave u postupanju po odluci općinskog
načelnika, gradonačelnika, odnosno župana o obustavi od primjene općeg akta?
Kad predstojnik postupajući po odluci općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno
župana o obustavi od primjene općeg akta, odluku općinskog načelnika, gradonačelnika,
odnosno župana o obustavi općeg akta ocijeni osnovanom, donijet će odluku o potvrdi
odluke o obustavi općeg akta od primjene.
Odluka o potvrdi odluke općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana o obustavi
općeg akta od primjene dostavlja se bez odgode predsjedniku predstavničkog tijela jedinice
lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave, općinskom načelniku, gradonačelniku
ili županu, središnjem tijelu državne uprave u čijem je djelokrugu obustavljeni opći akt te
središnjem tijelu državne uprave nadležnom za lokalnu i područnu (regionalnu)
samoupravu.
Ako predstojnik postupajući po odluci općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno
župana o obustavi od primjene općeg akta ne potvrdi odluku općinskog načelnika,
gradonačelnika, odnosno župana, obustava od primjene općeg akta prestaje.

64. Tko može neposredno obustaviti od primjene opći akt?


Odluku o obustavi općeg akta od primjene mogu donijeti neposredno i središnja tijela državne
uprave u okviru svoga djelokruga utvrđenog posebnim zakonom. Odluka o obustavi od primjene
koju je neposredno donijelo središnje tijelo državne uprave dostavlja se bez odgode
predsjedniku predstavničkog tijela koje je donijelo obustavljeni opći akt, općinskom načelniku,
gradonačelniku ili županu, predstojniku i središnjem tijelu državne uprave nadležnom za
poslove lokalne i područne (regionalne) samouprave ukoliko ono nije neposredno donijelo
odluku o obustavi.

65. Kako će postupiti nadležno središnje tijelo državne uprave u nadzoru zakonitosti
općeg akta kad zaprimi odluku predstojnika ureda državne uprave?

Kada nadležno središnje tijelo državne uprave zaprimi odluku predstojnika o obustavi, odnosno
odluku predstojnika o potvrdi odluke općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana o
obustavi općeg akta ocijenit će osnovanost odluke u roku od 15 dana od dana njezina prijama.

Ukoliko središnje tijelo državne uprave odluku o obustavi, odnosno odluku predstojnika o
potvrdi odluke općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana o obustavi općeg akta
ocijeni neosnovanom, ukinut će odluku predstojnika.

Odluka središnjeg tijela državne uprave o ukidanju odluke predstojnika dostavlja se bez odgode
predsjedniku predstavničkog tijela koje je donijelo obustavljeni opći akt, općinskom načelniku,

Stranica 129 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

gradonačelniku ili županu, predstojniku i središnjem tijelu državne uprave nadležnom za


poslove lokalne i područne (regionalne) samouprave ukoliko ono nije neposredno donijelo
odluku kojom se ukida odluka predstojnika.

66. Tko i kome podnosi zahtjev za ocjenu zakonitosti općeg akta?

Kada središnje tijelo državne uprave neposredno obustavi od primjene opći akt, odnosno kada
odluku predstojnika o obustavi, odnosno potvrdi odluke općinskog načelnika, gradonačelnika ili
župana o obustavi od primjene općeg akta ocijeni osnovanom, podnijet će Visokom upravnom
sudu Republike Hrvatske zahtjev za ocjenu zakonitosti općeg akta.

O podnošenju zahtjeva za ocjenu zakonitosti općeg akta središnje tijelo državne uprave
obavijestit će bez odgode predsjednika predstavničkog tijela koje je donijelo obustavljeni opći
akt, općinskog načelnika, gradonačelnika ili župana, predstojnika ureda državne uprave i
središnje tijelo državne uprave nadležno za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu ukoliko
ono nije neposredno postupalo.

67. Kako se provodi nadzor zakonitosti statuta jedinice?

Nadzor zakonitosti statuta jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave provodi


središnje tijelo državne uprave nadležno za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu,
odgovarajućom primjenom odredaba o nadzoru zakonitosti općih akata.

Kad središnje tijelo državne uprave nadležno za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu
neposredno obustavi od primjene statut jedinice, odnosno kad odluku predstojnika o obustavi,
odnosno potvrdi odluke općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana o obustavi od
primjene statuta ocijeni osnovanom, predložit će bez odgode Vladi Republike Hrvatske da
pokrene postupak za ocjenu suglasnosti statuta jedinice s Ustavom i zakonom pred Ustavnim
sudom Republike Hrvatske.

Vlada Republike Hrvatske pokrenut će postupak za ocjenu suglasnosti statuta s Ustavom i


zakonom pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana primitka
prijedloga za pokretanjem postupka.

Ukoliko Vlada Republike Hrvatske ne pokrene postupak za ocjenu suglasnosti statuta s Ustavom
i zakonom pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana primitka
prijedloga za pokretanje postupka, prestaje obustava od primjene općeg akta.

68. Tko, na koji način i u kojim slučajevima može raspustiti predstavničko tijelo?

Vlada Republike Hrvatske može raspustiti predstavničko tijelo na prijedlog središnjeg tijela
državne uprave nadležnog za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.
O raspuštanju predstavničkog tijela Vlada RH donosi rješenje.

Stranica 130 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

Vlada Republike Hrvatske raspustit će predstavničko tijelo:

1. ako donese odluku ili drugi akt kojim ugrožava suverenitet i teritorijalnu cjelovitost Republike
Hrvatske,

2. ako predstavničko tijelo novoustrojene jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne)


samouprave ne donese statut u roku od 60 dana od dana konstituiranja,

3. ako učestalo donosi opće akte suprotne Ustavu, zakonu ili drugom propisu ili zbog učestalih,
težih povreda zakona i drugih propisa,

4. ako iz bilo kojih razloga trajno ostane bez broja članova potrebnog za rad i donošenje
odluka,

5. ako ne može donositi odluke iz svog djelokruga dulje od 3 mjeseca,

6. ako ne raspiše referendum (na prijedlog birača).

69. Tko, na koji način i u kojim slučajevima može istovremeno raspustiti predstavničko
tijelo i razriješiti izvršno tijelo?
Na prijedlog središnjeg tijela državne uprave nadležnog za lokalnu i područnu (regionalnu)
samoupravu Vlada Republike Hrvatske istovremeno će raspustiti predstavničko tijelo i razriješiti
općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog zamjenika koji je izabran
zajedno s njima ako u zakonom određenom roku ne bude donesen proračun, odnosno odluka o
privremenom financiranju.

70. Kako je osigurana pravna zaštita u slučaju raspuštanja predstavničkog tijela i u


slučaju istovremenog raspuštanja predstavničkog i razrješenja izvršnog tijela?

Rješenje Vlade Republike Hrvatske o raspuštanju predstavničkog tijela te rješenje Vlade


Republike Hrvatske o istovremenom raspuštanju predstavničkog tijela i razrješenju općinskog
načelnika, gradonačelnika, odnosno župana stupaju na snagu danom objave u »Narodnim
novinama«.

Protiv rješenja Vlade Republike Hrvatske o raspuštanju predstavničkog tijela, predsjednik


raspuštenoga predstavničkog tijela može podnijeti tužbu Visokom upravnom sudu Republike
Hrvatske u roku od 8 dana od objave rješenja.

Protiv rješenja Vlade Republike Hrvatske o istovremenom raspuštanju predstavničkog tijela i


razrješenju općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog zamjenika koji je
izabran zajedno s njima, predsjednik raspuštenog predstavničkog tijela i razriješeni općinski

Stranica 131 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

načelnik, gradonačelnik, odnosno župan mogu podnijeti tužbu Visokom upravnom sudu
Republike Hrvatske u roku od 8 dana od objave rješenja.

Postupak rješavanja o tužbama protiv rješenja Vlade Republike Hrvatske je hitne naravi.

Visoki upravni sud Republike Hrvatske odlučit će o tužbi u roku od 30 dana od primitka te
presudu bez odgađanja dostaviti Vladi Republike Hrvatske i predsjedniku raspuštenoga
predstavničkog tijela, odnosno razriješenom općinskom načelniku, gradonačelniku, odnosno
županu.

Odluka Visokog upravnog suda objavljuje se u »Narodnim novinama«.

71. Tko i u kojim slučajevima imenuje povjerenika Vlade Republike Hrvatske?

Vlada Republike Hrvatske imenovat će povjerenika Vlade u jedinici lokalne, odnosno područne
(regionalne) samouprave:

1. kada raspusti njezino predstavničko tijelo,

2. kada se u jedinici lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave ne održe, u skladu sa


zakonom, izbori za novo predstavničko tijelo,

3. kada se predstavničko tijelo ne konstituira sukladno odredbama posebnog zakona,

4. kada prestane mandat općinskom načelniku, gradonačelniku, odnosno županu i njihovom


zamjeniku u slučaju iz članka 40.c stavka 1. i članka 40.d stavka 1., 5. i 6. ovoga Zakona.

5. kada istovremeno raspusti predstavničko tijelo i razriješi općinskog načelnika,


gradonačelnika, odnosno župana sukladno odredbama ovoga Zakona.

Povjerenik je dužan osigurati ostvarivanje prava i obveza građana i pravnih osoba u jedinici
lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave do uspostave njezinih tijela.

Rješenje o imenovanju povjerenika stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

72. Na koji način općinski načelnik, gradonačelnik i njihov zamjenik mogu obavljati
dužnost i koja im prava pripadaju po osnovi obavljanja dužnosti na koju su izabrani?

Općinski načelnik, gradonačelnik, župan i njihovi zamjenici odlučit će hoće li dužnost na koju su
izabrani obavljati profesionalno te su dužni u roku od 8 dana od dana stupanja na dužnost
dostaviti pisanu obavijest nadležnom upravnom tijelu općine, grada, odnosno županije o tome
na koji način će obnašati dužnost. Ako tako ne postupe, smatra se da dužnost obavljaju
volonterski.

Stranica 132 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

Općinski načelnik, gradonačelnik, župan i njihovi zamjenici mogu promijeniti način obavljanja
dužnosti u tijeku mandata, dostavom pisane obavijesti o promjeni načina obavljanja dužnosti
nadležnom upravnom tijelu općine, grada, odnosno županije, a novi način obavljanja dužnosti
započinje prvog dana sljedećeg mjeseca nakon dostave obavijesti.

Osobe koje dužnost obavljaju profesionalno, za vrijeme profesionalnog obavljanja dužnosti


ostvaruju pravo na plaću kao i druga prava iz rada, a vrijeme obavljanja dužnosti uračunava im
se u staž osiguranja.

Osobe koje dužnost obavljaju volonterski, imaju pravo na naknadu za rad.

73. Na koji način općine, gradovi i županije mogu ostvariti suradnju s jedinicama lokalne i
regionalne samouprave drugih država?

Odluku o uspostavljanju međusobne suradnje, odnosno sklapanju sporazuma o suradnji


gradova, općina i županija s odgovarajućim lokalnim i regionalnim jedinicama drugih država te
sadržaju i oblicima te suradnje donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave,
odnosno jedinice područne (regionalne) samouprave, u skladu sa svojim općim aktima i
Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi.

Odluku o uspostavljanju suradnje, odnosno sklapanju sporazuma o suradnji s jedinicama


lokalne, odnosno regionalne samouprave drugih država, zajedno s tekstom sporazuma o
suradnji na hrvatskom jeziku i na jeziku države u kojoj se nalazi jedinica lokalne, odnosno
regionalne samouprave s kojom se navedeni sporazum sklapa, općina, grad i županija dostavlja
središnjem tijelu državne uprave nadležnom za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu,
koje obavlja nadzor nad zakonitošću ove odluke.

Kada središnje tijelo državne uprave nadležno za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu
ocijeni da odluka o uspostavljanju suradnje nije u skladu sa zakonom, u roku od 8 dana od
njenog primitka, predložit će Vladi Republike Hrvatske ukidanje odluke.
Vlada Republike Hrvatske može, u roku od 30 dana od primitka prijedloga, odlukom, koja mora
biti obrazložena, ukinuti odluku o uspostavljanju suradnje.
Protiv odluke Vlade Republike Hrvatske o ukidanju odluke o uspostavljanju suradnje, jedinica
lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave može podnijeti ustavnu tužbu radi zaštite
prava na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.
Ako Vlada Republike Hrvatske u roku od 30 dana od primitka prijedloga ne donese odluku o
ukidanju, smatra se da je odluka o uspostavljanju suradnje donijeta u skladu sa zakonom.

74. Je li moguća međusobna suradnja jedinica lokalne i područne (regionalne)


samouprave?
Dvije ili više jedinica lokalne samouprave, osobito one koje su prostorno povezane u jedinstvenu
cjelinu (općine i gradovi na otoku i sl.), mogu obavljanje pojedinih poslova iz svoga

Stranica 133 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

samoupravnog djelokruga organizirati zajednički.

Za zajedničko obavljanje poslova iz samoupravnog djelokruga jedinice lokalne samouprave


mogu osnovati zajedničko tijelo, zajednički upravni odjel ili službu, zajedničko trgovačko
društvo ili mogu zajednički organizirati njihovo obavljanje u skladu s posebnim zakonima.

Međusobni odnosi jedinica lokalne samouprave u zajedničkom organiziranju obavljanja poslova


iz samoupravnog djelokruga uređuju se posebnim sporazumom u skladu sa zakonom i njihovim
statutima i općim aktima.

75. Kako, odnosno čime se osnivaju općine, gradovi i županije?


Općine, gradovi i županije osnivaju se zakonom.

Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj utvrđuje se područno


ustrojstvo Republike Hrvatske te se određuju područja svih županija, gradova i općina u
Republici Hrvatskoj, njihovi nazivi i sjedišta, način utvrđivanja i promjene granica općina i
gradova, postupak koji prethodi promjeni područnog ustrojstva i druga pitanja od značaja za
područno ustrojstvo jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Tim je Zakonom na području Republike Hrvatske utvrđeno 20 županija te Grad Zagreb kao
posebna jedinstvena teritorijalna i upravna jedinica.
Zakonom je izrijekom utvrđeno koji gradovi i općine (uključujući i naselja u sastavu gradova i
općina) ulaze u sastav pojedine županije.
Zakonom je utvrđeno i područje Grada Zagreba, glavnoga grada Republike Hrvatske.

Županije na području Republike Hrvatske jesu:

1. Zagrebačka županija sa sjedištem u Gradu Zagrebu,


2. Krapinsko-zagorska županija sa sjedištem u Krapini,
3. Sisačko-moslavačka županija sa sjedištem u Sisku,
4. Karlovačka županija sa sjedištem u Karlovcu,
5. Varaždinska županija sa sjedištem u Varaždinu,
6. Koprivničko-križevačka županija sa sjedištem u Koprivnici,
7. Bjelovarsko-bilogorska županija sa sjedištem u Bjelovaru,
8. Primorsko-goranska županija sa sjedištem u Rijeci,
9. Ličko-senjska županija sa sjedištem u Gospiću,
10. Virovitičko-podravska županija sa sjedištem u Virovitici,
11. Požeško-slavonska županija sa sjedištem u Požegi,
12. Brodsko-posavska županija sa sjedištem u Slavonskom Brodu,
13. Zadarska županija sa sjedištem u Zadru,
14. Osječko-baranjska županija sa sjedištem u Osijeku,
15. Šibensko-kninska županija sa sjedištem u Šibeniku,

Stranica 134 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

16. Vukovarsko-srijemska županija sa sjedištem u Vukovaru,


17. Splitsko-dalmatinska županija sa sjedištem u Splitu,
18. Istarska županija sa sjedištem u Pazinu,
19. Dubrovačko-neretvanska županija sa sjedištem u Dubrovniku,
20. Međimurska županija sa sjedištem u Čakovcu.

76. Kako se utvrđuju granice jedinica lokalne samouprave?


Granice između općina, odnosno gradova predstavljaju u pravilu granice rubnih katastarskih
općina.

Kada se granice rubnih katastarskih općina ne podudaraju s granicama rubnih naselja, odnosno
mjesta koja ulaze u sastav pojedine općine, odnosno grada, smatra se da granicu predstavlja
granica rubnih naselja prikazana u službenoj evidenciji prostornih jedinica. U slučaju da granice
rubnih katastarskih općina, odnosno naselja, nisu jednoznačno prikazane u službenim
evidencijama prostornih jedinica, susjedne jedinice lokalne samouprave dogovorno će uskladiti
ove granice.

77. Mogu li se i na koji način promijeniti granice jedinica lokalne samouprave?


Jedinice lokalne samouprave mogu sporazumno izmijeniti međusobne granice. U tom slučaju
odluku o promjeni granica jedinice lokalne samouprave donose njihova predstavnička tijela
natpolovičnom većinom glasova svih članova, na prijedlog općinskog načelnika odnosno
gradonačelnika, nakon pribavljenog mišljenja građana s područja na koje se promjena odnosi,
ukoliko se radi o naseljenom području.

Na temelju odluke predstavničkog tijela općinski načelnici odnosno gradonačelnici sklapaju


sporazum u kojem se granice opisuju tekstualno, a kartografski prikaz obvezan je sastavni dio
sporazuma.
Potpisani sporazum dostavlja se središnjem tijelu državne uprave nadležnom za poslove lokalne
samouprave, Državnoj geodetskoj upravi i Državnom zavodu za statistiku.

Ukoliko jedinice lokalne samouprave granice ne usklade sporazumno, odnosno kada


predstavničko tijelo pojedine jedinice lokalne samouprave predloži promjenu granica iz
gospodarskih, prometnih ili drugih razloga, o granicama će odlučiti Povjerenstvo Vlade
Republike Hrvatske za granice jedinica lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo), po
pribavljenom mišljenju građana područja na koje se promjena odnosi, ukoliko se radi o
naseljenom području.
Vlada Republike Hrvatske utvrđuje sastav Povjerenstva i imenuje predsjednika, članove i tajnika
Povjerenstva.
Protiv odluke Povjerenstva može se izjaviti prigovor Vladi Republike Hrvatske u roku od 30 dana
od dana dostave odluke.

Stranica 135 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

78. Tko može predložiti promjene područja, promjene sjedišta i osnivanje novih jedinica
lokalne samouprave?
Promjenu područne pripadnosti naselja, odnosno izdvajanje naselja iz sastava jedne
jedinice lokalne samouprave i pripajanje drugoj jedinici, mogu predložiti predstavnička
tijela jedinica, odnosno jedna trećina građana s prebivalištem na području naselja za koja
se predlaže promjena.
Promjenu sjedišta jedinice lokalne samouprave ili osnivanje nove jedinice lokalne
samouprave mogu predložiti predstavnička tijela jedinica, odnosno jedna trećina građana s
prebivalištem na području jedinice, odnosno naselja na koja se odnosi.

Predlagatelji svake područne promjene dužni su pribaviti mišljenje građana s područja na


koje se odnosi promjena, te očitovanje županijske skupštine na čijem se području nalazi
jedinica lokalne samouprave na koju se promjena odnosi.
Svi predlagatelji promjena područnog ustrojstva Republike Hrvatske dužni su pribaviti
prethodnu suglasnost Vlade Republike Hrvatske na predloženu područnu promjenu.

Vlada Republike Hrvatske izdat će ili uskratiti prethodnu suglasnost, ovisno o procjeni
opravdanosti svakoga pojedinog prijedloga te ovisno o usklađenosti područne promjene s
Ustavom Republike Hrvatske, zakonom kojim se uređuju područja županija, gradova i
općina u Republici Hrvatskoj i posebnim zakonom kojim se uređuje lokalna i područna
(regionalna) samouprava.

79. Što uređuje Zakon o Gradu Zagrebu?


Zakonom o Gradu Zagrebu uređuje se položaj, djelokrug i ustrojstvo Grada Zagreba. Na sva
ostala pitanja koja nisu uređena tim Zakonom, a odnose se na Grad Zagreb primjenjuju se
odredbe Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi.

80. Što uređuje Statut Grada Zagreba?


Statutom Grada Zagreba, u skladu sa zakonom, uređuje se njegov samoupravni djelokrug,
obilježja, javna priznanja, ustrojstvo, ovlasti i način rada tijela, oblici neposrednog odlučivanja
građana, suradnja s drugim jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave kao i druga
pitanja od važnosti za ostvarivanje prava i obveza Grada Zagreba.

81. Kakav je status Grada Zagreba?


Grad Zagreb, kao glavni grad Republike Hrvatske, ima poseban status grada i županije, što je
regulirano posebnim zakonom.

82. Koji poslovi su u djelokrugu Grada Zagreba?


Grad Zagreb ima poseban status iz kojeg proizlazi da obavlja poslove iz samoupravnog
djelokruga grada i županije.

Stranica 136 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

Grad Zagreb nadležan je i za poslove državne uprave iz djelokruga ureda državne uprave, a
obavljaju ih upravna tijela Grada Zagreba.
Pri obavljanju poslova državne uprave upravna tijela imaju ovlasti i obveze tijela državne uprave
sukladno zakonu kojim se uređuje sustav državne uprave.

83. Koja su tijela Grada Zagreba ?


Tijela Grada Zagreba su Gradska skupština Grada Zagreba i gradonačelnik Grada Zagreba.
Gradska skupština je predstavničko tijelo građana Grada Zagreba koje donosi akte u okviru
samoupravnog djelokruga Grada Zagreba te obavlja druge poslove u skladu sa zakonom i
Statutom.
Gradska skupština ima 51 zastupnika. Gradska skupština ima predsjednika i potpredsjednike
čiji se broj utvrđuje Statutom.
Gradonačelnik je izvršno tijelo Grada Zagreba. Gradonačelnik predstavlja i zastupa Grad Zagreb
i nositelj je izvršnih poslova u Gradu Zagrebu.

84. Kako se biraju gradonačelnik Grada Zagreba i njegovi zamjenici?


Gradonačelnik Grada Zagreba i njegova dva zamjenika biraju se na način propisan Zakonom o
lokalnim izborima.

85. Koja su upravna tijela Grada Zagreba?


Za obavljanje poslova iz djelokruga Grada Zagreba ustrojavaju se upravna tijela.

Upravna tijela Grada Zagreba su:

• gradski uredi
• zavodi
• službe.

86. Tko imenuje pročelnike upravnih tijela Grada Zagreba, koliko im traje mandat i kome
su odgovorni?
Pročelnike upravnih tijela na temelju javnog natječaja imenuje gradonačelnik.

Pročelnike upravnih tijela koja u okviru svog djelokruga, obavljaju samo poslove državne
uprave, na temelju javnog natječaja imenuje gradonačelnik uz prethodnu suglasnost nadležnog
ministra, odnosno ravnatelja državne upravne organizacije.

Pročelnici se imenuju na vrijeme od četiri godine i mogu biti ponovno imenovani na istu
dužnost.

Za obavljanje poslova iz samoupravnog djelokruga Grada Zagreba pročelnici odgovaraju


gradonačelniku.

Stranica 137 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

Pročelnici upravnih tijela koja u okviru svog djelokruga obavljaju samo poslove državne uprave
za obavljanje tih poslova odgovaraju gradonačelniku koji u odnosu na njih ima ovlasti
predstojnika ureda državne uprave u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave,
sukladno odredbama Zakona o sustavu državne uprave.

87. Kakav je odnos Grada Zagreba i Zagrebačke županije?


Grad Zagreb i Zagrebačka županija međusobno surađuju radi rješavanja pitanja od zajedničkog
interesa. Sporazumom Grada Zagreba i Zagrebačke županije određuju se ciljevi, uvjeti i oblici
suradnje kao i međusobna prava i obveze u rješavanju pitanja od zajedničkog interesa, sukladno
Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi.

Gradska skupština Grada Zagreba i Županijska skupština Zagrebačke županije radi rješavanja
pitanja od zajedničkog interesa osnivaju zajedničko vijeće.
Zajedničko vijeće čine gradonačelnik Grada Zagreba i župan Zagrebačke županije te po dva
člana obje jedinice koje biraju njihova predstavnička tijela iz reda svojih članova.

Gradska skupština Grada Zagreba i Županijska skupština Zagrebačke županije mogu


zajedničkom vijeću povjeriti rješavanje određenih pitanja iz njihovog djelokruga za koja ocijene
da su od zajedničkog interesa za obje strane, o čemu se donosi odluka većinom glasova svih
članova tijela.

88. Kako se financira Grad Zagreb?


Grad Zagreb ima svoje prihode kojima u okviru svog djelokruga slobodno raspolaže.

Prihodi Grada Zagreba su:

• vlastiti porezi, prirez, naknade, doprinosi i pristojbe


• prihodi od stvari u vlasništvu Grada i imovinskih prava
• prihodi od trgovačkih društava i drugih pravnih osoba u vlasništvu Grada, odnosno u
kojima Grad ima udio ili dionice
• prihodi od koncesija koje dodjeljuje Gradska skupština
• novčane kazne i oduzeta imovinska korist za prekršaje koje Grad propiše
• udio u zajedničkim porezima s Republikom Hrvatskom
• drugi prihodi određeni zakonom.

Prihodi i rashodi Grada Zagreba utvrđuju se godišnjim proračunom.

Stranica 138 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

89. Tko ima pravo birati članove predstavničkih tijela?

Pravo birati članove predstavničkog tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) imaju birači
(hrvatski državljani s navršenih 18 godina života) koji imaju prebivalište na području jedinice za
čija se tijela izbori provode.

Članove predstavničkih tijela jedinice imaju pravo birati i državljani drugih država članica
Europske unije, u skladu s posebnim zakonom.

90. Tko ima pravo biti biran za člana predstavničkog tijela?

Za člana predstavničkog tijela jedinice ima pravo biti biran birač koji na dan stupanja na snagu
odluke o raspisivanja izbora ima prijavljeno prebivalište na području jedinice za čije se
predstavničko tijelo izbori provode.

Za člana predstavničkog tijela jedinice ima pravo biti biran državljanin drugih država članica
Europske unije, u skladu s posebnim zakonom.

91. Tko ima pravo birati općinskog načelnika, gradonačelnika, župana i njihove
zamjenike?
Pravo birati općinskog načelnika, gradonačelnika i župana i njihove zamjenike imaju birači
(hrvatski državljani s navršenih 18 godina života) koji imaju prebivalište na području jedinice za
čija se tijela izbori provode.

92. Tko ima pravo biti biran za općinskog načelnika, gradonačelnika, župana i njihove
zamjenike?
Za općinskog načelnika, gradonačelnika i župana te njihovog zamjenika ima pravo biti biran
birač koji na dan stupanja na snagu odluke o raspisivanju izbora ima najmanje šest mjeseci
prijavljeno prebivalište na području jedinice za čije se tijelo izbori provode.

94. Kada se održavaju redovni lokalni izbori?


Redovni izbori za članove predstavničkih tijela jedinica te izbori za općinskog načelnika,
gradonačelnika i župana i njihove zamjenike održavaju se istodobno, treće nedjelje u svibnju
svake četvrte godine.

95. Kada se raspisuju prijevremeni izbori i u kojem se roku održavaju?

Prijevremeni izbori raspisuju se:

- za članove predstavničkih tijela jedinica kojima je mandat prestao zbog raspuštanja, a


održavaju se u roku od 90 dana od dana raspuštanja

Stranica 139 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

- za općinskog načelnika, gradonačelnika i župana raspisuju su u slučajevima kada je to


propisano zakonom koji uređuje sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave, a
održavaju se u roku od 90 dana od dana prestanka mandata općinskog načelnika,
gradonačelnika, odnosno župana

- za članove predstavničkog tijela i za općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana u


slučaju istovremenog raspuštanja predstavničkog tijela i razrješenja općinskog načelnika,
gradonačelnika, odnosno župana, a održavaju se istodobno, u roku od 90 dana od
istovremenog raspuštanja predstavničkog tijela i razrješenja općinskog načelnika,
gradonačelnika, odnosno župana

- za zamjenika općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana iz redova pripadnika


nacionalnih manjina kojem je mandat prestao, a održavaju se u roku od 90 dana od dana
prestanka mandata zamjenika općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana iz reda
nacionalnih manjina.

96. Kada počinje i do kada traje mandat članova predstavničkog tijela?

Mandat članova predstavničkih tijela jedinica izabranih na redovnim izborima počinje danom
konstituiranja predstavničkog tijela i traje do stupanja na snagu odluke Vlade Republike
Hrvatske o raspisivanju izbora, odnosno do stupanja na snagu odluke Vlade Republike Hrvatske
o raspuštanju predstavničkih tijela, sukladno zakonu kojim se uređuje lokalna i područna
(regionalna) samouprava.

Mandat članova predstavničkih tijela jedinica izabranih na prijevremenim izborima počinje


danom konstituiranja predstavničkog tijela i traje do isteka tekućeg mandata predstavničkih
tijela izabranih na redovnim izborima.

97. Kada počinje i do kada traje mandat općinskog načelnika, gradonačelnika i župana te
njihovih zamjenika?

Mandat općinskog načelnika, gradonačelnika i župana te njihovih zamjenika izabranih na


redovnim ili na prijevremenim izborima počinje prvog radnog dana koji slijedi danu objave
konačnih rezultata izbora i traje do prvog radnog dana koji slijedi danu objave konačnih
rezultata izbora novoga općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana.

Iznimno, mandat općinskog načelnika, gradonačelnika i župana te njihovih zamjenika koje je


Vlada Republike razriješila istovremeno kada je i raspustila predstavničko tijelo u toj jedinici,
traje do stupanja na snagu odluke Vlade Republike Hrvatske o raspuštanju predstavničkog tijela
i razrješenju općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana.

Stranica 140 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

98. Tko su ovlašteni predlagatelji kandidacijskih lista i kandidata?


Ovlašteni predlagatelji kandidacijskih lista i kandidata su političke stranke i birači.

99. Kada je predlaganje kandidacijskih lista i kandidata uvjetovano prikupljanjem potpisa


birača?

Za kandidacijske liste (za izbor članova predstavničkih tijela) koje predlažu birači, predlaganje je
uvjetovano prikupljenim potpisima birača.

Za kandidata (za izbor općinskog načelnika, gradonačelnika i župana te njihovih zamjenika)


kojeg predlažu bilo birači ili političke stranke, predlaganje je uvijek uvjetovano prikupljenim
potpisima birača.

100. Koje političke stranke imaju pravo predlagati kandidacijske liste i birače?

Pravo predlaganja kandidacijskih lista i kandidata imaju sve političke stranke registrirane u
Republici Hrvatskoj na dan stupanja na snagu odluke o raspisivanju izbora.

Kandidacijske liste i kandidate može predložiti jedna politička stranka te dvije ili više političkih
stranaka.

101. Tko u ime birača može podnositi kandidacijske liste i kandidate?

Kada birači predlažu kandidacijske liste i kandidate, podnositelji kandidacijske liste grupe
birača, odnosno kandidature kandidata grupe birača, su prva tri po redu potpisnika
kandidacijske liste, odnosno kandidature.

Kandidat ujedno može biti i podnositelj/potpisnik svoje kandidacijske liste birača, odnosno
kandidature.

102. Tko su sudionici izborne promidžbe?


Sudionici izborne promidžbe su kandidati, nositelji kandidacijskih lista grupe birača, političke
stranke, odnosno dvije ili više političkih stranaka, naznačeni na objavljenoj listi kandidata i
zbirnoj listi.

103. Koje je vrijeme trajanja izborne promidžbe i izborne šutnje?

Izborna promidžba počinje danom objave zbirnih lista, a prestaje 24 sata prije dana održavanja
izbora.

Izborna promidžba za izbor općinskih načelnika, gradonačelnika i župana te njihovih zamjenika


u drugom krugu izbora, odnosno u trećem krugu izbora, počinje sljedećeg dana od dana

Stranica 141 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

proglašenja rezultata prethodnog kruga izbora, a prestaje 24 sata prije dana novog kruga
izbora.

Izborna šutnja počinje protekom izborne promidžbe, a završava na dan održavanja izbora u
devetnaest sati. Za vrijeme izborne šutnje zabranjuje se javno predstavljanje i obrazlaganje
izbornih programa sudionika biračima, nagovaranje birača da glasuju za određenu
kandidacijsku listu ili kandidata, objavljivanje procjena izbornih rezultata kao i objavljivanje
prethodnih, neslužbenih rezultata izbora, izjava i intervjua sudionika izborne promidžbe te
navođenje njihovih izjava ili pisanih djela.

104. Koje su vrste tijela za provedbu izbora?


Tijela za provedbu izbora su Državno izborno povjerenstvo Republike Hrvatske, Izborno
povjerenstvo Grada Zagreba, županijska, gradska i općinska izborna povjerenstva te birački
odbori.

105. Koje su obveze biračkog odbora prije otvaranja biračkog mjesta?

Birački odbor u pravilu uređuje prostorije biračkog mjesta dan prije izbora, a najkasnije jedan
sat prije početka glasovanja.

Birački odbor je dužan na svakom biračkom mjestu prije njegova otvaranja, na biračima
vidljivom mjestu, istaknuti oglas sa svim prihvaćenim kandidacijskim listama i zbirne liste,
ovisno o vrsti izbora.

Na biračkom mjestu ne smije biti promidžbeni materijal, kao niti u neposrednoj blizini biračkog
mjesta.

Birački odbor je dužan na prednju stranu svake glasačke kutije istaknuti glasački listić kakav se
ubacuje u tu glasačku kutiju.

106. Koje su obveze biračkog odbora prema biračima na biračkom mjestu?

Predsjednik biračkog odbora ili od njega ovlašteni član dužan je za svakog birača koji pristupi
glasovanju utvrditi identitet i provjeriti da li je upisan u izvadak iz popisa birača za dotično
biračko mjesto.

Identitet birača utvrđuje se identifikacijskom ispravom, sukladno posebnim zakonima.

Ako birač nije upisan u izvadak iz popisa birača, predsjednik biračkog odbora ili od njega
ovlašteni član neće mu dozvoliti glasovanje, osim ako birač svoje biračko pravo na tom
biračkom mjestu ne dokaže potvrdom nadležnog državnog tijela, koju je birač dužan predati
biračkom odboru i ona je sastavni dio izvatka iz popisa birača za to biračko mjesto.

Stranica 142 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

Nakon utvrđivanja prava na glasovanje na biračkom mjestu, član biračkog odbora biraču predaje
glasački listić, objašnjava način popunjavanja i upućuje ga na mjesto glasovanja. Član biračkog
odbora dužan je voditi računa o tome da se onemogući uvid u serijski broj listića koji se predaje
biraču.

Predsjednik biračkog odbora ili od njega ovlašteni član dužan je biraču pripadniku nacionalne
manjine na njegovo traženje predati glasački listić za izbor zamjenika općinskog načelnika,
gradonačelnika, odnosno župana iz reda pripadnika nacionalne manjine.

107. Kako mora biti uređeno biračko mjesto?

Na svakom biračkom mjestu prostorija za glasovanje mora se opremiti i urediti na način da se


osigura tajnost glasovanja, tako da nitko u prostoriji ne može vidjeti kako je birač popunio
glasački listić.

Na biračkom mjestu glasački listići moraju biti pomiješani tako da nisu složeni po serijskim
brojevima i postavljeni lepezasto licem okrenutim prema dolje da se ne vidi serijski broj listića.

U prostorijama u kojima će se glasovati mogu se isticati državni simboli u skladu s Ustavom


Republike Hrvatske i Zakonom o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti
Predsjednika Republike Hrvatske. U istim prostorijama mogu se isticati i obilježja županija,
gradova, odnosno općina u skladu s njihovim statutima.

108. Čime se obavlja glasovanje?


Glasovanje se obavlja glasačkim listićima. Na glasačkom listiću mora biti naznačena vrsta izbora
na koje se odnosi, a svaki glasački listić mora imati otisnut serijski broj.

109. Na koji način se biraju članovi predstavničkih tijela?


Članovi predstavničkih tijela biraju se razmjernim izbornim sustavom, na način da cijelo
područje jedinice čini jednu izbornu jedinicu. Svi birači koji imaju prebivalište na području te
jedinice i koji pristupe glasovanju, na temelju kandidacijskih lista, biraju sve članove
predstavničkog tijela jedinice.

110. Što znači nespojivost dužnosti člana predstavničkog tijela JLP(R)S?

Zakonom o lokalnim izborima propisani su slučajevi nespojivosti dužnosti, odnosno taksativno


je propisano što sve član predstavničkog tijela ne može istovremeno biti.

Tako član predstavničkog tijela ne može istovremeno biti npr. predsjednik Republike Hrvatske,
ministar, zamjenik i pomoćnik ministra, sudac, sudac Ustavnog suda, pučki pravobranitelj,
pročelnik, službenik i namještenik u upravnom odjelu ili službi iste jedinice, član upravnih tijela
trgovačkih društava u vlasništvu jedinice ili u kojima jedinica ima većinski paket dionica ili
udjela te ravnatelj ustanove ili druge neprofitne pravne osobe kojoj je jedinica osnivač.

Stranica 143 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

Također, član predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave ne može istovremeno biti
općinski načelnik i gradonačelnik, odnosno njihov zamjenik, a član predstavničkog tijela jedinice
područne (regionalne) samouprave ne može istovremeno biti župan, odnosno njihov zamjenik.

111. U kojem slučaju nastupa mirovanje mandata člana predstavničkog tijela?

Osoba koja obnaša neku od nespojivih dužnosti, a bude izabrana za člana predstavničkog tijela,
do dana konstituiranja dužna je o obnašanju nespojive dužnosti, odnosno prihvaćanju dužnosti
člana predstavničkog tijela obavijestiti upravno tijelo jedinice nadležno za poslove
predstavničkog tijela.

Član predstavničkog tijela koji za vrijeme trajanja mandata prihvati obnašanje nespojive
dužnosti dužan je o tome obavijestiti predsjednika predstavničkog tijela u roku od 8 dana od
prihvaćanja dužnosti, a mandat mu počinje mirovati protekom toga roka.

Članu predstavničkog tijela koji ne dostavi navedene obavijesti, mandat miruje po sili zakona.

Također, član predstavničkog tijela ima pravo tijekom trajanja mandata staviti svoj mandat u
mirovanje iz osobnih razloga, podnošenjem pisanog zahtjeva predsjedniku predstavničkog
tijela. Mirovanje mandata na temelju pisanog zahtjeva počinje teći od dana dostave pisanog
zahtjeva sukladno pravilima o dostavi propisanim Zakonom o općem upravnom postupku, a ne
može trajati kraće od šest mjeseci.

112. Može li nakon prestanka mirovanja mandata član predstavničkog tijela nastaviti s
obavljanjem dužnosti?

Može.

Po prestanku obnašanja nespojive dužnosti član predstavničkog tijela nastavlja s obnašanjem


dužnosti na temelju prestanka mirovanja mandata, ako podnese pisani zahtjev predsjedniku
predstavničkog tijela. Pisani zahtjev dužan je podnijeti u roku od 8 dana od prestanka
obnašanja nespojive dužnosti, a mirovanje mandata prestat će osmog dana od dana podnošenja
pisanog zahtjeva. Ako član predstavničkog tijela po prestanku obnašanja nespojive dužnosti ne
podnese pisani zahtjev, smatrat će se da mu mandat miruje iz osobnih razloga.

Član predstavničkog tijela kojem mandat miruje na osobni zahtjev, nastavlja s obnašanjem
dužnosti na temelju prestanka mirovanja mandata (protekom najmanje šest mjeseci), osmog
dana od dostave obavijesti predsjedniku predstavničkog tijela.

Nastavljanje s obnašanjem dužnosti člana predstavničkog tijela na temelju prestanka mirovanja


mandata može se tražiti jedanput u tijeku trajanja mandata.

Stranica 144 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

113. Tko obavlja dužnost člana predstavničkog tijela umjesto člana kojem mandat miruje
ili prestane?

Članovi predstavničkih tijela imaju zamjenike koji obnašaju tu dužnost ukoliko članu
predstavničkog tijela mandat miruje ili prestane prije isteka vremena na koje je izabran.

Na sjednici predstavničkog tijela umjesto člana predstavničkog tijela koji je stavio mandat u
mirovanje ili mu je mandat prestao po sili zakona, pravo sudjelovanja i odlučivanja ima zamjenik
tog člana određen sukladno odredbama Zakona.

114. Na koji način prestaje dužnost člana predstavničkog tijela po sili zakona?

Članu predstavničkog tijela mandat prestaje u sljedećim slučajevima:

1. ako podnese ostavku, danom dostave pisane ostavke sukladno pravilima o dostavi
propisanim Zakonom o općem upravnom postupku,

2. ako je pravomoćnom sudskom odlukom potpuno lišen poslovne sposobnosti, danom


pravomoćnosti sudske odluke,

3. ako je pravomoćnom sudskom presudom osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju


dužem od 6 mjeseci, danom pravomoćnosti sudske presude,

4. ako mu prestane prebivalište s područja jedinice, danom prestanka prebivališta,

5. ako mu prestane hrvatsko državljanstvo, danom prestanka državljanstva sukladno


odredbama zakona kojim se uređuje hrvatsko državljanstvo,

6. smrću.

Pisana ostavka člana predstavničkog tijela treba biti zaprimljena najkasnije 3 dana prije
zakazanog održavanja sjednice predstavničkog tijela. Pisana ostavka člana predstavničkog tijela
treba biti ovjerena kod javnog bilježnika najranije 8 dana prije podnošenja iste. U protivnom ne
proizvodi pravni učinak.

Članu predstavničkog tijela kojem prestane hrvatsko državljanstvo, a koji je državljanin države
članice Europske unije, mandat ne prestaje prestankom hrvatskog državljanstva.

115. Kako se određuje zamjenik člana predstavničkog tijela?

Člana predstavničkog tijela izabranog na kandidacijskoj listi političke stranke zamjenjuje


neizabrani kandidat s iste liste s koje je izabran i član kojem je mandat prestao ili mu miruje, a
određuje ga politička stranka koja je bila predlagatelj kandidacijske liste.

Stranica 145 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

Člana predstavničkog tijela izabranog na kandidacijskoj listi dviju ili više političkih stranaka
zamjenjuje neizabrani kandidat s iste liste s koje je izabran i član kojem je mandat prestao ili
mu miruje, a određuju ga političke stranke sukladno sporazumu, odnosno ako sporazum nije
zaključen, određuju ga dogovorno, a ako ne postignu dogovor, zamjenjuje ga prvi sljedeći
neizabrani kandidat s liste. O sklopljenom sporazumu kao i postignutom dogovoru političke
stranke dužne su obavijestiti nadležno upravno tijelo jedinice.

Člana predstavničkog tijela izabranog na kandidacijskoj listi grupe birača zamjenjuje prvi
sljedeći neizabrani kandidat s liste.

Člana predstavničkog tijela izabranog na kandidacijskoj listi političke stranke koja je nakon
provedenih izbora brisana iz registra političkih stranaka zamjenjuje prvi sljedeći neizabrani
kandidat s liste.

116. Kako se utvrđuju rezultati izbora članova predstavničkog tijela?


Pravo na sudjelovanje u diobi mjesta u predstavničkom tijelu jedinice imaju liste koje na
izborima dobiju najmanje 5% važećih glasova birača.
Broj članova predstavničkog tijela jedinice koji će biti izabran sa svake kandidacijske liste
utvrđuje se na način da se ukupan broj važećih glasova koje je dobila svaka lista dijeli s
brojevima od jedan do, zaključno, broja koliko se članova predstavničkog tijela jedinice bira, pri
čemu se uvažavaju i decimalni ostaci. Od svih tako dobivenih rezultata, mjesta u
predstavničkom tijelu osvajaju one liste na kojima se iskaže onoliko brojčano najvećih rezultata
uključujući decimalne ostatke koliko se članova predstavničkog tijela bira. Svaka od tih lista
dobiva onoliki broj mjesta u predstavničkom tijelu koliko je postigla pojedinačnih rezultata
među onoliko brojčano najvećih rezultata koliko se članova predstavničkog tijela bira.
Ako su glasovi tako podijeljeni da se ne može utvrditi koja bi između dviju ili više lista dobila
mjesto u predstavničkom tijelu, ono će pripasti onoj listi koja je dobila više glasova.
Ako su dvije ili više lista dobile isti broj glasova te se ne može utvrditi koja bi lista dobila mjesto
u predstavničkom tijelu, ono će pripasti svakoj od tih lista. Ako su dvije ili više ostvarile pravo
na mjesto u predstavničkom tijelu, broj članova predstavničkog tijela povećat će se i u tom
slučaju broj članova predstavničkog tijela može biti paran.

117. Tko saziva konstituirajuće sjednice i kako teče postupak konstituiranja


predstavničkog tijela?

Konstituirajuće sjednice predstavničkih tijela jedinica saziva čelnik središnjeg tijela državne
uprave nadležnog za poslove lokalne i područne (regionalne) samouprave ili osoba koju on
ovlasti.

Prva, konstituirajuća sjednica predstavničkih tijela jedinica sazvat će se u roku od 30 dana od


dana objave konačnih rezultata izbora.

Stranica 146 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

Ako se predstavničko tijelo ne konstituira na prvoj sazvanoj sjednici, ovlašteni sazivač sazvat će
novu konstituirajuću sjednicu u roku od 30 dana od dana kada je prethodna sjednica trebala biti
održana. Ako se predstavničko tijelo ne konstituira ni na toj sjednici, ovlašteni sazivač sazvat će
novu konstituirajuću sjednicu u nastavnom roku od 30 dana.

Konstituirajućoj sjednici predstavničkog tijela do izbora predsjednika predsjeda prvi izabrani


član s kandidacijske liste koja je dobila najviše glasova. Ukoliko je više lista dobilo isti najveći
broj glasova konstituirajućoj sjednici predsjedat će prvi izabrani kandidat s liste koja je imala
manji redni broj na glasačkom listiću.

Predstavničko tijelo jedinice smatra se konstituiranim izborom predsjednika sukladno


odredbama posebnog zakona.

Ako se predstavničko tijelo ne konstituira u zadanim rokovima, raspisat će se novi izbori.

118. Kakvim se sustavom biraju općinski načelnici, gradonačelnici i župani?


Općinski načelnici, gradonačelnici i župani biraju se većinskim izbornim sustavom u kojem
cijelo područje općine, grada, županije i Grada Zagreba čini jednu izbornu jedinicu.

119. Što je nespojivost dužnosti općinskog načelnika, gradonačelnika, župana i njihovih


zamjenika?

Zakonom o lokalnim izborima taksativno su pobrojane dužnosti koje su nespojive s dužnošću


općinskog načelnika, gradonačelnika, župana i njihovih zamjenika, odnosno propisano je što
sve općinski načelnici, gradonačelnici i župani te njihovi zamjenici za vrijeme dok obnašaju
dužnost ne mogu biti.

Tako općinski načelnik, gradonačelnik i župan te njihovi zamjenici za vrijeme obnašanja


dužnosti ne mogu biti npr. Predsjednik Republike Hrvatske, predsjednik i potpredsjednik Vlade,
ministar, zamjenik i pomoćnik ministra, predsjednik i sudac Ustavnog suda, pravobranitelj za
djecu, rektor i prorektor sveučilišta, predsjednik i član uprave trgovačkih društava koja su u
većinskom državnom vlasništvu, pročelnik, službenik i namještenik u upravnim odjelima ili
službama jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave, član upravnih tijela i
nadzornih odbora trgovačkih društava u vlasništvu jedinice lokalne, odnosno područne
(regionalne) samouprave ili u kojima jedinica ima većinski paket dionica ili udjela, ravnatelj i
djelatnik te član upravnog vijeća ustanove ili druge neprofitne pravne osobe kojoj je jedinica
lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave osnivač.

Isto tako, ne mogu biti članovi predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, a župan i
njegovi zamjenici ne mogu biti ni članovi predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne)
samouprave.

Stranica 147 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

120. Što ako osoba izabrana za općinskog načelnika, gradonačelnika, župana i njihovog
zamjenika obavlja nespojivu dužnost?

Osoba koja obnaša nespojivu dužnost, osim osoba kojima je ovim Zakonom zabranjeno
kandidiranje, može se kandidirati, a ako bude izabrana, mora podnijeti ostavku na nespojivu
dužnost u roku od 8 dana od dana koji slijedi danu proglašenja konačnih rezultata izbora.

Općinski načelnik, gradonačelnik i župan te njihovi zamjenici koji za vrijeme obnašanja dužnosti
prihvate nespojivu dužnost, moraju podnijeti ostavku u roku od 8 dana od prihvaćanja nespojive
dužnosti.

Ako općinski načelnik, gradonačelnik i župan te njihovi zamjenici ne podnesu navedene


ostavke, prestaje im mandat po sili zakona.

Općinskom načelniku, gradonačelniku i županu te njihovim zamjenicima izabranim u


predstavničko tijelo čiji članovi ne mogu biti, mandat u predstavničkom tijelu miruje po sili
zakona.

121. Kada općinski načelnik, gradonačelnik i župan te njihovi zamjenici stupaju na


dužnost?
Općinski načelnik, gradonačelnik i župan te njihovi zamjenici stupaju na dužnost prvog radnog
dana koji slijedi danu objave konačnih rezultata izbora.

122. Kada nastupa prestanak mandata općinskom načelniku, gradonačelniku, odnosno


županu i njihovim zamjenicima po sili zakona?

Općinskom načelniku, gradonačelniku, odnosno županu i njihovim zamjenicima mandat


prestaje po sili zakona:

1. ako podnese ostavku, danom dostave pisane ostavke sukladno pravilima o dostavi
propisanim Zakonom o općem upravnom postupku,

2. ako mu je pravomoćnom sudskom odlukom oduzeta poslovna sposobnost, danom


pravomoćnosti sudske odluke o oduzimanju poslovne sposobnosti,

3. ako je pravomoćnom sudskom presudom osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju


dužem od jednog mjeseca, danom pravomoćnosti sudske presude,

4. ako mu prestane prebivalište na području jedinice, danom prestanka prebivališta,

5. ako mu prestane hrvatsko državljanstvo, danom prestanka državljanstva sukladno


odredbama zakona kojim se uređuje hrvatsko državljanstvo,

6. smrću.

Stranica 148 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

123. Na koji način se utvrđuje tko je izabran za općinskog načelnika, gradonačelnika,


odnosno župana?

Općinski načelnik, gradonačelnik i župan te njihovi zamjenici biraju se većinom glasova svih
birača koji su glasovali prema evidenciji u izvatku iz popisa birača i priloženim potvrdama za
glasovanje.

Za općinskog načelnika, gradonačelnika i župana izabran je kandidat koji na izborima dobije


više od 50% glasova birača koji su glasovali (prvi krug glasovanja).

Iznimno, ako se za izbor općinskog načelnika, gradonačelnika i župana kandidirao samo jedan
ili samo dva kandidata, za općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana izabran je
kandidat koji na izborima dobije najveći broj glasova.

124. Kako se utvrđuje koji je kandidat izabran u drugom krugu glasovanja za izbor
općinskog načelnika, gradonačelnika i župana?

U drugom krugu glasovanja izabran je kandidat koji dobije veći broj glasova birača koji su
glasovali.

Ako u drugom krugu glasovanja oba kandidata dobiju jednak broj glasova, održat će se treći
krug glasovanja na način i po postupku propisanim za drugi krug glasovanja.

Ako u trećem krugu glasovanja oba kandidata dobiju jednak broj glasova, izborni postupak
ponovit će se u cijelosti.

125. Na koji način se određuje zastupljenost nacionalnih manjina u predstavničkom


tijelu?
Zastupljenost nacionalnih manjina u predstavničkim tijelima jedinica određuje se sukladno
odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Za određivanje broja pripadnika
nacionalne manjine u predstavničkom tijelu jedinice mjerodavni su službeni rezultati popisa
stanovništva.
Broj članova predstavničkog tijela iz reda pripadnika pojedine nacionalne manjine (sukladno
odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina) utvrdit će se tako da se udio
pojedine nacionalne manjine u ukupnom stanovništvu te jedinice pomnoži s brojem članova
predstavničkog tijela jedinice, a dobiveni broj zaokružuje se na cijeli broj bez decimalnog
ostatka. Ako manjina koja sudjeluje u ukupnom stanovništvu jedinice s najmanje 5% ne ostvari
pravo na zastupljenost u predstavničkom tijelu, ta manjina ima pravo na jednog člana
predstavničkog tijela.
Osim navedene zastupljenosti pripadnici nacionalnih manjina ostvaruju pravo na zastupljenost u
predstavničkom tijelu i u onim jedinicama u kojima je neovisno o udjelu pripadnika nacionalnih

Stranica 149 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

manjina u ukupnom stanovništvu jedinice, pravo na zastupljenost pripadnika nacionalnih


manjina u predstavničkom tijelu propisano statutom jedinice.

126. Što ako se ne postigne odgovarajuća zastupljenost nacionalnih manjina u


predstavničkom tijelu na provedenim izborima?
Ako se primjenom odredaba Zakona o lokalnim izborima ne postigne odgovarajuća
zastupljenost nacionalnih manjina u predstavničkom tijelu, Vlada Republike Hrvatske raspisat će
dopunske izbore za predstavnike nacionalnih manjina u roku od 90 dana od konstituiranja
predstavničkog tijela jedinice.

127. Tko ima pravo birati i biti biran na dopunskim izborima?


Na dopunskim izborima pravo birati i biti biran imaju samo birači iz reda pripadnika nacionalnih
manjina koji imaju pravo na zastupljenost i prebivalište na području jedinice.

128. Koji se trenutak smatra odlučnim za osiguravanje zastupljenosti nacionalnih manjina


u predstavničkom tijelu jedinice?
Smatrat će se da je zastupljenost nacionalnih manjina u predstavničkom tijelu jedinica osigurana
tijekom čitavog mandata predstavničkog tijela ako je osigurana u trenutku proglašenja konačnih
rezultata izbora (redovnih i dopunskih).

129. Kako se određuje pravo na zamjenika općinskog načelnika, gradonačelnika,


odnosno župana iz redova nacionalnih manjina?

Pravo na zamjenika općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana iz redova


nacionalnih manjina određuje se sukladno odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih
manjina i zakona kojim se uređuje sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Pravo na zamjenika općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana iz reda pripadnika


nacionalnih manjina imaju i nacionalne manjine kojima je neovisno o udjelu pripadnika
nacionalnih manjina u ukupnom stanovništvu jedinice, pravo na zamjenika općinskog načelnika,
gradonačelnika, odnosno župana iz reda pripadnika nacionalnih manjina propisano statutom
jedinice.

130. Na koji način se obavlja izbor zamjenika općinskog načelnika, gradonačelnika,


odnosno župana iz redova nacionalnih manjina, tko može predlagati kandidata, birati i biti
biran?

Zamjenik općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana iz reda pripadnika nacionalnih


manjina bira se neposredno na izborima tajnim glasovanjem na mandat od četiri godine,
istovremeno, na isti način i po istom postupku kao i općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno
župan.

Stranica 150 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

Pravo birati zamjenika općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana iz reda pripadnika
nacionalnih manjina imaju samo birači pripadnici manjina koje imaju pravo na zamjenika te
imaju prebivalište u jedinici.

Pravo biti biran za zamjenika općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana iz reda
pripadnika nacionalnih manjina ima birač iz reda pripadnika nacionalnih manjina koji na dan
stupanja na snagu odluke o raspisivanju izbora ima najmanje šest mjeseci prijavljeno
prebivalište na području jedinice za čije se tijelo izbori provode.

Pravo predlaganja kandidata za zamjenika općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno


župana iz reda pripadnika nacionalnih manjina imaju političke stranke registrirane u Republici
Hrvatskoj i birači.

131. Tko može promatrati izborni postupak, provedbu izbora te rad izbornih tijela?

Pravo promatrati izborni postupak, provedbu izbora te rad izbornih tijela imaju:

– promatrači političkih stranaka registriranih u Republici Hrvatskoj koje su predložile


kandidacijsku listu, odnosno kandidata (dalje: promatrači političkih stranaka),

– promatrači birača koji su predložili kandidacijsku listu birača, odnosno kandidata (dalje:
promatrači birača),

– promatrači nevladinih udruga registriranih u Republici Hrvatskoj kao udruga koja djeluje na
području neovisnog promatranja izbornih postupaka i/ili promicanja ljudskih i građanskih prava
- promatrači nevladinih udruga,

– promatrači međunarodnih organizacija koje djeluju u Republici Hrvatskoj – strani promatrači.

132. Tko nadzire ustavnost i zakonitost izbora?


Ustavnost i zakonitost izbora nadzire Ustavni sud Republike Hrvatske.

133. Tko može podnijeti prigovor zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja ili u
postupku izbora?

Prigovor zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja ili u postupku izbora za članove


predstavničkih tijela jedinica mogu podnijeti političke stranke, nositelji kandidacijske liste
birača, kandidati, najmanje 100 birača ili najmanje 5% birača jedinice u kojoj se provode izbori.

U postupku kandidiranja ili u postupku izbora za izvršno tijelo jedinice prigovor mogu podnijeti
političke stranke, kandidati, najmanje 100 birača ili najmanje 5% birača jedinice u kojoj se
provode izbori.

Stranica 151 od 279


Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

Ako je kandidacijsku listu ili kandidata predložilo više političkih stranaka, prigovor će se
smatrati pravovaljanim i kad ga je podnijela samo jedna politička stranka. Političke stranke će na
temelju svojih statuta odrediti tko se ima smatrati ovlaštenim podnositeljem prigovora.

134. Tko odlučuje o prigovorima zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja ili u


postupku izbora?

Prigovor zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja i u postupku izbora za članove županijske


skupštine i Gradske skupštine Grada Zagreba i župana i gradonačelnika Grada Zagreba podnosi
se Državnom izbornom povjerenstvu.

Prigovor zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja i u postupku izbora za članove općinskog i


gradskog vijeća, općinskih načelnika i gradonačelnika podnosi se županijskom izbornom
povjerenstvu.

Navedeni prigovori podnose se u roku od 48 sati računajući od isteka dana kad je izvršena
radnja na koju je stavljen prigovor.

Državno izborno povjerenstvo, odnosno županijsko izborno povjerenstvo dužno je donijeti


rješenje o prigovoru u roku od 48 sati od dana kada je prigovor dostavljen, odnosno od dana
kada su dostavljeni izborni materijali na koje se prigovor odnosi.

135. Kome se podnosi žalba protiv rješenja o prigovoru?


Protiv rješenja nadležnog izbornog povjerenstva podnositelj prigovora ima pravo podnijeti žalbu
Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem nadležnog izbornog povjerenstva u
roku od 48 sati računajući od dana primitka pobijanog rješenja.
Ustavni sud Republike Hrvatske će o žalbi odlučiti u roku od 48 sati od dana primitka žalbe.

Stranica 152 od 279


Uredsko poslovanje

Uredsko poslovanje

1. Što obuhvaća pojam „uredsko poslovanje"?

Uredsko poslovanje je skup pravila i mjera u postupanju s pismenima

• primanje,
• izdavanje,
• evidencija;
• dostava u rad,
• obrada,
• otpremanje,
• čuvanje,
• izlučivanje i
• predaja nadležnom arhivu ili drugom nadležnom tijelu.

2. Tko je sve dužan primjenjivati uredbu o uredskom poslovanju?

• tijela državne uprave-Uvijek


• stručne službe Hrvatskoga sabora i Vlade Republike Hrvatske
• stručne službe Ureda predsjednika Republike Hrvatske
• stručne službe drugih državnih tijela
• tijela i službe jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave pravne osobe koje
imaju javne ovlasti - samo ako za uredsko poslovanje nisu doneseni posebni propisi
(podredna primjena Uredbe)

3. Kako se uređuju ovlasti i postupanje u pojedinom tijelu?


Pravilnikom o unutarnjem redu pojedinog tijela.

4. Tko je odgovoran za provedbu uredbe o uredskom poslovanju?


Čelnici tijela državne uprave.

5. Tko je nadležan za obavljanje nadzora nad primjenom uredbe o uredskom poslovanju?

Upravna inspekcija središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove opće uprave

Stranica 153 od 279


Uredsko poslovanje

Od 2. srpnja 2009. godine središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove opće uprave je
Ministarstvo uprave (temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i
djelokrugu središnjih tijela državne uprave („Narodne novine", broj 77/09)

6. Što je pisarnica?
Pisarnica je posebna unutarnja ustrojstvena jedinica koja obavlja poslove primanja i pregleda
pismena i drugih dokumenata, njihovog razvrstavanja i raspoređivanja, upisivanja u
odgovarajuće evidencije (očevidnike), dostave u rad, otpremanja, razvođenja te njihova čuvanja
u pismohrani.

7. Jesu li sva tijela državne uprave dužna ustrojiti pisarnicu?


Da, ali iznimno, u tijelu kod kojeg je opseg uredskog poslovanja manji, poslove pisarnice može
obavijati određeni službenik uz druge poslove, a određena pismena mogu se zaprimati i u
pojedinim unutarnjim ustrojstvenim jedinicama tijela (ako to zahtijeva organizacija upravnog
poslovanja ili njihova prostorna izdvojenosti).

8. Može li pisarnica jednog tijela obavljati uredske poslove za više drugih tijela?
Da, pod uvjetom da se o tome u pisanom obliku dogovore čelnici tijela.

9. Kako se postupa sa pismenima koja nisu primljena posredstvom pisarnice već izravno
elektroničkim putem?
Takva pismena se bez odgode upisuju u odgovarajućoj elektroničkoj evidenciji pisarnice.

10. Što je pismohrana?


Pismohrana je dio pisarnice koja obavlja poslove čuvanja i izlučivanja pismena te drugih
dokumenata.

11. Nabrojite poslove koje obavlja pismohrana?

• preuzima dovršene spise (predmete),


• organizira korištenje, obradu, izlučivanje pismena i drugih dokumenata,
• vodi evidenciju o registraturnoj građi,
• brine se za cjelovitost i sređenost cjelokupne registraturne i arhivske građe,
• nadzire i čuva cjelokupnu registraturnu i arhivsku građu,
• obavlja poslove u svezi s predajom gradiva nadležnom arhivu sukladno posebnim
propisima o arhivskoj djelatnosti.

12. Što je dokument?


Dokument je svaki podatak, odnosno svaki napisani, umnoženi, nacrtani, slikovni, tiskani,
snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili bilo koji drugi zapis podatka, fizički predmet,

Stranica 154 od 279


Uredsko poslovanje

priopćenje ili informacija, koji sadržajem i strukturom čini raspoznatljivu i jednoznačno


određenu cjelinu povezanih podataka.

13. Što je elektronički dokument?

Elektronički dokument je bilo koja vrsta elektroničkog zapisa koji nema svojstva elektroničke
isprave.

Elektronička isprava je jednoznačno povezan cjelovit skup podataka koji su elektronici:i


oblikovani (izrađeni pomoću računala i drugih elektroničkih uređaja), poslani, primljeni ili
sačuvani na elektroničkom, magnetnom, optičkom iii drugom mediju, i koji sadrži svojstva
kojima se utvrđuje izvor (stvaratelj), utvrđuje vjerodostojnost sadržaja te dokazuje postojanost
sadržaja u vremenu. Sadržaj elektroničke ispravu uključuje sve oblike pisanog teksta, podatke,
slike i crteže, karte, zvuk, glazbu, govor, (članak 4. stavak 1. točka 1. Zakona o elektroničkoj
ispravi („Narodne novine", broj 150/05).

14. Što je pismeno?


Pismeno je podnesak ili akt.

15. Što je podnesak?


Podnesak je pismeno kojim stranka pokreće postupak, dopunjuje, mijenja svoj zahtjev odnosno
drugo traženje ili od tog odustaje.

16. Što je akt?


Akt je pismeno kojim tijelo odlučuje o predmetu postupka, odgovara na podnesak stranke,
određuje, prekida ili završava neku službenu radnju te obavlja službeno dopisivanje s drugim
tijelima odnosno pravnim osobama koje imaju javne ovlasti.

17. Što je prilog?


Prilog je svaki pisani sastavak ili slikovni prikaz (tablica, slika, crtež ili slično) kao i fizički
predmet koji se prilaže uz podnesak ili akt radi nadopune, pojašnjenja ili dokazivanja njegovog
sadržaja.

18. Što je spis?


Spis (predmet) je skup pismena, priloga i drugih dokumenata koji se odnose na isto pitanje ili
zadaću ili koji na drugi način čine posebnu cjelinu.

19. Što je dosje?


Dosje je skup predmeta koji se odnose na istu cjelinu, istu osobu, tijelo ili zadaću.

Stranica 155 od 279


Uredsko poslovanje

20. Kako se identificira predmet odnosno pismeno?


Predmet se identificira brojčanom oznakom, koja se sastoji od klasifikacijske oznake i
urudžbenog broja.

21. Opišite postupak primitka pismena i drugih pošiljki?

Primanje pismena i drugih pošiljki (novčanih pisama, paketa, brzojava i drugo) obavlja se, u
pravilu:

na određenom mjestu u pisarnici,

svakog radnog dana u uredovno radno vrijeme tijela,

prima ih ovlašteni službenik pisarnice.

Izvan redovnog radnog vremena, kao i u dane kad tijelo ne radi, pošiljke prima dežurni
službenik, ako je u tijelu organizirana služba dežurstva.

Izuzetno, za unutarnje ustrojstvene jedinice koje vode poseban upisnik predmeta upravnog
postupka odnosno urudžbeni zapisnik ili imaju osnovane odgovarajuće baze dokumenata u
slučaju elektroničke obrade dokumenata, čelnik tijela može odrediti da se pismena i druge
pošiljke upućene tim ustrojstvenim jedinicama primaju u tim jedinicama, ali se bez odgode
moraju ubilježiti i u odgovarajućoj elektroničkoj evidenciji pisarnice.

22. Opišite postupak s pismenima koja podliježu plaćanju upravne pristojbi?

Primitak podnesaka neposredno od stranke - službenik pisarnice odbit će primitak podneska


ako uz podnesak nije priložena propisana upravna pristojba.

Primitak podnesaka posredno putem poštanske službe, elektroničkim putem ili na drugi način -
ako nije priložen dokaz o plaćenoj upravnoj pristojbi, zaprimit će se, a o tome će se uz otisak
prijemnog štambilja staviti službena bilješka. S takvim podneskom postupit će se na način
propisan Zakonom o upravnim pristojbama.

23. Opišite postupak kada stranka traži predaju podneska usmeno na zapisnik?
Službenik pisarnice uputit će stranku službeniku iz nadležne unutarnje ustrojstvene jedinice.

24. Opišite postupak u slučaju kada tijelo nije nadležno za primitak podneska?

Ako tijelo nije nadležno za primitak podneska, službenik pisarnice tijela upozorit će na to
podnositelja i uputiti ga na nadležno tijelo, ako je jasno koje je tijelo nadležno za postupanje po
tom podnesku.

Stranica 156 od 279


Uredsko poslovanje

Ako podnositelj nakon upozorenja i dalje zahtjeva da se njegov podnesak primi, službenik
pisarnice dužan je zaprimiti takav podnesak, o tome će se staviti službena bilješka uz otisak
prijemnog štambilja i dostaviti ga u rad.

25. Opišite postupak potvrde primitka pismena?

Neposredno od stranke

Na zahtjev stranke koja neposredno predaje izvornik podneska, primitak podneska potvrđuje se
stavljanjem otiska prijemnog štambilja na kopiju podneska ili na poseban papir. U otisak
prijemnog štambilja upisuje se datum primitka i brojčana oznaka. Potvrdu potpisuje službenik
pisarnice koji je podnesak primio.

Od drugih tijela dostavljene puteni dostavljača

Primitak pismena od drugih tijela ili pravnih osoba koje imaju javne ovlasti a dostavljena putem
dostavljača, potvrđuje se stavljanjem datuma, potpisa i štambilja s nazivom tijela u dostavnoj
knjizi za mjesto, na dostavnici ili povratnici.

Putem poštanske službe i podizanjem iz poštanskog pretinca

Obavlja se na način utvrđen propisima za obavljanje poštanske službe. Prilikom primitka


odnosno podizanja pošiljki službenik ne smije podići pošiljku ako utvrdi da je pošiljka oštećena.
U takvom slučaju zatražit će od nadležne poštanske službe da se stanje i sadržaj pošiljke
komisijski utvrdi i tek tada smije preuzeti pošiljku zajedno sa zapisnikom o komisijskom
nalazu.

Elektroničkim putem

Pismena dostavljena u elektroničkom obliku s elektroničkim potpisom smatraju se vlastoručno


potpisanim sukladno posebnim propisima o elektroničkoj ispravi. Elektroničkim putem
dostavljeno pismeno smatra se podnijetim tijelu u trenutku kad je zabilježeno na poslužitelju za
primanje takvih poruka. Službenik koji je primio pismeno elektroničkim putem bez odgode će
pošiljatelju potvrditi primitak pismena.

Ako se iz tehničkih razloga ne može pročitati pismeno primljeno elektroničkim puteni, o tome
će se bez odgode na prikladan način obavijestiti pošiljatelja, koji je dužan ponovno poslati
pismeno u ispravnom elektroničkom obliku koji je u uporabi u tijelu kojem se šalje pismeno ili
ga dostaviti na drugi propisani način

Stranica 157 od 279


Uredsko poslovanje

26. Treba li zabilježiti točno vrijeme dostave?

Točno vrijeme dostave (sat i minuta) upisuje se izuzetno, kad je to posebnim propisima
određeno. Ovaj podatak treba pribilježiti i na primljenom pismenu odnosno njegovoj omotnici,
ako službenik nije ovlašten za otvaranje pošiljke.

27. Opišite postupak otvaranja pošiljki?

U radno vrijeme:

pošiljke primljene u zatvorenim omotnicama naslovljene na tijelo - otvara službenik pisarnice;

pošiljke primljene u zatvorenim omotnicama naslovljene na tijelo označene određenim stupnjem


tajnosti - otvara čelnik tijela ili druga službena osoba toga tijela koju on za to ovlasti;

pošiljke na čijoj je omotnici pored naziva tijela naznačeno osobno ime čelnika tijela ili druge
službene osobe toga tijela, kao niti pošiljke u vezi s raspisanom licitacijom, natječajima i druge
pošiljke ako je na omotnici naznačeno da ih može otvoriti samo čelnik tijela, druga službena
osoba ili komisija - ne smije potvrditi primitak niti otvoriti službenik pisarnice koji otvara
pošiljke. Takve pošiljke upisat će se u knjigu primljene pošte i uz potpis predati naslovljenoj
osobi, odnosno komisiji. Izuzetno, čelnik tijela može ovlastiti drugu službenu osobu da potvrdi i
otvori pošiljke naznačene na njegovo osobno ime;

Izvan radnog vremena:

U tijelu u kojem postoji služba dežurstva, pošiljke primljene izvan redovnog radnog vremena
prima dežurni službenik. Ako dežurni službenik nije ovlašten za otvaranje pošiljki, a razvidno je
da se radi o hitnoj pošiljci, o primitku takve pošiljke odmah će na prikladan način obavijestiti
službenu osobu toga tijela ovlaštenu za otvaranje te vrste pošiljki.

28. Opišite postupak pregleda pošiljki?

Prilikom otvaranja i pregleda sadržaja pošiljki naročito treba paziti da

• se ne ošteti njihov sadržaj,


• se pismena i prilozi ne pomiješaju te
• pojedino pismeno ili prilog ne ostanu u omotnici.

Ako neko od pismena označenih na omotnici nedostaje ili su primljeni samo prilozi bez
pismena, odnosno ako broj priloga koji su navedeni u pismenu ne odgovara broju primljenih
priloga ili se ne može utvrditi tko je pošiljatelj pismena, to će se navesti u službenoj bilješci uz
otisak prijemnog štambilja.

Stranica 158 od 279


Uredsko poslovanje

Uz pismeno primljeno preporučeno, prilaže se omotnica u svim slučajevima kad je datum


predaje pismena poštanskoj službi preporučeno od značaja za računanje rokova (na primjer:
žalbe, natječaji i slično) ili kad se iz samog pismena ne može utvrditi pošiljatelj, a ti su podaci
označeni na omotnici. Ako je u jednoj omotnici dostavljeno više pismena uz koje bi trebalo
priložiti omotnicu, omotnica će se priložiti uz jedno od tih pismena, a na ostala pismena upisat
će se brojčana oznaka pismena uz koje je priložena omotnica.

29. Opišite posebne postupke s primljenim pošiljkama?

Primljene oštećene omotnice ili druge pošiljke, ili postoji sumnja o njihovom neovlaštenom ili
zlonamjernom otvaranju - prije otvaranja treba o tome sastaviti službenu bilješku, u nazočnosti
i uz potpis još dva službenika toga tijela, u kojoj će se utvrditi vrsta i opseg oštećenja.

Pošiljka naslovljena na drugo tijelo, pravnu ili fizičku osobu, ili ako se nakon pregleda sadržaja
omotnice ustanovi daje pismeno upućeno drugom tijelu, pravnoj ili fizičkoj osobi - stavit će se
na njega bilješka: "Pogrešno dostavljeno" i uz naznaku kome se pismeno dostavlja, na prikladan
način dostavit će se onome kome je upućeno. Takva pismena upisuju se u knjigu otpremljene
pošte;

ako je uz podnesak priložen novac ili neka druga vrijednost, kratkom bilješkom ustanovit će se
njihova vrsta ili vrijednost, a iznos novca upisati u odgovarajuću rubriku prijemnog štambilja.
Ove vrijednosti predat će se, uz potpis primitka na samom podnesku, službeniku toga tijela
ovlaštenom za materijalno-financijsko poslovanje.

ako je uz pismeno priložena dostavnica, na njoj treba službenik pisarnice potvrditi primitak
stavljanjem datuma, potpisa te otiska štambilja s nazivom tijela i bez odgode je vratiti
pošiljatelju.

Izuzetno, ako je pismeno s dostavnicom naslovljeno na službenu osobu tijela, primitak


potvrđuje naslovljena osoba.

30. Opišite postupanje s aktima označenim određenim stupnjem tajnosti?

Primanje neposredno od stranke i putem pošte odnosno dostavljača - postupat će se prema


propisima o zaštiti tajnosti podataka;

Primanje elektroničkim putem - postupat će se prema propisima o zaštiti tajnosti podataka


informacijskoj sigurnosti. Za pismena označena određenim stupnjem tajnosti vode se posebne
evidencije (očevidnici), odnosno odgovarajuće elektroničke baze podataka, sukladno propisima
o tajnosti podataka.

Stranica 159 od 279


Uredsko poslovanje

31. Kako se razvrstavaju primljena pismena?

Primljena pismena razvrstavaju se na pismena predmeta upravnog postupka i pismena


predmeta neupravnog postupka.

Razvrstavanje primljenih pismena obavlja službenik pisarnice koji otvara i pregledava primljene
pošiljke. Izuzetno, čelnik tijela može odrediti da razvrstavanje pismena obavlja drugi službenik.

32. Opišite postupak raspoređivanja pismena?

Razvrstana pismena raspoređuju se na unutarnje ustrojstvene jedinice upisivanjem brojčane


oznake unutarnje ustrojstvene jedinice u rubriku „Ustrojstvena jedinica" prijemnog štambilja.

Raspoređivanje primljenih pismena obavlja službenik pisarnice koji otvara i pregledava


primljene pošiljke. Izuzetno, čelnik tijela može odrediti da raspoređivanje pismena obavlja drugi
službenik.

33. Tko i kako utvrđuje brojčane oznake unutarnjih ustrojstvenih jedinica?

Brojčane oznake unutarnjih ustrojstvenih jedinica utvrđuje čelnik tijela planom klasifikacijskih
oznaka i brojčanih oznaka stvaratelja i primatelja pismena, tako da obuhvaća sve poslove iz
djelokruga toga tijela.

Donosi se krajem tekuće godine za sljedeću kalendarsku godinu.

Brojčane oznake u toku godine ne smiju se mijenjati ni brisati, ali se mogu dodavati nove, ako
to, zahtijevaju promjene nastale u vezi ustrojstva i djelokruga tijela.

S planom klasifikacijskih oznaka i brojčanih oznaka stvaratelja i primatelja pismena moraju biti
upoznati svi službenici.

34. Tko obavlja razvrstavanje i raspoređivanje primljenih pismena?


Razvrstavanje i raspoređivanje primljenih pismena obavlja službenik pisarnice koji otvara i
pregledava primljene pošiljke. Izuzetno, čelnik tijela može odrediti da razvrstavanje i
raspoređivanje pismena obavlja drugi službenik.

35. Gdje se stavlja prijemni štambilj?

Na izvornike primljenih pismena koja se upisuju u upisnik predmeta upravnog postupka,


odnosno u urudžbeni zapisnik stavlja se otisak prijemnog štambilja.

Ako je dokument zaprimljen elektroničkim putem podaci koje sadrži prijemni štambilj, ugrađuju
se u primljeni dokument na način uređen posebnim propisima o elektroničkoj ispravi.

Stranica 160 od 279


Uredsko poslovanje

Otisak prijemnog štambilja stavlja se na pismeno u gornjem desnom uglu prve stranice
pismena, a ako tamo nema mjesta, na drugom pogodnom mjestu prve stranice. Ako na prvoj
stranici nema dovoljno mjesta, otisak prijemnog štambilja stavit će se na zadnjoj stranici
pismena na pogodno mjesto. Ako su sve stranice pismena u potpunosti popunjene, otisak
prijemnog štambilja stavit će se na papir koji će se pričvrstiti uz pismeno.

Otisak prijemnog štambilja ne stavlja se na priloge.

Prijemni štambilj ima nepromjenjivi i promjenjivi sadržaj. Nakon otiskivanja prijemnog


štambilja, na otisku ostaje ispisan nepromjenjiv sadržaj:

REPUBLIKA HRVATSKA

Brojčana oznaka tijela koje prima pismeno

Naziv tijela koje prima pismeno

Tekst „Primljeno"

Tekst „Klasifikacijska oznaka"

Tekst „Urudžbeni broj"

Tekst „Ustrojstvena jedinica"

Tekst „Prilozi"

Tekst „Vrijednost"

U prazna polja otiska zatim se upisuju slijedeći podaci:

„Primljeno" - datum primitka;

„Klasifikacijska oznaka" - klasifikacijsku oznaku;

„Urudžbeni broj" - urudžbeni broj;

„Ustrojstvena jedinica" - brojčana oznaka unutarnje ustrojstvene jedinice u koju se pismeno


raspoređuje;

„Prilozi" - broj priloženih priloga;

„Vrijednosti" - ukupan iznos upravne pristojbe, novca ili naznaku drugih vrijednosti koje su
priložene pismenu.

Omotnica pismena i upravna pristojba ne smatraju se prilozima

Stranica 161 od 279


Uredsko poslovanje

Brojčane oznake pojedinih tijela određene su Pravilnikom o jedinstvenim klasifikacijskim


oznakama i brojčanim oznakama stvaralaca i primalaca akata.

36. Opišite postupak upisivanja pismena?

Primljena, razvrstana i raspoređena pismena te vlastiti akti upisuju se u upisnik predmeta


upravnog postupka ili u urudžbeni zapisnik, kao osnovne evidencije uredskog poslovanja,
onoga dana i pod onim datumom kad su primljeni odnosno nastali.

U upisnik predmeta upravnog postupka upisuju se pismena predmeta upravnog postupka


(pismena upravnog postupka prvog stupnja upisuju se u upisnik predmeta upravnog postupka
prvog stupnja, a pismena upravnog postupka drugog stupnja u upisnik predmeta upravnog
postupka drugog stupnja)33, a u urudžbeni zapisnik pismena neupravnog postupka.

Ako se zbog velikog broja primljenih pismena ili iz drugih opravdanih razloga sva primljena
pismena ne mogu upisati istoga dana kad su primljena, upisat će se:

• najkasnije sljedećeg radnog dana,


• prije upisivanja novoprimljenih pismena
• s datumom kad su primljena.

U urudžbeni zapisnik se ne upisuju pismena koja ne predstavljaju službenu prepisku (na


primjer: vraćene dostavnice ili povratnice, dokumentacija internog karaktera, službena glasila,
časopisi, druge tiskovine i slično).

37. Koje se osnovne evidencije vode o primijenim, razvrstanim i raspoređenim pismenima


te vlastitim aktima?

Osnovne evidencije vode o primljenim, razvrstanim i raspoređenim pismenima te vlastitim


aktima su:

1. Urudžbeni zapisnik - za upisivanje pismena neupravnog postupka;


2. Upisnik predmeta upravnog postupka za upisivanje pismena:

• prvostupanjskog upravnog postupka,


• drugostupanjskog upravnog postupka.

38. Po kojem sustavu se vode osnovne evidencije uredskog poslovanja?


Po sustavu brojčanih oznaka, odnosno klasifikacijskih oznaka i urudžbenih brojeva.

Stranica 162 od 279


Uredsko poslovanje

39. Što označava klasifikacijska oznaka, a što urudžbeni broj?

Klasifikacijska oznaka označava predmet.

Urudžbeni broj označava pojedino pismeno u predmetu.

40. Kada se određuje klasifikacijska oznaka?


Klasifikacijska oznaka određuje se prilikom upisa prvog podneska odnosno akta kojim se osniva
predmet.

41. Tko određuje klasifikacijsku oznaku?


Pisarnica.

42. Objasnite od čega je sastavljena klasifikacijska oznaka?

Klasifikacijska oznaka sastavljena je od četiri grupe brojčanih oznaka:

• klasifikacije prema sadržaju,


• klasifikacije prema vremenu,
• klasifikacije prema obliku i
• rednog broja predmeta.

43. Objasnite klasifikaciju prema sadržaju?

Klasifikacija prema sadržaju određuje se prema sadržaju prvog pismena u predmetu. Pismena
koja se primaju svrstavaju se prema upravnom području u:

• glavne grupe (prvi broj klasifikacijske oznake),


• grupe (drugi broj),
• podgrupe (treći broj) i
• djelatnosti unutar podgrupe (četvrti i peti broj).

Brojevi koji označavaju djelatnost unutar podgrupe odvajaju se ravnom crticom (-) od brojeva
koji označavaju glavnu grupu, grupu i podgrupu, a kosom crtom (/) od klasifikacije prema
vremenu.

44. Objasnite klasifikaciju prema vremenu?


Klasifikacija prema vremenu određuje godinu otvaranja predmeta, a označava se s posljednja
dva broja kalendarske godine u kojoj je određeni predmet otvoren.

Stranica 163 od 279


Uredsko poslovanje

45. Objasnite klasifikaciju prema obliku (dosje)?

Klasifikacija prema obliku je brojčana oznaka dosjea koja po potrebi razrađuje klasifikaciju
prema sadržaju na uže cjeline.

Odvaja se ravnom crticom (-) od klasifikacije prema vremenu. Označava se s dva ili više brojeva,
od 01 pa nadalje, do potrebnog broja.

46. Što označava redni broj predmeta i kako se označava?

Redni broj predmeta označava redoslijed predmeta unutar klasifikacije prema sadržaju,
vremenu i obliku.

Odvaja se kosom crtom (/) od brojčane oznake klasifikacije prema obliku. Označava se s dva ili
više brojeva od 01 pa nadalje, do potrebnog broja.

47. Koje posebne oznake mogu imati pismena i kako se one označavaju?
Posebne oznake moraju imati slijedeća pismena:
predmeti upravnog postupka - oznaku prvostupanjskog ili drugostupanjskog upravnog
postupka (UP/I ili UP/II);
označena određenim stupnjem tajnosti - odgovarajuću oznaku stupnja tajnosti, sukladno
propisima o tajnosti podataka.
Posebne oznake stavljaju se ispred klasifikacijske oznake te odvajaju ravnom crticom (-) od
oznake klasifikacije prema sadržaju.
Oznaka upravnog postupka odnosno stupanj tajnosti upisuju se u otisak prijemnog štambilja.

48. Objasnite sadržaj urudžbenog broja?

Urudžbeni broj sastoji se od:

• brojčane oznake stvaratelja pismena


• brojčane oznake godine nastanka pismena,
• rednog broja pismena unutar predmeta.

49. Objasnite brojčanu oznaku stvaratelja pismena?

Brojčana oznaka stvaratelja pismena označava osobe ili tijela koja su se podneskom obratila
tijelu, odnosno tijela koja su sastavila akte.

Stranica 164 od 279


Uredsko poslovanje

U sastavu brojčane oznake stvaratelja pismena može se utvrditi i brojčana oznaka za pojedine
unutarnje ustrojstvene jedinice tijela, tako da se iza brojčane oznake tijela stavi ravna crtica (-) i
brojčana oznaka unutarnje ustrojstvene jedinice.

Ako se brojčana oznaka stvaratelja pismena razrađuje i po užim unutarnjim ustrojstvenim


jedinicama u tijelu, te se oznake međusobno također odvajaju crticama (-), a ako se razrađuju i
po pojedinim službenicima, broj službenika odvaja se kosom crtom {/) od oznake unutarnje
ustrojstvene jedinice.

50. Što označava brojčana oznaka godine nastanka akta ili primitka podneska i kako se
označava?
Godinu nastanka akta ili primitka podneska i označava se s posljednja dva broja kalendarske
godine u kojoj su nastali ili primljeni.

51. Što označava redni broj pismena?


Redni broj pismena označava redoslijed podneska, odnosno akta unutar predmeta.

52. Kako se međusobno odvajaju brojčana stvaratelja pismena, godina nastanka i rednog
broja?
Crticama (-).

53. Kada se određuje urudžbeni broj?


Urudžbeni broj određuje se kod upisivanja prvog podneska i svakog sljedećeg pismena koje se
odnosi na isti predmet.

54. Tko određuje urudžbeni broj?


Pisarnica.

55. Objasnite postupak povezivanja predmeta i prijenosa upisa?

Ako se isti predmet vodi pod dvije ili više klasifikacijskih oznaka, obavit će se povezivanje tih
klasifikacijskih oznaka u odgovarajućoj evidenciji (očevidniku) tako da će se predmet dalje voditi
pod klasifikacijskom oznakom pod kojom je predmet prvi put upisan, a kod upisa ostalih
predmeta označit će se u odgovarajućoj rubrici veze pod kojom će se klasifikacijskom oznakom
dalje voditi.

Na odgovarajući način postupit će se i kad neupravni predmet postane upravni ili obratno, s tim
da će službenik koji rješava predmet staviti službenu bilješku u omot spisa predmeta da je
predmet potrebno vratiti pisarnici radi upisa u odgovarajuću evidenciju, kako bi službenik
pisarnice u rubrici „Razvođenje ili napomena" evidencije upisao prijenos.

Stranica 165 od 279


Uredsko poslovanje

56. Što je omot spisa, kada se otvara, čemu služi i što sadrži?

Prilikom upisivanja prvog podneska, odnosno akta kojim se osniva predmet, otvara se omot
spisa za taj predmet, a podnesak, odnosno akt stavlja u omot spisa, u koji se ulažu i ostala
pismena tog predmeta.

Na unutarnjim stranicama omota spisa kronološki se vodi evidencija primljenih podnesaka


odnosno akata u predmetu.

Podnesci, odnosno akti slažu se u omotu spisa prema datumu njihova primitka odnosno
nastanka, tako da se na vrhu nalazi pismeno koje je zadnje primljeno ili nastalo.

Omot spisa ostaje u tijelu i kad se predmet dostavlja drugom tijelu na nadležno postupanje, sve
do izlučivanja ili predaje nadležnom arhivu.

57. Objasnite postupak združivanja pismena?

Nakon osnivanja spisa predmeta naknadno pristigli podnesci odnosno akti združuju se tako da
se svaki sljedeći podnesak ili akt dostavi u rad unutarnjoj ustrojstvenoj jedinici kod koje se
predmet nalazi.

Ako se spis predmeta nalazi u pismohrani ili rokovniku predmeta, novi podnesak odnosno akt
uložit će se u omot spisa toga predmeta i dostaviti u rad unutarnjoj ustrojstvenoj jedinici.

58. Objasnite postupak vođenja i zaključivanja upisnika predmeta upravnog postupka i


urudžbenog zapisnika?

Počinju se voditi na početku godine, a zaključuju se 31, prosinca tekuće godine, stavljanjem
službene bilješke o ukupnom broju predmeta upisanih u upisnik predmeta upravnog postupka,
odnosno urudžbeni zapisnik.

Službenu bilješku potpisuje službenik pisarnice koji vodi upisnik predmeta upravnog postupka
odnosno urudžbeni zapisnik. Ispod bilješke o zaključenju ispisuju se klasifikacijske oznake
neriješenih predmeta iz te godine.

Naknadno pristigli podnesci odnosno akti upisat će se u upisnik predmeta upravnog postupka,
odnosno urudžbeni zapisnik, one godine u kojoj je predmet osnovan.

Na kraju godine upisnik predmeta upravnog postupka, odnosno urudžbeni zapisnik, uvezuju se
u jednu ili više knjiga.

Ako se upisnik predmeta, odnosno urudžbeni zapisnik vode u elektroničkom obliku, na kraju
godine se ispisuju i također uvezuju u jednu ili više knjiga.

Stranica 166 od 279


Uredsko poslovanje

Zajedno s upisnikom predmeta upravnog postupka, odnosno urudžbenim zapisnikom, uvezuje


se i preslika plana klasifikacijskih, odnosno brojčanih oznaka stvaratelja i primatelja pismena za
tu godinu.

59. Što je kazalo i kako se vodi?

Pomoćna evidencija koja se vodi radi lakšeg i bržeg pronalaženja klasifikacijske oznake
predmeta.

U kazalo se upisuju podaci po predmetu prema početnom slovu prezimena, odnosno naziva
stranke na koju se predmet odnosi ili prema početnom slovu riječi koja označava bitni sadržaj
predmeta.

Po pošiljatelju, odnosno prema početnom slovu prezimena ili naziva pošiljatelja, upisivanje
podataka u kazalo obavlja se ako to zahtijeva veliki broj predmeta istog sadržaja.

Kazalo se ne mora voditi ako se evidencije (očevidnici) vode u elektroničkom obliku.

60. Objasnite postupak dostavljanja spisa predmeta odnosno pismena u rad?

Poslije upisivanja pismena u upisnik predmeta upravnog postupka odnosno urudžbeni zapisnik,
pismena se dostavljaju u rad u pravilu istog dana kad su zaprimljeni.

U izuzetnim slučajevima bit će dostavljeni u rad najkasnije početkom radnog vremena sljedećeg
radnog dana.

Dostavljanje pismena između pisarnice i unutarnjih ustrojstvenih jedinica obavija se putem


pomoćne evidencije - interne dostavne knjige (ukoliko se elektroničkim putem ne može sa
sigurnošću pratili tijek pismena između pisarnice i unutarnjih ustrojstvenih jedinica.

61. Što je interna dostavna knjiga, čemu služi i koja su pravila za njezino korištenje?

Interna dostavna knjiga je pomoćna evidencija putem koje se obavija dostavljanje pismena
između pisarnice i unutarnjih ustrojstvenih jedinica (ukoliko se elektroničkim putem ne može sa
sigurnošću pratiti tijek pismena između pisarnice i unutarnjih ustrojstvenih jedinica).

Svaka unutarnja ustrojstvena jedinica ima jednu, a po potrebi i više internih dostavnih knjiga.

Primitak pismena potvrđuje se potpisom ovlaštenog službenika unutarnje ustrojstvene jedinice.


Ovlašteni službenik unutarnje ustrojstvene jedinice dužan je nakon primitka pismena rasporediti
ih na pojedine službenike. Primanje pismena u rad potvrđuje i službenik kojem je predmet
dodijeljen u rad stavljanjem datuma i potpisa.

Stranica 167 od 279


Uredsko poslovanje

Interna dostavna knjiga nalazi se na određenom mjestu u unutarnjoj ustrojstvenoj jedinici, a


mora se dostaviti pisarnici u vrijeme upisivanja novih pismena.

Ako se spis predmeta ustupa drugoj unutarnjoj ustrojstvenoj jedinici istog tijela, ovlašteni
službenik unutarnje ustrojstvene jedinice stavit će unutar omota spisa uputu s potpisom,
datumom, i oznakom unutarnje ustrojstvene jedinice kojoj se akt ustupa, radi upisa u upisnik
predmeta upravnog postupka odnosno urudžbeni zapisnik.

Ako se pismena obrađuju elektroničkim putem, raspoređivanje pismena na službenike obavlja


ovlašteni službenik, određivanjem brojčane oznake unutarnje ustrojstvene jedinice odnosno
brojčane oznake službenika.

62. Koji su sastavni dijelovi neupravnog akta?

Službena prepiska s drugim tijelima ili osobama obavlja se neupravnim aktima.

Ako posebnim propisima nije drukčije određeno, neupravni akt mora sadržavati sljedeće
osnovne dijelove:

• zaglavlje,
• osobno ime odnosno naziv i adresu primatelja,
• kratku oznaku predmeta
• tekst akta,
• potpis ovlaštene službene osobe te
• otisak službenog pečata.

Osim osnovnih dijelova, neupravni akt sadržava i druge podatke (ako postoje):

• vezu brojčanih oznaka,


• naznaku priloga,
• kome se akt dostavlja osim primatelju

63. Gdje se stavlja zaglavlje akta i što sadrži?

Zaglavlje se stavlja u gornjem lijevom uglu akta.

Sadrži dijelove propisane propisima o natpisnoj ploči i zaglavlju akata tijela državne uprave,
lokalne, područne (regionalne) i mjesne samouprave te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti.

U zaglavlju akta klasifikacijska oznaka naznačuje se velikim slovima: „KLASA:", a urudžbeni broj:
„URBROJ:", kao i u oznaci veze i tekstu akta.

Stranica 168 od 279


Uredsko poslovanje

64. Pravila pisanja adrese primatelja?

Adresa primatelja sastoji se od:

1. imena i prezimena odnosno naziva primatelja te


2. adrese odnosno sjedišta,
3. ulice i kućnog broja (poštanskog pretinca),
4. poštanskog broja i naziva mjesta

Adresa primatelja kojima se akt dostavlja radi postupanja stavlja se na desnu stranu akta ispod
zaglavlja akta.

Ako se akt istog sadržaja (raspis) dostavlja istovrsnim tijelima odnosno pravnim osobama koje
imaju javne ovlasti, ispod naziva vrste tijela odnosno osoba stavlja se oznaka „SVIMA".

65. Pravila pisanja oznake predmeta?

Oznaka predmeta naznačuje se velikim slovima: „PREDMET:", s lijeve strane akta, ispod zaglavlja
akta, niže od adrese primatelja.

Kratki sadržaj predmeta sadrži:

1. ime i prezime odnosno naziv stranke,


2. njezino prebivalište odnosno sjedište te
3. stvar na koju se predmet odnosi.

66. Pravila pisanja veze brojčanih oznaka?


Oznaka: „Veza:" upisuje se ispod oznake „PREDMET" i u nastavku se navodi brojčana oznaka i
datum pismena na koje se odgovara odnosno očituje.

67. Pravila pisanja teksta akta?

Tekst akta mora biti jasan, sažet i čitak.

U tekstu mogu se upotrebljavati samo one kratice koje su općepoznate.

Zakone i druge propise koji se navode u aktu treba, u pravilu, napisati njihovim punim nazivom
uz oznaku službenog glasila, broj i godina, u kojem su objavljeni.

Stranica 169 od 279


Uredsko poslovanje

68. Pravila potpisivanja akta?

Službene akte vlastoručno potpisuje čelnik tijela ili ovlašteni službenik, Ime i prezime osobe
koja

potpisuje akt ispisuje se neposredno ispod naziva službene dužnosti.

Potpis ovlaštene osobe stavlja se s desne strane ispod teksta akta.

69. Pravila otiskivanja službenog pečata?

Na svakom aktu koji se otprema stavlja se s lijeve strane potpisa ovlaštene službene osobe
otisak službenog pečata

Otisak pečata treba jednim dijelom zahvatiti naziv službene dužnosti i potpis ovlaštene osobe
(ako posebnim propisima nije drukčije određeno).

70. Pravila za priloge koji se dostavljaju uz akt?

Prilozi koji se dostavljaju uz akt označavaju se njihovim ukupnim brojem odnosno njihovim
nazivom.

Oznaka priloga navodi se tako da se ispod teksta akta s lijeve strane navede riječ „Prilozi;".
Prilozi uz akt slažu se po redu izlaganja u aktu.

71. Kako se određuje način otpreme akta?

Način otpreme akta određuje se uputom pisarnici koja se stavlja lijevo ispod teksta odnosno
ispod oznake priloga i naznake kome se sve akt dostavlja, a sastoji se od:

načina otpreme (preporučeno, avionom, dostavom i slično), datuma i potpisa službenika koji je
akt izradio ili druge ovlaštene osobe.

72. Što je potrebno provjeriti prilikom otpreme akta?

Prilikom otpreme akta, službenik u pisarnici dužan je provjeriti formalnu ispravnost akta i na
eventualne nedostatke upozoriti službenika i vratiti mu spis predmeta radi nadopune akta, a
osobito ako

• adresa nije točna ili potpuna,


• uz akt nije priložen naznačeni broj priloga,
• akt nije potpisala ovlaštena službena osoba te

Stranica 170 od 279


Uredsko poslovanje

• ako nedostaje uputa pisarnici za daljnji rad.

73. Načini otpreme akta?


Akti koji se ne otpremaju elektroničkim putem, u pravilu se otpremaju običnom poštom.
Ovlašteni službenik može odrediti i drukčiji način otpreme akta.

74. Opišite pravila za postupanje ako se akt dostavlja radi obavijesti ili na znanje?

Ako se akt dostavlja i drugim osobama odnosno tijelima radi obavijesti ili na znanje, ispod
teksta l s lijeve strane akta stavljaju se riječi: „0 tome obavijest:" ili „Na znanje:", a ispod toga
osobna imena odnosno nazivi primatelja s adresom

Ako se akt dostavlja većem broju osoba koje nisu određene temeljem propisa ili odredive,
ovlaštena službena osoba dužna je uz uputu pisarnici priložiti popis primatelja s naznačenim
osobnim imenima odnosno nazivom i adresom sjedišta primatelja.

75. Navedite posebna pravila za dostavu upravnih akata?


U upravnim aktima osobna imena odnosno naziv osoba kojima se akt dostavlja naznačuju se
tako da se ispod upute o pravnom lijeku s lijeve strane akta navodi velikim slovima riječ:
„DOSTAVITI:" te osobe odnosno tijela kojima se akt dostavlja.

76. Navedite pravila za rješavanje više predmeta jednim aktom?

Ako je jednim aktom riješeno više predmeta koji se odnose na istu osobu ili tijelo, isto pitanje ili
cjelinu, a koji su upisani u upisnik predmeta upravnog postupka odnosno u urudžbeni zapisnik
pod različitim klasifikacijskim oznakama, takav akt treba donijeti pod prvom upisanom
klasifikacijskom oznakom, s time da se izvrši povezivanje klasifikacijskih oznaka u upisniku
predmeta upravnog postupka odnosno urudžbenom zapisniku.

U tom slučaju sva pismena koja se odnose na taj predmet odlažu se u omot spisa predmeta koji
je prvi upisan, a na omote spisa drugih predmeta stavlja se bilješka pod kojom klasifikacijskom
oznakom je predmet riješen.

Kad je jednim aktom riješeno više zasebnih predmeta, službenik je dužan na vrhu prve stranice
primjerka akta koji ostaje u spisu, na vidnom mjestu ispisati klasifikacijske oznake svih zajedno
riješenih predmeta.

77. U koliko se primjeraka izrađuju akti?


Akti se izrađuju u potrebnom broju primjeraka (osim ako se izrađuju elektroničkim putem).

Stranica 171 od 279


Uredsko poslovanje

78. Što je sve moguće koristiti za izdavanje uvjerenja i drugih potvrda koje se izdaju u
većem broju s istim osnovnim tekstom?

• propisane obrasce
• štambilje s odgovarajućim tekstom
• elektronička sredstva

Prilikom sastavljanja teksta obrazaca i štambilja treba voditi računa da je tekst u skladu s
posebnim propisima te da olakšaju i pojednostave rad tijela i stranaka.

79. Opišite postupak pripremanja akata za potpis?

Na jednom primjerku akta pripremljenog za potpis ovlaštene službene osobe koji ostaje u spisu,
stavlja potpis službenik koji je akt izradio za potpis, a po potrebi i drugi službenici koji su
sudjelovali u izradi akta.

Potpisi se stavljaju u pravilu s desne strane, ispod mjesta za potpis službene osobe ovlaštene za
potpisivanje.

80. Opišite postupak otpremanja akata?

Otpremanje akata obavlja se putem pisarnice (izuzetno, unutarnje ustrojstvene jedinice koje su
prostorno odvojene, a vode poseban upisnik predmeta upravnog postupka odnosno urudžbeni
zapisnik, mogu samostalno otpremati svoje akte, a ako ih ne otpremaju samostalno, otpremaju
ih putem pisarnice

Svi akti preuzeti u toku dana na otpremu, moraju biti otpremljeni tog istoga dana.

Akti primljeni poslije zaključivanja otpremnih knjiga, ako nisu hitni, otpremit će se idućeg
radnog dana.

Akti koji se istog dana šalju istom primatelju, na istu adresu, stavljaju se u jednu omotnicu. Ako
se koji od tih akata šalje preporučeno, treba u zajedničku omotnicu staviti i ostale akte koji bi se
inače otpremili kao obične pošiljke (Ako se istom primatelju istovremeno otpravlja velik broj
akata ili neki drugi materijali koji ne mogu stati u zajedničku omotnicu, treba ih pripremiti za
otpremu i otpremiti na način određen propisima poštanske službe).

Na omotnici u kojoj se otpremaju akti na gornjem lijevom uglu naslovne strane ispisuje se:

• naziv i adresu pošiljatelja,


• oznaka svih klasifikacijskih oznaka akata koji se nalaze u omotnici.

Stranica 172 od 279


Uredsko poslovanje

Osobno ime, naziv i mjesto primatelja pošiljke piše se velikim slovima, a ispod toga stavlja se
ulica i kućni broj ili broj poštanskog pretinca te poštanski broj odredišne pošte.

Neponišteni državni biljezi i druge vrijednosti te pošta označena određenim stupnjem tajnosti
otpremaju se uvijek preporučeno i predaju se pisarnici radi otpreme u zatvorenim omotnicama.

Omotnice s aktima označenim određenim stupnjem tajnosti moraju biti zapečaćene ili na drugi
pogodan način osigurane, sukladno propisima o tajnosti podataka.

81. Načini otpremanja akata?

• putem poštanske službe,


• putem dostavljača.

82. Što je i čemu služi dostavna knjiga za poštu?

Dostavna knjiga za poštu je pomoćna evidencija koja se vodi za otpremljenu poštu, radi upisa
svih akata koji se otpremaju putem poštanske službe.

U dostavnoj knjizi za poštu obračunavaju se i evidentiraju troškovi otpreme pošte na način


utvrđen općim aktima poštanske službe.

83. Što je i čemu služi dostavna knjiga za mjesto?

Pomoćna evidencija u koju se upisuju svi akti i drugi materijali koji se putem dostavljača
otpremaju drugim tijelima i osobama u istom mjestu ili se radi žurnosti ili drugih razloga
moraju osobno dostaviti.

Prijem pošiljke potvrdit će se potpisom u dostavnoj knjizi za mjesto i na dostavnici.

84. Kako se obavlja razvođenje dovršenih predmeta?

Razvođenje dovršenih predmeta obavlja se:

u upisniku predmeta upravnog postupka odnosno urudžbenom zapisniku,

prema uputi (službenika koji postupa po spisu) pisarnici,

upisivanjem datuma razvođenja i stavljanjem oznake: ,,a/a" i roka čuvanja (sukladno propisima
o arhivskoj djelatnosti).

Stranica 173 od 279


Uredsko poslovanje

Službenik pisarnice poslije obavljenog razvođenja dovršenih predmeta spis predmeta odlaže u
pismohranu.

Spisi koji se stavljaju u rokovnik predmeta s određenim datumom određuje službenik koji radi
na predmetu. Na omote spisa predmeta koji se odlažu u rokovnik predmeta stavlja se oznaka
,,R" (rok) i datum kad nastupa rok.

Službenik pisarnice poslije obavljenog razvođenja spis predmeta odlaže u rokovnik predmeta.

85. Koji se predmeti stavljaju u rokovnik predmeta i način postupanja s predmetima u


rokovniku predmeta?

Predmeti za koje je određeno da se drže u pisarnici do određenog roka stavljaju se u rokovnik


predmeta, prema datumu koji je odredio ovlašteni službenik.

Iz rokovnika predmeta uzimaju se svi predmeti i predaju u rad odgovarajućim unutarnjim


ustrojstvenim jedinicama preko interne dostavne knjige:

• na dan roka ili


• kad u međuvremenu pristigne novo pismeno koje se odnosi na taj predmet.

Ako dan roka pada u nedjelju ili državni praznik, predmeti se predaju u rad jedan dan ranije.

86. Opišite postupak s riješenim predmetima?

Ovlašteni službenici unutarnjih ustrojstvenih jedinica dužni su dovršene predmete bez odgode
vratiti pisarnici. Riješeni predmeti stavljaju se u pismohranu i u njoj čuvaju, sukladno propisima
o zaštiti arhivske građe.

Ako se pismena obrađuju elektroničkim putem, riješeni predmeti snimaju se na elektronički


medij i čuvaju na drugom mjestu. U izvornom obliku na papiru čuvaju se samo oni dokumenti
za koje je to utvrđeno propisom o izlučivanju arhivske građe.

Prije stavljanja spisa predmeta u pismohranu ovlašteni službenik koji je radio na spisu i dao
uputu pisarnici za razvođenje dužan je kronološkim redom, prema datumu nastanka odnosno
primitka složiti sva pismena s prilozima, na način da se na vrhu predmeta nalazi posljednje
pismeno u predmetu.

Ako su omoti spisa predmeta oštećeni, predmeti će se prije odlaganja u pismohranu staviti u
nove omote spisa.

Dovršeni predmeti odlažu se u pismohranu po klasifikacijskim oznakama, po rednim brojevima


predmeta.

Stranica 174 od 279


Uredsko poslovanje

87. Što podrazumijeva sređivanje i čuvanje predmeta u pismohrani?

Za svaku klasifikacijsku oznaku treba u pismohrani predvidjeti, u pravilu, posebni omot (fascikl,
korice s vezicama i slično) u kojem se predmeti slažu po broju predmeta unutar klasifikacijske
oznake.

U pismohrani se posebno odlažu predmeti upravnog postupka, a posebno predmeti neupravnog


postupka.

Na svaki posebni omot stavlja se:

• naziv tijela,
• klasifikacijska oznaka i
• oznaka ,,a/a".

Dovršeni predmeti, upisnici predmeta upravnog postupka odnosno urudžbeni zapisnici i


pomoćne evidencije, kao i ostali evidentirani materijali moraju se čuvati u sređenom stanju do
izlučivanja odnosno do predaje nadležnom arhivu.

Predmeti određenog stupnja tajnosti čuvaju se odvojeno od ostalih predmeta i to na način koji
osigurava čuvanje njihove tajnosti na primjeren način, sukladno propisima o tajnosti podataka.

88. Navedite pravila rukovanja predmetima stavljenim u pismohranu?

Predmetima stavljenim u pismohranu rukuje službenik pisarnice ovlašten za rad u pismohrani.

Spisi predmeta izdaju se iz pismohrane samo uz potvrdu i to ovlaštenoj službenoj osobi


nadležne unutarnje ustrojstvene jedinice. Potvrda mora sadržavati:

• klasifikacijsku oznaku predmeta,


• datum uzimanja i vraćanja spisa predmeta,
• potpis službenika koji preuzima spis predmeta
• oznaku unutarnje ustrojstvene jedinice.

Potvrda se drži na mjestu preuzetog spisa predmeta, a po povratku potvrda se ulaže u vraćeni
spis.

Iznimno, pismeno primljeno poslije odlaganja predmeta u pismohranu, uložit će se u spis


predmeta i dostaviti u rad nadležnoj ustrojstvenoj jedinici bez izdavanja potvrde.

Predmeti stavljeni u pismohranu mogu se izdavati i osobama izvan tijela samo uz pisano
odobrenje čelnika tijela.

Stranica 175 od 279


Uredsko poslovanje

89. Što je knjiga pismohrane?

Knjiga pismohrane je pomoćna evidencija koju je (ukoliko se elektroničkim putem ne vidi koji su
predmeti u pismohrani) dužna voditi pisarnica radi općeg pregleda cjelokupnog građe odložene
u pismohranu.

Kad se građa odložena u pismohranu nakon izlučivanja uništava ili predaje nadležnom arhivu,
akt o uništenju građe, odnosno akt o predaji građe nadležnom arhivu upisuje se u knjigu
pismohrane.

Akt o uništenju registraturne građe odnosno predaji nadležnom arhivu donosi čelnik tijela,
sukladno propisima o arhivskoj djelatnosti.

Na svaki dio građe odložene u pismohranu stavlja se oznaka rednog broja knjige pismohrane
pod kojim je upisana.

90. Postupanje s pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske?


Obavlja se sukladno posebnim propisima.

91. Čemu služe pečati i žigovi s grbom Republike Hrvatske?


Pečatom i žigom s grbom Republike Hrvatske tijela navedena Zakonom o pečatima i žigovima s
grbom Republike Hrvatske ovjeravaju vjerodostojnost akta.

92. Kako izgleda pečat s grbom Republike Hrvatske?


Pečat je okruglog oblika, izrađen od gume ili drugog odgovarajućeg materijala, a služi za
otiskivanje na papir ili drugu podlogu.

93. Kako izgleda žig s grbom Republike Hrvatske?


Žig je okruglog oblika, izrađen od metala ili drugog odgovarajućeg materijala, a služi za
utiskivanje u papir ili drugu podlogu.

94. Sadržaj pečata i žiga s grbom Republike Hrvatske?

Pečati i žigovi s grbom Republike Hrvatske sadrže:

• naziv Republika Hrvatska.


• grb Republike Hrvatske,
• naziv odnosno ime tijela,
• sjedište tijela

Naziv Republika Hrvatska te naziv i sjedište tijela ispisuje se hrvatskim jezikom i latiničnim
pismom. Kada je ustavnim zakonom i statutom jedinice lokalne i područne (regionalne)

Stranica 176 od 279


Uredsko poslovanje

samouprave u skladu sa zakonom utvrđena službena uporaba jezika i pisma etničke i


nacionalne zajednice ili manjine, sadržaj pečata i žiga ispisuje se jezikom i pismom etničke i
nacionalne zajednice ili manjine.

95. Čemu služe štambilji?


U obavljanju poslova uredskog poslovanja mogu se koristiti štambilji kao pomoćno-tehnička
sredstva, koji mogu biti promjenjivog sadržaja.

96. Tko sve rabi pečat i žig s grbom Republike Hrvatske?

• predsjednik Republike Hrvatske,


• Ured predsjednika Republike Hrvatske,
• Hrvatski sabor,
• Vlada Republike Hrvatske,
• tijela državne uprave,
• sudovi,
• druga tijela državne vlasti,
• Ustavni sud Republike Hrvatske,
• oružane snage Republike Hrvatske,
• javni bilježnici,
• pučki pravobranitelj,
• tijela jedinica lokalne samouprave i uprave,
• upravni odjeli te druga upravna tijela i stručne službe navedenih tijela,
• pravne osobe s javnim ovlastima.

97. Koja je svrha pečata i žigova s grbom Republike Hrvatske?


Potvrđivanje vjerodostojnosti akta.

98. Na koje se akte stavlja pečat i žig s grbom Republike Hrvatske?

Na akte koje navedena tijela:

• donose,
• kojima se međusobno ophode,
• upućuju pravnim osobama i građanima.

99. Na koje akte pravne osobe s javnim ovlastima stavljaju pečat i žig s grbom Republike
Hrvatske?
Samo na akte koje donose u okviru javnih ovlasti.

Stranica 177 od 279


Uredsko poslovanje

100. Kako izgleda pečat s grbom Republike Hrvatske?


Pečat je okruglog oblika, izrađen od gume ili drugog odgovarajućeg materijala, a služi za
otiskivanje na papir ili drugu podlogu.

101. Kako izgleda žig s grbom Republike Hrvatske?


Žig je okruglog oblika, izrađen od metala ili drugog odgovarajućeg materijala, a služi za
utiskivanje u papir ili drugu podlogu.

102. Što sadrže pečati i žigovi s grbom Republike Hrvatske?

• naziv i grb Republike Hrvatske,


• naziv, odnosno ime i sjedište tijela odnosno naziv i sjedište pravne osobe s javnim
ovlastima

103. Na kojem jeziku se ispisuje sadržaj pečata i žigova s grbom Republike Hrvatske?

Naziv Republike Hrvatske, naziv odnosno ime i sjedište tijela odnosno naziv i sjedište pravne
osobe s javnim ovlastima ispisuje se u pečatu i žigu hrvatskim jezikom i latiničnim pismom.

Kada je ustavnim zakonom i statutom jedinice lokalne samouprave u skladu sa zakonom


utvrđena službena uporaba jezika i pisma etničke i nacionalne zajednice ili manjine, sadržaj
pečata i žiga ispisuje se jezikom i pismom etničke i nacionalne zajednice ili manjine.

104. Tko smije izrađivati pečate i žigove s grbom Republike Hrvatske?

Pečate i žigove s grbom Republike Hrvatske može izrađivati samo:

• ovlašteni obrtnik
• ovlašteno trgovačko društvo

105. Tko izdaje rješenje o ovlaštenju za izrađivanje pečata i žigova s grbom Republike
Hrvatske?
Ministarstvo unutarnjih poslova.

106. Iz kojih razloga ministarstvo unutarnjih poslova može obrtniku ili trgovačkom
društvu odbiti izdavanje rješenja o ovlaštenju za izrađivanje pečata i žigova s grbom
Republike Hrvatske?

1. ako pri nadležnom tijelu nisu registrirani za obavljanje djelatnosti proizvodnje pečata i
žigova,
2. ako nemaju uvjete za sigurno čuvanje izrađenih pečata, žigova i matrica,

Stranica 178 od 279


Uredsko poslovanje

3. ako je odgovorna osoba ili osoba koja rukuje pečatima i žigovima osuđena zbog
krivičnog djela iz koristoljublja ili zbog inače nečasnog krivičnog djela koje se goni po
službenoj dužnosti, sve dok traju pravne posljedice osude

107. Iz kojih razloga ministarstvo unutarnjih postova može obrtniku ili trgovačkom
društvu ukinuti ovlaštenje za izrađivanje pečata i žigova s grbom Republike Hrvatske?

Ministarstvo unutarnjih poslova ukinut će obrtniku i trgovačkom društvu ovlaštenje za izradu


pečata i žigova s grbom Republike Hrvatske:

1. ako nakon izdavanja ovlaštenja nastupi jedan od sljedećih razloga:

• ako pri nadležnom tijelu nisu registrirani za obavljanje djelatnosti proizvodnje pečata i
žigova,
• ako nemaju uvjete za sigurno čuvanje izrađenih pečata, žigova i matrica,
• ako je odgovorna osoba ili osoba koja rukuje pečatima i žigovima osuđena zbog
krivičnog djela iz koristoljublja ili zbog inače nečasnog krivičnog djela koje se goni po
službenoj dužnosti, sve dok traju pravne posljedice osude;

2. na zahtjev obrtnika ili trgovačkog društva

Ove činjenice Ministarstvo unutarnjih poslova utvrđuje po službenoj dužnosti.

108. Tko daje odobrenje za izradu pečata i žigova s grbom Republike hrvatske tijelima i
pravnim osobama s javnim ovlastima?
Ministarstvo pravosuđa i uprave.

109. Iz kojih će razloga Ministarstvo pravosuđa i uprave odbiti zahtjev tijela ili pravne
osobe s javnim ovlastima za odobrenje za izradu pečata i žigova s grbom Republike
Hrvatske?
Ministarstvo pravosuđa i uprave odbit će zahtjev ako utvrdi da nisu ispunjeni propisani uvjeti za
uporabu pečata i žiga s grbom Republike Hrvatske.

110. Koje su dužnosti obrtnika ili trgovačkog društva koji smiju izrađivati pečate i žigove
s grbom Republike Hrvatske?
Dužni su voditi evidenciju o pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske koje su izradili, a
matrice izrađenih pečata i žigova uništiti.

111. Koji se pečati i žigovi s grbom Republike Hrvatske moraju uništiti?

Moraju se uništiti:

Stranica 179 od 279


Uredsko poslovanje

• pečati i žigovi s grbom Republike Hrvatske koji se zbog promjene naziva, istrošenosti ili
drugog razloga koji ih čini neuporabivim, stavljaju izvan uporabe,
• pečati i žigovi s grbom Republike Hrvatske koje rabe tijela koja prestaju s radom,
• pečati i žigovi s grbom Republike Hrvatske koje je rabila pravna osoba s javnim
ovlastima, a koja:

1. je promijenila naziv,
2. je prestala s radom ili
3. više nema javne ovlasti

112. Tko uništava pečate i žigove s grbom Republike Hrvatske?


Ministarstvo uprave.

113. Postoji li dužnost prijavljivanja nestanak pečata ili žiga s grbom Republike Hrvatske?
Da.

114. Kome se mora prijaviti nestanak pečata ili žiga s grbom Republike Hrvatske?
Ministarstvu uprave

115. Tko je dužan prijaviti nestanak pečata ili žiga s grbom Republike Hrvatske?
Čelnik tijela odnosno odgovorna osoba u pravnoj osobi s javnim ovlastima.

116. Gdje se i u kojem roku oglašava nestanak pečata ili žiga s grbom Republike
Hrvatske?
U „Narodnim novinama", u roku od 8 dana od saznanja za nestanak.

117. Što je obveza osobe koja pronađe pečat ili žig s grbom Republike Hrvatske?
Neodgodivo ga predati najbližoj policijskoj postaji ili upravi, korisniku pečata ili žiga ili
Ministarstvu uprave.

118. Tko provodi nadzor nad provedbom zakona o pečatima i žigovima s grbom
Republike Hrvatske?
Ministarstvo uprave i Ministarstvo unutarnjih poslova.

119. Koje je mjere ovlašten poduzeti državni službenik ovlašten za obavljanje nadzora
nad provedbom Zakona o pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske, ukoliko nađe
da je povrijeđen taj Zakon ili drugi propis?

Državni službenik ovlašten je poduzeti sljedeće mjere

• narediti otklanjanje utvrđenih nedostataka i nepravilnosti u određenom roku,

Stranica 180 od 279


Uredsko poslovanje

• podnijeti prijavu za pokretanje prekršajnog postupka ili prijavu zbog počinjenog


kaznenog djela,
• privremeno oduzeti pečate i žigove s grbom Republike Hrvatske koje je obrtnik ili
trgovačko društvo izradilo bez ovlaštenja, ili koji su izrađeni bez odobrenja Ministarstva
uprave,
• privremeno oduzeti obrtniku ili trgovačkom društvu ovlaštenje za izradu pečata i žigova
s / grbom Republike Hrvatske.

120. Kojim propisom se propisuje veličina pečata i žiga s grbom Republike Hrvatske,
način ispisivanja sadržaja, izrada, uporaba i rukovanje, način vođenja evidencije o
izrađenim pečatima i žigovima te odobrenjima za njihovu izradu, o pečatima i žigovima
koji se rabe te postupak uništavanja pečata i žiga i evidentiranja uništenih pečata i
žigova?

Pravilnikom za primjenu Zakona o pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske.

Pravilnikom za primjenu Zakona o pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske propisuje


se:

• veličina pečata i žiga s grbom Republike Hrvatske;


• način ispisivanja sadržaja;
• izrada,
• uporaba,
• rukovanje,
• način vođenja evidencije o izrađenim pečatima i žigovima te odobrenjima za njihovu
• izradu, o pečatima i žigovima koji se rabe,
• postupak uništavanja pečata i žiga i
• postupak evidentiranja uništenih pečata i žigova

121. Za što se plaćaju upravne pristojbe?


Upravne pristojbe plaćaju se za spise i radnje pred:

• tijelima državne uprave


• diplomatskim misijama, konzularnim uredima i drugim predstavničkim tijelima
Republike Hrvatske u inozemstvu
• tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i njihovim upravnim tijelima
te
• pravnim osobama s javnim ovlastima.

Stranica 181 od 279


Uredsko poslovanje

122. Tko je pristojbeni obveznik?

Pristojbeni obveznik je osoba na čiji se zahtjev pokreće postupak, odnosno obavljaju radnje za
koje je Tarifom propisano plaćanje pristojbe.

Ako pristojbeni obveznik podnosi jedan zahtjev kojim traži izdavanje više različitih akata,
smatrat će se da je pristojbeni obveznik predao onoliko zahtjeva koliko akata se izdaje.

Ako više pristojbenih obveznika podnosi jedan zajednički zahtjev kojim se traži izdavanje istog
akta, za zahtjev se plaća jedna pristojba.

123. U kojem trenutku nastaje pristojbena obveza?

Pristojbena obveza nastaje u trenutku zaprimanja zahtjeva za izdavanje akta ili druge isprave,
odnosno u trenutku zaprimanja svakog drugog podneska, neovisno o tome je li on zaprimljen u
pisanom obliku, poštom ili elektroničkim putem ili usmeno na zapisnik.

Za akte i radnje za čije je izdavanje ili obavljanje Tarifom propisana pristojba u posebnom
području, pristojbena obveza nastaje u trenutku udovoljavanja zahtjevu pristojbenog obveznika.

124. Kada se mora platiti upravna pristojba?


Pristojbe se plaćaju u trenutku nastanka pristojbene obveze (ako za pojedine slučajeve nije
propisano drukčije).

125. Tko vodi sustav e- Pristojbe?


Sustav e-Pristojbe je središnji informacijsko-tehnološki sustav elektroničke naplate, koji je
uređen posebnim propisom.
Sustav e-Pristojbe vodi Financijska agencija - FINA (u daljnjem tekstu: FINA).

126. Koje su vrste oslobođenja od plaćanja upravne pristojbe?


Opća i predmetna.

127. Nabrojite opća oslobođenja od plaćanja upravne pristojbe.


Od plaćanja pristojbi oslobođeni su:
1. Republika Hrvatska, tijela državne vlasti, tijela državne uprave i druga državna tijela, jedinice
lokalne i područne (regionalne) samouprave i njihova tijela
2. ustanove iz područja odgoja i obrazovanja, znanosti, visokog obrazovanja, kulture, zaštite
kulturne i prirodne baštine, zdravstva, socijalne skrbi te humanitarne organizacije koje su za
obavljanje svoje djelatnosti pribavile odobrenje nadležnog tijela državne uprave, u obavljanju
svoje osnovne djelatnosti; u smislu ovoga Zakona, osnovna djelatnost je djelatnost koja se

Stranica 182 od 279


Uredsko poslovanje

obavlja sukladno posebnom propisu, aktu o osnivanju, statutu ili drugom općem aktu
3. braniteljske zadruge, javne ustanove iz područja skrbi za hrvatske branitelje iz Domovinskog
rata i članove njihove obitelji te javne ustanove ‒ memorijalni centri iz Domovinskog rata, u
obavljanju svoje osnovne djelatnosti
4. organizacije osoba s invaliditetom u obavljanju svoje osnovne djelatnosti
5. građani čiji dohodak, uključujući i dohodak bračnog ili izvanbračnog druga, odnosno
dohodak životnog ili neformalnog životnog partnera, u protekloj i tekućoj godini ne prelazi
iznos neoporezivog dohotka i koji nemaju druge značajnije imovine (nekretnine, štednju,
motorna vozila i plovila), čija ukupna vrijednost ne prelazi 30.000,00 kuna, o čemu se daje
pisani iskaz
6. civilni invalidi Domovinskog rata i hrvatski ratni vojni invalidi iz Domovinskog rata, na temelju
odgovarajućih isprava kojima dokazuju svoj status
7. supružnici, djeca i roditelji smrtno stradalih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja iz
Domovinskog rata, na temelju odgovarajućih isprava kojima dokazuju svoj status
8. supružnici, djeca i roditelji poginulih, umrlih i nestalih civila iz Domovinskog rata, na temelju
odgovarajućih isprava kojima dokazuju svoj status
9. stradali pirotehničari i s njima izjednačene osobe, na temelju odgovarajućih isprava kojima
dokazuju svoj status
10. supružnici, djeca i roditelji smrtno stradalih pirotehničara i s njima izjednačenih osoba, na
temelju odgovarajućih isprava kojima dokazuju svoj status
11. žrtve seksualnog nasilja iz Domovinskog rata, na temelju odgovarajućih isprava kojima
dokazuju svoj status
12. prognanici i izbjeglice, na temelju odgovarajućih isprava kojima dokazuju svoj status
13. strani državljani za odobrenje za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, koji kao hrvatski
stipendisti dolaze u Republiku Hrvatsku radi školovanja i usavršavanja
14. stranci koji imaju status žrtve trgovanja ljudima i maloljetnici koji su napušteni ili su žrtve
organiziranog kriminala ili su iz drugih razloga ostali bez roditeljske zaštite, skrbništva ili bez
pratnje, tražitelji međunarodne zaštite, azilanti, stranci pod supsidijarnom zaštitom, članovi
obitelji azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koji zakonito borave u Republici Hrvatskoj
te stranci pod privremenom zaštitom i članovi obitelji stranaca pod privremenom zaštitom
15. stranci koji u organizaciji hrvatskih udruga ili institucija dolaze volontirati u Republiku
Hrvatsku
16. volonteri koji volontiraju u neprofitnim udrugama i ustanovama u Republici Hrvatskoj
sukladno posebnim propisima, odnosno na temelju programa međunarodne razmjene i
suradnje volontera
17. stranci koji volontiraju temeljem programa mobilnosti mladih koje Republika Hrvatska
provodi u suradnji s drugim državama.

Stranica 183 od 279


Uredsko poslovanje

128. Nabrojite predmetna oslobođenja od plaćanja upravne pristojbe?

(1) Predmetna oslobođenja naplate upravnih pristojbi utvrđuju se za određena pismena i radnje
pred tijelima koja u okviru svojeg djelokruga i ovlasti vode postupak ili obavljaju upravnu
radnju, prema odredbama ovoga Zakona ili prema posebnim propisima.

(2) Pristojbe se ne plaćaju na sljedeće:

1. predstavke i pritužbe te prijedloge državnim i drugim javnopravnim tijelima

2. zahtjeve na pristup informacijama u postupcima pred tijelima javne vlasti, sukladno


propisima kojima se uređuje pravo na pristup informacijama

3. zahtjeve i rješenja u postupcima odobrenja pravne pomoći

4. sva pismena i radnje pred tijelima koja u okviru svog djelokruga i ovlasti vode postupak ili
obavljaju upravnu radnju za koje je plaćanje naknade propisano posebnim propisom

5. molbe za pomilovanja i rješenja o tim molbama

6. zahtjeve za naknadu štete osoba neopravdano osuđenih i neosnovano lišenih slobode te


rješenja o tim predmetima

7. pismena i radnje u postupku pribavljanja dokaza o slabom imovnom stanju radi oslobođenja
od plaćanja pristojbe

8. pismena i radnje u postupku za povrat više plaćenih obveza

9. pismena i radnje u postupku za ispravljanje grešaka u rješenjima, ispravama i službenim


očevidnicima

10. ovjeru pravomoćnosti dozvola (lokacijska, građevinska i uporabna)

11. pismena i radnje u postupku sastavljanja i ispravljanja podataka upisanih u registar birača

12. akte i radnje za upis u knjigu državljana i državne matice te zahtjeve za izdavanje isprava iz
tih evidencija

13. sve prijave i prijedloge za utvrđivanje poreza i pristojbi te za korištenje poreznih


oslobođenja i olakšica

14. pismena i radnje u postupku vraćanja, odnosno ostvarenja prava naknade za oduzetu
imovinu

15. sva pismena i radnje za ostvarivanje prava iz mirovinskog, invalidskog i zdravstvenog


osiguranja te socijalne skrbi

Stranica 184 od 279


Uredsko poslovanje

16. sva pismena i radnje u postupcima priznavanja prava samostalnih umjetnika na uplatu
doprinosa za mirovinsko, invalidsko i zdravstveno osiguranje iz sredstava državnog proračuna
Republike Hrvatske te sva pismena i radnje u svezi s financiranjem javnih potreba u kulturi i
medijima

17. sva pismena i radnje u postupcima stambenog zbrinjavanja na području posebne državne
skrbi koji se vode prema posebnom propisu

18. sva pismena i radnje u postupcima ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog
rata i članova njihovih obitelji prema posebnom propisu

19. sva pismena i radnje u postupcima ostvarivanja prava ratnih vojnih invalida, mirnodopskih
vojnih invalida, civilnih invalida rata, sudionika rata i članova njihovih obitelji prema posebnom
propisu

20. sva pismena i radnje u postupcima ostvarivanja prava žrtava seksualnog nasilja iz
Domovinskog rata prema posebnom propisu

21. pismena i radnje u svezi s redovitim školovanjem učenika i studenata, osim pristojbi za
svjedodžbu nakon završenog školovanja ili diplome

22. pismena i radnje u svezi sa zasnivanjem radnog odnosa i ostvarivanjem prava iz radnog
odnosa te pismena i radnje u postupku ostvarivanja prava nezaposlenih osoba prema propisima
o zapošljavanju

23. izdavanje svjedodžbi odnosno diploma kao dokaza o stručnoj spremi i obrazovanju za
nezaposlene osobe koje se javljaju na natječaje za zapošljavanje

24. pismena i radnje u svezi s pomorskim i brodarskim knjižicama i sve upise u njih

25. pismena i radnje u svezi sa stalnim prikupljanjem i pružanjem humanitarne pomoći te


organiziranjem humanitarnih akcija

26. pismena i radnje u svezi s primanjem poklon-paketa i darova od dobrotvornih i


humanitarnih organizacija iz inozemstva

27. pismena i radnje u svezi s uređivanjem prava i dužnosti iz područja obrane

28. pismena i radnje u postupku izdavanja osobne iskaznice hrvatskim državljanima, dozvole
boravka za strance na stalnom boravku, potvrde o prijavi privremenog boravka za državljane
država članica Europskog gospodarskog prostora, boravišne iskaznice za državljane država
članica Europskog gospodarskog prostora, boravišne iskaznice za članove obitelji državljana
država članica Europskog gospodarskog prostora koji nisu državljani država članica Europskog

Stranica 185 od 279


Uredsko poslovanje

gospodarskog prostora, dozvole boravka za azilante te dozvole boravka za strance pod


supsidijarnom zaštitom i privremenom zaštitom

29. pismena i radnje u svezi sa zaštitom kulturnih dobara, osim za izdavanje dopuštenja za
obavljanje podvodnih aktivnosti u dijelovima unutarnjeg mora i teritorijalnih voda Republike
Hrvatske koji su zaštićeni kao kulturno dobro, kao i kod posebno zaštićenih podmorskih
lokaliteta

30. pismena i radnje u svezi sa zaštitom prirode

31. podneske upućene tijelima za predstavke i pritužbe i državnom odvjetništvu

32. pismena i radnje u postupku za pogreb umrlih osoba

33. pismena i radnje u postupku za ostvarivanje prava na doplatak za djecu

34. prijave i odjave prebivališta i boravišta osoba

35. pismena i radnje u postupku prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo

36. zahtjeve i uvjerenje o matičnom broju građana

37. zahtjeve i uvjerenje o osobnom identifikacijskom broju

38. pismena i radnje po postupcima u kojima se primjenjuju carinski propisi Europske unije i
carinski propisi Republike Hrvatske kojima se uređuju pojedina pitanja iz područja carinskih
propisa Europske unije čije uređenje nije u nadležnosti Europske unije

39. pismena i radnje po postupcima iz propisa kojima se uređuje oporezivanje trošarinama i


posebnim porezima

40. u postupcima izdavanja isprava koje se izdaju prema odredbama sporazuma koje Republika
Hrvatska sklapa o pograničnom prometu i suradnji

41. pismena i radnje u postupku odobrenja međunarodne i privremene zaštite

42. kod odjave oružja vlasnika registriranog oružja koji to oružje poklanjaju Republici Hrvatskoj

43. pravne lijekove protiv odluka u vezi s povratkom državljana trećih zemalja koji nezakonito
borave u Republici Hrvatskoj

44. zahtjeve za vizu za članove obitelji hrvatskog državljanina

45. zahtjeve za vizu za djecu do 12 godina

46. zahtjeve za vizu za nositelje diplomatskih i službenih putovnica koji putuju službeno

Stranica 186 od 279


Uredsko poslovanje

47. zahtjeve za vizu za članove obitelji državljana država članica Europskoga gospodarskog
prostora i Švicarske koji putuju s njima ili im se pridružuju

48. zahtjeve za produljenje roka valjanosti i/ili trajanja boravka odobrenog na temelju izdane
vize zbog više sile ili humanitarnih razloga

49. zahtjeve za vizu za učenike, studente, studente na poslijediplomskim studijima te


nastavnike u njihovoj pratnji koji dolaze u svrhu školovanja, studiranja i stručne izobrazbe

50. zahtjeve za vizu za istraživače, državljane trećih zemalja, koji dolaze u svrhu istraživanja
kako je određeno Preporukom br. 2005/761/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. rujna
2005. o olakšavanju izdavanja jedinstvenih viza za kratkotrajni boravak od strane država članica
za istraživače iz trećih zemalja koji putuju unutar Zajednice u svrhu obavljanja znanstvenog
istraživanja (SL L 289, 3. 11. 2005.)

51. zahtjeve za vizu, dozvole za boravak i rad te odobrenja za privremeni boravak za gostujuće
nastavnike i suradnike na visokim učilištima koji sudjeluju u izvođenju studijskih programa

52. zahtjeve za vizu, dozvole za boravak i rad te odobrenja za privremeni boravak za strane
istraživače koji se ugošćuju na znanstvenim organizacijama za rad na znanstvenim
istraživanjima te koji sudjeluju u izvođenju studijskih programa

53. zahtjeve za vizu za predstavnike neprofitnih organizacija u dobi do 25 godina radi


sudjelovanja na seminarima, konferencijama, sportskim, kulturnim ili obrazovnim događanjima
u organizaciji neprofitnih organizacija

54. pismena i radnje u postupku rješavanja po prigovoru za zaštitu prava putnika u zračnom
prometu

55. za upisivanje i ovjeru podataka upisanih u brodske isprave, zapise i knjige te u isprave i
knjige plovila koje vode lučke kapetanije u Republici Hrvatskoj

56. zahtjeve za ostvarivanje prava na potpore u poljoprivredi, šumarstvu, ribarstvu i ruralnom


razvoju

57. u postupku komasacije za poljoprivredno zemljište u svim radnjama u vezi s komasacijom

58. pismena i radnje u postupcima prijave i proglašenja projekata strateškim investicijskim


projektima Republike Hrvatske

59. pismena i radnje na zahtjev inozemnih nadležnih tijela sukladno međunarodnim ugovorima
koji su u primjeni

60. akte i radnje koji se vode po službenoj dužnosti.

Stranica 187 od 279


Uredsko poslovanje

(3) Oslobođenja iz stavka 2. ovoga članka primjenjuju se za sva pismena i radnje neovisno o
tome vodi li se postupak pred tijelima u Republici Hrvatskoj ili u inozemstvu.

(4) Od plaćanja pristojbi na zahtjev za vizu mogu se osloboditi osobe koje u Republiku
Hrvatsku dolaze:

‒ iz humanitarnih razloga

‒ volontirati

‒ radi kulturne, znanstvene ili drugog oblika suradnje sa zemljom čije državljanstvo te osobe
imaju ako oslobađanje od pristojbi predlože državna tijela Republike Hrvatske

‒ kao sudionici seminara, konferencija, sportskih, kulturnih ili obrazovnih događanja u dobi do
25 godina.

(5) Pristojbe se ne plaćaju kod elektroničke razmjene podataka o kojima tijela državne uprave
vode službenu evidenciju, s institucijama koje dokažu da temeljem propisa imaju pravni temelj
za korištenje tih podataka te kod elektroničkih usluga razine informatiziranosti 4 i više.

(6) Ako je za pojedina pismena i radnje ovim Zakonom propisano plaćanje odnosno
oslobođenje od plaćanja pristojbi, a posebnim propisom je propisano drugačije, primjenjuje se
poseban propis.

130. Tko ima pravo na povrat plaćene upravne pristojbe?


Pravo na povrat plaćene ili više plaćene pristojbe ima osoba koja je platila upravnu pristojbu:

• koju nije bila obvezna platiti ili


• u većem iznosu od propisanog ili
• za radnju koju tijelo nije obavilo.

131. Kako se pokreće postupak za povrat plaćene upravne pristojbe?


Postupak za povrat pristojbe pokreće se na zahtjev stranke, u roku od 90 dana od dana kada je
pristojba više ili pogrešno uplaćena, odnosno od dana saznanja da radnja nije obavljena.

132. Tko je ovlašten za rješavanje zahtjeva za povrat plaćene upravne pristojbe?


O zahtjevu za povrat pristojbe rješenjem odlučuje tijelo za čiji je rad plaćena pristojba.
Zahtjev za povrat pristojbe od pravnih osoba s javnim ovlastima zaprima se u nadležnim
ispostavama Ministarstva financija, Porezne uprave prema sjedištu pravne osobe s javnim
ovlastima, a o zahtjevu odlučuje rješenjem Ministarstvo financija.

Stranica 188 od 279


Uredsko poslovanje

133. Kakav je postupak u slučaju da pristojbeni obveznik ne plati pristojbu u propisanom


roku?

Po podnescima za koje nije plaćena pristojba u propisanom roku, ili nije plaćena u dostatnom
iznosu, osim ako se ne radi o aktima koji su doneseni po službenoj dužnosti, neće se postupati
dok pristojbeni obveznik ne dostavi dokaz o plaćenoj pristojbi.

Iznimno, ako nadležno tijelo postupi po zahtjevu pristojbenog obveznika, a pristojba nije
naplaćena, ona će se naplatiti od pristojbenog obveznika prisilno, prema odredbama zakona
kojim se uređuje opći porezni postupak.

134. Opišite postupak s podnescima i drugim spisima za koje upravna pristojba nije
plaćena ili nije plaćena u dostatnom iznosu?
Ako je podnesak ili drugo pismeno za koje nije plaćena pristojba, ili nije plaćena u dostatnom
iznosu, dostavljeno poštom ili elektroničkim putem, tijelo nadležno za odlučivanje po zahtjevu
zaključkom će pozvati pristojbenog obveznika da u roku od 15 dana od dana njegova primitka
plati redovnu pristojbu i pristojbu za opomenu.
Ako pristojbeni obveznik uplati pristojbu iz stavka 2. ovoga članka, smatra se da je pristojba
uredno plaćena od trenutka podnošenja podneska.
Ako pristojbeni obveznik ne plati propisanu pristojbu za podnesak iz stavka 2. ovoga članka,
smatra se da je pristojbeni obveznik odustao od zahtjeva.

135. Zastarijeva li pravo na naplatu pristojbe?


Da.

136. Koji se zakon primjenjuje na postupke utvrđivanja zastare prava na naplatu pristojbe
i prava na povrat pristojbe?

Na postupke utvrđivanja zastare prava na naplatu pristojbe, kao i postupke utvrđivanja prava na
povrat pristojbe primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje opći porezni postupak.

137. Zastarijeva li pravo na povrat pristojbe?


Da.

138. Tko obavlja nadzor nad primjenom Zakona o upravnim pristojbama i propisima
donesenih na temelju toga Zakona?
Nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona u dijelu
primjene sustava e-Pristojbe obavlja Ministarstvo uprave, a u ostalom dijelu Ministarstvo
financija.

Stranica 189 od 279


Uredsko poslovanje

139. Na koji se način plaća upravna pristojba?


Upravna pristojba plaća se na propisani račun neovisno o iznosu pristojbe.

Iznimno, pristojbe u iznosu do 100,00 kuna mogu se platiti u državnim biljezima.

Ako za pojedine slučajeve Zakonom o upravnim pristojbama nije propisano drugačije, pristojbe
se mogu plaćati i putem sustava e-Pristojbe.

140. Na koji se način plaćaju konzularne pristojbe?


Konzularne pristojbe u inozemstvu plaćaju se:

• na bankovni račun diplomatskih misija ili konzularnih ureda,


• iznimno - u gotovini.
Obračun konzularnih pristojbi obavlja se prema prosječnom srednjem tečaju kune iz
tečajnice Hrvatske narodne banke za prethodnu kalendarsku godinu. Ako neke od
nacionalnih valuta nema u tečajnici za obračun konzularnih pristojbi primjenjuje se tečaj
američkog dolara.
Rješenje o povratu konzularnih pristojbi donosi šef diplomatske misije, odnosno
konzularnog ureda Republike Hrvatske u inozemstvu i izvršava ga na teret tekućih
prihoda od konzularnih pristojbi.

141. Na koji način se obračunava upravna pristojba pristojbenom obvezniku koji iz


inozemstva traži da mu tijelo uprave Republike Hrvatske obavi radnju za koju se plaća
pristojba?

Pristojbeni obveznik koji iz inozemstva traži da mu tijelo obavi radnju za koju se plaća
pristojba, pristojbu plaća u stranoj valuti prema srednjem tečaju kune iz tečajnice Hrvatske
narodne banke na dan plaćanja pristojbe.

Ako neke od nacionalnih valuta nema u tečajnici primjenjuje se tečaj američkog dolara.

Iznimno, pristojbe se putem sustava e-Pristojbe plaćaju sukladno propisu kojim je uređen platni
promet.

142. Što se mora naznačiti u rješenju ili drugoj ispravi?


U rješenju ili drugoj ispravi za koju je plaćena pristojba naznačuje se:

• da je pristojba plaćena,
• u kojem iznosu,
• na koji način i

Stranica 190 od 279


Uredsko poslovanje

• prema kojem tarifnom broju.


U rješenju i ispravama koje se izdaju bez pristojbe mora se naznačiti na osnovi kojih su
odredbi Zakona o upravnim pristojbama i drugih propisa oslobođene od plaćanja
pristojbe.

143. Tko poništava državne biljege?


Poništavanje državnih biljega koji se lijepe na podnesak obavlja tijelo nadležno za prijam
podneska odnosno tijelo koje donosi rješenje ili drugu ispravu za koju je plaćena pristojba.

144. Kako se poništavaju državni biljezi?


Državni biljezi poništavaju se štambiljem »PONIŠTENO« ili na drugi odgovarajući način.

145. Na što je potrebno paziti u slučaju kada se upravna pristojba uplaćuje na propisani
račun?
Da u spisu tijela pred kojim je plaćena pristojba obavezno mora biti dokaz o obavljenoj uplati
pristojbe.

146. Čiji je prihod ostvaren naplatom upravnih pristojbi?


Prihod ostvaren od maloprodaje državnih biljega zajednički je prihod državnog proračuna,
proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave na čijem je području obavljena
maloprodaja državnih biljega, i to u jednakim dijelovima.
Pristojbe uplaćene izravno na propisani račun za pismena i radnje iz djelokruga tijela državne
uprave, diplomatskih misija, konzularnih ureda i drugih predstavničkih tijela Republike Hrvatske
u inozemstvu prihod su državnog proračuna Republike Hrvatske.
Pristojbe uplaćene izravno na propisani račun za pismena i radnje pred tijelima jedinica
područne (regionalne) samouprave i njihovim upravnim tijelima prihod su jedinica područne
(regionalne) samouprave pred čijim je tijelima plaćena pristojba.
Pristojbe uplaćene izravno na propisani račun za pismena i radnje pred tijelima jedinica lokalne
samouprave i njihovim upravnim tijelima prihod su jedinica lokalne samouprave pred čijim je
tijelima plaćena pristojba.
Pristojba uplaćena izravno na propisani račun za pismena i radnje pravnih osoba s javnim
ovlastima prihod je državnog proračuna, proračuna jedinica lokalne ili područne (regionalne)
samouprave. Pripadnost prihoda određuje se na temelju čijeg je ovlaštenja pravnoj osobi s
javnim ovlastima povjereno obavljanje poslova te prema mjestu sjedišta odnosno prema mjestu
sjedišta njezine područne jedinice gdje su obavljeni poslovi.
Pristojbe plaćene izravno na propisani račun uključuju i pristojbe plaćene kroz sustav e-
Pristojbe.

Stranica 191 od 279


Uredsko poslovanje

147. Tko je, osim zakonodavca, sukladno zakonu o upravnim pristojbama ovlašten za
izmjenu iznosa iz tarife upravnih pristojbi?
Vlada Republike Hrvatske.

148. Tko propisuje izdavanje, raspačavanje, povlačenje iz uporabe i zamjenu državnih


biljega?
Ministar financija.

149. Koje ovlasti ima ministar financija vezano uz državne biljege?


Izdavanje, raspačavanje, povlačenje iz uporabe, zamjenu državnih biljega ovlaštenje za
maloprodaju državnih biljega ostalim pravnim i fizičkim osobama, visinu provizije koja pripada
prodavatelju državnih biljega.

150. Tko može obavljati maloprodaju državnih biljega?


Maloprodaju državnih biljega mogu obavljati tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne
(regionalne) samouprave i njihova tijela, sudovi, banke, FINA, HP ‒ Hrvatska pošta d.d. i javni
bilježnici.

151. Što propisuje uredba o natpisnoj ploči i zaglavlju akta tijela državne uprave, lokalne,
područne (regionalne) samouprave i mjesne samouprave, te pravnih osoba koje imaju
javne ovlasti.
Uredbom je propisano slijedeće:

• sadržaj, izgled i način isticanja natpisne ploče


• sadržaj zaglavlja akta
• način ispisivanja dvojezične ili višejezične natpisne ploče i zaglavlja akta
za
• tijela državne uprave: ministarstva, državne upravne organizacije i urede državne uprave
u jedinicama područne (regionalne) samouprave
• tijela jedinica lokalne samouprave
• tijela jedinica područne (regionalne) samouprave
• mjesnu samoupravu
• pravne osobe koje imaju javne ovlasti.

152. Koji sadržaj mora imati natpisna ploča ministarstva?

• grb Republike Hrvatske,


• naziv: »Republika Hrvatska«,
• naziv ministarstva

Stranica 192 od 279


Uredsko poslovanje

153. Koji sadržaj mora imati natpisna ploča upravne organizacije u sastavu ministarstva?

• grb Republike Hrvatske,


• naziv: »Republika Hrvatska«,
• naziv ministarstva
• naziv upravne organizacije

Naziv upravne organizacije ispisuje se većim slovima u odnosu na ostali tekst.

154. Što dodatno sadrži natpisna ploča unutarnje ustrojstvene jedinice ministarstva,
odnosno upravne organizacije u sastavu ministarstva, koja nije smještena u zgradi s
ministarstvom, odnosno sa upravnom organizacijom u sastavu ministarstva?

Osim dijelova koje sadrži natpisna ploča upravne organizacije u sastavu ministarstva, iza naziva
ministarstva, odnosno upravne organizacije u sastavu ministarstva, kojoj pripada, sadrži i:

• naziv unutarnje ustrojstvene jedinice


• a ukoliko ima sjedište u drugom mjestu, uz naziv unutarnje ustrojstvene jedinice, sadrži
i mjesto sjedišta

Naziv i sjedište unutarnje ustrojstvene jedinice ispisuje se većim slovima u odnosu na ostali
tekst.

155. Što sadrži natpisna ploča diplomatske misije i konzularnog ureda rh u inozemstvu?

grb Republike Hrvatske

naziv Veleposlanstvo Republike Hrvatske odnosno naziv diplomatske misije ili konzularnog
ureda

156. Što sadrži natpisna ploča državne upravne organizacije?

• grb Republike Hrvatske,


• naziv: »Republika Hrvatska«,
• naziv državne upravne organizacije

Naziv državne upravne organizacije ispisuje se većim slovima u odnosu na ostali tekst.

157. Gdje se na natpisnoj ploči stavlja grb Republike Hrvatske?


Na sredini iznad naziva »Republika Hrvatska«

Stranica 193 od 279


Uredsko poslovanje

158. Što sadrži zaglavlje akta ministarstva?

• grb Republike Hrvatske,


• naziv: »Republika Hrvatska«,
• naziv ministarstva,
• klasifikacijsku oznaku,
• urudžbeni broj,
• mjesto i
• datum izrade akta

159. Što sadrži zaglavlje akta upravne organizacije u sastavu ministarstva?

• grb Republike Hrvatske,


• naziv: »Republika Hrvatska«,
• naziv ministarstva i upravne organizacije,
• klasifikacijsku oznaku,
• urudžbeni broj,
• mjesto i
• datum izrade akta

160. Što sadrži zaglavlje akta unutarnje ustrojstvene jedinice ministarstva i upravne
organizacije u sastavu ministarstva?

Osim dijelova koje sadrži zaglavlje akta ministarstva i upravne organizacije u sastavu
ministarstva, iza naziva tijela kojem pripada sadrži:

• naziv unutarnje ustrojstvene jedinice,


• a ukoliko ima sjedište u drugom mjestu, uz naziv unutarnje ustrojstvene jedinice, sadrži
i mjesto sjedišta.

161. Što sadrži zaglavlje akta državne upravne organizacije?

• grb Republike Hrvatske,


• naziv: »Republika Hrvatska«,
• naziv državne upravne organizacije,
• klasifikacijsku oznaku,
• urudžbeni broj,
• mjesto i

Stranica 194 od 279


Uredsko poslovanje

• datum izrade akta

162. Što sadrži zaglavlje akta unutarnje ustrojstvene jedinice državne upravne
organizacije?

Osim dijelova koje sadrži zaglavlje akta državne upravne organizacije, iza naziva tijela kojem
pripada sadrži:

• naziv unutarnje ustrojstvene jedinice,


• a ukoliko ima sjedište u drugom mjestu, uz naziv unutarnje ustrojstvene jedinice, sadrži
i mjesto sjedišta.

163. Koji sadržaj mora imati natpisna ploča ureda državne uprave u jedinici područne
(regionalne) samouprave?

• grb Republike Hrvatske,


• naziv: »Republika Hrvatska«,
• riječi: »Ured državne uprave u (naziv županije)
• sjedište

Naziv ureda državne uprave ispisuje se većim slovima u odnosu na ostali tekst.

164. Koji sadržaj mora imati natpisna ploča ispostave ureda državne uprave u jedinici
područne (regionalne) samouprave i matičnog ureda?

• grb Republike Hrvatske,


• naziv: »Republika Hrvatska«,
• riječi: »Ured državne uprave u (naziv županije)«,
• riječ: »Ispostava« i sjedište ispostave, odnosno
• riječi: »Matični ured« i sjedište matičnog ureda.

Naziv i sjedište ispostave, odnosno matičnog ureda ispisuje se većim slovima u odnosu na ostali
tekst.

165. Koji sadržaj mora imati natpisna ploča unutarnje ustrojstvene jedinice ureda državne
uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave, koja nije smještena u zgradi sa
uredom?

• grb Republike Hrvatske,

Stranica 195 od 279


Uredsko poslovanje

• naziv: »Republika Hrvatska«,


• riječi: »Ured državne uprave u (naziv županije)«,
• naziv unutarnje ustrojstvene jedinice,
• mjesto sjedišta (ukoliko ima sjedište u drugom mjestu)

Naziv i sjedište unutarnje ustrojstvene jedinice ispisuje se većim slovima u odnosu na ostali
tekst.

166. Što sadrži zaglavlje akta ureda državne uprave u jedinici područne (regionalne)
samouprave?

• grb Republike Hrvatske,


• naziv: »Republika Hrvatska«,
• riječi: »Ured državne uprave u (naziv županije)«,
• naziv osnovne unutarnje ustrojstvene jedinice, odnosno unutarnje ustrojstvene jedinice
osnovane posebnim propisom
• klasifikacijsku oznaku
• urudžbeni broj
• mjesto i
• datum izrade akta

167. Što sadrži zaglavlje akta ispostave ureda državne uprave u jedinici područne
(regionalne) samouprave?

• grb Republike Hrvatske,


• naziv; »Republika Hrvatska«,
• riječi: »Ured državne uprave u - (naziv županije)
• naziv osnovne unutarnje ustrojstvene jedinice ureda na čije se poslove odnosi akt,
• riječ: »Ispostava"
• sjedište ispostave
• klasifikacijsku oznaku
• urudžbeni broj,
• mjesto i
• datum izrade akta

168. Koji sadržaj mora imati natpisna ploča tijela općine?

• grb Republike Hrvatske,


• naziv: »Republika Hrvatska«,

Stranica 196 od 279


Uredsko poslovanje

• naziv županije,
• naziv općine,
• naziv tijela općine,
• sjedište.

Naziv tijela općine ispisuje se većim slovima u odnosu na ostali tekst.

169. Koji sadržaj mora imati natpisna ploča tijela grada?

• grb Republike Hrvatske,


• naziv: »Republika Hrvatska«,
• naziv županije,
• naziv grada,
• naziv tijela grada,
• sjedište.

Naziv tijela grada ispisuje se većim slovima u odnosu na ostali tekst.

170. Koji sadržaj mora imati natpisna ploča tijela županije?

• grb Republike Hrvatske,


• naziv: »Republika Hrvatska«,
• naziv županije
• naziv tijela županije,
• sjedište županije.

Naziv tijela županije ispisuje se većim slovima u odnosu na ostali tekst.

171. Kako ističe natpisnu ploču upravno tijelo općine, grada i županije koje nije
smješteno u zgradi s tijelom kojem pripada?

Ističe natpisnu ploču istoga sadržaja kao i tijelo općine, grada, odnosno županije kojem
pripada, osim što se u sadržaju natpisne ploče umjesto naziva tijela stavlja naziv upravnog tijela
(upravni odjel, služba).

Naziv upravnog tijela ispisuje se većim slovima u odnosu na ostali tekst.

Stranica 197 od 279


Uredsko poslovanje

172. Što sadrži zaglavlje akta tijela općine?

• grb Republike Hrvatske,


• naziv: »Republika Hrvatska«,
• naziv županije,
• naziv općine,
• naziv tijela općine odnosno upravnog tijela,
• klasifikacijsku oznaku,
• urudžbeni broj,
• mjesto i
• datum izrade akta

173. Što sadrži zaglavlje akta tijela grada?

• grb Republike Hrvatske,


• naziv: »Republika Hrvatska«,
• naziv županije,
• naziv grada,
• naziv tijela grada odnosno upravnog tijela,
• klasifikacijsku oznaku,
• urudžbeni broj,
• mjesto i
• datum izrade akta

174. Što sadrži zaglavlje akta tijela županije?

• grb Republike Hrvatske, naziv; »Republika Hrvatska«, naziv županije,


• naziv tijela županije odnosno upravnog tijela,
• klasifikacijsku oznaku,
• urudžbeni broj,
• mjesto i
• datum izrade akta

175. Što sadrži zaglavlje akta upravnog tijela općine, grada, odnosno županije, koje ima
sjedište izvan mjesta sjedišta općine, grada, odnosno županije?
Zaglavlje akta upravnog tijela općine, grada, odnosno županije, koje ima sjedište izvan mjesta
sjedišta općine, grada, odnosno županije, uz naziv upravnog tijela, sadrži i mjesto sjedišta
upravnog tijel

Stranica 198 od 279


Uredsko poslovanje

176. Što mogu, u skladu sa zakonom, koristiti općina, grad i županija u sadržaju natpisne
ploče i zaglavlja akta?

Grb općine, grada, odnosno županije.

Ako općina, grad i županija u sadržaju natpisne ploče i zaglavlja akta koriste grb općine, grada,
odnosno županije, gdje se grb stavlja ispred naziva općine, grada, odnosno županije.

177. Primjenjuju li se odredbe ove uredbe i na pravne osobe s javnim ovlastima?


Da, na odgovarajući način, u pogledu sadržaja natpisne ploče i zaglavlja upravnih i drugih akata
koji su izdani na temelju javnih ovlasti.

178. Na koji način se ispisuju dvojezična ili višejezična natpisna ploča i zaglavlje akta?
U slučaju isticanja dvojezične ili višejezične natpisne ploče, te ispisivanja dvojezičnog ili
višejezičnog zaglavlja akta u skladu sa Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u
Republici Hrvatskoj, tijela koja su dužna primjenjivati odredbe ove Uredbe, odnosno njihove
ustrojstvene jedinice, te pravne osobe koje imaju javne ovlasti ispisuju dvojezičnu ili višejezičnu
natpisnu ploču, i zaglavlje akta na način da se tekst na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu
ispisuje na prvom mjestu.

179. Kako izgleda natpisna ploča tijela državne uprave i tijela jedinice lokalno
samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave?

Naziv tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne)
samouprave ispisuje se na:

• natpisnoj staklenoj ploči,


• četverokutnog oblika,
• širine 60 cm,
• visine 40 cm s
• uskim zlatnim rubom udaljenim 1 cm od ruba ploče,
• grb Republike Hrvatske tiska se u prirodnim bojama,
• tekst natpisne ploče mora biti tiskan velikim slovima u zlatnoj boji na crnoj podlozi,
• vrstom slova helvetika, svijetla i polucrna.

180. Koje su dimenzije dvojezične ili višejezične natpisne ploče tijela državne uprave i
tijela jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave?
Dvojezična ili višejezična natpisna ploča je 70 cm širine i 50 cm visine, ali ministar nadležan za
poslove opće uprave svojim aktom može odobriti i veće dimenzije višejezične natpisne ploče od
ovih dimenzija, kada je to iz tehničkih razloga opravdano.

Stranica 199 od 279


Uredsko poslovanje

181. Može li se posebnim propisom za pojedina tijela državne uprave propisati izgled
natpisne ploče?
Da.

182. Koja se pravila primjenjuju ako je posebnim propisom za pojedina tijela državne
uprave propisan izgled natpisne ploče?
Ako je posebnim propisom za pojedina tijela državne uprave propisan izgled natpisne ploče,
odredbe ove Uredbe primjenjivat će se samo u pitanjima koja nisu uređena tim propisom.

183. Gdje se ističe natpisna ploča tijela državne uprave?

Na desnoj strani glavnog ulaza u zgradu, gledano u pročelje zgrade.

Iznimno: natpisna ploča ističe se na lijevoj strani glavnog ulaza u zgradu, gledano u pročelje
zgrade,

• ako ne postoji prostorna mogućnost za njeno isticanje na desnoj strani glavnog ulaza u
zgradu, gledano u pročelje zgrade;
• izgled, mjesto isticanja i način postavljanja natpisne ploče tijela državne uprave na
zgradi koja je kulturno dobro određuju se u skladu s propisima o zaštiti kulturnih
dobara.

Tijela državne uprave će o izgledu, mjestu isticanja i načinu postavljanja natpisne ploče na
zgradi koja je kulturno dobro pribaviti prethodno mišljenje od tijela državne uprave nadležnog
za zaštitu kulturnih dobara prema mjestu gdje se kulturno dobro nalazi, koje je obvezujuće.

184. Gdje se ističe natpisna ploča tijela jedinice lokalne samouprave i jedinice područne
(regionalne) samouprave?

Na desnoj strani glavnog ulaza u zgradu, gledano u pročelje zgrade. Iznimno:

natpisna ploča ističe se na lijevoj strani glavnog ulaza u zgradu, gledano u pročelje zgrade,

• ako ne postoji prostorna mogućnost za njeno isticanje na desnoj strani glavnog ulaza u
zgradu, gledano u pročelje zgrade.
• natpisna ploča tijela jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne)
samouprave
• ističe se na lijevoj strani glavnog ulaza u zgradu, gledano u pročelje zgrade, ako je
smješteno u zgradi s tijelom državne uprave
• izgled, mjesto isticanja i način postavljanja natpisne ploče tijela jedinice lokalne
samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave na zgradi koja je kulturno
dobro određuju se u skladu s propisima o zaštiti kulturnih dobara.

Stranica 200 od 279


Uredsko poslovanje

Tijela državne uprave će o izgledu, mjestu isticanja i načinu postavljanja natpisne ploče na
zgradi koja je kulturno dobro pribaviti prethodno mišljenje od tijela državne uprave nadležnog
za zaštitu kulturnih dobara prema mjestu gdje se kulturno dobro nalazi, koje je obvezujuće.

185. Kako se ispisuje naziv mjesnog odbora, gradskog kotara i gradske četvrti?

Na natpisnoj staklenoj ploči četverokutnog oblika, širine 45 cm i visine 25 cm s uskim zlatnim


rubom udaljenim 1 cm od ruba ploče

Tekst mora biti tiskan velikim slovima u zlatnoj boji na crnoj podlozi, vrstom slova: helvetika,
svijetla i polucrna.

186. Gdje se ističe natpisna ploča pravne osobe koja ima javne ovlasti?

Na desnoj strani glavnog ulaza u zgradu, gledano u pročelje zgrade.

Iznimno:

• ako ne postoji prostorna mogućnost za njeno isticanje na desnoj strani glavnog ulaza u
zgradu, gledano u pročelje zgrade.
• natpisna ploča pravne osobe s javnim ovlastima ističe se na lijevoj strani glavnog ulaza u
zgradu, gledano u pročelje zgrade, ako je smješteno u zgradi s tijelom državne uprave.
• izgled, mjesto isticanja i način postavljanja natpisne ploče pravne osobe s javnim
ovlastima na zgradi koja je kulturno dobro određuju se u skladu s propisima o zaštiti
kulturnih dobara.

Tijela državne uprave će o izgledu, mjestu isticanja i načinu postavljanja natpisne ploče na
zgradi koja je kulturno dobro pribaviti prethodno mišljenje od tijela državne uprave nadležnog
za zaštitu kulturnih dobara prema mjestu gdje se kulturno dobro nalazi, koje je obvezujuće.

187. Koja se pravila primjenjuju za isticanje natpisne ploče tijela državne uprave, jedinice
lokalne i područne (regionalne) samouprave, mjesnog odbora, gradskog kotara i gradske
četvrti, te pravne osobe koja ima javne ovlasti na zgradi koja je kulturno dobro?

Izgled, mjesto isticanja i način postavljanja natpisne ploče na zgradi koja je kulturno dobro
određuju se u skladu s propisima o zaštiti kulturnih dobara.

Tijela i pravne osobe će o izgledu, mjestu isticanja i načinu postavljanja natpisne ploče na
zgradi koja je kulturno dobro pribaviti obvezujuće prethodno mišljenje od tijela državne uprave
nadležnog za zaštitu kulturnih dobara prema mjestu gdje se kulturno dobro nalazi.

Stranica 201 od 279


Osnove sustava Europske unije

Osnove sustava Europske unije

1. Što je Europska unija i koji su razlozi njezina osnivanja?


Europska unija je nadnacionalna zajednica nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije
koji je započeo 1951.godine između šest država (Belgije, Francuske, Italije, Njemačke,
Luksemburga i Nizozemske). Cilj ujedinjenja europskih država nakon drugog svjetskog rata bio
je uspostaviti mir među državama članicama te praktičnu suradnju kroz uspostavu zajedničkih
politika.

Nakon više od šezdeset godina i šest valova proširenja Europska unija danas ima 28 država
članica.
Ime Europska unija uvedeno je Ugovorom iz Maastrichta koji je stupio na snagu 1993. godine.
Unija je više od konfederacije država, ali nije ni federacija, zapravo predstavlja novu strukturu
koja ne pripada niti u jednu tradicionalnu pravnu kategoriju.

Europska unija u 21. stoljeću ima misiju:

• Održavati i nadograđivati mir uspostavljen među državama članicama


• Ujediniti europske države u praktičnoj suradnji
• Omogućiti siguran život europskim građanima promicati gospodarsku i društvenu
solidarnost
• Očuvati europski identitet i raznolikost u globaliziranom svijetu
• Širiti vrijednosti koje su zajedničke Europljanima.

2. Koje su države članice Europske unije, a koje su države kandidatkinje i potencijalne


kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji?
Danas Europska unija ima 27 država članica: Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg,
Nizozemska, Njemačka, Danska, Irska, Grčka, Portugal, Španjolska, Austrija, Finska,
Švedska, Cipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Slovačka, Slovenija,
Bugarska, Rumunjska i Hrvatska.

Status država kandidatkinja za članstvo u EU imaju: Albanija, Crna Gora, Makedonija,


Turska i Srbija, dok status potencijalnih država kandidatkinja imaju: Bosna i Hercegovina i
Kosovo.

Neke države nisu članice EU-a no sudjeluju u tzv. Europskom ekonomskom prostoru:
Norveška, Island i Lihtenštajn (članice EFTA-e). Europski ekonomski prostor stvoren je
1994. radi stvaranja jedinstvenog tržišta na kojemu bi se poštovala sloboda kretanja ljudi

Stranica 202 od 279


Osnove sustava Europske unije

roba, usluga i kapitala, a državama EFTA-e je omogućeno sudjelovanje na jedinstvenom


tržištu bez punopravnog članstva u EU.

3. Koji su simboli Europske unije?


Neki simboli koji predstavljaju zajednički europski identitet već postoje, poput europske
putovnice (u uporabi od 1985. godine), europske himne (Beethovenova „Oda radosti“) i
europske zastave (krug od 12 zlatnih zvijezda na plavoj podlozi).

Europske vozačke dozvole izdaju se od 1996. godine u svim državama članicama. Europska
unija je prihvatila moto „Ujedinjeni u raznolikosti“, a 9. svibnja slavi se kao Dan Europe.

Uvođenje novčanica i kovanica eura 1. siječnja 2002. godine imalo je najveći psihološki
učinak. Većina Europljana vodi račune i štedi u eurima. Zahvaljujući cijenama u eurima,
potrošači mogu uspoređivati cijene izravno od zemlje do zemlje. Zahvaljujući
Schengenskom sporazumu (kojem bi na kraju trebale pristupiti sve zemlje Europske unije),
ukinuta je kontrola na većini granica između država članica, što građanima također daje
osjećaj pripadnosti jedinstvenom zemljopisnom području.

Unija je prepoznatljiva po nekoliko simbola, od kojih je najpoznatiji krug zlatnih zvijezda


na plavoj podlozi.
Na ovim stranicama predstavljeni su ostali simboli kao što su europska himna i moto.

Europska zastava
Krug od 12 zvijezda simbolizira ideale jedinstva, solidarnosti i sklada među narodima
Europe.

Europska himna
Melodija koja simbolizira Europsku uniju potječe iz Devete simfonije koju je 1823. skladao
Ludwig Van Beethoven.

Dan Europe
Ideje na kojima je osnovana Europska unija prvi je put predstavio francuski ministar
vanjskih poslova Robert Schuman 9. svibnja 1950. Stoga 9. svibnja slavimo kao ključan
datum za Europsku uniju.

Moto EU-a
„Ujedinjena u raznolikosti” moto je Europske unije. Taj moto označava ujedinjenje
Europljana u Europskoj uniji – zajednicu za mir i blagostanje obogaćenu pritom različitošću
svojih kultura, tradicija i jezika.

Stranica 203 od 279


Osnove sustava Europske unije

Euro
Euro, kojim se svakodnevno koristi 338,6 milijuna Europljana, najopipljiviji je dokaz
suradnje među državama članicama. Njegove su prednosti očite svakom tko putuje u
inozemstvo ili kupuje putem internetskih stranica iz druge države članice. Euro je
najopipljiviji dokaz europskih integracija: zajedničkom valutom svakodnevno se služi u 19
od 28 država članica. Prednosti zajedničke valute očite su svakom tko putuje u inozemstvo
ili kupuje putem internetskih stranica iz druge države članice.

4. Koji su to osnivački ugovori Europske unije, a spadaju u tzv. primarno zakonodavstvo


Europske unije?
Osnivački ugovori Europske unije su:

• Pariški ugovor (1951.)

Schumanova deklaracija predlaže uspostavljanje Europske zajednice za ugljen i


čelik (EZUČ), koja je postala stvarnost Pariškim ugovorom od 18. travnja 1951. Time je šest
država osnivačica (Belgija, Savezna Republika Njemačka, Francuska, Italija, Luksemburg i
Nizozemska) uspostavilo zajedničko tržište ugljena i čelika. U razdoblju nakon Drugoga
svjetskog rata cilj je bio osigurati mir među pobjedničkim i pobijeđenim narodima Europe
te ih povezati kao jednake suradnjom kroz zajedničke institucije. Ova Zajednica je ugašena
na svoju pedesetogodišnjicu (2002.).
Robert Schuman, ministar vanjskih poslova Republike Francuske predstavio je svoj prijedlog
formiranja Europske zajednice za ugljen i čelik, pod nazivom Shumanova deklaracija 9.
svibnja 1950. tako da se na taj datum obilježava kao Dan Europe.

• Rimski ugovori (1957.)

U ožujku 1957. šest je država potpisivanjem Rimskih ugovora odlučilo osnovati Europsku
ekonomsku zajednicu (EEZ), utemeljenu na zajedničkom tržištu široke palete proizvoda i
usluga. Carine između šest država potpuno su ukinute 1. srpnja 1968. Istovremeno,
osnovana je i Europska zajednica za atomsku energiju koja je imala za cilj unapređenje
izgradnje i razvoja atomske industrije. Države članice odlučile su stvaranjem "zajedničkoga
tržišta“ ukloniti međusobne trgovačke prepreke.

Godine 1967., institucije triju Europskih zajednica su spojene i od tada, postoji jedna
Komisija i jedno Vijeće ministara, kao i Europski parlament.

5. Pored osnivačkih ugovora postoje i drugi ugovori koji spadaju u tzv. primarno
zakonodavstvo - koji su to ugovori?
Pored Pariškog i Rimskih ugovora postoji još nekoliko ugovora koji spadaju u tzv. primarno
zakonodavstvo, to su:

Stranica 204 od 279


Osnove sustava Europske unije

• Jedinstveni europski akt (1986.)


Ovim ugovorom izmijenjen je Ugovor o EEZ-u i otvoren put za dovršetak
jedinstvenog tržišta te proširivanje ovlasti Europske komisije (na nove politike:
zaštita okoliša, znanost i tehnologija, socijalna politika) i Europskog parlamenta
(postupak suradnje). Također, ovim ugovorom stvoreni su temelji za kasnije
uspostavljanje Ekonomske i monetarne unije te Zajedničke vanjske i sigurnosne
politike.
• Ugovor iz Amsterdama (1997.)
Ovim ugovorom se nadopunio ugovor iz Maastrichta odnosno zajednički suverenitet
proširio na dodatna područja koja uključuju prava građana te bližu suradnju na
društvenim pitanjima i politici zapošljavanja.
• Ugovor iz Nice (2000.)
Potpisivanjem ovog ugovora otišlo se dalje u izmjenama dosadašnjih ugovora čime
je unaprjeđen način donošenja odluka u EU, kako bi moglo nastaviti učinkovito
funkcionirati i nakon priključenja novih država članica iz 2004. odnosno 2007.
• Lisabonski ugovor utvrđuje koje ovlasti pripadaju Europskoj uniji (pravila tržišnog
natjecanja, monetarne politike Eurozone i zajedničke trgovinske politike), koje ovlasti
pripadaju državama članicama (zdravstvo, obrazovanje, industrija) i koje su ovlasti
zajedničke (unutarnje tržište, poljoprivreda, promet, energija).
Po prvi put, nacionalni parlamenti imat će izravan utjecaj na proces donošenja odluka.

Uvodi se nova funkcija Visokog predstavnika za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku


Europske unije koji predsjeda Vijećem EU za vanjske poslove (i potpredsjednik je
Europske komisije), a zadaća mu je predlagati, provoditi vanjsku politiku Europske
unije(u ime Vijeća EU) i zastupati stajališta Unije na međunarodnoj razini.
Europska unija dobiva pravnu osobnost – može potpisivati međunarodne sporazume.

Pravno je regulirana mogućnost i način izlaska pojedine zemlje iz Unije.

6. Koje institucije djeluju u okviru Europske unije?


Nekoliko institucija uključeno je u funkcioniranje Europske unije, a s obzirom na njihovu
ulogu možemo ih svrstati u tri grupe.

Glavne institucije imaju iznimno važnu ulogu u procesu donošenja odluka na razini
Europske unije kao i praćenja provođenja pravno obvezujućih i ostalih odluka. Pod glavne
institucije Europske unije spadaju: Vijeće Europske unije, Europski parlament, Europska
komisija, Europsko vijeće i Sud pravde EU (Europski sud pravde), Europska središnja banka i
Europski revizijski sud.

Pomoćne institucije imaju važnu savjetodavnu ulogu u pripremi, donošenju ili provođenju

Stranica 205 od 279


Osnove sustava Europske unije

pravno obvezujućih ili drugih uloga na razini Europske unije. Pod pomoćne institucije
spadaju Europski gospodarski i socijalni odbor, Odbor regija, Europska investicijska banka i
sl.

Postoji i niz specijaliziranih agencija koje su zadužene za provođenje određenih tehničkih,


znanstvenih ili upravljačkih zadaća kao što su Europska agencija za sigurnost zračnog
prometa (Köln, Njemačka), Europska zaklada za obuku (Torino, Italija), Europska zaklada za
poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Dublin, Irska) i dr.

(Više o ovim institucijama u pitanjima od br. 58. na dalje.)

7. Koji je prvi ugovorni odnos Republike Hrvatske i Europske unije?


Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (engl. Stabilisation and Association
Agreement) dana 29. listopada 2001. godine Republika Hrvatska je po prvi put stupila u
ugovorne odnose s Europskom unijom. To je bio najvažniji formalni korak u procesu
približavanja Republike Hrvatske Europskoj uniji prije podnošenja zahtjeva za punopravno
članstvo, stjecanja statusa kandidata i otvaranja pristupnih pregovora.

8. Što predstavlja Proces stabilizacije i pridruživanja?

Proces stabilizacije i pridruživanja (engl. Stabilisation and Association process) predložila je


Europska komisija u svibnju 1999. godine s ciljem postizanja sveobuhvatne stabilizacije
tranzicijskih država jugoistočne Europe kroz njihovo pridruživanje europskoj integraciji,
razvoj gospodarskih i trgovačkih odnosa, daljnju demokratizaciju društva te regionalnu
suradnju. Obuhvaćeni tim procesom su Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska,
Kosovo prema Rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a 1244, Makedonija i Srbija.

Danas je Hrvatska članica EU, Crna Gora i Srbija su otvorile pregovore za članstvo, Makedonija i
Albanija imaju status kandidata, a Bosna i Hercegovina i Kosovo prema Rezoluciji Vijeća
sigurnosti UN-a 1244 imaju status potencijalnih kandidata.

Bitno je naglasiti da Bugarska i Rumunjska, iako su geografski dio regije jugoistočne Europe,
nisu bile obuhvaćene Procesom stabilizacije i pridruživanja nego pretpristupnom strategijom
koju je Europska unija osmislila ranije za tadašnje države kandidatkinje.

9. Što je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju?

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju posebna je vrsta sporazuma o pridruživanju koje je


Europska unija ponudila državama obuhvaćenim Procesom stabilizacije i pridruživanja
(engl. Stabilisation and Association process), među koje pripada i Hrvatska. SSP državi

Stranica 206 od 279


Osnove sustava Europske unije

potpisnici daje status pridruženog člana i potencijalnog kandidata za članstvo u Europskoj


uniji.

Ovaj je sporazum za Republiku Hrvatsku bio prvi i jedini ugovorni korak na putu do pristupanja
u članstvo u Europskoj uniji.

Cilj SSP-a je uspostava političkog dijaloga, usklađivanje zakonodavstva, promicanje


gospodarskih odnosa, razvoj zone slobodne trgovine, osiguravanje regionalne suradnje te
poticanje suradnje u nizu drugih područja.

10. Jesu li stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i njegova provedba


bili preduvjeti Hrvatskoj za podnošenje zahtjeva za punopravno članstvo u Europskoj
uniji i stjecanje statusa kandidata?
Činjenica da SSP tada još nije stupio na snagu nije bila prepreka da Hrvatska podnese zahtjev za
članstvo u Europskoj uniji 21. veljače 2003. godine, te da stekne status kandidata u lipnju 2004.
godine. Slično su iskustvo prije nas imale četiri sadašnje nove članice Europske unije (Estonija,
Latvija, Litva i Slovenija) koje su zahtjeve za članstvo podnijele prije stupanja na snagu njihovih
europskih sporazuma, dok su Estonija te Slovenija stekle i status kandidata prije stupanja na
snagu tih sporazuma. Iako proces približavanja Europskoj uniji ponajprije ovisi o Europskoj uniji
i njezinim odlukama o dinamici i obuhvatu procesa vlastitog proširenja, uspješna provedba SSP-
a znatno je pridonijela dobivanju pozitivnog mišljenja Europske komisije te također može
olakšati pristupne pregovore koje je Hrvatska otpočela u listopadu 2005. godine.

11. Kada je i kome Republika Hrvatska podnijela zahtjev za članstvo u Europskoj uniji?

Republika Hrvatska podnijela je zahtjev za punopravno članstvo u Europskoj uniji 21. veljače
2003. godine u Ateni. Zahtjev je, prema uobičajenom postupku, podnesen Vijeću Europske
unije, odnosno državi članici Europske unije koja je u to vrijeme predsjedavala Vijećem (Grčkoj).

Radna skupina za pripremu zahtjeva za članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji bila je
tijelo sastavljeno od 16 predstavnika imenovanih iz Ureda predsjednika Republike Hrvatske,
Hrvatskog sabora, Vlade Republike Hrvatske, te nadležnih ministarstava. Njezin zadatak bila je
koordinacija aktivnosti navedenih institucija vezanih uz podnošenje zahtjeva za članstvo u
Europskoj uniji: od pripreme samog teksta zahtjeva do svih aktivnosti vezanih uz njegovo
podnošenje.

12. Kada je Republika Hrvatska stekla status kandidata za punopravno članstvo u


Europskoj uniji i što mu je prethodilo?

Republika Hrvatska je dobila status službenog kandidata za punopravno članstvo u Europskoj


uniji na zasjedanju Europskog vijeća u Bruxellesu 18. lipnja 2004. godine.

Stranica 207 od 279


Osnove sustava Europske unije

Stjecanju statusa kandidata prethodilo je nekoliko glavnih koraka koje je Hrvatska poduzela u
svom približavanju Europskoj uniji - od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju
(listopad 2001.), podnošenja zahtjeva za članstvo (veljača 2003.), ispunjavanja upitnika
Europske komisije (srpanj - listopad 2003.), do dobivanja pozitivnog mišljenja Europske
komisije popraćenog i preporukom o otvaranju pregovora s Hrvatskom o članstvu u Europskoj
uniji (travanj 2004.).

13. Kada je Hrvatska zaprimila Upitnik Europske komisije i koji su mu koraci prethodili?
Nakon što je Hrvatska podnijela zahtjev za članstvo 21. veljače 2003. godine, Vijeće
Europske unije je u vrlo kratkom roku, manje od dva mjeseca nakon podnošenja zahtjeva,
već u travnju 2003. godine zadužilo Europsku komisiju da izradi mišljenje (franc. avis) o
hrvatskom zahtjevu. U skladu s uobičajenim postupkom donošenja mišljenja, Komisija je u
srpnju 2003. godine Hrvatskoj uputila tzv. upitnik s 4 560 pitanja iz različitih područja
funkcioniranja države, institucija, gospodarstva i sl. Odgovori na upitnik svojevrsna su slika
stanja u Hrvatskoj, a sastavljanje tih odgovora bio je vrlo opsežan posao koji je završen u
zadanom roku od tri mjeseca, pa su tako odgovori na upitnik uručeni Europskoj komisiji 9.
listopada 2003. godine. Europska komisija je u prosincu 2003. i u siječnju 2004. godine
uputila dodatna 184 pitanja na koja je Vlada Republike Hrvatske utvrdila i proslijedila
odgovore.

14. Kada je objavljeno Mišljenje Europske komisije i što je sadržavalo?


Na temelju odgovora na upitnik, kao i drugih izvora (država članica, međunarodnih organizacija
i nevladinih udruga) Europska komisija je 20. travnja 2004. godine donijela pozitivno mišljenje o
zahtjevu Republike Hrvatske za članstvo u Europskoj uniji. To znači da je Komisija pozitivno
ocijenila sposobnost Hrvatske za daljnji napredak prema članstvu u Europskoj uniji s obzirom
na njezine mogućnosti zadovoljavanja uvjeta za članstvo definiranih člankom 49 Ugovora o
Europskoj uniji, Kopenhaškim kriterijima i Madridskim kriterijem. Između ostalog, mišljenje je
Europske komisije da Hrvatska ima stabilne demokratske institucije i da se može smatrati
zemljom sa djelotvornim tržišnim gospodarstvom, te da treba nastaviti provođenje reformi koje
su još potrebne za dosizanje svih europskih standarda, kao i daljnje usklađivanje domaćeg
zakonodavstva s propisima Europske unije. Sukladno ovakvom svom mišljenju, Europska
komisija je, također, preporučila Europskom vijeću da donese odluku o otvaranju pregovora s
Hrvatskom o punopravnom članstvu.

15. Što je Europsko partnerstvo za Hrvatsku?


Istodobno s mišljenjem i preporukama, Europska komisija donijela je i tzv. Prijedlog Europskog
partnerstva za Hrvatsku u kojem su bili razrađeni kratkoročni i srednjoročni prioriteti za
pripreme Hrvatske na putu daljnje integracije s Europskom unijom. Vijeće Europske unije
usvojilo je taj dokument 13. rujna 2004., a on je služio kao popis u skladu s kojim se mjerio
napredak Hrvatske do usvajanja Pristupnog partnerstva 2006. godine. Europsko partnerstvo za
Hrvatsku odražavalo je trenutačno stanje njezine pripreme i načinjeno je prema njezinim

Stranica 208 od 279


Osnove sustava Europske unije

potrebama, a prioriteti iz Europskoga partnerstva kasnije su ugrađeni u Pristupno partnerstvo.


Od Hrvatske se očekivalo da na Europsko partnerstvo odgovori pripremom plana s vremenskim
rasporedom i pojedinostima o tome na koji način namjerava pristupiti prioritetima iz
Europskoga partnerstva. To je u 2004. godini učinjeno revizijom Nacionalnog programa RH za
pridruživanje Europskoj uniji- 2004. godina, te definiranjem odgovarajućih mjera koje treba
provesti u 2005. godini u Nacionalnome programu za tu godinu.

16. Što je sve sadržavala Pretpristupna strategija za Hrvatsku?


Europska komisija objavila je Pretpristupnu strategiju za Hrvatsku 6. listopada 2004. godine.
Njome se na Hrvatsku proširuje ojačana pretpristupna strategija koju je za tadašnje države
kandidatkinje usvojilo Europsko vijeće na sastanku u Luksemburgu 1997. godine. Glavni
elementi Pretpristupne strategije za Hrvatsku jesu:

• Izrađivanje Komisijinih redovitih godišnjih izvješća o napretku Hrvatske u procesu


pristupanja Europskoj uniji (engl. Progress Report), počevši s 2005. godinom.
• Otvaranje Hrvatskoj pretpristupnih financijskih programa Phare, ISPA i SAPARD.
• Uspostava Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje te Odbora za stabilizaciju i pridruživanje
i njegovih pododbora kao tijela za praćenje primjene i provedbe SSP-a, ali i kao foruma
za pitanja vezana uz proces usklađivanja zakonodavstva.
• Donošenje Okvirnog sporazuma kojim se Hrvatskoj omogućuje sudjelovanje u
programima Zajednice

17. Što sadrži Pristupno partnerstvo za Hrvatsku?


Europska komisija 9. studenoga 2005. godine objavila je Prijedlog Pristupnog partnerstva za
Hrvatsku, a 20. veljače 2006. godine Vijeće EU-a ga je usvojilo. Pristupno partnerstvo sadržava
kratkoročne i srednjoročne prioritete u cilju ispunjavanja kriterija za članstvo, kao što su
reforma pravosuđa, borba protiv korupcije, zaštita manjina, rješavanje graničnih pitanja te
provedba obveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Prioriteti iz Pristupnog partnerstva
temelje se na prioritetima sadržanima u Europskom partnerstvu iz 2004. godine, revidiranima u
skladu s Izvješćem Europske komisije o napretku Hrvatske iz 2005. godine. Budući da su 3.
listopada 2005. započeli pregovori s Hrvatskom o pristupanju Europskoj uniji, Europska
komisija smatrala je potrebnim donijeti Pristupno partnerstvo koje osuvremenjuje prethodno
Europsko partnerstvo. Stoga Pristupno partnerstvo nadomješta ranije Europsko partnerstvo kao
središnji dokument u skladu s kojim će se mjeriti daljnji napredak Hrvatske u integriranju u
Europsku uniju. Osim toga, Pristupno partnerstvo služi kao svojevrsni vodič pri programiranju
pretpristupne financijske pomoći Europske unije Hrvatskoj. U veljači 2008. godine Vijeće EU-a
usvojilo je revidirano i ažurirano Pristupno partnerstvo. Hrvatska je pristupila provedbi prioriteta
iz Pristupnog partnerstva definiranjem mjera koje treba provesti u 2006. godini, što su sadržane
u Nacionalnom programu za pridruživanje Republike Hrvatske – 2006. godina, dok svaki sljedeći
program definira mjere koje se provode u pripadajućoj godini.

Stranica 209 od 279


Osnove sustava Europske unije

18. Što je Hrvatskoj donio status kandidata za punopravno članstvo u Europskoj uniji?
Jasna perspektiva članstva
Kao i onim državama srednje i istočne Europe koje su krajem 1990-ih godina dobile status
kandidata (Bugarska, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Poljska, Rumunjska, Slovačka
i Slovenija), a koje su danas sve članice Europske unije, i Hrvatskoj je stjecanje statusa
kandidata otvorilo jasnu perspektivu punopravnog članstva u Europskoj uniji.
Preuzimanje obveze provođenja svih reformi koje su nužne za ispunjavanje kriterija za
članstvo i uspješno uključivanje u Europskoj uniju.
Već samim potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Hrvatska se obvezala na
provođenje reformi radi približavanja Europskoj uniji. Međutim, da bi postigla cilj
spremnosti za članstvo Hrvatska još bržim tempom provodi potrebne reforme.

Sudjelovanje u programima Europske unije


Stjecanjem statusa kandidata Hrvatskoj su se otvorili pretpristupni programi Europske unije
kroz koje se državama kandidatkinjama za članstvo stavljaju na raspolaganje financijska i
tehnička sredstva za provedbu potrebnih pravnih, gospodarskih i institucionalnih reformi
na putu njihova pristupanja Uniji. Tako je od godine 2005. Hrvatska korisnica programa
Phare, ISPA i SAPARD iz kojih joj je u proračunskom razdoblju 2005.-2006. dodijeljeno
ukupno 252 milijuna €. Od toga iznosa iz programa Phare dodijeljeno je 87 milijuna € za
2005. godinu i 80 milijuna € za 2006., iz programa ISPA 25 milijuna € za 2005. i 35
milijuna € za 2006., te iz programa SAPARD 25 milijuna € za 2006. godinu.
Međutim, potrebno je napomenuti da je već od 2001. godine Hrvatska bila korisnica
programa pomoći Europske unije CARDS, namijenjenog državama obuhvaćenim Procesom
stabilizacije i pridruživanja. CARDS se sastoji od nacionalne komponente, tj. sredstava koja
se dodjeljuju pojedinačnoj zemlji, i regionalne komponente, tj. sredstava koja koristi
nekoliko zemalja za provođenje projekata regionalnog značenja. U razdoblju od 2001. do
2004. godine Hrvatskoj je iz nacionalne komponente CARDS-a dodijeljeno 262 milijuna €.
Početkom 2007. godine Hrvatskoj se otvorio novi integrirani Instrument pretpristupne
pomoći - IPA (engl. Instrument for Pre-Accession Assistance), koji zamjenjuje dotadašnje
pretpristupne programe Phare, ISPA i SAPARD. Hrvatska je korisnica svih pet sastavnica IPA-
e i to od 2007. godine do stupanja u članstvo EU-a. Hrvatskoj je u razdoblju 2007. – 2012.
unutar programa IPA namijenjeno 910,2 milijuna eura, i to 141,2 za 2007. godinu; 146 za
2008. godinu, 151,2 za 2009. godinu, 154,2 za 2010. godinu, 157,2 za 2011. godinu i
160,4 za 2012. godinu.
Osim toga, Hrvatska je od svibnja 2004. godine korisnica usluga TAIEX-a, čime se promiče
administrativna sposobnost hrvatske državne uprave.
Također, Hrvatska je uključena u programe Zajednice (od stupanja na snagu Ugovora iz
Lisabona 1. prosinca 2009. programi Zajednice nazivaju se programima EU-a), koji su
iznimno korisni za razvijanje suradnje i upoznavanje s metodama rada Europske unije u

Stranica 210 od 279


Osnove sustava Europske unije

različitim područjima, kao što su zaštita okoliša, promet, energetika, obrazovanje,


pravosuđe, javno zdravstvo i sl.

19. Kada je i kako Republika Hrvatska otpočela pregovore s Europskom unijom?


Nakon što je službeno dobila status države kandidatkinje, idući važan korak u pridruživanju
Hrvatske Europskoj uniji je otvaranje pristupnih pregovora, koji su formalno otpočeli 3.
listopada 2005. godine održavanjem prve sjednice međuvladine konferencije između država
članica Europske unije i Republike Hrvatske. Pregovori o pristupanju čine središnji dio
cjelokupnog procesa pristupanja u članstvo Europske unije, koji započinje podnošenjem
zahtjeva za članstvo, a po okončanju pregovora završava potpisivanjem, ratifikacijom te
stupanjem na snagu Ugovora o pristupanju Europskoj uniji.

20. Koje je dokumente usvojio Hrvatski sabor u sklopu priprema za pregovore s


Europskom unijom?
U okviru priprema za pregovore Hrvatski sabor je 19. siječnja 2005. godine donio Deklaraciju o
temeljnim načelima pregovora za punopravno članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji i
Odluku o osnivanju Nacionalnog odbora kao radnog tijela Sabora za praćenje pregovora. Putem
toga Odbora, kao i putem svojih dvaju već ranije uspostavljenih radnih tijela, Odbora za
europske integracije i Zajedničkog parlamentarnog odbora RH – EU, Hrvatski sabor sudjeluje u
pripremama Hrvatske za članstvo u Europskoj uniji. Istoga dana Sabor i Vlada Republike
Hrvatske usvojili su Izjavu o zajedničkom djelovanju u procesu pregovora za članstvo u
Europskoj uniji. Neposredno nakon otvaranja pristupnih pregovora, 14. listopada 2005. Hrvatski
sabor donosi i Rezoluciju o strategijskim odrednicama pregovora Republike Hrvatske s
Europskom unijom.

21. Što su pregovori o pristupanju?


To su pregovori o uvjetima pod kojima država kandidatkinja pristupa Europskoj uniji, a oni
se načelno odnose na donošenje, primjenu i provedbu propisa Europske unije. Nakon
završetka pregovora država kandidatkinja s Europskom unijom potpisuje Ugovor o
pristupanju (engl. Accession Treaty), u koji su ugrađeni rezultati pregovora, a država
kandidatkinja time postaje država pristupnica.

22. Tko su akteri u pregovorima s Europskom unijom?


Pregovaraju države članice Europske unije i država kandidatkinja. Pregovaračka stajališta
Europske unije u ime država članica zastupa predsjedavajući Vijeća Europske unije, dok je
Europska komisija zadužena za tehničku provedbu pregovora. Na hrvatskoj strani pregovore je
vodilo Državno izaslanstvo Republike Hrvatske za pregovore o pristupanju Republike Hrvatske
Europskoj uniji na čelu s ministrom vanjskih poslova i europskih integracija te Pregovaračka
skupina za vođenje pregovora na čelu s glavnim pregovaračem. Vlada Republike Hrvatske 7.
travnja 2005. godine donijela je Odluku o uspostavljanju strukture za pregovore koja, osim
navedenih tijela, uključuje još i Koordinaciju za pregovore, radne skupine za pripremu

Stranica 211 od 279


Osnove sustava Europske unije

pregovora po pojedinim poglavljima pregovora – pravne stečevine Europske unije, Ured glavnog
pregovarača i Tajništvo Pregovaračke skupine.

23. Kako se zaključuju pregovori s Europskom unijom?


Nakon zaključenja pregovora o svim poglavljima rezultati pregovora ugrađuju se u odredbe
Ugovora o pristupanju, u čijoj izradi i odobravanju konačnoga teksta sudjeluju predstavnici
država članica i institucija Europske unije te predstavnici države kandidatkinje. Zaključenjem
pregovora i potpisivanjem Ugovora o pristupanju država kandidatkinja postaje država
pristupnica te stječe pravo sudjelovanja u radu tijela Vijeća i Europskoga parlamenta kao aktivni
promatrač. Međutim, Ugovor o pristupanju ne stupa na snagu samim potpisivanjem, već je za to
potrebno da ga potvrde (ratificiraju) Europski parlament, parlamenti svih država članica
Europske unije i parlament države pristupnice. Stupanjem na snagu Ugovora o pristupanju,
uobičajeno na utvrđen datum i pod uvjetom da je okončan postupak ratifikacije, država
pristupnica postaje država članica Europske unije.

24. Što predstavlja analitički pregled i ocjena usklađenosti zakonodavstva (engl.


screening)?
Postupak screeninga jedna je od dviju faza u pregovorima o članstvu s Europskom unijom.
Postupkom screeninga utvrđuju se područja unutar zakonodavstva pojedine države
kandidatkinje koja treba prilagoditi zakonodavstvu Europske unije, ocjenjuje se postojeća
razina usklađenosti te potreba daljnje prilagodbe zakonodavstvu Unije. Hrvatska je
završila screening 18. listopada 2006.

25. Što je to Bijela knjiga (engl. White Paper)?


Bijela knjiga je dokument Europske komisije koji sadrži prijedloge budućih aktivnosti Europske
unije u pojedinim područjima. U kontekstu približavanja država srednje i istočne Europe
europskim integracijama, Europska komisija je izdala Bijelu knjigu za pripremu država srednje i
istočne Europe za uključivanje u unutarnje tržište Europske unije.

26. Temeljem kojeg članka Lisabonskog ugovora država može podnijeti zahtjev za
članstvo u Europskoj uniji?
Na temelju članka 49. Lisabonskog ugovora, svaka europska država koja poštuje načela
slobode, demokracije, ljudskih prava, temeljnih sloboda i vladavine prava može podnijeti
zahtjev za članstvo u Europskoj uniji. Zahtjev za članstvo podnosi se Vijeću Europske unije, koje
o njemu odlučuje jednoglasnom odlukom svih država članica Europske unije, nakon dobivanja
mišljenja Europske komisije i suglasnosti Europskoga parlamenta.

27. Kojim ugovorom se utvrđuju uvjeti pod kojim će nova država pristupiti Europskoj
uniji?
Uvjeti pod kojima će nova država članica pristupiti Europskoj uniji predmet su pregovora
između postojećih država članica Europske unije i države koja je podnijela zahtjev za članstvo,

Stranica 212 od 279


Osnove sustava Europske unije

te se nakon završetka pregovora utvrđuju međunarodnim ugovorom između država članica i


države kandidatkinje tzv. Ugovorom o pristupanju. Pregovori o pristupanju tako čine središnji
dio cjelokupnog procesa pristupanja u članstvo Europske unije, koji za državu kandidatkinju
formalno započinje podnošenjem zahtjeva za članstvo, a završava stupanjem na snagu Ugovora
o pristupanju Europskoj uniji. Međutim, Ugovor o pristupanju ne stupa na snagu samim
potpisivanjem, već je za to potrebno da ga potvrde (ratificiraju) Europski parlament, parlamenti
svih država članica Europske unije i parlament države pristupnice. Stupanjem na snagu Ugovora
o pristupanju, uobičajeno na utvrđen datum i pod uvjetom da je okončan postupak ratifikacije,
država pristupnica postaje država članica Europske unije.

28. Koji su posebni politički kriteriji za članstvo u Europskoj uniji utvrđeni za države
Procesa stabilizacije i pridruživanja?
U zaključcima Vijeća iz travnja 1997. godine i lipnja 1999. godine, Europska unija utvrdila je
posebne političke kriterije za države Procesa stabilizacije i pridruživanja, odredivši da one
moraju ostvariti:

• potpunu suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju;


• vidljiv napredak u povratku izbjeglica te zaštiti manjina i manjinskih prava;
• napredak u reformi pravosuđa;
• punu slobodu medija;
• spremnost na regionalnu suradnju i razvoj dobrosusjedskih odnosa.

29. Kako se vode pregovori o pristupanju Europskoj uniji?


Pregovori o pristupanju Europskoj uniji vode se u sklopu bilateralne međuvladine konferencije
na kojoj sudjeluju predstavnici država članica Europske unije, s jedne strane, i predstavnici
države kandidatkinje, s druge. Na konferenciji sudjeluju i predstavnici Europske komisije.

Sjednice međuvladine konferencije o pristupanju održavaju se:

• na razini voditelja izaslanstava za pregovore, uobičajeno ministara vanjskih poslova;


• na razini zamjenika voditelja izaslanstava, odnosno glavnog pregovarača.

Kada međuvladina konferencija zasjeda na razini zamjenika voditelja izaslanstava, države


članice Europske unije predstavljaju njihovi stalni predstavnici pri Europskoj uniji u Bruxellesu, a
državu kandidatkinju glavni pregovarač (ili u nekim slučajevima šef Misije pri Europskim
zajednicama). Sjednice međuvladine konferencije na razini voditelja izaslanstava održavaju se
jednom za vrijeme trajanja svakog Predsjedništva Europske unije, tj. dva puta godišnje, a na
razini zamjenika u razdoblju između ovih sjednica, sukladno dogovoru.

Stranica 213 od 279


Osnove sustava Europske unije

30. Tko sudjeluje u pristupnim pregovorima između Europske unije i države


kandidatkinje?
Pregovori o članstvu u Europskoj uniji vode se između država članice Europske unije i države
kandidatkinja za članstvo. Tijekom pregovora, pregovaračka stajališta Europske unije u ime
država članica zastupa predsjedavajući Vijeća Europske unije. Na strani države kandidatkinje
pregovore o pristupanju vodi posebno izaslanstvo za pregovore. Ono uz voditelja izaslanstva na
visokoj političkoj razini, najčešće ministarskoj, uključuje glavnog pregovarača i pregovaračku
skupinu.

31. O čemu se vode pristupni pregovori između Europske unije i države kandidatkinje?
Pristupanje u članstvo Europske unije uvjetovano je prihvaćanjem svih prava i obveza na
kojima se zasniva Europska unija i njezin institucionalni okvir, obuhvaćenih pod pojmom
pravne stečevine Europske unije (franc. Acquis). Najvažniji elementi pravne stečevine
Europske unije, koja se kontinuirano razvija, jesu:

• primarno zakonodavstvo – osnivački ugovori;


• sekundarno zakonodavstvo - uredbe, direktive, odluke, preporuke i mišljenja;
• drugi izvori prava - presude Suda Europske unije, opća načela prava, međunarodni
ugovori;
• ostali akti - rezolucije, izjave, smjernice, zajedničke akcije, zajednička stajališta itd.

Pravna stečevina podijeljena je u 35 tematskih poglavlja, koja se ujedno smatraju i poglavljima


pregovora. Do ulaska u članstvo Europske unije svaka država kandidatkinja dužna je preuzeti
cijelu pravnu stečevinu Europske unije i biti sposobna za njezinu učinkovitu primjenu. Ako do
trenutka ulaska u Europsku uniju, zbog opravdanih razloga, ne može u potpunosti prihvatiti i
primijeniti pravnu stečevinu u pojedinom poglavlju pregovora, država kandidatkinja u
pregovorima o tom poglavlju može zatražiti tzv. prijelazna razdoblja.

32. Što su prijelazna razdoblja koja se mogu zatražiti u pregovorima s Europskom


unijom?
To su dodatna vremenska razdoblja za potpuno usklađivanje nacionalnog zakonodavstva s
pravnom stečevinom Europske unije na određenom području i nakon pristupanja u članstvo
Europske unije. Zatražena prijelazna razdoblja moraju biti vremenski i sadržajno ograničena i ne
smiju narušavati slobodu tržišnog natjecanja ili utjecati na djelovanje unutarnjeg tržišta
Europske unije. U iznimno rijetkim slučajevima državama kandidatkinjama bila su odobrena i
izuzeća (derogacije), kao trajna odstupanja od primjene pravne stečevine na određenom
području. Prijelazna razdoblja za primjenu pravne stečevine mogu biti dogovorena i u interesu
država članica Europske unije.

33. U koliko se faza vode pristupni pregovora između Europske unije i države
kandidatkinje?
Pristupni pregovori između Europske unije i države kandidatkinje odvijaju se u dvije faze:

Stranica 214 od 279


Osnove sustava Europske unije

• analitička faza: screening zakonodavstva


• sadržajna faza: otvaranje pregovora za pojedino poglavlje.

34. Što je to screening zakonodavstva te tko ga provodi i koja mu je svrha?


Nakon formalnog otvaranja pregovora slijedi faza analitičkog pregleda i ocjene usklađenosti
nacionalnog zakonodavstva države kandidatkinje s pravnom stečevinom Europske unije,
poznatija kao screening. U screeningu na strani Europske unije sudjeluju predstavnici
Europske komisije, a iz države kandidatkinje članovi radnih skupina za pripremu pregovora
po pojedinim poglavljima pregovora i predstavnici tijela državne uprave.
Postupak screeninga provodi se zasebno za svako poglavlje pregovora.
Trajanje screeninga u pojedinom poglavlju ovisi o opsegu i količini pravne stečevine u tom
poglavlju, a može trajati od jednog dana do nekoliko tjedana. Cjelokupan
postupak screeninga uobičajeno traje oko godinu dana. Republika Hrvatska završila
je screening u tom uobičajenom roku 18. listopada 2006. godine.

Tijekom screeninga Europska komisija predstavlja i obrazlaže pravnu stečevinu Europske


unije koja regulira određeno područje obuhvaćeno pojedinim poglavljem pregovora. Ta
faza screeninga se naziva eksplanatorni screening. U drugom dijelu, predstavnici države
kandidatkinje predstavljaju pravni i institucionalni okvir koji je trenutno na snazi u toj
državi u odnosu na predmetnu pravnu stečevinu Europske unije. Osnovna je
svrha screeninga utvrditi postojeće razlike u svakom poglavlju pregovora između
zakonodavstva države kandidatkinje i pravne stečevine Europske unije s kojom je do
trenutka pristupanja u članstvo potrebno uskladiti nacionalno zakonodavstvo. Na temelju
analize, od države kandidatkinje očekuje se da pokaže hoće li moći u cijelosti prihvatiti
pravnu stečevinu Europske unije u pojedinom poglavlju pregovora i uskladiti uočene razlike
u zakonodavstvu ili ima namjeru zatražiti odgovarajuća prijelazna razdoblja za potpuno
usklađivanje i punu provedbu. Na taj način screening pruža podlogu državi kandidatkinji za
izradu pregovaračkih stajališta i definiranje eventualnih zahtjeva za prijelazna razdoblja u
pojedinom poglavlju pregovora. S druge strane, screening omogućava Europskoj komisiji i
državama članicama da procijene razinu spremnosti države kandidatkinje za otvaranje
sadržajnih pregovora u pojedinom poglavlju pregovora.
Izvješća o rezultatima screeninga za svako poglavlje pregovora, koja se upućuju državama
članicama i državi kandidatkinji, izrađuje Europska komisija u konzultacijama s državom
kandidatkinjom. Europska komisija u njima daje svoju ocjenu spremnosti države
kandidatkinje za prihvaćanje i provedbu pravne stečevine, kao i preporuku za otvaranje
sadržajnih pregovora o pojedinom poglavlju pregovora. Ako procijeni da država
kandidatkinja nije dovoljno spremna za otvaranje pregovora u pojedinom poglavlju,
Europska komisija neće preporučiti otvaranje sadržajnih pregovora, već će predložiti da

Stranica 215 od 279


Osnove sustava Europske unije

prije otvaranja pregovora u tom poglavlju budu ispunjeni određeni minimalni preduvjeti
(eng. benchmarks).

35. Objasnite sadržajnu fazu pristupnih pregovora između Europske unije i države
kandidatkinje?

Odluku o otvaranju pregovora u pojedinom poglavlju, ovisno o ocjeni spremnosti države


kandidatkinje, donose države članice u okviru Vijeća Europske unije.

Otvaranjem pregovora o pojedinom poglavlju započinje sadržajna faza pregovora tijekom koje
se pregovara o uvjetima pod kojima će država kandidatkinja prihvatiti, primijeniti i provesti
pravnu stečevinu Europske unije u tom poglavlju, uključujući prijelazna razdoblja koja je
eventualno zatražila država kandidatkinja.

Sadržajni pregovori vode se na temelju pregovaračkih stajališta Europske unije i države


kandidatkinje, koja se pripremaju za svako pojedino poglavlje pregovora slijedom rezultata
screeninga. Pregovaračko stajalište prva predstavlja država kandidatkinja i u njemu naznačuje
na koji način namjerava preuzeti i provoditi pravnu stečevinu Europske unije u pojedinom
poglavlju, uz opis svoje administrativne sposobnosti.

Zajedničko stajalište Europske unije, kojim se otvaraju pregovori u pojedinom poglavlju,


donosi Vijeće jednoglasnom odlukom, na temelju nacrta pregovaračkog stajališta koje
priprema i predlaže Europska komisija, uzimajući u obzir pregovaračko stajalište države
kandidatkinje. U svom zajedničkom stajalištu, Europska unija određuje i preduvjete
(eng. benchmarks) koje država kandidatkinja mora ispuniti prije privremenog zatvaranja
pojedinog poglavlja. Oni se mogu odnositi na usklađenost zakonodavstva i rezultate u
njegovoj primjeni, odgovarajuću administrativnu ili pravosudnu sposobnost, i/ili
ispunjavanje obveza iz sporazuma o pridruživanju.

O pregovaračkim stajalištima Europska unija i država kandidatkinja raspravljaju i pregovaraju na


sjednicama međuvladine konferencije, uz koje se usporedno održavaju redovite konzultacije i
razgovori na stručnoj razini između predstavnika Europske komisije i države kandidatkinje radi
otklanjanja eventualnih otvorenih pitanja i problema.

36. Tko donosi odluku o privremenom zatvaranju pregovora po pojedinom poglavlju


pregovora?
Nakon postizanja dogovora između Europske unije i države kandidatkinje o pojedinom poglavlju
pregovora, uz ispunjenost preduvjeta za njegovo zatvaranje, ono se smatra privremeno
zatvorenim. Formalnu odluku o tome donosi međuvladina konferencija na ministarskoj razini.
Sve do sklapanja Ugovora o pristupanju, ako se u tom poglavlju pravne stečevine donesu bitno
novi propisi ili ako država kandidatkinja ne ispuni preduvjete i obveze koje je preuzela za to
poglavlje pregovora, postoji mogućnost njegova ponovnog otvaranja.

Stranica 216 od 279


Osnove sustava Europske unije

37. Na koji način Europska komisija prati napredak države kandidatkinje?

Tijekom cjelokupnog procesa pristupanja Europska komisija kontinuirano prati i nadzire


napredak države kandidatkinje u ispunjavanju kriterija za članstvo i obveza preuzetih u
pojedinim poglavljima pregovora te o tome redovito izvješćuje Vijeće Europske unije. Europska
komisija priprema redovita godišnja izvješća o napretku države kandidatkinje u procesu
pristupanja. Država kandidatkinja dužna je u procesu pregovora redovito dostavljati informacije
Europskoj uniji o napretku u preuzimanju pravne stečevine i jačanju administrativne
sposobnosti.

U slučaju da se u državi kandidatkinji utvrde ozbiljna i stalna kršenja načela slobode i


demokracije, poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava, na prijedlog
Europske komisije Vijeće može odlučiti o privremenoj obustavi pregovora te utvrditi uvjete za
njihov nastavak.

38. Koja institucija Europske unije svojim zaključkom obilježava završetak pregovora?
Kada se pregovori privremeno zatvore u svim poglavljima, Europsko vijeće u svojim zaključcima
uobičajeno obilježava dovršetak pregovora s državom kandidatkinjom. Rezultati pregovora
zatim se ugrađuju u odredbe nacrta Ugovora o pristupanju, u čijoj izradi sudjeluju predstavnici
država članica i institucija Europske unije te predstavnici države kandidatkinje.

39. Koja procedura slijedi u pristupnom procesu nakon zaključenja pristupnih pregovora?

Nakon postizanja dogovora između Europske unije i države kandidatkinje o tekstu nacrta
Ugovora o pristupanju, on se upućuje u odgovarajući postupak u institucijama i državama
članicama Europske unije te u državi kandidatkinji. Na temelju nacrta Ugovora, a prije njegova
potpisivanja, Europska komisija mora donijeti konačno mišljenje o zahtjevu za članstvo države
kandidatkinje, Europski parlament dati suglasnost, a Vijeće na kraju donijeti jednoglasnu odluku
o prihvaćanju nove države članice i njezina zahtjeva za članstvo. Država kandidatkinja od tada
se smatra državom pristupnicom.

Ugovor potpisuju najviši dužnosnici država članica Europske unije i države pristupnice te se on
upućuje u postupak potvrđivanja (ratifikacije) sukladno ustavnim odredbama svake od država
potpisnica.

Nakon potpisivanja Ugovora o pristupanju, država pristupnica počinje sudjelovati u radu tijela
Vijeća Europske unije i Europskoga parlamenta kao aktivni promatrač.

Stranica 217 od 279


Osnove sustava Europske unije

40. Koji se uvjeti moraju ispuniti kako bi Ugovor o pristupanju stupio na snagu?
Kako bi Ugovor o pristupanju stupio na snagu, trebaju ga potvrditi (ratificirati) parlamenti
država članica i države pristupnice. Prije potvrđivanja Ugovora o pristupanju, većina država
pristupnica provodi i referendum na kojem građani donose konačnu odluku o ulasku države u
članstvo Europske unije.

41. Objasnite kako je izgledala struktura za pregovore o pristupanju Europskoj uniji koja
je bila uspostavljena u Republici Hrvatskoj?
Vlada Republike Hrvatske uspostavila je strukturu za vođenje pregovora i sklapanje Ugovora o
pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji te odredila sastav i djelokrug tijela koja čine
njezin sastavni dio. To su bili:

• Državno izaslanstvo Republike Hrvatske za pregovore o pristupanju Republike Hrvatske


Europskoj uniji i Pregovaračka skupina za vođenje pregovora o pristupanju Republike
Hrvatske Europskoj uniji koju čine: voditelj izaslanstva – ministar vanjskih poslova i
europskih integracija, zamjenik voditelja Državnog izaslanstva i glavni pregovarač,
zamjenici glavnog pregovarača, šef Misije Republike Hrvatske pri Europskoj uniji, tajnica
Pregovaračke skupine te članovi Pregovaračke skupine zaduženi za pojedina poglavlja
pregovora. Državno izaslanstvo vodi neposredne političke razgovore i pregovore s
državama članicama i institucijama Europske unije; Pregovaračka skupina zadužena je za
stručnu i tehničku razinu pregovora s institucijama Europske unije i državama članicama
Europske unije u svim poglavljima pregovora;
• Koordinacija za pregovore o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji kao
međuresorno radno tijelo Vlade Republike Hrvatske koje raspravlja o svim pitanjima u
vezi s pregovorima o pristupanju;
• Radne skupine za pripremu pregovora po pojedinim poglavljima pregovora koje
sudjeluju u analitičkom pregledu i ocjeni usklađenosti zakonodavstva Republike
Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije (screening), te u izradi nacrta
prijedloga pregovaračkih stajališta;
• Ured glavnog pregovarača koji pruža stručnu, tehničku i administrativnu pomoć glavnom
pregovaraču;
• Tajništvo Pregovaračke skupine koje pruža stručnu, tehničku i administrativnu pomoć
Državnom izaslanstvu, Pregovaračkoj skupini i radnim skupinama za pripremu
pregovora po pojedinim poglavljima pregovora.

Hrvatski sabor osnovao je Nacionalni odbor kao radno tijelo Hrvatskoga sabora za
praćenje pregovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji. Uloga je
Nacionalnog odbora praćenje tijeka pregovora o pristupanju, te davanje smjernica i
mišljenja o pregovaračkim stajalištima Republike Hrvatske. Osim zastupnika Hrvatskoga
sabora iz redova oporbenih i vladajućih stranaka, u Nacionalnom odboru sudjeluju i
predstavnik Ureda predsjednika Republike Hrvatske, predstavnik akademske zajednice,
predstavnik udruge poslodavaca i predstavnik sindikata. Predsjednik Nacionalnog

Stranica 218 od 279


Osnove sustava Europske unije

odbora bira se iz redova oporbenih stranaka, a potpredsjednik iz reda vladajuće stranke


ili vladajuće koalicije u Hrvatskome saboru.

42. Navedite poglavlja pregovora između Europske unije i Republike Hrvatske?

• Sloboda kretanja roba


• Sloboda kretanja radnika
• Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga
• Sloboda kretanja kapitala
• Javne nabave
• Pravo trgovačkih društava
• Pravo intelektualnog vlasništva
• Tržišno natjecanje
• Financijske usluge
• Informacijsko društvo i mediji
• Poljoprivreda i ruralni razvitak
• Sigurnost hrane, veterinarstvo i fitosanitarni nadzor
• Ribarstvo
• Prometna politika
• Energetika
• Porezi
• Ekonomska i monetarna unija
• Statistika
• Socijalna politika i zapošljavanje
• Poduzetništvo i industrijska politika
• Transeuropske mreže
• Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata
• Pravosuđe i temeljna ljudska prava
• Pravda, sloboda i sigurnost
• Znanost i istraživanje
• Obrazovanje i kultura
• Okoliš
• Zaštita potrošača i zdravlja
• Carinska unija
• Vanjski odnosi
• Vanjska, sigurnosna i obrambena politika
• Financijski nadzor
• Financijske i proračunske odredbe
• Institucije
• Ostalo

Stranica 219 od 279


Osnove sustava Europske unije

43. Što označava termin 'proširenje' (engl. enlargement)?


Proširenje (engl. enlargement) uvriježeni je termin kojim se označava proces primanja
demokratskih europskih zemalja u punopravno članstvo Europske unije. Od samih
početaka, sredinom dvadesetog stoljeća, proces proširenja djeluje kao sustav otvoren za
mogućnost primanja novih članica u Europsku uniju (navedena mogućnost je ugrađena u
osnivački Ugovor iz Rima, 1957.). Danas je ovo pitanje regulirano člankom 49 Lisabonskog
ugovora, u kojem stoji da svaka europska država, čije uređenje počiva na načelima slobode,
demokracije, poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava, može
podnijeti zahtjev za članstvo u Uniji. Unutar Europske komisije poslovima proširenja se bavi
Opća uprava za proširenje i politiku susjedstva (eng. DG NEAR)

44. Navedite sve valove proširenja Europske unije?

Unija se najprije širila prema sjeveru i sjeverozapadu kontinenta (1973. članicama postaju
Danska, Irska i Velika Britanija); zatim, osamdesetih godina prošlog stoljeća, prema istočnim i
zapadnim vratima Mediterana (u drugom valu, 1981., pristupa Grčka, a u trećem, 1986.,
Španjolska i Portugal), da bi četvrto proširenje, 1995. godine, obuhvatilo istočne rubove
tadašnje zapadne Europe - Austriju, Finsku i Švedsku.

Za razliku od svih ranijih proširenja, u kojima je Europska unija inkorporirala po najviše tri nove
članice odjednom, 2004. godine, u prvom krugu petog vala proširenja, u punopravno članstvo
Europske unije ulazi čak deset novih država: osam iz srednje i istočne Europe (Češka, Mađarska,
Poljska, Slovačka, Slovenija i baltičke države Estonija, Latvija i Litva) te dvije sredozemne otočke
zemlje Cipar i Malta. Peti val proširenja okončan je 2007. godine kada članicama Unije postaju
Bugarska i Rumunjska.

U zadnjem krugu proširenja 1. srpnja 2013. Republika Hrvatska postaje 28. članica Europske
unije.

45. Navedite instrumente pretpristupne strategije Europske unije?


Tijekom prethodnog kruga proširenja, Europska unija je u sklopu tzv. Pretpristupne strategije
razvila specifične instrumente za pomoć državama kandidatkinjama u ispunjavanju kriterija za
članstvo u pretpristupnom razdoblju. To su:

• sporazum o pridruživanju (za države Procesa stabilizacije i pridruživanja - Sporazum o


stabilizaciji i pridruživanju), kao pravni okvir odnosa između Europske unije i države
kandidatkinje do njezina pristupanja u članstvo;
• pristupno partnerstvo (za države Procesa stabilizacije i pridruživanja - Europsko
partnerstvo), na temelju kojega država kandidatkinja izrađuje Nacionalni program za
prihvaćanje pravne stečevine;

Stranica 220 od 279


Osnove sustava Europske unije

• pretpristupni programi pomoći (PHARE, ISPA, SAPARD, odnosno od 2007. godineIPA


• mogućnost sudjelovanja u određenim programima Zajednice i agencijama;
• politički dijalog.

Riječ je o sklopu pravnih, političkih i financijskih instrumenata kojima je cilj, uz pregovore o


pristupanju, usmjeravati i olakšati proces sveobuhvatne prilagodbe države kandidatkinje
zahtjevima članstva u Europskoj uniji. Od početka 2007. godine pretpristupne programe PHARE,
ISPA i SAPARD zamjenjuje novi integrirani Instrument pretpristupne pomoći – IPA. Osnovni ciljevi
programa IPA su pomoć u usklađivanju domaćeg zakonodavstva s pravnom stečevinom EU-a i
njezinoj provedbi te priprema za korištenje strukturnih fondova nakon pristupanja Europskoj
uniji. IPA se sastoji od pet sastavnica: pomoć u tranziciji i izgradnji institucija, prekogranična
suradnja, regionalni razvoj, razvoj ljudskih potencijala i ruralni razvoj.

46. Navedite i objasnite kriterije za članstvo u Europskoj uniji?


Proces europskih integracija od samih svojih početaka ostavlja otvorenom mogućnost proširenja
na nove članice. Danas, kad je to pitanje uređeno člankom 49 Lisabonskog ugovora, svaka
europska država, čije uređenje počiva na načelima slobode, demokracije, poštivanja ljudskih
prava i temeljnih sloboda te vladavine prava, može podnijeti zahtjev za članstvo u Uniji. Na
sastanku Europskog vijeća 1993. godine u Kopenhagenu definirana su 3 kriterija (tzv. Kriteriji iz
Kopenhagena ili Kopenhaški kriteriji) koja mora ispunjavati svaka država koja želi postati
punopravnom članicom Europske unije. To su:

• POLITIČKI: stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava,


poštivanje ljudskih prava i prava manjina i prihvaćanje političkih ciljeva Unije;
• GOSPODARSKI: postojanje djelotvornog tržišnog gospodarstva te sposobnost tržišnih
čimbenika da se nose s konkurentskim pritiscima i tržišnim zakonitostima unutar EU-a;
• PRAVNI: usvajanje cjelokupne pravne stečevine EU-a (franc. acquis communautaire).

Kako bi se osigurala uspješna provedba prihvaćene pravne stečevine Europske unije, na


zasjedanju Europskog vijeća u Madridu, u prosincu 1995. godine, zaključeno je da provedbu
svih reformi (političkih, gospodarskih i pravnih) nužno mora pratiti i odgovarajuće
administrativno ustrojstvo, te je uspostavljen i četvrti, Madridski kriterij, kao preduvjet za
članstvo:

• ADMINISTRATIVNI: prilagodba odgovarajućih administrativnih struktura s ciljem


osiguravanja uvjeta za postupnu i skladnu integraciju (kao što su jačanje administrativne
sposobnosti, stvaranje učinkovitog sustava državne uprave s ciljem osiguravanja
učinkovitog procesa usvajanja i provedbe pravne stečevine EU-a).Proces europskih
integracija od samih svojih početaka ostavlja otvorenom mogućnost proširenja na nove
članice. Danas, kad je to pitanje uređeno člankom 49 Lisabonskog ugovora, svaka
europska država, čije uređenje počiva na načelima slobode, demokracije, poštivanja
ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava, može podnijeti zahtjev za članstvo

Stranica 221 od 279


Osnove sustava Europske unije

u Uniji. Na sastanku Europskog vijeća 1993. godine u Kopenhagenu definirana su 3


kriterija (tzv. Kriteriji iz Kopenhagena ili Kopenhaški kriteriji) koja mora ispunjavati svaka
država koja želi postati punopravnom članicom Europske unije. To su:
• POLITIČKI: stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava,
poštivanje ljudskih prava i prava manjina i prihvaćanje političkih ciljeva Unije;
• GOSPODARSKI: postojanje djelotvornog tržišnog gospodarstva te sposobnost tržišnih
čimbenika da se nose s konkurentskim pritiscima i tržišnim zakonitostima unutar EU-a;
• PRAVNI: usvajanje cjelokupne pravne stečevine EU-a (franc. acquis communautaire).
• Kako bi se osigurala uspješna provedba prihvaćene pravne stečevine Europske unije, na
zasjedanju Europskog vijeća u Madridu, u prosincu 1995. godine, zaključeno je da
provedbu svih reformi (političkih, gospodarskih i pravnih) nužno mora pratiti i
odgovarajuće administrativno ustrojstvo, te je uspostavljen i četvrti, Madridski kriterij,
kao preduvjet za članstvo:
• ADMINISTRATIVNI: prilagodba odgovarajućih administrativnih struktura s ciljem
osiguravanja uvjeta za postupnu i skladnu integraciju (kao što su jačanje administrativne
sposobnosti, stvaranje učinkovitog sustava državne uprave s ciljem osiguravanja
učinkovitog procesa usvajanja i provedbe pravne stečevine EU-a).Proces europskih
integracija od samih svojih početaka ostavlja otvorenom mogućnost proširenja na nove
članice. Danas, kad je to pitanje uređeno člankom 49 Lisabonskog ugovora, svaka
europska država, čije uređenje počiva na načelima slobode, demokracije, poštivanja
ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava, može podnijeti zahtjev za članstvo
u Uniji. Na sastanku Europskog vijeća 1993. godine u Kopenhagenu definirana su 3
kriterija (tzv. Kriteriji iz Kopenhagena ili Kopenhaški kriteriji) koja mora ispunjavati svaka
država koja želi postati punopravnom članicom Europske unije. To su:
• POLITIČKI: stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava,
poštivanje ljudskih prava i prava manjina i prihvaćanje političkih ciljeva Unije;
• GOSPODARSKI: postojanje djelotvornog tržišnog gospodarstva te sposobnost tržišnih
čimbenika da se nose s konkurentskim pritiscima i tržišnim zakonitostima unutar EU-a;
• PRAVNI: usvajanje cjelokupne pravne stečevine EU-a (franc. acquis communautaire).
• Kako bi se osigurala uspješna provedba prihvaćene pravne stečevine Europske unije, na
zasjedanju Europskog vijeća u Madridu, u prosincu 1995. godine, zaključeno je da
provedbu svih reformi (političkih, gospodarskih i pravnih) nužno mora pratiti i
odgovarajuće administrativno ustrojstvo, te je uspostavljen i četvrti, Madridski kriterij,
kao preduvjet za članstvo:
• ADMINISTRATIVNI: prilagodba odgovarajućih administrativnih struktura s ciljem
osiguravanja uvjeta za postupnu i skladnu integraciju (kao što su jačanje administrativne
sposobnosti, stvaranje učinkovitog sustava državne uprave s ciljem osiguravanja
učinkovitog procesa usvajanja i provedbe pravne stečevine EU-a).Proces europskih
integracija od samih svojih početaka ostavlja otvorenom mogućnost proširenja na nove
članice. Danas, kad je to pitanje uređeno člankom 49 Lisabonskog ugovora, svaka
europska država, čije uređenje počiva na načelima slobode, demokracije, poštivanja
ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava, može podnijeti zahtjev za članstvo

Stranica 222 od 279


Osnove sustava Europske unije

u Uniji. Na sastanku Europskog vijeća 1993. godine u Kopenhagenu definirana su 3


kriterija (tzv. Kriteriji iz Kopenhagena ili Kopenhaški kriteriji) koja mora ispunjavati svaka
država koja želi postati punopravnom članicom Europske unije. To su:
• POLITIČKI: stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava,
poštivanje ljudskih prava i prava manjina i prihvaćanje političkih ciljeva Unije;
• GOSPODARSKI: postojanje djelotvornog tržišnog gospodarstva te sposobnost tržišnih
čimbenika da se nose s konkurentskim pritiscima i tržišnim zakonitostima unutar EU-a;
• PRAVNI: usvajanje cjelokupne pravne stečevine EU-a (franc. acquis communautaire).
• Kako bi se osigurala uspješna provedba prihvaćene pravne stečevine Europske unije, na
zasjedanju Europskog vijeća u Madridu, u prosincu 1995. godine, zaključeno je da
provedbu svih reformi (političkih, gospodarskih i pravnih) nužno mora pratiti i
odgovarajuće administrativno ustrojstvo, te je uspostavljen i četvrti, Madridski kriterij,
kao preduvjet za članstvo:
• ADMINISTRATIVNI: prilagodba odgovarajućih administrativnih struktura s ciljem
osiguravanja uvjeta za postupnu i skladnu integraciju (kao što su jačanje administrativne
sposobnosti, stvaranje učinkovitog sustava državne uprave s ciljem osiguravanja
učinkovitog procesa usvajanja i provedbe pravne stečevine EU-a).Proces europskih
integracija od samih svojih početaka ostavlja otvorenom mogućnost proširenja na nove
članice. Danas, kad je to pitanje uređeno člankom 49 Lisabonskog ugovora, svaka
europska država, čije uređenje počiva na načelima slobode, demokracije, poštivanja
ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava, može podnijeti zahtjev za članstvo
u Uniji. Na sastanku Europskog vijeća 1993. godine u Kopenhagenu definirana su 3
kriterija (tzv. Kriteriji iz Kopenhagena ili Kopenhaški kriteriji) koja mora ispunjavati svaka
država koja želi postati punopravnom članicom Europske unije. To su:
• POLITIČKI: stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava,
poštivanje ljudskih prava i prava manjina i prihvaćanje političkih ciljeva Unije;
• GOSPODARSKI: postojanje djelotvornog tržišnog gospodarstva te sposobnost tržišnih
čimbenika da se nose s konkurentskim pritiscima i tržišnim zakonitostima unutar EU-a;
• PRAVNI: usvajanje cjelokupne pravne stečevine EU-a (franc. acquis communautaire).
• Kako bi se osigurala uspješna provedba prihvaćene pravne stečevine Europske unije, na
zasjedanju Europskog vijeća u Madridu, u prosincu 1995. godine, zaključeno je da
provedbu svih reformi (političkih, gospodarskih i pravnih) nužno mora pratiti i
odgovarajuće administrativno ustrojstvo, te je uspostavljen i četvrti, Madridski kriterij,
kao preduvjet za članstvo:
• ADMINISTRATIVNI: prilagodba odgovarajućih administrativnih struktura s ciljem
osiguravanja uvjeta za postupnu i skladnu integraciju (kao što su jačanje administrativne
sposobnosti, stvaranje učinkovitog sustava državne uprave s ciljem osiguravanja
učinkovitog procesa usvajanja i provedbe pravne stečevine EU-a).Proces europskih
integracija od samih svojih početaka ostavlja otvorenom mogućnost proširenja na nove
članice. Danas, kad je to pitanje uređeno člankom 49 Lisabonskog ugovora, svaka
europska država, čije uređenje počiva na načelima slobode, demokracije, poštivanja
ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava, može podnijeti zahtjev za članstvo

Stranica 223 od 279


Osnove sustava Europske unije

u Uniji. Na sastanku Europskog vijeća 1993. godine u Kopenhagenu definirana su 3


kriterija (tzv. Kriteriji iz Kopenhagena ili Kopenhaški kriteriji) koja mora ispunjavati svaka
država koja želi postati punopravnom članicom Europske unije. To su:
• POLITIČKI: stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava,
poštivanje ljudskih prava i prava manjina i prihvaćanje političkih ciljeva Unije;
• GOSPODARSKI: postojanje djelotvornog tržišnog gospodarstva te sposobnost tržišnih
čimbenika da se nose s konkurentskim pritiscima i tržišnim zakonitostima unutar EU-a;
• PRAVNI: usvajanje cjelokupne pravne stečevine EU-a (franc. acquis communautaire).
• Kako bi se osigurala uspješna provedba prihvaćene pravne stečevine Europske unije, na
zasjedanju Europskog vijeća u Madridu, u prosincu 1995. godine, zaključeno je da
provedbu svih reformi (političkih, gospodarskih i pravnih) nužno mora pratiti i
odgovarajuće administrativno ustrojstvo, te je uspostavljen i četvrti, Madridski kriterij,
kao preduvjet za članstvo:
• ADMINISTRATIVNI: prilagodba odgovarajućih administrativnih struktura s ciljem
osiguravanja uvjeta za postupnu i skladnu integraciju (kao što su jačanje administrativne
sposobnosti, stvaranje učinkovitog sustava državne uprave s ciljem osiguravanja
učinkovitog procesa usvajanja i provedbe pravne stečevine EU-a).Proces europskih
integracija od samih svojih početaka ostavlja otvorenom mogućnost proširenja na nove
članice. Danas, kad je to pitanje uređeno člankom 49 Lisabonskog ugovora, svaka
europska država, čije uređenje počiva na načelima slobode, demokracije, poštivanja
ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava, može podnijeti zahtjev za članstvo
u Uniji. Na sastanku Europskog vijeća 1993. godine u Kopenhagenu definirana su 3
kriterija (tzv. Kriteriji iz Kopenhagena ili Kopenhaški kriteriji) koja mora ispunjavati svaka
država koja želi postati punopravnom članicom Europske unije. To su:
• POLITIČKI: stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava,
poštivanje ljudskih prava i prava manjina i prihvaćanje političkih ciljeva Unije;
• GOSPODARSKI: postojanje djelotvornog tržišnog gospodarstva te sposobnost tržišnih
čimbenika da se nose s konkurentskim pritiscima i tržišnim zakonitostima unutar EU-a;
• PRAVNI: usvajanje cjelokupne pravne stečevine EU-a (franc. acquis communautaire).
• Kako bi se osigurala uspješna provedba prihvaćene pravne stečevine Europske unije, na
zasjedanju Europskog vijeća u Madridu, u prosincu 1995. godine, zaključeno je da
provedbu svih reformi (političkih, gospodarskih i pravnih) nužno mora pratiti i
odgovarajuće administrativno ustrojstvo, te je uspostavljen i četvrti, Madridski kriterij,
kao preduvjet za članstvo:
• ADMINISTRATIVNI: prilagodba odgovarajućih administrativnih struktura s ciljem
osiguravanja uvjeta za postupnu i skladnu integraciju (kao što su jačanje administrativne
sposobnosti, stvaranje učinkovitog sustava državne uprave s ciljem osiguravanja
učinkovitog procesa usvajanja i provedbe pravne stečevine EU-a).Proces europskih
integracija od samih svojih početaka ostavlja otvorenom mogućnost proširenja na nove
članice. Danas, kad je to pitanje uređeno člankom 49 Lisabonskog ugovora, svaka
europska država, čije uređenje počiva na načelima slobode, demokracije, poštivanja
ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava, može podnijeti zahtjev za članstvo

Stranica 224 od 279


Osnove sustava Europske unije

u Uniji. Na sastanku Europskog vijeća 1993. godine u Kopenhagenu definirana su 3


kriterija (tzv. Kriteriji iz Kopenhagena ili Kopenhaški kriteriji) koja mora ispunjavati svaka
država koja želi postati punopravnom članicom Europske unije. To su:
• POLITIČKI: stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava,
poštivanje ljudskih prava i prava manjina i prihvaćanje političkih ciljeva Unije;
• GOSPODARSKI: postojanje djelotvornog tržišnog gospodarstva te sposobnost tržišnih
čimbenika da se nose s konkurentskim pritiscima i tržišnim zakonitostima unutar EU-a;
• PRAVNI: usvajanje cjelokupne pravne stečevine EU-a (franc. acquis communautaire).
• Kako bi se osigurala uspješna provedba prihvaćene pravne stečevine Europske unije, na
zasjedanju Europskog vijeća u Madridu, u prosincu 1995. godine, zaključeno je da
provedbu svih reformi (političkih, gospodarskih i pravnih) nužno mora pratiti i
odgovarajuće administrativno ustrojstvo, te je uspostavljen i četvrti, Madridski kriterij,
kao preduvjet za članstvo:
• ADMINISTRATIVNI: prilagodba odgovarajućih administrativnih struktura s ciljem
osiguravanja uvjeta za postupnu i skladnu integraciju (kao što su jačanje administrativne
sposobnosti, stvaranje učinkovitog sustava državne uprave s ciljem osiguravanja
učinkovitog procesa usvajanja i provedbe pravne stečevine EU-a).Proces europskih
integracija od samih svojih početaka ostavlja otvorenom mogućnost proširenja na nove
članice. Danas, kad je to pitanje uređeno člankom 49 Lisabonskog ugovora, svaka
europska država, čije uređenje počiva na načelima slobode, demokracije, poštivanja
ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava, može podnijeti zahtjev za članstvo
u Uniji. Na sastanku Europskog vijeća 1993. godine u Kopenhagenu definirana su 3
kriterija (tzv. Kriteriji iz Kopenhagena ili Kopenhaški kriteriji) koja mora ispunjavati svaka
država koja želi postati punopravnom članicom Europske unije. To su:
• POLITIČKI: stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava,
poštivanje ljudskih prava i prava manjina i prihvaćanje političkih ciljeva Unije;
• GOSPODARSKI: postojanje djelotvornog tržišnog gospodarstva te sposobnost tržišnih
čimbenika da se nose s konkurentskim pritiscima i tržišnim zakonitostima unutar EU-a;
• PRAVNI: usvajanje cjelokupne pravne stečevine EU-a (franc. acquis communautaire).
• Kako bi se osigurala uspješna provedba prihvaćene pravne stečevine Europske unije, na
zasjedanju Europskog vijeća u Madridu, u prosincu 1995. godine, zaključeno je da
provedbu svih reformi (političkih, gospodarskih i pravnih) nužno mora pratiti i
odgovarajuće administrativno ustrojstvo, te je uspostavljen i četvrti, Madridski kriterij,
kao preduvjet za članstvo:
• ADMINISTRATIVNI: prilagodba odgovarajućih administrativnih struktura s ciljem
osiguravanja uvjeta za postupnu i skladnu integraciju (kao što su jačanje administrativne
sposobnosti, stvaranje učinkovitog sustava državne uprave s ciljem osiguravanja
učinkovitog procesa usvajanja i provedbe pravne stečevine EU-a).Proces europskih
integracija od samih svojih početaka ostavlja otvorenom mogućnost proširenja na nove
članice. Danas, kad je to pitanje uređeno člankom 49 Lisabonskog ugovora, svaka
europska država, čije uređenje počiva na načelima slobode, demokracije, poštivanja
ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava, može podnijeti zahtjev za članstvo

Stranica 225 od 279


Osnove sustava Europske unije

u Uniji. Na sastanku Europskog vijeća 1993. godine u Kopenhagenu definirana su 3


kriterija (tzv. Kriteriji iz Kopenhagena ili Kopenhaški kriteriji) koja mora ispunjavati svaka
država koja želi postati punopravnom članicom Europske unije. To su:
• POLITIČKI: stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava,
poštivanje ljudskih prava i prava manjina i prihvaćanje političkih ciljeva Unije;
• GOSPODARSKI: postojanje djelotvornog tržišnog gospodarstva te sposobnost tržišnih
čimbenika da se nose s konkurentskim pritiscima i tržišnim zakonitostima unutar EU-a;
• PRAVNI: usvajanje cjelokupne pravne stečevine EU-a (franc. acquis communautaire).
• Kako bi se osigurala uspješna provedba prihvaćene pravne stečevine Europske unije, na
zasjedanju Europskog vijeća u Madridu, u prosincu 1995. godine, zaključeno je da
provedbu svih reformi (političkih, gospodarskih i pravnih) nužno mora pratiti i
odgovarajuće administrativno ustrojstvo, te je uspostavljen i četvrti, Madridski kriterij,
kao preduvjet za članstvo:
• ADMINISTRATIVNI: prilagodba odgovarajućih administrativnih struktura s ciljem
osiguravanja uvjeta za postupnu i skladnu integraciju (kao što su jačanje administrativne
sposobnosti, stvaranje učinkovitog sustava državne uprave s ciljem osiguravanja
učinkovitog procesa usvajanja i provedbe pravne stečevine EU-a).Proces europskih
integracija od samih svojih početaka ostavlja otvorenom mogućnost proširenja na nove
članice. Danas, kad je to pitanje uređeno člankom 49 Lisabonskog ugovora, svaka
europska država, čije uređenje počiva na načelima slobode, demokracije, poštivanja
ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava, može podnijeti zahtjev za članstvo
u Uniji. Na sastanku Europskog vijeća 1993. godine u Kopenhagenu definirana su 3
kriterija (tzv. Kriteriji iz Kopenhagena ili Kopenhaški kriteriji) koja mora ispunjavati svaka
država koja želi postati punopravnom članicom Europske unije. To su:
• POLITIČKI: stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava,
poštivanje ljudskih prava i prava manjina i prihvaćanje političkih ciljeva Unije;
• GOSPODARSKI: postojanje djelotvornog tržišnog gospodarstva te sposobnost tržišnih
čimbenika da se nose s konkurentskim pritiscima i tržišnim zakonitostima unutar EU-a;
• PRAVNI: usvajanje cjelokupne pravne stečevine EU-a (franc. acquis communautaire).
• Kako bi se osigurala uspješna provedba prihvaćene pravne stečevine Europske unije, na
zasjedanju Europskog vijeća u Madridu, u prosincu 1995. godine, zaključeno je da
provedbu svih reformi (političkih, gospodarskih i pravnih) nužno mora pratiti i
odgovarajuće administrativno ustrojstvo, te je uspostavljen i četvrti, Madridski kriterij,
kao preduvjet za članstvo:
• ADMINISTRATIVNI: prilagodba odgovarajućih administrativnih struktura s ciljem
osiguravanja uvjeta za postupnu i skladnu integraciju (kao što su jačanje administrativne
sposobnosti, stvaranje učinkovitog sustava državne uprave s ciljem osiguravanja
učinkovitog procesa usvajanja i provedbe pravne stečevine EU-a).Proces europskih
integracija od samih svojih početaka ostavlja otvorenom mogućnost proširenja na nove
članice. Danas, kad je to pitanje uređeno člankom 49 Lisabonskog ugovora, svaka
europska država, čije uređenje počiva na načelima slobode, demokracije, poštivanja
ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava, može podnijeti zahtjev za članstvo

Stranica 226 od 279


Osnove sustava Europske unije

u Uniji. Na sastanku Europskog vijeća 1993. godine u Kopenhagenu definirana su 3


kriterija (tzv. Kriteriji iz Kopenhagena ili Kopenhaški kriteriji) koja mora ispunjavati svaka
država koja želi postati punopravnom članicom Europske unije. To su:
• POLITIČKI: stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava,
poštivanje ljudskih prava i prava manjina i prihvaćanje političkih ciljeva Unije;
• GOSPODARSKI: postojanje djelotvornog tržišnog gospodarstva te sposobnost tržišnih
čimbenika da se nose s konkurentskim pritiscima i tržišnim zakonitostima unutar EU-a;
• PRAVNI: usvajanje cjelokupne pravne stečevine EU-a (franc. acquis communautaire).
• Kako bi se osigurala uspješna provedba prihvaćene pravne stečevine Europske unije, na
zasjedanju Europskog vijeća u Madridu, u prosincu 1995. godine, zaključeno je da
provedbu svih reformi (političkih, gospodarskih i pravnih) nužno mora pratiti i
odgovarajuće administrativno ustrojstvo, te je uspostavljen i četvrti, Madridski kriterij,
kao preduvjet za članstvo:
• ADMINISTRATIVNI: prilagodba odgovarajućih administrativnih struktura s ciljem
osiguravanja uvjeta za postupnu i skladnu integraciju (kao što su jačanje administrativne
sposobnosti, stvaranje učinkovitog sustava državne uprave s ciljem osiguravanja
učinkovitog procesa usvajanja i provedbe pravne stečevine EU-a).Proces europskih
integracija od samih svojih početaka ostavlja otvorenom mogućnost proširenja na nove
članice. Danas, kad je to pitanje uređeno člankom 49 Lisabonskog ugovora, svaka
europska država, čije uređenje počiva na načelima slobode, demokracije, poštivanja
ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava, može podnijeti zahtjev za članstvo
u Uniji. Na sastanku Europskog vijeća 1993. godine u Kopenhagenu definirana su 3
kriterija (tzv. Kriteriji iz Kopenhagena ili Kopenhaški kriteriji) koja mora ispunjavati svaka
država koja želi postati punopravnom članicom Europske unije. To su:
• POLITIČKI: stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava,
poštivanje ljudskih prava i prava manjina i prihvaćanje političkih ciljeva Unije;
• GOSPODARSKI: postojanje djelotvornog tržišnog gospodarstva te sposobnost tržišnih
čimbenika da se nose s konkurentskim pritiscima i tržišnim zakonitostima unutar EU-a;
• PRAVNI: usvajanje cjelokupne pravne stečevine EU-a (franc. acquis communautaire).
• Kako bi se osigurala uspješna provedba prihvaćene pravne stečevine Europske unije, na
zasjedanju Europskog vijeća u Madridu, u prosincu 1995. godine, zaključeno je da
provedbu svih reformi (političkih, gospodarskih i pravnih) nužno mora pratiti i
odgovarajuće administrativno ustrojstvo, te je uspostavljen i četvrti, Madridski kriterij,
kao preduvjet za članstvo:
• ADMINISTRATIVNI: prilagodba odgovarajućih administrativnih struktura s ciljem
osiguravanja uvjeta za postupnu i skladnu integraciju (kao što su jačanje administrativne
sposobnosti, stvaranje učinkovitog sustava državne uprave s ciljem osiguravanja
učinkovitog procesa usvajanja i provedbe pravne stečevine EU-a).Proces europskih
integracija od samih svojih početaka ostavlja otvorenom mogućnost proširenja na nove
članice. Danas, kad je to pitanje uređeno člankom 49 Lisabonskog ugovora, svaka
europska država, čije uređenje počiva na načelima slobode, demokracije, poštivanja
ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava, može podnijeti zahtjev za članstvo

Stranica 227 od 279


Osnove sustava Europske unije

u Uniji. Na sastanku Europskog vijeća 1993. godine u Kopenhagenu definirana su 3


kriterija (tzv. Kriteriji iz Kopenhagena ili Kopenhaški kriteriji) koja mora ispunjavati svaka
država koja želi postati punopravnom članicom Europske unije. To su:
• POLITIČKI: stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava,
poštivanje ljudskih prava i prava manjina i prihvaćanje političkih ciljeva Unije;
• GOSPODARSKI: postojanje djelotvornog tržišnog gospodarstva te sposobnost tržišnih
čimbenika da se nose s konkurentskim pritiscima i tržišnim zakonitostima unutar EU-a;
• PRAVNI: usvajanje cjelokupne pravne stečevine EU-a (franc. acquis communautaire).
• Kako bi se osigurala uspješna provedba prihvaćene pravne stečevine Europske unije, na
zasjedanju Europskog vijeća u Madridu, u prosincu 1995. godine, zaključeno je da
provedbu svih reformi (političkih, gospodarskih i pravnih) nužno mora pratiti i
odgovarajuće administrativno ustrojstvo, te je uspostavljen i četvrti, Madridski kriterij,
kao preduvjet za članstvo:
• ADMINISTRATIVNI: prilagodba odgovarajućih administrativnih struktura s ciljem
osiguravanja uvjeta za postupnu i skladnu integraciju (kao što su jačanje administrativne
sposobnosti, stvaranje učinkovitog sustava državne uprave s ciljem osiguravanja
učinkovitog procesa usvajanja i provedbe pravne stečevine EU-a).Proces europskih
integracija od samih svojih početaka ostavlja otvorenom mogućnost proširenja na nove
članice. Danas, kad je to pitanje uređeno člankom 49 Lisabonskog ugovora, svaka
europska država, čije uređenje počiva na načelima slobode, demokracije, poštivanja
ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava, može podnijeti zahtjev za članstvo
u Uniji. Na sastanku Europskog vijeća 1993. godine u Kopenhagenu definirana su 3
kriterija (tzv. Kriteriji iz Kopenhagena ili Kopenhaški kriteriji) koja mora ispunjavati svaka
država koja želi postati punopravnom članicom Europske unije. To su:
• POLITIČKI: stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava,
poštivanje ljudskih prava i prava manjina i prihvaćanje političkih ciljeva Unije;
• GOSPODARSKI: postojanje djelotvornog tržišnog gospodarstva te sposobnost tržišnih
čimbenika da se nose s konkurentskim pritiscima i tržišnim zakonitostima unutar EU-a;
• PRAVNI: usvajanje cjelokupne pravne stečevine EU-a (franc. acquis communautaire).
• Kako bi se osigurala uspješna provedba prihvaćene pravne stečevine Europske unije, na
zasjedanju Europskog vijeća u Madridu, u prosincu 1995. godine, zaključeno je da
provedbu svih reformi (političkih, gospodarskih i pravnih) nužno mora pratiti i
odgovarajuće administrativno ustrojstvo, te je uspostavljen i četvrti, Madridski kriterij,
kao preduvjet za članstvo:
• ADMINISTRATIVNI: prilagodba odgovarajućih administrativnih struktura s ciljem
osiguravanja uvjeta za postupnu i skladnu integraciju (kao što su jačanje administrativne
sposobnosti, stvaranje učinkovitog sustava državne uprave s ciljem osiguravanja
učinkovitog procesa usvajanja i provedbe pravne stečevine EU-a).Proces europskih
integracija od samih svojih početaka ostavlja otvorenom mogućnost proširenja na nove
članice. Danas, kad je to pitanje uređeno člankom 49 Lisabonskog ugovora, svaka
europska država, čije uređenje počiva na načelima slobode, demokracije, poštivanja
ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava, može podnijeti zahtjev za članstvo

Stranica 228 od 279


Osnove sustava Europske unije

u Uniji. Na sastanku Europskog vijeća 1993. godine u Kopenhagenu definirana su 3


kriterija (tzv. Kriteriji iz Kopenhagena ili Kopenhaški kriteriji) koja mora ispunjavati svaka
država koja želi postati punopravnom članicom Europske unije. To su:
• POLITIČKI: stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava,
poštivanje ljudskih prava i prava manjina i prihvaćanje političkih ciljeva Unije;
• GOSPODARSKI: postojanje djelotvornog tržišnog gospodarstva te sposobnost tržišnih
čimbenika da se nose s konkurentskim pritiscima i tržišnim zakonitostima unutar EU-a;
• PRAVNI: usvajanje cjelokupne pravne stečevine EU-a (franc. acquis communautaire).
• Kako bi se osigurala uspješna provedba prihvaćene pravne stečevine Europske unije, na
zasjedanju Europskog vijeća u Madridu, u prosincu 1995. godine, zaključeno je da
provedbu svih reformi (političkih, gospodarskih i pravnih) nužno mora pratiti i
odgovarajuće administrativno ustrojstvo, te je uspostavljen i četvrti, Madridski kriterij,
kao preduvjet za članstvo:
• ADMINISTRATIVNI: prilagodba odgovarajućih administrativnih struktura s ciljem
osiguravanja uvjeta za postupnu i skladnu integraciju (kao što su jačanje administrativne
sposobnosti, stvaranje učinkovitog sustava državne uprave s ciljem osiguravanja
učinkovitog procesa usvajanja i provedbe pravne stečevine EU-a).

47. Kako se Europska unija pripremala za peti val proširenja?


Europska unija se pripremila za proširenje na dva načina: prilagodbom svog proračuna koji
unutar zadanih financijskih okvira treba apsorbirati i nove troškove proširenja te reformom
vlastitih institucija i postupka donošenja odluka da bi osigurala djelotvorno funkcioniranje Unije
i nakon proširenja.

48. Navedite koje formalne korake prolazi država od podnošenja zahtjeva za članstvo do
stjecanja statusa države kandidatkinje?
Proceduralno, u skladu s člankom 49 Ugovora o Europskoj uniji, zahtjev za članstvo
podnosi se Vijeću Europske unije, odnosno državi članici koja u to vrijeme njime
predsjedava. Vijeće EU-a podneseni zahtjev upućuje na razmatranje Europskom vijeću, te
poziva Europsku komisiju da pristupi izradi mišljenja o zahtjevu za članstvo (franc. avis), to
jest o pripremljenosti države podnositeljice zahtjeva za prihvaćanje i ispunjavanje uvjeta za
članstvo. U većini slučajeva postupak donošenja mišljenja traje oko godinu dana, premda
može trajati i duže od toga.
U postupku donošenja mišljenja o zahtjevu za članstvo Europska komisija najprije upućuje
državi podnositeljici zahtjeva poseban upitnik (engl. questionnaire) s pitanjima iz
najrazličitijih područja funkcioniranja te države, od zakonodavne podloge, djelovanja
institucija, javnih financija do statističkih pokazatelja, zajedno s rokom unutar kojeg ta
država treba prirediti potrebne podatke, odnosno odgovore na upitnik, te ih dostaviti
Europskoj komisiji.
Na temelju dostavljenih odgovora na upitnik, kao i podataka iz drugih izvora (država

Stranica 229 od 279


Osnove sustava Europske unije

članica EU-a i brojnih međunarodnih organizacija), Europska komisija donosi mišljenje


kojim ocjenjuje stanje i mogućnosti države podnositeljice zahtjeva za ispunjavanje uvjeta
za članstvo i preporuke u pogledu otvaranja pregovora o primanju u članstvo EU-a.
Pozitivno mišljenje preduvjet je za dobivanje statusa kandidata za članstvo u Europskoj
uniji. Ako je mišljenje o zahtjevu pozitivno, Europsko vijeće saziva bilateralnu međuvladinu
konferenciju između Europske unije i države podnositeljice zahtjeva za članstvo koja tako
dobiva status kandidata te ulazi u postupak proširenja Europske unije. Time, u okviru
Europske komisije, nadležnost za bilateralne odnose između Europske unije i države
kandidatkinje preuzima Opća uprava za proširenje i politiku susjedstva (eng. DG NEAR).

49. Objasnite vrste tehničke pomoći koje je Republika Hrvatska mogla koristiti u
pretpristupnom razdoblju?
U sklopu pretpristupne pomoći RH je mogla koristiti tehničku pomoć u obliku:

• Ugovor o uslugama - Transfera znanja i posebnih vještina od strane stručnjaka po


pojedinim područjima i sektorima koji su dostupni na tržištu
• Twinning-a /twinning light - suradnju između institucija države kandidatkinje i
institucije države/a članica. Twinning ima za cilj potporu zemljama
kandidatkinjama/potencijalnim kandidatkinjama u transponiranju, imple-mentiranju
i provođenju acquisa.
• TAIEX (eng. Technical Assistance and Information Excghange) – instrument Europske
unije koji pomaže u kratkotrajnim peer-to peer misijama, treninzima i savjetima .

Ugovori o uslugama i Twinning /twinning light ugovori korišteni su u sklopu Nacionalnih


programa koji su bili definirani projektima temeljem potreba koje su bile identificirane u
pretpristupnom periodu. TAIEX instrument je ad-hoc vrsta pomoći kraćeg vremenskog
trajanja koja se može realizirati brzo kroz misije stručnjaka, studijske posjete, radionice ili
slično. TAIEX kontakt točka u Republici Hrvatskoj je ministarstvo vanjskih i europskih
poslova.

50. Osim pretpristupnih fondova Europske unije, u koje su programe Europske unije bile
uključene države kandidatkinje petog vala proširenja?
Osim ovih glavnih pretpristupnih programa, države kandidatkinje uključene su i u druge
programe, fondove i agencije Europske unije. Jedan takav oblik pomoći je i TAIEX
(engl. Technical Assistance Information Exchange Office), ured tehničke pomoći za
razmjenu informacija u području usklađivanja nacionalnog zakonodavstva sa zakonima
Europske unije, te njihove provedbe. Osiguran im je i pristup Programima unije (engl. Union
programmes; navedeni programi su prije stupanja na snagu Lisabonskog ugovora nosili
naziv Programi zajednice, eng. Community programmes) u područjima istraživanja i
obrazovanja, socijalne politike, energetike i transporta, zaštite okoliša, kulture i javnog

Stranica 230 od 279


Osnove sustava Europske unije

zdravstva.

Programi Unije (http://www.strukturnifondovi.hr/programi-unije) predstavljaju integrirani


niz aktivnosti koje usvaja Europska unija u svrhu promicanja suradnje između država
članica u različitim područjima povezanim sa zajedničkim politikama Europske
unije. Programi Unije su, temeljem posebne stavke u Općem proračunu Europske unije, u
pravilu namijenjeni državama članicama Europske unije, ali neki od njih otvoreni su i
državama koje se nalaze u procesu približavanja Uniji. Države koje nisu članice Europske
unije, i kao takve ne doprinose zajedničkom proračunu Unije, dužne su platiti članarinu za
sudjelovanje u Programima Unije, a iznos članarine razlikuje se od programa do programa.

Neki od programa su:

• Mladi na djelu - nudi brojne mogućnosti mobilnosti i neformalnog učenja te promiče


međukulturalni dijalog;
• Kultura - nastavak programa iz prethodnog financijskog razdoblja Kultura 2000 (2000.-
2006.), a financiraju se projekti kulturne suradnje u svim vrstama umjetničkog i
kulturnog rada: scenskim umjetnostima, vizualnim umjetnostima, književnosti, kulturnoj
baštini, povijesti kulture itd.
• FP7 (nastavak FP6) - financijski instrument kojim Europska unija financira istraživanje i
razvoj u Europi i drugim dijelovima svijeta.

51. Što je donio status zemlje kandidatkinje Republici Hrvatskoj?


Prvenstveno je osigurana jasna perspektiva članstva u Europskoj uniji kao i kontinuirana pomoć
sa svrhom potpore u procesima koji su bili preduvjet postizanju ispunjenja uvjeta za članstvo.
Naime,, stjecanjem statusa kandidata Republici Hrvatskoj otvorena je mogućnost sudjelovanja u
raznim pretpristupnim programima i drugim oblicima financijsko-tehničke podrške. Europska
komisija objavila je pretpristupnu strategiju za Hrvatsku 6. listopada 2004. godine. Njome se na
Hrvatsku proširuje pretpristupna strategija koju je za tadašnje države kandidatkinje usvojilo
Europsko vijeće na sastanku u Luksemburgu 1997. godine.
Europska unija je tijekom proširenja 2004. godine razvila specifične instrumente za pomoć u
ispunjavanju kriterija za članstvo.
To su:

• Izrađivanje Komisijinih redovitih izvješća o napretku Hrvatske u procesu pristupanja


Europske unije (eng. Process Report), počevši s 2005. godinom
• Otvaranje Hrvatskoj pretpristupnih financijskih programa: Phare, ISPA i SAPARD (Koji su
u novoj financijskoj perspektivi zamijenjenim Instrumentom pretpristupne pomoći –IPA)
Uspostava Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje, te Odbora za stabilizaciju i pridruživanje

Stranica 231 od 279


Osnove sustava Europske unije

i njegovih pododbora kao tijela za praćenje primjene i provedbe SSP-a, ali i kao foruma
za pitanja vezana uz proces usklađivanja zakonodavstva
• Mogućnost sudjelovanja u određenim programima Zajednice i agencijama
• Politički dijalog.

U skladu s navedenim elementima Pretpristupne strategije započela je i njihova


provedba. Europska komisija je 9. studenog 2005. objavila i prvo izvješće o napretku
Hrvatske za razdoblje od 18 mjeseci, počevši od travnja 2004. godine, u kojem je
ocijenjen napredak na područjima ispunjavanja političkih i ekonomskih kriterija za
članstvo, te sposobnost preuzimanja obveza koje proizlaze iz članstva. Što se tiče
pretpristupnih financijskih programa, Hrvatska je bila njihova korisnica dvije godine
(2005-2006), dok je od 2007. koristila jedinstveni instrument- IPA. Vijeće za
stabilizaciju i pridruživanje počelo je s radom već na prvom održanom sastanku, 26.
travnja 2005., dok je Okvirni sporazum o sudjelovanju Hrvatske u programima Zajednice
potpisan 22. studenog 2004. godine.

Hrvatska je pristupne pregovore započela 3. listopada 2005. godine.

52. Navedite kronologiju proširenja Europske unije?


1951.

• Francuska, Njemačka, Italija, Belgija, Nizozemska i Luksemburg potpisuju Pariški ugovor


kojim je osnovana Europska zajednica za ugljen i čelik, prvobitna jezgra iz koje će se
kasnije razviti Europska unija.

1957.

• Francuska, Njemačka, Italija, Belgija, Nizozemska i Luksemburg potpisuju Rimske


ugovore kojima su osnovane Europska ekonomska zajednica (EEZ) i Europska zajednica
za atomsku energiju (EURATOM).

1963.

• Turska potpisuje Sporazum o pridruživanju.

1970.

• Malta potpisuje Sporazum o pridruživanju.

1972.

• Cipar potpisuje Sporazum o pridruživanju.

Stranica 232 od 279


Osnove sustava Europske unije

1973.

• Prvi val proširenja: Velika Britanija, Irska i Danska postaju članice Europske zajednice.

1981.

• Drugi val proširenja: Grčka postaje članica Europske zajednice.

1986.

• Treći val proširenja: Španjolska i Portugal postaju članice Europske zajednice.

1987.

• Turska podnosi zahtjev za članstvo.

1989.

• Uspostavljen je program Phare.

1990.

• Cipar i Malta podnose zahtjev za članstvo.

1991.

• Mađarska i Poljska potpisuju Europske sporazume.

1992.

• Potpisan Ugovor o Europskoj uniji (Ugovor iz Maastrichta).

1993.

• veljača - Rumunjska potpisuje Europski sporazum.


• ožujak - Bugarska potpisuje Europski sporazum.
• lipanj - Europsko vijeće na sastanku u Kopenhagenu daje jasnu perspektivu članstva u
Europskoj uniji pridruženim članicama iz srednje i istočne Europe, te definira tri kriterija
za članstvo u Europskoj uniji, tzv. Kopenhaške kriterije (politički, gospodarski i pravni
kriterij).
• listopad - Češka i Slovačka potpisuju Europske sporazume.

1994.

Stranica 233 od 279


Osnove sustava Europske unije

• ožujak - Mađarska podnosi zahtjev za članstvo.


• travanj - Poljska podnosi zahtjev za članstvo.
• prosinac - Na zasjedanju Europskog vijeća u Essenu dogovorena predpristupna
strategija.

1995.

• siječanj - Četvrti val proširenja: Austrija, Finska i Švedska postaju članicama Europske
unije.
• lipanj - Estonija, Latvija i Litva potpisuju Europske sporazume.
• Rumunjska i Slovačka podnose zahtjev za članstvo.
• listopad - Latvija podnosi zahtjev za članstvo.
• studeni - Estonija podnosi zahtjev za članstvo.
• prosinac - Litva i Bugarska podnose zahtjev za članstvo.
• Europsko vijeće definira četvrti kriterij za članstvo u Europskoj uniji, tzv. Madridski
kriterij (administrativni kriterij).

1996.

• siječanj - Češka podnosi zahtjev za članstvo.


• lipanj - Slovenija podnosi zahtjev za članstvo i potpisuje Europski sporazum.

1997.

• srpanj - Europska komisija objavljuje Agendu 2000.


• prosinac - Europsko vijeće u Luksemburgu pokreće proces proširenja i dodatno ojačava
predpristupnu strategiju EU-a za države kandidatkinje. Češka, Estonija, Mađarska,
Poljska i Slovenija dobivaju status kandidata za članstvo.

1998.

• Otvoreni pregovori o pristupanju s Luksemburškom skupinom država kandidatkinja


(Ciprom, Češkom, Estonijom, Mađarskom, Poljskom i Slovenijom).

1999.

• ožujak - Na sastanku Europskog vijeća u Berlinu dogovoren financijski okvir


predpristupne pomoći za razdoblje 2000.-2006.
• prosinac - Na sastanku Europskog vijeća u Helsinkiju, Bugarska, Latvija, Litva,
Rumunjska i Slovačka dobivaju status kandidata za članstvo.

2000.

Stranica 234 od 279


Osnove sustava Europske unije

• Pokrenuti predpristupni programi ISPA i SAPARD.


• veljača Otvoreni pregovori o pristupanju s Helsinškom skupinom država kandidatkinja
(Bugarska, Latvija, Litva, Malta, Rumunjska, Slovačka).

2002.

• veljača - Konvencija o budućnosti Europe počela s radom.


• prosinac - Na sastanku Europskog vijeća u Kopenhagenu zaključeni pregovori o
pristupanju s Ciprom, Češkom, Estonijom, Latvijom, Litvom, Mađarskom, Maltom,
Poljskom, Slovačkom i Slovenijom. Usvojen financijski okvir izdvajanja za nove države
članice EU-a za razdoblje 2004.- 2006.

2003.

• veljača - Ugovor iz Nice stupa na snagu.


• travanj - U Ateni potpisan Ugovor o pristupanju Cipra, Češke, Estonije, Latvije, Litve,
Mađarske, Malte, Poljske, Slovačke i Slovenije Europskoj uniji.
• lipanj Na sastanku Europskog vijeća u Solunu predstavljen Nacrt ustavnog ugovora.
• listopad - Otvorena međuvladina konferencija o Nacrtu ustavnog ugovora.

2004.

• svibanj - Prvi krug petog vala proširenja: Cipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska,
Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija postaju članice Europske unije.

2007.

• siječanj - Drugi krug petog vala proširenja: Bugarska i Rumunjska postaju članice
Europske unije.
• prosinac - potpisan je Lisabonski ugovor

2009.

• prosinac - stupio na snagu Lisabonski ugovor

2013.

• 1. srpnja - Republika Hrvatska postaje 28. članice Europske unije.

53. Koje prioritete sadrži misija Europske unije za 21. stoljeće?


Misija Europske unije za 21. stoljeće sadrži šest prioriteta:

Stranica 235 od 279


Osnove sustava Europske unije

• održavati i nadograđivati mir uspostavljen među državama članicama;


• ujediniti europske države u praktičnoj suradnji;
• omogućiti siguran život europskim građanima;
• promicati gospodarsku i društvenu solidarnost;
• očuvati europski identitet i raznolikost u globaliziranom svijetu;
• podržati vrijednosti koje Europljani dijele kao što su održivi razvoj i zdrav okoliš,
poštivanje ljudskih prava i socijalna tržišna ekonomija.

54. Kada je i s kojim ciljem osnovana Europska zajednica za ugljen i čelik?


Schumanova deklaracija predlaže uspostavljanje Europske zajednice za ugljen i čelik (EZUČ),
koja je postala stvarnost Pariškim ugovorom od 18. travnja 1951. godine. U razdoblju nakon
Drugoga svjetskog rata cilj je bio osigurati mir među pobjedničkim i pobijeđenim narodima
Europe te ih povezati kao jednake suradnjom kroz zajedničke institucije. Time je šest država
osnivačica (Belgija, Savezna Republika Njemačka, Francuska, Italija, Luksemburg i Nizozemska)
uspostavilo zajedničko tržište ugljena i čelika.

55. Kada je i s kojim ciljem osnovana Europska ekonomska zajednica?


Dana 25. ožujka 1957. godine šest je država potpisivanjem Rimskih ugovora odlučilo osnovati
Europsku ekonomsku zajednicu (EEZ), utemeljenu na zajedničkom tržištu široke palete
proizvoda i usluga. Carine između šest država potpuno su ukinute 1. srpnja 1968. godine.
Tijekom šezdesetih godina uspostavljena je zajednička politika, posebice trgovinska i
poljoprivredna.

56. Koje institucije Europske unije predstavljaju tzv. institucionalni trokut odlučivanja?

Europska unija više je od konfederacije država, ali nije ni federacija. Ona zapravo predstavlja
novu strukturu koja ne pripada niti u jednu tradicionalnu pravnu kategoriju. Njezin povijesno
jedinstven politički sustav neprestano je evoluirao tijekom proteklih pedeset godina.

Ugovori čine ono što se naziva „primarno“ zakonodavstvo. Oni su temelj za veliku količinu
„sekundarnog“ zakonodavstva, koje ima izravan utjecaj na svakodnevni život građana Europske
unije. Uglavnom se sastoji od uredbi, direktiva i preporuka koje donose institucije Unije.

Ti zakoni, uz opću politiku Unije, rezultat su odluka koje donosi institucionalni trokut koji čine
Vijeće (koje predstavlja države članice), Europski parlament (koji predstavlja građane) i Europska
komisija (politički neovisno tijelo koje zastupa zajedničke europske interese).

57. Što je Vijeće Europske unije?


Vijeće Europske unije je institucija koja zajedno s Europskim parlamentom donosi
zakonodavstvo Unije u obliku uredbi i direktiva te priprema odluke i neobvezujuće preporuke.

Stranica 236 od 279


Osnove sustava Europske unije

Na područjima za koja je nadležno odluke donosi običnom većinom, kvalificiranom većinom ili
jednoglasno, ovisno o pravnoj osnovi akta koji treba odobriti.

• Na temelju prijedloga Komisije, Vijeće usvaja zakonodavstvo Unije u obliku uredbi i


direktiva zajedno s Europskim parlamentom (redovni zakonodavni postupak) ili
samostalno, nakon savjetovanja s Parlamentom. Vijeće također donosi neke odluke, kao i
neobvezujuće preporuke te usvaja rezolucije.
• Vijeće uz Europski parlament usvaja proračun Unije.
• Vijeće sklapa međunarodne sporazume Unije o kojima pregovara Komisija i za koje je u
većini slučajeva potreban pristanak Parlamenta.
• Vijeće kvalificiranom većinom (u skladu s Ugovorom iz Nice) imenuje članove
Revizorskog suda, Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora i Odbora regija.
• Vijeće osigurava usklađivanje ekonomske politike država članica.
• U području Zajedničke vanjske i sigurnosne politike, pod stalnim predsjedanjem Visokog
predstavnika Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, Vijeće za vanjske poslove usko
surađuje s Komisijom.

Vijeće se sastoji od po jednog predstavnika svake države članice na ministarskoj razini


„koji ima ovlast za preuzimanje obveza u ime Vlade države članice koju predstavlja”.
Osim Vijeća za vanjske poslove, Vijećem predsjeda predstavnik države članice koja
predsjeda Unijom: predsjedanje se mijenja svakih šest mjeseci, redoslijedom o kojem
Vijeće odlučuje jednoglasno. Vijećem u svim sastavima, osim za vanjske poslove, za
razdoblje od 18 mjeseci predsjeda unaprijed određena skupina triju država članica, od
kojih svaka Vijećem predsjeda šest mjeseci.
Tijekom sljedećih godina, predsjedanja će se odvijati prema sljedećem redoslijedu:
Latvija i Luksemburg 2015., Nizozemska i Slovačka 2016., Malta i Ujedinjena Kraljevina
2017., Estonija i Bugarska 2018., Austrija i Rumunjska 2019. te Finska u prvoj polovici
2020. Europsko vijeće može promijeniti taj redoslijed.
S obzirom na predmet, Vijeće donosi odluke običnom većinom, kvalificiranom većinom ili
jednoglasno.
• Obična većina: Odluka se smatra donesenom ako je više glasova za nego protiv. Svaki
član Vijeća ima jedan glas. To je standardni postupak odlučivanja.
• Kvalificirana većina: U mnogim slučajevima odluku donesi kvalificirana većina, za što je
potreban veći broj glasova nego kod donošenja odluke običnom većinom. U tom slučaju
ne postoji jednakost glasačkog prava. Svaka država ima određen broj glasova u skladu s
brojem stanovnika.
• Jednoglasnost: Zahtijeva se za odluke u svega nekoliko područja, no ona su među
najvažnijima (oporezivanje, socijalna politika itd.).

Odbor stalnih predstavnika država članica (Coreper) priprema rad Vijeća i provodi zadaće koje
mu Vijeće dodijeli.

Stranica 237 od 279


Osnove sustava Europske unije

58. Što je Europsko vijeće?


Europsko vijeće, koje čine čelnici država ili vlada država članica daje nužan poticaj razvoju
Europske unije i određuje opće političke smjernice. Europsko vijeće povezano je s Komisijom
tako što je predsjednik Komisije član Europskog vijeća bez prava glasa. Predsjednik Europskog
parlamenta također se obraća Europskom vijeću na početku sastanka. Stupanjem na snagu
Ugovora iz Lisabona, uvedeno je dugoročno predsjedništvo Europskog vijeća te je Europsko
vijeće postalo institucija Unije. Europsko vijeće je sastanak na vrhu čelnika država i vlada država
članica EU-a. Prvi takav „europski sastanak na vrhu” održan je u Parizu 1961. te su nakon 1969.
takvi sastanci postali učestaliji. Na europskom sastanku na vrhu u Parizu u veljači 1974.
odlučeno je da bi se u budućnosti sastanci čelnika država i vlada trebali redovito održavati pod
imenom „Europsko vijeće“ kako bi se omogućio opći pristup problemima europske integracije i
osigurala prikladna koordinacija aktivnosti Unije.

Jedinstvenim europskim aktom (1986.) Europsko vijeće po prvi je put uključeno u ugovore
Zajednice, određujući njezin sastav i odluku o sastancima dvaput godišnje.
Ugovorom iz Maastrichta (1992.) formalno je utvrđena njegova uloga u institucionalnom
procesu Europske unije. Ugovorom iz Lisabona Europsko vijeće postalo je punopravna institucija
Europske unije te je utvrđen njegov zadatak „pružanja Uniji nužnog poticaja za razvoj i
određivanje smjerova opće politike i prioriteta”.
Europsko vijeće saziva njegov predsjednik i okuplja čelnike država ili vlada država članica i
predsjednika Komisije. U njegovu radu sudjeluje i visoki predstavnik za vanjske poslove i
sigurnosnu politiku. Predsjednik Europskog parlamenta pozvan je obično da drži govor na
početku sjednice. Nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, Europsko vijeće sastaje se
barem dva puta u šest mjeseci. Predsjednički mandat traje 30 mjeseci i moguće ga je jednom
obnoviti. Europsko vijeće obično odluke donosi jednoglasno. Međutim, o brojnim važnim
imenovanjima odlučuje kvalificirana većina (posebno u slučaju imenovanja predsjednika
Europskog vijeća, izbora kandidata za predsjednika Europske komisije, visokog predstavnika za
vanjske poslove i sigurnosnu politiku te predsjednika Europske središnje banke).
Europsko vijeće potpuno je neovisno u donošenju odluka te u tom procesu, u većini slučajeva,
nije potrebna inicijativa Komisije niti sudjelovanje Parlamenta.
Međutim, Ugovorom iz Lisabona zadržava se organizacijska poveznica s Komisijom s obzirom
na to da je njezin predsjednik dio Europskog vijeća, a visoki predstavnik za vanjske poslove i
sigurnosnu politiku sudjeluje u raspravama. Predsjednik Europskog vijeća mora podnositi
izvješće Parlamentu nakon svakog sastanka. Predsjednik se također sastaje svakog mjeseca s
predsjednikom Parlamenta, kao i s čelnicima klubova zastupnika.
Europsko vijeće daje Uniji „potrebni poticaj za razvoj” i definira njezine „opće političke smjerove
i prioritete”, određuje načela i opće smjernice zajedničke vanjske i sigurnosne politike i odlučuje
o zajedničkim strategijama za njihovu provedbu.
Od 2009. godine zbog krize državnog duga Europsko vijeće i sastanci na vrhu postali su glavni
čimbenik u suočavanju s posljedicama svjetske bankovne krize. Nekoliko država članica dobilo
je pakete financijske pomoći preko ad hoc ili privremenih sporazuma o kojima su odlučili čelnici
država ili vlada, a koje su kasnije ratificirale države članice. Vlade država članica, uz aktivno

Stranica 238 od 279


Osnove sustava Europske unije

sudjelovanje Komisije, Parlamenta i Europske središnje banke, izradile su međunarodni ugovor –


Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju (također poznat kao „Fiskalni ugovor”) – koji
omogućava stroži nadzor nad proračunskom i društveno-ekonomskom politikom država
članica.

Od početka 1990-ih godina, pitanja vanjske i sigurnosne politike važna su točka na dnevnom
redu na sastancima na vrhu Europskog vijeća. Odluke donesene u tom području obuhvaćaju:

• međunarodnu sigurnost i borbu protiv terorizma


• Europsku politiku susjedskih odnosa i odnose s Rusijom
• odnose s mediteranskim zemljama i Bliskim istokom.
• Europsko vijeće odredilo je uvjete za svaki krug proširenja EU-a. U Kopenhagenu 1993.
postavila su se temelja za daljnja proširenja (kopenhaški kriteriji). Na sjednicama
narednih godina dodatno su se određivali kriteriji za pristup i institucionalne reforme
potrebne prije pristupanja.

59. Što je Europski parlament?

Europski parlament nastao je proširenjem Zajedničke skupštine Europske zajednice za ugljen i


čelik koja je postala zajednička skupština svih triju nadnacionalnih europskih zajednica koje su
u to vrijeme postojale. Skupština je poslije dobila naziv „Europski parlament”. S vremenom je ta
institucija, čije zastupnike od 1979. izravno biraju građani država članica, pretrpjela brojne
promjene. Stupanjem na snagu Ugovora iz Lisabona Parlament je postao jednakopravan partner
Vijeća u zakonodavnom postupku.

Pristupanjem Hrvatske 1. srpnja 2013. najveći mogući broj zastupničkih mjesta privremeno se
povećao na 766 kako bi Parlament primio 12 hrvatskih zastupnika izabranih u travnju 2013. (u
skladu s člankom 19. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske).

Za izbore u 2014. ukupan broj zastupničkih mjesta smanjio se na 751. Raspodjela mjesta
ponovno će se revidirati pravovremeno prije izbora koji će se održati 2019.

Jedinstvenim europskim aktom ojačana je uloga Parlamenta na pojedinim zakonodavnim


područjima te je odlučeno da se za ugovore o pristupanju i pridruživanju mora dobiti suglasnost
Parlamenta.

U skladu s Ugovorom iz Maastrichta, uvođenje postupka suodlučivanja na određena


zakonodavna područja i proširenje postupka suradnje na druga područja označilo je početak
preobrazbe Parlamenta u suzakonodavca. Njime je Parlamentu dana ovlast za konačno
odobrenje sastava Komisije: to je predstavilo važan iskorak u smislu političkog nadzora
Parlamenta nad izvršnom vlašću Europske unije.

Stranica 239 od 279


Osnove sustava Europske unije

Ugovorom iz Amsterdama postupak suodlučivanja proširen je na većinu zakonodavnih područja


i reformiran tako što je Parlament postao suzakonodavac ravnopravan Vijeću. Za imenovanje
predsjednika Komisije potrebno je odobrenje Parlamenta, čime se pojačala njegova kontrola
izvršne vlasti. Ugovorom iz Nice još je više prošireno područje primjene postupka suodlučivanja.

Ugovor iz Lisabona predstavlja još jedno važno proširenje primjene glasovanja kvalificiranom
većinom u Vijeću (koristeći novu metodu) i postupka. Suodlučivanje, poznato kao redovni
zakonodavni postupak, postalo je najčešće korišteni postupak odlučivanja i obuhvaća posebno
važna područja, kao što su zajednička poljoprivredna politika te pravosudna i sigurnosna
politika.

Kao institucija koja predstavlja europske građane, Parlament predstavlja demokratsku osnovu
Europske unije. Kako bi osigurao demokratsku legitimnost Unije, Parlament mora biti u
potpunosti uključen u europske zakonodavne postupke te u ime građana provoditi politički
nadzor nad drugim institucijama Unije.

Parlament mora odobriti sve ugovore o pristupanju novih država članica kao i ugovore o
pridruživanju.

Od Ugovora iz Amsterdama, ako Vijeće želi iznijeti mišljenje da postoji stvarna opasnost da
neka država članica teško krši temeljna načela Europske unije, prije nego što iznese svoje
preporuke ili sankcije određenoj državi članici mora dobiti pristanak Parlamenta. Suprotno
tome, Vijeće mora odobriti sve izmjene Statuta zastupnika Europskog parlamenta.

Parlament u različitoj mjeri sudjeluje u usvajanju zakonodavnih akata Unije, u skladu s pravnom
osnovom svakog pojedinog akta.

Parlament je jedno od dva nadležna tijela za proračun - uključen je u proračunski postupak od


pripremne faze, posebno u vezi s određivanjem općih smjernica i vrsta rashoda. Usvaja
proračun i nadgleda njegovo izvršenje te daje razrješnicu o izvršenju proračuna

Parlament je 1981. počeo neformalno potvrđivati imenovanje Komisije ispitujući i odobravajući


njezin program. Međutim, tek se od stupanja na snagu Ugovora iz Maastrichta (1992.) traži
njegovo odobrenje prije nego što države članice imenuju predsjednika i članove Komisije kao
kolegijalno tijelo. Ugovorom iz Amsterdama otišlo se korak dalje zahtijevajući od Parlamenta
posebno odobrenje za imenovanje predsjednika Komisije, prije imenovanja drugih članova
kolegija. Parlament je 1994. također uveo saslušanja kandidata za povjerenike. U skladu s
Ugovorom iz Lisabona kandidat za predsjednika Komisije treba biti odabran prema rezultatima
europskih izbora. Parlament ima ovlasti pokrenuti postupak pred Sudom EU ako neka druga
institucija prekrši Ugovor.

Kada građani Unije žele iskoristiti svoje pravo na predstavke, naslovljavaju ih na predsjednika
Parlamenta. U pogledu Europske građanske inicijative, Parlament organizira saslušanje s
izlagačima iz uspješno registriranih europskih građanskih inicijativa.

Stranica 240 od 279


Osnove sustava Europske unije

Od 1979. godine članovi Europskoga parlamenta biraju se neposredno svakih pet godina.
Ustrojstvo i način rada Europskog parlamenta utvrđuju se Poslovnikom. Politička tijela, odbori,
izaslanstva i klubovi zastupnika upravljaju aktivnostima Parlamenta.

Europski parlament ima 751 zastupnika, raspodijeljenih među državama članicama na sljedeći
način: Njemačka − 96, Francuska − 74, Italija i Ujedinjena Kraljevina − 73, Španjolska − 54,
Poljska – 51, Rumunjska – 32, Nizozemska – 26, Belgija, Grčka, Mađarska, Portugal i Češka
Republika – 21, Švedska – 20, Austrija – 18, Bugarska – 17, Finska, Danska i Slovačka – 13,
Hrvatska, Irska i Litva – 11, Latvija i Slovenija − 8, Cipar, Estonija, Luksemburg i Malta – 6.

Raspodjela mjesta ponovno će se revidirati pravovremeno prije izbora koji će se održati 2019.

Zastupnici se u Parlamentu ne povezuju u nacionalnim izaslanstvima, nego u transnacionalnim


skupinama prema svojem političkom opredjeljenju.

U načelu Parlament održava 12 četverodnevnih sjednica u Strasbourgu i šest dvodnevnih


sjednica u Bruxellesu.

60. Što je Europska komisija i koje su njezine ovlasti?


Komisija je europska institucija s isključivim pravom zakonodavne inicijative i važnim izvršnim
ovlastima u područjima kao što su tržišno natjecanje i vanjska trgovina. Glavno je izvršno tijelo
Europske unije, a čini je Kolegij povjerenika sastavljen od po jednog povjerenika iz svake države
članice. Također predsjeda odborom nadležnim za provedbu prava Europske unije. Stari je
sustav odbora nedavno zamijenjen novim pravnim instrumentima – provedbenim i delegiranim
aktima.
Komisija se sastoji od po jednog povjerenika iz svake države članice.
Ugovorom iz Lisabona prvotno je predviđeno da od 1. studenog 2014. broj povjerenika
odgovara broju dviju trećina država članica. Istovremeno je uvedena i određena fleksibilnost
tako što je Europskom vijeću dopušteno da odredi konačni broj povjerenika. Prije drugog irskog
referenduma o Ugovoru iz Lisabona iz 2009., Europsko je vijeće odlučilo da će se Komisija i
dalje sastojati od onoliko članova koliko je država članica.

Parlament bira predsjednika većinom glasova svojih članova.


Europski parlament glasovanjem daje suglasnost za cjelokupni sastav Komisije: predsjednika i
druge članove Komisije, uključujući Visokog predstavnika za vanjske poslove i sigurnosnu
politiku, a zatim ih Europsko vijeće imenuje kvalificiranom većinom.

Prema Ugovoru iz Maastrichta mandat članova Komisije izračunan je na temelju zakonodavstva


Europskog parlamenta. Traje 5 godina i može se obnoviti.

Članovi Komisije:

Stranica 241 od 279


Osnove sustava Europske unije

• svoje dužnosti moraju vršiti posve neovisno, u općem interesu Unije, što znači da ne
smiju tražiti niti primati upute bilo koje vlade ili drugog vanjskog tijela;
• ne smiju se baviti nijednim drugim zanimanjem, bilo da je ono plaćeno ili ne.

Sud povjerenike može razriješiti dužnosti na zahtjev Vijeća ili same Komisije ako prekrše bilo
koju od ovih obaveza ili ih se proglasi krivim za ozbiljnu povredu dužnosti.
Komisija je kolektivno odgovorna Parlamentu. Ako Parlament prihvati prijedlog za izglasavanje
nepovjerenja Komisiji, ostavku moraju podnijeti svi njezini članovi.
Komisija djeluje pod političkim vodstvom svojeg predsjednika koji donosi odluke o njezinoj
unutarnjoj organizaciji. Predsjednik povjerenicima dodjeljuje različite resore unutar Komisije.
Svaki je povjerenik tako zadužen za određeni resor te ima nadležnost nad odgovarajućim
administrativnim odjelima. Nakon što ih Kolegij odobri, predsjednik između povjerenika imenuje
potpredsjednike. Član Komisije mora dati ostavku ako to zatraži predsjednik nakon dobivanja
odobrenja kolegija.

Komisija ima Glavno tajništvo koje se sastoji od 33 glavne uprave i 11 posebnih službi,
uključujući i Europski ured za borbu protiv prijevara, Pravnu službu, Povijesni arhiv i Ured za
publikacije. Osim u nekoliko iznimaka, Komisija odluke donosi većinom glasova.

Komisija, prema općim pravilima, ima isključivo pravo na inicijativu u pravnim postupcima Unije
te na sastavljanje zakonodavnih prijedloga koje će usvojiti dvije institucije s pravom odluke, a to
su Europski parlament i Vijeće - Komisija sastavlja te Vijeću i Parlamentu podnosi zakonodavne
prijedloge (uredbe i direktive) nužne za provedbu ugovora.

Komisija sastavlja prijedlog proračuna te ga predlaže Vijeću i Parlamentu.


Na temelju mandata Vijeća Komisija je odgovorna za vođenje pregovora o međunarodnim
sporazumima. U kontekstu Ekonomske i monetarne unije, Komisija sudjeluje u upravljanju
Europskom monetarnom unijom.
U kontekstu zajedničke vanjske i sigurnosne politike, mnoge nadležnosti iz ovog područja
prenesene su s Komisije na Visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu. Visoki predstavnik
ujedno je i potpredsjednik Komisije.

Komisija osigurava propisno provođenje Ugovora i svih odluka koje su donesene u tu svrhu
(sekundarno zakonodavstvo), što je njezina uloga kao čuvarice Ugovora.
Glavne ovlasti Komisije su sljedeće: izvršenje proračuna i provedba pravila o tržišnom
natjecanju.
Komisija izvršava ovlasti koje su joj dodijeljene za provođenje zakonodavnih akata koje su
usvojili Vijeće i Parlament.
Komisiju ima ovlast državama članicama prema potrebi uputiti odgovarajuće direktive i odluke,
davati preporuke ili podnositi izvješća i mišljenja.
Komisija je glavni sugovornik Parlamenta u zakonodavnim i proračunskim pitanjima.

Stranica 242 od 279


Osnove sustava Europske unije

Parlamentarni nadzor programa rada Komisije i njegove izvedbe ima sve veću važnost za
jamčenje većeg demokratskog legitimiteta upravljanja Unijom.

61. Sud Europske unije?


Sud Europske unije jedna je od sedam institucija EU-a. Sačinjavaju ga tri suda: Sud, Opći sud i
Službenički sud. U njegovoj je nadležnosti sudstvo Europske unije. Ta tri suda jamče pravilno
tumačenje te pravilnu primjenu primarnog i sekundarnog zakonodavstva Europske unije na
njezinom teritoriju. Sud kontrolira zakonitost akata institucija Unije i presuđuje poštuju li države
članice obveze iz primarnog i sekundarnog zakonodavstva. Također, na zahtjev nacionalnih
sudaca, tumači pravo Unije i jamči poštovanje prava pri tumačenju i primjeni ugovora.
Sud čini po jedan sudac iz svake države članice, a pomažu mu nezavisni odvjetnici.
Sud donosi odluke u tužbama protiv država ili institucija zbog nepoštovanja obveza koje
proizlaze iz prava Zajednice.

Tužbu pokreće:

• Komisija nakon prethodnog postupka, što dotičnoj državi daje priliku da se očituje u
obliku obrazloženog mišljenja,
• ili država članica protiv druge države članice nakon prethodnog upućivanja predmeta
Komisiji.
• Uloga Suda:
• ustanoviti da država nije ispunila svoje obveze; u tom je slučaju država dužna poduzeti
potrebne mjere kako bi postupila sukladno presudi Suda;
• ako smatra da dotična država članica nije poduzela te mjere, Komisija, nakon
prethodnog postupka kao što je gore navedeno, može Sudu predložiti da državi članici
dosudi paušalni iznos ili novčanu kaznu u iznosu koji odredi Sud na prijedlog Komisije.

62. Koje su funkcije Europskog revizorskog suda?


Europski revizorski sud zadužen je za reviziju financija Europske unije. Kao vanjski revizor
pridonosi poboljšanju financijskog upravljanja u Uniji i djeluje kao neovisni zaštitnik financijskih
interesa građana.
Čine ga po jedan član iz svake države članice, dakle trenutno 28.

Članove Revizorskog suda imenuje Vijeće kvalificiranom većinom na mandat od šest godina uz
mogućnost ponovnog izbora. Članovi moraju biti „potpuno neovisni u obavljanju svojih
dužnosti”.
Revizorski sud bira predsjednika iz reda svojih članova na razdoblje od tri godine uz mogućnost
ponovnog izbora. Sud provodi revizija svih računa prihoda i rashoda Europske unije ili njegovih
tijela. On provodi revizije kako bi uz razumna jamstva osigurao:

• pouzdanost godišnjih financijskih izvještaja Europske unije

Stranica 243 od 279


Osnove sustava Europske unije

• zakonitost i pravilnost predmetnih transakcija i


• dobro financijsko upravljanje.

Revizija Revizijskog suda temelji se na dokumentaciji i može se provoditi na licu mjesta


u:
• institucijama EU-a
• bilo kojem tijelu koje u ime EU-a upravlja prihodima ili rashodima
• bilo koja fizička ili pravna osoba koja prima sredstva iz proračuna EU-a.

63. Europski gospodarski i socijalni odbor?

Europski gospodarski i socijalni odbor savjetodavno je tijelo Europske unije. Komisija, Vijeće ili
Parlament obavezni su tražiti njegovo mišljenje za područja koja određuju ugovori, dok je za
ostala područja savjetovanje neobavezno. Odbor također može davati mišljenja na vlastitu
inicijativu. Njegovi članovi nisu vezani nikakvim obvezujućim napucima. U općem interesu Unije
potpuno su neovisni u obavljanju svojih dužnosti. Članove Odbora imenuje Vijeće na razdoblje
od pet godina, a u općem interesu Unije potpuno su neovisni u obavljanju svojih dužnosti. Može
se sastajati na vlastitu inicijativu, ali se najčešće saziva na zahtjev Vijeća ili Komisije.

Odbor ima savjetodavnu ulogu - njegova je zadaća obavještavati institucije odgovorne za


donošenje odluka u Europskoj uniji o mišljenju predstavnika gospodarskih i socijalnih partnera.
Na određenim posebno navedenim područjima odluka se može donijeti tek nakon što se Vijeće
ili Komisija savjetuju Odborom. To su npr. poljoprivredna politika, slobodno kretanje osoba i
usluga, prometna politika, i tako dalje. Parlament, Komisija ili Vijeće također se mogu
savjetovati s Odborom u svim slučajevima kada to smatraju primjerenim, a Odbor može odlučiti
izdati mišljenje kad god to smatra potrebnim.

64. Koga predstavlja Odbor regija?


Odbor regija savjetodavno je tijelo koje predstavlja regionalna i lokalna tijela u Uniji - sastoji se
od predstavnika regionalne i lokalne vlasti država članica Unije. Zastupa njihove interese pred
Vijećem i Komisijom, kojima izdaje mišljenja. Izdaje mišljenja u slučajevima kada je prema
Ugovoru obavezno savjetovanje, kada je savjetovanje neobavezno i na vlastitu inicijativu ako to
smatra primjerenim. Njegovi članovi nisu vezani nikakvim obvezujućim napucima. U općem
interesu Unije potpuno su neovisni u obavljanju svojih dužnosti.
Zadaća Odbora je uključiti regionalne i lokalne vlasti u europski proces odlučivanja i tako
poticati veće sudjelovanje građana.

Vijeće i Komisija moraju se na određenim područjima obavezno savjetovati s Odborom regija


prije donošenja odluke, na primjer u području obrazovanja, strukovnog obrazovanja i mladih,
kulture, javnog zdravstva, i tako dalje. Komisija, Vijeće ili Parlament također se mogu savjetovati

Stranica 244 od 279


Osnove sustava Europske unije

s Odborom u svim slučajevima kad te institucije to smatraju primjerenim. Općenito Odbor regija
može izdati mišljenje kad god to smatra potrebnim.

65. Koje su zadaće Europske središnje banka?

Europska središnja banka nastala je u svrhu vođenja monetarne politike euro-zone a glavni joj
je cilj održati stabilnost cijena. 2014. su u okviru jedinstvenog nadzornog mehanizma ESB-u
dodijeljene i važne dodatne zadaće: zadaće koje se odnose na bonitetni nadzor kreditnih
institucija u državama članicama obuhvaćenima tim mehanizmom.

Europska središnja banka (ESB) osnovana je 1. lipnja 1998. sa sjedištem u Frankfurtu na Majni, u
Njemačkoj. Glavne zadaće ESB-a uključuju provedbu monetarne politike u euro-zoni.

Monetarna funkcija - ESB i nacionalne središnje banke svih država članica čine Europski sustav
središnjih banaka (ESSB). ESB, zajedno sa (samo onim) nacionalnim središnjim bankama država
članica čija je valuta euro, čini Eurosustav.

Nadzorna funkcija - ESB i nadležna nacionalna tijela država članica iz euro-zone zajedno čine
jedinstveni nadzorni mehanizam. Nadležna tijela država članica izvan euro-zone mogu blisko
surađivati s ESB-om i sudjelovati u jedinstvenom nadzornom mehanizmu.

ESB je neovisna.

66. Što su zadaci Europske investicijske banke?


Europska investicijska banka (EIB) dugoročnim financiranjem projekata, jamstvima i savjetima
unapređuje ciljeve Europske unije. Podupire projekte unutar i izvan Europske unije. Njezini su
dioničari države članice Europske unije. EIB je većinski dioničar Europskog investicijskog fonda
(EIF-a) te zajedno s njim čini Grupu EIB-a.
Zadatak je EIB-a doprinijeti uravnoteženu i stalnu razvoju unutarnjeg tržišta u interesu Unije. EIB
će u svim sektorima gospodarstva olakšati financiranje projekata koji:

• nastoje razviti slabije razvijene regije;


• nastoje modernizirati ili prenamijeniti poduzeća ili razviti nove aktivnosti koje se ne
mogu potpuno financirati sredstvima dostupnima u pojedinim državama članicama;
• jesu od zajedničkog interesa nekoliko država članica.
Također pridonosi promicanju ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije u Uniji i
podupire provedbu ciljeva strategije Europa 2020. EIB stoga ima važnu ulogu u stvaranju
novog rasta te pomaganju u prevladavanju gospodarske krize.

EIB upotrebljava širok spektar različitih instrumenata, ali uglavnom kredite i jamstva. Osim
financiranja projekata, EIB djeluje i u savjetodavnom svojstvu - primjerice, njezina Zajednička
pomoć za potporu projekata u europskim regijama (JASPERS), instrument za nove i buduće

Stranica 245 od 279


Osnove sustava Europske unije

države članice, pruža tehničke, ekonomske i financijske savjete za cijeli ciklus projekta kako bi
optimizirala upotrebu novčanih sredstava iz strukturnih fondova i kohezijskog fonda

67. Europski ombudsman?


Europski ombudsman provodi istrage o nepravilnostima u postupanju institucija ili tijela
Europske unije i djeluje bilo na vlastitu inicijativu, bilo na temelju pritužbi koje podnose građani
Europske unije.
Osnovana ugovorom iz Maastrichta kao sastavni dio europskog građanskog statusa, institucija
Europskog ombudsmana nastoji:

• poboljšati zaštitu građana u slučaju nepravilnosti u postupanju institucija i tijela,


• te na taj način ojačati otvorenost i demokratski nadzor u postupku odlučivanja i
upravljanja institucijama Unije (nepravilnosti u postupanju mogu se sastojati od
administrativnih nepravilnosti, diskriminacije, zloupotrebe ovlasti, nepružanja
informacija, neopravdanih kašnjenja itd.).

Europskog ombudsmana imenuje Parlament nakon svakih izbora te za razdoblje trajanja


svog saziva. Europski ombudsman može biti ponovo izabran.

Europski ombudsman obnaša svoje dužnosti potpuno samostalno u interesu Unije i njenih
građana, u obnašanju svojih dužnosti ne traži niti prihvaća upute ijednog drugog tijela, ne smije
obnašati druge političke ili administrativne dužnosti ili druge poslove, bez obzira na to jesu li
plaćeni ili ne.

68. Kako se provodi regionalna i kohezijska politika Europske unije?


U cilju promicanja skladnog i sveobuhvatnog razvoja, Europska unija radi na jačanju svoje
gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije. Osobito se teži smanjenju razlika u stupnju
razvoja pojedinih regija. Među njima se posebna pozornost poklanja ruralnim područjima,
područjima zahvaćenima industrijskom tranzicijom i regijama koje su izložene ozbiljnim i
trajnim prirodnim ili demografskim poteškoćama kao što su najsjevernije regije s vrlo niskom
gustoćom naseljenosti te otočne, pogranične i planinske regije.

Od samog početka postoje velike teritorijalne i regionalne razlike unutar Europske unije koje
čine prepreke u integraciji i razvoju Europe. Već su Ugovorom iz Rima (1957.) uspostavljeni
mehanizmi solidarnosti u obliku dvaju strukturnih fondova: Europskog socijalnog fonda (ESF) i
Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EFSJP, komponenta za smjernice).
Regionalni aspekti uvedeni su 1975. stvaranjem Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR).

Godine 1994. osnovan je i Kohezijski fond. Jedan je od glavnih ciljeva EU-a jačanje njegove
gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije. Znatan udio aktivnosti i proračuna Europske unije
posvećuje se smanjenju razlika među regijama s posebnim naglaskom na ruralna područja,
područja zahvaćena industrijskom tranzicijom i regije suočene s teškim i trajnim prirodnim

Stranica 246 od 279


Osnove sustava Europske unije

nepogodama ili demografskim poteškoćama.

EU potiče ostvarivanje tih ciljeva kroz, između ostaloga, korištenje strukturnih fondova i
Kohezijskog fonda.
Europski socijalni fond glavni je instrument Unije kojim se podupiru mjere za sprječavanje i
suzbijanje nezaposlenosti, razvoj ljudskih resursa te poticanje socijalne integracije na tržištu
rada. Njime se financiraju inicijative kojima se promiče visoka razina zaposlenosti, jednake
mogućnosti za muškarce i žene, održiv razvoj te gospodarska i socijalna kohezija.

Svrha je Europskog fonda za regionalni razvoj pomoći otklanjanju glavnih regionalnih razlika u
Europskoj uniji. Iz Fonda se pruža potpora regijama koje zaostaju u razvoju i pridonosi
prenamjeni industrijskih područja u nazadovanju.
Iz Kohezijskog fonda pružaju se financijski doprinosi za ekološke projekte i transeuropske
mreže u području prometne infrastrukture. Sredstva iz Fonda dostupna su samo državama
članicama čiji je bruto nacionalni dohodak po stanovniku niži od 90 % od prosjeka EU-a.
Dodjela financijskih sredstava Unije namijenjenih kohezijskoj politici usmjerena je na dva glavna
cilja:

• ulaganje za rast i zapošljavanje – jača se tržište rada i regionalna gospodarstva;


• europska teritorijalna suradnja − kohezija Europske unije podupire se kroz suradnju na
prekograničnoj, transnacionalnoj i međuregionalnoj razini.
Od 1988. proračun kohezijske politike Unije iznimno se povećao te je ona, pored
zajedničke poljoprivredne politike, postala jednom od politika Unije za koje se izdvaja
najviše sredstava - u razdoblju 2014. – 2020. planira se namijeniti 325 milijardi EUR, što
je otprilike trećina proračuna Europske unije.

69. Kako se provodi zajednička poljoprivredna politika (ZPP; engleski: Common


Agricultural Policy - CAP)?
Nakon stupanja na snagu Ugovora iz Rima, poljoprivredne politike država članica zamijenjene
su mehanizmima intervencije na razini Zajednice.
Kad je Ugovorom iz Rima 1958. utvrđeno zajedničko tržište, na poljoprivredu u šest država
članica osnivača utjecala je jaka intervencija države. Da bi se poljoprivredni proizvod uključilo u
slobodno kretanje robe, trebalo je smanjiti nacionalne interventne mehanizme (potpore) koji
nisu bili usklađeni sa zajedničkim tržištem te ih prenijeti na razinu Zajednice: to je osnovni
razlog postojanja i stvaranja zajedničke poljoprivredne politike (ZPP-a). Javne su institucije
uvijek imale jasnu tendenciju regulirati poljoprivredna tržišta i podržati prihode proizvođača,
što je preuzeo i ZPP.

Specifični ciljevi ZPP-a:

Stranica 247 od 279


Osnove sustava Europske unije

• povećanje produktivnosti poljoprivrede uz razvoj tehničkog napretka i uz osiguranje


maksimalne iskorištenosti čimbenika proizvodnje, posebno radne snage;
• osiguranje ravnopravnih životnih standarda poljoprivrednom stanovništvu;
• stabilizacija tržišta;
• jamčenje sigurnost redovne opskrbe;
• osiguranje primjerene cijene potrošačima.

Radi se o ciljevima kojima je cilj zaštititi interese proizvođača i potrošača.


Ugovorom iz Lisabona suodlučivanje o ZPP-u priznato kao „redovan zakonodavni postupak” koji
je zamijenio savjetodavni postupak, što je ojačalo ulogu Europskog parlamenta kao stvarnog
suzakonodavca za poljoprivredu.
Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) provodio se putem Europskog fonda za usmjeravanje i
jamstva u poljoprivredi (EFUJP). EFUJP je kasnije razdvojen u dva zasebna fonda, u Europski fond
za jamstva u poljoprivredi (EFJP) za financiranje tržišnih mjera i za pomoć prihodima te u
Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR).

70. Što je socijalna politika i politika zapošljavanja Europske unije?


Tijekom godina socijalna dimenzija europske integracije izrazito se razvila. Ona je ključna
značajka strategije Europa 2020., kojoj je cilj osigurati „uključiv rast” s visokom razinom
zaposlenosti i smanjenjem broja ljudi koji žive u siromaštvu ili im prijeti socijalna isključenost.

Poticanje zapošljavanja, poboljšani životni i radni uvjeti, odgovarajuća socijalna zaštita, dijalog
između uprave i radnika, razvoj ljudskih resursa s ciljem postizanja trajne visoke razine
zaposlenosti i borba protiv isključenosti zajednički su ciljevi Europske unije i država članica na
socijalnom području i na području zapošljavanja, kao što je opisano u članku 151. Ugovora o
funkcioniranju Europske unije.

Kako bi se radnicima i njihovim obiteljima omogućilo da potpuno iskoriste pravo na slobodno


kretanje i traženje zaposlenja diljem zajedničkog tržišta, već Ugovorom iz Rima predviđeno je
usklađivanje sustava socijalne sigurnosti država članica. U njemu je sadržano načelo jednake
plaće za muškarce i žene, te se njime omogućilo uspostavljanje Europskog socijalnog fonda -
osnovan je 1961. godine radi poticanja stvaranja novih radnih mjesta te radi pomoći radnicima
u njihovu kretanju s jedne vrste posla na drugi te s jednog zemljopisnog područja na drugo.

Jedinstvenim europskim aktom (JEA) uvedene su odredbe za usklađivanje zdravstvenih i


sigurnosnih uvjeta na radu te se njime uspostavila politika Zajednice za gospodarsku i
društvenu koheziju.
Potpisivanjem Ugovora iz Maastrichta, kao jedna od zadaća povjerenih Europskoj zajednici (EZ)
službeno je uvedeno poticanje visoke razine zaposlenosti i socijalne zaštite. U Strasbourgu
1989. je Europsko vijeće prihvatilo Povelju zajednice o temeljnim socijalnim pravima, utvrđujući
sva prava koja trebaju uživati radnici u Uniji: slobodu kretanja, pravedan sustav plaća,
poboljšane uvjete rada, socijalnu zaštitu, pravo na udruživanje i kolektivno pregovaranje, pravo

Stranica 248 od 279


Osnove sustava Europske unije

na stručno usavršavanje, jednak tretman muškaraca i žena, obavještavanje, konzultiranje i


participaciju radnika, zaštitu zdravlja i sigurnost na radnom mjestu, zaštitu djece, starijih i
osoba s invaliditetom. Potpisivanjem Ugovora iz Amsterdama došlo je do integriranja Povelje u
tekst Ugovora o EZ-u, čime je postala primjenjiva u svim državama članicama.

Europa želi stvoriti dodatna i bolja radna mjesta koja su potrebna dinamičnom društvu
utemeljenom na znanju. Za to su nužna ulaganja u politike obrazovanja, znanosti i
zapošljavanja koje će EU-u pomoći održati korak s promjenama i prevladati gospodarsku krizu.
Europska unija i nacionalne vlade zajednički snose odgovornost za politike u području
zapošljavanja, socijalnih pitanja i uključenosti.

Europska unija u tom smislu između donosi propise i prati njihovu provedbu u područjima kao
što su prava na radu i koordinacija sustava socijalnog osiguranja. Primjerice, doneseni su
europski propisi koji ograničavaju radno vrijeme, radne uvjete čine sigurnijima i predviđaju
naknade za ozljede na radu.

Glavni programi za zapošljavanje i socijalnu politiku su sljedeći:

• Europski socijalni fond


• Europski fond za prilagodbu globalizaciji (EGF)
• Program Europske unije za zapošljavanje i socijalnu solidarnost.

Za zapošljavanje i socijalnu politiku prvenstveno su nadležne nacionalne vlade. Financijska


sredstva koja EU osigurava u tom području služe samo kao potpora i nadopuna njihovim
naporima.

71. Inovacijska politika Europske unije?

Inovacije imaju sve važniju ulogu u našem gospodarstvu. One su korisne građanima kao
potrošačima i kao radnicima. Ubrzavaju i unaprjeđuju projektiranje, razvoj, proizvodnju i
korištenje novih proizvoda, industrijskih procesa i usluga. Nužne su za stvaranje boljih radnih
mjesta, za izgradnju ekološki osvještenijeg društva, za unaprjeđenje kvalitete života, ali i za
održavanje konkurentnosti Europske unije na svjetskom tržištu.

Inovacijska politika sučelje je između istraživanja i politike tehnološkog razvoja te industrijske


politike, čiji je cilj stvoriti okvir koji pridonosi dovođenju ideja na tržište. Njezin će značaj u
europskom zakonodavstvu biti sve veći.

Članak 173. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predstavlja pravnu osnovu opće
industrijske politike Europske unije, u kojem se navodi da „Unija i države članice osiguravaju
potrebne uvjete za konkurentnost industrije Unije”.

Stranica 249 od 279


Osnove sustava Europske unije

Pravna osnova za politiku Europske unije o istraživanju i tehnološkom razvoju nalazi se u


člancima 179. i 189. UFEU-a. Osnovni instrument politike Unije za istraživanje i tehnološki
razvoj je višegodišnji okvirni program kojim se utvrđuju ciljevi, prioriteti i financijski paket
podrške za razdoblje od nekoliko godina. Okvirne programe istraživanja i tehnološkog razvoja
usvajaju Europski parlament i Vijeće u skladu s redovnim zakonodavnim postupcima i nakon
savjetovanja s Europskim gospodarskim i socijalnim vijećem.

Općenito je prepoznata važnost inovacijske politike. Ona je također usko povezana s drugim
politikama Europske unijepoput politike zapošljavanja, tržišnog natjecanja, okoliša, industrije i
energije. Uloga je inovacija preinačiti rezultate istraživanja u nove i bolje usluge i proizvode s
ciljem zadržavanja konkurentnosti na svjetskom tržištu, kao i unaprijediti kvalitetu života
europskih građana.

Europa svake godine na istraživanje i razvoj potroši 0,8 % BDP-a manje od SAD-a i 1,5 % manje
od Japana. Nadalje, dolazi i do određenih posljedica odljeva mozgova jer se naši najbolji
istraživači i inovatori sele u države koje imaju povoljnije uvjete. Iako je tržište EU-a najveće na
svijetu, i dalje je rascjepkano i nedovoljno pristupačno inovacijama.

U namjeri da promijeni te trendove Europska unija je razvila koncept „Unije inovacija” čiji je cilj:
u Europi postići vrhunske znanstvene rezultate; ukloniti prepreke inovacijama, poput skupog
patentiranja, rascjepkanog tržišta, sporog utvrđivanja normi i manjka vještina, koje trenutno
sprječavaju brz prijenos ideja na tržište; provedbom inovacijskih partnerstava među europskim
institucijama, nacionalnim i regionalnim vlastima te poduzećima revolucionizirati način na koji
javni i privatni sektor rade zajedno.

Unija inovacija ključno je ulaganje za našu budućnost. Na primjer, postizanje našeg cilja da
uložimo 3 % BDP-a EU-a u istraživanje i razvoj do 2020. godine moglo bi stvoriti 3,7 milijuna
radnih mjesta i povećati godišnji BDP za 795 milijardi eura do 2025. godine.

72. Zaštita okoliša i održivi razvoj?


Provedba europske politike zaštite okoliša temelji se na načelu prevencije i opreza, odnosno na
načelima da se svaka šteta nanesena okolišu popravlja prvenstveno na samom izvoru i da je
plaća zagađivač. Jedna od glavnih prijetnji okolišu su svakako klimatske promjene, te je borba
protiv klimatskih promjena glavni izazov u području zaštite okoliša. Područje zaštite okoliša
unutar Europske unije regulirano je Akcijskim programom za Okoliš još od 1970 godine. Šesti
Akcijski program za okoliš donesen je 2002., a istekao je u srpnju 2012.

Trenutno je Europska komisija u procesu donošenja Sedmog akcijskog programa za okoliš, pod
nazivom: Živjeti dobro, u okviru mogućnosti našeg planeta, koji bi pružio okvir politike zaštite
okoliša do 2020., za Europske uniju i njene članice, a trebao bi stupiti na snagu tijekom 2013.
godine

Stranica 250 od 279


Osnove sustava Europske unije

Sedmi akcijski plan za okoliš bi trebao biti usmjeren na devet ciljeva i prioriteta:

• zaštita prirode i jačanje otpornosti prirode,


• potaknuti održivi razvoj zasnovan na učinkovitom korištenju resursa,
• učinkovito rješavati prijetnje zdravlju koje su povezane s okolišem,
• promicati bolju provedbu europskih zakona povezanih sa zaštitom okoliša,
• osigurati da znanost i tehnologija prate relevantne politike,
• osigurati potrebna ulaganja,
• poboljšati način na koji se zaštita okoliša odražava u drugim europskim politikama,
• poboljšati održivost europskih gradova,
• poboljšati učinkovitost EU u rješavanju regionalnih iglobalnih izazova povezanih sa
zaštitom okoliša i klimatskim promjenama.

Ovaj program, vođen dugoročnom vizijom do 2050, određuje prioritetne ciljeve, koje
Europska unija želi postići do 2020. A nadovezuje se na Strategiju Europe 2020, EU akcijski
paket o zaštiti klime i energiji, Plan o niskougljičnoj ekonomiji do 2050., EU strategiju o
biološkoj raznolikosti, te na Plan razvoja resursno učinkovite Europe.

Tehnološke inovacije
Europska unija od 1984. razvija i financira svoju politiku istraživanja i inovacija na temelju
višegodišnjih okvirnih programa. Između 1984. i 2013. provodilo se sedam okvirnih
programa (OP1–OP7).
Obzor 2020., novi program EU-a za istraživanje i inovacije, pokrenut je početkom 2014. U
okviru prethodnih programa, zahvaljujući financijskim sredstvima EU-a za istraživanje,
objedinjeni su znanstvenici i industrija u Europi i iz cijelog svijeta kako bi pronašli rješenja
za brojne probleme. Oni su svojim inovacijama pridonijeli poboljšanju života, pomogli su
zaštititi okoliš i europsku su industriju učinili održivijom i konkurentnijom. U Obzoru 2020.
mogu sudjelovati istraživači iz cijelog svijeta
Osnivači Europske unije pravilno su uvidjeli da će budući prosperitet Europe ovisiti o
njezinoj sposobnosti da ostane svjetski tehnološki predvodnik. Vidjeli su prednosti i koristi
od provođenja zajedničkog europskog istraživanja. Tako su 1958. godine uz EEZ osnovali i
Euratom – Europsku zajednicu za atomsku energiju. Njezin je cilj da omogući državama
članicama da zajedno istražuju nuklearnu energiju za mirnodopske svrhe. U sklopu toga
osnovan je Zajednički istraživački centar koji je činilo devet istraživačkih instituta na
četirima lokacijama: Ispra (Italija), Karlsruhe (Njemačka), Petten (Nizozemska) i Geel
(Belgija).
No kako su se inovacije razvijale sve bržim tempom, europsko se istraživanje moralo
promijeniti, privlačeći što je više moguće različitih znanstvenika i istraživača. EU je trebala
naći nove načine financiranja njihova rada i nove industrijske primjene za njihova otkrića.
Zajedničko istraživanje na razini EU-a osmišljeno je tako da se dopunjava na nacionalne

Stranica 251 od 279


Osnove sustava Europske unije

istraživačke programe. Usredotočeno je na projekte koji okupljaju mnogobrojne


laboratorije u mnogim državama EU-a. Ono također podržava i temeljna istraživanja na
područjima kao što su kontrolirana termonuklearna fuzija (potencijalno nepresušan izvor
energije za 21. stoljeće). Potiče i istraživanje i tehnološki razvoj u ključnim industrijama kao
što su elektronika i računala, koji su suočeni s jakom konkurencijom izvan Europe.

Energija
U sektoru energetike, glavni ciljevi su energetska učinkovitost i obnovljivi izvori energije:

• smanjiti neposrednu potrošnju energije za 20% do 2020. godine, u odnosu na prognozu


potrošnje energije za 2020.,
• povećati udio obnovljivih izvora energije za 20%, s posebnim ciljevima o biogorivima i
električnoj energiji, te
• smanjiti emisije stakleničkih plinova za 20% do 2020. u usporedbi sa 1990.

Zahtjevniji ciljevi smanjenja su postavljeni u strateškim dokumentima za 2030. i 2050., i to za


40% i 80%. U tom pogledu, sektor transporta podliježe tom proširenom skupu ciljeva u svrhu
smanjenja emisije stakleničkih plinova iz automobila i lakih gospodarskih vozila, ali također iz
plovidbenog i zračnog transporta. Naglasak se stavlja na aviokompanije od kojih se traži da
povećaju korištenje održivih niskougljičnih goriva za 40%, te na brodsku plovidbu da smanje
emisiju ugljičnog dioksida za 40% do 2050., u odnosu na 2005. Ovi ciljevi dovode i do
poboljšanja kvalitete zraka, s daljnjim strateškim ciljevima za smanjenje emisija u razdoblju od
2012. do 2020. Zakonske mjere određuju nacionalne granične vrijednosti emisija za 4
relevantna polutanta (sumporni dioksid, dušikov oksid, hlapivi organski spojevi i amonijak)
odgovorna za zakiseljavanje tla, eutrofikaciju i stvaranje prizemnog sloja ozona koji prijeti
zdravlju čovjeka.

73. Proračun Europske unije?


Proračun Europske unijefinancira se, među ostalim, dijelom bruto nacionalnog dohotka svih
država članica. Koristi se u različite svrhe, od podizanja životnog standarda u siromašnijim
regijama do brige za sigurnost hrane. Euro je zajednička valuta većine država članica
Europske unije.

Kako se financira Europska unija?


Prihod Europske unije ne čine samo doprinosi država članica nego i uvozne carine na
proizvode iz zemalja izvan EU-a te postotak poreza na dodanu vrijednost koji se ubire u
svakoj zemlji.

Kako se troši porračun Europske unije?


Iz proračuna Europske unije financiraju se brojne aktivnosti, od ruralnog razvoja i zaštite
okoliša do zaštite vanjskih granica i promicanja ljudskih prava. Komisija, Vijeće i Parlament

Stranica 252 od 279


Osnove sustava Europske unije

zajednički odlučuju o iznosu i raspodjeli proračuna. Međutim za stvarno trošenje nadležne


su Komisija i države članice.
Izvori prihoda Europske unije doprinosi su država članica, uvozne carine na proizvode iz
trećih zemalja i novčane kazne određene u slučaju kada poduzeća ne poštuju pravila
Europske unije. Države članice donose zajedničku odluku o iznosu proračunskih sredstava i
načinima njihova financiranja nekoliko godina unaprijed.

Proračunom Europske unijepotiče se rast i otvaranje radnih mjesta. U okviru kohezijske


politike iz njega se financiraju ulaganja kako bi se pomoglo uklanjanju gospodarskih
nejednakosti između država članica i regija EU-a. Njime se pomaže i razvoju ruralnih
područja u Europi.

Tri su osnovna izvora prihoda:

• mali postotak bruto nacionalnog dohotka (uglavnom oko 0,7 %) koji odvajaju sve
države članice i koji je najveći izvor proračunskih prihoda; temelji se na načelu
solidarnosti i platne sposobnosti, iako se iznos može prilagoditi u cilju izbjegavanja
preopterećivanja određenih država
• mali postotak standardiziranih prihoda od poreza na dodanu vrijednost svake države
članice, koji najčešće iznosi otprilike 0,3 %
• veliki dio uvoznih carina na proizvode iz trećih zemalja (država koja naplaćuje carinu
zadržava mali postotak).

Unija ubire i poreze na dohodak od plaća svojeg osoblja, doprinose trećih zemalja za određene
programe EU-a i novčane kazne određene društvima koja krše pravila i propise Europske unije.

Svaki godišnji proračun dio je proračunskog ciklusa u trajanju od 7 godina koji se naziva i
„financijskom perspektivom“. Financijske perspektive sastavlja Europska komisija, a moraju ih
jednoglasno prihvatiti države članice nakon pregovora i sporazuma s Europskim parlamentom.
Trenutna financijska perspektiva je 2014-2020. Iznos EU financijske perspektive 2014-2020. je
959 988 milijuna eura.

74. Kako funkcionira Jedinstveno tržište Europske unije?


Ugovor iz 1957. kojim je osnovana Europska ekonomska zajednica omogućio je ukidanje
carinskih barijera unutar Zajednice i uspostavljanje zajedničke carinske tarife koja će se
primjenjivati na robu iz zemalja izvan EEZ-a. Taj je cilj postignut 1. srpnja 1968. godine.

No carinska davanja bila su samo jedan aspekt protekcionističkih barijera prekograničnoj


trgovini. Godine 1970. druge su trgovinske barijere spriječile potpuno ostvarenje zajedničkog
tržišta. Tehničke norme, zdravstveni i sigurnosni standardi, nacionalna regulativa za pravo na
obavljanje nekih djelatnosti i kontrola razmjene sprečavale su slobodno kretanje ljudi, robe i

Stranica 253 od 279


Osnove sustava Europske unije

kapitala.

U lipnju 1985. godine Komisija je pod predsjedanjem Jacquesa Delorsa objavila Bijelu knjigu
kojom se htjelo u roku od 7 godina ukinuti sve fizičke, tehničke i porezne barijere slobodnom
kretanju unutar Zajednice. Cilj je bio potaknuti industrijsko i komercijalno širenje u većem,
ujedinjenom gospodarskom području po veličini sličnom američkom tržištu. Instrument koji je
omogućio pokretanje jedinstvenog tržišta bio je Jedinstveni europski akt, koji je stupio na snagu
u srpnju 1987. godine.

Uključivao je sljedeće odredbe:

• povećao je ovlasti Zajednice u područjima nekih politika (socijalna politika, istraživanje,


zaštita okoliša);
• postupno uspostavljanje jedinstvenog tržišta do kraja 1992. godine kroz opsežan
zakonodavni program koji uključuje prihvaćanje stotina direktiva i propisa;
• češće korištenje većinskoga glasovanja u Vijeću ministara.

Ukinute su sve granične kontrole roba unutar Unije, kao i carinska kontrola ljudi.
Nasumične policijske provjere (u sklopu borbe protiv kriminala i droga) još se obavljaju
kada je to potrebno.
Za većinu proizvoda zemlje Europske unije prihvatile su načelo međusobnog priznavanja
nacionalnih propisa. Svakom proizvodu zakonski proizvedenom i prodanom u jednoj državi
članici mora se omogućiti plasiranje na tržište svih ostalih.
Omogućena je liberalizacija uslužnog sektora zahvaljujući međusobnom priznanju ili
koordinaciji državnih pravila vezanih uz dostupnost ili prakticiranje određenih zanimanja
(pravo, medicina, turizam, bankarstvo, osiguranje itd.). No sloboda kretanja daleko je od
potpune. Još postoji mnogo prepreka koje sprečavaju ljude da se kreću iz jedne države
Unije u drugu ili da tamo obavljaju određenu vrstu posla.

Poduzeti su koraci u smislu bolje mobilnosti radnika, a posebice kako bi se osiguralo da se


diplome i radne kvalifikacije (za vodoinstalatere, stolare itd.) stečene u jednoj državi EU-a
priznaju u svim drugima.
Porezne barijere smanjene su putem djelomičnog usklađenja stopa PDV-a. Oporezivanje
prihoda od ulaganja bilo je predmetom sporazuma između država članica i nekih drugih
zemalja (uključujući Švicarsku) koji je stupio na snagu u srpnju 2005. godine.

Bez obzira na to objavljuju li ih državne, regionalne ili lokalne vlasti, ugovori iz područja
javne nabave su otvoreni ponuđačima iz cijelog EU-a kao rezultat direktive koja pokriva
usluge, nabavu i radove u mnogim sektorima, uključujući vode, energiju i telekomunikacije.
Države EU-a još oklijevaju prihvatiti standarde i norme drugih država, a ponegdje i
prihvatiti jednakost profesionalnih kvalifikacija. Fragmentirana priroda nacionalnih poreznih

Stranica 254 od 279


Osnove sustava Europske unije

sustava također sprečava ujedinjenje tržišta i učinkovitost.

Na jedinstvenom tržištu EU-a (ponekad se naziva i "unutarnjim tržištem") ljudi, roba, usluge
i novac mogu se kretati po Europskoj uniji jednako slobodno kao unutar jedne države – bez
prepreka koje predstavljaju državne granice i barijera koje su postojale u prošlosti.

Građani EU sada mogu studirati, živjeti, kupovati, raditi i provesti mirovinu u bilo kojoj
državi EU. Ili možemo ostati kod kuće i uživati u širokoj lepezi proizvoda koji stižu iz svih
krajeva Europe.

Bez državnih granica


Većina kućanstava u Europi slobodno bira dobavljača električne energije.
Kako bi se stvorilo to ujedinjeno tržište, uklonjene su stotine tehničkih, pravnih i
birokratskih barijera koje su gušile slobodnu trgovinu i kretanje među državama članicama
EU-a, stvoreno je 2,77 milijuna novih radnih mjesta i od 1992. do 2008. godine ostvaren
je rast od 2,1%.

Nakon što su dobila slobodu poslovanja u cijelom gospodarskom bloku, poduzeća su


proširila svoje poslove, a kao posljedica toga ostvarena je konkurentnost koja je smanjila
cijene i povećala mogućnost izbora potrošača.
Cijena telefonskih razgovora u Europi samo je djelić cijene od prije 10 godina, cijene
mnogih zrakoplovnih karata značajno su se smanjile te su otvorene nove rute. Mnoga
kućanstva i poduzeća sada mogu odabrati dobavljača električne energije i plina.

EU se istovremeno trudi osigurati da te veće slobode ne ugroze pravednost, zaštitu


potrošača ili održivost okoliša u čemu im pomažu različite europske službe za
konkurentnost i regulatorna pitanja.

Ogromna poslovna prilika


Europska poduzeća koja prodaju svoje proizvode i usluge u Uniji imaju neograničen pristup
do gotovo 500 milijuna potrošača, što im daje solidnu osnovu za zadržavanje
konkurentnosti u okvirima svjetskog gospodarstva. Ne moramo ni spominjati privlačnost
tako opsežnog tržišta za strane ulagače.
Gospodarska integracija može predstavljati vrijednu obranu od povremenih recesija, što
državama EU omogućuje nastavak međusobne trgovine umjesto traženja utočišta u uskim
protekcionističkim mjerama koje bi dodatno produbile krizu.

Neke barijere ostaju


Stručnjaci mogu raditi bilo gdje u Europskoj uniji. Mnoga područja neiskorištenog
potencijala, međutim, i dalje postoje na područjima gdje integracija dulje traje:

Stranica 255 od 279


Osnove sustava Europske unije

• usitnjeni nacionalni porezni sustavi sprječavaju integraciju tržišta i učinkovitost


• uslužni sektor zaostaje za tržištima roba (iako poduzeća nude niz prekograničnih usluga
iz kućnih ureda od 2006.)
• pojedinačna nacionalna tržišta još uvijek postoje na području financijskih usluga,
energije i transporta
• e-trgovina među državama EU sporije se pokrenula nego na nacionalnoj razini, a postoje
i značaje razlike u propisima, normama i praksi koje primjenjuju različite države
• propisi u vezi s priznavanjem obrazovanja moraju se pojednostaviti za obrazovanu
radnu snagu kako bi ti ljudi lakše pronašli zaposlenje u drugim državama EU.

Tržište financijskih usluga poseban je slučaj. EU nastoji izgraditi snažan i siguran financijski
sektor, a istovremeno pokušava izbjeći ponavljanje krize iz 2009. godine, nadzorom financijskih
institucija, regulacijom složenih financijskih proizvoda i postavljanjem zahtjeva za većim
kapitalom banaka.

75. Navedite i objasnite politike koje podupiru jedinstveno tržište Europske unije?
romet
Aktivnosti Unije su se uglavnom orijentirale na slobodu pružanja usluga u zemaljskom
prometu, posebice u omogućavanju slobodnog pristupa međunarodnom tržištu prijevoza i
pristupu nerezidentnih prijevozničkih tvrtki na nacionalna tržišta prijevoza država članica.
Donesene su odluke u svrhu usklađivanja uvjeta konkurencije u sektoru cestovnog
prometa, posebice u dijelu kvalifikacija radnika i pristupa tržištu, slobodi pokretanja
poslovanja i pružanja usluga, vremenu prijevoza i cestovne sigurnosti.

Zajednička politika zračnog prometa mora odgovarati učincima međunarodne konkurencije.


Nebo iznad Europe liberalizira se u fazama, a rezultat toga je veće polje za mogućnost
razmjene između najvećih avioprijevoznika, reciprocitetni pristup tržištu te sloboda
određivanja cijena prijevoza. To ide ruku pod ruku sa zaštitnim klauzulama kojima se
uzima u obzir odgovornost zračnih prijevoznika za javnu uslugu i potrebe zona.

Pomorski promet – bilo da ga obavljaju europske tvrtke ili plovila pod zastavom država
izvan EU-a – podložan je pravilima o konkurenciji Europske unije. Cilj tih pravila je boriti se
protiv nepoštenog određivanja cijena te riješiti ozbiljne teškoće s kojima se susreće
europska brodograđevna industrija.

Tržišno natjecanje
Čvrsta politika EU-a na polju tržišnog natjecanja potječe još iz Rimskih ugovora. Ona je
prirodna posljedica propisa o slobodnoj trgovini na jedinstvenom europskom tržištu.
Politiku provodi Europska komisija koja je sa Sudom pravde odgovorna osigurati njezino
poštivanje.

Stranica 256 od 279


Osnove sustava Europske unije

Svrha te politike je spriječiti bilo kakvo dogovaranje između poslovnih subjekata, pomoć od
javnih vlasti, kao i nepošten monopol nastao manipuliranjem slobodnog natjecanja na
jedinstvenom tržištu.

Tvrtke ili uključena tijela moraju svaki sporazum podložan Ugovoru prijaviti Europskoj
komisiji. Komisija može odrediti kaznu tvrtkama koje prekrše propise o slobodnom
tržišnom natjecanju ili ne prijave sporazum Komisiji.
U slučaju nezakonite javne pomoći Komisija može zatražiti povrat od stranke koja je pomoć
primila. Svako spajanje ili preuzimanje tvrtki koje bi moglo dovesti do ostvarivanja
dominantnog položaja u određenom sektoru mora se prijaviti Komisiji.

Potrošačka politika
Potrošačka politika Europske unije omogućava njezinim građanima da s povjerenjem
kupuju u bilo kojoj državi članici. Svi potrošači imaju korist od iste, visoke razine zaštite.
Proizvodi koje kupujete i hrana koju jedete provjereni su i testirani kako bismo osigurali da
su sigurni koliko god je to moguće. EU poduzima aktivnosti kako bi osigurala da vas ne
prevare nepošteni trgovci niti da postanete žrtvom lažnog ili obmanjujućeg oglašavanja.
Vaša su prava zaštićena. Imate pravo na naknadu bilo da ste u EU ili izvan nje i bez obzira
na to jeste li proizvod kupili u prodavaonici, putem pošte, telefona ili interneta.

76. Objasnite Europsku i monetarnu uniju (EMU)?


Godine 1971. SAD je odlučio ukinuti čvrstu vezu između dolara i službene cijene zlata, koja je
omogućavala globalnu monetarnu stabilnost nakon Drugoga svjetskog rata. Time je prestao
postojati sustav fiksnih tečajnih stopa. Zemlje EU-a su s ciljem uspostavljanja vlastite
monetarne unije odlučile spriječiti fluktuacije tečajnih razlika većih od 2,25% između europskih
valuta putem dogovorenih intervencija na tržištima valuta.

To je dovelo do stvaranja Europskog monetarnog sustava (EMS) koji je pokrenut u ožujku 1979.
godine. Imao je tri glavne karakteristike:

• referentnu valutu nazvanu ecu: bila je ukupnost svih valuta država članica;
• mehanizam tečajnih stopa: svaka je valuta imala tečajnu stopu vezanu na ecu, bilateralne
tečajne stope smjele sufluktuirati samo do 2,25%;
• kreditni mehanizam: svaka je država prenijela 20% svoje valute i zlatnih rezervi u
zajednički fond.

Povijest EMS-a je šarolika. Nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke i obnovljenih valutnih


pritisaka u Europi talijanska lira i funta napustile su EMS 1992. godine. U kolovozu 1993. godine
države EMS-a odlučile su privremeno proširiti fluktuaciju do 15%. U međuvremenu, kako bi se
spriječile šire fluktuacije valuta Unije i eliminirale konkurentske devalvacije, vlade Unije odlučile

Stranica 257 od 279


Osnove sustava Europske unije

su pokrenuti kampanje prema potpunoj monetarnoj uniji i uvođenju jedinstvene valute. Na


Europskome vijeću u Madridu 1989. godine čelnici Unije prihvatili su plan u 3 faze za
ostvarivanje gospodarske i monetarne unije. Taj je plan postao dijelom Ugovora iz Maastrichta o
Europskoj uniji, koji je Europsko vijeće prihvatilo u prosincu 1991. godine.

Prva faza, koja je započeta 1. srpnja 1990., uključivala je:

• potpuno slobodno kretanje kapitala unutar Unije (ukidanje devizne kontrole);


• povećanje iznosa namijenjenih uklanjanju nejednakosti između europskih regija
(strukturni fondovi);
• ekonomsku konvergenciju kroz multilateralno praćenje gospodarskih politika država
članica.

Druga faza, započeta 1. siječnja 1994., uključivala je:

• uspostavljanje Europskog monetarnog instituta (EMI) u Frankfurtu: EMI su sačinjavali


guverneri središnjih banaka država članica Unije;
• neovisnost nacionalnih središnjih banka;
• pravila za ograničenje nacionalnih proračunskih deficita.

Treća faza bila je rođenje eura. Dana 1. siječnja 1999. godine 11 je država prihvatilo euro, koji
je tako postao zajedničkom valutom Austrije, Belgije, Finske, Francuske, Njemačke, Irske, Italije,
Luksemburga, Nizozemske, Portugala i Španjolske (Grčka se pridružila 1. siječnja 2001.). Od tog
trenutka Europski monetarni institut prepušta Europskoj središnjoj banci odgovornost za
monetarnu politiku, definiranu i implementiranu eurom. Od 1. siječnja 2002. godine puštene su
u optjecaj novčanice i kovanice eura. Nacionalne novčanice i kovanice povučene su iz optjecaja
dva mjeseca nakon toga. Otada je samo euro zakonito sredstvo plaćanja za sve gotovinske i
bankovne transakcije u eurozoni koja obuhvaća više od dvije trećine stanovništva EU-a.

Treća i posljednja faza EMU-a započela je 1. siječnja 1999. neopozivim utvrđivanjem deviznih
tečajeva valuta jedanaest država članica koje su prvotno sudjelovale u monetarnoj uniji te
provođenjem jedinstvene monetarne politike, za što je odgovoran ESB.
Broj država članica sudionica povećao se 1. siječnja 2001. na dvanaest, ulaskom Grčke u treću
fazu EMU-a. Slovenija je 1. siječnja 2007. postala trinaesta članica europodručja, a Cipar i Malta
pridružili su se godinu dana potom. Slovačka je pristupila 1. siječnja 2009., Estonija 1. siječnja
2011., Latvija 1. siječnja 2014. i Litva 1. siječnja 2015. Na dan kad se pojedina država pridružila
europodručju njezina je središnja banka postala dijelom Eurosustava.

77. Navedite i objasnite kriterije za uvođenje eura?


Svaka država članica Unije mora ispuniti pet konvergencijskih kriterija kako bi dospjela u treću
fazu – uvođenje eura. To su:

Stranica 258 od 279


Osnove sustava Europske unije

• stabilnost cijena: stopa inflacije ne smije prelaziti prosječnu stopu inflacije triju država
članica s najmanjom inflacijom za više od 1,5%;
• kamatne stope: dugoročne kamatne stope ne smiju varirati više od 2% u odnosu na
prosječnu kamatnu stopu triju država članica s najmanjim kamatnim stopama;
• deficiti: nacionalni proračunski deficit mora biti manji od 3% BDP-a;
• javni dug: ne smije prelaziti 60% BDP-a;
• stabilnost tečajnih stopa: tečajne stope moraju biti unutar dopuštenih granica fluktuacije
unatrag dvije godine.

78. Što predstavlja Pakt o stabilnosti i rastu?


U srpnju 1997. Europsko je vijeće prihvatilo Pakt o stabilnosti i rastu. On predstavlja trajnu
predanost stabilnosti proračuna koji je omogućio i kažnjavanje bilo koje zemlje u eurozoni čiji
je proračunski deficit prelazio 3%. Pakt je poslije proglašen prestrogim te je u ožujku 2005.
reformiran.

Pakt o stabilnost i rastu dogovor je država članica Europske unije vezan za fiskalnu politiku.
Odnosi se na treću fazu Ekonomske i monetarne unije (EMU), odnosno na nepovratno fiksiranje
tečajeva i uvođenje jedinstvene valute – eura. Počeo se primjenjivati 1. siječnja 1999. godine
kako bi se osiguralo da države članice EMU održavaju fiskalnu disciplinu nakon uvođenja
jedinstvene valute – eura. Države članice koje su uvele euro moraju održavati tzv. Maastrichtske
kriterije konvergencije, a Pakt o stabilnosti i rastu osigurava njihovo provođenje. Države moraju
poštovati sljedeće fiskalne kriterije.

• Deficit proračuna opće države: udio proračunskog deficita opće države u bruto domaćem
proizvodu (BDP) ne smije prelaziti 3% deficita s kraja prethodne financijske godine. Ako
to nije moguće, dopušta se da deficit privremeno biti iznad (ali još uvijek blizu) razine od
3%.
• Državni dug: udio bruto duga opće države u BDP-u ne smije prijeći 60% BDP-a na kraju
prethodne financijske godine. Ako nije tako, udio mora pokazivati tendenciju značajnog
smanjivanja i zadovoljavajućom se dinamikom mora približavati referentnoj vrijednosti.

U formalnom smislu Pakt je usvojen rezolucijom Europskog vijeća (usvojena u Amsterdamu 17.
lipnja 1997) i dvjema uredbama Vijeća od 7. srpnja 1997. u kojima su detaljno razrađeni
tehnički detalji dogovora u smislu nadgledanja proračunskih stavaka i koordinacije ekonomskih
politika pri pojavi prekomjernog deficita.
Prihvaćajući navedene kritike, Vijeće je 2005. godine ublažilo pravila Pakta o stabilnosti i rastu.
Temeljna značajka Pakta jest to da su kvantitativna ograničenja originalnog Pakta – proračunski
deficiti 3% BDP-a i javni dug od najviše 60% BDP-a – ostala nepromijenjena.

Međutim, definicija i provedba pravila Pakta postale su nešto drugačije, fleksibilnije. Prva je
novost da će se proračunski ciljevi revidirati svake četiri godine. Druga je novost da će se
zemljama s nižim javnim dugom i višim potencijalnim rastom dopustiti proračunski manjak u

Stranica 259 od 279


Osnove sustava Europske unije

visini 1% BDP-a u srednjem roku.

Visokozadužene zemlje s nižim potencijalnim rastom morat će težiti uravnoteženom proračunu


ili suficitu. Od zemalja s javnim dugom većim od 100% BDP-a tražit će se izričito pozitivan saldo
proračuna. U glavne elemente reforme pripada zahtjev za jačanjem fiskalnih pozicija tijekom
”dobrih godina“, pri čemu se takvim godinama smatraju one u kojima je BDP bio iznad
potencijalne razine. Predviđeno je da u tim godinama zemlje smanjuju svoj potencijalni manjak
za 0,5 postotnih bodova BDP-a.

Europskom dužničkom krizom koja prijeti stabilnosti gospodarske i monetarne unije naglašava
se hitna potreba za velikim poboljšanjima okvira za fiskalnu politiku. Suštinska reforma (dio
takozvanog paketa od šest mjera), kojom se izmjenjuje Pakt o stabilnosti i rastu te utvrđuju
važni propisi i instrumenti za nadzor nacionalnih fiskalnih politika, stupila je na snagu
13. prosinca 2011.

Još jedna važna reforma, međuinstitucionalni Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u


ekonomskoj i monetarnoj Uniji, čija je fiskalna sastavnica fiskalni ugovor, stupila je na snagu
1. siječnja 2013. Fiskalni ugovor nadopunjuje i ojačava paket od šest mjera.

Nadalje, važna Uredba (dio takozvanog paketa od dvije mjere) stupila je na snagu
30. svibnja 2013. Njome se nastoji dodatno osnažiti fiskalni i ekonomski nadzor
uspostavljanjem zajedničkih propisa za praćenje i ocjenjivanje nacionalnih proračunskih nacrta
u sklopu ciklusa Europskog semestra.

79. Što je to Euroskupina ?

Euroskupina je neslužbeno tijelo u kojem se sastaju ministri financija država iz eurozone. Cilj
tih sastanaka je osigurati bolju koordinaciju gospodarskih politika, pratiti proračunske i
financijske politike država eurozone i zastupati euro u međunarodnim monetarnim forumima.

Euroskupina Prvotno nazvan Euro-11, sastanak ministara gospodarstva i financija s područja


eura preimenovan je 1997. u Euroskupinu. To savjetodavno i neslužbeno tijelo redovno se
sastaje kako bi raspravilo o svim pitanjima u vezi s neometanim funkcioniranjem područja eura i
ekonomske i monetarne unije. Na te se sastanke poziva Komisija i po potrebi Europska središnja
banka (članak 1. Protokola br. 14 o Euroskupini).

Na neslužbenom sastanku Ecofina održanom 10. rujna 2004. u Scheveningenu luksemburški


predsjednik vlade i ministar financija Jean-Claude Juncker izabran je za predsjednika
Euroskupine. Tako je postao prvi izabrani stalni predsjednik Euroskupine na mandat koji je
počeo 1. siječnja 2005. Ugovorom iz Lisabona ojačana je uloga Euroskupine kako bi se povećala
koordinacija na području eura. I termin Euroskupina prvi put se spominje u tom Ugovoru (članak
137. UFEU-a). Među službenim promjenama je biranje predsjednika Euroskupine na mandat od

Stranica 260 od 279


Osnove sustava Europske unije

dvije i pol godine većinom država članica zastupljenih u Euroskupini (članak 2. Protokola br. 14
o Euroskupini).

80. Što predstavlja Lisabonski proces?


Do 2000. godine čelnici Europske unije shvatili su da moraju modernizirati europsko
gospodarstvo kako bi sačuvali konkurentnost u odnosu na SAD i ostala vodeća svjetska
gospodarstva. Na sastanku u Lisabonu u ožujku 2000. godine Europsko vijeće postavilo je Uniji
vrlo ambiciozan cilj: do 2010. godine mora postati „najkonkurentnije i najdinamičnije
gospodarstvo temeljeno na znanju, s tendencijom porasta razvoja, praćeno kvalitetnijim i boljim
poslovima te većom socijalnom povezanošću“.

Europsko vijeće također se dogovorilo i o strategiji za postizanje tih ciljeva. „Lisabonska


strategija“ obuhvaća niz područja, uključujući znanstvena istraživanja, obrazovanje, stručno
usavršavanje, pristup internetu i poslovanje putem interneta. Strategija također uključuje i
reformu europskog sustava socijalne zaštite. Ti su sustavi među najvećim vrijednostima Europe
jer omogućuju našem društvu da prihvati potrebne strukturne i socijalne promjene bez
pretjeranih teškoća. No mora ih se i modernizirati na način da budu održive i kako bi se
njihovim blagodatima mogle koristiti i buduće generacije.

U proljeće 2006. godine Europsko vijeće nije ni pokušalo prikriti činjenicu da su, šest godina
nakon pokretanja, rezultati Lisabonskog procesa različiti. Kao rezultat toga Vijeće je odlučilo
pozabaviti se problemom stalne visoke nezaposlenosti u mnogim zemljama Europske unije i kao
prioritete Europske unije naglasiti rast i zapošljavanje. Ako želi učiniti gospodarstvo
produktivnijim i povećati socijalnu povezanost, Europa mora nastaviti koncentrirati napore
uglavnom na povećanje gospodarskog učinka, inovaciju i poboljšanje vještina svojih građana.

Na inicijativu bivšeg predsjednika Europske komisije Joséa Manuela Barrosa države članice EU-a
su stoga odlučile:

• ulagati više u istraživanje i inovacije;


• dati Europskoj komisiji veću ulogu koordinatora kako bi se snažnije podržale države
članice, posebice putem širenja „najbolje prakse“ u Europi;
• ubrzati reforme na financijskim tržištima i u sustavima socijalne skrbi te ubrzati
liberalizaciju telekomunikacija i energetskog sektora.

81. Koje prava ostvaruju građani Europske unije kroz državljanstvo Europske unije?

Prvo pravo europskoga građanina jest pravo na slobodno kretanje, rad i život na prostoru Unije.
To je pravo potvrđeno Ugovorom iz Maastrichta u poglavlju o državljanstvu.

Stranica 261 od 279


Osnove sustava Europske unije

Europske unije je donijela direktivu koja uspostavlja sustav međusobnog priznavanja


visokoškolskih kvalifikacija. Ta direktiva odnosi se na sve sveučilišne programe u trajanju od
triju ili više godina, a temelji se na načelu međusobnog povjerenja u kvalitetu nacionalnih
sustava za obrazovanje i obuku.

Svaka osoba koja je državljanin države članice Europske unije može raditi u zdravstvenim,
obrazovnim ili drugim javnim uslugama bilo gdje u Uniji, osim u djelatnostima koje pokriva
povlaštenost javnih vlasti (policija, vojska, vanjski poslovi itd.). Doista, što bi moglo biti
prirodnije nego zaposliti Engleza kao nastavnika engleskoga jezika u Rimu ili ohrabriti mladog
diplomiranog Belgijanca da se prijavi na natječaj za posao u javnoj službi u Francuskoj?

Od 2004. godine državljani Europe koji putuju unutar Europske unije mogu od svojih
nacionalnih vlasti dobiti karticu europskog zdravstvenog osiguranja, koja će im pomoći u
podmirenju medicinskih troškova razbole li se tijekom boravka u drugoj državi.

Prema Ugovoru iz Maastrichta svaki građanin Unije – bez obzira na nacionalnost – ima pravo
glasovanja i pravo kandidiranja na lokalnim izborima u državi u kojoj živi, kao i na izborima za
Europski parlament.

To Europsku uniju približava njezinim ljudima. Državljanstvo u Uniji sada je dio Ugovora koji
navodi da „svaka osoba koja ima državljanstvo neke od članica Europske unije postaje
građaninom Unije. Državljanstvo Unije je dopuna, a ne zamjena nacionalnog državljanstva“.

82. Na koji način Europska unija štiti temeljna prava svojih građana?
Ugovor iz Amsterdama, koji je stupio na snagu 1999. godine, ojačao je koncept temeljnih prava.
Uvodi proceduru za poduzimanje koraka protiv svake države članice Europske unije koja krši
temeljna prava građana Europske unije. Proširila je i načelo nediskriminacije, tako da ne pokriva
samo nacionalnost nego i spol, rasu, vjeru, dob te spolnu orijentaciju.

Ugovor iz Amsterdama dokazuje i politiku transparentnosti Unije, dopuštajući građanima lakši


pristup službenim dokumentima europskih institucija.

Predanost Europske unije građanskim pravima potvrđena je u Nici u prosincu 2000. godine,
kada je svečano proglašena i Povelja o temeljnim pravima Europske unije. Tu je Povelju sastavila
Konvencija, u čijem su sastavu bili članovi nacionalnih parlamenata i Europskoga parlamenta,
predstavnici nacionalnih vlada i članovi Komisije. Šest poglavlja – dostojanstvo, slobode,
jednakost, solidarnost, prava građana i pravda – u 54 članka donosi osnovne vrijednosti
Europske unije te građanska, politička, ekonomska i socijalna prava državljana Europske unije.
Početni članci govore o ljudskom dostojanstvu, pravu na život, pravu na „integritet osobe“,
slobodi izražavanja i savjesti.

Poglavlje o solidarnosti na inovativan način spaja socijalna i ekonomska prava kao što su:

Stranica 262 od 279


Osnove sustava Europske unije

• pravo na štrajk;
• pravo radnika da bude informiran i savjetovan;
• pravo na usklađenost obiteljskog i profesionalnog života;
• pravo na zdravstvenu skrb, socijalno osiguranje i socijalnu pomoć na području cijele
Unije.

Povelja također promiče jednakost između žena i muškaraca te uvodi prava poput zaštite
podataka, zabranu eugeničke prakse i kloniranja ljudi, pravo na zaštitu okoliša, prava djece i
starijih osoba, kao i pravo na učinkovitu administraciju.

83. Što predstavlja Schengenski prostor?

Schengenski prostor, predstavlja teritorije 26 europskih zemalja, koje su usvojile Schengenski


sporazum potpisan 1985. u Schengenu, Luksemburg. Schengenski prostor u mnogo čemu
funkcionira kao područje jedne države, s tradicionalnim kontrolama za one koji ulaze i izlaze iz
područja, ali bez unutarnjih graničnih kontrola.

Schengenske države više ne obavljaju provjere na svojim unutarnjim granicama, ali su pooštrile
nadzor vanjskih granica. Kako bi se zajamčila sigurnost u slobodnom prostoru bez granica, te
su države povećale i suradnju s policijom, posebice putem izravnog praćenja i uhićenja bez
potrebe za nalogom i prekograničnog nadzora. Schengenski informacijski sustav omogućuje
cirkuliranje upozorenja o tjeralicama ili nestalim osobama, ukradenim vozilima i dokumentima
od strane tijela za nadzor državnih granica, carine i policije.

Jedan od važnijih događaja dogodio se 1985. godine, kada su vlade Belgije, Francuske,
Njemačke, Luksemburga i Nizozemske potpisale ugovor u luksemburškom gradiću Schengenu.

Schengenske odredbe postale su dio europskog prava ugovorom iz Amsterdama 1999. iako
prostoru službeno pripadaju i četiri ne-EU države: Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska.
Područje trenutačno obuhvaća populaciju od preko 400 milijuna stanovnika te površinu od
4.312.099 km2.

Četiri članice Europske unije: Bugarska, Cipar, Hrvatska i Rumunjska su se obvezale na ulazak u
Schengenski prostor. Prije pune implementacije schengenskih pravila, svaka zemlja mora
ispuniti potrebne uvjete u četiri područja: zračne granice, vize, policijska suradnja i zaštita
osobnih podataka.

Ulazak Bugarske i Rumunjske u Schengenski prostor se očekuje najranije u 2015., Hrvatska je


kao cilj postavila godinu 2015., a Cipar godinu 2016.

Slobodno kretanje ljudi unutar Europske unije predstavlja sigurnosno pitanje za vlade država
članica jer se više ne kontroliraju unutarnje granice Unije. Kako bi to kompenzirali, morale su se
uvesti dodatne sigurnosne mreže na vanjske granice Europske unije. Osim toga, budući da i

Stranica 263 od 279


Osnove sustava Europske unije

kriminalci mogu iskoristiti slobodu kretanja unutar Unije, državne policijske snage i pravosudne
vlasti moraju raditi zajedno kako bi se borile protiv prekograničnog kriminala.

Postignuti su dogovori o ukidanju kontrole ljudi, bez obzira na nacionalnost, na zajedničkim


granicama, dogovori o ujednačavanju kontrola granica Europske unije s državama koje nisu
članice Europske unije te dogovori o uvođenju zajedničke politike o vizama. Tako je nastalo
područje bez unutarnjih granica poznato kao Schengenski prostor.

Schengenski paket i sekundarno zakonodavstvo nastalo iz njega postali su integralnim dijelom


Ugovora Europske unije, a schengenski prostor postupno se širi te je njime obuhvaćena većina
članica Europske unije kao i nečlanice Europske unije - Island, Norveška i Švicarska. Izvan ovog
prostora trenutno su Bugarska, Irska, Rumunjska, Velika Britanija, Cipar i Republika Hrvatska.

84. Na koji način Europska unija provodi politiku azila i imigracije?

Europa se ponosi svojom dugom tradicijom iskazivanja dobrodošlice strancima te pružanjem


azila izbjeglicama koji bježe pred opasnošću i progonima. Danas se pred vlade Europske unije
postavlja pitanje kako izaći na kraj sa sve većim brojem imigranata, legalnih i ilegalnih, u
područjima bez unutarnjih granica.

Vlade Europske unije dogovorile su se da usklade pravila tako da zahtjevi za azil budu
procesirani u skladu s osnovnim principima koji će biti jednako prepoznati u cijeloj Uniji. Godine
1999. postavile su za cilj donošenje zajedničke procedure glede azila te davanja jednakih
mogućnosti osobama koje su dobile azil na području cijele Unije. Unija će imigrantima dati ista
prava i obveze koje imaju i građani Europe. Prihvaćene su neke tehničke mjere kao što su
minimalni standardi za primanje osoba koje traže azil te davanje statusa izbjeglice.

Uspostavljen je Europski fond za izbjeglice. Opći je cilj fonda dati podršku i poboljšati napore
zemalja članica da osiguraju uvjete za primanje izbjeglica, prognanika i korisnika dodatne
zaštite; primjenjuju pravedne i učinkovite postupke davanja azila; promiču pozitivnu praksu u
području azila, kako bi se zaštitila prava osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita, te
omogućilo da sustavi azila u državama članicama funkcioniraju učinkovito.

85. Na koji način Europksa unija sprječava međunarodni kriminal?

Kako bi ta politika bila održiva, Europska unija mora uspostaviti učinkovit sustav kontrole
imigracije, izvršavanje provjera na svojim vanjskim granicama te sprečavanje ilegalne imigracije.
Potrebni su koordinirani napori u borbi protiv zločinačkih bandi koje preko svojih mreža
krijumčare i nehumano izrabljuju ljude, naročito žene i djecu.

Stranica 264 od 279


Osnove sustava Europske unije

Organizirani kriminal postaje sve sofisticiraniji pa se u svojim aktivnostima koristi europskim i


međunarodnim mrežama. Terorizam je jasno dao na znanje da može djelovati s najvećom
brutalnošću bilo gdje na svijetu.

Stoga je osnovan Schengenski informacijski sustav (engleski: Schengen information system -


SIS). Riječ je o složenoj bazi podataka koja policiji i pravosuđu omogućuje razmjenu informacija
o osobama za kojima je raspisana tjeralica ili se traži njihovo izručenje, ili o ukradenoj imovini,
primjerice, o vozilima ili umjetninama.

Praćenje tragova nelegalno stečenih dobara jedan je od najboljih načina hvatanja zločinaca.
Zbog toga, a i kako bi presjekla financiranje zločinačkih organizacija, Unija koristi
zakonodavstvo u sprečavanju pranja novca.

Najveći napredak u posljednjih nekoliko godina na polju suradnje među policijama predstavlja
osnivanje Europola, tijela Europske unije sa sjedištem u Haagu. Sastavljeno je od policajaca i
carinika koji se bore protiv svekolikoga međunarodnog kriminala: šverca droge, prodaje
ukradenih vozila, trgovine ljudima i ilegalne imigracije, seksualnog izrabljivanja žena i djece,
pornografije, krivotvorenja, prometa radioaktivnim i nuklearnim materijalima, terorizma, pranja
novca i krivotvorenja eura.

86. Na koji se način odvija suradnja između država članica Europske unije na području
pravosuđa?

U Europskoj uniji trenutno postoji više različitih pravosudnih sustava koji usporedo
funkcioniraju unutar svojih državnih granica. Ako Unija želi da ljudi dijele isti koncept pravde,
pravosudni im sustav život mora olakšati, a ne otežati.

Najvažniji primjer praktične suradnje na tom području postigao je rad Eurojusta, središnje
koordinacijske strukture osnovane u Den Haagu 2003. godine. Njegova je svrha omogućiti
nacionalnim istražnim tijelima i organima gonjenja zajedničko vođenje istraga koje uključuje
više država članica Unije.

Europski nalog za uhićenje, uveden u siječnju 2004. godine, ima zadaću zamijeniti dugotrajne
procese izručenja.

Međunarodni kriminal i terorizam ne poštuju nacionalne granice. To znači da je potrebna


zajednička politika Unije za kazneno pravo jer suradnju između sudova različitih zemalja mogu
priječiti različita tumačenja određenih kaznenih zakona. Cilj je Unije da na tom području stvori
zajednički pravni okvir za borbu protiv terorizma kako bi svojim građanima zajamčila visok
stupanj zaštite i pojačala međunarodnu suradnju na tom području.

Na polju građanskih prava Europska unija je donijela zakone koji će omogućiti primjenu sudskih
odluka u prekograničnim slučajevima koji uključuju rastave, razdvojenost, skrbništvo nad

Stranica 265 od 279


Osnove sustava Europske unije

djecom i alimentaciju tako da odluke iz jedne zemlje budu primjenjive u drugoj. Unija je
uspostavila jedinstvene postupke koji pojednostavnjuju i ubrzavaju rješavanje prekograničnih
slučajeva u malim i neosporenim građanskim tužbama kao što su naplata dugova i stečaj.

87. Koje promjene donosi Lisabonski ugovor u funkcioniranju Europske unije?


Lisabonski ugovor potpisalo je 13. prosinca 2007. svih tada 27 država članica Europske unije.
Stupio je na snagu 1. prosinca 2009.
Države članice koje su zajedno sastavile Lisabonski ugovor prepoznale su da postojeći ugovori
ne opremaju Europu alatima koji su joj potrebni kako bi se suočila s novim izazovima stoga:

• Lisabonski ugovor dopunjava i ažurira prethodne ugovore Europske unije.


• Uzima u obzir činjenicu da je Unija narasla s prvobitnih šest država članica osnivačica
Unije na tada postojećih 27, te mnoge promjene uzadnjih 50 godina.
• Lisabonski ugovor popravlja metode rada Europske unije kako bi Unija u 21. stoljeću
učinkovitije i sposobnije obavljala svoje poslove.
• Pomaže Uniji da bolje štiti interese građana te im omogućava da se njihov glas izravno
čuje uz pomoć nove Građanske inicijative.
• Poveljom o temeljnim pravima štiti prava građana.
• Povećava ulogu Europskog parlamenta i daje nove ovlasti nacionalnim parlamentima.
• Donošenje odluka na europskoj razini čini učinkovitijim.
• Daje Uniji jedinstven glas u svijetu.
• Uvodi nove mjere za suočavanje s važnim pitanjima koja utječu na svakodnevni život
građana EU-a, kao što su klimatske promjene, prekogranični kriminal i energija.
• U isto vrijeme, štiti prava svake države članice, posebice kad se radi o osjetljivim
područjima poput oporezivanja i obrane.

88. Koji su ciljevi i vrijednosti Europske unije definirani Lisabonskim ugovorom?


Lisabonski ugovor jasno navodi ciljeve Europske unije i vrijednosti mira, demokracije, poštivanja
ljudskih prava, pravde, vladavine prava i održivosti.

Lisabonski ugovor jamči da će Europska unija:

• nuditi ljudima prostor slobode, sigurnosti i pravde bez unutarnjih granica;


• raditi na održivom razvoju Europe temeljenom na uravnoteženom gospodarskom rastu i
stabilnosti cijena, visoko konkurentnoj društvenoj tržišnoj ekonomiji, s ciljem najviše
stope zaposlenosti i društvenog napretka, s visokom razinom zaštite okoliša;
• boriti se protiv društvene isključenosti i diskriminacije te promicati društvenu pravdu i
zaštitu;
• promicati ekonomsku, društvenu i teritorijalnu koheziju, i solidarnost među državama
članicama;
• ostati vjerna ekonomskoj i monetarnoj uniji s eurom kao svojom valutom;

Stranica 266 od 279


Osnove sustava Europske unije

• isticati i promicati vrijednosti Europske unije diljem svijeta i pridonositi miru, sigurnosti,
održivom razvoju planeta Zemlja, solidarnosti i poštovanju među narodima, slobodnoj i
pravednoj trgovini i iskorjenjivanju siromaštva;
• pridonositi zaštiti ljudskih prava, posebice prava djece, kao i strogom provođenju i
razvoju međunarodnog prava, uključujući poštovanje principa Povelje Ujedinjenih
naroda.

89. Koje su ključne odredbe Lisabonskog ugovora?


Kako bi se pospješilo funkcioniranje Europske unije te proširila područja suradnje, Lisabonskim
ugovorom usvojene su sljedeće ključne odredbe:

• Ugovor daje građanima veća prava u donošenju odluka.


• Lisabonski ugovor olakšava procedure donošenja odluka Europske unije.
• Ključni cilj Lisabonskog ugovora je modernizirati institucije koje vode poslove Europske
unije i učiniti ih demokratičnijima.
• Lisabonski ugovor potvrđuje predanost postizanju ekonomske i monetarne unije s
eurom kao valutom.
• Lisabonski ugovor jasnije objašnjava ulogu Europske unije na području zajedničke
vanjske i sigurnosne politike. Odluke o pitanjima obrane i dalje će se donositi
jednoglasnim pristankom svih država članica.
• Lisabonski ugovor sadrži važne nove odredbe koje jačaju sposobnost Europske unije da
se bori protiv međunarodnog prekograničnog kriminala, ilegalne migracije i trgovine
ljudima, oružjem i drogom.
• Lisabonski ugovor intenzivira socijalne ciljeve Europske unije. Ugovor predviđa da, u
svim politikama i akcijama, EU vodi računa o promicanju visoke stope zaposlenosti.
• Lisabonski ugovor sadrži važne odredbe u nizu novih područja koje učvršćuju
sposobnost Europske unije u borbi protiv međunarodnog prekograničnog kriminala,
ilegalne migracije, trgovine ženama i djecom, drogom i oružjem.
• Definira suradnju država članica na području borbe protiv klimatskih promjena te
definira zajedničku energetsku politiku.
• Lisabonski ugovor priznaje prava, slobode i principe iznesene u Povelji o temeljnim
pravima i čini Povelju pravno obvezujućom.

90. Koje promjene uvodi Lisabonski ugovor u ovlastima Europskog parlamenta?

Europski parlament je izravno izabrana institucija koja predstavlja građane država članica.

Zakonodavne ovlasti Europskog parlamenta povećane su novim „redovnim zakonodavnim


postupkom” koji je zamijenio bivši postupak suodlučivanja. Sad se on primjenjuje na više od 40
novih političkih područja, čime se njihov broj povećao na 73.

Stranica 267 od 279


Osnove sustava Europske unije

Postupak pristanka postoji i dalje kao „suglasnost”, a postupak savjetovanja ostao je


nepromijenjen.

Novim postupkom donošenja proračuna stvara se potpuna jednakost Parlamenta i Vijeća kad se
radi o odobravanju godišnjeg proračuna. Višegodišnji financijski okvir mora odobriti Parlament
(suglasnost).

Europski parlament sad bira predsjednika Komisije većinom zastupnika na prijedlog Europskog
vijeća koje kandidata mora izabrati kvalificiranom većinom vodeći računa o rezultatu izbora za
Europski parlament. Europski parlament i dalje mora odobriti Komisiju kao kolegij.

Europski parlament može imati najviše 751 zastupnika. Najveći broj zastupnika po državi članici
smanjen je na 96, a najmanji je povećan na 6.

91. Koje ovlasti Lisabonski ugovor daje nacionalnim parlamentima država članica
Europske unije?

Po prvi put, nacionalni parlamenti imaju izravan utjecaj na proces donošenja odluka.

U sklopu Lisabonskog ugovora, svi predloženi zakoni Europske unije moraju se slati
nacionalnim parlamentima.

Primjenjuje se sustav pravovremenog upozorenja i svaki nacionalni parlament ima osam tjedana
da argumentira svoj prigovor ako misli da prijedlog zakona nije prikladan za Europsku uniju.

Ako dovoljan broj nacionalnih parlamenata država članica uloži prigovor, prijedlog se može
izmijeniti i dopuniti ili povući.

Ovakav sustav pravovremenog upozorenja omogućuje parlamentima država članica važnu ulogu
u osiguravanju da Europska unija ne prekorači svoje ovlasti uključujući se u pitanja koja se
mogu bolje riješiti na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini.

92. Koje promjene uvodi Lisabonski ugovor u funkcioniranju Vijeća?

Vijeće, koje se prije stupanja na snagu Lisabonskog ugovora nazivalo i Vijeće Europske unije ili
Vijeće ministara, čini 28 ministara vlada od kojih svaki predstavlja jednu državu članicu.

Ono je važno tijelo s pravom odlučivanja koje koordinira ekonomske politike Europske unije i
ima središnju ulogu u vanjskoj i sigurnosnoj politici.

Dijeli zakonodavne ovlasti i prava odlučivanja o proračunu s Europskim parlamentom.

Stranica 268 od 279


Osnove sustava Europske unije

Ugovorom iz Lisabona zadržano je „glasovanje dvostrukom većinom“ (građana i država članica).


Odluke Vijeća trebaju potporu 55 % država članica, u kojem postotku mora biti zastupljeno
najmanje 65 % stanovništva Europe. Takav sustav odlukama daje dvostruki legitimitet.

Sjednice Vijeća su javne kad se raspravlja ili glasuje o nacrtu zakonodavnog akta. U tu je svrhu
svaka sjednica Vijeća podijeljena na dva dijela, na način da je jedan dio posvećen raspravi o
zakonodavnim aktima, a drugi nezakonodavnim aktivnostima.

Predsjedništvo Vijeća i dalje se izmjenjuje svakih šest mjeseci, ali postoje i skupna
predsjedništva sastavljena od po tri države članice u trajanju od 18 mjeseci kako bi se osigurao
bolji kontinuitet rada.

Novost koju je donio Lisabonski ugovor je i to da Vijećem ministara vanjskih poslova


predsjedava visoki predstavnik Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu
politiku/potpredsjednik Europske komisije.

U drugim područjima, kao što su poljoprivreda, financije i energija, Vijećem će i dalje


predsjedati ministar zemlje nositeljice rotirajućeg šestomjesečnog predsjedanja.

Tako sustav predsjedanja EU-om postaje koherentniji i učinkovitiji.

93. Koja je uloga Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu


politiku/potpredsjednik Europske komisije?
Ta nova služba osnovana je Lisabonskim ugovorom, a njezin nositelj zadužen je za usklađivanje
zajedničke vanjske i sigurnosne politike Europske unije. Ovo mjesto objedinjuje prethodno
odvojene uloge s ciljem postizanja usklađenosti i dosljednosti vanjske politike Europske unije.
Visokog predstavnika ili predstavnicu imenuje Europsko vijeće, a on ili ona predsjeda Vijećem
ministara vanjskih poslova te istovremeno obnaša funkciju potpredsjednika Europske komisije.
Ova je funkcija osmišljena kako bi Europska unija bolje branila svoje interese i vrijednosti na
međunarodnoj pozornici i izražavala jednoglasno svoja stajališta.
U studenome 2009. godine Catherine Ashton imenovana je prvom visokom predstavnicom Unije
za vanjske poslove i sigurnosnu politiku EU-a/potpredsjednicom Europske komisije.
Visoku predstavnicu/potpredsjednicu u njezinom radu podržava Europska služba za vanjsko
djelovanje, koja je osnovana 1. siječnja 2011. udruživanjem odjela za vanjsku politiku Komisije i
Vijeća te dovođenjem diplomata iz nacionalnih diplomatskih službi.
S obzirom na njezin položaj šefa vanjskih poslova Europske unije, njezin portfelj obuhvaća širok
raspon uloga:

• tradicionalnu diplomaciju,
• usklađivanje drugih vanjskopolitičkih alata – razvojnu pomoć, trgovinu, humanitarnu
pomoć i odgovor na krize,

Stranica 269 od 279


Osnove sustava Europske unije

• postizanje konsenzusa između 28 država članica Europske unije i njihovih pojedinačnih


prioriteta – često putem mjesečnih sastanaka ministara vanjskih poslova EU-a kojima
ona predsjeda,
• prisustvovanje na redovitim sastancima čelnika zemalja Europske unije u Europskom
vijeću,
• predstavljanje EU-a na međunarodnim forumima poput Ujedinjenih naroda,
• vođenje Europske agencije za obranu Instituta Europske unije za sigurnosne studije.

94. Kako su Lisabonskim ugovorom definirane ovlasti Europske unije i država članica?
Lisabonski ugovor utvrđuje:

• koje ovlasti pripadaju Uniji


• koje ovlasti pripadaju državama članicama,
• koje su ovlasti zajedničke.

Ugovor određuje granice ovlasti Europske unije jasnije nego prije. Osnovno je pravilo da
Europska unija može postupati po onim ovlastima koje su joj povjerile države članice, odnosno:

• Sve druge ovlasti ostaju u ingerenciji država članica.


• Unija ima isključivu ovlast nad područjima poput pravila tržišnog natjecanja, monetarne
politike Eurozone i zajedničke trgovinske politike.
• Države članice imaju primarnu odgovornost u područjima kao što su zdravstvo,
obrazovanje i industrija.
• Europska unija i države članice zajednički su nadležne u područjima kao što su
unutarnje tržište, poljoprivreda, promet i energija.

Lisabonski ugovor potvrđuje da Europska unija poštuje ravnopravnost država članica i njihove
nacionalne identitete, uključujući lokalnu i regionalnu autonomiju. Ugovor se obvezuje štititi
različitost kultura i jezika Europe. Po prvi je put uključena odredba o mogućnosti države članice
da istupi iz Europske unije ukoliko to želi, te se navodi postupak koji će se u tom slučaju
primijeniti.

95. Što je to „unaprijeđena suradnja“?

Uzimajući u obzir činjenicu da je Unija narasla, Ugovor o Europskoj uniji (izmijenjen i dopunjen
Ugovorom iz Amsterdama i Lisabonskim ugovorom) sadrži pravila za situacije u kojima neke
države članice žele poticati suradnju na određenom području. To se naziva „unaprijeđena
suradnja“.

Stranica 270 od 279


Osnove sustava Europske unije

Unaprijeđena suradnja znači da skupina zemalja može djelovati zajednički bez da svih 28 nužno
sudjeluju. Ona omogućuje državama članicama da se izuzmu ako ne žele sudjelovati, ne
sprječavajući ostale države članice u zajedničkom djelovanju.

96. Što podrazumijeva načelo supsidijarnosti?


Izvršavanje nadležnosti Europske unije temelji se na načelima supsidijarnosti i
proporcionalnosti.

Na područjima koja nisu u isključivoj nadležnosti Europske unije načelom supsidijarnosti želi se
zaštititi pravo država članica da donose odluke i poduzimaju mjere te dati legitimitet djelovanju
Unije ako države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti ciljeve nekog djelovanja „zbog
opsega ili učinaka predloženog djelovanja”. Ono isključuje djelovanje Unije u slučajevima u
kojima države članice mogu učinkovito riješiti probleme na središnjoj, regionalnoj ili lokalnoj
razini te daje Uniji pravo da izvršava svoju nadležnost kada države članice ne mogu u dovoljnoj
mjeri ostvariti ciljeve predloženog djelovanja.

Uvođenjem tog načela u Ugovore izvršavanje nadležnosti nastojalo se što je više moguće
približiti građanima.
Načelo supsidijarnosti odnosi se na sve institucije Unije i praktičnu važnost ima posebno u
okviru zakonodavnih postupaka. Ugovorom iz Lisabona osnažena je uloga nacionalnih
parlamenata i Suda na području nadzora poštovanja načela supsidijarnosti.

U skladu s člankom 5. stavkom 3. Ugovora o EU-u, institucije Unije mogu djelovati u ime načela
supsidijarnosti ako su ispunjena tri preduvjeta:

• područje djelovanja nije u isključivoj nadležnosti Unije,


• države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti ciljeve predloženog djelovanja,
• zbog opsega ili učinaka djelovanja uspješnije ga može provesti Unija.

Stranica 271 od 279


Upravni postupak i upravni sporovi

Upravni postupak i upravni sporovi


Do 25.04.2021.godine za I razinu nije bilo primjera pitanja i odgovora za ovo područje, te se u nastavku
nalaze pitanja i odgovori II razine
https://mpu.gov.hr/istaknute-teme/drzavni-strucni-ispit-22550/primjeri-pitanja-i-odgovora-za-provjeru-
znanja/primjeri-pitanja-i-odgovora-za-srednju-strucnu-spremu/upravni-postupak-i-upravni-
sporovi/22831

Pripremili članovi Državne ispitne komisije koji ispituju Opći dio Državnog stručnog ispita,
predmet "Upravni postupak i upravni sporovi".

SADRŽAJ PREDMETA

1. Stranka u upravnom postupku


2. Načela u upravnom postupku
3. Nadležnost i vrste nadležnosti
4. Službena osoba
5. Pokretanje i vođenje upravnog postupka
6. postupak rješavanja upravne stvari
7. dokazivanje
8. radnje u postupku
9. rokovi

6. Obavješćivanje
7. oblici obavješćivanja

7. Rješavanje upravne stvari


8. rješenje

8. Pravni lijekovi
9. žalba

9. Upravni spor

1. Tko rješava u upravnim stvarima?


U upravnim stvarima rješavaju javnopravna tijela.

Stranica 272 od 279


Upravni postupak i upravni sporovi

2. Koja su javnopravna tijela?


Javnopravna tijela su:

• tijela državne uprave


• druga državna tijela
• tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave
• pravne osobe koje imaju javne ovlasti.

3. Tko je stranka u upravnom postupku?


Stranka u upravnom postupku je svaka fizička i pravna osoba o čijem se pravu, obvezi ili
pravnim interesima radi.

Stranka može biti:

• aktivna (koja podnosi zahtjev za pokretanje postupka)


• pasivna ( protiv koje se pokreće postupak)
• zainteresirana stranka (koja zbog zaštite svojih prava i pravnih interesa ima pravo
sudjelovati u tuđem postupku, npr. susjed u postupku izdavanja građevinske dozvole).

4. Što je postupovna sposobnost stranke?


Postupovna sposobnost stranke znači da stranka može samostalno poduzimati radnje u
upravnom postupku.

5. Tko zastupa stranku ako nema postupovnu sposobnost ili joj je ta sposobnost
ograničena?
Stranku koja nema postupovnu sposobnost, ili joj je ta sposobnost ograničena, zastupa
zakonski zastupnik.

6. Tko zastupa postupovno sposobnu stranku?


Postupovno sposobnu stranku zastupa opunomoćenik.

7. Tko može biti opunomoćenik?


Opunomoćenik može biti: odvjetnik, odvjetnički ured, druga pravna osoba ako na temelju
zakona može zastupati i svaka druga fizička osoba koja ima potpunu poslovnu sposobnost osim
one koja se bavi nadripisarstvom.(Nadripisar je osoba koja neovlašteno pruža pravnu pomoć za
novac).

Stranica 273 od 279


Upravni postupak i upravni sporovi

8. Koja su načela općeg upravnog postupka?


Načela općeg upravnog postupka su:

1. Načelo zakonitosti
2. Načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa
3. Načelo pomoći stranci
4. Načelo utvrđivanja materijalne istine
5. Načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza
6. Načelo učinkovitosti i ekonomičnosti
7. Načelo pristupa podacima i zaštite podataka
8. Pravo stranke na pravni lijek
9. Načelo zaštite stečenih prava stranaka
10. Službena uporaba jezika i pisma.

9. Što znači načelo zakonitosti?


Načelo zakonitosti znači da javnopravno tijelo rješava upravnu stvar na temelju zakona i drugih
propisa te općih akata donesenih na temelju zakona.

10. Što znači načelo pomoći stranci?


Načelo pomoći stranci znači da će službena osoba upozoriti stranku da ima osnovu za
ostvarenje nekog prava, kao i na posljedice njezinih radnji ili propuštanja, te da njeno neznanje
i neukost ne budu na štetu prava koja joj po zakonu pripada.

11. Što znači načelo materijalne istine?


Načelo materijalne istine znači da u postupku treba utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su
bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

12. Što znači načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza?Nova kategorija


Načelno samostalnosti i slobodne ocjene dokaza znači da službena osoba samostalno utvrđuje
činjenice i okolnosti u postupku, a koje će činjenice uzeti za dokazane utvrđuje svojom
slobodnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno.

13.Što znači načelo učinkovitosti i ekonomičnosti?


Načelo učinkovitosti i ekonomičnosti znači da se u upravnom postupku postupa što je moguće
jednostavnije uz što manje troškova, ali tako da se utvrde sve činjenice i okolnosti bitne za
rješavanje upravne stvari.

14. Što znači načelo službene uporabe jezika i pisma?


Načelo službene uporabe jezika i pisma znači da se postupak vodi na hrvatskom jeziku i
latiničnom pismu. Postupak se može voditi i na drugom jeziku i pismu ako je i taj jezik u
službenoj uporabi pri javnopravnom tijelu prema posebnim propisima.

Stranica 274 od 279


Upravni postupak i upravni sporovi

15. Što je nadležnost i koje su vrste nadležnosti?


Nadležnost je pravo i dužnost javnopravnog tijela da rješava u određenoj upravnoj stvari.

Postoje dvije vrste nadležnosti:

• stvarna nadležnost (određuje se zakonom kojim se uređuje pojedino upravno područje ili
nadležnost javnopravnih tijela)
• mjesna nadležnost (određuje se propisima o upravno-teritorijalnoj podjeli, odnosno o
ustrojstvu javnopravnih tijela).

16. Tko je službena osoba u upravnom postupku?


Službena osoba je osoba koja u javnopravnim tijelima vodi postupak i/ili rješava o upravnim
stvarima.

17. Kako se pokreće upravni postupak?


Upravni postupak može se pokrenuti na tri načina:

1. na zahtjev stranke
2. po službenoj dužnosti
3. javnom objavom.

18. Koji su Zakonom propisani načini rješavanja upravne stvari?


Zakon o općem upravnom postupku propisuje dva načina rješavanja upravne stvari:

1. neposredno rješavanje
2. ispitni postupak.

19. Što su sve dokazna sredstva (dokazi)?


Dokazna sredstva su: isprave, svjedoci, vještaci, očevid i izjava stranke.

20. Što je javna isprava?


Javna isprava je isprava koju je izdao nadležni sud ili javnopravno tijelo u granicama svoje
nadležnosti i u propisanom obliku.

Javne isprave dokazuju što se njima utvrđuje ili potvrđuje.

Stranica 275 od 279


Upravni postupak i upravni sporovi

21. Tko može biti svjedok?


Svjedok može biti svaka fizička osoba za koju se smatra da ima određena saznanja o određenim
činjenicama i koja svoja saznanja može priopćiti.

22. Kad se u upravnom postupku provodi vještačenje?


Vještačenje se provodi kad je za utvrđivanje ili ocjenu određene činjenice, koja je bitna za
rješavanje, potrebno posebno stručno znanje kojim službena osoba ne raspolaže.

23. Što je očevid?


Očevid je dokazno sredstvo koje se provodi kad je za utvrđivanje neke činjenice potrebno
neposredno opažanje službene osobe.

24. Kad se u upravnom postupku koristi izjava stranke kao dokazno sredstvo?
Izjava stranke u upravnom postupku koristi se kao dokazno sredstvo, ako za utvrđivanje
određenih činjenica ne postoje drugi dokazi.

25. Što se smatra podneskom?


Podneskom se smatraju: zahtjevi, prijedlozi, ispunjeni obrasci, prijave, molbe, žalbe,
predstavke, prigovori, obavijesti, priopćenja i sl., kojima se stranke obraćaju javnopravnom
tijelu.

26. Kakav mora biti podnesak i što mora sadržavati da bi se po njemu moglo postupiti?
Podnesak mora biti razumljiv i sadržavati sve što je potrebno da bi se po njemu moglo
postupiti, a osobito:

• naziv javnopravnog tijela kojem se upućuje


• naznaku upravne stvari na koju se odnosi
• osobno ime
• osobe ovlaštene za zastupanje ako je stranka ima
• adresa
• potpis.

27. Na koje sve načine stranka može predati podnesak?


Stranka može predati podnesak na sljedeće načine:

• neposredno u pisanom obliku


• poslati poštom
• dostaviti u obliku elektroničke isprave izrađene sukladno zakonu
• usmeno izjaviti na zapisnik.

Stranica 276 od 279


Upravni postupak i upravni sporovi

28. Tko ima pravo biti obaviješten o tijeku upravnog postupka i razgledati spise?
O tijeku postupka imaju pravo biti obaviještene i razgledati spise stranke i druge osobe koje
dokažu pravni interes.

29. Kako se računaju rokovi?


Rokovi se računaju na dane, mjesece i godine.

30. Kad se računa početak roka određenog na dane?


Rok određen na dane počinje se računati od prvog sljedećeg dana nakon dana kad je
dostavljeno pismeno.

31. Da li nedjelje, blagdani i neradni dani utječu na računanje rokova?


Nedjelje, blagdani i neradni dani ne utječu na početak i na tijek rokova, ali ako zadnji dan roka
pada u nedjelju, na blagdan ili kad javnopravno tijelo ne radi, rok istječe prvoga sljedećega
radnog dana.

32. Što je dostava?


Dostava je radnja kojom se pismeno uručuje (dostavlja) osobi na koju je naslovljeno.

33. Što je osobna dostava?


Osobna dostava je dostava koja se obavlja osobno naslovljenoj osobi kada od obavljanja
dostave počinje teći rok koji se ne može produžiti ili kad je takva dostava propisana.

34. Što je rješenje i o čemu se odlučuje rješenjem?


Rješenje je upravni akt kojim se odlučuje o upravnoj stvari koja je predmet upravnog postupka.

35. Koji su sastavni dijelovi rješenja?


Sastavni dijelovi rješenja su:

• zaglavlje
• uvod
• izreka
• obrazloženje
• uputa o pravnom lijeku
• potpis službene osobe
• otisak službenog pečata javnopravnog tijela.

Stranica 277 od 279


Upravni postupak i upravni sporovi

36. O čemu se odlučuje zaključkom?


Zaključkom se odlučuje o postupovnim pitanjima ako Zakonom o općem upravnom postupku
nije propisano donošenje rješenja.

37. Što je žalba?


Žalba je pravni lijek koji se može izjaviti protiv rješenja donesenog u upravnom postupku.

Žalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana dostave rješenja ako nije propisan duži rok.

Žalba se izjavljuje protiv prvostupanjskih rješenja, osim ako je zakonom propisano da žalba nije
dopuštena. Može se podnijeti i zbog tzv. šutnje uprave, ako rješenje nije doneseno u roku u
kojem je trebalo biti doneseno.
O žalbi rješava drugostupanjsko tijelo koje ispituje zakonitost rješenja koje se pobija i
svrhovitost rješenja.

38. Kada se sastavlja zapisnik u upravnom postupku?


Zapisnik se sastavlja o usmenoj raspravi, očevidu ili drugoj važnijoj radnji u postupku te o
važnijim usmenim izjavama stranaka ili trećih osoba.

39. Sadržaj zapisnika - što se upisuje u zapisnik?Nova kategorija


U zapisnik se upisuje:

• naziv javnopravnog tijela koje obavlja radnju


• mjesto gdje se radnja obavlja
• datum i sat kad se radnja obavlja
• upravna stvar o kojoj se vodi postupak
• osobna imena službenih osoba
• osobna imena nazočnih stranaka i osoba ovlaštenih za njihovo zastupanje
• opis tijeka i sadržaja u postupku provedenih radnji i danih izjava te isprava koje su
korištene.

40. Što je službena osoba koja vodi postupak obvezna učiniti prije zaključenja zapisnika?
Prije zaključenja zapisnika službena osoba obvezna je pročitati zapisnik nazočnim osobama
koje su sudjelovale u upravnoj radnji i pitati imaju li primjedbi na zapisnik.

Na kraju zapisnika navest će se da je zapisnik pročitan i da nisu stavljene primjedbe, a ako su


primjedbe stavljene navest će se ukratko sadržaj primjedbi.

41. Tko i na koji način potpisuje zapisnik?


Zapisnik potpisuju:

Stranica 278 od 279


Upravni postupak i upravni sporovi

• službena osoba – potpisuje se na kraju zapisnika


• zapisničar (ako ga je bilo u postupku) – potpisuje se na kraju zapisnika
• osobe koje su dale izjave – potpisuju se ispod svoje izjave i na kraju svake stranice
zapisnika na kojoj se nalazi izjava.

42. Kako se pokreće upravni spor i što je predmet upravnog spora?


Upravni spor pokreće se tužbom koja se podnosi u roku od 30 dana od dostave osporene
pojedinačne odluke ili odluke o prigovoru na osporeno postupanje.

Predmet upravnog spora jesu:


1. ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili
pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti
redoviti pravni lijek,
2. ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je
povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti
pravni lijek,
3. ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom
propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku
stranke odnosno da postupi prema propisu,
4. ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora.
(2) Predmet upravnog spora je i ocjena zakonitosti općeg akta jedinice lokalne i područne
(regionalne) samouprave, pravne osobe koja ima javnu ovlast i pravne osobe koja obavlja javnu
službu (u daljnjem tekstu: opći akt).

43. Tko rješava upravne sporove?


Upravne sporove rješavaju upravni sudovi i Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

44. Tko su stranke u upravnom sporu?


Stranke u sporu su tužitelj, tuženik i zainteresirana osoba.

45. Koje akte sud donosi u upravnom sporu?


Sud u upravnom sporu donosi presude i rješenja.

Stranica 279 od 279

You might also like