You are on page 1of 5

"Pipe Roofing" tehnologija

Tehnologija izgradnje armiranobetonskog kolektora kroz nasip zeleznicke pruge

lzgradnja komunalnih infrastrukturnih objekata kroz nasip zeleznickih pruga, magistralnih puteva i
aerodromskih pista uslovljavaju primenu specificnog nacina izvodjenja radova. Ogranicenja koja
se javljaju u ovim slucajevima, a u normalnim uslovima klasicne izrade ne postoje, su:
obezbedjenje nesmetanog obavljanja saobracaja kako u pogledu broja vozila tako i u pogledu
njihove brzine, mala visina nadsloja tla pri kojoj ne dolazi do formiranja rasteretnog svoda, strogi
zahtev za stabilnost postojeceg objekta. Metoda poznata u svetu kao "pipe roofing" prakticno
jedina zadovoljava napred navedena ogranicenja. Ovaj tekst predstavlja prikaz sa aktuelno
zavrsenog projekta u okolini Beograda na izgradnji armiranobetonskog kolektora kroz nasip
zeleznicke pruge na trasi kisnog kolektora Zeleznik-Sava. Projekat je izvela beogradska firma
NOVKOL.

Prilikom izgradnje infrastruktrurnih objekata kao sto su cevovodi velikog precnika, kanalizacioni
kolektor i saobracajni tuneli javljaju se specificni slucajevi, kada se takvi objekti ukrstaju sa vaznim
saobracajnicama kao sto su zeleznicke pruge, magistralni putevi i aerodromske piste. Karakter tih
saobracajnica je takav da uslovljava neprekidno i nesmetano odvijanje saobracaja bez promena u
pravcu (zeleznicka pruga, aerodromska pista) usled cega se iskljucuje izvodenje privremenih
devijacija. Osim navedenog ogranicenja, neretko ogranicenje u pogledu brzine i frekvencije
odvijanja saobracaja (aerodromske piste) je cesto nemoguce ili veoma skupo (naknada
zeleznickim kompanijama). Ukoliko je visinska razlika buduceg objekta u odnosu na postojeci
mala, problem se dodatno otezava jer ne dolazi do formiranja rasteretnog svoda.

Tehnologija "pipe roofing"


Savremena svetska praksa, je pomenuti problem izvodjenja objekata sa takvim ogranicenjima u
fazi izvodenja resila primenom metode "pipe roofing". Metoda se zasniva na utiskivanju celicnih
cevi po obodu profila buduceg objekta u njegovoj celokupnoj duzini. Pri kasnijem iskopu,
instalirane celicne cevi sluze kao tunelska podgrada. Utiskivanje celicnih cevi, pa i sama metoda je
proizasla iz veoma mlade grane izvodjenja urbane infrastrukture po imenu "trenchless", cija je
odlika da se svi radovi izvode bez kopanja u otvorenom rovu. Utiskivanje se vrsi pneumatskim
cekicem sa velikim brojem udara u jedinici vremena. Prilikom utiskivanja, zemlja unutar cevi se ne
vadi vec ostaje u njoj. Ukoliko se utisnuta cev koristi kao zastitna cev, naknadno se vrsi
jezgrovanje tj. njeno vadjenje. Slika 1. prikazuje masinu za utiskivanje u njenom radnom polozaju.

Kisni kolektor Zeleznik-Sava


Kisni kolektor Zeleznik-Sava je projektovan da prihvati atmosfersku vodu Padinskog kolektora i
Zeleznicku reku do recepijenta - reke Save. Lokacijski je smesten u Makiskom polju u neposrednoj
blizini Beograda. Posto je Makisko polje reon vodozahvata fabrike vode "Makis" koja proizvodi
pijacu vode za potrebe grada, kolektor ima veliki znacaj, jer se njima uredjuje povrsinski sliv tog
podrucja. Kolektor je projektovan kao sanducasta armiranobetonska konstukcija, spoljasnjih
dimenzija 4,35x4,35 m sa debljinom zidova od 40cm. Radovi na njegovom izvodenju su poceli
1988. godine. Izveden je u celoj duzini cca 3000 m, osim na delovima kroz nasipe zeleznickih
pruga koje su povezane sa ranzirnom stanicom u Makisu i pravcima Ostruznice i Rasputnica T
ranzirna. Na jednom nasipu se nalazi cetvorokolosecna pruga a na drugom dvokolosecna.
Osnovni projekat kolektora Zeleznik-Sava nije sadrzao resenje za prolaz kolektora kroz nasipe
zeleznicke pruge a kako bi objekat priveo nameni, investitor Direkcija za izgradnju i gradjevinsko
zemljiste grada Beograda, je raspisao Iicitaciju za izvodjenje tog dela objekta.

Ponudjaci su bili duzni da dostave i projekat tehnologije gradjenja. "Projekat tehnologije izgradnje
prolaza kisnog kolektora Zeleznik-Sava ispod zeleznicke pruge" je uradjen u preduzecu Novkol, s
tim sto je za konstruktivno resenje i staticki proracun angazovano preduzece Beograd Invest i to
Slobodan Vugdalic dipl. ing. gradj. i Marko Boskovic dipl. ing. gradj. Kao strucni konsultant na
ovom projektu angazovan je prof. dr Mirko Acic, dipl. ing. gradj.

Tehnologija izgradnje
Napred navedena ogranicenja u pogledu izgradnje infrastrukturnih objekata kroz nasip zeleznicke
pruge u potpunosti su validni u slucaju izvodenja radova na kolektoru Zeleznik-Sava. Tehnologija
izgradnje se sadrzi od sledecih faza:
• snizenje nivoa podzemnih voda sa iskopom;
• utiskivanje celicnih cevi po obodu buduceg kolektora;
• iskop pod zastitom celicnih cevi sa betoniranjem kolektora.

Snizenje nivoa podzemne vode


Lokacija izvodenja radova se nalazi u zoni visokih nivoa podzemnih voda. lzvodjenje radova u
suvom je dakle uslovljavalo snizenje nivoa podzemnih voda. Hidrogeoloski uslovi su bili vrlo
nepovoljni. Geoloski presek se sastojao od prasinastih do peskovitih glina sa niskim koeficijentom
filtracije koji se kretao u granicama K=1 x10-5-5x10-5 m2/s. Neposredna blizina Zeleznicke reke je
bitno uticala na proracun i izvodjenje snizenja nivoa podzemne vode, jer je dotok od nje
konstantan za sve vreme snizenja nivoa podzemne vode. Dodatna nepovoljnost je takodje bila ta
da je iskop na krajevima do tada izgradjenog dela kolektora, imao veoma nepovoljnu karakteristiku
jer je imao funkciju retenzije kako podzemnih voda tako i atmosferskih. lzradjen je analiticki
nestacionarni model snizenja nivoa podzemne vode po kome je predvidjeno da se prva faza
snizenja nivoa podzemne vode izvodi "igla filterima" (well point) sa obe strane nasipa pruge
potkovicastog rasporeda, prevashodno zbog vremena potrebnog da se dobije trazena depresija,
kao i zbog sigurnijeg crpljenja podzemne vode u pogledu sufozije okolnog materijala. Nakon
dobijanja potrebne depresije, druga faza snizenja nivoa podzemne vode predvidja zamenu
sistema igla filtera sa po jednim depresionim bunarom sa obe strane nasipa.

Utiskivanje celicnih cevi po obodu buduceg kolektora


Dimenzionisanje i odabir celicnih cevi za utiskivanje su zavisili od niza faktora. Principijelno,
izvrsena je optimizacija izmedu potrebe da precnik cevi bude sto "veci", cime se smanjuje broj cevi
koje se utiskuju a kasnija konstrukcija koju cevi cine prilikom iskopa ima vecu nosivost, i
deklarisane snage masine za utiskivanje u odnosu na vrstu tla i duzinu utiskivanja. Pored napred
navedenog, precnik cevi je takode zavisio i od mogucnosti nabavke cevi odredjenog kvaliteta
celika kao i cene istih. Proizvodjac opreme je sugerisao da cevi budu izradjene od celika ST 35 sa
debljinom zida min 10 mm za potrebnu duzinu utiskivanja od 36 m i 28 m. Analizom je zakljuceno
da je najoptimalnije da se osvoji precnik cevi Fi 508 mm duzine 12 m, sa kvalitetom celika ST 37 i
debljinom zida 10 mm. Nakon usvajanja precnika cevi, definisan je njihov raspored u odnosu na
spoljasnji profil kolektora. Usvojeno je da se po gornjoj ploci utisne 10 horizontalnih cevi a po
vertikalnoj spoljasnjoj liniji zida kolektora 8 cevi (slika 2).

Za cetvorokolosecnu prugu duzina utiskivanja je 36 m, sto znaci da treba ukupno da bude utisnuto
936 m cevi, a u slucaju dvokolosecne 28 m ili ukupno 728 m. Posto su cevi duzine 12 m, ukupna
duzina se postize na taj nacin sto se prvo utisne jedna cev, postavi druga i ceono zavari za
utisnutu pa zatim utisne i druga. Ceo postupak se ponavlja i za trecu cev. Postavljanje cevi pre
zavarivanja je veoma vazno da se obavi precizno, da bi se cev nasla u liniji utiskivanja, tj. da prva
cev koja izlazi sa druge strane nasipa zauzme tacno odredjenu kotu i pravac. Predvidjeno je da
utisnute cevi medjusobno budu povezane, iz razloga da prva utisnuta cev bude "vodica" svakoj
sledecoj kao i da u fazi iskopa ne dode do propadanja tla izmedu cevi. Veza izmedju cevi u ranije
izvedenim objektima je bila razlicita. Americki izvodjaci su upotrebljavali pravljene konstrukcije od
profila L i T i njihovim varenjem na cevi dobijali trazenu konstrukciju. Nemacki izvodjac je vario
veze od "Larsen talpi", koje je nabavljao od proizvodaca talpi. Takvo resenje je u pogledu
sigurnosti mnogo bolje i zahteva manje varenja ali je pri tom i mnogo skuplje. Mi smo se odlucili za
resenje koje ce prakticno biti spoj ta dva resenja.

lzradili smo savijanjem lima 7 mm vezu koja je veoma slicna vezi Larsen talpe i dobili dobro
resenje u konstruktivnom smislu, sa relativno smanjenim brojem ivica za varenje i prihvatljivom
cenom.
Utiskivanje prve cevi je veoma vazno za ceo projekat jer od tacnosti njenog utiskivanja u pogledu
kota i pravca zavisi polozaj i svih ostalih jer se utiskivanje vrsi sukcesivno, pocevsi od prve srednje
u gornjem horizontalnom redu. Sledeca cev koja se utiskuje je prva sa leve ili desne strane, pa
redom dok se ne utisne ceo horizontalni red. Posto se ceo horizontalni red utiskuje na istoj koti,
izradjena je platforma u vidu betonske ploce, na koju se postavlja celicni profil U32 po kojoj klizi
masina za utiskivanje i cev. Nakon utisnutih cevi u horizontalnoj liniji, izvrsen je iskop celokupne
sirine buduceg kolektora za dubinu potrebnu da bi se utisnula prva cev vertikalnog dela sa leve i
desne strane. Isti postupak se ponavljao za svaku sledecu cev. Tokom utiskivanja cevi vrseno je
geodetsko pracenje neutisnutog dela cevi u dve tacke. Nakon zavrsetka kompletnog utiskivanja
prvog nasipa, konstatovano je pomeranje linije utiskivanja u levu stranu za 11 cm. Posto su skoro
sve cevi horizontalnog dela imale deformitet, smatra se da su prilikom utiskivanja cevi nailazili na
vece kamenje koje im je skrenulo pravac. Reperi postavljeni pre utiskivanja koji su se sve vreme
geodetski oskultirali nisu pokazali sleganje pruge niti nasipa.

Iskop pod zastitom celicnih cevi i betoniranje kolektora


Projektom tehnologije izgradnje kolektora Zeleznik-Sava je dato da se iskop vrsi fazno sa obe
strane nasipa. Na osnovu statickog proracuna dobijeno je da se iskop pod zastitom celicnih cevi
moze vrsiti u kampadama od 3,5 m. Na osnovu toga, planirano je da se iskopa kampada od 3 m, a
nakon toga betonira donja ploca. Na kraju iskopanog i betoniranog dela postavlja se celicni
element "rmenata" ojacan kosnicima. Remenata je izradjena od dva profila L 120x120x12 da bi se
zavarivanjem dobio sanducasti element. Nakon postavljanja celicne remenate, nastavlja se sa
iskopom sledece kampade od 3 m. Postupak betoniranja donje ploce i postavljanja sledece
kampade se ponavlja. U momentu probijanja tj. zavrsetka celokupnog iskopa kompletna donja
ploca je zavrsena i na svaka 3 m su postavljene celicne remenate. Karakteristika ove faze radova
jeste da se usled veoma tvrdog materijala (nabijana glina u slojevima u toku gradjenja nasipa)
iskop odvijao veoma sporo posto se vrsio rucno. Dimenzije kolektora i pomocnih konstrukcija su
onemogucile uvodjenje masinskog iskopa. Transport iskopanog materijala se vrsio mobilnim
transportnim trakama do ulaza u tunel da bi se tu uklanjao rovokopacem.

U svakoj pomenutoj fazi vrsi se merenje deformacija cevi, tj. prate se unapred odredjene tacke u
svodu i na bocnim stranama. Betoniranje zidova i gornje ploce se vrsi u celini po kampadama od 3
i 5 m. Prve kampade sa krajnjih strana nasipa se betoniraju po 3 m. Pre postavljanja unutrasnje
oplate skidaju se kosnici remenata a cela remenata ostaje u prostoru buduceg betona i biva
betonirana. Sledece kampade se betoniraju tako sto se "preskacu" sledeca tri metra a ujedno i
sledeca remenata i betonira se u duzini od 5 m. Polje koje je preskoceno betonira se na kraju sa
predhodnim uklanjanjem kompletne celicne remenate. Armiranje betona se vrsilo koriscenjem
mrezaste armature MA 500/560 i rebraste armature RA 400/500. Betoniranje je izvrseno betonom
marke MB 30 sa Vp-6. Vibriranje ugradjenog betona je vrseno pneumatskim oplatnim vibratorima.

Umesto zakljucka
Preduzece Novkol je izvelo kompletno utiskivanje celicnih cevi na nasipu cetvorokolosecne pruge i
betoniranje 10 m kolektora (donja ploca, zidovi i gornja ploca), a na drugom dvokolosecnom
nasipu je u toku utiskivanje vertikalnih cevi. Opsti zakljucak na osnovu dosadasnjih radova je
sledeci:
• Tehnologija "pipe roofing" je u svemu opravdala
postavljene uslove i ogranicenja;
• Posto su radovi ove vrste veoma kompleksni i skupi,
njena primena je opravdana samo u situacijama gde su
se stvorili uslovi za njeno izvodenje, a gde ostale
tehnologije ne zadovoljavaju postavljene kriterijume;
• Izvodjenje radova usled svoje kompleksnosti radova
zahteva iskustvo na ovakvim poslovima kao i svu
potrebnu opremu za njeno izvodjenje.

Ovo je samo jedan u nizu primera gde domaca


gradjevinska operativa primenom savremenih tehnika i
tehnologija, zadovoljava najostrije svetski aktuelne standarde na izvodjenju kompleksnih
infrastrukturnih projekata. Verujemo da to nece biti jedini primer i da ce prikazivanje slicnih
projekata na kojima se primenila ili se primenjuje savremena tehnologija u AG magazinu biti sve
vise i vise.

NOVKOL
Surcinski put 1 k
11077 BEOGRAD,
Tel.: 011/ 3129-324;3129-371
Fax 011/ 3129-183

izvor: "AG Magazin"

Informacije za pretplatu na list "AG Magazin" mozete dobiti na


www.agmagazin.co.yu

You might also like