istraživački seminar 1 : arhitektura datum

set 1
Towards a Critical Regionalism: Six Points for an Architecture of
Resistance
[*Virilio, Paul, "Osvjetljeni grad", La ville surexposée, Ars Electronica 94: Intelligente ambiente. PVS verleger,
1994. (prevedeno u Život Umjetnosti 61-62, Institut za povijest umjetnosti, 1994, str. 138-148;
*Koolhaas, Rem, "Whatever happened to urbanism? ", SMLXL. The Monacelli Press, 1995., 959.-971.;
*Allen, Stan, "Infrastructural Urbanism", Points + Lines. Princeton Architectural Press, 1999., 138.-148.;
*Sassen, Saskia, "The Global City: Strategic Site, New Frontier", American Studies. 41(2-3), Globalization,
Transnationalism, and The End of the American Century, 2000, 79.-95.]

univerzalnost, mjesto, kritički regionalizam, arhitektura otpora, tektonika, taktilnost

"Modern building is now so universally conditioned by optimized technology that the

possibility of creating significant urban form has become extremely limited. " (ovime
počinje esej!)
"The fundamental strategy of Critical Regionalism is to mediate the impact of
universal civilization with elemnts derived indirectly from the peculiarities of a
particular place."

Ime i prezime
Za Framptona, univerzalnost je glavni problem suvremenog urbaniteta. Razvoj moderna
civilizacije dovodi do određenih uvjeta usavršene tehnologije, u kojem nužna načela postaju
univerzalno primjenjiva, okoliš postaje jednoznačan, lokalno u potpunosti posrće pod
globalnim. Nositelj procesa koji su doveli do takvog stanja nekad je neizbježno bila
avangarda, počevši od najave prosvjetiteljstva, no društvena previranja i tehnološko
usavršavanje dovode do prevlasti komocije nad oslobađajućim tendencijama modernosti.
Nakon svega, javlja se i reakcija na situaciju u kojoj se nalazimo; naivna tendencija povratka
u idealiziranu prošlost.

Autor zauzima jasan stav, odnosno zlatnu sredinu tražeći odgovor; treba se u jednakoj mjeri
odmaknuti od naivnog optimizma (u duhu prosvjetiteljstva), kao i od isto tako naivnog bijega
u nostalgiju nekakvog historicizma. Treba kritički pristupiti prema tehnološki nametnutoj
univerzalnosti. Esej The Grid and the Pathway postavlja pojam kritičkog regionalizma –
polazeći od regionalizma kao gotovo prirodnog pristupa u eri prije tehnološkog savršenstva.
Posredujući između dviju krajnosti, Frampton definira kritički regionalizam kao metodu
ublažavanja utjecaja univerzalne civilizacije – ali naglašeno indirektnim postupcima.
Postupcima kojima se iz datosti i specifičnosti nekog mjesta od njega stvara upravo – mjesto.
Osjećaj mjesta je ono što se gubi u univerzalnosti. Civilizacija koja asimilira sve drukčije od
sebe svojstvena je zapadu i zbog tehnološkog se prestiža prelijeva u globalno. Sposobnost
identiteta i percepcije ono je što površan napredak i komocija poništavaju.

No mjesto je i dalje mjesto. I unatoč nezaustavljivosti i jednostranosti moderne civilizacije,

ispravnim tretiranjem može pružiti otpor globalizaciji. Frampton to naziva arhitekturom
otpora. Topografija, kontekst, klima, svjetlost, trebaju biti polazišta razvoja izgrađenog
okoliša a ne tek poteškoće prevaziđene komotnom tehnologijom. Arhitektura je tektonska, a
ne scenografska disciplina. Tektonika je u srži gradnje, i ne tek kao manifestacija tehničkog
postupka, već i kao retorični izraz konstrukcije, uzdignut do forme umjetnosti.

Nadalje, vizualan je podražaj potrebno komplementirati taktilnim kako bi u potpunosti ostvarili

međuodnos s prostorom. Promatrati okolinu čisto perspektivnim shvaćanjem još je jedno od
obilježja tehnološke zapadne univerzalnosti. Dodavanjem taktilnog načela tektonskom
možemo nadrasti nezaustavljive negativne posljedice globalizacije. Osjećaj mjesta je ono što
uvijek treba imati na umu.

Arhitektura otpora ne opire se stoga kao puka reakcija na tehnološku globalizaciju. Jasnim
načelima i korjenitim, pragmatičnim i prije svega integriranim i indirektnim pristupom ona
može rekonstruirati naš okoliš u civilizacijskom smislu.