POVIJESNA ZNANOST

Povijest – prošla stvarnost, sveukupnost prošlih događaja - riječ je izvedena iz glagola

(pri)povijedati
Predmet povijesne znanosti – ljudska povijest, sva ljudska aktivnost u prostoru i vremenu
Povijest je znanost koja se bavi istraživanjem, proučavanjem i objašnjavanjem ljudske
prošlosti. (po čemu je znanost znanost?)
Historia (grčki) – istraživanje, opisivanje, pripovijedanje
Historiografo – pisati o povijesti
Historiografija ili povjesništvo – disciplina koja se bavi pisanjem povijesti, u doba antike
shvaćala se kao grana književnosti (muza-zaštitnica bila je Klio)
Povijesni izvori: usmena predaja, pisani izvori, materijalni, slikovni, zvučni…
Sustavi računanja vremena (ere): kršćanska, grčka (olimpijska, od 776. g. pr. Kr), rimska
(od osnutka grada, 753. pr. Kr), židovska (od Postanka, 3761. pr. Kr), islamska (od Hidžre,
622), budistička (563. pr. Kr) itd.
Kalendar: lunarni, solarni
Uobičajena podjela prošlosti:
1. Prapovijest – čitava ljudska povijest prije otkrića pisma
2. Stari vijek – od otkrića pisma (oko 3500. pr. Kr) do pada Zapadnog Rimskog Carstva
(476)
3. Srednji vijek – do otkrića Amerika (1492)
4. Novi vijek – do kraja I. svjetskog rata (1918)
5. Suvremeno doba
Mitovi: legende koje objašnjavaju događaje važne za život zajednice nadnaravnim
zbivanjima, preteče povijesti («povijest u kružno shvaćenom vremenu»)
Grčka logografija – grana književnosti koja se bavila opisivanjem mitske prošlosti
Herodot iz Halikarnasa (V. st. pr. Kr), Historija, djelo o običajima i prošlosti naroda,
pokušava odrediti vjerodostojnost predaje i otkriti činjenice
Tukidid (V. st), Peloponeski rat, opisuje i objašnjava događaje kojima je svjedočio, uzroke
uvijek traži u ljudskom djelovanju (dok je Herodot uzroke vidio u volji bogova)
Rimska historiografija: Tit Livije (Od osnutka grada), Kornelije Tacit (Anali), Plutarh
(Usporedni životopisi), Gaj Svetonije Trankvil (12 careva)
Biblija (Stari Zavjet): Hebreji vrijeme shvaćaju kao pravac, a ne kao kružnicu, povijest
dobiva smisao, Biblija iznosi povijest saveza između Boga i Izabranog naroda
Zapadnjačko shvaćanje povijesti temelji se na grčkorimskoj i hebrejskoj baštini
Sveti Augustin (4-5. st.) – u djelu O državi Božjoj piše o linearnom vremenu i smislu
povijesti, borba dobra i zla u čovjeku pokretač je povijesti
Srednjovjekovna historiografija: povijest pišu svećenici, ljetopisi (anali) biskupija i
samostana, životopisi svetaca (hagiografije), biografije značajnijih kraljeva
Novovjekovna povijesna znanost razvija se od doba renesanse i konačno dobiva oblik u 19. st.
– kritičko proučavanje izvora (potpomognuto pomoćnim povijesnim znanostima)
Hrvatska historiografija: pokušaj sinteze hrvatske povijesti započinje s Ivanom Lučićem iz
Trogira, koji je sredinom XVII. st. napisao djelo O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske, daljnji
razvoj nastupio je u XIX. st, u preporodno doba (I. Kukuljević Sakcinski, F. Rački, T.
Smičiklas)
Pomoćne povijesne znanosti: kronologija – mjerenje vremena, paleografija – pismo,
diplomatika – isprave (dokumenti), heraldika – grbovi, sigilografija - pečati, numizmatika –
novac, genealogija – rodoslovlja, onomastika – nazivi i imena
Arheologija – samostalna znanost koja se bavi proučavanjem materijalnih izvora (tumači
ljudski život u prapovijesti i najstarijim civilizacijama)

1
 PRAPOVIJEST – STARIJE I SREDNJE KAMENO DOBA

PODJELA PRAPOVIJESTI
1. Starije kameno doba (paleolitik) – oko 3,000,000. do oko 10,000. god. pr. Kr.
2. Srednje kameno doba (mezolitik) – oko 10,000 – 6000. pr. Kr.
3. Mlađe kameno doba (neolitik) – od oko 6000. do oko 3500. pr. Kr
4. Metalno doba – početak metalnog doba podudara se s pojavom prvih civilizacija i
početkom povijesnog doba, međutim, «civiliziran» je bio vrlo mali dio svijeta, tako da
možemo govoriti o metalnom dobu u prapovijesti
4. a) bakreno doba (eneolitik) – od oko 3500. do oko 3000. pr. Kr.
4. b) brončano doba – od oko 3000. do oko 1200. pr. Kr.
4. c) željezno doba – od oko 1200. pr. Kr.

POSTANAK ČOVJEKA
Teorija evolucije: temelji se na ideji prirodne selekcije (odabira), neka vrsta postupno se
prilagođava okolišu dok se toliko ne preobrazi da možemo govoriti o novoj vrsti, teorija se
primjenjuje i na postanak čovjeka, osim biološke možemo govoriti i o društvenoj evoluciji,
svaki izazov upućen od strane prirode (i društva) rađa nova rješenja opstanka
- vjeruje se da čovjek i čovjekoliki majmuni imaju zajedničkog pretka
- u razdoblju pleistocena (karakteriziraju ga ledena doba) čovjekov predak prilagodio se
životu u afričkoj savani dok su se preci čovjekolikih majmuna prilagodili životu u
tropskoj šumi
Hominidi – vrste-preteče čovjeka, prelaze na dvonožan hod, što uzrokuje i druge anatomske
promjene
- australopitek (australopithecus afarensis, oko 3.2 milijuna godina, australopithecus
africansis, oko 2.5 mil. god), dvonožan hod, postupno prelazi na prehranu mesom, služi se
oruđem koje nalazi u prirodi
Homo habilis - «spretni čovjek», oko 2 mil. god, istočna Afrika, početci obrade kamena
Homo erectus - «uspravni čovjek», oko 1.6 mil. god, proširio se od Afrike do istočne Azije
(Kina i otok Java), ovladao vatrom, okresivanjem kamena zna izraditi ručni klin
Homo sapiens – «razumni čovjek», najstariji fosili datiraju se na oko 200,000 god, a
vjerojatno je još stariji, također potječe iz Afrike a preko Bliskog Istoka širi se na Europu i
Aziju, prilagodio se opstanku u hladnijoj klimi, složeniji oblici sporazumijevanja i društvenog
života, podvrste Homo sapiensa:
- neandertalac (po nalazištu Neanderthal) niži i snažniji od današnjeg čovjeka, izumro
prije oko 30,000 god.
- kromanjonac (po nalazištu Cromagnon) sličniji današnjem čovjeku pa se
pretpostavlja da mu je izravni predak, vjerojatno je nastao u Etiopiji prije stotinjak
tisuća godina, a prije oko 40,000 stigao je na Bliski Istok i u Europu
- Homo sapiens sapiens suvremeni tip čovjeka koji je do mezolitskog razdoblja (10,000
godina) naselio sve kontinente

2
NAČIN ŽIVOTA U PALEOLITIKU
- lov i sakupljanje: lov na krupnije životinje (mamut, bizon, jelen) zahtijevao je
udruživanje u veće zajednice i složenije oblike sporazumijevanja - pojava govora
- homo sapiens udružuje se u čopore od 30 do 50 jedinki
- u početku živi uglavnom na otvorenom, ali traži trajnija skloništa poput špilja, špilje
će postati mjestima gdje se održavala vatra te središte kulta i društvenog života
- okresivanje kamena: klin, šiljak, nož, koplje, sjekira
- vjerovanje u duhovni svijet: animizam (sva priroda napučena je duhovima), pojava
kulta mrtvih predaka i pokapanja pokojnika, animalizam (vjerovanje u duhove
životinja - zaštitnike zajednice), totemizam (obožavanje moći životinja-zaštitnika
roda koje se nastanjuju u posebnim predmetima)
- umjetničko izražavanje, špiljsko slikarstvo vezano uz magijske obrede za uspjeh u
lovu, (Lascaux, Altamira), venere – kipići koji simboliziraju plodnost

MEZOLITIK (10,000 – 6000 god. pr. Kr.) - razdoblje otopljavanja i kraj ledenih doba,
povećavaju se vodene površine, izumiru velike životinje poput mamuta, počinje prevladavati
lov na manje i brže životinje te ribolov, izum luka i strijele te udice i mreže, obrada kosti i
finija obrada kamena (mikrolitizacija), pripitomljavanje divljeg psa – prva domaća životinja

3
 MLAĐE KAMENO DOBA (NEOLITIK, 6500 – 3500. g. pr. Kr.)

Neolitička revolucija: pojava poljoprivrede i sjedilačkog načina života, trajna naselja,

društvene promjene, povećanje stanovništva, izumi novih pomagala za život
Neolitička revolucija započinje u području Plodnog polumjeseca (nizine Mezopotamije i
istočnog Sredozemlja)
Poljoprivreda: redovita obrada zemlje i uzgoj žitarica – omogućuje proizvodnju viškova
hrane i opstanak brojnijih ljudskih zajednica trajno nastanjenih na jednom području, kasnije
će se, osim kultura žitarica, pojaviti i kulture riže u istočnoj Aziji te kukuruza u Americi
Glačanje kamena (tehnika pijeska i vode): omogućuje pojavu novih oruđa važnih za
poljodjelstvo – motika, srp, plug
Stočarstvo: pripitomljavanje životinja za rad i prehranu (konj, ovca, koza, svinja, govedo,
perad) – pojavljuju se nomadske zajednice koje se bave pretežno stočarstvom i putuju u
potrazi za pašnjacima (stepe, polupustinje, planinska područja), dolaze u sukobe s ratarima
koje žive sjedilački u nizinama
Gradnja trajnijih nastambi: zemunice, kolibe, sojenice (kuće na vodi), nomadi žive u
šatorima
Rodovsko i plemensko društvo: prelazak na nov način života utvrđuje nova pravila za
sklapanje brakova i uloge s obzirom na spol i dob, manje zajednice zasnovane na krvnom
srodstvu (rodovi) udružuju se u veće teritorijalne zajednice (plemena) radi bolje organizacije
proizvodnje, razmjene dobara i obrane
Prvi gradovi: sela na povoljnom prostoru doživljavaju demografsku eksploziju i prerastaju u
veća naselja, koja se iz sigurnosnih razloga ograđuju zidinama, najstariji gradovi datiraju se
oko 8000. pr. Kr. - Jerihon (Palestina), Çatal Hüyük (Turska)
Neolitski izumi: tkanina, lončarsko kolo i keramika, kotač
Megalitske kulture: Europa oko 5000-3000. pr. Kr, menhiri (uspravno kamenje), dolmeni
(kameni stolovi), megalitski krugovi (Stonehenge)
Vjera: duhove životinja zamjenjuje obožavanje prirodnih sila i nebeskih tijela, do brončanog
doba prevladavala su ženska božanstva plodnosti, Zemlje i Mjeseca, kasnije će u
vjerovanjima prevladati muška božanstva rata, oluje i Sunca

4
 METALNO DOBA

1. Bakreno doba (eneolitik, 3500–3000. pr. Kr.): bakar se mogao naći u čistom obliku na
nevelikoj dubini ispod zemlje, obrađuje se lijevanjem, u prvom se redu koristi za izradu nakita
(kao i zlato), nedostatak bakra za izradu oruđa i oružja: premekan je, savitljiv i podložan
koroziji
Egipat i Mezopotamija: pojava prvih civilizacija
Kulture europskog eneolitika: badenska, lasinjska, vučedolska
2. Brončano doba (3000–1200. pr. Kr.): dodavanjem kositra bakru nastaje slitina bronca,
bronca je tvrđa od bakra, ali krta i lako puca, pogodna je za izradu oružja i bojne opreme,
brončanih sjekira, šiljaka za koplja i strijele, mačeva, oklopa, štitova, kaciga, pojavljuju se
ratničke kulture koje podjarmljuju slabije od sebe, također i seobe naroda uzrokovane
ratovima, u vjerovanjima će prevladati muška božanstva rata, oluje i Sunca
- Bliski Istok: velika carstva utemeljena vojnim osvajanjem (Akadsko, Babilonsko itd.)
- brončano doba u Europi: rano (1700-1300. pr. Kr) – kulture tumula (grobni humci)
- europsko kasno brončano doba (1300-800. pr. Kr) – kulture žarnih polja (urni)
3. Željezno doba: željezo je poznato otprije, ali ne i umijeće kovanja, potrebno je postići
znatno više temperature negoli za taljenje bronce, željezo je čvršće i tvrđe, kovanje željeza
prenijela su na Bliski Istok vjerojatno indoeuropska plemena sa sjevera, kovači su bili
cijenjeni poput čarobnjaka
- Bliski Istok: nova carstva (Hetiti, Asirci, Kaldejci, Perzijanci)
- rano europsko željezno doba (800–450. pr. Kr.) - Halštatska kultura (Hallstatt u
Austriji)
- kasno europsko željezno doba – kultura La Tene (Švicarska) – Kelti
Prvi narodi na prostoru Hrvatske: Histri (Istra), Liburni (Primorje i sjeverna Dalmacija),
Japodi (Lika), Delmati (srednja Dalmacija), te će narode Rimljani nazivati zajedničkim
nazivom Iliri prema srodnicima s južnog Jadrana, na sjeverozapadu Hrvatske žive Kelti i
Panoni; gradine - utvrđena naselja

Pojava prvih civilizacija i država (Mezopotamija i Egipat, nešto kasnije Indija i Kina)
- civilizacija (uljudba), složenija «kultura» s gradovima i pismom, određena prostorom i
vremenom
- povećavanje proizvodnje hrane (i usporedan demografski rast) vodi do potrebe za
daljnjom podjelom rada i pojačanim sustavom nadzora tj. državom
- najčešće se tumači da su prve države nastale radi nadzora i održavanja irigacijskog
sustava poljoprivrede (kanala i nasipa)
- država ima organiziranu religiju, utvrđene imovinske odnose i podjelu rada, pravni i
porezni sustav te naoružani sloj koji čuva poredak
- staleži: podjela stanovništva prema zanimanju postaje podjela na povlaštene i obične
ljude, na vrhu je svećenički stalež, zatim slijede ratnici i činovnici, pa srednji sloj koji
se bavi cijenjenim obrtima i trgovinom, zatim proizvođači hrane, ratari i stočari,
naposljetku robovi, ljudi u vlasništvu države ili pojedinaca
- rodovsko društvo raspada se na manje jedinice, obitelji, a, s druge strane, plemena se
povezuju u etnije ili narode, veće zajednice koje određuje jezik i kultura
- usporedo s time, potpuno prevladava patrijarhat, muževi postaju gospodari obitelji, a
najvažniji društveni položaji pripadaju muškarcima
- dinastije: vladarske obitelji (opravdavaju se božanskim pravom), vladari preuzimaju
vlast na temelju svećeničkog ili vojnog autoriteta
- pismo: pomagalo za pamćenje i komunikaciju, u obredima, trgovini i državnoj upravi,
najstariji piktogrami (sličice) urezivali su se na kosti za proricanje

5
 CIVILIZACIJA MEZOPOTAMIJE

Mezopotamija: međuriječje Eufrata i Tigrisa, plodno područje okruženo stepama i

pustinjama, obrađivanje zemlje i trajno naseljavanje tu započinju već oko 8000. god. pr. Kr.
- irigacijski sustav: budući da su poplave rijeka nepredvidljive a klima izrazito suha
seoske općine upućene su na suradnju oko izgradnje i održavanja kanala i nasipa
- domaći proizvodi jesu hrana, opeke za gradnju i keramika dok u svemu drugom vlada
oskudica
- zbog potrebe za metalima, drvom i kamenom to je područje vrlo rano razvilo
trgovačke veze sa susjedima
- neolitska kultura Mezopotamije naziva se Ubaid (po nalazištu), oko 3500. pr. Kr.
pojavljuje se kultura s gradovima i pismom, a jedno od najstarijih žarišta bio je grad
Uruk

SUMERANI – narod koji je stvorio prvu civilizaciju na jugu Mezopotamije, «Crnoglavi», ne

zna se kada su i odakle došli u Sumer, a jezik im nije srodan nijednom poznatom jeziku
«Povijest počinje u Sumeru» - Sumerani izumljuju sustav znakova za vođenje knjigovodstva
na glinenim pločicama
Klinasto pismo: izvorno piktogrami, sličice koje označuju pojmove, postupno postaju
apstraktnije i jednostavnije, kao crtice, a broj znakova se smanjuje, naposljetku će svaki skup
crtica označavati jedan slog, preuzeli su ga svi kasniji doseljenici u Mezopotamiju
Gradovi-države: Ur, Uruk, Kiš, Nipur, Lagaš, Eridu, Larsa itd. – svaki od njih je samostalna
država, Sumer nije bio centralizirano carstvo, međutim, pojedini su gradovi povremeno
nametali svoju prevlast ostalima (povlašteni položaj imali su Uruk, Nipur pa Ur)
Društvo: hramska, teokratska država, vladar (lugal) je ujedno vrhovni svećenik i vlada kao
božji namjesnik među ljudima, u najranije doba vladar je dijelio vlast s vijećem građana, a
kasnije ju je potpuno prisvojio, tik ispod kralja jest upravitelj grada (ensi), pojedini ensiji su se
katkada osamostaljivali i vladali samostalno, povlašteni sloj čine svećenstvo, činovnici i
vojska, dok su obrtnici i seljaci samo korisnici zemlje, koja je vlasništvo bogova odnosno
hramova, i za nju plaćaju porez, postoje i robovi – ratni zarobljenici u vlasništvu vladara i
hramova, a posjeduju ih i bogatiji rodovi
Istočno ropstvo: oblik robovlasništva u kojem robovska radna snaga ima manji udio u
sveukupnoj proizvodnji (za razliku od antičkog, grčko-rimskog ropstva)
Zigurat – terasasti hram sa zvjezdarnicom na vrhu, svaki kat posvećen je nekom božanstvu, a
najviši obično bogu-zaštitniku grada (npr. zaštitnik Ura bio je Nanna-Sin, bog Mjeseca),
najniža razina predstavlja skladište viškova hrane i dragocjenosti, druga važna građevina
sumerskog grada je egal, kraljevska palača, sačuvano je malo građevina jer su ih gradili od
glinenih opeka
Izumi: pismo, kotač, astronomija, matematika, kalendar
Vjera: politeizam (mnogoboštvo), sumerski su bogovi očovječene prirodne sile i nebeska
tijela, važan je kult plodnosti, svaki grad imao je svojeg boga zaštitnika, u čije je ime vladar
vladao, sumersku mitologiju preuzeli su susjedni semitski narodi, epovi O postanku svijeta
(Enuma Eliš) i Gilgameš (sačuvani u akadsko-babilonskoj i asirskoj verziji)
(Anu - nebo, Ki - zemlja, Enlil - zrak, Namu/Ea - ocean, Enki – slatka voda, Utu/Šamaš-
Sunce, Nanna-Sin – Mjesec, zaštitnik Ura, Ninurta – izumitelj ratarstva, Inanna/Ištar – ljubav
i plodnost)

6
AKADSKA DRŽAVA (oko 2334 – 2218. pr Kr.)
Semiti – nomadski stočari koji se doseljavaju u Mezopotamiju s Arapskog poluotoka u
potrazi za pašnjacima, postoji semitska skupina jezika, a naziv «Semit» izveden je od imena
Šem (sin Noe iz Biblije), postupno prelaze na sjedilački način života i od Sumerana
preuzimaju kulturne tekovine, Sumerani ih doživljavaju kao divljake, ali ih sumerski kraljevi
uzimaju u službu kao vojnike-plaćenike
2334. god, prema predaji, Semit zvani Sargon («zakoniti kralj»), preuzeo je vlast u gradu
Kišu, gdje je bio na položaju vojskovođe, nakon toga pokorio je jednoga za drugim sve
sumerske gradove i ujedinio ih u prvo poznato carstvo, vlast je dalje proširio do obala
Sredozemnog mora i na Malu Aziju, osniva prijestolnicu Akad u srednjoj Mezoptamiji
(zaštitnica mu je Ištar), u osvojenim gradovima ostavio je domaće vladare i nametnuo im
plaćanje danka i svog nadzornika
- Akadska država preuzela je kulturu Sumera i sumerski kao jezik znanosti i vjere
- država je vjerojatno bila prevelika da bi mogla opstati na dulji rok
- izvori tvrde da je Sargonov unuk Naramsin, «kralj četiriju strana svijeta», razljutio
bogove razaranjem hrama u Nipuru i da je zato ratnički narod Guta 2218. pr. Kr.
potpuno razorio grad Akad (koji još nije pronađen)

SUMERSKA OBNOVA (oko 2200 – 2000. pr Kr.)

– nakon oslobađanja od akadske vlasti dolazi do ponovnog procvata sumerskih gradskih
država, osobito Lagaša i Ura
– poslije 2000. god, Sumerani će polako nestati i stopiti se sa semitskim narodima

BABILONSKA DRŽAVA (Starobabilonsko Carstvo, oko 1894 – 1595. pr. Kr)

Amorićani (Martu) - semitski narod koji se oko 1900. god. pr. Kr. naselio u srednjoj
Mezopotamiji (regije Mezopotamije: Sumer – jug, Akad – srednji dio, Asirija – sjever)
Sumuabum - legendarni utemeljitelj grada Babilona i prve babilonske dinastije (Babilim,
«Vrata Bogova»), prema predaji to se dogodilo 1894.
- grad Babilon ima vrlo povoljan položaj, na mjestu gdje se rijeke Eufrat i Tigris
približavaju i spojene su kanalima, postaje važno trgovačko čvorište i kulturno
središte, pa brzo zasjenjuje sumerske gradove
- Babilonija se doživljava kao nasljednica Akada, a službeni jezik jest akadski
Hamurabi (1792-1750) – proširio je vlast Babilona na cijelu Mezopotamiju i do
Sredozemnog mora, opisuju ga kao pravednog vladara koji je poštivao običaje i interese
pokorenih naroda
Hamurabijev zakonik: pisani zakonik od 282 članka, objedinjuje sumersko, akadsko i
babilonsko običajno pravo, regulira pitanja vlasništva, nasljeđivanja, trgovine, te propisuje
kazne za krivična djela po načelu odmazde («oko za oko, zub za zub»), svjedoči o staleškoj
nejednakosti, kameni stupovi sa zakonikom postavljani su diljem carstva
Marduk - bog zaštitnik Babilona, poistovjećuje se sa sumerskim Enlilom
- starobabilonska država bila je stabilnija od akadske, a tijekom XVII. stoljeća oslabile su je
indoeuropske provale
1595. – Babilon je opljačkao hetitski kralj Muršili, a nakon toga su ga osvojili Kasiti koji su
tu uspostavili svoju dinastiju

7
 KASNA CARSTVA MEZOPOTAMIJE (1500-500. pr. Kr)

Indoeuropljani – naziv za skupinu naroda i jezika, pradomovina im je vjerojatno sjeverno od

Kavkaskog gorja, oko 1600-1500. pr. Kr. pojavljuju se u Europi, na Bliskom Istoku i u Indiji,
zahvaljujući poznavanju lakih bojnih kola s metalnim kotačima koje vuku konji i kvalitetnom
oružju od bronce i željeza nameću se kao osvajači starosjediocima, u indoeuropsku skupinu
spadaju Hetiti, Perzijanci, Indoarijci, Grci, Italici, Kelti, Germani, Slaveni…

DRŽAVA MITANI (oko 1600-1400) – uspostavio ju je narod Hurita (nije sigurno jesu li
Huriti starosjedioci koje su pokorili Indoeuropljani ili dotično indoeuropsko pleme), vladajući
sloj jesu plemići (maryannu) koji posjeduju bojna kola, prvi su doveli pitome konje u
Međurječje, država Mitani zauzima sjeverni dio nekadašnjih carstava Sargona i Hamurabija,
uništili su je Hetiti oko 1380. pr. Kr.

HETITI - indoeuropski narod, koji se doseljava u Malu Aziju već oko 2000-1900. pr. Kr,
vjeruje se da su naziv Hati preuzeli od predindoeuropskih starosjedilaca, prvi su počeli kovati
željezno oružje na Bliskom Istoku, a tajnu željeza dugo su uspijevali skrivati od susjeda,
društvo im je izrazito ratničko, vlast ima vojna aristokracija koja djeluje preko vijeća zvanog
Panku i u prvim stoljećima bira i nadzire kraljeve, kasnije su kraljevi prisvojili nasljednu vlast
i izdigli se iznad vijeća, ispod aristokracije su obični ratnici, a tzv. «ljudi-oruđe» nisu smjeli
nositi oružje, bavili su se svim proizvodnim poslovima i plaćali poreze
Kraljevi: Labarna – legendarni osnivač prve dinastije, Anita – ujedinitelj hetitskih gradova u
jedinstvenu državu (oko 1800), Muršili – opljačkao Babilon 1595. god, Šupilulijuma I. (oko
1380-1340) – uništio državu Mitani i proširio vlast uz sredozemnu obalu sve do Palestine
Slabljenje: u XIII. stoljeću Hetiti se iscrpljuju ratovima protiv Egipta, a oko 1200. pr. Kr.
jedinstvena država propada uslijed provale «naroda s mora» (moguće, Grci ili neki drugi
Indoeuroljani)
Kultura: prijestolnica Hatuša s velikim kamenim zidinama i ostatcima palača i hramova
pomalo podsjeća na Mikenu, hetitski panteon ima oko tisuću vlastitih bogova uz preuzete
bogove Mezopotamije, vrhovni bog, gromovnik zvao se Tešub, uz vlastito slikovno pismo i
jezik Hetiti se služe i klinastim pismom te akadskobabilonskim

ASIRIJA (oko 1800- 612. pr. Kr.) – sjeverna planinska regija Mezopotamije, važna zbog
trgovačkih putova prema Sredozemlju i rudnicima u obližnjem gorju, nastanjuju je semitska
plemena, grad Ašur osnovan je prije 1800. god. (naziv je dobio prema istoimenom bogu koji
se kasnije poistovjećivao s Enlilom i Mardukom), u prvim stoljećima postojanja taj grad je
živio od trgovačkih veza i lukavog sklapanja savezništva s moćnijim susjedima (Babilon,
Mitani, Hetiti)
Ekspanzija: nakon propasti Mitana Ašur predstavlja regionalnu silu, a nakon uklanjanja
hetitske prevlasti Asirci postaju osvajači s dobro uvježbanom vojskom opremljenom
željeznim oružjem i bojnim kolima, tajna stabilnosti njihovog carstva bilo je postupno širenje,
najprije putem gospodarskog utjecaja a zatim nametanjem vazalnog odnosa, svaki pokušaj
pobune kažnjavao se ratom do istrjebljenja (za primjer ostalima)
Vrhunac: u VIII. i VII. stoljeću Asirska država postaje prostorno najveće dotadašnje carstvo i
obuhvaća gotovo cijeli Plodni polumjesec s Egiptom
Kraljevi: Šamši-Adad I, utemeljitelj kraljevstva koji je vladao oko 1800. pr. Kr, Tiglat-
Pilesar I, prvi asirski osvajač koji se oko 1100. god. nametnuo gotovo cijeloj Mezopotamiji i
opsjedao Babilon, Tiglat-Pilesar III. (744-727) «kralj Babilona, Sumera i Akada», Asirija je
potvrđena velesila, Sargon II. (Šarukin, 722-704), proširio državu uz obale Perzijskog zaljeva

8
i Sredozemnog mora, istrijebio 10 od 12 izraelskih plemena, Asurbanipal II (668-626) vlada
državom najvećeg opsega (priključen i Egipat), skupio najveću knjižnicu tadašnjeg doba u
prijestolnici Ninivi («učeni kralj»)
Propast: Asurbanipalovi nasljednici ne mogu nadzirati najveću državu svih vremena,
pojedini namjesnici se osamostaljuju, izbijaju pobune i građanski rat, naposljetku, 612. god.
Kaldejci i Medijci razaraju Ninivu
Kultura: asirska kultura nastavlja se na sumersko-akadsko-babilonsku, razvijaju književnost
na asirskom jeziku (sjevernosemitski) i pojednostavljenu inačicu klinastog pisma,
karakteristični reljefi s prikazima iz lova i ratnih pohoda, krilati bikovi, četiri prijestolnice:
Ašur, Nimrud, Dur-Šarukin, Niniva, ogromne kraljevske palače s vrtovima nadmašile su
raskoš svih ranijih razdoblja, Asurbanipalova knjižnica uništena je 612. ali je otkopano više
tisuća glinenih pločica, cijelih ili ulomaka, među kojima ima i nekih iz starosumerskog doba

NOVOBABILONSKA DRŽAVA (612-539. pr. Kr.)

U doba uspona Asirije u Mezopotamiju se doseljavaju i nova semitska plemena, tako u
zapadnom dijelu i uz Sredozemlje prevladavaju Aramejci čiji će jezik (s glasovnim pismom)
preuzeti ulogu akadskog, dok se u Babiloniju doseljavaju Kaldejci
Nabopolasar (627-605), nakon smrti asirskog vazala u Babilonu, na prijestolje je stupio
Nabopolasar, osnivač nove Kaldejske dinastije, koji je postao vođa velikog protuasirskog
pokreta mezopotamskih naroda, Babilon je bio središte više pobuna tijekom proteklog stoljeća
i Asirci su ga razarali u dva navrata, a kako Asirija propada on ponovo postaje političko
središte
612. god. Nabopolasar u savezništvu s Medijcima razara Ninivu i uspostavlja novo veliko
carstvo Međuriječja (teritorij Asirskog Carstva bez Egipta)
Nabukodonosor II. (605-562), vrhunac Novobabilonske države, učvršćuje vlast u
sredozemnim gradovima i državicama koje su se pokušale osamostaliti uz pomoć Egipćana,
tako razara Jeruzalem 586. i odvodi Judejce u «babilonsko sužanjstvo», obnovljeni grad
Babilon je u njegovo doba nadmašio nekadašnji sjaj i raskoš (trostruke zidine duge 8 km,
sedmokatni zigurat, tri ogromne palače, Ištarina vrata, Viseći vrtovi koji su pogrešno nazivani
Semiramidinima)
Nabonid (556-539), ovaj je kralj navodno postao omražen zbog pretjerane raskoši i
zanemarivanja vjerskih običaja, zato je perzijski vladar Kir ušao u Babilon kao osloboditelj, i
mogao priključiti Babiloniju svojem carstvu gotovo bez borbe

9
 EGIPATSKA CIVILIZACIJA

Nilska dolina: područje najgušće naseljenosti u sjevernoj Africi, nakon posljednjeg ledenog
doba, veliki dio sjeverne Afrike pretvorio se u pustinju i polupustinju, izuzetak je bila Nilska
dolina, u kojoj rano počinje neolitska revolucija, ratarstvo i sjedilački način života, svake
godine, nakon pojave zvijezde Sirus (početak egipatske kalendarske godine), Nil se izlijeva iz
korita i izbacuje plodni mulj, omogućujući tri žetve godišnje, Kemet – Crna Zemlja

Politička povijest i društvo

Nomi (nome) – poljoprivredne zajednice na čelu sa starješinom (nomarhom)
Postanak 2 kraljevstva: Gornji Egipat (dolina na jugu) i Donji Egipat (delta na sjeveru)
- oko 3100. prije Krista, Narmer (ili Menes), kralj Gornjeg Egipta pokorio je Donji Egipat
Teokratska monarhija: kralj je neograničeni gospodar, božanstvo, smatra se sinom boga Sunca
Raa, kasnije ga poistovjećuju i s bogovima Ozirisom i Horusom, faraon – grčki naziv, na
egipatskom se faraona nazivalo per'aa (onaj koji stanuje u visokoj kući), obično se ženio
sestrom kako bi se osigurala čistoća božanske loze, do smjene dinastije došlo bi u doba
prirodne ili gospodarske katastrofe, kada bi se posumnjalo u božanskost faraona, zabilježeno
je ukupno 30 dinastija (povjesničar Maneto, napisao povijest Egipta na grčkom u 3. st. pr.
Kr), faraon je postavljao kancelara, prvog ministra, koji bi u njegovo ime vodio politiku
Društvo je bilo podijeljeno na staleže, povlašteni su bili svećenici, pisari i vojska, svi ostali,
uglavnom su bili osobno slobodni seljaci i obrtnici, koji su plaćali porez u naturi/
proizvodima, postojali su i robovi, uglavnom ratni zarobljenici u vlasništvu države

Stara država (oko 2690 –2180. pr. Kr, III-VI. dinastija): prijestolnica u Memfisu,
centralizirana uprava, nomi – upravne jedinice, širenje na Nubiju (zemlja južno od Gornjeg
Egipta, bogata drvom i metalima), faraonski zagrobni kult, piramide, Džoser, Keops, Kefren,
Mikerin, uzdizanje svećeničkog staleža i slabljene središnje vlasti, pred kraj razdoblja
nastupaju godine suša i gospodarske krize, nomarsi se osamostaljuju i država se urušava

Prvo međurazdoblje (2180 – 2040. pr. Kr, VII-X. dinastija): Egipat je razjedinjen na više
manjih zaraćenih državica, upadi nomada, središta u Abidu i Tebi, razdoblje je zapamćeno po
katastrofalnoj suši u kojoj je Nil gotovo nestao

Srednja država (2035-1730. pr. Kr, XI-XIII. dinastija): obnova političkog jedinstva
Gornjeg i Donjeg Egipta, prijestolnica u Tebi, razvijena trgovina s ostalim dijelovima
Sredozemlja, pohodi u Nubiju (na jug) i Palestinu (istok), Sezostris III (19. st.) osvajač
Nubije, kult Amona – boga Tebe (kasnije poistovjećen s Raaom, kao Amon-Raa), blagostanje
su uništili strani osvajači

Drugo međurazdoblje (1730-1550, XIII-XVII): vladavina «pastirskih kraljeva», Hiksa,

vjerojatno semitskih nomada koji su provalili Egipat, Hiksi su izravno vladali Donjim
Egiptom iz grada Avarisa, dok im je Gornji Egipat morao plaćati danak, naposljetku su
vladari Tebe protjerali Hikse i ponovo ujedinili Egipat

Nova država (1550-1070. pr. Kr; XVIII-XX): Amazis/ Amoze – pobjednik nad Hiksima i
osnivač XVIII. dinastije, širenje Egipta sve do Eufrata, u doba Tutmozisa III. (15. st) Egipat
je gospodar istočnog Sredozemlja, kulturni i gospodarski procvat, Amenofis IV. (14. st.)
uvodi novu državnu religiju (štovanje isključivo jednog boga, Atona, prikazuje se kao sunčev
disk, faraon se naziva Ehnaton, Atonov Sjaj), razvlastio stari svećenički sloj, koji mu se

10
osvećuje nakon njegove smrti tako što brišu svaki spomen na njega, Amenofisovo doba
naziva se još doba Amarna po njegovoj prijestolnici, Ramesidi - vladari XIX. i XX. dinastije
(većina tih faraona zove se Ramzes), glavni oslonac vlasti Ramesida postaje vojska, Ramzes
II. ratuje s Hetitima u Siriji (1282. bitka kod Kadeša), podigao hram u Abu Simbelu, stvorio
se jak vojnički stalež o kojem naposljetku ovisi i faraonska vlast, Nova država raspala se iza
1080. pr. Kr. uslijed borbi između nekoliko središta moći

Kasno i saitsko razdoblje (1070-30): Egipat će biti, izravno ili neizravno, uključen u asirsku,
perzijsku i makedonsku državu, samostalnost je obnovljena u doba XXVI. dinastije iz Saisa
664-525, posljednja dinastija bila je grčka – Ptolemejevići, naposljetku 31. pr. Kr. Egipat je
priključen Rimskom Carstvu u kojem gubi stari identitet

Kultura
Hijeroglifi: zamršeno slikovno pismo nastalo najkasnije oko 3100. pr. Kr, kasnije su se
razvili pojednostavljeni oblici – hijeratsko (svećeničko) pismo za vjerske i znanstvene
tekstove te demotsko (narodno) pismo za pravne isprave, hijeroglife je odgonetnuo J. F.
Champollion na temelju kamena iz Rosette na kojem je isti tekst zapisan na hijeratskom i
demotskom pismu te grčkom jeziku, pisalo se perom na papirusu
Književnost: većina tekstova odnosi se na vjeru, zagrobni život i veličanje faraona, tu su
natpisi u piramidama i hramovima, iz Prvog međurazdoblja sačuvana su misaona djela o
uzaludnosti i teškoćama života, iz doba Srednje države sačuvano je putopisno djelo
Pustolovine Sinuhea Egipćanina, u doba Nove države uz svakog važnijeg pokojnika stavljala
se Knjiga mrtvih
Vjera: panteon s mnogo bogova, svaka noma imala je vlastite bogove-zaštitnike i vlastite
inačice mitova, obično se prikazuju s ljudskim tijelima i životinjskim glavama, različite
dinastije uzdizale su kao najvažnije vlastite bogove tako da se državni kult mijenjao, u
egipatskoj vjeri središnje mjesto zauzima zagrobni život uz koji se povezuje i moralno učenje
o nagradama i kaznama na drugom svijetu, najvažniji bogovi: Raa – bog Sunca i stvoritelj
svemira (pojavljuje se kao Atum-Raa i Amon-Raa), Oziris – bog plodnosti i sudac u
podzemnom svijetu, Izida – Ozirisova supruga, Horus – Ozirisov sin, poistovjećivao se s
faraonom u nekim razdobljima, Set – zlo božanstvo pustinje, Toth – bog-pisar i zaštitnik
znanosti, Anubis – gospodar svijeta mrtvih, Bastet – božica ljubavi, prikazivana kao mačka
Balzamiranje: postupak kojim se sprečavalo raspadanje tijela, vjerovali su da tijelo ne smije
propasti kako bi pokojnik mogao uskrsnuti
Graditeljstvo: mastaba – pravokutna grobnica, preteča piramida, velike piramide u Gizehu
(Gizi) – najveći spomenik Stare Države, kasnije se prelazi na gradnju grobnica i hramova
uklesanih u stijeni (Abu Simbel), veliki hramski kompleksi u Luksoru i Karnaku,
Likovna umjetnost: freske, kipovi faraona i bogova, sfinga
Znanost: znanost predstavlja tajno znanje svećeničkog staleža, razvijena astronomija,
matematika i geometrija, solarni kalendar (ravna se po zvijezdi Siriusu), medicina i anatomija

11
 ISTOČNO SREDOZEMLJE: FENIČANI I HEBREJI

Prostor između Male Azije i Egipta bio je napučen Semitima i tajanstvenim «pomorskim
narodima» (Filistejci). Tu je postojalo više manjih država, koje su obično priznavale vrhovnu
vlast susjednih velesila poput Babilonije, Egipta i Asirije i upijale njihove kulturne utjecaje.
Područje je bogato drvom i upućeno na pomorstvo te predstavlja posrednika u trgovini
između Egipta i Mezopotamije

Feničani: semitski stanovnici obale uz planinu Libanon (Gora Cedrova), naziv dolazi od
grčke riječi foinikes = crveni, bili su poznati po crvenoj, tj. purpurnoj tkanini
- podneblje nije povoljno za ratarstvo, pa se okreću pomorstvu i trgovini, postaju
posrednici između Mezopotamije, Egipta i Sredozemlja
- vlastiti proizvodi: libanonski cedar, purpurne tkanine, navodno su izumili i staklo
- strani proizvodi: bakar (Hispanija), kositar (Britanija), jantar (Sjeverno more)
- gradovi države: Tir, Sidon, Biblos, Ugarit (Berit), vlast imaju vijeća sastavljena od
bogatih građana, priznaju vrhovnu vlast Egipćana, Asiraca, Kaldejaca, Perzijanaca itd.
- kolonije (naseobine) po čitavom Sredozemlju, najvažnija Kartaga u Tunisu (osn. 814.)
- preuzimaju kulturna obilježja susjednih naroda, prvi oplovili Afriku
- izum glasovnog pisma – alfabet - 22 znaka (bilo im je nužno jednostavno pismo za
brzo bilježenje trgovačkih transakcija)
- kultovi bogova iziskuju i ljudske žrtve (Baal, Moloh, Aštarta, Melkart)

Hebreji (Izraelci, Židovi): pleme semitskih nomada, kretali su se od Ura do Kanaana,

zatim do Egipta, natrag u Kanaan, pa opet u Egipat, praotac Abraham sklopio je savez s
Bogom, starješine Izak, Jakov (Izrael), Josip - moguće je da je bio kancelar nekog faraona
iz dinastije Hiksa (pisani izvor – biblijska knjiga Postanak)
- oko 12. st. prije Krista, prorok Mojsije izvodi ih iz Egipta u Kanaan, gdje se trajnije
nastanjuju i osvajaju zemlju od susjednih plemena
- vjerski monoteizam (jednoboštvo), postupni razvoj od politeizma u henoteizam pa u
monoteizam, Božje ime pisalo se kao JHVH, a nije se smjelo izgovarati, značilo je «Ja
sam onaj koji jesam», postoje strogi moralni zakoni i usmena predaja koja se
pripisivala Mojsiju
- prema biblijskoj predaji bilo je 12 plemena koja su pripadala hebrejskoj vjeri
- 11-10. st. ujedinjeno Kraljevstvo Izrael: kraljevi Šaul, David, Salomon, prijestolnica
Jeruzalem, utvrda s Jahvinim hramom
- u doba kralja Salomona zapisana je hebrejska predaja – Petoknjižje (Tora), jezgra iz
koje će nastati zbirka svetih spisa poznata kao Biblija
- raspad na sjeverno i južno kraljevstvo: Izrael (deset sjevernih plemena, prijestolnica
Samarija, vraćaju se na politeizam pod feničkim i sirijskim utjecajem) i Juda (dva
južna plemena, prijestolnica Jeruzalem, zadržao se čišći oblik monoteizma, međutim, i
tu postoje sirijsko-fenički kultovi)
- 722. pr. Kr. Asirci zauzimaju Samariju i raseljavaju Izraelce
- 587. pr. Kr. Nabukodonozor razara Jeruzalem i odvodi Židove u Babilon (babilonsko
ropstvo)
- 538. pr. Kr. perzijski kralj Kir vraća Židove u domovinu – obnova Jeruzalema i Hrama
- dijaspora – raseljenici
- Kraljevstvo Juda (Judeja) postojat će kao samoupravno područje pod helenističkim
vladarima i Rimskim Carstvom, Rimljani će nakon nekoliko ustanaka raseliti Židove
po čitavom Carstvu

12
 PERZIJSKA DRŽAVA (CARSTVO AHEMENIDA)

Iransko visočje – u drugom tisućljeću prije Krista naseljavaju ga Indoeuropljani

Medija – sjever današnjeg Irana, podložnica Asirije, u doba slabljenja asirske države
sklapa savez s Babiloncima i sudjeluje u razaranju Ninive, prijestolnica Egbatana
Perzija – pokrajina na Iranskom visočju, u nekoj je vrsti vazalnog odnosa spram Medijske
države, sredinom VI. st. Pr. Kr. njome upravlja Kir, unuk medijskog vladara Astijaga
Kir (559-530), osnivač perzijske države i veliki osvajač, oko 550. god. Kir svrgava
Astijaga i ujedinjuje Perziju i Mediju, 547. osvaja državu Lidiju u Maloj Aziji
(prijestolnica Sard, kralj Krez – slovio je za najbogatijeg kralja tadašnjeg svijeta, prvi je
kovao novac, Kir ga je lako porazio budući da ga je Krez podcijenio, legenda o delfskom
proročanstvu), Kiru se pokoravaju i Grci na maloazijskoj obali (Jonija), 539. osvaja
Babilon bez otpora zahvaljujući omraženosti kralja Nabonida, proglasio se Mardukovim
slugom, nakon daljnjih osvajanja na zapadu (Sirija, Fenikija, Palestina) i istoku (Partija i
Baktrija u današnjem Afganistanu i Pakistanu), stvoreno je dotada najveće carstvo koje se
protezalo od Sredozemlja do rijeke Inda, svim narodima Kir se predstavlja kao čuvar vjere
i poredka, vratio Hebreje u Jeruzalem
Kambiz (530-522), Kirov sin, 525. osvaja Egipat
Darije I. (521-485) - vrhunac moći perzijske države, nova prijestolnica Perzepol, vodi
europske pohode protiv Skita, Tračana, Grka (uspio pokoriti samo Tračane)
Kserks (485-465): doba grčko-perzijskih ratova u kojima Perzija gubi, početak slabljenja
Perzije, uzrok: golemo prostranstvo i etnička i kulturna nejedinstvenost nadilaze
mogućnosti tadašnje državne uprave
IV. st. makedonski kralj Aleksandar osvaja čitavo Perzijsko Kraljevstvo
Državni ustroj:
- u teoriji, centralizirana i apsolutna monarhija na čelu s dinastijom Ahemenida, «kralj
kraljeva» nije smatran božanstvom, satrapije – upravne jedinice, u stvarnosti je svaki
satrap gotovo samostalan vladar, glavni gradovi: Pasargada, Egbatana, Babilon, Suza,
Perzepol, izgrađena kraljevska cesta koja je spajala Sard sa Suzom
- postoji i poštanska služba te «kraljeve oči i uši» - tajna policija
- darik – zlatna novčana jedinica
- pokoreni narodi mogli su živjeti po vlastitim običajima (vjerska tolerancija), a dužnost
prema kralju bila im je bila plaćati porez i davati vojne jedinice (svaki narod prema
svojim mogućnostima)
- «besmrtni» - kraljeva garda, elitna postrojba od 10,000 strijelaca
Religija – zoroastrizam: prorok Zaratustra (VI. st.), dualističko vjerovanje – Ahura
Mazda (dobro božanstvo) i Ahriman (zlo božanstvo), simbol Ahura Mazde je vatra, najčišći
element, prikazuju ga kao krilati disk, sveti spisi Zend avesta nema hramova, postoje
otvorena svetišta sa svetom vatrom
Umjetnost – mezopotamijski uzori, kraljevske palače, apadana – prijestolna dvorana sa
stupovima, reljefi, razvijeni obrti

13
 INDIJSKA CIVILIZACIJA

Indijski potkontinent – zahvaljujući razmjernoj zatvorenosti (planinski lanci i ocean) i

velikim riječnim nizinama (Ind i Ganges) tu se mogla rano i nesmetano razvijati
civilizacija
Dravidi – prastanovnici Indije, u brončano doba stvorili su gradske kulture u dolini Inda
(današnji Pakistan)
Arijci – indoeuropski pastirski nomadi koji su osvojili Indiju oko 1500. pr. Krista
Dravidska civilizacija (2500-1500. pr. Kr.) – sačuvani su ostatci gradova Harappa i
Mohenjo Daro, standardizirani utezi ukazuju na postojanje središnje vlasti, razvijeni obrti,
osim žitarica, uzgajao se i pamuk, piktogrami su sačuvani na pečatima, ali nisu
odgonetnuti, arijska provala dokrajčila je već oslabljenju dravidsku civilizaciju (moguće je
da je glavni uzrok njezine propasti iscrpljivanje tla i podbacivanje u proizvodnji hrane)
Vedsko doba (1500-500. pr. Kr.) – doba oblikovanja nove indijske civilizacije, glavni
izvor su Vede, sveti tekstovi Arijaca (zapisani su tek u II. st. pr. Kr, usmena predaja
uspjela je sačuvati i Vede nastale još prije dolaska Indiju), postoji više manjih kraljevstava
(radža = kralj) koja preuzimaju tekovine dravidske civilizacije, sanskrt - jezik vjere i
kulture
- Arijci su nadmoćni Dravidima zahvaljujući bojnim kolima i mačevima, kako bi
malobrojniji Arijci zadržali vlast nakon prelaska na sjedilački način života stvoren je
kastinski društveni sustav u kojem je onemogućeno napredovanje nižih društvenih
slojeva
- kaste – zatvoreni društveni slojevi zasnovani na rasi, zanimanju, kulturi i vjeri, četiri
osnovne kaste nazivale su se varnama (varna = boja), vjerojatno zato što su se
razlikovale bojom kože, iako je miješanje kasti u teoriji zabranjeno, vjerojatno jest
dolazilo do miješanja Dravida i Arijaca, iz 4 osnovne razvio se sustav sa tisućama
kasti koji je u Indiji opstao do danas
- brahmani – svećenici, učitelji i tumači zakona, navodno nastali iz glave boga Brahme
- kšatrije – ratničko plemstvo, nastali iz Brahmina srca
- vajšije – slobodni seljaci, obrtnici i trgovci, nastali iz Brahmina trbuha
- šudre – robovi, tamnoputi potomci Dravida, nastali iz Brahminih stopala
- parije – «nedodirljivi», ljudi izvan kasti koji se obično bave nečasnim poslovima
- prvobitni indoeuropski politeizam (božanstva prirodnih sila, Agni, Indra, Varuna)
razvio se u hinduističku vjeru (ujedinjeni elementi arijskih i dravidskih vjerovanja s
razrađenom filozofijom i moralnim učenjem)
- hinduizam: Brahma, bog stvoritelj, utjelovljuje se kao Šiva, razaratelj starog i
stvaratelj novog te Višnu, održavatelj, ali i čitav niz nižih božanstava te svih živih i
neživih bića (bog Brahma prisutan je u svemu i sve jest dio Brahme)
- učenje o dharmi, karmi i reinkarnaciji: svaki čovjek ima svoju dharmu, dužnost kao
pojedinac i pripadnik kaste, a o tome kako ispunjava tu dužnost ovisi njegova karma
(plodovi djela koji određuju sudbinu), tj. u kakvom će se obliku ponovo roditi nakon
smrti, kastinski sustav opravdavao se tim učenjem
Epsko razdoblje (500. pr. Kr-500. n. e.)
- hinduistički epovi: Mahabharata (Bhagavadgita je dio tog epa), Ramayana
- budizam: nova vjera i filozofija nastala u VI. st. pr. Kr. kao reakcija na hinduistički
formalizam, kraljević Siddharta Gautama odrekao se prijestolja i posvetio se
asketskom životu, no ni tu nije našao utjehu, naposljetku je ipak doživio prosvjetljenje
i postao Buddha (Probuđeni), propovijeda put oslobađanja od boli, želja i lanca
preporađanja, nirvana = stanje čiste svijesti i oslobođenja od svijeta, broj sljedbenika
se širi jer privlači ljude iz svih kasti, tolerancija i nenasilje

14
- dinastija Maurya (III. i II. st. prije Krista) – Indijski potkontinent ujedinjen je u jedno
carstvo, na vrhuncu je za vladavine Ašoke, preobraćenika na budizam koji daruje
budističke samostane i pomaže misionarima (budizam se širi na Daleki Istok),
prijestolnica Pataliputra (dolina Gangesa)
- nakon Ašoke, Indija se cijepa na više država, 183. pr. Kr. Pataliputru osvaja
Demetrije, grčki kralj Baktrije, u Indiju prodiru helenistički utjecaji
- dinastija Gupta (IV-VI. st. naše ere) – obnovljeno jedinstveno carstvo, klasično doba
hinduističke civilizacije, povratak hinduizmu i tradiciji te suzbijanje budističkih i
stranih utjecaja, klasični indijski hramovi – hram nije obična zgrada nego slika svijeta
i bogova, kompleks reljefa i kipova, razvijena matematika, astronomija i medicina,
državu Gupta uništili su Huni, nomadi iz srednje Azije

KINESKA CIVILIZACIJA

Tri velike doline: rijeke Huang (Žuta rijeka), Yangtze (Modra rijeka) i Si (Biserna
rijeka), dolina Žute rijeke povoljna je za uzgoj žitarica, a doline dviju rijeka na jugu za
uzgoj riže
- Kina se razvija gotovo izolirano od ostalih kultura, izuzetci su provale nomada sa
sjevera, prodor budizma iz Indije i Put svile
Neolitik: pojava ratarskih zajednica, najprije uz Žutu, a zatim i Modru rijeku
Brončano doba (2. tisućljeće prije Krista): pojava civilizacije
Država/dinastija Shang (oko 1500–1000. pr. Kr) - najjače i najrazvijenije od kineskih
kraljevstava brončanoga doba, kralj vlada kao «namjesnik neba» (ipak nije božanstvo kao
u Egiptu), sačuvane su proročke kosti s piktogramima te oružje i kultni predmeti od
bronce, kult predaka
- suvremeni kineski piktogrami evoluirali su iz piktograma nastalih u to doba
Država/dinastija Chou (1027-221. god. pr. Kr) - ti kraljevi bili su najprije vazali
Shanga, ali su u ovom razdoblju uspjeli nametnuti svoju prevlast ostalim kineskim
državama, pojava feudalnog društva, procvat kulture, usavršavanje ratne tehnike i kovanje
željeza, kinesko feudalno društvo: kralj dijeli zemlju na upravu plemićkim obiteljima,
koje su zauzvrat dužne prikupljati poreze i vojsku, običan puk dužan je proizvoditi
viškove za feudalne gospodare i sudjelovati u javnim radovima (irigacijski sustav i utvrde)
Veliki učitelji iz 6. stoljeća pr. Kr: Konfucije i Lao-ce – usredotočuju se na praktičnu
filozofiju, kakvo treba biti čovjekovo ponašanje da bi imao sretan ovozemaljski život,
Konfucije stavlja naglasak na ispunjavanje dužnosti i osobnu odgovornost, a Lao-ce na
spoznaju prirodnog poretka i života u skladu s njim (taoizam, tao = put)
Država/dinastija Chin (221-206. pr. Kr) – jedini vladar te dinastije po imenu Cheng
uspio je povezati sve feudalne države u jedinstveno centralizirano carstvo, vlada
samovoljno i okrutno, progoni konfucijance, gradi obrambeni sustav na sjeveru zemlje
protiv hunskih provala
Dinastija Han (206. pr. Kr.-220. n. e) – Kinesko Carstvo razvija se u činovničku državu
uređenu prema Konfucijevom učenju (ta dinastija smatra se prvom pravom dinastijom, pa
Kinezi svoju zemlju i naciju i danas nazivaju Han), za Wu-tija (Sin Neba) u 2. st. pr. Kr.
Carstvo se širi vojnim osvajanjima, Kina počinje trgovati sa Zapadom (Putom svile Kinezi
izvoze svilu i začine, a uvoze metale), početkom naše ere u Kinu preko Tibeta stiže
budizam, razvoj znanosti (osobito astronomije, tj. astrologije), otkriće papira
- budizam, konfucijanizam, taoizam i kultovi predaka u Kini nisu suparnička vjerovanja
nego se međusobno nadopunjuju

15
 PODJELA STAROGRČKE POVIJESTI

1. Kretsko-mikenska kultura brončanog doba ili Herojsko doba (oko 2700–1200. pr. Kr.)
– kulturno središte je otok Kreta, grčko pleme Ahejaca doseljava se na Peloponez i
prihvaća kulturne tekovine predindoeuropskog stanovništva, povijest se može tumačiti
na temelju arheoloških ostataka i mitova o bogovima i herojima
2. Homersko doba (oko 1200-800. pr. Kr.) – doseljavanje Dorana, nestanak kretsko-
mikenske kulture, pojava željeza, nema pisanih izvora, društveni razvoj može se
tumačiti jedino na temelju Homerovih epova, koji su vjerojatno nastali u tom
razdoblju, a zapisani su kasnije
3. Arhajsko doba (oko 800-500. pr. Kr.) – pojava alfabeta, razvoj društva i materijalne
kulture, Grci se šire Sredozemljem
4. Klasično doba (oko 500-300. pr. Kr.) – vrhunac grčke civilizacije
5. Helenističko doba (336-30. pr. Kr, tj. od početka vladavine Aleksandra Velikoga do
rimskog osvajanja Egipta) – doba Aleksandrovog carstva i njegovih država-
nasljednica, prožimanje grčke kulture s kulturama Bliskog Istoka

EGEJSKI SVIJET U BRONČANO DOBA

Od oko 2700. pr. Kr. na egejskom području predindoeuropski stanovnici stvaraju razvijenu
civilizaciju čija su središta bili Kikladski otoci i Kreta.
Pelazgi – prastanovnici Grčke i egejskih otoka, Eteokrećani – predgrčki stanovnici Krete
Kreta – zbog povoljne klime otok je bio pogodan za poljoprivredu, a zbog zemljopisnog
položaja stanovništvo je bilo usmjereno i prema pomorstvu i trgovini
Minos – mitski kretski kralj, prema grčkoj predaji Zeusov sin, Minos je vjerojatno bilo
dinastičko ime svih kretskih vladara, a pretpostavlja se da je prvi, mitski Minos, gospodar
Knosa koji je ujedinio kretske gradove u jedinstvenu državu najkasnije oko 1500. pr. Kr.
MINOJSKA KULTURA (od oko 2700. pr. Kr. do oko 1470. pr. Kr)
- Arthur Evans – engleski arheolog
- kretska država bila je talasokracija – gospodarica Egejskoga mora i okolnog kopna
- trgovačko i kulturno posredništvo između Europe i Azije
- gradovi s raskošnim palačama (, Knos, Fest Malija, Hagija Trijada)
- palača u Knosu – Minotaurov labirint
- labris – dvostrana sjekira, simbol kraljevske vlasti
- kralj je vjerojatno bio prvak trgovačke aristokracije
- kretska umjetnost: freske, oslikane vaze
- bik je imao važan položaj u vjerskom kultu, postojala je obredna igra preskakanja bika
- grčki mit o Minotauru: Minotaur je bio čudovišno biće, čovjek s glavom bika, kojega
je Minos dao zatvoriti u labirint, a hranio ga je mladićima i djevojkama koje su slali
ahejski gradovi kao danak – vjerojatno je da su ahejski gradovi morali slati robove kao
danak na Kretu, a ti robovi koristili su se u obredu preskakanja bika pri čemu su mnogi
i pogibali
- božica plodnosti Dikta, prikazana je kao žena sa zmijama
- linearno pismo A – glasovno pismo, nije odgonetnuto kao ni jezik Eteokrećana
- oko 1470. god. erupcija vulkanskog otoka Tere (Santorini) – plimni val uništio je
kretsku mornaricu i luke, civilizacija se više nije oporavila, pa su otok osvojili i
naselili Grci-Ahejci

16
TROJA (ILION, ILIJ) – grad u Maloj Aziji na tjesnacu Helespont (Dardaneli) i važno
trgovačko središte na pomorskom putu između Crnoga i Egejskoga mora u II. tisućljeću
- iskopavanja je započeo arheolog-amater Heinrich Schliemann u XIX. stoljeću
- pronađeno je devet slojeva, grad je više puta razaran i obnavljan
- oko 1200. pr. Kr. Troju su nakon desetogodišnje opsade opljačkali Ahejci – taj je
događaj ušao u mitologiju i kasnije je opjevan u Homerovoj Ilijadi
- Troja kralja Prijama koju opisuje Homer vjerojatno se nalazi u sloju 7a

MIKENSKA KULTURA (oko 1800-1100. pr. Kr)

- nosilac te kulture bilo je grčko pleme Ahejaca, najvažnije središte bio je grad Mikena,
a većina kulturnih dostignuća preuzeta je od minojske kulture
- oko 1800. dolaze grčka plemena Ahejaca, Jonjana i Eoljana, ratnici s brončanim
oružjem, pokoravaju Pelazge i preuzimaju njihova znanja o obradi zemlje
(sredozemne kulture: maslina, vinova loza, smokva, ali i uzgoj žitarica), obrtima i
pomorstvu
- Ahejci stvaraju više država čija središta su bili utvrđeni gradovi: Mikena, Tirint,
Sparta, Atena, Teba
- kiklopske zidine – debele zidine grada Mikene za koje se kasnije vjerovalo da su ih
izgradili Kiklopi
- Heinrich Schliemann otkrio je u ruševinama Mikene tzv. Atrejevu riznicu sa zlatnim
maskama, peharima i nakitom (svjedoči o razvijenim obrtima)
- linearno pismo B – preuzeli su ga od Krećana, pisali su i na papirusu i na glinenim
pločicama, pismo je odgonetnuto, kao i jezik, jedan stari grčki dijalekt
- u XV. st. Ahejci osvajaju Kretu, a u XIII. st. Troju
- početkom XII. st. mikenska kultura uništena je u najezdi osvajača sa sjevera,
vjerojatno uslijed ekspanzije kulture žarnih polja (što se vremenski poklapa s
najezdama «pomorskih naroda» na Bliskom Istoku)
- nakon propasti mikenske kulture, u Grčku se doseljavaju Dorani, sjeverno grčko
pleme, slijedi «mračno doba» (homersko doba), a zatim obnova civilizacije

HOMERSKO DOBA (oko 1100-800)

- naziva se i mračnim dobom jer postoji vrlo malo povijesnih izvora, o društvu toga
doba može se nešto saznati iz Ilijade i Odiseje, epova koji su zapisani u VIII. st. i
pripisuju se Homeru
- nestale su kulturne tekovine mikenske civilizacije, grčka plemena se premještaju
- najveći dio Peloponeza i Kretu zauzeli su Dorani, kulturno najzaostalije pleme, ostatci
Ahejaca povlače se u unutrašnjost Peloponeza, koja se zove Aheja, Jonjani naseljavaju
poluotok Atiku (moguće i prije toga doba) te obale Male Azije (Jonija), Eoljani
sjevernu i srednju Grčku te Eoliju u Maloj Aziji, svako od ovih plemena govori
vlastitim narječjem
- stvaraju se polisi (gradovi-države) u kojima je društveni poredak ratničke demokracije
s kraljem kao «prvim među jednakima"
- Dorani su donijeli obradu željeza

17
 GRČKO DRUŠTVO I KOLONIZACIJA (ARHAJSKO DOBA)

ARHAJSKO DOBA (oko 800. do 480. pr. Kr) – rano doba grčke civilizacije, Grci razvijaju
obrte i trgovinu, pojava pismenosti, kolonizacija Sredozemlja
DRUŠTVO: patrijarhalno, plemenske zajednice, nastaju imovinske razlike i staleži
- rod (genos), bratstvo (fratria), pleme (fila)
- kralj ili bazilej (basileus) – poglavar plemenske zajednice, s razvojem države vlast
bazileja ograničava aristokracija, u nekim polisima kraljevi će dobiti samo simboličku
ulogu, a negdje će ta funkcija čak i nestati
- demos – puk; aristokracija («najbolji») ili eupatridi («koljenovići»)
POLIS – grčka država-grad, teritorij polisa definirao je reljef (planinski lanci i razvedena
obala), polis se sastojao od akropole (utvrda s hramovima), agore (gradski trg) i okolnih sela
Oblici državne vlasti: monarhija («vladavina jednog»), aristokracija («vladavina najboljih»),
demokracija («vladavina puka»), tiranida («nezakonita vladavina», nije isto što i despocija –
samovoljna vladavina, kako su Grci nazivali monarhije na istoku)
DRUŠTVENI I GOSPODARSKI RAZVOJ
Rudno bogatstvo: srebro, bakar, željezo, kvalitetan kamen, glina
Obrtnički proizvodi: keramika, oružje, nakit, vunene tkanine
Poljoprivreda: masline, vinova loza, smokve, stočarstvo
- žitarica često manjka, pa ih Grci uvoze iz Egipta i drugih zemalja
Pomorstvo – zbog pomorske i trgovačke orijentacije Grci razvijaju brodogradnju i postaju
suparnici Feničanima
Izvor: Hesiod – Poslovi i dani (VIII. st)
Dužničko ropstvo – sitni zemljoposjednici prisiljeni su na zaduživanje, kada ne mogu
otplaćivati dug gube zemlju ili postaju robovi dok ne otplate dug, hipoteka (dužnički kamen)
Hopliti – teško naoružani, oklopljeni pješaci, čine ih pripadnici srednjeg sloja koji si mogu
nabaviti opremu, od VIII. st. uvodi se bojni red, falanga, novi način ratovanja i vojna obuka
(u homersko doba vojska se sastojala od aristokrata s bojnim kolima i rulje naoružane
praćkama i bodežima)
KOLONIZACIJA – od VIII. st. Grci se počinju naseljavati diljem sredozemne obale
Uzrok: prenapučenost polisa (ali i društvene napetosti i dužničko ropstvo)
Matica – polis osnivač kolonije, kolonija – naseobina, novi neovisni polis
Pravci kolonizacije:
- južna Italija (Kima, Neapol, Kroton, Sibaris)
- Sicilija (Sirakuza, Selinunt, Akragant) – Rimljani su je zvali «Velika Grčka»
- Južna Francuska (Masalija)
- Libija (Kirena), Egipat (Naukratis)
- Mala Azija, Trakija, Bospor (Bizantion), Crno more (Trapezunt), Krim
- Jadransko more (Adria, u IV. st. pr. Kr. Grci sa Sicilije koloniziraju južni dio naše
obale – Issa (Vis), Pharos (Hvar), Korkyra Melaina (Korčula), Tragurij (Trogir), Epetij

18
 SPARTA

Sparta ili Lakedemon – najznačajniji dorski polis na Peloponezu, još od postanka spartansko
društvo je izrazito ratničko društvo, odgoj djece je kolektivistički, a imovinske razlike među
članovima spartanske zajednice nisu velike
VIII. st. Sparta se također suočila s problemom prenapučenosti i riješila ga je ratnim
osvajanjem Mesenije (735-715. prvi mesenijski rat, u 7. i 5. st. vodit će se još dva mesenijska
rata koji su uzrokovani pobunama Mesenjana)
- aristokratska država
- Likurg – kralj i zakonodavac, početkom 8. stoljeća donio je zakone koji su utemeljili
spartanski društveni sustav, najvažniji su bili propisi vojne obuke
- spartanski odgoj: od sedme godine dječake odgaja država, čeličenjem bi se odgajali
okrutni, skromni i neustrašivi ratnici
- Sparta je u neprestanoj opasnosti od pobune helota, pa joj je bila nužna stalna vojna
pripravnost
- heloti – robovi koji obrađuju posjede spartijata, nekoliko puta brojniji od slobodnih
građana, drže ih u pokornosti neprestanim terorom, heloti su potomci pokorenog
ahejskog stanovništva, a kasnije su i gotovo svi preživjeli Mesenjani pretvoreni u
helote
- kriptije – povremeni pokolji potencijalnih buntovnika među helotima
- perijeci – slobodni seljaci i obrtnici, uglavnom potomci Ahejaca, nemaju politička
prava i ne smiju živjeti u samom gradu
- spartijati – jednaki, punopravni građani i vojnici, spartijatom je postajao Doranin sa
navršenih 30 godina, nakon vojne službe i promaknuća u vojni čin
- 675. agrarna reforma, preraspodjela zemljišta – broj lakedemonskih građana utvrđen je
na 9000, a svaki je dobio jednaku česticu zemlje
- apela (narodna skupština) – čine je svi spartijati, ne donosi odluke nego ih samo
potvrđuje
- geruzija (vijeće staraca) – čini je 28 uglednih staraca i 2 kralja
- kraljevi – zapovjednici vojske, u doba mira predsjedaju sjednicama geruzije i brinu se
za vjerske obrede
- efori – vijeće petorice izbornih činovnika, najviša izvršna vlast

19
 ATENA

Atena – stari jonski polis na poluotoku Atici, zaštitnica grada je božica Atena, zbog manjka
plodne zemlje Atenjani su bili dosta usmjereni na obrte i trgovinu
- do VII. st, kada je bazilej razvlašten, Atena je bila aristokratska monarhija (bazilej će
postati tek izborni činovnik zadužen za bogoslužje, jedan od 9 arhonata
- eupatridi – atenska aristokracija
- arhonti – tri, kasnije devet izbornih činovnika koji imaju izvršnu vlast za
jednogodišnjeg mandata
- areopag – aristokratsko vijeće i vrhovni sud
- bule - aristokratsko vijeće sa zakonodavnom vlašću
- eklezija (narodna skupština) – čine je svi punopravni muškarci, potvrđuje zakone, ali
se bule i areopag ne moraju složiti s njezinim odlukama, članovi eklezije mogu birati
činovnike, ali birani su mogli biti samo eupatridi
- demos je nezadovoljan aristokratskom upravom, najveći društveni problem je
dužničko ropstvo, koje je u porastu zbog povećanja stanovništva i socijalnih razlika
- 630. Kilonov pokušaj uvođenja tiranide
- 621. Drakonovi zakoni: popisano je običajno pravo i stroge kaznene mjere
- 594. Solonove reforme: ukinuto je dužničko ropstvo, građani su podijeljeni u četiri
imovna razreda, propisana su njihova prava i obveze, uvedena je timokracija (time-
procjena imetka), vlast ne pripada samo eupatridima nego i pučanima koji su se
obogatili, Solonovi zakoni postat će atenski ustav
- 546-527. vlast osvaja tiranin Pizistrat koji se oslanja na demos, formalno zadržava
postojeće organe vlasti, puni državnu riznicu srebrom iz novootkrivenih rudnika, kuje
atenski novac i uvodi javne radove, gradi nove hramove na Akropoli
- nasljeđuju ga sinovi Hipija i Hiparh (Pizistratidi), zatim slijedi urota i obnova
aristokratske države
- 510. Klistenove reforme: umjesto imovinske teritorijalna podjela stanovništva (10
dema), ravnopravnost svih građana, eklezija dobiva pravu zakonodavnu vlast – pravni
temelj demokracije
- ostrakizam – mjera protiv tiranije, tajno glasovanje o mogućem tiraninu, onaj čije bi
ime najviše puta bilo zapisano na ostrakonu (keramičkoj pločici) bio bi prognan na
deset godina

20
 HELENSKA VJERA I KULTURA DO KLASIČNOG DOBA

MITOLOGIJA – politeizam, helenski bogovi zamišljani su u ljudskom obliku i s ljudskim

osobinama, posredstvom Homerovih epova, kasnije književnosti i umjetničkih prikaza
sačuvan je velik broj mitova o bogovima i herojima
Titani – stari naraštaj bogova koje je Zeus svrgnuo s vlasti, Uran i Gea (Nebo i Zemlja),
Kron (Vrijeme) i Rea, to su, vjerojatno, predindoeuropska božanstva
Olimpski bogovi – 12 glavnih božanstava koji vijećaju na vrhu planine Olimp; Zeus
(gospodar neba), Posejdon (gospodar mora), Had (gospodar podzemlja), Hera (zaštitnica
braka i majčinstva), Demetra (zaštitnica poljodjelstva), Atena (božica mudrosti, rata i
mira), Afrodita (božica ljubavi), Artemida (zaštitnica lovaca), Apolon (bog Sunca, ljepote
i umjetnosti), Hefest (bog vatre i zaštitnik kovača), Ares (bog rata), Dioniz (bog vina i
veselja)
- uz njih postoji i čitav niz nižih bogova i duhova prirode, npr. nimfe, Muze – 9
zaštitnica umjetnosti, te čudovišta s pomiješanim osobinama ljudi i (ili) različitih
životinja (satiri, kentauri, gorgone, zmajevi, kiklopi, giganti itd.)
Heroji (ili polubogovi) – potomci bogova i smrtnika, koji su smrtni, ali obdareni izuzetnim
sposobnostima, vjerojatno, stvarne povijesne osobe iz homerskog i ahejskog doba,
Heraklo, Perzej, Tezej, Jazon, Ahil itd.
SVETIŠTA I SVETE IGRE
Delfi – Apolonovo proročište, Dodona – Zeusovo proročište
Olimpija (nije isto što i Olimp!) – glavno svetište posvećeno Zeusu, središte hodočašća i
Olimpijskih igara (olimpijska era – priznaju je svi Grci, uz lokalne kalendare pojedinih
polisa, olimpijada – razdoblje od četiri godine između igara, npr. naša 772. pr. Kr. bila bi
prva godina druge olimpijade)
GRADITELJSTVO I UMJETNOST
- hramovi, kazališta, stadioni
- u arhajsko doba počinju se graditi zgrade od kamena i razvija se tzv. dorski stil
- oslikavanje vaza: geometrijsko razdoblje, razdoblje crnih figura, raz. crvenih figura
- arhajsko kiparstvo: kuros (mladić) i kora (djevojka)
- epika i lirika, rapsodi (recitatori) i aedi (pjesnici)
- drama se razvila iz Dionizova bogoslužja, tragedija i komedija
FILOZOFIJA I ZNANOST
Filozofi – ljubitelji mudrosti, pokušavaju objasniti svijet, ne bave se samo čisto
filozofskim razmišljanjima već i znanstvenim promatranjima
Miletska škola (Tales) – tragaju za prapočelom, Pitagora - matematičar i mistik,
Heraklit (Panta rei), Parmenid (elejska škola),
Empedoklo (učenje o 4 elementa), Demokrit (učenje o atomima)

21
 GRČKO-PERZIJSKI RATOVI

- sukob Perzije i grčkih polisa trajao je, s prekidima, pola stoljeća (499-449)
- najvažniji izvor je Herodot
Uzroci: težnja Perzije da zavlada Sredozemljem, težnja Grka da sačuvaju samostalnost
- to je bio i sraz kultura jer Heleni u Maloj Aziji nisu mogli pristati na despotski način
vladanja i raskoš perzijskih vlastodržaca, gospodarski uzrok – perzijski kraljevi
omogućili su feničkim trgovcima da trguju sa Skitima na Crnom Moru i tako
potkopali monopol Mileta u toj trgovini
499-494. pr. Kr. ustanak maloazijskih i ciparskih Grka predvođen gradom Miletom,
pomoć im šalju Atena i Eubeja, ustanici u početku imaju uspjeha, razorili su Sard (sjedište
satrapa), tijekom pet godina ustanici su svladani, Milet je sravnjen sa zemljom
492. prvi pohod kralja Darija – velika perzijska flota stradala je u oluji
490. drugi pohod kralja Darija – Darije je odlučio kazniti Atenjane, perzijska vojska
iskrcala se u Atici
Bitka kod Maratona – malobrojnija atenska vojska na čelu s Miltijadom iznenadila je
Perzijance, zadala im poraz i tako ih demoralizirala da su se morali povući, hoplit Filipid
trčao je od Maratona do Atene (42 km) s vijestima i umro od iscrpljenosti (maratonska
utrka njemu u čast)
- Sparta, kao vodeća vojna sila, okuplja polise u protuperzijski savez (budući
Peloponeski savez)
- Atenjani ulažu srebro iz novootkrivenih rudnika u izgradnju jake ratne mornarice
(projekt je smislio strateg Temistoklo)
480-479. pr. Kr. Kserksov pohod – kralj Kserkso odlučuje napasti Heladu s dvije strane,
veliku ratnu mornaricu šalje izravno prema Ateni, dok je velika kopnena vojska krenula
preko Bospora i trebala pokoriti jedan po jedan polis od sjevera prema jugu
Bitka kod Termopila – spartanski kralj Leonida dočekuje Perzijance u Termopilskom
klancu u Tesaliji, 300 boraca brani klanac do smrti i uspijeva zadržati Perzijance dok se
Atenjani ne evakuiraju iz grada na otok Salaminu
Bitka kod Salamine – Temistoklo prijevarom navodi Kserksa da napadne atensku
mornaricu kod Salamine, atenski brodovi su manji i brži, pa mogu lakše manevrirati u
tjesnacu između kopna i Salamine, katastrofalan poraz perzijske mornarice
Bitka kod Plateje (479) – odlučujući poraz perzijske kopnene vojske od strane Spartanaca
- do 449. (Kalijin mir) svi maloazijski polisi i Cipar oslobodili su se perzijske vlasti
Posljedice grčko-perzijskih ratova:
- prestaje razdoblje ekspanzije Perzijske države i ona dolazi u krizu
- Sparta i Atena ojačale su gospodarski i vojno i potvrdile su se kao dva najutjecajnija
polisa
- započinje razdoblje suparništva između Sparte i Atene za prevlast nad ostalim
polisima
Peloponeski savez – predvodi ga Sparta kao najjača kopnena sila, u njemu će ostati
uglavnom dorski polisi koji nisu imali interesa za nastavak rata s Perzijom preko mora
Delski savez (Atenski pomorski savez) – Atena i njezini jonski saveznici istupaju iz
Peloponeskog saveza i stvaraju novi pomorski savez sa sjedištem na otoku Delu 478. god,
Atenjani su opremali i zapovijedali mornaricom, dok su ostali polisi, uglavnom, izdvajali
novac u tu svrhu, taj savez prerast će u atensku pomorsku državu

22
 ZLATNO DOBA ATENE

Druga polovica V. st. pr. Kr – zlatno doba Atene, Atena postaje glavno političko i
kulturno središte helenskoga svijeta, na vrhuncu je vojne i gospodarske moći
RAZVOJ DEMOKRACIJE
Efijalt – vođa demokratske stranke, 464. oduzeo Areopagu gotovo sve ovlasti i prenio ih
na Ekleziju (zakonodavna vlast) i Bule (izvršna vlast), ubijen u zavjeri eupatrida
Demokratski poredak: 500 članova Bulea bira se ždrijebom na rok od jedne godine, kao i
600 sudaca Helijeje, Areopag je sveden na vijeće 9 arhonata koji se brinu isključivo za
vjerske poslove, 10 stratega, vojnih zapovjednika, bira se prema sposobnostima kao i
različiti državni službenici (poreznici, nadzornici, pisari itd.)
Periklo – novi vođa demokratske stranke, biran za stratega (vojnog zapovjednika)
uzastopce petnaest godina (444 - 429), u vanjskoj politici provodi ekspanziju Atene, u
unutarnjoj dovodi demokratsko uređenje do krajnosti, uveo plaću za sve državne službe
čime je motivirao i najsiromašnije da sudjeluju u zasjedanjima Eklezije i kandidiraju se za
druge dužnosti, obnovio Akropolu i izgradio luku Pirej i Dugi zid (između Atene i Pireja),
okružio se umjetnicima i filozofima, umro od epidemije u doba spartanske opsade Atene
(Peloponeski rat)

KULTURA PERIKLOVA DOBA

- klasično doba helenske umjetnosti
- Akropola – nijedna akropola nije se mogla mjeriti s Atenskom, na projektu su
sudjelovali najveći tadašnji arhitekti i kipari na čelu s Fidijom
- Partenon – veliki hram Djevičanske Atene (Athena Parthenos) izgrađen u dorskom
stilu (Iktin i Kalikrat) s veličanstvenim frizom
- osim Partenona, na Akropoli su se nalazili hram Erehtej, hram Atene Nike
(Pobjednice), Zeusovo svetište, prilaz zvan Propileji te veliki Atenin kip od slonovače
i zlata (Fidija)
- kipari: Miron (Bacač diska), Poliklet (Nosač koplja), Fidija (osim Atene, izradio je i
veliki kip Zeusa u Olimpiji, jedno od sedam svjetskih čuda)
- tragičari: Eshil (Okovani Prometej, Orestije), Sofoklo (Antigona, Kralj Edip), Euripid
(Medeja, Elektra, Ifigenija)
- najveći grčki komičar: Aristofan, njegove komedije ismijavaju osobe iz tadašnjeg
javnog života u Ateni (Oblaci, Ptice, Žabe)
- Atena je bila središte filozofije, u V. st. tamo su djelovali Anaksagora, više sofista i
Sokrat, u IV. st. Platon i Aristotel
- sofisti – putujući učitelji, otkrili su logička pravila i usavršili umijeće uvjeravanja,
kasniji filozofi doveli su ih na zao glas zbog njihovog čestog etičkog relativizma
(Protagora: «Čovjek je mjera svih stvari.»)
- Sokrat – atenski «ulični» filozof, djelovao u doba i nakon Peloponeskoga rata,
protivnik sofističkog relativiziranja, otkrio definiciju i majeutiku, tvrdi da su vrlina i
znanje isto, «Znam da ništa ne znam.», protivnici su ga 399. optužili da kvari atensku
mladež, navodno je, umjesto progonstva, izabrao mučeničku smrt (popio otrov),
učitelj Platona, utemeljitelja idealističke filozofije i škole Akademije

23
 PELOPONESKI RAT (431 – 404)

- dugi rat između Sparte i Atene i njihovih saveznika koji je označio kraj klasičnog doba
helenske civilizacije
- glavni izvor je Tukidid (djelo Peloponeski rat)
Uzrok: suparništvo Peloponeskog i Pomorskog (Delskog) saveza, ali i otpor atenskoj
prevlasti unutar samoga Pomorskog saveza
Povod: sukob Atene i Korinta (spartanski saveznik) oko korintske kolonije Potideje,
Atenjani su željeli zavladati strateški važnom Korintskom prevlakom i osigurati se od
moguće izdaje Potidejana koji su bili u Pomorskom savezu, naložili su im da poruše
zidine, što su oni odbili, Atenjani su napali Potideju, a Korinćani su im krenuli pomoći,
Atenjani su pobijedili, Spartanci su objavili rat Ateni
Tijek rata:
- Sparta (tj. Peloponeski savez) je imala apsolutnu prednost u kopnenoj vojsci, Atena (tj.
Delski savez) u mornarici
- 431-421. Arhidamov rat (Arhidam je bio jedan od spartanskih kraljeva), spartanska
strana pustoši poluotok Atiku i opsjeda Atenu, ali izbjegava pomorske bitke, atenska
strana ugrožava Peloponez pomorskim ekspedicijama i izbjegava kopnene bitke
- nijedna strana nije mogla ostvariti brzu pobjedu takvom taktikom jer su Atenjani
opskrbljivani iz jonskih polisa u Maloj Aziji, a Spartanci iz dorskih polisa na Siciliji
- 421 – 418. Nikijin mir (Nikija je atenski vojskovođa), 421. je potpisan mir koji su obje
strane smatrale samo strateškim primirjem, borbe su ponovno započele kada su
Atenjani pridobili Arg na svoju stranu, što je izazvalo Spartance
- 415-413. Sicilski pohod: atenski demagog Alkibijad poveo je glavninu flote na Siciliju
s ciljem da uništi spartansku opskrbu, glavna meta bila je Sirakuza, Atenjani su
doživjeli težak poraz – prekretnica u ratu
- 411-404. Dekelejski rat, završnica rata u kojoj su Spartanci izvojevali konačnu
pobjedu, Perzija počinje materijalno pomagati Peloponeski savez, koji gradi flotu
- 405. spartanski admiral Lisandar kod Egospotama porazio glavninu atenske mornarice
- 404. Atena pristaje na spartanske mirovne uvjete: morali su predati ostatak ratne flote,
srušiti Dugi zid, raspustiti Delski savez i platiti veliku ratnu odštetu, Spartanci su na
vlast u Ateni doveli «trideset tirana» (demokracija je obnovljena godinu dana kasnije)
Posljedice Peloponeskog rata:
- svi grčki polisi katastrofalno su se iscrpili
- Sparta je zadobila hegemoniju koja je potrajala desetak godina (do spartansko-
perzijskog sukoba 394. pr. Kr), međutim, broj spartijata bio je osjetno smanjen i
uskoro će doći do ozbiljne krize spartanskog društva i državnog ustroja
- Atena nikada više neće biti velesila, nakon oporavka Atene, takav pokušaj završio je
jednim novim ratom između Atene i Tebe (362. god. pr. Kr.)
- Perzijanci su, također privremeno, obnovili vlast nad polisima u Joniji
- započeo je uspon Makedonije

24
 USPON MAKEDONIJE – HELENISTIČKO DOBA

Makedonija – nalazi se između Helade i Trakije, ostali Grci su Makedonce smatrali

«barbarima», tj. negrcima, no nije jasno je li to zato što su bili na nižem kulturnom stupnju ili
zato što su bili tračkog ili ilirskog podrijetla, prevladava teorija da su drevni Makedonci, ipak,
jedno od grčkih plemena, Makedonija je bila aristokratska monarhija, stanovništvo se
pretežno bavilo stočarstvom i ratarstvom, nije bilo polisa, aristokracija je usvojila helensku
kulturu, u doba Filipa II. Makedonci dobivaju pravo sudjelovanja na Olimpijskim igrama
Filip II. (359 - 336) – proširio vlast Makedonije na velik dio Trakije i tako došao do rudnika
zlata i drugih metala te stekao veliko bogatstvo
- pomirio zavađene aristokratske obitelji
- preustroj vojske: profesionalna vojska, makedonska falanga – novi bojni red hoplita
(16x16) naoružanih kopljima dužine 7 m, također, jaka konjica
- nova prijestolnica: Pela
- 348. porazio savez grčkih polisa na poluotoku Halkidici
- Filipov cilj: ostvariti hegemoniju nad svim Helenima i povesti ih u pohod protiv
Perzije
- stječe pristaše u svim polisima, ako ne zbog političkog slaganja, onda podmićivanjem
(«Zlatom natovareni magarac otvara vrata svih tvrđava.»)
- protumakedonska stranka je osobito jaka u Ateni (govornik Demosten – filipike)
- 338. bitka kod Heroneje: Filipova vojska porazila je udružene snage Atene i Tebe,
nakon čega je ostvarena makedonska hegemonija nad Heladom
- Korintski savez: čine ga svi polisi, koji su formalno sačuvali neovisnost, i
Makedonsko kraljevstvo, članicama su zabranjeni međusobni sukobi i dužne su
izdvajati za zajedničku vojsku

Aleksandar III. Veliki (336 – 323)

- postaje makedonski kralj s dvadeset godina
- odgojio ga je veliki grčki filozof i znanstvenik Aristotel
- odlučio je ostvariti projekt svojega oca o pohodu protiv Perzije, nije imao namjeru
potpuno uništiti Perzijsko carstvo, nego samo osvojiti Malu Aziju i učvrstiti
makedonsku hegemoniju nad svim Helenima, međutim, Perzijska država pokazala se
krhkijom no što se činila
- 334. pr. Kr. Aleksandar na čelu makedonsko-helenske vojske od oko 50,000 ljudi
prelazi tjesnac Helespont
- perzijski kralj Darije III. podcijenio je Aleksandra i nije poslao pomoć satrapu iz
Sarda, Aleksandar pobjeđuje na rijeci Graniku i osvaja Malu Aziju
- 333. bitka kod Isa, Aleksandar pobjeđuje i veliku Darijevu vojsku, nastavlja pohod
prema jugu kako bi zauzeo važne perzijske luke u Fenikiji, opsada i pad Tira
- legenda o Gordijskom čvoru
- 332. Aleksandar ulazi u Egipat, gdje ga svećenici proglašavaju Amonovim sinom i
novim faraonom, osniva novu egipatsku prijestolnicu Aleksandriju, opijen pobjedama
nastavlja pohod vjerujući da je doista božanstvo
- 331. odlučujuća bitka kod Gaugamele u Mezopotamiji, Aleksandar zauzima Babilon i
razara Perzepol
- 330. Darije III. bježi u Baktriju (Afganistan – Tadžikistan), satrap Bes daje ga ubiti, a
Aleksandar ubija Besa i sahranjuje Darija s kraljevskim počastima
- Aleksandar se proglašava novim perzijskim kraljem i premješta prijestolnicu u
Babilon, «svadba Europe i Azije»

25
- pohod na Indiju, Aleksandrovi vojnici odbijaju nastaviti prijeko rijeke Inda, povratak
preko pustinjske Gedrozije
- 323. Aleksandrova smrt
- Aleksandrova država bila je jedinstvena samo u teoriji, budući da nikakva vlast nije
mogla potpuno nadzirati tako golem prostor, pa satrapi vladaju kao samostalni vladari

POSLJEDICE ALEKSANDROVIH OSVAJANJA

- političke: nakon Aleksandrove smrti počinju borbe između njegovih vojskovođa i
nastaju države dijadoha, tj. nasljednika, Makedonijom je zavladala dinastija
Antigonida, čiju hegemoniju priznaju i helenski polisi (prijestolnica Pela), Egiptom
dinastija Ptolemejevića (prijestolnica Aleksandrija), dok je Sirijom i Mezopotamijom
vladala dinastija Seleukida (prijestolnica Antiohija), u Maloj Aziji nastalo je nekoliko
manjih država, a na istoku Perzije pojavila se država Parta
- gospodarske: blago iz perzijske riznice Aleksandar daje prekovati u novac što dovodi
do pada vrijednosti novca i rasta cijena, padaju jedino cijene robova budući da se
njihov broj znatno povećao, obezvrijeđen je rad slobodnih obrtnika i oni propadaju,
gospodarska kriza je najviše pogodila upravo helenski svijet
- kulturne: grčki jezik i običaji šire se daleko na istok, dolazi do miješanja helenske
kulture s kulturama Bliskoga istoka, rezultat se naziva helenističkom kulturom
(helenističko doba: IV – I. st. pr. Kr), od tridesetak novih gradova pod nazivom
Aleksandrija opstala je jedino ona u Egiptu koja je postala prvi pravi kozmopolitski
velegrad (uz sirijsku Antiohiju i maloazijski Pergam)
- kozmopolitizam – uvjerenje o čitavom svijetu kao domovini
- sinkretizam – prožimanje religija, istočnjački mistični kultovi, koji obećavaju
pročišćenje duše i spas proširili su se čitavim sredozemnim svijetom, npr. kult Mitre
(Perzija), Izide i Ozirisa (Egipat), Kibele (Bliski istok)
- pojava novih filozofskih škola koje uče kako se čovjek može uzdići do ideala
mudraca: kinici (odbacivanjem kulture i društvenih konvencija), stoici (prihvaćanjem
sudbine), epikurejci (uživanjem u pravim stvarima), skeptici (suzdržavanjem od
donošenja sudova)
- razvoj pojedinačnih znanosti (pospješila ga je razmjena znanja): matematika,
zemljopis, astronomija, zoologija, botanika, fizika, kemija, medicina
mnogi helenistički vladari sanjali su o novom svjetskom carstvu, no to je pošlo za rukom
tek Rimljanima

26
 DREVNA ITALIJA

Apeninski poluotok – povoljan za život zbog blage klime, plodnog tla i dovoljno vode
- tijekom indoeuropske seobe u Italiju dolaze različite etničke skupine
- prvi val: brončano doba, kultura terramare
- drugi val: željezno doba, kultura villanova
- do VIII. st. pr. Kr. oblikovali su se zasebni narodi
- Sikani: prastanovništvo koje se održalo ponegdje na jugu
- Italici: najbrojnija skupina indoeuropskih plemena, Latini, Samnićani, Sabinjani,
Volsci
- Etruščani: narod nepoznata podrijetla u današnjoj Toskani
- Iliri: jug talijanske jadranske obale
- Kelti (Gali): dolina rijeke Po
- Heleni: kolonije na Siciliji i u južnoj Italiji, gospodarski i kulturno najnapredniji
- Kartažani: kolonije na Siciliji, Sardiniji i Korzici

ETRUŠČANI
- zovu ih i Tuskima i Tirencima (otuda Toskana i Tirensko more)
- neki smatraju da su se doselili iz Male Azije, neki da su autohtoni (starosjedioci)
- prvi od apeninskih naroda koji je stvorio civilizaciju, etrurska kultura ima dosta
zajedničkih obilježja s kulturom Grka u arhajsko doba
- politička organizacija slična je grčkom polisu, u svakom gradu vlast ima aristokracija i
kralj (koji je vjerojatno dolazio na vlast izbornim putem)
- dvanaest etrurskih gradova (Tarkvinija, Luna, Voltera, Klusij itd) čini labavi savez
- u VII. i VI. st. pr. Kr. etrurski savez predstavlja talasokraciju na Tirenskom moru,
vlada Korzikom (koju se preoteli Grcima, a u sporazumu s Kartažanima) i Lacijem
- vladajući Latinima, utvrdili su Rim i ondje postavili dinastiju Tarkvinijevaca
- etruščansku pomorsku ekspanziju zaustavila je Sirakuza, dok su ih u Padskoj nizini
zaustavili Gali
- do III. st. pr. Kr. svi etrurski gradovi podvrgnuti su vlasti Rima, a Etruščani su
postupno latinizirani
- u starom svijetu bili su na glasu kao vješti trgovci i obrtnici
- materijalna obilježja njihove civilizacije uglavnom su poznata po njihovim
grobnicama, podzemne i nadzemne grobnice (tumuli), freske i sarkofazi, uz pokojnika
su polagali nakit i dragocjenosti
- etruščanska religija bila je usredotočena na zagrobni život i duhovni svijet, razvili su
različite postupke umirivanja demona i duša preminulih (npr. gladijatorske borbe na
groblju) te postupke gatanja (utroba žrtvovane životinje, let ptica i sl.), trojstvo
vrhovnih bogova – Tinija, Uni, Minerva
- Etruščani su prvi koristili lukove u graditeljstvu što im je omogućilo gradnju svodova,
podzemnih cisterni i hodnika, vodovod i kanalizaciju
- etruščansko pismo je odgonetnuto, ali njihov jezik ne
- mnoga obilježja njihove kulture preuzeli su i razradili Rimljani

27
 POČETCI I USPON RIMA

753. g. pr. Kr. prema predaji te je godine osnovan grad Rim, rimska era započinje tom
godinom (Varonova era)
7 brežuljaka: Palatin, Aventin, Eskvilin, Kvirinal, Viminal, Kapitol, Celij
Legenda o postanku: Romul i Rem, blizanci, sinovi Ree Silvije i boga Marsa, njihov stric
Amulije, nezakoniti vladar Albe Longe koji je preoteo vlast bratu Numitoru, dao ih je
izložiti u prirodi, našla ih je i othranila vučica, a zatim ih je odgojio jedan pastir, kada su
odrasli pomogli su Numitoru da se vrati na vlast, on im je dao zemlju da osnuju novi grad,
izbila je svađa među braćom, Romul ubija Rema i postaje prvi rimski kralj
Arheološke interpretacije:
- IX. st. pr. Kr. nastaju prva naselja na brežuljcima uz rijeku Tiber, dolina je bila
močvarna i nije bila pogodna za život
- VII. st. pr. Kr. latinskim selima uz Tiber zavladali su Etruščani, Etruščani su pomogli
domorodcima isušiti močvare, sela na brežuljcima su se postupno ujedinila u
jedinstveno naselje
Doba kraljeva: prema predaji traje od 753. do 509. pr. Kr.
- spominje se sedam legendarnih kraljeva, od kojih su trojica posljednjih bili Etruščani,
sigurno ih je bilo više od sedam
- rimsko stanovništvo dijelilo se na tri plemena (tribus), svako pleme na deset kurija
(curia), a svaka kurija na deset rodova (gens), društvo je bilo izrazito patrijarhalno
- patriciji, kasnija rimska aristokracija, potječu od tih prvobitnih 300 rodova, imali su
politička prava, imaju pravo glasa u skupštini, tj. komiciji kurije (comitia curiata)
- plebejci, plebs, puk, kasniji doseljenici u Rim, uglavnom obrtnici, nisu imali politička
prava i živjeli su odvojeno na Aventinu
- kralj (rex), vrhovni sudac, svećenik i vojni zapovjednik, nije imao nasljednu vlast nego
ga je birala skupština a potvrđivao senat
- senat (senex = starac), vijeće staraca, čine ga starješine rodova, potvrđuje odluke
skupštine
- navodno je šesti rimski kralj Servije Tulije proveo novu podjelu stanovništva na
imovinske razrede (classes) koji su se dijelili na centurije, a time je i narodna
skupština preustrojena na centurijatske komicije
- posljednji kralj Tarkvinije Oholi protjeran je iz Rima zato što je nj. sin silovao
djevojku po imenu Lukrecija, proglašena je republika, a Rim se oslobodio prevlasti
Etruščana
Rimska Republika: od 509. do 27. pr. Kr.
- res publica = javna stvar
- sve državne službe (magistrature) su izborne i vremenski ograničene
- kraljevske ovlasti prelaze na dvojicu konzula koji se biraju na godinu dana
- sva stvarna vlast koncentrirana je u senatu, Rim je aristokratska republika
- plebejci su nakon Servijevih reformi imali pravo glasa u skupštini, no nisu imali
pristup magistraturama i nisu smjeli sklapati brakove s patricijima
- 494. pr. Kr. plebs dobiva pravo birati pučkog tribuna koji sudjeluje na sjednicama
senata i ima pravo veta
- 367. plebejci i patriciji izjednačeni su u građanskim pravima
- magistrature: pretor – vrhovni sudac, pontifex maximus – vrhovni svećenik, kvestor –
nadzire državnu blagajnu, edili– nadziru javni red i mir, utege, gradsku čistoću,
diktator – izvanredna magistratura, u posebnim uvjetima diktator dobiva neograničenu

28
 vlast od senata na rok od šest mjeseci, cenzori – svakih pet godina biraju se cenzori
koji popisuju stanovništvo i imovinu te određuju visinu poreza
Rimska vojska: vojni obveznici su svi slobodni građani od 17 do 46 godina, u doba
Republike opremaju se o svom trošku, osnovna jedinica je legija (3000 kasnije 6000
pješaka – legionara, pomoćne jedinice konjanika, strijelaca i bojne tehnike), dijeli se
kohorte (600), manipule (200) i centurije (100), stroga stega, veterani dobivaju mali
zemljišni posjed

29
 USPOSTAVA RIMSKE VLASTI NAD SREDOZEMLJEM

Jačanje rimske države:

- zahvaljujući ustroju države i društva rimski građani odani su Republici i spremni su se
za nju žrtvovati
- rimska vojska bila je dobro uvježbana i disciplinirana
- ravnoteža snaga u Italiji i na Sredozemlju bila je krhka, pa su se Rimljani uspjeli
nametnuti kao vodeća sila spretnom politikom
- Divide et impera! (Podijeli pa vladaj) – odnos prema svim poraženim protivnicima
nije bio jednak, jedni su doslovno porobljeni, drugi podvrgnuti hegemoniji, treći
pretvoreni u saveznike (socii)
Osvajanje Italije (IV-III. st. pr. Kr):
- 390. pr. Kr. Rimljani su odbili najezdu Gala («guske su spasile Rim»)
- 340. Latinski rat – rimska pobjeda nad Latinskim savezom
- samnitski ratovi – Rimljani lome otpor Samnićana i učvršćuju vlast na jugu Italije
(pokoren je i grčki grad Neapolis, današnji Napulj)
- početak III. st. Rim se miješa u razmirice između helenskih polisa na jugu Italije, u rat
između Rima i Tarenta umiješao se epirski kralj Pir («Pirova pobjeda»)
- 285. Pir se povlači iz Italije – čitav jug Apeninskog poluotoka je pod vlašću Rima, dok
Siciliju zauzimaju Kartažani
- 265. pad Volsinija, posljednjeg etruščanskog uporišta
- ager publicus (državna zemlja), daje se u zakup uglednim rimskim građanima
Punski ratovi (III-II. st)
- Puni = Kartažani
- Kartaga – kolonija feničkog grada Tira u današnjem Tunisu, osnovana u IX. st. pr. Kr,
do IV. st. Kartaga je od trgovačkog središta prerasla u glavnu talasokraciju zapadnoga
Sredozemlja, na vlasti u Kartagi je oligarhija, Kartažana je malo, ali zahvaljujući
gospodarskoj moći imaju jaku plaćeničku vojsku sastavljenu od Grka, Italika, Kelta
itd, njihova kultura ima miješana, tj. helenistička obilježja
- Prvi punski rat (264 - 241) – sukob Kartage i Rima oko Sicilije, «žitnice
Sredozemlja», nakon kartaškog zauzimanja Mesane, Rimljani napadaju Siciliju, uz
velike napore i gubitke Rimljani su uspjeli izgraditi flotu i izvojevati pobjedu,
Kartažani su prisiljeni povući se sa Sicilije, Sardinije i Korzike koje postaju prve
rimske provincije
- Drugi punski rat (219 - 202) – Kartažani šire posjede na Pirenejskom poluotoku
(Hispanija), koji je bogat rudama, osnovana kolonija Nova Kartaga, Rimljani se
spremaju napasti Kartažane u Hispaniji, međutim, preduhitrio ih je vojskovođa
Hanibal, Hanibal je prešao Alpe i počeo pustošiti Italiju, na njegovu stranu stali su
Kelti i neki italski gradovi, 216. težak rimski poraz kod Kane, neuspjela opsada Rima,
204. rimski vojskovođa Scipion iskrcava se u Africi, Hanibal se mora povući iz Italije,
202. rimska odlučujuća pobjeda kod Zame, Kartažani moraju platiti ratnu odštetu i
predati Rimljanima svu mornaricu, rimska provincija Hispanija
- Treći punski rat (148 – 146) – Kartaga se brzo oporavlja, što navodi Rimljane da
preduhitre obnovu njezine talasokracije (Katon: «Uostalom, mislim da Kartagu treba
razoriti.»), povod ratu je sukob Kartage s rimskim saveznicima Numiđanima, nakon
dvogodišnje opsade, Kartaga je sravnjena sa zemljom, provincija Afrika
Osvajanje istočnog Sredozemlja:
- Ilirski ratovi (229 – 167), Rimljani se sukobljavaju s Ilirima zbog njihova gusarstva, u
tri rata zavladali su cijelom istočnojadranskom obalom, provincija Ilirik

30
- sukob s Makedonijom, započinje u doba 2. punskog rata jer je Filip V. bio Hanibalov
saveznik, Makedonija priznaje poraz 167.
- 148. provincija Makedonija
- 147. Rimljani razaraju Korint, provincija Ahaja
- pergamski kralj Atal III. nema nasljednika i oporučno ostavlja svoju državu Rimu, tu
će nastati rimska provincija Azija

31
 KULTURA I DRUŠTVO RIMSKE REPUBLIKE

Obitelj: rimska familija, temeljna jedinica društva, obuhvaća širu obitelj, klijente i robove,
vlast oca (pater familias) je neograničena
Religija: rimska religija razvila se kao spoj italsko-etruščanskih i grčkih vjerovanja, bogovi
rimskog panteona su italska božanstva s preuzetim osobinama grčkih bogova, najvažnija je
Kapitolijska trijada – Jupiter (Zeus), Junona (Hera) i Minerva (Atena), osobito se štovao i
Mars, bog proljeća, poistovjećen s grčkim bogom rata Aresom, Rimljani su preuzeli
etruščansko vjerovanje u duhove (lari, penati, geniji), obredi su uključivali žrtvovanje
životinja i gatanje
Svakodnevni život: Forum Romanum (glavni trg) bio je središte društvenog i političkog
života, dok se trgovalo na drugim trgovima, mladi patriciji odgajaju se da budu sposobni u
svojoj društvenoj ulozi, dobivaju poduku iz čitanja i pisanja, matematike, retorike te prolaze
vojnu obuku, rimske vrijednosti: vrlina, rad i vjera, patricijske obitelji u to doba same
obrađuju zemlju, robova ima malo, oni su posluga i pomoćna radna snaga, plebs živi nešto
skromnije od patricija, ali ima neka politička prava i vojnu obvezu
Umjetnost: najjači je helenski utjecaj, izvorna umjetnost je na skromnom stupnju, ali s
osvajačkim ratovima umjetnost dostiže grčki izraz, nekrokorintija – zaplijenjena keramika iz
Korinta i drugih grčkih gradova, portretističko kiparstvo, epsko i lirsko pjesništvo, komedija
(Plaut, Terencije)
Društvene suprotnosti – s vremenom se povećavaju, što je posljedica osvajačkih ratova
- podjela na patricije i plebs sve je manje značajna zbog povećanja imovinskih razlika,
pojavljuje se sloj veleposjednika (nobili), dok se velika većina građana pretvara u
svjetinu bez zemlje i posla (proletarijat)
- nobili se dijele na senatorski i viteški stalež, senatorske patricijske obitelji prigrabile
su najveće zemljišne posjede, dok su vitezovi plebejci koji su se obogatili trgovinom i
zelenaštvom (vitezovi služe vojsku kao konjanici, taj naziv će se održati sve do
srednjeg vijeka, kada će označavati niže plemstvo u zapadnoj Europi)
- zbog prelaska na robovsko obrađivanje veleposjeda tržište uništava sloj seljaka-sitnih
posjednika, koji se proletariziraju i dolaze živjeti u grad od prosjačenja, sitnog
kriminala i milostinje političara
- pojava stranaka u političkom životu: optimati – stranka senatora koja želi povećati
ovlasti Senata, populari – stranka koja privlači niže slojeve obećanjima o agrarnoj
reformi
- agrarnu reformu pokušali su provesti pučki tribuni Tiberije Grakho (133. pr. Kr), pa
zatim njegov mlađi brat Gaj (123. g), obojica su ubijena u senatorskim urotama
- Italici koji su bili u savezničkom odnosu s Rimom zahtijevali su puno rimsko
građansko pravo i preraspodjelu zemlje u kojoj bi i oni sudjelovali, to je urodilo i
Savezničkim ratom
- nakon punskih ratova, rimsko gospodarstvo potpuno prelazi na robovsku privredu,
robovi će naposljetku raditi u doslovno svim zanimanjima i to gotovo isključivo oni
- ustanci robova: 138. pr. Kr. Sicilija, 73. pr. Kr. Spartakov ustanak (započeo u
gladijatorskoj školi u Kapui)

32
 RIM U DOBA GRAĐANSKIH RATOVA

II – I. st. pr. Kr – zaoštravaju se društvene suprotnosti, što će dovesti do tri građanska rata
(Marije – Sula, Pompej – Cezar, Marko Antonije – Oktavijan), urota i političkih ubojstava
te dva velika ustanka robova
- sloj sitnih seljačkih posjednika potpuno nestaje
- Rim je prenapučen besposlenim proleterima
- vojska postaje neučinkovita (popunjava se građanskom mobilizacijom, vojnici se
opremaju o svom trošku, a za vojnu službu ne prima se redovna plaća nego udio u
plijenu, pad motivacije rimskih vojnika) – veliki gubitci u ratu s Numiđanima i porazi
od germanskih plemena na sjevernoj granici
Gaj Marije – plebejac koji je uspio u vojnoj i političkoj karijeri, jedan od vođa stranke
populara, 105. god. uspješno priveo kraju rat protiv numidskog kralja Jugurte, 102-101.
god. porazio Cimbre i Teutone, istodobno je pet puta uzastopce biran za konzula i stekao
veliko materijalno bogatstvo
Marijeva vojna reforma: uvodi se profesionalna vojska, vojsci pristupaju dragovoljci na
rok od 16 godina, dobivaju vojnu opremu i plaću od države te mirovinu u obliku
zemljoposjeda, time je povećana moć vojnih zapovjednika i uloga vojske u državi jer su
vojnici ponajprije odani svojem zapovjedniku (zapravo se radilo o privatnim vojskama),
osnovna vojna jedinica postaje legija od 6000 ljudi
Lucije Kornelije Sula – vođa optimata i Marijev suparnik, iz ugledne patricijske obitelji,
istaknuo se u Savezničkom ratu (90 – 88. god, pobuna Italika koji su tražili puno rimsko
građansko pravo, Italici su poraženi u ratu, ali im je ipak priznato građansko pravo),
također je stvorio vlastitu privatnu vojsku
Prvi građanski rat (88–82) – Senat je odlučio pokrenuti vojni pohod u Malu Aziju protiv
pontskog kralja Mitridata VI (očekivao se velik ratni plijen), zapovjedništvo je povjereno
Suli, no populari i vitezovi uspjeli su ga razriješiti te dužnosti i predati je Mariju, Sulin
državni udar, nakon odlaska Suline vojske na Istok, grad ponovo zauzimaju Marijeve
snage, 82. god. Sula se vraća, zauzima grad, postaje diktator i provodi političke čistke
(proskripcije – popisi državnih neprijatelja koje je svatko mogao ubiti i dobiti nagradu)
79. god. nakon što je osigurao prevlast optimata, Sula predaje vlast i povlači se iz politike
Marko Tulije Ciceron – političar, književnik i filozof, zagovara republikanstvo i čuvanje
rimske tradicije, kao konzul, 63. god. razotkrio i spriječio državni udar Lucija Sergija
Katiline, 43. god, u doba Drugoga trijumvirata ubijen u proskripcijama
Prvi trijumvirat (59–49) – kako bi izbjegli međusobni sukob, trojica najutjecajnijih
političara, Cezar, Pompej i Kras podijelili su vlast nad Rimskom Republikom
(Pompej i Kras istaknuli su se pri gušenju Spartakova ustanka)
Marko Licinije Kras – najimućniji Rimljanin kojega su podržavali novčarski krugovi,
Pompejev suparnik, poginuo u vojnom pohodu u Siriji
Gnej Pompej – proslavio se vojnom karijerom, obnašao dužnost konzula, nakon Krasove
smrti povezao se sa senatorskim staležom i postao Cezarov suparnik
Gaj Julije Cezar – patricij koji je uživao podršku puka, osvajač Galije te upravitelj Galije i
Ilirika, ima ambicije postati teokratski monarh, a uzor mu je Aleksandar Veliki
Drugi građanski rat (49-48) – Cezar pobjeđuje Pompeja, proglašen doživotnim diktatorom
44. god. Cezar je ubijen u senatorskoj uroti
Drugi trijumvirat (43-31) – vlast dijele Cezarove pristaše Gaj Oktavijan (Cezarov
pranećak i posinak, koji postaje konzul), Marko Antonije i Lepid, sva trojica dobivaju
diktatorske ovlasti, provode proskripcije i dijele državu na tri dijela (Zapad – Oktavijan,
Istok – Antonije, Afrika – Lepid), Oktavijan spletkama uspijeva isključiti Lepida iz vlasti,

33
 a Marka Antonija proglasiti državnim neprijateljem (potonji je otišao u Egipat i postao
ljubavnikom kraljice Kleopatre)
31. god. pomorska bitka kod Akcija – Oktavijanova pobjeda, Antonije i Kleopatra počinili
su samoubojstvo, Oktavijan osvaja Egipat i postaje upravitelj te nove bogate provincije,
ubrzo će provesti reforme koje će ga učiniti monarhom – uspostava Carstva 27. pr. Kr.

RIMSKO CARSTVO: DOBA PRINCIPATA

AUGUSTOVA VLADAVINA – 27. pr. Kr – 14. p. Kr.

Principat – sustav vladavine za Augusta i nj. nasljednika, formalno republikanski
August je prisvojio sve važne magistrature, nadzire vojsku i državnu riznicu
1. Princeps senatus – prvak Senata, prvi iznosi mišljenje u Senatu, istodobno je cenzor i
osobno sastavlja popis senatora
2. Imperator – vrhovni zapovjednik vojske
3. Konzul
4. Prokonzul – upravitelj državnih provincija
5. Tribun – to mu osigurava nepovredivost osobe
6. Pontifex maximus – nadzor nad bogoslužjem, kalendarom i običajima
Augustove reforme
- zakoni o ćudoređu, obitelji i vjeri
- nobile pridobiva mjestima u Senatu i vojnim položajima
- vitezove pridobiva mjestima u upravi
- dijeljenje žita i cirkuske igre za puk (Kruha i igara!)
- vojne reforme: smanjen broj legija, pretorijanska garda, pomoćni odredi
- carske i senatske pokrajine
- romanizacija provincija
Nove pokrajine: Egipat, Germanija, Ilirik
Pax romana (rimski mir) – red, mir i blagostanje – zlatno doba rimske povijesti
Carski kult – obožavanje carevog genija

JULIJEVSKO-KLAUDIJEVSKA DINASTIJA (do 68. g)

- nastavlja se doba procvata, ali dolazi do sukoba između careva i Senata te državnih udara,
nasljeđivanje se temelji na načelu usvojenja, car bira nasljednika, koji je obično sposoban
mladi rođak usvojen kao carev sin
Tiberije (14-37) – nastavlja Augustovo djelo, štedljiv i strog, ali paranoičan, pred kraj života
povlači se na otok Capri
Kaligula (37-41) – neuravnotežen i nasilan, ubijen u pretorijanskoj uroti
Klaudije (41-54) – obrazovan i cijenjen, vlada u slozi sa Senatom, osvaja Britaniju, međutim,
ubijen je u pretorijanskoj uroti
Neron (54-68) – oponaša helenističke vladare, omražen zbog samovolje, neki ga okrivljuju za
velik požar u Rimu 64. god, prvi sustavno progoni kršćane, također svrgnut vojnim udarom
69 – godina triju careva

FLAVIJEVSKA DINASTIJA (68-96) – tri nasljedna cara, nastavak gospodarskog procvata i

nova osvajanja

34
Vespazijan (69-79) – zapovjednik u pobunjenoj Judeji, vojska ga je proglasila carem, provodi
reforme i ponovo uspostavlja red u Carstvu
Tit (79-81) – guši židovski ustanak i raseljava Židove po Carstvu
Domicijan (81-96) – naziva se gospodarom i bogom, svrgnut državnim udarom

ANTONINSKA DINASTIJA (II. stoljeće) – adoptivni carevi, vladari te «dinastije» nisu

povezani krvnim srodstvom nego ustanovom usvajanja, vrhunac moći Carstva i početak krize,
nazvani su Antonini po jednom od vladara (Antonin Pio)
Trajan (98-117) – prvi car rođen izvan Italije (Hispanac), uspješni osvajački ratovi i najveći
teritorijalni opseg Carstva (Dacija, Armenija, Mezopotamija, Arabija)
Hadrijan (117-138) – vodi obrambene ratove i napušta Mezopotamiju, uređuje sustav obrane
na granici i osobno posjećuje sve dijelove Carstva, Hadrijanov zid u Britaniji, raseljava
Židove nakon novog ustanka, potiče romanizaciju i osnivanje novih gradova
Marko Aurelije (161-180) – «filozof na prijestolju», ratuje protiv Germana i Parta, naslijedio
ga je sin Komod, koji se pokazao potpuno nedostojnim vladarom, pa je svrgnut

SEVEROVSKA DINASTIJA (193-235) – uvođenje otvorene vojne monarhije, oslanjaju se na

vojsku i neitalsko stanovništvo, veliki troškovi – inflacija (kvarenje novca), Septimije Sever
(193 – 211), Karakala (211-217)
212. Karakalin edikt – svi slobodni stanovnici dobivaju građansko pravo

KRIZA RIMSKOG CARSTVA (III. STOLJEĆE)

- doba vojničkih careva, koji ne tvore dinastiju, nego, u pravilu, dolaze udarom na vlast
- stalan pritisak na istočne i sjeverne granice (Parti, Germani)
- ogromni izdatci za vojsku i golemi činovnički aparat
- novi građanski ratovi između protucareva
- gospodarska kriza: manjak radne snage, previsoki porezi, pad proizvodnje,
hiperinflacija, zbog nedostatka robova veleposjedi se počinju dijeliti u zakup kolonima
- barbarizacija – počinje naseljavanje Germana i drugih plemena duž granice kao
«saveznika»

35
(nesređeno)
PREOBRAZBA RIMSKOG CARSTVA

Dioklecijan (284-305)
- časnik pučkog podrijetla iz Dalmacije
- DOMINAT – novi sustav vladavine, car je neograničeni gospodar svojih podanika,
istočnjački dvorski ceremonijal
- Upravne reforme: tetrarhija (četverovlašće), podjela na 12 dijeceza, preustroj i
razdvajanje činovničkog aparata i vojske
- Gospodarske reforme: porez u naturi, vezivanje poljodjelaca uz zemlju, propisi o
cijenama
- Jupiterov kult, progoni kršćana
- Dioklecijanova palača
Konstantin Veliki (306-337)
- pobjednik u građanskom ratu između tetrarha
- nastavlja reforme
- dinastičko četverovlašće (august + 3 cezara)
- prefekture pretorija (Istok, Ilirik, Italija, Galija)
- prefekti pretorija – civilna uprava
- magister militum – vrhovni zapovjednik vojske
- pogranična i pokretna vojska
- reforma novčanog sustava – zlatni standard
- prvi car kršćanin, Milanski edikt (313)
330. nova prijestolnica – Konstantinopol

DRUŠTVO U VRIJEME CARSTVA

Limes – sustav pograničnih utvrda

Cestovna mreža – vojska, pošta i, izuzetno, trgovina
Istočni je dio Carstva gospodarski razvijeniji
Trgovina: žito, vino, maslinovo ulje, robovi
Obrti: većina obrtnika su slobodnjaci, obrtničke udruge – preteča cehova
Rudnici: Alpe, Hispanija, Britanija, Ilirik
Poljoprivreda: pojava kolonatskog sustava, koloni – zakupnici
Smanjivanje broja robova – prestanak osvajačkih ratova, oslobođenici
Gradovi: kolonije i municipiji (novi i stari gradovi koji imaju samoupravu)
Civitas – gradska općina
Villae urbanae (gradske bogataške kuće s unutarnjim dvorištem)
Villae suburbanae (ladanjske kuće)
Insulae (višekatnice s najamnim stanovima)
Javne građevine: bazilike, terme, teatri, biblioteke, cirkusi, stadioni, amfiteatri

KRŠČANSTVO
KULTURA U DOBA CARSTVA

36
37