1. NA KOJI NAČIN ČOVJEK UTJEČE NA BIOSFERU?

-Antropogeni utjecaj na biosferu je uglavnom negativan. Taj utjecaj uključuje uništavanje

staništa, smanjivanje biodiverziteta, onečišćenje tla, zraka i vode, te utjecaj na globalne
klimatske promjene.

2. KOJE LJUDSKE AKTIVNOSTI DOVODE DO EKOLOŠKE KRIZE?

Smanjenje površina pod šumama, ispuštanje štetnih tvari i energije u okoliš, nastanak kiselih
kiša, izlov pojedinih vrsta (npr. Riba), neracionalno trošenje prirodnih resursa.

3. ŠTO JE EKOLOŠKA HIJERARHIJA?

Sustav je istovremeno i dio i cjelina, neovisno o njegovom položaju u organizaciji-hijerarhiji.

Okosnicu hijerarhije čini ekosustav ili biogeocenoza, dok je temeljna jedinica organizam ili
jedinka. Svi ekosustavi zajedno čine biosferu, odnosno prostor nastanjen živim bićima koji se
prostire područjem od oko 8 do 10 km iznad zemljine površine pa do najdubljih dijelova
oceana. Biosfera obuhvaća donji dio atmosfere, cijelu hidrosferu i površinski sloj litosfere
koji je sastavljen od anorganskih i organskih čestica koje čine pedosferu.

4. NAVEDITE MEHANIZME KYOTO PROTOKOLA U CILJU SMANJIVANJA EMISIJE

STAKLENIČKIH PLINOVA!

• mehanizam zajedničke implementacije,

• mehanizam čistog razvoja i

• mehanizam trgovine emisijama

5. POSLJEDICE GLOBALNIH KLIMATSKIH PROMJENA!

• Povećan broj nepogoda kao što su potresi, poplave, oluje, cikloni i suše koje su sve
češće i uzrokuju sve veće štete

• Topljenju ledenjaka koje prijeti rezervama pitke vode

• Povećanju razine mora i oceana

• Uništavanju šuma koje je povećano za 20% time se uklanja i njihova mogućnost
upijanja ugljka

• Povećanju i širenju tropskih bolesti sjevernije i južnije od ekvatora

• Porastu nezdrave prehrane

6.KOJE ČOVJEKOVE DJELATNOSTI DOVODE DO PROMJENE U VODNIM

EKOSUSTAVIMA?

nedovoljno iskorištavanje vode kao prirodnog resursa, prekomjerna uporaba kemijskih

sredstava i njihovo izravno ispuštanje u vodotoke.

7. DETALJNO OPIŠITE POSTUPKE PROČIŠĆAVANJA OTPADNIH VODA'

Postupak pročišćavanja otpadne vode, prije nego što se ispusti u prirodnu vodnu sredinu, ovisi
prvenstveno o količini i sastavu otpadne vode, ali i o zahtijevanoj kakvoći vode na mjestu
ispuštanja.

-Postupci pročišćavanja otpadne vode najčešće se dijele na:

0. Prethodno pročišćavanje – mehanički postupci

1. Prvi stupanj pročišćavanja - mehanički postupci

2. Drugi stupanj pročišćavanja – biološki postupci

3. Treći stupanj pročišćavanja – fizikalno kemijski postupci

Preduvjet za svaku preradu otpadnih voda jeste prikupljanje otpadne vode u mrežu kanala, iz
kojih se otpadne vode slijevaju u postrojenje za preradu otpadne vode.

Prethodno pročišćavanje i prvi stupanj podrazumijevaju postupke: rešetanja, usitnjavanja,

taloženja, isplivavanja i cijeđenja. Ovi se postupci većinom nazivaju mehanički postupci jer
se njima uklanjanju krupne plivajuće tvari, raspršene tvari, pijesak i masnoće.

Drugi stupanj pročišćavanja podrazumijeva biološke postupke pročišćavanja otpadne vode.

Ovdje se iskorištava aktivnost mikroorganizama za uklanjanje biorazgradivih tvari.
Trećim stupnjem pročišćavanja otpadne vode postiže se i uklanjanje dušika i fosfora,
uklanjanje postojane organske tvari kao i teških metala i otopljene anorganske tvari. To su
najčešće fizikalno-kemijski postupci.

8. KOJIM DOKUMENTIMA SE REGULIRA PITANJE ZAŠTITE VODA?

Okvirna Direktiva o vodama

Stare direktive za podzemne vode

Direktive za nitrate

Nova direktiva za podzemne vode

Direktive za pitku vodu.

Direktive za biocide

9. NAVEDITE I OBJASNITE POSLJEDICE ONEČIŠĆENJA TLA!

Posljedice su:

-Lateralizacija: proces ispiranja hranjivih tvari i silikata te povećanje udjela spojeva željeza i
aluminija. Procesi su najintenzivniji u stalno vlažnim i toplim tropskim prostorima, a posebno
su brzi u dijelovima zahvaćenim nestankom šuma.

-Dezertifikacija: proces propadanja biološkog ciklusa, zbog odnošenja organske tvari u tlu u
uvjetima stalne izloženosti visokim temperaturama. Tlo se stvrdnjava na površini zemlje,
stvara se tanak, cementirani sloj- neplodan horizont. U polusuhim krajevima uslijed jake
ispaše, a u nedostatku vlage, tlo se raspucava, povećava se evaporacija te se na takva tla širi
pustinja.

-Salinizacija ili alkalizacija: pojave koje također uvjetuju propadanje biološkog ciklusa, a
posljedica su čovjekova nastojanja da povećanjem prehrambenog ciklusa na navodnjavanim
površinama suhih krajeva postigne visoke prinose.

-Erozija- površinsko odnošenje čestica tla, odnosno odvajanje i transport obalnog dijela
profila tla djelovanjem vode i vjetra. Osim prirodnih uvjeta, na eroziju tla djeluje i ljudska
aktivnost. Stvaranje poljoprivrednih površina na padinama gdje je iskrčena šuma i
neodgovarajuće (poprečno) oranje ubrzava eroziju. Povećana erozija uzrokuje gubitak
organskih tvari i nutrijenata iz površinskog sloja, a djeluje i na ubrzano zatrpavanje vodotoka i
akumulacija.

10. OBJASNITE KONCEPT VIŠENAMJENSKOG OBILJEŽJA I ULOGE TLA VOPT-

Temelji se na činjenici da tlo ima višestruku namjenu i značajne uloge, od kojih su najvažnije:
proizvodnja hrane, ekološka, socijalna,prostorna uloga - oblikovanje krajobraza, izvor
sirovina i energije,rekreacijsko - turistička uloga. Sukladno s tim polazištem, poljoprivreda i
šumarstvo, kao vodeći korisnici tla nisu samo izvor hrane, drvne mase i/ili profita, odvojeno
od drugih uloga. Tlo treba učiniti atraktivnim za javnost, ukazujući na tlo kao prirodni medij i
nerazdvojni dio prirodnog okoliša s radikalnim utjecajem na gospodarske prilike, povijest i
kulturu, na lokalnoj, regionalnoj i kontinentalnoj i globalnoj razini MFCAL

11. KOJI SU NAGLASCI KONVENCIJE UN-a o suzbijanju dezertifikacije?

Dezertifikacija ima duboke ekološke i gospodarske posljedice koje su gotovo bez iznimke
negativne, ona smanjuje raspoloživost osnovnih usluga ekosustava i ugrožava sigurnost ljudi.
među najpopularnijim mjerama za ublažavanje posljedica dezertifikacije su: pošumljavanje i
sadnja zaštitnih pojaseva travnjaka i stabala kao zaštite od vjetrova, pretjeranog isparavanja i
erozije, te gradnja prepreka poput nasipa i kanala. Glavna mjera za sprj. dezertif. trebala bi
biti održiva poljop. koja se temelji na ekol. principima, ekol. održivosti i socijalnoj
pravednosti. Temelj takve poljop. trebali bi biti nadzor nad zaštitom i korištenjem tla vode i
dr. prirodnih izvora te pravilno korištenje zaštitnih sredstava. Za uspješno dugoročno
suzbijanje detertifikacije neophodno je rješavanje ekonomskih i političkih problema
pogođenih država.

12. KOJIM DOKUMENTIMA SE REGULIRA PITANJE ZAŠTITE TLA?

Europska povelja o tlu, Preporuke o zaštiti tla CoE-a 126, Svjetska povelja o tlu(FAO 1982),
Svjetska politika o tlu(UNEO 1982), Temeljni međunarodni ugovor o zaštiti tla je konvencija
UN-a o suzbijanju dezertifikacije/degradacije tla UNCCD-a.

13. NAVEDITE OSNOVNE UZROKE SMANJIVANJA BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI!

To su:

• Krčenje i devastacija šuma, širenje poljoprivrednih površina, ljudskih naselja i

akvakultura
• Poremećaj i rascjepkanost preostalih prirodnih ekosustava

• Uništavanje ili potpuna razgradnja staništa(erozija tla, građevinarstvo)

• Bioinvazija stranih vrsta

• Povećana poljoprivredna i industrijska proizvodnja

• Onečišćavanje tla, vode, i atmosfere u lokalnim, regionalnim i globalnim razmjerima

• Globalna promjena klime…

14.VAŽNOST ZAŠTITE GEOBAŠTINE!

Geobaština je sve ono što je sačuvano u strukturi i teksturi stijena i tla kao što su geološke,
geomorfološke i hidrološke pojave i objekti, te paleontološki i mineraloški nalazi koji čine
sastavni dio krajobraza. Geobaština je dio prirodne baštine. Ona je odraz geološke i
geomorfološke vrijednosti koji ima svaka zemlja. Važnost geobaštine leži u tome da pomoću
njenog očuvanja, npr. proučavanjem stijena, možemo pratiti klimatske uvjete, procese
stvaranja oceana, planina, kontinenata kao i sam razvoj života na Zemlji. Obuhvaća
najvrjednije dijelove nežive prirode-geološki, geomorfološki i pedološki važni lokaliteti i
područja iznimnog znanstvenog, edukativnog, kulturnog, civilizacijskog i estetskog značenja
koje je potrebno sačuvati za buduće generacije.

15.KAKO SE MANIFESTIRA DJELOVANJE ČOVJEKA NA ŠUME?

Djelovanje čovjeka na šume manifestira se kroz:

Paljevine Odnošenje lišća

Ispašu Kresanje grana drveća

Krčenje Forsirani uzgoj određenih šuma

Prebirna sječa Zagađivanje atmosfere

Konverzija poljop. Zemljišta neadekvatni način upravljanja šumama

16. NAVEDITE I OBJASNITE EKOLOŠKE FUNKCIJE ŠUME!

1. Stabilizacija (reprodukcijske funkcije)

2. Vodni režim (zadržavanje, akumuliranje, usporavanje, infiltracija, pročišćavanje i zaštita

vode)

3. Zaštita tla (kontrola erozije, kontrola odrona, sprječavanje lavina, zaštita nasipa)

4. Očuvanje klime i zraka (stvaranje kisika, akumulacija CO2, filtracija, antiradijacija)

17. KAKO SE PROVODI ZAŠTITA PRIRODE?

Zaštita prirode provodi se očuvanjem biološke i krajobrazne raznolikosti, te zaštitom

prirodnih vrijednosti te se osobito vrši utvrđivanje i procjena stanja svih sastavnica biološke i
krajobrazne raznolikosti, izrađuju se uvjeti i mjere zaštite prirode unošenjem uvjeta i mjera
zaštite prirode u dokumente prostornog uređenja i planove gospodarenja i upravljanja
prirodnim dobrima u djelatnostima rudarstava, poljoprivrede, šumarstva, lovstva, ribarstva i
vodnog gospodarstva.

18. ŠTO JE EKOLOŠKA MREŽA?

Ekološka mreža je sustav međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološki značajnih
područja, koja uravnoteženom biogeografskom raspoređenošću značajno pridonose očuvanju
prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti.

19. 4 TEMELJNA SASTAVNA ELEMENTA EKOL. MREŽA!

1. Jezgra: područja čija je temeljna funkcija zaštita biološke raznolikosti i u kojima je

uspostavljena formalna zaštita na nacionalnoj razini.

2. Koridori: Područja pogodnih staništa kojima se ostvaruje funkcionalna veza između

centralnih područja.

3. Zaštitni prijelazni pojasevi: omogućuju postupniji prijelaz između centralnih područja

(zaštićenih dobara) i okolnih područja (područja održivog korištenja ili koridora).

4. Područja održivog korištenja: Područja u kojima se nastavlja s intenzivnijim korištenjem

tla i pripadajućih resursa.
20. OBJASNITE USPOSTAVLJANJE I FUNKCIONIRANJE EKOL.MREŽE NATURA
2000.

Ekološka mreža NATURA 2000 je uspostavljena na temelju EU direktiva, gdje se buduća

zaštićena područja biraju znanstvenim mjerilima i također se u obzir uzima i interes i dobrobit
ljudi koji u njima žive. Cilj mreže je očuvati ili ponovno uspostaviti povoljno stanje više od
1000 ugroženih i rijetkih vrsta te oko 230 prirodnih i polu-prirodnih stanišnih tipova. Mreža je
utemeljana na EU zakonodavstvu-Direktivi o uaštiti ptica i Direktivi o zaštiti prirodnih
staništa divlje flore i faune. Obuhvaća oko 18% kopna EU i više od 130 000 km2 mora
odnosno 26 000 lokacija.

21. Objasnite značaj planova upravljanja zaštićenim područjima.

Prema definiciji IUCN-a plan upravljanja je ˝instrument kojim se ukazuje na to kako područje
treba štititi, koristiti, razvijati i njime upravljati.˝ Osnovni cilj plana upravljanja je: utvrđivanje
uvjeta, rješenja, načina i postupaka za uspostavu dugoročnog sustava zaštite biološke
raznolikosti, vrijednosti krajobraza i sustava upravljanja zaštićenim područjem na načelima
održivog korištenja prirodnih, kulturnih i drugih dobara. Kako bi unio reda, IUCN je razvio
kategorizaciju zaštićenih područja na temelju primarnih ciljeva upravljanja. Sve se kategorije
moraju uklopiti u IUCN-ovu sveobuhvatnu definiciju zaštićenog područja. Sve kategorije
trebaju imati jednu zajedničku osobinu: pravilno izrađen plan upravljanja koji osigurava da
ciljevi upravljanja budu ispunjeni. Prema Clarke i Mount (1998.) Plan upravljanja trebao bi
biti:

 jasan i pristupačan: lako čitljiv, bez uporabe žargona i dobro prezentiran

 sažet i sveobuhvatan: ne duži nego što je potrebno, no s dovoljno informacija da ispuni

svoju funkciju

 točan i nepristran: bez velikih pogrešaka ili izjava koje mogu zastarjeti re s jasno
objašnjenim kriterijima korištenim prilikom rasuđivanja

 sustavan i logičan: s politikama upravljanja temeljenim na rezultatima istraživanja

područja te s jasnim obrazloženjem svih prijedloga

 prihvatljiv i motivirajući: za sve zainteresirane ili emotivno vezane uz područje

 precizan i praktičan: s jasnim ciljevima i realnim metodama za ostvarivanje tih ciljeva,
čime se postižu željeni rezultati koji mogu biti praćeni

 usredotočen i učinkovit: služeći kao alat za upravljanje područjem, zadovoljavajući

potrebe svojih korisnika i ispunjavajući zakonske ili druge obveze.

Planovi upravljanja moraju uključivati model zoniranja s obzirom na prirodne vrijednosti i

potrebe upravljanja te politike očuvanja za planom određene zone. Plan upravljanja je
dokument koji usmjerava i kontrolira upravljanje i korištenje dobara te razvoj ljudskih
resursa, financijskih sredstava, objekata, opreme, kao i programa potrebnih za potporu tom
upravljanju i korištenju. Središte takov plana je izjava o svrsi, općeniti ciljevi i mjerljivi
podciljevi koji pružaju okvir za određivanje specifičnih aktivnosti koje treba provesti i kada ih
provesti. Također određuju proračun, osoblje i projekte potrebne za provedbu tog djelovanja.
Iako je plan upravljanja temeljni dokument za zaštićeno područje on nije jedini, Postoje i
druge strategije i planovi više razine koje je nužno uzeti u obzir prilikom izrade plana
upravljanja te ostalih dokumenata koji će iz njega proizaći: nacionalni planovi očuvanja,
sektorski planovi, plan utvrđivanja obuhvata, pomoćni planovi, godišnji planovi rada i
proračun. Dodatak planu upravljanja jesu i akcijski planovi koji pružaju detalje za
usmjeravanje upravljanja na terenu.

22. Objasnite sustav zoniranja u zaštićenim područjima.

Zoniranje bilo kojeg zaštićenog područja temelj je za izradu plana upravljanja jer dijeli
vrijednosti zaštićenog područja i shematski određuje tip upravljačkog režima i odgovarajuće
razvojne aktivnosti na određenom području. Kroz upravljačko zoniranje utvrđuju se granice
prihvatljivog korištenja i razvoja u zaštićenom području. Zoniranje je odluka politika i obično
predstavlja ključni dio plana upravljanja. Ovisno o zonama, kategoriji zaštićenog područja,
viziji i ciljevi upravljanja, različiti se kriteriji mogu primijeniti na različite zone. Zoniranje se
provodi s obzirom na stupanj zaštite potreban za prirodna staništa i životinjske zajednice te s
obzirom na oproštene ljudske djelatnosti na području. Varira od zone divljine gdje nije
dopušten gotovo nikakav ljudski utjecaja do zone intenzivnog korištenja gdje je priroda
značajno izmijenjena kako bi se npr. smjestili objekti namijenjeni turističkom smještaju.
23. Navedite tri cilja Konvencije CBD za koja su se Stranke potpisnice obvezale na
ostvarivanje, na sastanku COP 10 u Japanu.

Tri temeljna cilja Konvencije o biološkoj raznolikosti (CBD) koja je jedna od najvažnijih
međunarodnih propisa u zaštiti prirode su:

1. Očuvanje biološke raznolikosti, odnosno konzerviranje i obnavljanje narušenih ekosustava

i prirodnih staništa, kao i očuvanje i opravak biljnih i životinjskih vrsta.

2. Održivo korištenje, odnosno takvo korištenje komponenata biološke raznolikosti koje ne

prouzrokuje narušavanje bioloških raznolikosti već predstavlja racionalno korištenje prirodnih
dobara i održavanje onog stupnja potencijala biološke raznolikosti koji odgovara potrebama i
težnjama sadašnjih i budućih generacija.

3. pravedna i ravnomjerna raspodjela dobrobiti koje proizlaze iz korištenja genetskih izvora

24. Što se izbjegava pravilnim gospodarenjem otpadom?

Izbjegavamo onečišćenje i zagađenje prirodnog i umjetnog okoliša, kao i onečišćenje i

zagađenje prirodnih resursa koje čovjek koristi. Dakle izbjegavaju se opasnosti koje otpad
može uzrokovati po zdravlje ljudi i biljnog i životinjskog svijeta, ali i onečišćenje sastavnice
okoliša iznad dopuštenih graničnih vrijednosti. Otklanja se mogućnost nekontroliranog
odlaganja i spaljivanja, nastajanja eksplozija i požara, neugodnih mirisa te pojavljivanje i
razmnožavanje štetnih biljaka i životinja te razvoj patogenih organizama.

25. Koje su mjere cjelovitog sustava gospodarenja s otpadom?

Sustav cjelovitog gospodarenja otpadom sadrži neke ili sve od navedenih komponenti:

-smanjenje količine otpada na izvoru (uključujući višekratnu upotrebu proizvoda)

-recikliranje materijala (i kompostiranje)

-spaljivanje otpada (uz korištenje otpadne energije)

-odlaganje otpada
26. Opišite koncept gospodarenja otpadom?

Gospodarenje otpadom se odnosi na komplementarnu primjenu različitih postupaka

gospodarenja otpadom radi sigurnog i djelotvornog upravljanja tokom krutog komunalnog
otpada, uz najmanje štetnih utjecaja na ljudsko zdravlje i okoliš.Gospodarenje otpadom
predstavlja ključnu preokupaciju unutar strategija zaštite okoliša i djelovanja na okoliš, kako u
razvijenih tko i u državama u razvoju, a budući da otpad iz domaćinstava čini glavni dio
komunalnog otpada, ponašanje i osjetljivost stanovništva na problem smeća i otpada od
iznimne su važnosti. Glavni ciljevi gospodarenja otpadom su zaštita ljudskih bića i okoliša, te
očuvanje resursa, što se postiže na način da se ne ošteti dobrobit sadašnjih kao i budućih
generacija. U svrhu ostvarivanja ovih ciljeva, u sustavu gospodarenja otpadom promiču se,
osim primarnog sakupljanja otpada , ponašanja vezana za njegovo smanjenje, ponovnu
uporabu i recikliranje. Pravilno gospodarenje otpadom podrazumijeva primjenu koncepta 4R
+ 3E.

27. Objasnite koncept 4R +3E u gospodarenju otpadom.

Pravilno gospodarenje otpadom podrazumijeva primjenu koncepta 4R + 3E, odnosno, uz

uobičajene postupke upravljanja i postupanja s otpadom, koji su prije svega usmjereni na
područje njegova sakupljanja, odvoza i zbrinjavanja, uvode se prethodno osvješćivanje i
obrazovanje, uključuje poduzetnički sektor i uvode se nove metode postupanja s otpadom:

-Reduce- smanjiti količinu otpada na izvoru

-Reuse- višekratno upotrijebiti predmet ili tvar u korisne svrhe bez prethodne obrade, tj.
upotrijebiti više puta u izvornom obliku

-Recycle- ponovno uporabiti otpad u proizvodnom procesu, odnosno preraditi otpad i

iskoristiti ga za dobivanje novih proizvoda

-Recover- izabrati manje štetne tvari/ iskoristiti otpad u energetske svrhe

-Educate- osvijestiti i educirati o odgovornom postupanju s otpadom te povećati

razumijevanje važnosti i mogućnosti pravilnog gospodarenja otpadom, mogućih šteta nastalih
zbog nepravilnog odlaganja, tehnoloških postupanja s otpadom, koristi id smanjenja stvaranja
otpada na izvoru gospodarenja otpadom
-Economise- smanjiti troškove gospodarenja otpadom i uključiti troškove otpada u cijenu
proizvoda / usluge po načelu ˝onečišćivač/zagađivač plaća˝

-Enforce- primijeniti koncepte učinkovitog postupanja s otpadom u zakonodavstvu i praksi, te

uključiti u procese planiranja, odlučivanja i upravljanja sve zainteresirane aktere

28. Na koji način se provodi obrada otpada.

Suvremeni propisi EU-a izričito obvezuju na obradu otpada prije odlaganja. Postoji niz
postupaka mehaničko-biološke, fizikalno-kemijske, termičke i kombinirane obrade, prikladne
za svaku pojedinu vrstu i stanje bezvrijednog otpada. Na taj se način smanjuje potreba za
novim odlagalištima i izbjegavaju opasnosti koje nastaju pri odlaganju otpada.

29.Opišite načine termičke obrade otpada.

Načini termičke obrade otpada su: spaljivanje, piroliza, rasplinjavanje i drugo.

-Insineracija/spaljivanje- je postupak kojim se dobiva energija i smanjuje potrošnja fosilnih

goriva. To je proces kontroliranog sagorijevanja otpada s ciljem uništavanja ili
transformiranja otpada u sastojke koje su manje opasni, manje kabasti, i sastojke koje je lakše
kontrolirati. To je termički tretman otpada u stacioniranom ili mobilnom postrojenju, sa ili bez
korištenje energije dobivene sagorijevanjem. Spaljivanje rješava jedan problem ali stvara
druge: zagađenje zraka, vode i nastanak čvrstog otpada.

-Piroliza/otplinjavanje- je proces tijekom kojeg dolazi do razlaganja organskog otpada pri

povišenoj temperaturi i u odsutnosti zraka. Rezultat piroliznog razlaganja jesu pirolizni plin,
ulje i čvrsta faza bogata ugljikom.

-Uplinjavanje/plinofikacija-je kombinacija postupaka djelomične pirolize i djelomičnog

izgaranja. Njome se dobiva niskokalorični plin, koji se može iskoristiti za dobivanje
električne i toplinske energije. Ovaj tretman odnosi se na zagrijavanje otpada koji sadrži
ugljik u prisutnosti zraka ili pare radi dobivanja gorivih plinova.

-Plazma proces- je proces u kojem se komunalni kruti otpad zagrijava na visoku temperaturu,
3 000 i 10 000 °C, pomoću plasma arca (pirolizma plazmom u luku). Energija se oslobađa
električnim pražnjenjem u inertnoj atmosferi. Organski se otpad konvertira u plin, a
anorganski u inertne staklene ostatke. Plin je pogodan za dobivanje el. energije, a tekućina
koje se uglavnom proizvodi je etanol.

30. Opišite načine mehaničko-biološke obrade otpada.

Načini MBO-a su:

-usitnjavanje i paletizacija, drobljenje i mljevenje, prosijavanje i druge metode mehaničke

separacije te separacija uslijed djelovanja elektroenergetski sila, tj, procesi koji spadaju u
mehaničku obradu

-biosušenje, biostabliziacija, kompostiranje i digestija (anaerobna ili aerobna) tj. procesi koji
spadaju u biološku obradu.

S obzirom na redoslijed obrade MBO postupci mogu se podijeliti:

MBO procese-mehanički, pa biološki postupak

BMO procese-biološki, pa mehanički postupak

-Kompostiranje- je primjer aerobnog postupka biološke obrade biootpada u prisutnosti zraka,

pari čemu nastaju ugljikov dioksid, voda, toplina i kao konačni proizvod kompost. Ovaj
postupak traje dugo, od 10-12 mjeseci. Ova vrsta obrade obavlja se na slobodno nasutim
hrpama organskog otpada. Glavni problem mogu biti neugodni mirisi, pa je potrebno pogone
udaljiti od urbanih sredina ili provesti mjere zaštite.

-Fermentacija/ anaerobna digestija- je anaerobni postupak kojim se kao rezultat dobiva

bioplin (plin koji proizvode mikrobi kod organske tvari). Dobiveni plin koristi se za dobivanje
el. energije na različite načine, izgaranjem u kotlovima ili u motorima s unutarnjim
izgaranjem. Anaerobna digestija već se neko vrijeme smatra veoma značajnom tehnologijom
za tretman otpada i dobivanje energije.

31. Što je kompostiranje a što fermentacija otpada?

Kompostiranje- je primjer aerobnog postupka biološke obrade biootpada u prisutnosti zraka,

pari čemu nastaju ugljikov dioksid, voda, toplina i kao konačni poizvod kompost. Ovaj
postupak traje dugo, od 10-12 mjeseci. Ova vrsta obrade obavlja se na slobodno nasutim
hrpama organskog otpada. Glavni problem mogu biti neugodni mirisi, pa je potrebno pogone
udaljiti od urbanih sredina ili provesti mjere zaštite.

Fermentacija/ anaerobna digestija- je anaerobni postupak kojim se kao rezultat dobiva bioplin
(plin koji proizvode mikrobi kod organske tvari). Dobiveni plin koristi se za dobivanje el.
energije na različite načine, izgaranjem u kotlovima ili u motorima s unutarnjim izgaranjem.
Anaerobna digestija već se neko vrijeme smatra veoma značajnom tehnologijom za tretman
otpada i dobivanje energije.

32. Opišite sanitarne deponije kao uređena odlagališta otpada.

Kako bi se okoliš zaštitio od onečišćenja, otpad treba odlagati pod nadzorom, i to na

sanitarnim odlagalištima (sanitarnim deponijama). To su posebno projektirana i izgrađena
sanitarna odlagališta. Sanitarno odlagališta je način odlaganja otpada (smeća), u kojem su
podzemne i oborinske vode i zrak zaštićeni od onečišćenja, kao i od neželjene prisutnosti
životinja i ljudi.

33. Opišite sustave zbrinjavanja ambalažnog otpada.

Gospodarenje ambalažnim otpadom je skup mjera koje podrazumijevaju odvojeno skupljanje

ambalažnog otpada i obradivanje ambalažnog otpada. Odvojeno skupljanje ambalažnog
otpada je skup organiziranih djelatnosti skupljanja, razvrstavanja i prijevoza ambalažnog
otpada, organiziranih izvan ili u sklopu mjera gospodarenja otpadom. Obrađivanje
ambalažnog otpada je postupak kojim se u mehaničkom, fizikalnom, termičkom, kemijskom
ili biološkom procesu mijenjaju svojstva otpada u svrhu smanjivanja količine, olakšava
rukovanje i poboljšava iskoristivost otpada.

34. Navedite primjere upotrebe biorazgradljivog materijala u proizvodnji ambalaže.

Najčešći primjer biorazgradivog materijala u proizvodnji ambalaže su biorazgradivi polimeri.

Njihova je razgradnja rezultat djelovanja mikroorganizama (bakterija, gljivica, algi) i ima za
posljedicu mineralizaciju do CO2 i H2O u aerobnim, odnosno do CO2 i CH4 u anaerobnim
uvjetima. Proizvode se iz sirovina porijeklom iz obnovljivih izvora.Jedan od najpoznatijih
biorazgradljivih polimera je polilaktid (PLA).

35. Što je opasni otpad i kako je reguliran njegov promet?

Opasni otpad je otpad određen kategorijama (generičkim tipovina) i sastojcima, a obavezno
sadrži jedno ili više svojstava utvrđenih Listom opasnog otpada (Uredba o kategorijama,
vrstama i klasifikaciji otpada s katalogom otpada i listom opasnog otpada). Sadrži neke od
sljedećih značajki: eksplozivnost, reaktivnost, zapaljivost, nadražljivost, toksičnost,
infektivnost, kancerogenost, korozivnost, mutagenost, svojstvo otpuštanja otrovnih plinova
kemijskom reakcijom ili biološkom razgradnjom. Mora se nadzirati i posebno zbrinjavati
prema strogim propisima (npr. Baselska konvencija).

Okoliš, gospodarstvo i održivi razvoj

1. Što je održivi razvoj, na koji način dolazi do održivog razvoja?

Prema WCED-u održivi razvoj: razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnje generacije, ne
ugrožavajući pritom budućnost sljedećih generacija. Proširena definicija obuhvaća i socijalnu
jednakost i pravičnost.

Svjetska komisija za okoliš i razvoj: razvoj kojim se ide u susret potrebama sadašnjosti tako
da se ne ugrožava mogućnost budućih generacija da zadovolje vlastite potrebe. U suštini
održivi razvoj je proces promjena unutar kojega su eksploatacija resursa, usmjeravanje
investicija, orijentacija tehnološkog razvoja i institucionalne promjene u harmoniji i
omogućavaju korištenje sadašnjih i budućih potencijala kako bi se zadovoljile ljudske potrebe
i aspiracije.

.Definicija koju su donijeli Svjetska unija za zaštitu prirode-IUCN, UN-ov program za okoliš-
UNEP, Svjetski fond za prirodu-WWF): Održivi razvoj je proces unaprjeđivanja kvalitete
ljudskog života koji se odvija u okvirima tzv. nosivog kapaciteta održivih ekosustava.

Do održivog razvoja dolazi nakon razvoja svijesti da postoje granice ekonomskog rasta koji se
temelji na iskorištavanju neobnovljivih prirodnih izvora te da postoje razne vrste onečišćenja
tla, rijeka i zraka kao popratnih pojava u proizvodnim procesima i uporabi novih tehnologija,
kao i ukazivanjem na dalekosežne posljedice koje na okoliš mogu imati nekontroliran rast, što
je dovelo do potreba definiranja koncepta održivog razvoja.
2. Koja su načela održivog razvoja

Načela održivog razvoja su:

Načelo okolišne održivosti – osigurava razvoj usklađen sa zahtjevom održavanja vitalnih

okolišnih procesa, biološke raznovrsnosti i bioloških resursa

Načelo socijalne i kulturne održivosti – osigurava razvoj usklađen s kulturnim i

tradicionalnim vrijednostima ljudskih zajednica i pridonosi jačanju njihova identiteta

Načelo gospodarske održivosti – osigurava gospodarski djelotvoran razvoj koji resursima

upravlja na način koji jamči njihovo jednako korištenje u narednim pokoljenjima.

3. Ukratko opišite povijesni put koncepta održivosti.

Nagli i nekontrolirani rast stanovništva u posljednjih stotinu godina, jačanje gospodarske

aktivnosti, razvoj međunarodne trgovine i sve veće potrebe za energijom i materijalnim
dobrima, imaju štetne ekološko-gospodarske posljedice za okoliš, koje se očituju ne samo u
području onečišćenja i iscrpljivanja prirodnih resursa nužnih za život, već i u području
potpunog smanjivanja kakvoće okoliša Ideja o održivom razvoju prvi je put iznesena na Prvoj
konferenciji UN-a o zaštiti okoliša u Stockholmu 1972. u kojoj je sudjelovalo 113 država i
oko 400 raznih organizacija. Početkom 1980-tih god. u okviru UN-a utemeljena je Svjetska
komisija za okoliš i razvoj (WCED) s ciljem definiranja dugoročne strategije razvoja i zaštite
okoliša. Komisija je publicirala izvješće Naša zajednička budućnost u kojem je ukazano na
posljedice koje na okoliš može imati nekontroliran ekonomski i populacijski rast. UN
sustavno promiče ekonomiju ali nažalost tek manji broj država to slijedi. Najsnažniji poticaj
globalnoj afirmaciji koncepta održivog razvoja dala je II. konferencija UN-a o okolišu i
razvoju održana u lipnju u Rio de Janeiru 1992. god., a rezultati su bili Deklaracija o okolišu i
razvoju i Agenda 21koja daje preporuke za održivo upravljanje zemljišnim, vodnim i
šumskim resursima u XXI. st. U Rio Deklaracije definiran je pojam održivog razvoja a
utemeljena je komisija za održivi razvoj koja se sastaje svake god. i razmatra i unaprjeđuje
provedbu Agende 21, ali nema ovlasti prozivati države na polaganje računa. Deklaracija o
okolišu i razvoju sadrži 27 načela za ostvarivanje održivog razvoja.

Na Karlovu sveučilištu 2003. donijeta je Praška deklaracija koja se zalaže da se obrazovanje o

okolišu uvede kao obaveznu u sve obrazovne profile svih sveučilišta u Europi te da se svaki
akademski građanin prođe makar jednosemestralni tečaj vezan za odnos čovjeka i prirode. u
Vilniusu 2005. god, usvojena je Strategija UNECE za obrazovanje za održivi razvoj.

4. Koju definiciju je predložila Brundtlandska komisija?

Održivi razvoj- razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnje generacije, ne ugrožavajući pritom
budućnost sljedećih generacija. Proširena definicija obuhvaća i socijalnu jednakost i
pravičnost.

5. Koja je uloga Brundtlandske komisije?

Njen zadatak je ˝istraživanje kritičnih pitanja okoliša i razvoja te iznalaženje ostvarivih

prijedloga za njihovo rješavanje, predlaganje novih oblika narodne suradnje na pitanjima koja
se tiču politika razvoja i okoliša, smjerova neophodnih promjena, uz podizanje razine
razumijevanja i posvećenosti pojedinaca, dobrovoljnih organizacija, poslovnih ustanova i
vlada˝. Ukratko uloga joj je definiranje dugoročne strategije razvoja i zaštite okoliša.

6. Što podrazumijeva održivi razvoj prema WCED-u?

Prema WCED-u, održivi razvoj je razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnje generacije, ne
ugrožavajući pritom budućnost sljedećih generacija.

7. Koji su najvažniji dokumenti doneseni na Skupu o Zemlji, opišite ih?

Najvažniji dokumenti doneseni na Skupu o zemlji su: Deklaracija o okolišu i razvoju (Rio
deklaracija) i Agenda 21 (Akcijski plan održivog razvoja za XXI. stoljeće).

Agenda 21 se ne ograničava na tradicionalnu agendu očuvanja okoliša, nego veliku pozornost

daje političkim, ekonomskim i financijskim pitanjima održivog razvoja. One daju preporuke
za održivo upravljanje zemljišnim, vodnim i šumskim resursima u XXI.st.

Deklaracija o okolišu sadrži 27 načela za ostvarivanje održivog razvoja kao npr: ljudska bića
imaju središnje mjesto u skrbi za održivi razvoj, države imaju pravo eksploatirati vlastite
izvore sukladno svojoj politici zaštite okoliša i razvoja, jednako pravo na razvoj imaju i
sadašnja i naredna pokoljenja, da bi se omogućila provedba koncepta održivog razvoja, zaštita
okoliša treba biti integralni dio razvojnog procesa, države trebaju donijeti djelotvorne propise
u području okoliša i dr.
8. Što je ekonomski održivi razvoj?

Ekonomski održiv razvoj pretpostavlja ostvarivanje gospodarskog rasta i učinkovitosti.

9. Što je komisija za održivi razvoj?

Komisija za održivi razvoj je utemeljena u Rio deklaraciji, a to je tijelo UN-a zaduženo za

praćenje učinaka započetih aktivnosti. Komisija se sastaje svake godine te razmatra i
unaprijeđuje provedbu Agende 21 u svakoj državi, ali nema ovlasti prozivati države na
polaganje računa.

10.Što je Deklaracija o okolišu i razvoju?

Deklaracija o okolišu i razvoju nastala kao rezultat II. Konferencije UN-a o okolišu i razvoju (održana u
Rio de Janeiru 1992. god.), ima 27 načela za ostvarivanje održivog razvoja, od kojih valja naglasiti:

Ljudska bića imaju središnje mjesto u skrbi za OR

Države imaju suvereno pravo eksploatirati vlastite izvore, sukladno svojoj politici zaštite okoliša i
razvoja, kao i odgovornost da osiguraju aktivnosti u okviru njihove jurisdikcije ili kontrole ako
prouzroče štetu okolišu drugih država

Jednako pravo na razvoj imaju i sadašnja i naredna pokoljenja

Da bi se omogućila provedba koncepta OR, zaštita okoliša treba biti integralni dio razvojnog procesa

Države trebaju surađivati u duhu globalnog partnerstva s ciljem očuvanja, zaštite i obnavljanja
zdravlja ljudi i jedinstva ekosustava Zemlje

Države trebaju surađivati na jačanju izgradnje unutarnjih kapaciteta u cilju OR, putem unaprijeđenja i
razmjene znanstvenog i tehnološkog znanja, usavršavanja performansi proizvođača i transfera
bezopasnih tehnologija

Države trebaju donjeti djelotvorne propise u području okoliša

Države trebaju surađivati na stvaranju povoljnog i otvorenog međunarodnog gospodarskog sustava

koji bi pridonio globalnom gospodarskom rastu i OR svih država, u cilju boljeg rješavanja problema
degradacije okoliša
Imajući u vidu da u načelu onaj koji je prouzročio oštećenje okoliša, treba snositi troškove sanacije
posljedica oštećenja, a nacionalna tijela trebaju unaprijeđivati i primjenjivati gospodarske
instrumente u zaštiti okoliša

Procjena utjecaja na okoliš, kao državni instrument, poduzimat će se za projekte i aktivnosti za koje
se osnovano pretpostavlja da bi mogli značajno negativno utjecati na okoliš.

11. Što je strategija UNECE?

Strategija UNECE (usvojena u Vilniusu 2005. god) za obrazovanje za OR, svrha koje
je uvođenje obrazovanja za OR u formalne obrazovne sustave, u sve relevantne
predmete te u neformalno i informalno obrazovanje.

12. Koji su bili raniji pristupi problematici rješavanja problema onečišćenja u

okolišu?

-˝uprljaj i bježi˝-migracija pučanstva s onečišćenih područja;

-˝razrijedi i rasprši- jedini način upravljanja otpadom u predindustrijskom dobu bazirano na

prirodnom kapacitetu samopročišćavanja˝

-˝koncentriraj i zadrži˝-jedno vrijeme smatrano za dobru metodu upravljanja otpadom na

zemlji, npr. za kontrolirano odlaganje toksičnog i nuklearnog otpada. Međutim uslijed
fizičkog propadanja kontejnera i kontrole bilo je nemoguće garantirani dugoročno skladištenje
bez pojave curenja te end-of-pipe tretman.

13. Zbog čega nije efikasan pristup „end-of-pipe“?

1960-tih izbjegavalo se ozbiljno rješavanje problema onečišćenja okoliša, uglavnom se radilo

na principima ˝upravljaj i bježi˝, ˝koncentriraj i zadrži˝ te tzv. ˝end-of-pipe˝ tretman, odnosno
uvođenje procesa pročišćavanja na kraju proizvodnog procesa. Ovaj tretman ima i
nusprodukte kao što su otpadni mulj, koji mora biti odložen ili spaljen, što stvara novi teret
zagađenja za okoliš.
14. Nacrtajte i detaljno opišite svaku stubu stepenica uspjeha održivog razvoja?

1. Industrijska ekologija- temeljeni princip je utvrđivanje i praćenje tokova materijala i

energije kroz različite proizvodne sustave, te njihove interakcije s okolišem. Glavni je cilj da
tehnologija radi s prirodom, a ne protiv nje. Industrijska ekologija je u principu
˝produkcijska˝ komponenta održivog razvoja. Najvažniji aspekt ove politike je taj da otpada
nema ni na jednom koraku proizvodnje jer je sav ˝otpad˝ ustvari resurs za neki drugi korak
proizvodnje.

2. Čistija proizvodnja- je ˝konceptualni i proceduralni pristup proizvodnji koji zahtijeva da

sve faze životnog ciklusa proizvoda trebaju biti ciljem prevencije i minimalizacije
kratkoročnih i dugoročnih rizika po ljude i okoliš.˝ Orijentira se na proizvodni proces
(smanjenje štetnih emisija, uporaba najbolje dostupne tehnologije i dr.), na proizvod
(smanjenje štetnog utjecaja kroz životni ciklus proizvoda), i na usluge (smanjenje štetnog
utjecaja kroz upravljanje uslugama koje proizvod pruža).

3. Sprječavanje zagađenja- postiže se reduciranjem sirovina, i to tako da se reduciraju ili

količine potencijalno opasne tvari koja bi mogla doći u okoliš, ili potencijalne opasnosti za
ljudsko zdravlje i okoliš . Više se fokusira na sam proces proizvodnje produkata.
4. Minimiziranje otpada- odnosi se na reduciranje što je moguće više opasnog otpada koji
nastaje, tretira se ili odlaže. Pridonosi smanjenju uporabe sirovina i recikliranja, kao i
smanjenju ukupnog volumena otpada i njegove toksičnosti.

5. Recikliranje- uvijek u procesima proizvodnje nastaju otpadni produkti koje je potrebno sve
više reciklirati. 2 načina:

a) tzv. closed-loop recikliranje-koje je produženi proces proizvodnje, tj. povrat otpada na

početak procesa koji se postiže tehnikama separacije.

b) tzv. straight recikliranje u kojem se otpad jednostavno koristi negdje drugdje ili na početku
nekog novog proizvodnog procesa.

6. Kontrola onečišćenja- temelji se na reduciranju volumena i toksičnosti otpada koji se ne

može reciklirati. Zbog visokog kapitala i značajnih operativnih zahvati provodi se kada se sve
mogućnosti iscrpe.

7. Zbrinjavanje otpada- posljednji korak. Svakoj od ovih stepenica treba se prikloniti

ekonomija, a posljedično od toga ima koristi i okoliš. Kako se na kraju sve svodi na
zbrinjavanje potreba i interesa čovjeka, profitirat će svi ljudi.

15. Što je industrijska proizvodnja?

To je proizvodnja koja podrazumijeva strojnu preradu sirovina ili poluproizvoda u gotovi

proizvod. Današnja industrijska proizvodnja ima značajan, negativan utjecaj na okoliš. S
jedne strane riječ je o velikom potrošaču sirovina i energije, a s druge o ljudskoj aktivnosti
koja pridonosi gomilanju otpada, zagađenju zraka, tla, vode i prirode, odnosno općenito
onečišćenju okoliša.

16. Što je čistija proizvodnja?

Čistija proizvodnja podrazumijeva neprekidnu primjenu integralne preventivne okolišne

strategije na proces, proizvod i uslugu radi povećanja sveukupne efikasnosti i redukcije rizika
po ljude i okoliš. Cilj čistije proizvodnje na prvom mjestu je uopće izbjegavanje onečišćenja,
a to traži mijenjanje odnosa, odgovorno okolišno upravljanje i vrednovanje ekoloških ciljeva.
Prema UNEP-u čistija je proizvodnja ˝kontinuirana primjena integralnih preventivnih
okolišnih strategija na procese, proizvode i usluge kako bi se povećala sveukupna
učinkovitost i smanjili rizici za ljude i okoliš˝.
17. Koji su principi vodilje strategije čistije proizvodnje?

načelo predostrožnosti, načelo prevencije i načelo integralnog pristupa.

18. Što je sprečavanje zagađenja?

Sprječavanje zagađenja- postiže se reduciranjem sirovina, i to tako da se reduciraju ili

količine potencijalno opasne tvari koja bi mogla doći u okoliš, ili potencijalne opasnosti za
ljudsko zdravlje i okoliš. Više se fokusira na sam proces proizvodnje produkata. To je jedna
od stepenica uspjeha održivog razvoja.

19. Što je minimalizacija otpada?

Minimiziranje otpada- odnosi se na reduciranje što je moguće više opasnog otpada koji
nastaje, tretira se ili odlaže. Pridonosi smanjenju uporabe sirovina i recikliranja, kao i
smanjenju ukupnog volumena otpada i njegove toksičnosti.

20. Što je kontrola onečišćenja?

Kontrola onečišćenja- temelji se na reduciranju volumena i toksičnosti otpada koji se ne može

reciklirati. Zbog visokog kapitala i značajnih operativnih zahvati provodi se kada se sve
mogućnosti iscrpe.

21. Što je ekološki otisak i kako ga računamo?

Ekološki otisak je površina zemlje potrebna za proizvodnju hrane, energije i drugih dobara
potrebnih da bi se zadržao sadašnji visoko-potrošački način života. Mjeri se u hektarima i
pokazuje koliko je svakome od nas, odnosno pojedinom gradu ili državi, potrebno površine da
zadovolji svoje potrebe u hrani, stanovanju, energiji, transportu ili zbrinjavanju otpada.

Ekološki otisak računamo tako da našu potrošnju (otisak) stavljamo u odnos s ponudom
(biokapacitetom) naše planete. Ukoliko je otisak neke populacije veći od biokapaciteta
određenog područja tada kažemo da smo u ekološkom minusu i obrnuto.

22. Zašto je bitan demografski rast?

Broj stanovnika na Zemlji je sve veći. Prije dvije tisuće godina na svijetu je živjelo oko 300
milijuna ljudi, a prema procjeni UN-a iz 2001. god, broj stanovnika na Zemlji 2050. god
dostići će 9,3 milijarde, a najveći porast bilježit će države u razvoju. Kakav pritisak na okoliš
izaziva ovaj trend rasta ilustrira činjenica da se početkom XX st gotovo nije ni govorilo o
okolišnim problemima, a danas smo svjedoci krize okoliša globalnih razmjera. Prema Hardinu
ukupni utjecaj ljudske populacije na okoliš jednak je umnošku utjecaja pojedinca na okoliš i
ukupnog broja stanovnika na Zemlji.

23. Što je HDI?

HDI ili Human Development Index (ljudski razvojni indeks) je uveden početkom devedesetih
godina 20. stoljeća od strane U-a, a svakoj državi daje bodove u rasponu od 0.001 do 1.0
temeljene na očekivanoj životnoj dobi, obrazovanju i dohotku, a na temelju bodova rangiraju
se države. Prema UN-u države sa HDI-om većim od 0,8 smatraju se razvijenima. Među prvih
dvadeset država prema HDI-u nalaze se države Europske unije (osim Grčke, Španjolske,
Portugala i 12 novih članica), članice EFTA-e (osim Lihtenštajna) i pet izvaneuropskih
država: Kanada, SAD, Australija, Japan i Novi Zeland. Mjeri kvalitetu života u nekom
društvu, a razvijen je unutar UN programa za razvoj. kombinira rezultate 3
područja:mogućnost dugog i zdravog života, mogućnost edukacije i mogućnost pristojnih
uvjeta za život.

24. Što je urbanizacija i kakav je njezin utjecaj na okoliš?

Urbanizacija je proces porasta gradskog stanovništva i preobražaj seoskih naselja u gradska,

odnosno širenje gradskog načina života u ruralna područja.

Utjecaj urbanizacije na okoliš je najčešće negativan a ogleda se u neracionalnom korištenju

prostora, osobito poljoprivrednih površina, povećanom zagađenju zraka, narušavanju
prirodnih krajobraza, stvaranju golemih količina otpada, povećanoj razini buke i
aerozagađenja itd.

25. Što je globalizacija i kako do nje dolazi?

Pojam globalizacije izveden je od riječi "global" što znači ukupnost. podrazumijeva proces
otvaranja i liberalizacije nacionalnih financijskih tržišta i njihovo stapanje u globalno tržište
kapitala. Proces ujedinjavanja svijeta u jednu cjelinu ili jedan sustav što je moguće
zahvaljujući informacijskom, telekomunikacijskom, tehnološkom napretku. Svijet postaje
međusobno integriran i sve što se događa lokalno može se oglasiti globalno.

Za globalizaciju može se reći da nastaje kao jedna od posljedica razvoja znanosti, suvremene
tehnologije, tržišne ekonomije, demokracije.
26. OPIŠITE UČINAK POLJOPRIVREDE NA OKOLIŠ!

Tlo se onečišćuje izravnim unošenjem kemijskih sredstava-pesticida. Pesticidi se uključuju u

hranidbeni lanac i dolazi do njihova nakupljanja u pojedinim tkivima. Otkriće motora i
napredak tehnike dovode do znatnijih promjena, obrada tla troši najviše energije. Velik
problem predstavlja erozija, a ona je u poljoprivredi uzrokovana neodgovarajućim
(poprečnim) oranjem. Degradacija tla u sušnim, polusušnim i umjereno vlažnim područjima je
veliki problem, a nastala je najvećim dijelom kao posljedica ljudskog djelovanja.
Zakiseljavanje tla može biti kao posljedica kiselih kiša, intenzivne gnojidbe mineralnim i
organskim gnojivima. Moderna poljoprivreda koristi kemijska sredstva-pesticide za suzbijanje
bolesti biljaka, korova, štetočina, što uzrokuje promjene u tlu. Za navodnjavanje oranica
koriste se često onečišćene otpadne vode koje sadrže teške metale:olovo, bakar, cink, živa idr.

27. Opšite utjecaj prometa na okoliš?

Ekspanzija prometa dovela je do niza negativnih čimbenika koji konstantno ugrožavaju

kvalitetu življenja (onečišćenje okoliša, zraka i vode zbog velike emisije štetnih plinova,
stvaranje buke i vibracija, zauzimanje prostora i površina). I u putničkom i u teretnom
prometu dolazi do nerazmjernog korištenja pojedinih oblika prometa. Promet, a posebno
cestovni, zbog upotrebe fosilnih goriva odgovoran je za 25% emisija ugljik oksida. Cestovni
promet, koji dominira i u putničkom i u teretnom prijevozu u najvećoj mjeri negativno utječe
na okoliš. Najveća prijetnja je konstantni porast emisije tzv stakleničkih plinova koji izravno
ili neizravno utječu na globalno zatopljavanje, promjenu klime, a time i na ljudsko zdravlje. I
drugi utjecaji, uključujući buku i zauzimanje površina, uvelike pridonose poremećajima u
ekosustavu.

28. Kakav utjecaj na okoliš ima razvoj masovnog turizma?

Razvoj masovnog turizma ima negativan utjecaj na okoliš. Najveći pritisci turizma na okoliš
uglavnom su koncentracije turističkih djelatnosti u relativno ograničenom prostoru i vremenu.
Posebno veliki problem u turizmu je povećanje gustoće stanovanja tijekom ljeta. Turizam kao
nijedna druga djelatnost koristi prostor koji svojim kvalitetama privlači turiste, služi za
izgradnju prometnica i prometnih sustava u svrhu povezivanja tržišta tur ponude i potražnje,
te za izgradnju prihvatnih kapaciteta. Prema Žuveli klasične štete okolišu su: onečišćenje
zraka, vode, mora, tla, povećana buka, povećanje otpada i sl.
29. Što je održivi turizam?

Održivi turizam podrazumijeva da se prirodni, povijesni i kulturni tur resursi zaštite za

kontinuiranu upotrebu i uživanje budućih, jednako kao i sadašnjih posjetitelja, a novi turisti su
svjesni potrebe očuvanja okoliša i zaštite resursne osnove. Prema UNWTO-u održivi tur
razvoj zadovoljava potrebe turista i njihovih domaćina štiteći i unaprjeđujući razvojne
mogućnosti. Želi ostvariti upravljanje resursima na način da ekonomske, socijalne i estetske
potrebe budu ostvarene tako da se održi kulturološki integritet, osnovni ekološki procesi,
biološka raznolikost te sustavi na kojima počiva život.

30. Što je energetika?

Energetika je gospodarska djelatnost koja se bavi proučavanjem i iskorištavanjem različitih

izovra energije te proizvodnjom električne energije koja je glavni pokretač razvoja ljudske
civilizacije i presudna je za opći napredak čovječanstva. S druge strane uporaba energije u
pravilu uzrokuje globalno, regionalno i lokalno onečišćenje.

31. Objasnite vezu energije i okoliša.

Prateći primarnu energiju do krajnjeg korisnika najveći je utjecaj fosilnih goriva, koja se s
jedne strane transformiraju u električnu energiju, u toplinsku ili energiju za hlađenje, te s
druge strane u mehaničku energiju. Pri tim transformacijama nastaju emisije koje utječu na
ekosustav, neke zagađujući lokalno, a neke djelujući globalno. I drugi oblici energije imaju
negativne posljedice na okoliš, npr hidroenergija koja podrazumijeva, zbog gradnje
akumulacijskih jezera, velike promjene koje, osim devastacije flore i faune na području
budućeg jezera, imaju utjecaj i na bliži okoliš, a kroz procese truljenja vegetacije, koja se u
akumulacijskom jezeru skuplja, i na same globalne procese. Nuklearna energija svojim
radioaktivnim otpadom, nije neutralna u odnosu na okoliš, a i novi obnovljivi energetski
izvori imaju svojih štetnih posljedica.

32. Što je promet i kakav je njegov uticaj na okoliš?

Promet je uslužna djelatnost kojom se obavlja prijenos ljudi, dobara, vijesti i energije s mjesta
na mjesto. Njegova ekspanzija je proizvela niz negativnih čimbenika koji konstantno
ugrožavaju kvalitetu življenja (onečišćenje okoliša, zraka i vode, zauzimanje prostora i
površina). Promet, a posebno cestovni, zbog upotrebe fosilnih goriva odgovoran je za 25%
globalnih emisija ugljik oksida. Cestovni promet, koji dmoinira i u putničkom i u teretnom
prijevozu, u usporedbi s ostalim granama prometa, u najvećoj mjeri negativno utječe na
okoliš. Najveća prijetnja je konstantni porast emisije tzv stakleničkih plinova koji izravno ili
neizravno utječu na globalno zagrijavanje, promjenu klime, a time i na ljudsko zdravlje. I
drugi utjecaji, uključujući buku i zauzimanje površina, uvelike pridonose poremećajima u
ekosustavu. Zračni promet je uzrok izravnog zagađenja ispuštanjem štetnih tvari te stvaranjem
buke, te smanjenjem ozonskog omotača oko Zemlje i time izravno povećava količinu i
energiju Sunčeve insolacije. Pomorski i rječni promet utječu na kvalitetu mora i rijeka, te u
vodene ekosustave dospjevaju otpad npr nafta, kemijska sredstva, fekalije itd. (27. pitanje)

33. Što je održivi promet?

Prema OECD-u održivi promet je promet koji ne ugrožava zdravlje ljudi i ekosustav te koji
realizira transportne zahtjeve tako da upotrijebi obnovljive resurse na razini koja je ispod
stope njihove regeneracije i da upotrijebi neobnovljive resurse na razini koja je ispod stope
razvoja obnovljivih supstituta.

34. Što je održiva poljoprivreda?

Održiva poljoprivreda je sustav proizvodnje koji objedinjuje ekološke i ekonomske elemente

proizvodnje, brigu za zdravlje ljudi i pri tome uzima u obzir različitosti poljoprivrede i
društvene zajednice. Održiva poljoprivreda predstavlja poljoprivredu koncipiranu tako da štiti
vodu, tlo, biljne i animalne genetske resurse, nije za okoliš degradirajuća, tehnički je
primjerena, ekonomski opstojna, a socijalno prihvatljiva.

35. Kakav je utjecaj šumarstva na okoliš?

Mnoge ljudske aktivnosti negativno utječu na stanje šuma. Prekomjerena sječa u nekim je
državama gotovo dovela do nestanka prirodnih šuma (deforestacija), koje su zamijenile
plantaže neautohtonog drveća, osjetljivog na biljne bolesti i štetnike. Sve veći klimatski
poremećaji, sušna razdoblja, poplave i sl ostavljaju traga na vitalnost šuma. Šume su posebno
osjetljive na utjecaj onečišćenja iz zraka. Šuma je nakad zauzimala skoro dvije trećine kopna,
ali danas je više od polovice šuma uništeno krčenjem i pretjeranom sječom. Nestajanje
površina pod šumom dovodi do negativnih posljedica u vidu biološke raznovrsnosti, globalnih
klimatskih poremećaja, kao i do ugrožavanja zdravlja i života velikog broja ljudi.

36. Na kojim načelima se zasniva ekoturizam?

Ekoturizam je način putovanja suvremenih i ekološki osvještenih turista kojim se podupire
očuvanje prirodnog okoliša i kulturnog naslijeđa te suradnja sa lokalnom zajednicom. Zasniva
se na 4 načela:

Okruženje – uljučuje prirodna područja, zaštićena područja koja izazivaju zanimanje u

biološkom, kulturološkom ili ekološkom smislu.

Koristi od očuvanja resursa – ne smije izazivati negativne utjecaje i njime se mora pravilno
upravljati.

Koristi za lokalno stanovništvo – mora donijeti gospodarske, kulturološke i društvene koristi

lokalnom stanovništvu.

Turistički doživljaj – treba uljučivati sastavnice obrazovanja i tumačenje prirodnih i

kulturoloških aspekata pojedinog mjesta, tur odredišta.

37. Koncept 4E.

Pronaći način da se zadovolji sve veća potreba za energijom, a da se pritom zagađenje okoliša
smanji na minimum, jedan je od većih izazova suvremenog svijeta. Učinkovitije korištenje
energije potrebno je zbog potrebe očuvanja okoliša i sve većih cijena energenata. Moguće je
povećano korištenje energije iz obnovljivih i alternativnih izvora, te efikasnije korištenje
raspoložive energije. Ova rješenja predstavljaju globalne ciljeve koji se često definiraju kroz
koncept 4E – energija, ekologija, ekonomija i efikasnost.

38. Skupina OECD/IEA za razvoj svjetske energetike iz 2008. razdoblje do 2030. godine
promatra kroz tri scenarija-navedite i ukratko objasnite?

Referentni scenarij – nudi viziju fosilno energetske budućnosti, u kojoj se potrošnja primerne
energije povećava za 45% do 2030., uz rast svih oblika energije. Posljedice su: rast emisija
CO2, udvostručenje koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi do kraja XXI i porast
globalne prosječne temperature zraka do 6C.

Scenarij 550 – osigurava dugoročnu stabilizaciju koncentracije stakleničkih plinova u

atmosferi na 550 ppm CO2e, što rezultira rastom globalne temperature zraka od samo 3C do
kraja XXI.
Scenarij 450 – planira dugoročnu stabilizaciju koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi
na 450 ppm CO2e, što bi rezultiralo rastom prosječne globalne temp zraka od svega 2C do
kraja XXI.

39. Što su obnovljivi izvori energije?

OIE-izvori energije koji se ne troše našim korištenjem. To su izvori energije koji se dobivaju
iz prirode te se mogu obnavljati, a danas se sve više koriste zbog svoje neškodljivosti prema
okolišu. Obnovljivi izvori energije (OIE) predstavljaju skup perspektivnih izvora energije,
koji neznatno oštećuju klimu, okoliš i zdravlje, ne uzrokuju krize i ratove te potiču lokalni
razvoj. Oni imaju potencijal obnavljanja u razumnom razdoblju i mogu se slobodno koristiti
bez opasnosti od iscrpljivanja. Međunarodna agencija za energiju definira obnovljivu
energiju kao energiju dobivenu iz prirodnih procesa koji se stalno obnavljaju. Mogu se
podijeliti u 2 skupine: tradicionalni OIE poput biomase i velike hidroelektrane, te na tzv. nove
OIE poput energije sunca, vjetra, geotermalne, itd.

40. Objasnite pojam hidroenergija i važnost energije vodenih tokova i energije mora.

Pod pojmom hidroenergije obuhvaćene su sve mogućnosti za dobivanje energije iz strujanja

vode u prirodi: iz kopnenih vodotoka (rijeka, potoka, kanala i sl.), iz morskih mijena (plime i
oseke) te iz morskih valova.

Energija vodenih tokova-hidroelektrane su energetska postrojenja koja energiju vodotoka

pretvaraju u el.energiju. Hidroenergija se smatra čistom i okolišno prihvatljivom jer ne
zagađuje atmosferu, ne pridonosi stvaranju kiselih kiša i ne uzrokuje stvaranje opasnog
otpada. Ipak, gradnja hidroelektrana uzrokuje promjene u ekosustavu riječnih tokova na
kojima se grade a negativne posljedice po okoliš su i usporenje toka rijeka radi stvaranja
akumulacijskih jezera i povećanje prosječne temperature vode.

Energija mora- trenutačno se energija mora vrlo rijetko koristi. Postoje tri osnovna tipa koja
se koriste u iskorištavanju energije mora. Mogu se koristiti valovi, odnosno energija valova,
oceanske energija plime i oseke, a osim toga može se koristiti i energija koja je posljedica
termičkih razlika i različitog saliniteta. Najviše se koristi energija valova, ali glavni problem
predstavlja činjenica da taj izvor energije ne može se ravnopravno koristiti u svim dijelovima
svijeta.
41. Objasnite mogućnost korištenja energije sunčeva zračenja.

Sunčeva energija je obnovljiv i neograničen izvor energije od kojeg, izravno ili neizravno,
potječe najveći dio drugih izvora energije na Zemlji. U užem smislu podrazumijeva količinu
energije koja je prenesena Sunčevim zračenjem, a izražava se u džulima. Energija Sunca
može se koristiti ili kao toplinska, ili se Sunčevo zračenje može izravno pretvarati u el.
energiju pomoću fotonaponskog efekta. Jedino pomoću fotonaponskih ćelija Sunčeva energija
može se pretvarati u el. energiju. Solarni kolektori pretvaraju sunčevu u toplinsku energiju
vode. Fotonaponske ćelije izravno pretvaraju Sunčevu u el.energiju.

42. 42. Objasnite mogućnost korištenja energije vjetra.

Moderno iskorištavanje energije vjetra kakvo danas poznajemo počelo je 1970.-tih kao
odgovor na svjetsku naftnu krizu 1973. Smatra se da je tehnički potencijal energije vjetra pet
puta je veći od konačne svjetske proizvodnje energije, tj. da je 40 puta veći od trenutačne
potražnje energije. Zbog varijabilnosti energije vjetra sa sadašnjom tehnologijom nije
isplativo proizvoditi više od 15% el. energije iz tog izvora. Pojam vjetroelektrana
podrazumijeva sustav za pretvorbu vjetra u el. energiju. Njegovim korištenjem energija vjetra
transformira se u mehaničku energiju. Dobre strane iskorištavanja ovog izvora energije jesu:
visoka pouzdanost rada postrojenja, nema troškova za gorivo i nema zagađivanja okoliša, a
loše strane su visoko troškovi izgradnje i promjenjivost brzine vjetra.

43. Biomasa – mogućnosti korištenja u proizvodnji energije.

Energija biomase je energija koja se dobiva iz biorazgradivih dijelova proizvoda, otpada i

ostataka poljoprivredne proizvodnje, šumarske i srodnih industrija. Energija iz biomase dolazi
u krutom, tekućem (biodizel, bioetanol..) i plinovitom stanju (bioplin, deponijskiplin).
Najčešće se koristi drvna masa koja je nastala kao sporedni proizvod ili otpad te ostatci koji se
ne mogu više iskoristiti. Takva se biomasa koristi kao gorivo u postrojenjima za proizvodnje
el. energije i toplinske energije ili se prerađuje u plinovita i tekuća goriva za primjenu u
vozilima i kućanstvima. Glavna prednost u korištenju je obilni potencijal. Procjenjuje se da se
biomasom može podmiriti od 5-13% potreba u energiji.

45. Što je bioplin, a što biodizel?

Bioplin- plinovito gorivo koje se dobiva anaerobnom razgradnja ili fermentacijom organskih
tvari, uključujući gnojivo, kanalizacijski mulj, komunalni otpad ili bilo koji drugi
biorazgradivi otpad. Nastaje procesom anaerobnog truljenja biomase i najčešće se sastoji od
oko 60% metana, 35% CO2, te 5% smjese vodika, dušika, amonijaka, sumporovodika, CO,
kisika i vodene pare. Koristi se za dobivanje toplinske ili el.energije izgaranjem u kotlovima,
plinskim motorima ili turbinama.

Biodizel-dobiva se od ulja uljane repice ili recikliranog otpadnog jestivog ulja. Izbor osnovne
sirovine za dobivanje biodizela zavisi od odgovarajućih uvjeta i prilika, pa se u Europi najviše
za proizvodnju koristi ulje uljane repice i ulje suncokreta. Osobine su mu vezane za smanjenje
onečišćenja okoliša.

46. Vodik kao gorivo budućnosti.

Vodik se na Zemlji nalazi u kombinaciji sa drugim elementima kao što su kisik, ugljik i dušik.
Da bi se mogao upotrebljavati kao izvor energije, treba ga odvojiti od tih elemenata. Razlog
što dosada nije zamijenio naftu je visoka cijena njegovog dobivanja. To je gorivo visoke
ogrjeve moći, s bitnom povoljnošću u odnosu na fosilna goriva: njegovim izgaranjem ne
onečišćuje se okoliš. U budućnosti bi se vodik trebao upotrebljavati za pogon vozila i
zrakoplova, kao i opskrbu energijom domova i ureda. Predstavlja gorivo budućnosti i za sada
je samo Island razvio načine njegova dobivanja i korištenja na ekološki čist način-el. energiju
potrebnu za elektrolizu vode dobivaju koristeći vodenu paru iz gejzira.

47. Što su obnovljivi izvori energije?

OIE-izvori energije koji se ne troše našim korištenjem. To su izvori energije koji se dobivaju
iz prirode te se mogu obnavljati, a danas se sve više koriste zbog svoje neškodljivosti prema
okolišu. Obnovljivi izvori energije (OIE) predstavljaju skup perspektivnih izvora energije,
koji neznatno oštećuju klimu, okoliš i zdravlje, ne uzrokuju krize i ratove te potiču lokalni
razvoj. Oni imaju potencijal obnavljanja u razumnom razdoblju i mogu se slobodno koristiti
bez opasnosti od iscrpljivanja. Međunarodna agencija za energiju definira obnovljivu energiju
kao energiju dobivenu iz prirodnih procesa koji se stalno obnavljaju. Mogu se podijeliti u 2
skupine: tradicionalni OIE poput biomase i velike hidroelektrane, te na tzv. nove OIE poput
energije sunca, vjetra, geotermalne, itd.

48. OIE - Globalni kontekst i stanje u BiH?

Obnovljivi izvori energije (OIE) uz energetsku efikasnost (EE) predstavljaju glavne temelje
energetske sigurnosti, održive energetike i ublažavanja klimatskih promjena.
U 2005. OIE su se globalno koristili za proizvodnju:

• 13% primarne energije;

• 18% električne energije;

• 12% toplinske i rashladne energije i

• 1% prometnih goriva.

S druge strane, možemo pratiti naizgled nezaustavljiv rast korištenja OIE. I u financijski
kriznoj 2008. godine bilježimo rast (6,3 milijarde dolara) ulaganja u zelene tehnologije, što je
porast za 38% u odnosu na prethodnu godinu. Od toga je najviše uloženo u solarnu
tehnologiju (40%, posebno u testiranje najnovijih oblika iskorištavanja kao što su
koncentrirani termalni solarni sustavi), a zatim slijede ulaganja u biogoriva (11%).

IZ GODINE U GODINU RAST INVESTICIJE U OIE 2011. GOD. JE REKORDNA GOD.

PO ULAGANJIMA. ULAGANJA SU ZA 5% VEĆA U ODNOSU NA 2010. TE 5 PUTA
VIŠE NA 2004. 5 DRŽAVA KOJE PREDNJAČE U UPORABI OIE SU: SAD,
NJEMAČKA,ŠPANJOLSKA, KINA I INDIJA. RAZVOJ OBNOVLJIVIH IZVORA
ENERGIJE ZNAČAJAN JE ZBOG:

OIE IMAJU VAŽNU ULOGU U SMANJENJU EMISIJE CO2 U ATMOSFERU

POVEĆANJE UDJELA OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE POVEĆAVCA

ENERGETSKU ODRŽIVOST SUSTAVA, POMAŽE I U POBOLJŠANJU SIGIRNOSTI
DOSTAVE NA NAČIN DA SMANJUJE OVISNOST O UVIZU ENERGETSKI SIROVINA
I ELE.ENERGIJE

OČEKUJE SE DA ĆE OIE POSTATI EKONOMSKI KONUKRETNI

KONVENCIONLANIM IZVORIMA ENERGIJE U SREDNJEM DO DUGOM
RAZDBOLJU

BiH je jedina država u EU koja do danas nema učinkovito zakonodavstvo o energiji i

energetskoj učinkovitosti, niti državne energetske strategije, sastavni dio kojih bi trebala biti
implementacija energentske učinkovitosti i korištenje OIE. BiH je kroz ugovor o energentskoj
zajednici (2005) obvezala da postane dio unutarnjeg energetskog tržišta. Obvezala se raditi
na promociji energy.učinkovitosti u skladu sa OR u smislu kreiranja uvjeta koji potiču
proizvođače i potrošače na racionalno korištenje energije koje je efikasno i okolišno
prihvaljivo. Sudjelovanjem u sporazumu o uspostavljanju energ.zajednice JI Europe BiH je
učinila značajne korake u adaptaciji svog energetskog sustava i tržišnih mehanizama prema
međunarodnim zahtjevima. Preostaje uraditi još mnogo toga npr.u područjima povećanja
ener.učinkovitosti korištenjem OIE, zaštite okoliša, povećanje rezervi nafte i plina itd.

49. Što je energetska sigurnost, a što je energetska učinkovitost (EE)?

Energetska sigurnost je važna sastavnica nacionalne sigurnosti država, jer ˝energetska

geoplitika svake država temelji se na njenom dugoročnom strateškom promišljanju i
djelovanju, kojim si nacionalne država osiguravaju odgovarajuću razinu svoje energetske,
odnosno nacionalne sigurnosti.˝

Energetska efikasnost je suma isplaniranih i provedenih mjera cilj kojih je korištenje

minimalno moguće količine energije tako da razina udobnosti i stopa proizvodnje ostanu
sačuvane, odnosno niz mjera i aktivnosti koje omogućavaju uporabu manje količine energije
za obavljanje istog posla. Pri tome se energetska efikasnost nikako se smije razumijevati kao
štednja energije jer je štednja uvijek popraćena određenim odricanjima, dok efikasna upotreba
energije nikada ne narušava uvjete rada i življenja.

50. Objasnite pojam EE na primjeru zgradarstva.

Najveći potencijal uštede energije leži u zgradarstvu, odnosno u načinu na koji su

projektiranje građevine te u načinu njihove uporabe. Na građevine trenutno otpada više od
40% potrošnje energije i emitiraju više od 30% stakleničkih plinova u EU-u. Zgrade su
najveći pojedinačni potrošač energije i veliki izvor emisija stakleničkih plinova, posebno
CO2. Povećanje energetske efikasnosti u zgradama jedan je od najučinkovitijih i
najisplativijih načina smanjenja štetnih emisija u okoliš, kao i smanjenja troškova za energiju.

Zbog velike potrošnje energije u zgradama, a istovremeno i najvećeg potencijala energetskih i

ekoloških ušteda, energetska efikasnost je danas prioritet suvremene arhitekture i energetike.

Na potrošnju energije u zgradi utječu:

1. karakteristike građevine,

2. energetski sustavi u zgradi,

3. klimatski uvjeti,
 4. navike korisnika.

Na potrošnju energije otpada čak 62% (kuhanje 12%, rasvjeta + uređaji + klimatizacija 15%).
Naravno taj udio varira ovisno o klimatskim uvjetima, toplinskoj zaštiti zgrade.

SUVREMENO POIMANJE OKOLIŠA I ZO

1. Teorije i vrste zaštite okoliša?

Postoje 3 dominirajuće teorije o zaštiti okoliša:

Antopocentrična teorija – polazi od toga da je čovjek u centru svijeta i da mu sve oko njega
stoji na raspolaganju za zadovoljenje njegovih potreba. Slijedom toga zaštita okoliša
namjenjena je isključivo zdravlju i životu ljudi te općem blagostanju čovječanstva, a temelji
se na filozofskom shvaćanju ekološke etike, prema kojem čovjek ima obavezu štititi pojedine
elemente okoliša u skladu sa svojim interesima.

Ekocentrična teorija – prirodu shvaća kao vrijednost za sebe, što vrijedi i za njezinu zaštitu
kao „pravo same prirode“. Prema ovoj teoriji priroda ima vlastito stanje, neovisno o njezinim
funkcijama za čovjeka, vlastite vrijednosti i samim time vlastito pravo egzistencije.

Resursno-ekonomska teorija – razmatra zaštitu prirodnih resursa, osobito onih koji su

obnovljivi, sa stajališta gospodarske koristi, uvažavajući pritom i potrebe budućih generacija.

Ovisno što je u središtu zaštite, razlikuju se 4 vrste zaštite okoliša:

Medijalna zaštita okoliša – usmjerena na medije okoliša, kao što su zrak, voda, tlo, šume i dr.
Za koje najčešće postoje posebni zakoni o zaštiti

Kauzalna zaštita okoliša – usmjerena na spriječavanje štetnog utjecaja i opasnosti prilikom

uporabe i korištenja određenih kemijskih preparata i sredstava zaštite, kojima se tretira flora i
tlo radi boljeg uspjevanja i roda

Vitalna – usmjerena na neposrednu zaštitu živih bića, životinjskog i biljnog svijeta, što
uključuje i njihove rijetke vrste
Integrirana – nije orijentirana na pojedine parcijalne dijelove, već na čitavo područje zaštite u
okviru kojeg mogu biti konkurentni i komplementarni zakonski propisi zaštite.

3. Što su akcijski planovi za zaštitu okoliša?

Akcijski planovi za zaštitu okoliša predstavlja razvojno-planski dokument, koji na temelju

procjene stanja okoliša, utvrđenih okolišnih problemai prioriteta, te definiranih
strategija/akcija, pridonosi unaprijeđenju stanja okoliša područja za koji se on izrađuje.
(Najpoznatiji je Agenda 21) Akcijski planovi predstavljaju konkretizaciju strategije, odnosno
cilj im je prijeći s riječi na djela utvrđivanjem konkretnih prioriteta za određeno područje.
Nakon što se neka akcija ili projekt uključi u Akcijski plan, dotične države i dionici dužni su
ih provoditi.

4. Što je NEAP?

Nacionalni akcijski plan za okoliš predstavlja okvir politike zaštite okoliša, jačanje institucija
i investiranja. Opći mu je cilj razviti sveobuhvatan program sa svrhom smanjenja zagađenja i
poboljšanja stanja okoliša uz što je moguće niže troškove. Također NEAP bi trebao tumačiti
strategije i politike u smislu praktičnih programa orijentiranih na problem, s naglaskom na
djelotvornu uporabu dostupnih financijskih i ljudskih resursa, te pridonijeti ostvarenju politika
OR.

5. Što je LEAP?

Lokalni akcijski plan za okoliš je u isto vrijeme i proces i dokument. To je proces u kojem se
kroz aktivan rad velikog broja sudionika stvara dokument na temelju kojeg se u kasnijim
fazama obavlja realizacija pojedinih aktivnosti vezanih uz zaštitu okoliša na lokalnoj razini,
odnosno plan konkretnih aktivnosti u području zaštite i unaprijeđenja okoliša, pri čemu nije
nužno da se LEAP odnosi samo na općinu, već se može donijeti i za dijelove općine ili druge
subjekte.

6. Što su Globalni ekološki pokreti i kako ih djelimo?

Globalni ekološki pokreti se javljaju 1950-ih god kao odgovor civilnog društva na rastuću
krizu okoliša uslijed imperativa ekonomskog rasta u suvremenom društvu. Svoj legitimitet
stječu na stockholmskoj Konferenciji UN-a o okolišu 1972., na kojoj je nevladinim ekološkim
organizacijama pružena prilika povezivanja i organiziranja oko zajedničkih ciljeva. Djele se
na tri generacije ekoloških pokreta: prva generacija obuhvaća razdoblje do 1960-ih kada su
bila aktualna pitanja zaštite divljeg života i prirodnih staništa, erozije tla i lokalnog zagađenja;
druga generacija od 1960-ih do kraja 1970-ih, a aktualna pitanja su rast stanovništva,
tehnologija, širenje pustinje, uporaba pesticida, smanjenje prirodnih resursa i smanjenje
zagađenja; treća generacija od 1980-ih pa do danas, o globalnom pokretu pozornost kojeg je
usmjerena na pitanja kiselih kiša, oštećenja ozonskog omotača, povlačenje prašuma, promjene
klime, gubitak biološke raznolikosti i GMO.

7. Na čemu se zasnivaju suvremeni pristupi zaštiti okoliša?

Suvremeni pristupi zaštiti okoliša zasnivaju se na konceptu održive proizvodnje i potrošnje

koji je zasnovan na tri stupa održivosti: ekonomiji, društvu i okolišu. Društvena dimenzija
vodi računa o jednakosti u i između generacija, kao što vodi brigu o zaštiti potrošača.
Ekonomska i dimenzija zaštite okoliša opisane su kao razdvajanje ekonomskog rasta od
degradacije okoliša putem istovremene promocije i ekonomskog rasta i zaštite okoliša.

8. Što je održiva proizvodnja i što podrazumjeva koncept 6R?

Održiva proizvodnja je stvaranje dobara i usluga korištenjem postupaka i sustava koji ne

zagađuju okoliš, štede energiju i prirodne resurse, ekonomični su, sigurni za zdravlje radnika,
zejednice i potrošača, te društvena i kreativna nagrada za sve radne ljude. Koncept održive
proizvodnje zasnovan je na konceptu 6R: reduce-reuse-recover-redesign-remanufacture-
recycle.

9. Što je održiva potrošnja?

Održiva potrošnja je korištenje usluga i srodnih proizvoda za osnovne ljudske potrebe koje
donosi bolju kakvoću života, a umanjuje korištenje prirodnih resursa i toksičnih tvari kao i
emisije otpada i zagačivača tijekom životnog ciklusa, tako da se ne ugroze potrebe budućih
generacija.

10. Što se podrazumjeva pod instrumentima zaštite okoliša?

Usvojene politike zaštite okoliša se provode putem različitih instrumenata zaštite okoliša
izbor kojih ovisi o specifičnosti svake države, odnosno njezinim političkim, ekonomskim,
socijalnim i drugim prilikama. Koje će instrumente koristiti određena država ovisi o tome za
koju se strategiju zaštite okoliša opredjelila – strategiju naredi i kontroliraj ili tržišnu
strategiju. Razlikuju se 3 skupine instrumenata politike zaštite okoliša:
Naredbodavno-nadzorni – koji izravno reguliraju zabrane i dozvole u proizvodnji i potrošnji
dobara i usluga

Ekonomski – instrumenti izravne i neizravne regulacije upravljanja okolišem

Dobrovoljni – proizišli iz spoznaje i htijenja proizvođača, potrošača i države u promicanju

ekološke ravnoteže.

11. Naredbodavno-nadzorni instrumenti.

Naredbodavno-nadzorni instrumenti, odnosno regulacijski instrumenti mogu se definirati kao

pravna regulativa kojoj je cilj izravno utjecati na zaštitu okoliša tako da se sankcionira
nepridržavanje zakona, propisa i standarda. S ciljem pravnog reguliranja zaštite okoliša
donose tzv opće okolišne zakone, kojima određuju osnovne okvire zaštite okoliša,
organizaciju državnih i lokalnih tijela za zaštitu okoliša, instrumente politike zaštite okoliša.

12. Definirajte ekonomske instrumente koji se primjenjuju u politici zaštite!

1. EKOLOŠKE PRISTOJBE -državni namet koji se do stanovite mjere može smatrati

troškom ili cijenom koju treba platiti zbog onečišćenja okoliša.

2. EKOLOŠKI POLOG- je sustav prethodnog polaganja pologa u visini dodatne naknade na

cijenu proizvoda potencijalnog onečišćivača.

3. UTRŽIVE DOZVOLE- su dozvole kojima se može trgovati, predstavljaju tržišni

instrument politike zaštite okoliša te služe za kontrolu onečišćenja okoliša i za čuvanje
prirodnih resursa.

4. EKOLOŠKO OSIGURANJE- rizik plaćanja ekoloških šteta prenosi se na osiguravatelja, a

visina iznosa premije ovisit će o mogućem riziku.

13. Ostali instrumenti zaštite okoliša.

Prema Beškaru postoji čitav niz ekonomskih i financijskih instrumenata zaštite okoliša koji se
koriste u provedbi politika zaštite okoliša, kako u svijetu tako i u domaćem okruženju. Među
njima se posebno ističu: utvrđivanje kapaciteta ekosustava, čiste, odnosno ekološki podobne
tehnologije, instrumenti ciljne skupine, ekološki usmjeren biznis, cost-benefit analiza te
različite ekološke studije.
14. Analiza društvenih koristi i troškova – cost-benefit analiza?

Analiza društvenih koristi i troškova – cost-benefit analiza je metoda ekonomske analize

kojom se uspoređuju i vrednuju sve prednosti i svi nedostatci nekog gospodarskog pothvata ili
projekta analizom troškova i koristi. Važna je za dodnošenje ispravne odluke i korekciju
projekata, a sve se češće koristi kao jedna od metoda za ocjenu prihvatljivosti neke
gospodarske aktivnosti u okolišu.

POLITIČKO - PRAVNI OKVIR MENADŽMENTA ZAŠTITE OKOLIŠA

1. Što su subjekti međunarodne politike i prava okoliša i koje razlikujemo?

Subjekti (akteri) politike i prava okoliša jesu nositelji provedbe aktivnosti i mjera koje kreira
politika i propisuje pravo okoliša. Općenito, razlikujemo četiri skupine subjekata u području
okoliša:

• međunarodne organizacije (vladine i nevladine);

• države;

• gospodarske subjekte (koji mogu imati nacionalni ili međunarodni karakter, a posebno
transnacionalne korporacije);

• građane (pojedince).

Pored spomenutih, moguće je posebno govoriti i o nekim drugim subjektima, kao što su:
političke stranke, stručne institucije, nevladine organizacije nacionalnog karaktera, pojedine
religiozne skupine itd.

2. Koja razlikujemo načela međunarodne politike i prava okoliša?

Temelj za provođenje mjera i aktivnosti politike i prava okoliša predstavljaju načela politike
okoliša. Razlikujemo četiri skupine načela:

1) načela koja služe za oblikovanje instrumenata globalne politike okoliša i okolišnog

razvoja;
2) načela koja se odnose na prekogranične sporove u vezi s okolišem;

3) načela razvoja unutarnjeg prava okoliša;

4) načela upravljanja međunarodnim institucijama u području okoliša.

3. Što su međunarodni multilateralni ugovori koji se izravno odnose na okoliš?

Države surađuju u zaštiti okoliša na temelju niza međunarodnih legalnih instrumenata

(konvencija, sporazuma, ugovora i dr.) i programa. Za njih se moraju učiniti promjene u
zakonodavnom sustavu, osigurati sredstva za implementaciju i inicirati administrativno-
institucionalne promjene u postojećem sustavu zaštite okoliša. Od osobite je važnosti obvezati
se na pristup informacijama i sudjelovanju javnosti. Na Konferenciji o okolišu i razvoju u Rio
de Janeiru (1992.) je posebno naglašena potreba globalne suradnje država u zaštiti i očuvanju
okoliša. Tada je usvojena Agenda 21, program za XXI. st., u kojem se predlaže niz
međusobno usklađenih akcija koje će razvoj učiniti gospodarski, društveno i okolišno
održivim. Međunarodni multilateralni ugovori koji se izravno odnose na okoliš su:

 međunarodna pravila opće naravi;

 međunarodna pravila zaštite globalne atmosfere;

 međunarodna pravila zaštite morskog okoliša;

 međunarodna pravila zaštite međunarodnih vodnih tokova;

 međunarodna pravila zaštite i održivog korištenja tla;

 međunarodna pravila zaštite prirode i bioraznolikosti;

 međunarodna pravila zaštite i održivog korištenja šuma;

 međunarodna pravila o nadzoru opasnog otpada;

 međunarodna pravila o opasnim kemikalijama;

 međunarodni dokumenti u području okoliša i njihov utjecaj na trgovinu.

4. Što su međunarodni multilateralni ugovori koji se izravno odnose na okoliš?

Međunarodno pravo okoliša se razvija još u 19. st. ali je nova era započela usvajajnjem
Deklaracije o čovjekovom okolišu (Stockholm, 1972. god.) Poticaj daljnjem razvoju dalo je
izvješće Komisije za okoliš I razvoj koja je pripremila koncepte održivog razvoja 1987. god.
Potom je došlo do usvajanja Agende 21 199. god u Riu. Države međusobno surađuju vezano
za zaštitu okoliša tako da svaka od njih mora napraviti promjene u svom zakonodavstvu,
osigurati resurse za implementaciju I sl.

5. Međunarodna pravila zaštite globalne atmosfere

- Okvirna konvencija Un o promjeni klime-UNFCCC (Rio de Janeiro, 1992)

- Protokol iz Kyota uz Okvirnu konvenciju UN-a o promjeni klime (Kyoto, 1999)

- Konvencija o prekograničnom onečišćenju zraka an velikim udaljenostima (Ženeva,

1979)

- Bečka konvencija o zaštiti ozonske ovojnice (Beč, 1985)

- Montrealski protokol o tvarima koje onečišćuju ozonski omotač (Montreal, 1987)

- Stockholmska konvencija o postojanim organskim onečišćujućim tvarima

(Stockholm, 2001)

6. Međunarodna pravila zaštite prirode i bioraznolikosti

- Konvencija UN-a o biološkoj raznolikosti (Rio de Janeiro, 1992)

-Konvencija o europskim krajobrazima (Firenca, 2000)

7. Koja je uloga međunarodnih organizacija u oblasti zaštite okoliša?

Uloga međunarodnih organizacija u oblasti zaštite okoliša se načelno ne razlikuje od uloge u

drugim oblastima, s tim što je sadržaj aktivnosti određen posebnostima oblasti o kojoj je riječ.
Njihova uloga se kreće u okvirima:
• unaprjeđivanja ukupne međunarodne suradnje;

• pripremanja i izrade međunarodnopravne regulative;

• sudjelovanja u ostvarivanju obveza iz međunarodnih ugovora;

• nadzora nad ostvarivanjem tih obveza.

8. Nabrojite međunarodne vladine organizacije u oblasti zaštite okoliša.

Najvažnije su:

• UN – Ujedinjeni narodi, u svom sustavu ima 16 specijaliziranih ustanova, od kojih su

najznačajnije FAO (za prehranu i poljporivredu), WMO (meteorologija), WHO (zdravstvo),
UNESCO (obrazovanje, znanost i kultura), WB (Svjetska banka);

• UNEP (program UN-a za okoliš); Radom sa brojim partnerima sudjeluje u zaštiti

okoliša te provedbi politika zaštite okoliša.

• GEF (Fond za globalni okoliš); Nezavisna financijska organizacija koja osigurava

sredstva za projekte vezane za bioraznolikost, klimatske promjene, vodu, ozonski sloj i sl.

• OECD (Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj); Područje djelovanje je

razvojna politika, energetika, razvoj trgovine, zapošljavanje, ekologija, znanost i tehnologija i
sl.

• IBRD (Svjetska banka za obnovu i razvoj) Cilj je smanjenje siromaštva u državama sa

srednjim stupnjem dohodka i siromašnim državama.

• REC (Regionalni centar za zaštitu okoliša za Srednju i Istočnu Europu); Neovisna,

neprofitna organizacija za zaštitu okoliša koja nastoji pomoći u rješavanju problema zaštite
okoliša u Srednjoj i Istočnoj Europi.)

Međunarodne nevladine organizacije (NGO)

Pojam se počeo koristiti sa uspostavljanjem UN-a. To je udruženje ili organizacija koja nije
pod nadležnošću vlade te je uglavnom nezavisna od vlade. Njima pripada posebno mjesto u
području zaštite okoliša; mogu bolje od institucializiranih vladinih tijela na samom terenu
pratiti učinke. Zadatak je i prikupljanje podataka, razvoj nacionalno ekoloških
zakonodavstava... Najpoznatiji su: GreenPeace, IUCN, FoE- Friends of the Earth, WWF...

9. Institucije mjerodavne za kreiranje i provedbu politike i prava EU-a

Tzv.institucionalni trokut je temelj djelovanja i čine ga tri institucije EU koje međusobno

usko surađuju:

1.Europski parlament- Predstavlja europske građane i sastavljen je od neposredno biranih

predstavnika građana iz država članica EU. Glavne su mu zadaće usvajanje europskih zakona,
provođenje demokratskog nadzora nad drugim institucijama EU-a, a osobito nad europskom
komisijom, utjecanje na proračunska sredstva EU-a jer s Vijećem EU-a dijeli ovlasti nad
proračunom EU-a, te može utjecati na način na koji se koriste proračunska sredstva.

2.Vijeće EU-glavno tijelo Unije za donošenje odluka poznato kao i Vijeće ministara, zastupa
države članice, a na njegovim sastancima sudjeluje po jedan ministar iz svake nacionalne
vlade EU-a. Zadaće vijeća EU-a su koordiniranje šire gospodarske i socijalne politike država
članica, sklapanje međunarodnih sporazuma između EU-a i drugih država ili međunarodnih
organizacija, odobravanje proračuna EU.a...

3.Europska komisija-djeluje neovisno od nacionalnih vlada, a čine je po jedan član iz svake

države članice EU-a koji su imenovani da bi upravljali Unijom i donosili odluke. Njezin je
zadataka zastupati i podupirati interese Unije kao cjeline, a komisija je politički odgovorna
Parlamentu koji ima ovlast izglasati joj nepovjerenje.

Ostale:

-Europski sud pravde-središnja pravosudna institucija čiji je zadatak osigurati da se

zakonodavstvo EU-a tumači i primjenjuje na isti način u svim državama članicama EU-a,
kako bi zakonodavstvo bilo jednako za sve.

-Europski revizorski sud-organizacija utemeljena u svrhu osiguravanja financijske korektnosti

između institucija.

-Europski gospodarski i socijalni odbor-savjetodavno tijelo ustanovljeno 1957. Rimskim

ugovorima.
-Odbor regija-savjetodavno tijelo koje se sastoji od predstavnika europskih regionalnih i
lokalnih vlati.On se mora konzultirati prije nego što se donesu odluke Unije o pitanjima koja
se tiču lokalne i regionalne vlasti.

-Europska investicijska banka-utemeljena Rimskim ugovorom 1958.,a glavna joj je zadaća

davati zajmove za projekte od europskog interesa.

-Europska središnja banka-utemeljena 1998.,sjedište je u Frankfurtu, a zadaća upravljati

eurom.

-Europska banka za obnovu i razvoj-utemeljena 1991.s ciljem da pomogne državama srednje i

istočne europe u njihovoj transformaciji.

-Statistički zavod EU-a (EUROSTAT)-obrađuje i objavljuje statističke podatke na razini EU.

-Europska agencija za okoliš-ima zadaću očuvati,zaštititi i unaprijediti kakvoću okoliša.

-Europska agencija za kemikalije-bavi se unaprjeđivanjem kakvoće života kroz osiguravanje

sigurnog korištenja kemikalija i poticanje inovacija.

10. Ciljevi i načela politike EU u oblasti okoliša

Politika Unije u području okoliša ima za cilj osiguranje visokog stupnja zaštite, vodeći
računa o raznolikosti stanja u različitim regijama EU-a.Najjasnije formulirani ciljevi EU-a u
području okoliša su u odredbi članka 191.Lisabonskog ugovora gdje je propisano da politika
EU mora pridonositi:

1)očuvanju,zaštiti i poboljšanju kakvoće okoliša

2)zaštiti ljudskog zdravlja

3)opreznom i racionalnom korištenju prirodnih resursa

4)na međunarodnom planu, unaprjeđenje mjera za suočavanje s regionalnim i globalnim

problemima okoliša.

Načela

1)Načelo zaštite-uzima u obzir regionalne specifičnosti

2)Načelo predostrožnosti-najčešće se odnosi na ljudske aktivnosti koje utječu na okoliš

3)Načelo prevencije-usmjerene na sprječavanje umjesto na ispravljanje posljedica štete

4)Načelo djelovanja na izvoru onečišćenja-poziva na akciju protiv štete na okoliš neposredno

na mjestu nastanka onečišćenja

5)Načelo ,,onečišćivač plaća“-onečišćivač podmiruje troškove uklanjanja posljedica štete

6)Načelo integriranog pristupa-uzimanje u obzir zahtjeva zaštite okoliša u provedbi svih vrsta
EU politika

7)Načelo supsidijarnosti-u kojem Unija poduzima radnje osim ako bi bile djelotvornije od
ranije poduzetih.

-Ostala načela:Održivog razvoja, načelo razmjernosti, načelo informiranja i sudjelovanja

javnosti

11. Akcijski programi EU u oblasti okoliša? Nema

Politike zaštite okoliša EU-a definiraju se akcijskim programima koji predstavljaju

dokumente koji na najširi način utvrđuju politiku EU-a u ovom području.Do sada je doneseno
6 akcijskih programa koji su se odnosili na određena vremenska razdoblja:

-Prvi i drugi akcijski program-usvojeni za razdoblje 1973.-1981.te predstavljaju početak

zaštite okoliša EU.Zasnivaju se na prevenciji, smanjivanju i uklanjanju negativnih
posljedica,očuvanju ekološke neravnoteže i racionalnom iskorištavanju prirodnih resursa.Kroz
ova 2 EAP došlo je do integracije pojedinačnih politika zaštite okoliša i uvođenja principa
,,onečišćivač plaća“

-Treći akcijski program-odnosi se za razdoblje 1983.-1987.i značajan je po tome što je

pripremljena prva zajednička strategija Zaštite okoliša s ciljem sprječavanja onečišćenja,
odnosno stavlja se naglasak na potrebu izrade studija utjecaja na okoliš.

-Četvrti akcijski program-1987.-1992., donosi novi pristup okolišu prema kojem visoki
standardi zaštite postaju imperativ gospodarskog i općeg razvoja.Utemeljuje se Europska
agencija za okoliš, počinje financiranje zelenih projekata od strane Europske investicijske
banke, a sve je značajnije uključivanje javnosti u pitanja vezana za okoliš.
-Peti akcijski program-Na putu prema održivosti.Donesen za razdoblje 1992.-1999., uveo je
nove mjere i naglasio potrebu za integriranjem politike okoliša u druge sektore
politike.Priroda ovoga Programa je drugačija jer sadržiokolišnu dimenziju šire strategije Unije
za postizanje održivosti.

-Šesti akcijski program-Okoliš 2010:Naša budućnost,naš izbor.Uzima u obzir sve nedostatke

prijašnjih programa i postavlja ih kao nove strateške ciljeve uvodeći mogućnost suradnje sa
industrijskim sektorom,a ističe 4 prioritetna područja:klimatske promjene,priroda i
bioraznolikost, okoliš i zdravlje i upravljanje prirodnim resursima i otpadom.Ovaj program
zasniva se na 7 tematskih strategija kojima se žele racionalizirati i modernizirati brojni
zakonodavni akti doneseni u predhodnim razdobljima.

12. Europa 2020: strategija za pametan, održiv i inkluzivni rast?

Ova je strategija kao nasljednica Lisabonske strategije usvojena zbog potrebe da se politike
preusmjere s upravljanja krizom na uvođenje srednjoročnih i dugoročnih reformi koje bi
trebale promicati rast i zapošljavanje, a istodobno osigurati održivost javnih financija.
Strategija Europa 2020 usmjerava se na rješavanje trenutačnih izazova te posebnu pozornost
pridaje znanju i inovacijama, jačanju niskougljičnoga gospodarstva, zapošljavanju i socijalnoj
koheziji.

13. Što je primarno zakonodavstvo EU?

15.Što je vodoravno zakonodavstvo EU?

Vodoravno (horizontalno) zakonodavstvo čine direktive koje reguliraju zaštitu okoliša i

srodna područja. One su više proceduralne nego tehničke jer propisuju postupke i mehanizme
za integriranje skrbi za okoliš u odluke koje se donose u javnom i privatnom sektoru, vezane
za korištenje zemljišta i upravljanje prirodnim dobrima. Obuhvaćaju integraciju zaštite
okoliša u sve gospodarske sektore, stratešku procjenu planova i programa, procjenu utjecaja
projekata na okoliš, pristup informacijama, izvještavanje o primjeni direktiva o okolišu.

Ovo zakonodavstvo uključuje:

Direktiva Procjena utjecaja na okoliš (EIA)-cilj joj je uspostavljanje i dogradnja sustava

procjene utjecaja na okoliš i privatnih projekata
Direktiva Strateška procjena utjecaja na okoliš (SEA)-cilj je postizanje visoke razine zaštite
okoliša i uvjeta za uključivanje svih čimbenika važnih za okoliš u proces pripreme i usvajanja
planova i programa

Direktiva Pristup informacijama koje se tiču okoliša – osnovni izvor EU u području pristupa
informacija koje se tiču okoliša

Direktiva Sudjelovanje javnosti u odlučivanju o pitanjima koje se tiču okoliša- osnovni

instrument EU za ostvarivanje ciljeva za sudjelovanje javnosti o odlučivanju o pitanjima koje
se tiču okoliša. kojim se omogućava sudjelovanje javnosti u izradi nacrta određenih planova i
programa

Direktiva Odgovornost za štetu u okolišu- prema ovoj direktivi ˝šteta u okolišu˝ definirana je
tako da obuhvaća štete koje se nanose na 3 elementa okoliša: zaštićene vrste i prirodna
staništa, štete vodama i štete zemljištu.

Direktiva LIFE + - Financijski instrumenti u području okoliša- cilj je doprinos provedbi,

dopunjavanju i razvoju politike Zajednice na području zaštite okoliša te potpora 6 akcijskog
programa

Direktiva o zaštiti okoliša putem kaznenog prava

Direktiva o ustanovljavanju infrastrukture za prostorne informacije u Europskoj zajednici

(INSPIRE)

Direktiva o ujednačavanju i racionalizaciji izvješća o provođenju određenih direktiva koje se

odnose na okoliš

Uredba o Europskoj agenciji za životnu sredinu (EEA) i Europskoj mreži za informacije i

promatranje (EIONET)

Uredbu o ustanovljavanju Europskog registra ispuštanja i prijenosa zagađujućih tvari

Preporuku o minimalnim kriterijima za inspekciju u području okoliša

16.Što je sektorsko zakonodavstvo EU?

I. KAKVOĆA ZRAKA-pravna stečevina EU u području zaštite zraka regulirana je propisima
koji pokrivaju procjenu i upravljanje kakvoćom vanjskog zraka, emisije iz stacioniranih
izvora, kakvoću proizvoda, razmjenu informacija i mobilne izvore. Jedan od ciljeva odnosi se
na postizanje takve razine kakvoće zraka koja neće imati za posljedicu neprihvatljive utjecaje
ili predstavljati rizik za ljudsko zdravlje i okoliš. jezgru zakonodavstva kojim je regulirana
kakvoća zraka čini 16 direktiva i 10 odluka. Direktiva EU iz sektora zraka obično se dijele na
3 vrste: kakvoću zraka, proizvode i sirovine, te praćenje i informacije. Neke od direktiva i
uredbi su : procjena i upravljanje kakvoćom zraka, kakvoća proizvoda i okvirna direktiva i
kakvoći zraka.

II. ZAŠTITA I UPRAVLJANJE VODAMA- najnoviji pristup zaštiti voda polazi od stavova
da efikasna zaštita voda zahtijeva legislativu kojom se regulira ograničenje emisija, ali i
legislativu o standardima kakvoće voda. Politika zaštite vode se nalazi u ˝mješovitoj
˝nadležnosti-s jedne strane mjere za ostvarenje ciljeva se kombiniraju između same EU i
država članica, a s druge strane za zaštitu voda mjerodavan je različit broj organa i institucija.
Izvore u području politike zaštite voda dijelimo u nekoliko stupova:propisi kojim se regulira
pitanje emisije opasnih tvari u površinske vode, propisi koji se utvrđuju ciljevi kakvoće voda,
propisi kojima se regulira tretman urbanih otpadnih voda, propisi u području zaštite rijeka,
propisi koji se odnose na zaštitu podzemnih voda, propisi kojim se regulira zaštita mora od
zagađenja.

III. UPRAVLJANJE OTPADOM I ČISTE TEHNOLOGIJE- 6 akcijskim ciljem utvrđeni su

opći i konkretni ciljevi u području upravljanja prirodnim resursima i otpadom kojim se
osigurava da potrošnja obnovljivih i neobnovljivih resursa ne prijeđe kapacitete okoliša kao i
da se dostigne razdvajanje korištenja resursa od ekonomskog rasta kroz značajna unaprjeđenja
resursne efikasnosti i smanjenja otpada. Politika EU o otpadu naglašava razvoj mjera kao što
su: promoviranje čistije proizvodnje, uklanjanje opasnih karakteristika otpada, uspostavljanje
tehničkih standarda koji bi ograničili sadržaj određenih opasnih tvari u proizvodima,
promoviranje ponovnog korištenja i reciklaže otpada, primjena ekonomskih instrumenta,
analiza životnog ciklusa proizvoda, razvoj sustava ekoobilježavanja.

IV. ZAŠTITA PRIRODE- Direktiva i pticama i Direktiva o staništima predstavljaju srž EU

zakonodavstva u zaštiti prirode. Njihova provedba odvija se kroz uspostavljanje ekološke
mreže NATURA 2000. Cilj mreže je osigurati dugoročni opstanak najvrjednijih i
najugroženijih europskih vrsta i staništa. Nije propisan postotak teritorija koji države trebaju
uključiti u mrežu. NATURA 2000 zasad uključuje oko 25 000 područja , što je čini najvećom
ekološkom mrežom na svijetu.

V. KONTROLA INDUSTRIJSKOG ZAGAĐIVANJA I UPRAVLJANJE RIZIKOM-

temeljni cilj propisa u području kontrole industrijskog zagađenja i upravljanja rizikom sastoji
se u sprječavanju, minimiziranju ili reguliranju industrijskog zagađenja na izvoru nastajanja.
Zakonodavstvo EU vezano uz ovo područje sastoji se od nekoliko propisa vezanih uz: 1.
kontrolu emisija iz industrijskih postrojenja i otpada; 2. kontrolu industrijskih rizika
uključujući opasne tvari i sustav upravljanja poslovima zaštite okoliša; 3. kontrolu proizvoda
kroz dodjelu znaka zaštite okoliša. Kontrolu industrijski rizika pokriva Direktiva o kontroli i
prevenciji od velikih industrijskih nesreća uključujući opasne tvari (SEVESO) i uredba o
sustavu upravljanja poslovima zaštite okoliša (EMAS EEC).

VI. KEMIKALIJE- u području sigurnog upravljanja kemikalijama EU je utvrdila nekoliko

ciljeva: zaštita ljudskog zdravlja i okoliša od štetnih učinaka kemikalija, usklađivanje
zakonodavstva država članica u području kemikalija, kako bi se izgradilo zajedničko tržište,
održivi razvoj koji bi podržao slobodan razvitak država članica i EU-a. Ti se ciljevi postižu
kroz zakonodavstvo EU, odnosno pravnu stečevinu novog pravnog okvira zaštite ljudskog
zdravlja i okoliša poznatog kao REACH-registracija, procjena, autorizacija i ograničavanje
kemikalija. Najznačajniji propisi u ovom području su. 1. Roterdamska konvencija o postupku
davanja suglasnosti za uvoz na temelju prethodnog obavještenja za određene opasne
kemikalije i pesticide u međunarodnoj trgovini, 2. Stockholmska konvencija o dugotrajnim
organskim zagađujućim tvarima tzv POPs konvencija, 3. Protokol o dugotrajnim organskim
zagađujućim tvarima, 4. Uredba Europskog parlamenta i Vijeća o uvozu i izvozu opasnih
kemikalija, 5. Uredba o klasifikaciji, obilježavanju i pakiranju kemikalija i preparata i drugo.
za područje kemikalija općenito su ključna 3 propisa koje je donijela Europska komisija:

1. Seveso II direktiva

2. REACH regulativa

3. CLP regulativa

REACH s CLP-om regulira promet i uporabu kemijskih supstanci, a Seveso II njihovu

lokaciju i industrijsku manipulaciju.
VII. GENETIČKI MODIFICIRANI ORGANIZMI-GMO- kao prioritetni navedeni su: 1.
razvoj odredbi i metoda procjene rizika, identifikacije, označavanja i utvrđivanja podrijetla
GMO-a kako bi se osiguralo efikasno praćenje i nadzor nad njihovim utjecajem na okoliš, 2.
brza ratifikacija i primjena kartaga protokola o biološkoj sigurnosti, 3. podrška u izradi
regulatornih okvira u trećim državama pružanjem tehničke i financijske pomoći. Trenutačno
se u praksi primjenjuju metode za namjerno ispuštanje GMO u okoliš. Prema EU, propisi koji
reguliraju pojedina pitanja iz područja GMO-a samo su jednim dijelom svrstani u područje
okoliša, dok je jedan dio propisa iz ovog područja u nekim drugim skupinama propisa kao što
su industrijska politika i unutarnje tržište, poljoprivreda, sigurnost hrane, zaštita potrošača i
javno zdravlje.

VIII. ZAŠTITA OD BUKE- utvrđena 2 pravca djelovanja: 1. opća politika u području buke
odnosno zajedničke metode za procjenu izloženosti buci, ograničavanje prijenosa buke,
razmjena informacija i iskustava, unaprjeđivanje programa u istraživanju buke, 2. smanjivanje
emisija na izvoru putem uvođenja obveznih tehničkih standarda za proizvode. Opći karakter
ima Direktiva o procjeni i upravljanju bukom u okolišu čiji je cilj definiranje zajedničkog
pristupa namijenjenog najprije izbjegavanju, sprječavanju ili smanjivanju štetnih djelovanja
uslijed izloženi buci u okolišu.

IX. NUKLEARNA SIGURNOST I RADIOAKTIVNI OTPAD-ukupna EU legislativa u

ovom području može se grupirati u nekoliko kategorija: međunarodne konvencije u području
nuklearne sigurnosti i upravljanja radioaktivnim otpadom i uredbe, direktive i drugi izvori
prava koji su doneseni od strane tijela EU. Od međunarodnih ugovora koji se izravno ili
neizravno odnose na područje nuklearne sigurnosti od značaja su:

1. Konvencija o nuklearnoj sigurnosti

2. Konvencija o ranom obavještavanju o nuklearnim nesrećama

3. Konvencija o pomoći u slučaju nuklearne nesreće ili radiološki izvanredne situacije

4. Zajednička konvencija o sigurnosti upravljanja upotrjebljenim gorivom i o sigurnosti

upravljanja radioaktivnim otpadom

5. Sporazum EZ za atomsku energiju i država nečlanica u sudjelovanju država nečlanica o

dogovorima Zajednice u pogledu rane razmjene informacija u slučaju radiološke opasnosti
X. CIVILNA ZAŠTITA- prioritetne aktivnosti u sprječavanju prirodnih o od čovjeka
izazvanih nesreća uključuju: 1. razvoj postojećih znanja radi unaprjeđivanja efikasnosti
preventivnih politika, 2. proširivanje i jačanje suradnje svih subjekata koji su uključeni u
upravljanje izvanrednim situacijama, 3. fokusiranje pravnih i financijskih instrumenta na
preventivne aktivnosti. Osobit je značaj međunarodne suradnje. Neki od značajnih propisa su:

1. Odluka vijeća kojom se ustanovljava mehanizam Zajednice za civilnu zaštitu

2. Odluka Vijeća kojom se ustanovljava financijski instrument za civilnu zaštitu

3. Rezolucija Vijeća o pomoći u području civilne zaštite

4. Rezolucija Vijeća u jačanju suradnje u obuci na području civilne zaštite

5. Direktiva o procjeni i upravljanju rizika od poplava

17. Navedite najčešći probleme koji se pojavljuju tijekom procesa transpozicije i usklađivanja
zakonodavstva s pravnom stečevinom EU-a.

18.Što je IPA?

IPA- program instrument za predpristupnu pomoć, glavni je instrument pomoći EU za države

kandidatkinje (Makedonija, Turska i Hrvatska) i potencijalne kandidatkinje (države tzv.
zapadnog Balkana) od 2007.-2013. god., te se smatra glavnim fondom pomoći. Svrha je
programa pomoći javnim tijelima i nevladinom sektoru u aktivnostima usklađivanja
nacionalnih zakonodavstava s pravnom stečevinom EU, pomoći im pri implementaciji
zakonodavstva, kao i pripremama i jačanjima institucija za korištenje Kohezijskog fonda.
Program ima 5 komponenti:

1. Pomoć u tranziciji i izgradnja institucija- predstavlja nastavak aktivnosti iz programa

PHARE, uz iznimku komponente ekonomske i socijalne kohezije

2. Prekogranična suradnja-financira zajedničke prekogranične aktivnosti država korisnica

programa IPA
3. Regionalni razvoj- predstavlja nastavak programa ISPA i komponente ekonomske i
socijalne kohezije programa PHARE, te financira infrastrukturne projekte većih razmjera na
području zaštite okoliša.

4. Razvoj ljudskih potencijala- preteča Europskog socijalnog fonda, financira projekte na

području socijalne kohezije u svrhu ostvarivanja ciljeva Europske strategije za zapošljavanje

5. Ruralni razvoj- osigurava financijska sredstva za projekte primjere pravne stečevine na

području poljoprivrede, kao i one kojom se potiče razvoj u ruralnim područjima.

BiH kao potencijalna kandidatkinja ima pristup dvjema komponentama: pomoć u tranziciji i
razvoju institucija i prekogranična suradnja. Strukturu koordinacije i upravljanja programom
IPA čine: državni koordinator za IPA (DIPAK); Odbor za pripremu projekta (PPC); Odbor za
upravljanje programima (PMC).

19. Kakva je financijska struktura komponenti IPA programa?

20. Opišite stanje okoliša država u tranziciji.

21. Navedite značajke okolišne politike država u tranziciji.

22. Što su „crne točke“ u okolišu.

23. Objasnite okolišnu budućnost tranzicijskih država.

24. Koji je institucionalni okvir politike okoliša u BiH?

25. Koji je zakonodavni okvir politike okoliša u BiH?

26. Koji su strateški okolišni dokumenti u BiH?

27. Ratifikacija globalnih okolišnih konvencija i protokola od strane BiH?

28. Opišite transponiranje EU zakonodavstva u pravni sustav BiH?

BiH je postala potencijalna država kandidatkinja za pridruživanje u EU nakon sastanka

Europskog vijeća u Thessaloniki u lipnju 2003., a Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju je
potpisan 16. lipnja 2008. i njime je stvoren okvir za suradnju BiH i EU. Segment okoliša je
financijski i pravno veoma zahtjevan jer je neophodno donijeti veliki broj novih zakonskih
propisa. Strateške mjere pristupanju moraju biti dopunjene i precizirane najvažnijim
okolišnim prioritetima, gdje poseban značaj ima gospodarenje podatcima, informacijama i
indikatorima. Uz dobru pripremu projekata, moguće je očekivati značajna predpristupna
sredstva. Razvoj politike okoliša u BiH je podržan putem CARDS programa, a cilj je jačanje
centralnih vladinih institucija odgovornih za okoliš i razvoj relevantnih politika. Postojeća
okolišna legislativa u entitetima i Distriktu Brčko bazirana je na ključnim direktivama EU-a o
okolišu, u okvirim tzv. dobrovoljnog polučlanstva Od 2006. godine, Europska komisija je,
kroz projekt Monitoring napretka država JI Europe za okolišnu legislativu, počela pratiti
stupanj transponiranosti EU okolišnih propisa u države JI Europe, uključujući BiH. Detaljno
se analiziraju svi članci i propisi iz oblasti okoliša.

29. Ukratko opišite stanje okoliša u BiH?

30. Koji su ekonomski instrumenti zaštite okoliša u BiH?

U BiH su u primjeni određeni ekonomski instrumenti zaštite okoliša, među kojima prednjače
naknade vezane uz korištenje prirodnih resursa i onečišćenje okoliša. Primarna uloga
ekonomskih instrumenata je smanjenje štetnih emisija kod subjekata primjene, a sekundarna
istodobno prikupljanje sredstava za druge aktivnosti zaštite okoliša. Oba entitetska zakona o
zaštiti okoliša, pored ekonomskih instrumenata (naknade, porezni poticaji za proizvodnju,
sustav refundiranja depozita) uključuju i administrativno-regulatorne elemente (sankcije,
naknadu okolišne štete i financijske naknade za eventualnu štetu). Zakoni priznaju i principe
“onečišćivač plaća“ i “korisnik plaća“. Osim toga, zaštita okoliša se financira i iz
“neekonomskih“ instrumenata kao što su entitetski proračun i proračun jedinica lokalne
samouprave, izvanproračunskih fondova, privatnih sredstava kroz sustav koncesija, iz
programa i fondova EU, UN-a i drugih organizacija. Ako je ekonomski moguće, uvijek je
bolje koristiti domaća financijska sredstva umjesto stranih kredita. Najrazvijeniji okolišni
instrumenti su u sektoru vodoprivrede koji uključuju naknadu za vodoopskrbu, naknadu za
eksploataciju vode, naknadu za zagađenje, naknade za vađenje materijala iz vodotoka i dr.

Promjena ponašanja u odnosu na okoliš postiže se putem naknada, pristojbi i novčanih

sankcija koje se naplaćuju korisnicima okolišnih resursa ili zagađivačima okoliša.
SUSTAVI UPRAVLJANJA OKOLIŠEM

1. Što je normizacija, a što ISO?

Normizacija je djelatnost, rezultat koje je dokument norma, odnosno to je djelatnost

uspostavljanja odredbi za opću i opetovanu upotrebu koje se odnose na postojeće ili moguće
probleme radi postizanja najboljeg stupnja uređenosti u danome kontekstu. Jedan od ciljeva
normizacije je osigurati zaštitu zdravlja, sigurnosti, zaštitu okoliša i potrošača.

ISO je Međunarodna organizacija za normizaciju. Zadaća joj je priprema, prihvaćanje i

objavljivanje internacionalnih normi.

2.

3. Iso certifikat 14001?

Međunarodni standard ISO 14001, kao temeljni standard iz obitelji ISO 14000-Sustavi
okolišnog upravljanja i Specifikacije sa smjernicama za upotrebu, predstavlja izmijenjenu
verziju BS 7750, standarda za upravljanje okolišem koji je razvio Britanski institut za
standarde. Definicija: Sustavno i dokumentirano potvrđivanje procesa objektivnog djelovanja
i ocjenjivanja činjenica za utvrđivanje je li sustav upravljanja okolišem neke organizacije
sukladan s EMS ocjenjivačkim kriterijima utvrđenim od strane organizacije i izmjenjujući
rezultate s upravom.

Primjenom ISO 14001 osigurava se sustavna identifikacija, upravljanje i kontinuirani nadzor

utjecaja na okoliš, obvezno je usklađivanje s primjenjivom nacionalnom zakonskom
regulativom i međunarodnim konvencijama i protokolima. zadnja verzija izdana je 2004. god
a temelji se na metodologiji poznatoj kao: Provedi-Provjeri-Postupi tj. osigurati dobru
kontroli kritičnim poslovnih aktivnosti u skladu s planom, provjeriti jesu li prethodno
definirani zahtjevi izvršeni i gdje je potrebi izvršiti korekciju.

4. Program ekološkog upravljanja i revizije-EMAS.

EMAS je financiran od strane Europske unije (Program ekološkog upravljanja i revizije).

EU Program ekološkog upravljanja i revizije-EMAS je upravljački program koji omogućuje

tvrtkama i drugim organizacijama procjenu, izvješće i poboljšanje svojih ekoloških
performansi. Izvorno je EMAS na raspolaganju od 1995. godine bio ograničen samo na
poduzeća u sektorima industrije, dok je od 2001. EMAS otvoren za sve gospodarske sektore,
uključujući javne i privatne usluge. U 2009. Uredba za EMAS je bila revidirana, te je nova
Uredba Europskog parlamenta i Vijeća stupila na snagu 11. siječnja 2010.

5. Što je strateška procjena utjecaja na okoliš i koji su joj osnovni ciljevi?

Strateška procjena utjecaja na okoliš je proces analize posljedica utjecaja na okoliš neke
politike, plana ili programa, sa stajališta unaprijeđenja kvalitete zaštite okoliša, smirivanjem
ili smanjivanjem negativnih posljedica, a ključni je input za donošenje odluka. Ima tri
osnovna cilja: proširenje granice vremenskog okvira koji je imala EIA; vrednovanje
posljedice utjecaja na okoliš prepostavljenih inicijativa politika, planova i programa;
uključivanje u sveobuhvatne političke okvire.

6. Navedite sličnosti i razlike između SEA i EIA?

7. Što je studija utjecaja na okoliš?

Studija o utjecaju zahvata na okoliš (SUO) je stručna podloga na temelju koje se provodi
procjena utjecaja zahvata na okoliš.

Ona sadrži sve potrebne podatke, dokumentaciju, obrazloženja i opise u tekstualnom i

grafičkom obliku, prijedlog ocjene prihvatljivosti zahvata i mjere zaštite okoliša u odnosu na
zahvat te, po potrebi, program praćenja stanja okoliša.

8. Što je upravljanje okolišem putem ekobilanciranja i ekološkog računovodstva?

9. Što podrazumijeva upravljanje okolišem putem procjene životnog ciklusa proizvoda?

10. Što su eko oznake i kako glasi eko oznak FBiH?

 JAVNOST I OKOLIŠ

1. O čemu govori Konvenciji o pristupu informacijama?

2. Što su ekološki aktivizam i ekološka svijest?

3.Što je Arhuška konvencija i na čemu se temelji?

Arhuška konvencija je međunarodni sporazum kojim su definirani zajednički standardi prava

javnosti na informiranje, sudjelovanje i pristup pravosuđu. Konvencija prepoznaje prava
građana- prava na informacije, sudjelovanje, pravosuđe kao i materijalna prava- na život u
okolišu pogodnom za zdravlje i dobrobit. Konvencija ne diskriminira, ima mehanizam za
praćenje provedbe i otvorena je država koje nisu članice ECE-a. Donesena je u Arhusu 1998.
godine.

Konvencija ne propisuje limite već osigurava mogućnost koja se gradi na čvrstim temeljima
dobre prakse i istinske posvećenosti. Ona se temelji na ukidanju državnog monopola u
području okoliša tako što javnosti omogućava pristup informacijama i aktivno sudjelovanje
zainteresirane javnosti u različitim procedurama u značajima za okoliš.

4. Navedite konkretne aktivnosti koje zahtijevaju sudjelovanje javnosti?