ВАСКО ПОПА „ДАЛЕКО В НАС“

“Далеко в нас

1.
Вдигаме ръце
Улицата по небето се катери
Свеждаме погледи
Покривите във земята слизат

От всяка болка
Която не споменаваме
По един кестен израства
И остава тайнствен зад нас

От всяка надежда
Която таим
По една звезда пониква
И се изплъзва недостижима пред нас

Чуваш ли куршума
Който кръжи около главата ни
Чуваш ли куршума
Който дебне целувката ни

2.
Ето го това е то неповиканото
Странно присъствие ето го

Трепет е на повърхността на чая в чашата

Ръжда която се хваща
По ръба на нашия смях
Змия свита на кълбо в дъното на огледалото
Дали ще мога да те укрия
От твоето лице във моето

Ето го третата сянка е

В нашата измислена разходка
Неочаквана бездна
Между нашите думи
Копита които тътнат
Под сводовете на небцата ни
Ще мога ли
На това непокоримо поле
Да ти издигна шатра от своите длани
3.
Неспокойно се разхождаш
из моите подочия

Върху невидимата решетка

Пред твоите устни
Голите ми думи зъзнат

Твоите ръце тъжно

В моите се вливат
Въздухът е непреходим

4.
Шушкат зелените ръкавици
По клоните на алеята

Вечерта под пазвата си ни носи

По път който следа не оставя

Дъждът пада на колене пред избягалите прозорци

Дворовете излизат от портите

И дълго гледат след нас

5.
През нощите изчезва тъмата

Железните клони хващат

Минувачите за ръцете

Само непознати комини

Свободно ходят по улиците
Прокарани през нашата безсъница

В олуците звездите ни гният

6.
Бдиш в бръчката между веждите ми
Чакаш да се разведели
На моето лице

Восъчната нощ
Едва е догоряла
До ноктите на зората

Черни тухли
Вече са покрили
Целия небесен свод
7.
Над мирните води
Зъбати очи летят

Около нас модри устни

По клоните шумят

Къщите ни се крият
Зад тесните рамене

Шепите ни се хващат
За безсилните облаци
Вените ни носят мътни
Постели и маси
С изпочупени кости
Пладнето на ръцете ни пада

И се смрачи

Отворен гроб върху лицето на земята

Върху твоето върху моето лице

8.
По кръстопътищата
Подочията на деня
Срещат ни се модри

Ако обърна глава

Слънцето от клоните ще падне
Съхранила си усмивките
В моите длани
Как да ги оживя

Сянката ми е все по-тежка

Някой й връзва крилата

Очи отваряш добра

Отместваш ме нямо
Нощта изненадана ме търси

В дъното на алеята
Платанът пали цигара

9.
Отровни зелени
Часове маршируват
През нашето чело
Пътуваме из тялото
С мълчание което влачат
Нашите погледи луди

Между клепките на очите

Притискам голия ти поглед
Болката в него да раздробя

10.
Как с тези копчета
Бронзови да гледаме

Смени се тъмата
С коси ни бичува

Как с този език

Хартиен да говорим

Думите ни сух го
Под небесата запалват

Как с това тяло

От жив пясък да съществуваме

Побеснелите челюсти
Го отнасят зърно по зърно

Как с тези дървени ръце

Лишени от листа да се прегръщаме

Погиват ни карамфилите от устните

Погиват във врелия пясък

11.
Къщите са преобърнали
Горчивите джобове на стаите
Вихърът да ги пребърка

Па дължината на ребрата ни
Уличните лампи
Събличат кървави рокли

Два листа от вестник сме

Сурово залепени
Върху раната на вечерта

Запалени птици
От веждите ми
Върху твоята ключица паднаха
12.
Текат коридори мътни
От миглите ни по лицето

С люто нажежена жица

Гневът ни поръбва мислите

Наежени ножици
Около голоръките ни думи

Отровният дъжд на вечността

Лакомо ни хапе

13.
Рушат се стълбовете които държат
небето

Пейката със нас бавно

В празнината попада

Нима довека да гнием

в каменно мълчание

През очите през челото

Думите ни ще поникнат

Разбягали са се дните

Нима довека да чакаме слънцето

През ребрата ни да се жлътне

Слушаме как сърцата ни

В гърлото на мъртвите стълбове туптят

Избягали сме от гърдите”

Превод: Светлозар Игов

Daleko u nama
Daleko u nama
1 

Dižemo ruke 
Ulica se u nebo penje 
Obaramo poglede 
Krovovi u zemlju silaze 
Iz svakog bola 
Koji ne spominjemo 
Po jedan kesten izraste 
I ostaje tajanstven za nama 
Iz svake nade 
Koju gajimo 
Po jedna zvezda nikne 
I odmiče nedostižna pred nama 
Čuješ li metak 
Koji nam oko glave obleće 
Čuješ li metak 
Koji nam poljubac vreba 

2 

Evo to je to nepozvano 
Strano prisustvo svoga 
Jeza je na pučini čaja u šolji 
Rđa što se hvata 
Na rubovima našeg smeha 
Zmija sklupčana u dnu ogledala 
Da li ću moći da te sklonim 
Iz tvoga lica u moje 
Evo ga treća je senka 
U našoj izmišljenoj šetnji 
Neočekivani ponor 
Između naših reči 
Kopita što tutnje 
Pod svodovima naših nepca 
Da li ću moći 
Na ovom nepočin-polju 
Da ti podignem šator od svojih dlanova 

3 

Uznemirena šetaš 
Podočnjacima mojim 
Na nevidljivoj rešeci 
Pred usnama tvojim 
Nage reči me zebu 
Otimamo trenutke 
Od bezobzirnih testera 
Ruke se tvoje tužno 
U moje ulivaju 
Vazduh je neprohodan 
4 

Šušte zelene rukavice 

Na granama drvoreda 
Veče nas pod pazuhom nosi 
Putem koji ne ostavlja trag 
Kiša pada na kolena 
Pred prozorima odbeglim 
Dvorišta izlaze iz kapija 
I dugo gledaju za nama 

5 

Noćima nestaje tama 

Čelične grane hvataju 
Prolaznike za ruke 
Samo nepoznati dimnjaci 
Slobodno hodaju ulicama 
Prosečenim kroz našu nesanicu 
U olucima zvezde nam trule 

6 

Bdiš mi u bori između veđa 

Čekaš da se razdani 
Na mome licu 
Voštana noć 
Tek je dogorela 
Do nokata praskozorja 
Crne opeke 
Već su popločale 
Ceo nebeski svod 

7 

Nad mirnim vodama 

Zubate oči lete 
Oko nas modre usne 
Na granama lepršaju 
Krici udaraju o plavet 
I padaju na jastuke 
Kuće nam se kriju 
Iza uskih leđa 
Šake hvataju 
Za nejake oblake 
Vene nam valjaju mutne 
Postelje i stolove 
Izlomljenih kostiju 
Podne na ruke nam palo 
I smrknulo se 
Otvorena raka na licu zemlje 
Na tvome na mome licu 

8 

Na raskrsnicama 
Podočnjaci dana 
Sreću nam se modri 
Ako okrenem glavu 
Sunce će s grane pasti 
Sahranila si osmehe 
U dlanovima mojim 
Kako da ih oživim 
Senka mi je sve teža 
Neko joj vezuje krila 
Oči otvaraš dobra 
Sklanjaš me nemo 
Noć me iznenadna traži 
U dnu drvoreda 
Platan cigaretu pali 

9 

Otrovni zeleni 
Časovi marširaju 
Preko našeg čela 
Putujemo iz tela 
Ćutanjem koje vuku 
Pogledi naši ludi 
Između očnih kapaka 
Stežem ti nagi pogled 
Bol u njemu da zdrobim 

10 

Kako dugmadima ovim 

Tučanim da gledamo 
Smeje nam se tama 
Kosama nas bičuje 
Kako jezikom ovim 
Papirnatim da govorimo 
Reči nam ga suvog 
Pod nepcima zapale 
Kako sa telom ovim 
Od živog peska da opstanemo 
Razularene kašike 
Odnose nam zrno po zrno 
Kako drvenim rukama ovim 
Lišenim lišća da se grlimo 
Ginu nam karanfili sa usana 
Ginu nam u vrelome pesku 

11 

Kuće su izvrnule 
Gorke džepove soba 
Da ih vihor pretraži 
Duž naših rebara 
Ulične svetiljke 
Svlače haljine krvave 
Dva smo lista novina 
Surovo zalepljena 
Na ranu večeri 
Zapaljene ptice 
iz obrva mojih 
na ključnjače su ti pale 

12 

Teku nam hodnici mutni 

Sa trepavica niz lice 
Ljutom usijanom žicom 
Gnev nam porubljuje misli 
Nakostrešene makaze 
Oko golorukih reči 
Otrovna kiša večnosti 
pohlepno nas ujeda 

13 

Ruše se stubovi koji nebo drže 

Klupa sa nama polako 
U prazno propada 
Zar da dovek čamimo 
U kamenom ćutanju 
Kroz oči kroz čelo 
Reči će nam prolijati 
Razbežali se dani 
Zar da dovek čekamo sunce 
Da nam se kroz rebra zažuti 
Slušamo kako nam srca 
U grlu mrtvih stubova lupaju 
Istrčali smo iz grudi 

14 

Očiju tvojih da nije 

Ne bi bilo neba 
U slepom našem stanu 
Smeha tvoga da nema 
Zidovi ne bi nikad 
Iz očiju nestajali 
Slavuja tvojih da nije 
Vrbe ne bi nikad 
Nežne preko praga prešle 
Ruku tvojih da nije 
Sunce ne bi nikad 
U snu našem prenoćilo 

15 

Ulice tvojih pogleda 

Nemaju kraja 
Laste iz tvojih zenica 
Na jug se sele 
sa jasika u grudima tvojim 
Lišće ne opada 
Na nebu tvojih reči 
sunce ne zalazi 

16 

Sijalicu dobru pališ 

U tuzi mojoj smeđoj 
Livadu mi prostireš 
Na grudima svojim 
Golubove okupljaš 
U radosti mojoj bele 
Cigaretu mojih briga 
U srcu svome gasiš 
U grozdu tamjanike 
Na moje usne čekaš 
17 

U moru bih spavao 

U zenice ti ronim 
Na pločniku bih cvetao 
U hodu ti leje crtam 
Na nebu bih se budio 
U smehu tvom ležaj spremam 
Igrao bih nevidljiv 
U srce ti se zatvaram 
Tišini bih te oteo 
U pesmu te oblačim 

18 

Dan ti bogat u naručju 

Nosim 
Mlade jele duž pogleda 
Sadim 
Gradovima tvog ćutanja 
Lutam 
Rosu ti sa trepavica 
Berem 
Noć vitku ti preko pasa 
Lomim 
Brižne zore sa krovova 
Zovem 

19 

Mladost nam lista 

Zelena duž svojih ulica 
Obrazi kuće sjaje se 
Kada prođemo 
Stopalima našim 
Pločnici igraju karte 
Zvezda smo iznenadna 
na licu prolaznika 
Jata iznenađenja 
Hranimo sa dlana 

20 

Iz tvojih dlanova 
Piju živu vodu ptice 
Plave i smeđe ptice 
Koje nam iz očiju izleću 
Kad nadaleko nema nijednog lovca 
Tvoji dlanovi obasjavaju 
Naše dve zamišljene grudve zemlje 
Kad sunce kasni 

21 

Ruke tvoje plamsaju 

Na ognjištu usred mog lica 
Ruke tvoje otvaraju mi dan 
Ruke tvoje cvetaju 
U udaljenoj pustinji u meni 
Gde još niko nije zakoračio 
Ruke tvoje sanjaju u mojima 
san svih ozvezdanih ruku na svetu 

22 

Naš dan je zelena jabuka 

Na dvoje presečena 
Gledam te 
Ti me ne vidiš 
Između nas je slepo sunce 
Na stepenicama 
Zagrljaj naš rastrgnut 
Zoveš me 
Ja te ne čujem 
Između nas je gluhi vazduh 
Po izlozima 
Usne moje traže 
Tvoj osmeh 
Na raskrsnici 
Poljubac naš pregažen 
Ruku sam ti dao 
Ti je ne osećaš 
Praznina te je zagrlila 
Po trgovima 
Suza tvoja traži 
Moje oči 
Uveče se dan moj mrtav 
S mrtvim tvojim danom sastane 
Samo u snu 
Istim predelom hodamo 

23 
Bez tvojih pogleda reka sam 
Koju su napustile obale 
Vetar me za ruku vodi 
Tvoje ruke odsekao je suton 
Bele ulice preda mnom beže 
I prsti se klone moga čela 
Na kome se svet zapalio 
Reči su mi u travu zarasle 
Tišina ti je raznela glas 
Stvari mi siva leđa okreću 
Po tami moga tela 
Opaka svetlost šestari 

24 

Idem 
Od jedne ruke do druge 
Gde si 
Zagrlio bih te 
Grlim tvoju odsutnost 
Poljubio bih ti glas 
Čujem smeh daljina 
Usne mi lice rastrgle 
Iz presahlih dlanova 
Blistava mi se pojavi 
Hteo bih da te vidim 
Pa oči zaklapam 
Idem 
Od jedne slepoočnice do druge 
Gde si 

25 

Patos sam žut 

U praznoj sobi u kojoj sediš 
Samo da me tvoja senka uteši 
I stepenište sam drveno 
Kojim iz sobe na ulicu silaziš 
Samo da se sa senkom tvojom poigram 
Lišće sam suvo 
Duž ulica kojim prolaziš 
Da tvoju senku čujem 
I stena sam naga kraj druma 
Kojim se udaljuješ 
Da me tvoja senka odene 
26 

U ovoj noći bez jutra 

Ko je ta svetiljka sa ugla 
Pogledom me tvojim obavija 
I prati do našeg oslepelog stana 
I svetli na pustim nasipima vena 
I ko je ta ptica 
Na napuklom nebu moga srca 
Jedina ptica 
Glasom me tvojim k sebi zove 
Jer ne ume bela 
na zemlju da sleti 

27 

Među dlanovima 
grejao sam ulicu 
Kojom si se vratila 
Glas ti je po krovovima 
Zaboravio belinu 
Časovi sa kojima sam samovao 
Dižu se pred tobom 
Sa snežnih stolica 

28 

Pod očnim kapcima 

Spavaju ti ljubičice 
Pretvaram se sav u sunce 
Nad tvojim ružnim snom 
Otvaraš mi širom 
Sve prozore na čelu 
Berem za tebe bele 
Lokvanje iz moje krvi 
Daješ zeleno lišće 
Mome stablu od pepela 

29 

Ovo su ti usne 
Koje vraćam 
Tvome vratu 
Ovo mi je mesečina 
Koju skidam 
Sa ramena tvojih 
Izgubili smo se 
U nepreglednim šumama 
Našeg sastanka 
U dlanovima mojim 
Zalaze i sviću 
Jabučice tvoje 
U grlu tvome 
Pale se i gase 
Zvezde moje plahe 
Pronašli smo se 
Na zlatnoj visoravni 
Daleko u nama 

30 

Sa tela sumrak svlačim 

Dan mi je našao lice 
Vetar kosu razveselio 
Pogled mi začuđen lista 
Senka iz sunca niče 
Svet na pragu srca stoji 
Opet obroncima plavim 
U glas ti bistri silazim 
Po našu čarobnu lampu