Školski esej

Tema: Euklionovo “zlato” (Plaut:”Tvrdica”)

Onda kada čovjekov život izgubi smisao i kada čovjek ne spozna prave vrijednosti, okrene se
materijalnom, nevažnom i jedinom prolaznijem od njega.

Tako je Euklion, siromašni starac, postao pohlepan i nesretan. Njegova škrtost prelazi u patološki
oblik i zbog toga je izgubio povjerenje u sve, pa čak i u svoje najbliže. Strah od gubitka novca ga
progoni i ulazi u njegov um. On je svoj novac sakrio od svakog, plašeći se da će ga izgubiti.
Zaboravio je šta je istinsko bogatstvo i postao rob materijalnom. Da, dolazi iz siromašne
porodice, i neko takav, kada dođe do bogatstva, plaši se da će ostati bez njega. Zapravo, svaki
čovjek, manje ili više, plaši se da će ostati bez svog novca, i to je normalno. Normalno je plašiti
se, ali u granicama. Euklion je zbog blaga postao bolesno pohlepan i sebičan, i kao takvog, ja ga
žalim. Teško je živjeti sa tom bolešću jer se čovjek izgubi u svijetu materijalizma. Materijalizam
ga vuče na dno i osljepljuje ga. Od nemira da ne izgubi novac i straha da živi ispunjen život,
Euklion nije poznavao sreću, nije mogao biti sretan. Možda je on mislio da je sretan, možda je
mislio da je blago koje je našao pravo bogatstvo, kao što mnogi i danas misle, ali ne, prevario se
kao što se mnogi i danas varaju. Pravo bogatstvo je vrijeme provedeno sa porodicom i prava
sreća je osjetiti da si voljen. To je smisao život, ali kao i Euklion, mnogi to zaboravljaju. Mislim
da je Euklion mogao biti voljen, mogao je biti istinski sretan i bogat, možda je to i bio prije nego
je pronašao blago, samo to nije primjetio. Iako ga žalim, mogu reći da ga nekako i razumijem
zašto ovako postupa. Ipak, to je ono nešto ljudsko što prepoznajemo i dan-danas u mnogim
ljudima, stoljećima nakon Plautovog djela. To 'nešto' je čovjekov preokret u ponašanju nakon što
se obogati, nakon što dođe na neku višu funkciju. Čovjeku se bogatstvo I moć obiju o glavu. I
danas bi mnogi ljudi postupili kao Euklion i uistinu je mnogo Eukliona oko nas. Mnogo je onih
koji čim dostignu neki veći nivo promijene svoje ponašanje. Materijalne stvari su prolazne, ali to
mnogi ljudi ne nogu da shvate i zbog toga dozvole da njihov imovinski status utiče na njihov
odnos prema drugim ljudima. Mnogi ljudi postanu kao i Euklion, zasljepljeni sumnjičavi.
Zaborave kako su živjeli prije toga, ne računajući na to da im u svakom momentu njihovo
bogatstvo može biti oduzeto, ili, još važnije, zaboravljaju na trenutak koji nas sve čeka, smrt. Ili
možda misle da će svoje bogatstvo ponijeti sa sobom, da će im nešto značiti poslije smrti.
Zaborave biti sretni, zaborave voljeti, zaborave smisao života, baš kao što je i Euklion zaboravio

Život je prekratak da bismo strahovali za nečim što ćemo svakako ostaviti iza sebe. Nikako ne
smijemo zaboraviti smisao života, a danas, kao i tada, mnogi ga zaboravljaju. Na kraju, na kraju
puta koji se zove život, kada stanemo pred Onog koji nas je stvorio, neće biti bitno bogatstvo
koje smo stekli u ovom prolaznom životu, bit će bitna naša djela. To je ono o čemu trebamo
razmišljati i čemu trebamo težiti. Kamo sreće da o tome razmišljamo…