FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI: “Zločin i kazna”

1) Teoriju o iznimnim pojedincima koji su činili loša djela da bi čovječanstvo mogli voditi u
napredniji svijet osuđujem, te je smatram neopravdanom. Povijest je najbolja učiteljica, a po uzoru na
povijesne događaje možemo zaključiti da je takvim pristupom više toga izgubljeno, nego dobiveno te
da je u određenim vremenima nasilan pristup djelovao iznimno negativno na razvoj društva. Vjerujem
da su se različite razmirice među ljudima mogle riješiti i na nenasilne načine, a ovaj nam roman točno
to i dokazuje. Prikazane su posljedice prelaženja preko vlastite savjesti i ljudskog morala, a čitajući je
jednostavno prepoznati njihove negativne aspekte.

2) Smatram da je tema ubojstva iznimno složena te da ju je moguće tumačiti sa mnogo različitih

stajališta. Moje je mišljenje, doduše, bazirano na tome u kojim je okolnostima ubojstvo počinjeno.
Mislim da o njima ovisi je li određen zločin prikaz čovjekove animalne prirodne ili nije. Što se tiče
Raskoljnikovih ubojstava ono prvo tj. ubojstvo babe lihvarke ne smatram izrazom njegove životinjske
prirode budući da je to bio vrlo promišljen postupak, a njena smrt nikome nije donijela zlo, već je
naprotiv, mnoge siromašne oslobodila dugova. Ubojstvo Lazarete, naime, smatram animalnim,
nepromišljenim i brzopletim postupkom koji se zbio iz čiste panike i ne poimanja ispravnijeg
postupka.

3), 4)

5) Psihološka proživljavanja glavnoga lika djela vrlo su osebujna, a njihovi iznimno kvalitetni i
detaljni opisi ono što ovaj klasik čini klasikom. Tijekom čitanja dobivamo uvid u mnogo različitih i
međusobno oprečnih psiholoških proživljavanja lika i njegovih raspoloženja. Pri samom početku
romana Raskoljnikov je vrlo odlučan i samouvjeren u svoje odluke, promišljanja i ideje koje bazira na
teoriji o uklanjanju problema koji koče napredak društva bez obzira na sredstvo kojim bi se to
počinilo. U isto vrijeme, autor nam prikazuje i onu nesigurniju stranu glavnoga junaka te opisuje
njegovu neodlučnost, promijene raspoloženja i predomišljanja. Primjer toga je Raskoljnikovljeno
propitkivanje vlastite odluke o ubojstvu babe lihvarke te premišljanje o tome smatra li i dalje da je to
nešto što želi učiniti. Psihološka proživljavanja lika dosežu jedan od svojih vrhunaca upravo nakon
toga ubojstva. Raskoljnikov se osamljuje, razbolijeva te se zatvara u sebe. Ponovno se javlja njegova
neodlučnost i promišljanje o tome treba li se predati policiji ili ne. Također pada i u stanje paranoje
gdje u potpunosti bezazlene rečenice policajaca smatra optužbama ili znakovima da su ga uhvatili pri
počinjavanju zločina. U ovim trenutcima Raskoljnikov postaje psihički nestabilan i ne u skladu s
realnošću. On je vrlo emocionalna osoba bez obzira na to što se voli smatrati hladnim i podlim.
Njegova tvrdoglavost i ego te konstantne unutarnje borbe iznimno ga iscrpljuju i odmiču od realnosti.
Nakon nekog vremena, odvaži se odustati od borbe sa samim sobom te odlučuje, nakon pomnog
razmišljanja, svoju tajnu odati Sonji. Pri kraju romana Raskoljnikovljeva neodlučnost stagnira te se
pod utjecajem Sonjinih ohrabrivanja predaje policiji. U epilogu djela Raskoljnikova se ćud u
potpunosti mijenja te on sada postaje ponizan, ispunjen ljubavlju prema Sonji te se kaje za svoje
postupke.

6) Društveni problemi ovoga romana i način na koji su prikazani upravo su ono što ga čini tolikim
bezvremenskim klasikom. U prvom je planu siromaštvo toliko da uništava ljudsko dostojanstvo i sve
nedaće koje ono nosi. Vrlo je pomno opisano, a tome pridonosi i velika većina likova koja je
siromašna. Neki od takvih likova su i sami Raskoljnikov i njegova obitelj, Sonja, Katerina Ivanovna i
njena djeca... Siromaštvo je, iz ženske perspektive, prikazano kao nerješivi problem te na čitateljima
ostaje snažan dojam bespomoćnosti žena toga vremena. Pod socijalne probleme ovoga romana također
možemo pribrojiti prostituciju, nerazvijenost medicine, ovisnosti, većinom alkoholizam,
neobrazovanost te ograničenost obrazovanja samo za više slojeve društva.

7)

8) Raskoljnikov je ujedno i glavni lik romana i predstavnik nekoliko različitih ideja. Jedna od tih je i
njegova racionalistička teorija o podjeli ljudi na “obične” i “neobične”, odnosno na “Napoleone” i
“uši”. Cijela se radnja romana zapravo odvija oko junakovog ispitivanja te ideje. Važno je napomenuti
da Raskoljnikov sebi dodjeljuje ulogu “neobičnog” čovjeka te to kroz svoje postupke pokušava i
dokazati. Djelo završava zaključkom da je Raskoljnikova teorija neispravna te svoj dualni pogled na
čovječanstvo zamjenjuje istinskim odnosom prema bližnjima i tako postaje cjelovit.
Sonja je lik koji utjelovljuje ideju suprotnu Raskoljnikovoj. Ona je iznimno dobra, čista srca,
posvećena pomaganju svojoj obitelji i požrtvovna. Pisac u opreku stavlja Raskoljnikovo ubojstvo i
Sonju koja je “ubila sebe” iz ljubavi prema svojoj obitelji i suosjećanja prema njima. Svoje milosrđe i
ideje o pravilnom načinu života temelji na Bibliji i vjeri u Boga, a vjeruje i u iskupljenje patnjom i
praštanje. Simbol te ideje je križ kojega uvijek nosi, a pri kraju djela nagovara i Raskoljnikova da
primi križ od čempresovine čime je simboliziran njegov odabir pravilnoga životnog puta.
Dunja je pokorna i poslušna mlada djevojka koja vjeruje u zakone i pravila, no, za razliku od Sonje
koja žrtvuje sebe za Raskoljnikovljevo spasenje, Dunja odbija učiniti to isto za Svidrigajlova. Ako
bismo ju uspoređivali sa Raskoljnikovom i Sonjom, mogli bismo zaključiti da su njezine osobine
savršena mješavina njihovih. Naime, kada puca na Svidrigajlova, Dunja pokazuje da ima i mračnu
stranu, onu koja se ne pokorava pred svakime, za razliku od Sonje koju je sam Raskoljnikov nazivao
sveticom.
9) Uz razna druga obilježja, ovaj roman ima i ona kriminalistička. Ona se, naime, najviše očitavaju pri
opisima Raskoljnikovljevog zločina te njegovih susreta s policijom. Prikazi planiranja ubojstva,
počinjavanja istog, prikrivanja tragova i psihički iscrpljujući Raskoljnikovljevi razgovori sa
istražiteljem Porfirijem najbolji su primjeri takvih. Sa značajkama kriminalističkog romana se
susrećemo tijekom cijeloga djela, a njihov vrhunac je pri samom ubojstvu te pri predaji Raskoljnikova
policiji i prognanstvu.

10) Raskoljnikova teorija o iznimnome pojedincu je okosnica cijele radnje romana. Naime, njegova
racionalistička teorija dijeli čovječanstvo na “obične” i “neobične”, točnije na “Napoleone” i “uši”.
Radnja romana vrti se oko Raskoljnikova dokazivanja te teorije te iskušavanja samoga sebe. Pokušava
dokazati samome sebi da je jedan od “neobičnih”, jedan od “Napoleona”. U Raskoljnikovljevoj teoriji,
“obični” ljudi moraju biti pokorni zakonima koje donose “neobični” ljudi, dok “neobični” imaju pravo
kršiti te zakone ako to doprinosi dobrobiti čovječanstva. “Obični” ljudi predstavnici su pristojnosti,
poslušnosti, pokornosti i gluposti, dok “neobični” ljudi predstavljaju inteligenciju, inovativnost i
napredak.

“A ta je misao da se ljudi po prirodnom zakonu dijele uopće na dvije vrste: na nižu (običnu), to jest,
da tako reknem, na materijal koji služi jedino za rađanje sličnih stvorenja, i na ljude odista, to jest na
one u kojima ima dara ili talenta da svojoj sredini reknu novu riječ. Podvrste su tu, dabome,
nebrojene, ali one se dvije vrste razlikuju prilično oštro po svojim crtama: prva vrsta, to jest
materijal, to su uopće ljudi, po svojoj prirodi konzervativni, pristoji, žive u poslušnosti i vole da budu
poslušni. (...) Druga vrsta: svi krše zakon, rušioci su ili bar skloni tome, sudeći po sposobnostima. (...)
Oni prvi čuvaju svijet i množe ga brojem; ovi drugi pokreću svijet i vode ga prema cilju.”

11) Po mome je mišljenju tema potlačenosti žena najzanimljivija za analiziranje pri kritičkom
razmišljanju o tadašnjem životu. Za ovu temu imamo napretek primjera koji se spominju tijekom
cijeloga djela. Najpotlačeniji likovi su Dunja koja nema prava izabrati hoće li se udati ili neće, već to
određuju muškarci oko nje, Sonja koja je prisiljena na prostituciju jer je to bio jedini način na koji su
neobrazovane žene mogle zarađivati te šesnaestogodišnja djevojčica koja je bila primorana udati se za
Svidrigajlova. Sljedeća tema jest kritiziranje kapitalizma te utjecaj istoga na ponašanje ljudi.
Dostojevski često diskreditira takav ekonomski i društveni sustav te ga krivi za većinu loših postupaka
likova. Nekoliko se puta u djelu spomenuo ruski pravosudni sustav i njegovi negativni aspekti. Opisan
je strah koji građani osjećaju kada se spominje Sibir i prognanstvo.

12) Način na koji sam interpretirala Sonjin lik se razlikuje od realističnoga stila djela, što je vidljivo
kroz njene intencije i obrazloženja iza donošenja odluka. Naglašavajući da se njezin lik može
poistovjetiti s mnogim osobinama likova u djelu, upravo čin zanemarivanja osobnih problema kako bi
pružila Raskoljnikovu svoju pomoć čitatelju ostavlja dojam nepromišljeno širokogrudne osobe koja se
tom karakteristikom može povezati s idealističnim stilom. Većina bi slično postupila da se radi o
bliskoj i voljenoj osobi, no Sonja tek upoznavši Raskoljnikova dolazi do odluke ostavljanja života
kakvoga je do tada vodila zbog poistovječivanja s djelom koje je počinio. Iako je ova odluka samo
jedna naspram mnogih koja spadaju u realistični izričaj djela, nosi mnogo veći utjecaj od istih zbog
magnitude geste koja je postignuta velikim omjerom između bitnosti odnosa s tom osobom i samoga
čina.

13) Raskoljnikov je predstavljen kao lik opterećen svojim mislima i dugim promišljanjima pri
donošenju odluka što zapravo doprinosi dinamičnosti djela jer čitatelji mogu kontruktivno kritizirati i
poistovjećivati se s njegovim unutarnjim sukobom. Dijeli osobinu mnogih ljudi zbog koje misli da je
pametniji od većine što eventualno vodi do njegova „raskola“. Motiv iza njegovih odluka je napredak
društva što znači da su nastale uslijed socijalnih događanja, a činjenica da unutarnjom analizom
evaluira postupke kako bi postigao glavni cilj što je ujedno i glavni motiv dolazimo do zaključka da su
njegovi postupci takđer psihološki motivirani. Nakon ubojstva Aljone Ivanovne koje je imalo smisla
oslanjavši se na Raskoljnikov tok misli, kasnije u djelu ipak dolazi do zaključka da nije u poziciji
donošenja odluke da počini taj čin što nas dovodi do svojevrsne pouke ovoga djela koja poručuje da
ljudi tek shvaćaju koliko su u krivu nakon što vide posljedice svojih postupaka.
14) Raskoljnikov je kroz roman nerijetko u stanju halucinacija ili sna koji omogućavaju uvid u
njegovu podsvijest. Točnije, tijekom djela se javljaju četiri važnija sna čije su mogućnosti
interpretacije beskrajne, no vrlo je jednostavno zaključiti da je svaki od tih snova povezan s
događajima koji mu prethode i koji ga slijede, ali i s drugim likovima koje Raskoljnikov susreće.

Prvi je san smješten u Raskoljnikovljevom djetinjstvu te se prisjeća kako je s ocem posvjedočio

brutalnom ubojstvu kobilice dok je skupina ljudi oko njih navijala. Tom snu u romanu prethode
događaji poput junakova probnog odlazak kod babe lihvarke, upoznavanje Marmeladova, majčino
pismo i pijana djevojka koju Raskoljnikov spašava od starijeg čovjeka. Moguće je zaključiti da je
junak poistvjećivao sebe sa ubojicom kobile, babu lihvarku sa kobilom itd. Nakon sna Raskoljnikov se
susreće s Lizavetom, a taj je događaj onaj koji mu je u potpunosti učvrstio odluku o ubijanju babe
lihvarke.

U drugom snu Raskoljnikov sanja da Ilja Petrovič tuče gazdaricu, a skupina ljudi na stepenicama viče
dok je njega strah izaći iz svoje sobe. Snu prethodi ubojstvo Aljone Ivanovne i Lizavete, te nakon
njega dolazi razdoblje Raskoljnikovljeve bolesti. Ilja Petrovič se ističe kao lik u snu, a prisutan je jer
ga Raskoljnikov smatra simbolom policije. To povezujemo sa njegovom paranojom i sumnjičavosti da
mu je policija na tragu nakon ubojstva.

Treći se san događa u staričinom stanu gdje Raskoljnikov pokušava ponoviti ubojstvo, međutim, ovaj
mu put to ne uspijeva. San se javlja nakon susreta s građaninom na ulici, a za njim slijedi
Svidrigajlovljeva pojava. Nakon ovoga sna ne slijedi groznica ili bunilo, već olakšanje

Četvrti se san pojavljuje u epilogu, a Raskoljnikov ga sanja u zatvorskoj bolnici tijekom bolesti pred
Uskrs. San opisuje svijet koji je zahvatila strašna epidemija zbog koje gotovo svi ljudi na svijetu misle
da su “neobični” te nasilje vrše svi međusobno.

Uvođenje elemenata koji nam daju detaljniji uvid u istinsku podsvijest lika omogućuje nam da
stvorimo pravilnija mišljenja te da određene događaje i postupke likova protumačimo na način na koji
je pisac to i planirao.