1.1.

POVIJEST CESTA
Presjek tipične rimske ceste

- “statumen” je naziv za najdonji sloj koji je građen od kamenog granulata veličine barem 5 cm u
ukupnoj debljini od 25 do 60 cm;

- “rudus” je sloj položen na osnovni sloj, a koji se sastojao od cementom vezanog granuliranog
materijala (granulata veličine manje od 5 cm) u ukupnoj debljini od oko 25 cm;

- “nucleus” je sloj izvođen samo na važnim prometnicama, a čini ga sitni granulat vezan cementom i
ukupne je debljine od oko 30 cm;

- “summum dorsum”ili «summa crusta» predstavlja kolnički zastor. Sagrađen je od velikih kamenih
ploča četverokutnih ili višekutnih oblika debelih dva palca, stabiliziranih cementnom smjesom

Kategorizacija rimskih cesta

- Via je bila cesta s velikim prometom, širine od 2,37 m i 4,14 m, odgovaralo razmaku kotača
od 86 cm za dvotračne ceste. Širinu su određivali mali radijusi horizontalnih krivina te broj
teglećih životinja.
- Actus je bio jednotračni put širine 1,19 m namijenjen samo za tegleće životinje, brdski putovi
na kojima je promet bio malog intenziteta te se nisu očekivali susreti više kola istovremeno.
- Iter (polovica actusa) je bio put širine 60 cm namjenjen kretanju pješaka i jahača.
- Semita se naziva međašni put, širine pola itera (30 cm), na međi livada, oranica i staza u
brdima.
- Gradske prometnice bile su široke 7,0 m ako su imale predviđene pješačke puteve, a 4,15 m
ako pješački promet nije bio predviđen. Za pješačke pločnike se predviđala širina od 1,5 m.

Mreža prometnica sagrađenih u Rimsko doba na tlu Hrvatske (glavne ceste)

- Aquilea - Emona(Ljubljana) – Poetovio(Ptuj) – Mursa (Osijek) - Sirmium (Sr.Mitrovica)

- Aquilea – Tarsatica (Trsat) – Senia(Senj) – Salona (Solin) – Epidaurus (Cavtat)-Skadar
- Emona (Ljubljana) – Siscia (Sisak) – Cibalae(Vinkovci)
- Neviodanum(Čatež) – Andautonia(Zagreb) – Siscia (Sisak)
- Salona – Bistue Nova (Zenica)

karavanski putovi i putovi uz doline rijeka srednjovjekovnih cesta

- Dubrovnik-Stolac-Mostar-Sarajevo
- Zadar-Obrovac-Velebit-Lika
- Zadar-Knin-Lapac(Zrmanja)-Bihać
- Senj-Vratnik-Žuta Lokva

15.stoljeće

- Senj-Vratnik-Žuta lokva-Brinje-kapela-Josipdol-Zagreb-Varaždin
- “Put Crne Kraljice”: Sv.Rok-Alan-Obrovac-Zadar
- “Učkarski put”: Mošćenice-Učka-Mala Učka
Razvitak europske cestogradnje u 18.st.(i)

Austrija:
- 1723. Zakon o izgradnji prometnica
- 1728. izgrađena cesta Trst-Beč
- Marija Terezija (1740.-1780.) prva propisala širinu ceste
Francuska
- Francuski inženjer Pierre Marie Jerome Tresaguet 1764. kao glavni inženjer gradilišta uvodi nova
rješenja (Postepeno savladavanje uspona, Odmorišta (na 40m), Širi presjek ceste u ovisnosti o
vrsti vozila (prosječno 5,22m)
Njemačka
- 1786.g. izlazi prvi udžbenik za građenje cesta i mostova (Viebeking)

Razvitak europske cestogradnje u 19.st. (i)

- najveći napredak do 1850. godine razvija se projektiranje i građenje željezničkih pruga
Francuska:
- započinje se sa ispitivanjem građevnog materijala za ugradnju
- vodi se računa o stabilizaciji tučenca (uporaba teških valjkova 3.000 – 4.500kg od 1829. godine)
Engleska:
- osniva se Odbor za rješavanje problema u cestogradnji
- članovi prvog odbora postaju Thomas Telford i John Mac Adam – slavni inženjeri građevinarstva
John Loud Mac Adam:
- pažnju posvećivao održavanju cesta - intenzivniji promet i teška vozila uništavaju ceste
- zastupa mišljenje da se “cesta mora prilagoditi vozilima” – a ne obrnuto
Thomas Telford:
- Radio na području visokogradnje, cestogradnje i vodogradnje
- unaprijedio gradnju mostova smanjivši im vlastitu težinu

Razvitak cestogradnje u Hrvatskoj - 18. i 19.st.

- Karolinska cesta – prva planinska cesta(1725. -1727.)
- Cesta preko Učke u Istri (1740. -1785.)
- Stara Karolinska cesta Gospić-Karlobag (1750.-1754.)
- Cesta Karlovac-Senj (1765.-1779.) (Strada Maestra/Jozefina)
- Cesta Senj-Sv.Juraj Novi Vinodolski (1783.-1784.)
- Nova Terezijanska cesta Gospić-Karlobag (1784.-1786.)
- Lujzinska cesta (Rijeka-Karlovac) (1803.-1811.)
KAROLINSKA CESTA (1725(26?) – 1737.):
- Projektant: Matija Antun Weiss
- Rijeka – Bakar – Škrljevo – Zlobin – Fužine – Mrkopalj – Ravna Gora – Vrbovsko – Bosiljevo -
Novigrad na Dobri – Karlovac……….Smanjen put od Ri do Ka na 3 sa 7 dana
Cesta Karlovac-Senj (1765./1775.-1779.)– Jozefinska cesta (i)
• Maksimilijan Fremaut i Vinko Struppi
• Karlovac - Švarče - Duga Resa – Generalski stol - Mirić – Tounje - Josipdol - Vrh Kapele –
Križpolje – Brinje - Žuta Lokva – Vratnik – Senj
Planiranje i izgradnja Lujzinske ceste (početak 19.st.) (i)
- Filip Vukasović
- Rijeka, Jelenje,Lokve,Delnice, Skrad, Karlovac
- otvorena 1.prosinca 1811.godine
1.2. PROMETNO PLANIRANJE

Uređivanje prostora u nadležnosti je Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja RHZakon o

prostornom uređenju

Strateško planiranje
- podrazumijeva da se na osnovu dijagnoze stanja definiraju ciljevi i projektiraju mjere za
njihovo ostvarenje.
- Rezultat procesa planiranja prostornog razvoja je dokument prostornog uređenja (ciljevi i
mjere za realizaciju)
Dokumenti prostornog uređenja u RH
1.
Nositelj: država
Vrsta: STRATEGIJA PROSTORNOG RAZVOJA RH
PROGRAM PROSTORNOG UREĐENJA RH
PROSTORNI PLAN REPUBLIKE HRVATSKE
Nivo: STRATEŠKI DOKUMENTI I RAZVOJNI PLANOVI
2.
Nositelj: ŽUPANIJA
Vrsta: PROSTORNI PLAN UREĐENJA ŽUPANIJE
PPPPO – Prostorni plan područja posebnih obilježja
Nivo: STRATEŠKI DOKUMENTI I RAZVOJNI PLANOVI
3.
Nositelj: Grad/općina
Vrsta: Prostorni plan uređenja grada ili općine
Urbanistički plan uređenja
Detaljni plan uređenja
Nivo: Provedbeni planovi
 u regionalnom planu u centru interesa je infrastruktura, sustav naselja, javne ustanove, poslovne
i turističke zone, itd.
 u gradskom/općinskom planu težište interesa je veličina i položaj građevnog zemljišta,
komunalna opremljenost, uvjeti gradnje, namjena prostora, mjere zaštite, itd.
 u detaljnom planu pozornost se usmjerava u pravilu na oblik i veličinu građevne parcele,
udaljenost građevina, veličinu i namjenu građevina, izgrađenost građevne parcele, itd.

Cilj izrade prostornog plana

A) omogućuje svrhovito gospodarenje prostorom

B) predviđa i određuje zaštitu prostora
C) sugerira ili/i određuje način upravljanja prostorom

Metodologija izrade

1. Analiza postojećeg stanja

2. Projekcija potreba/potražnje
3. Funkcionalni zahtjevi
4. Dimenzioniranje sustava
5. Vrednovanje alternativnih rješenja
6. Koncepcija razvoja
Strategija i Program prostornog uređenja RH definira samo objekte od osobitog interesa za RH:

• Luke od međunarodnog i nacionalnog interesa

• Magistralne željezničke pruge
• Autocestovnu mrežu
• Velike infrastrukturne objekte

PPŽ definira objekte od osobitog interesa za županiju te ostale objekte propisane zakonima:

• Luke otvorene za javni promet od županijskog značaja

• Luke posebne namjene državnog i županijskog značaja (osobito LN)
• elektroničku komunikacijsku infrastrukturu
• regionalnu željezničku mrežu (npr. za JGPP)
• mrežu LC, DC i ŽC
• …
PPUO/G se definiraju:

• Lokalna željeznička pruga te industrijski kolosijeci

• sve luke posebne namjene
• Luke otvorene za javni promet (lokalnog ranga)
• LC i nerazvrstane ceste u dijelu neposredne provedbe plana
• …
Vrste prostornog zoniranja
Funkcionalno zoniranje  Zona za svaku namjenu, Svaka od zona podložne drugoj regulativi
Zoniranje bazirano na formi  Fokus na prostornim karakteristikama, Definiran kao forma urbanog
identiteta
Zoniranje prema intenzitetu  Postavljena ograničenja u gustoći, Fleksibilnost u formi i
funkcioniranju prostora
Poticajno zoniranje  Nagrada za razvoj u poticajnoj zoni, Potaknuti sadržaj

Planiranje je aktivnost kojom se unaprijed zacrtavaju zadaci koje treba

ostvariti u budućem razdoblju. Uključuje akcije koje treba poduzeti, sredstva sa kojima se raspolaže,
nositelje i načine za ostvarenje utvrđenih zadataka na optimalan način i uz najpovoljnije ekonomske
rezultate.
Zadatak planiranja - je da na osnovu raspoloživih informacija i procjene uvjeta poslovanja u
budućnosti izabere između više mogućih varijanti onu koja je najpovoljnija

Prostorno - prometno planiranje obuhvaća sljedeće faze:

1. Definiranje problema i okvira planiranja
2. Utvrđivanje statističko-dokumentacijske osnove
3. Predviđanje društevno-ekonomskog razvoja
4. Predviđanje prijevozne potražnje
5. Izradu i vrednovanje plana
6. Politiku ostvarenja plana
3.1. OSNOVNI POJMOVI_KATEGORIZACIJA
STACIONAŽA: udaljenost od bilo koje točke duž trase, od početka trase, mjereno po osi ceste. Svi
prilozi projekta su međusobno povezani oznakom stacionaže

SITUACIJA CESTE (tlocrt) – položajni nacrt: projektna razrada elemenata ceste za horizontalni tok
trase

UZDUŽNI PRESJEK –projektna razrada elemenata ceste za visinski tok trase

NIVELETA: presječnica vertikalne plohe koja prolazi kroz os ceste sa gornjom površinom kolnika.
Niveleta se sastoji od pravaca zaobljenih kružnim lukom.

Os ceste: tlocrtni položaj ceste definiran je oblikovanjem osi ceste koja se sastoji od pravca,
prijelaznih krivina i kružnih lukova. Os ceste prolazi sredinom kolnika.

Sraslo tlo: je dio litosfere na kojem je predviđena izgradnja cestovnog trupa ili kojeg drugog objekta

Posteljica: je uređeni završni sloj nasipa, koji svojim osobinama zadovoljavaju tražene uvjete, tako da
mogu bez štetnih posljedica primiti opterećenje preko kolničke konstrukcije

Planum: je završena površina bilo kojeg sloja trupa ceste

Humus: je površinski sloj tla koji sadrži organske tvari

Kolnička konstrukcija: ima funkciju preuzimanja prometnog opterećenja i prenošenja opterećenja na

temeljno tlo. Kolnička konstrukcija može biti savitljiva (asfaltna) ili kruta (betonska).

Nasip : je dio cestovnog trupa izgrađen od zemljanih, kamenitih ili miješanih materijala na temeljnom
tlu

Kolnik: je dio cestovne površine namijenjen za promet vozila. Obuhvaća vozne, pretjecajne, rubne i
zaustavne trakove.

- Ukupna širina kolnika ovisi o broju i širini voznih trakova

- broj trakova se određuje prema važnosti ceste, gustoći prometa i zahtjevanoj propusnoj
moći ceste

Rubni trak: je učvršćeni dio cestovnog presjeka između bankine i kolnika ili između kolnika i putova
za bicikliste ili pješake (od 0,20 m do 0,50 m)

Bankina: je učvršćeni bočni dio krune ceste koji ima funkciju osiguravanja bočne stabilnosti kolničke
konstrukcije.

Rigol:Služi za prihvaćanje površinske vode i njenu odvodnju.

Berma: je ravni dio između rigola i kosine usjeka. Služi za zaštitu rigola od erodiranog materijala, za
postavljanje prometne signalizacije, za otvaranje preglednosti ceste u krivinama i sl
Prometni trakovi
1. Vozni trakovi: brzine prema razredima ceste
2. Trak za zaustavljanje vozila: izvode se na auto-cestama i cestama 1. razreda, a služe za
zaustavljanje vozila u kvaru, brisanja vjetrobrana i slično...minimalna širina: 2,50 m (1,75 m – cste
1. razreda)
3. Trak za sporu vožnju: izvode se na mjestima većih uspona na cestama na kojima se očekuje veći
udio TTV. širina: 3,00 m do 3,5 m
4. Trak za vozila javnog prijevoza: mogu se predvidjeti na uličnoj mreži (ovisno o intenzitetu).
minimalna širina 3,25 m
5. Biciklistički putovi: trakovi, staze ili ceste. širina jednosmjernih putova je 1,00m, trakova na
kojima je moguće pretjecanje 1,60m, a dvosmjernih 2,00 m

6. Pješački putovi: kretanje pješaka po proširenoj bankini ili uređenoj pješačkoj stazi. širina
pješačkog puta za jednog pješaka iznosi 0,80m, a visina 2,50 m.
7. Razdjelni trak: izvodi se na cestama sa više trakova. širina može biti od 2,0 do 4,0 m

Prometni profil ceste: obuhvaća sve vrste voznih trakova i rubne trakove

Slobodni profil : obuhvaća prometni profil s dodatkom zaštitnih širina i visina

CESTA : je svaka javna cesta i nerazvrstana cesta na kojoj se obavlja promet

JAVNA CESTA : je površina od općeg značenja za promet kojom se svatko može slobodno kretati uz
uvjete određene Zakonom i koju nadležno tijelo proglasi javnom cestom.

Javne ceste se dijele na:

- Državne ceste (6.885 km)
- Županijske ceste (9647 km)
- Lokalne ceste (9078 km)

Gospodarenje javnim cestama:

1. Hrvatske ceste d.o.o – gospodarenje nad državnim cestama i koordinacia u odnosu na županijske
i lokalne ceste te priprema dokumentacije za autoceste do lokacijske dozvole.
2. Hrvatske autoceste d.o.o. – koji se bave gospodarenjem nad autocestama i popratnim objektima
s naplatom.
3. Županijska uprava za cestu – bave se gospodarenjem nad lokalnim i županijskim cestama
4. Koncesijska društva : Autocesta Zagreb-Rijeka d.d., Autocesta Zagreb-Macelj d.o.o. i Bina Istra
d.d.

Poslovi građenja i rekonstruiranja javnih cesta obuhvaćaju:

- Građevinsko i drugo projektiranje s istražnim radovima
- Projektiranje opreme, pratećih objekata, prometne signalizacije i drugo projektiranje
- Stručnu ocjenu studija i projekata
- Otkup zemljišta i objekata…

Izvori sredstava za financiranje građenja i održavanja javnih cesta:

- Godišnja naknada za uporabu javnih cesta (registracija vozila)

- Cestarine za uporabu autocesta i objekata s naplatom (most, tunel....)
- Naknada za uporabu javnih cesta motornim i priključnim vozilima registriranim izvan RH
 - Naknada za izvanredni prijevoz
- Naknada za prekomjernu uporabu javne ceste itd.

Podjela cesta prema svrsi i prometnom značenju:

- Europske ceste za daleki promet
- Ceste za daleki promet
- Ceste za brzi promet
- Zemaljske ceste
- Turističke ceste
- Ceste za specijalne svrhe
- Gradske ceste

3.3. PROSTORNO VOĐENJE TRASE

Projektiranje i građenje prometnica:

1. Istražni radovi:
- podloge za početak projektiranja i/ili za građenje:
geološki, geomehanički, hidrološki, meteorološki i ostale vrste istraživanja.
2. Projektiranje – faze
- Studija
- Idejni projekt
- Glavni projekt
- Izvedbeni projekt
3. Građenje:
- Pripremni radovi
- Radovi na izvedbi objekta - glavni
- Završni radovi

INVESTICIJSKA STUDIJA: Temeljni ekonomsko-tehnički elaborat u kojem se na temelju provedenih

istražnih radova razmatraju tehnički, gospodarski i ostali uvjeti, opravdanost i isplativost gradnje
prometnice

IDEJNI PROJEKT: Sadrži osnovna oblikovno-funkcionalna i tehnička rješenja prometnice i smještaj u

prostoru. Na temelju idejnog projekta izdaje se načelna dozvola za građenje.

GLAVNI PROJEKT: Skup projekata kojima se daje tehničko rješenje prometnice (arhitektonski,
građevinski projekt, projekt instalacija, projekt ugradnje opreme, itd.). Na temelju glavnog projekta
izdaje se građevna dozvola

Usjek - zavisno od geometrijskog oblika i konfiguracije terena postoji više tipova: Usjek, Isjek, Zasjek

Galerije: otvorene i zatvorene

Mostovi: premošćuju vodene tokove ili vode stajaćice s otvorom većim od 5 m

Vijadukti:Prijelaz prometnice preko dubokih dolina, močvarnog ili nestabilnog terena. Pri prijelazu
prometnice višeg ranga preko prometnice nižeg ranga ili obrnuto (nadvožnjaci).

Objekti za križanje s drugim prometnicama: podvožnjaci i nadvožnjaci

Principi vođenja trase ceste - planerski principi:
Odnos trase prema naseljima: kategorija ceste i veličina naselja određuje odnos ceste i naselja
Odnos trase prema prirodnoj sredini: zaštita prirodnih staništa

POLAGANJE 0-POLIGONA: Metodom se ostvaruje jednoličan nagib trase pri prolasku padinom.
Polaganjem 0-poligona u oba smjera odrediti će se mikrolokacija položaja trase

Vijadukt ili nasip?

Estetski kriteriji
- Vijadukt je strano tijelo u okolišu iako je nerijetko bolje tehničko rješenje
- Nasip se prirodno bolje uklapa u okolinu ali je prepreka naročito u izduženim dolinama
komunikaciji s jedne na drugu stranu
Ekonomski kriteriji
- vijadukt je skuplji od nasipa (približno isti troškovi ako je nasip visine 25 do 30 m)
- pri izgradnji nasipa potrebno je otkupiti veće zemljišne površine
Konstruktivni kriteriji
- Težina nasipa može uzrokovati probleme stabilnosti
- Suradnja sa projektantima konstrukcija

Tunel ili usjek?

Ekonomski parametri
- iskustvo pokazuje da su usjeci ekonomičniji do dubina 12 do 15 m, a u stjenovitim
materijalima do 20 m
- kod usjeka su veći troškovi otkupa zemljišta, u eksploataciji traži pojačanu brigu o odvodnji, a
u zimskim uvjetima temeljitije održavanje (snježni nanosi, poledica)
Konstruktivni parametri
- Usjek predstavlja u gradnji problem u pogledu stabilnosti padine terena
- Tunel – dugotrajnija i teža izvedba, potrebno rješenje osvjetljenja i provjetravanje

2.1. GRADSKE CESTE

Povijesni pregled prometa u gradovima
Do 17. stoljeća grad se razvijao unutar gradskih zidina, prilagođen pješačkom prometu a izvan zidina
vozila sa životinjskom vučom i plovni putovi
Industrijska revolucija (18 st.) i pojava željeznice bitno mijenja uvjete u prometu, pojava tramvaja
(konji, para)
19./20. st. Dolazi do urbanizacije područja oko željezničkih koridora. Počinje se koristiti OSOBNI
AUTOMOBIL. Organizira se javni prijevoz : TRAMVAJ, AUTOBUS I TROLEJBUS.

Prometnica i prometni sadržaji u prostornim planovima: osnovno određenje u prostoru prometnica

dobiva iz prostornih planova : 1) urbanistički plan općine/grada - GUP 2) provedbeni urbanistički plan

Nivoi razrade planova gradskih prometnica:

1 ) Prostorni plan grada/općine – GUP: 1:25000, 1:20000, 1:10000. 1) izrađuje se na topografskim
kartama 2) daju se horizontalni elementi trase i realno primjenjivi visinski tokovi
2) Provedbeni (detaljni) plan - DPU : 1:1000, 1:2000 1) izrađuje se na nivou idejnog rješenja 2)
definirati odnos prema katastarskim česticama
3) Daljnji nivoi razrade: -idejni projekt - glavni projekt - izvedbeni projekt
Studijska i idejna rješenja u prostornim planovima:
studijska rješenja daju podatak o :
- funkciji i rangu prometnice
- osnovnom smjeru pružanja prometnice
- broju čvorišnih točaka
- osnovne prateće elemente
TEHNIČKI OPIS RJEŠENJA-idejnog projekta:
- izrazito važan za daljnje razrade projekta
- dokaz ispravnosti i optimalnosti izabrane varijante
- tumačenje funkcioniranja gradske prometnice i raskrižja
- opis načina zadovoljenja prometne funkcije

Idejni projekti: idejnim projektom se prometnice detaljnije određuju i time se omogućuje čuvanje
prostora za tu namjenu

Postizanje efikasnijih urbanističko-prometnih rješenja dovodi do: - smanjenju broja putovanja -

smanjenju udaljenosti putovanja - stvaranju optimalnih uvjeta vožnje

3.2. KATEGORIZACIJA GRADSKIH CESTOVNIH PROMETNICA

1. Zemaljske:
- kategorizirane ceste u gradu, po svojoj funkciji ne pripadaju gradskoj uličnoj mreži, ali
prolaze rubnim/središnjim dijelom grada
- funkcija ovih cesta je povezivanje grada s okolnom regijom
- 3 su kategorije ovih prometnica: lokalne, županijske i državne ceste
- služe tranzitnom prometu, povezuje grad s okolnom regijom i širim područjem
- promet osobnih i teretnih vozila, nema linija javnog gradskog prometa, nema pješačkog
prometa niti prilaza zgradama, nema parkiranja, komunalne instalacija samo u funkciji
ceste
- - ovisno o kategoriji ceste brzina : - 60-80 km/h - lokalna, županijska - 80-100km/h –
državna cesta
- Državna cesta: - najmanje 4 vozna traka, fizički odvojena, maksimalni uzdužni nagib 6 (7)
% - raskrižja denivelirana, razmak prosječno 3,0 km
- Županijska/lokalna cesta: broj trakova se određuje prema prometnom opterećenju,
maksimalni uzdužni nagib 8 (9) % - raskrižja denivelirana ili semaforizirana - razmak
prosječno 1,5 km

Načini povezivanja auto-putova sa gradskom mrežom prometnica:

LOKALNI CENTAR(putne mreže nižeg nivoa), SEKUNDARNI CENTAR(direktna veza s primarnim preko
raskrsnice), REGIONALNI CENTAR(direktna veza s primarnim preko dvije raskrsnice), REGINALNI
CENTAR(raskrsnice omogućuju ravnomjerno opterećenje gradske mreže)
2. Primarna gradska ulična mreža: gradske magistralne ulice, gradske primarne ulice gradske
sekundarne ulice
- povezivanje pojedinih gradskih područja međusobno i priključivanje na zemaljske ceste.
visoki standard i bogati građevinsko-projektni elementi
2.1. Gradska magistralna prometnica - GMP
- obavlja se motorni promet svih vrsta vozila, postoje linije JGP, bez stajališta, pješački
prijelazi denivelirni, nema prilaza zgradama, uličnog parkiranja, instalacije u funkciji ulice,
glavni vodovi
- računska brzina : 60-100 km/h, broj trakova prema prometnom opterećenju, obavezno
odvajanje trakova na privozu, maksimalni uzdužni nagib 6 (7) %, raskrižja denivelirana ili
semaforizirana, razmak 1,0 km
2.2. Primarna prometnica – GPP
- služi međusobnom povezivanju gradskih zona i opsluživanju gradskih sadržaja uz ulicu
- svi oblici prometa, prilazi zgradama koncentrirani za manje grupe zgrada, parkiranje na
organiziranim parkiralištima, nema ograničenja za komunalne instalacije, jednosmjeran /
dvosmjeran promet
- računska brzina: 60-80 km/h, broj voznih trakova prema opterećenju, maksimalni
uzdužni nagib 8(9)%, raskrižja u razini, semaforizirana, razmak 500 m
2.3. Sekundarna prometnica – GSP
- Isto kao primarna gradska prom. uz jače izraženu funkciju opsluživanja objekata uz ulicu
- svi oblici prometa bez ograničenja, prilazi zgradama koncentrirani za manje grupe
zgrada , parkiranje na organiziranim parkiralištima, nema ograničenja za komunalne
instalacije, jednosmjeran / dvosmjeran promet
- računska brzina: 50-60 km/h, broj voznih trakova u pravilu dva, maksimalni uzdužni nagib
8(9)% , raskrižja u razini, semaforizirana, razmak 350 m

3. Sekundarna gradska ulična mreža

prometna funkcija ovih ulica je kombinirana s funkcijom opsluživanja sadržaja uz ulicu, nizak
prometni standard uz bogata rješenja pratećih sadržaja
3.1. Sabirna prometnica
- prikupljaju promet iz mreže interzonalnih prometnica i upućuju ga na primarnu mrežu (i
obrnuto) osnovna im je funkcija izvorišno-odredišni promet i opsluživanje uličnih sadržaja
- svi oblici prometa bez ograničenja, prilazi zgradama koncentrirani za manje grupe zgrada,
parkiranje na organiziranim parkiralištima, nema ograničenja za komunalne instalacije,
jednosmjeran /dvosmjeran promet
- računska brzina: 40-50 km/h, broj voznih trakova, u pravilu dva, maksimalni uzdužni
nagib 11(13) % , raskrižja u razini, semaforizirana, razmak 200 m
3.2. Interzonalne prometnice
služe lokalnom izvorišno-odredišnom prometu , prometna funkcija je podređena funkciji
zadovoljavanja sadržaja, raskrižja u razini, semaforizirana, razmak 200 m
3.2.1. Stambena ulica
- ima funkciju povezivanja stambenih četvrti, blokova i pojedinačnih zgrada i parkirališta
unutar stambene četvrti
- opstrukcija prolaza tranzitnog prometa, bogate prateće površine za pješake i parkiranje,
velike parkovne površine, nema JGP, teretni promet samo dostava, nema ograničenja za
komunalne instalacije, posebna briga za sigurnost pješaka i djece
- računska brzina: < 30 km/h, broj voznih trakova u pravilu dva, za jednosmjerne ulice jedan:
4,50 m, maksimalni uzdužni nagib : 14 (16) % , raskrižja nema ograničenja
3.2.2. Poslovna ulica
- Namijenjena je svim prometnim radnjama oko trgovačkih i poslovnih djelatnosti, dopreme
ljudi i dobara
- opstrukcija prolaza tranzitnog prometa , bogate prateće površine za pješake i parkiranje
usporavanje kretanja vozila, JGP, teretni promet samo dostava, nema ograničenja za
komunalne instalacije, posebna briga za sigurnost pješaka i djece - preporučaju se pasaži za
pješake
- računska brzina: < 40 km/h, broj voznih trakova u pravilu dva, maksimalni uzdužni nagib
14(16) % raskrižja nema ograničenja
3.2.3. Industrijska ulica
- Namijenjena je priključivanju industrijskih i radnih zona i područja obrtničke djelatnosti na
uličnu mrežu
- opstrukcija prolaza tranzitnog prometa, obilno dimenzionirane pješačke površine, parkiranje
te utovar/istovar obavezno locirati izvan prometnica, širi prometni trakovi, postoje linije JGP i
stajališta, nema ograničenja za komunalne instalacije - posebna briga za sigurnost pješaka i
djece
- računska brzina: < 40 km/h, broj voznih trakova u pravilu dva, maksimalni uzdužni nagib 8(9)
%, raskrižja nema ograničenja

3.2. RASKRIŽJA
Čvorišta na kojima se vrši međusobno povezivanje različitih prometnica uz održavanje određene
razine uslužnosti na cestovnoj mreži
Vrsta raskrižja koje se na određenom mjestu križanja prometnica odabire ovisi o: kategoriji
prometnica na raskrižju, raspoloživom prostoru, vrsti prometa koje se na raskrižju predviđa
Osnovna podjela raskrižja :
RASKRIŽJA U RAZINI – POVRŠINSKA RASKRIŽJA
su ona raskrižja kod kojih se prometni tokovi križaju na zajedničkoj površini
Glavni cilj projektiranja raskrižja: Sigurno, Jednoznačno definirano, Pregledno raskrižje
na mjestima gdje se očekuje mala do umjerena količina prometa I u prostoru na kojem ambijentalne
značajke ne dopuštaju primjenu drugih tipova raskrižja
Opći tipovi raskrižja u jednoj razini: kanalizirana, proširena i neproširena (4 privoza)
TROKRAKA RASKRIŽJA (s 3 privoza): neprošireni T, prošireni T, T s rampom za skretanje, neprošireni
Y, Y s rampama za skretanje
KRUŽNA RASKRIŽJA: • standardna kružna raskrižja • mala kružna raskrižja • dvojna kružna raskrižja
Ulazni podaci za analizu kapaciteta čvorišta i razinu uslužnosti su :
1) geometrijski uvjeti (tip područja, broj prometnih trakova, širina prometnih trakova, nagib privoza,
posebni trakovi za skretače, dužina traka za skretanje, uvjeti parkiranja)
2) prometni uvjeti (volumen prometa, faktor vršnog sata, učešće autobusa i TV, konflikti sa pješacima
(pješaka/sat), lokalni autobusi (bus/sat), broj manevara parkiranja, tip pristizanja vozila na raskrižje
3) uvjeti signalizacije (dužina ciklusa, dužina zelenih vremena, zaštićena/dozvoljena skretanja,
pješački signal, minimalno zeleno pješačko vrijeme, plan faza)
Konfliktne i kolizione točke - mjesta smanjene sigurnosti odvijanja prometa. Razlikuju se 4 osnovna
tipa konfliktnih točaka na raskrižju:
1) odvajanja – izlijevanja
2) pripajanja – ulijevanja – uplitanje
3) preplitanja
4) presijecanja – križanja
RASKRIŽJA IZVAN RAZINE
MAKSIMALNA PROTO ČNOST, VISOKA RAZINA SIGURNUSTI PROMETA, ANGAŽIRAJU VELIKI PROSTOR,
ZNAČAJNI UTJECAJI NA OKOLIŠ
Osnovni elementi: osnovni pravci (glavni pravac, sporedni pravac), izlijevanja i ulijevanja, rampe
Lokacija raskrižja izvan razine mora zadovoljiti uvjete: dovoljna vanjska preglednost raskrižja, koja je
bitna za psihološku pripremu vozača, tlocrtni odnosi takvi da ne zahtijevaju poprečan nagib kolnika
veći od 2,5%, visinski odnosi takvi da ne zahtijevaju uzdužne nagibe veće od 4%

4.2. NEMOTORIZIRAN PROMET U GRADOVIMA

pješačenje - biciklizam - vožnja skate-boardom, koturaljkama i sl.
Prednosti: zaštita okoliša, pozitivni učinci na zdravlje, ekonomičnost, manji prostorni zahtjevi,
dostupan svim kategorijama stanovnika itd.
PJEŠAČENJE
- predstavlja osnovni oblik kretanja sa kojim svi drugi vidovi prometa počinju i završavaju,
jedini način povezivanja na dijelovima terena (grada) sa izuzetno velikim nagibom
(stepeništa!), koriste ga svi sudionici prometa, svima je dostupan
- mala brzina, zauzimanje malog prostora i mogućnost velike gustoće protoka, velika
fleksibilnost kretanja, skromni zahtjevi za infrastrukturom, u prosječnim okolnostima pješak
nerado prihvaća pješačenje dulje od 400 m (cca 5min), za dulja pješačenja potrebno je
osigurati ugodnu okolinu
Brzina kretanja pješaka:
na ravnom : od 0,7 – 1,8 (2,0) m/s - stepenice – uspon : 0,58 m/s - stepenice – pad : 0,64 m/s -
pješački prijelazi – prosječno : 1,2 – 1,5 m/s - prosječno kretanje : 1,0 m/s
Pri projektiranju pješačkih komunikacija u obzir treba uzeti :
- volumen prometa u presjeku (P/s), gustoću pješačkog prometa (P/m 2 ), brzinu pješačkog prometa
(m/s), širinu pješačke komunikacije (m)
Pješačke komunikacije
- samostalno vođeni pješački putovi, pješački hodnici, pješačke prjelaznice, uređeni pješački prijelaz,
pješački prijelazi sa svjetlosnom signalizacijom, denivelirani pješački putevi, putovi koegzistencije
Pješačka područja - čista pješačka zona ili trg - regulirana pješačka područja
PREDUVJETI ZA INTENZIVIRANJE PJEŠAČENJA:
- osiguranje sigurnog kretanja pješaka, osiguranje široke dostupnosti pješačkih puteva, povezivanje
atraktivnih sadržaja, vođenje pješačkih puteva kroz zelene i rekreativne površine, atraktivno
oblikovanje pješačkih puteva i zona, STVARANJE PREDUVJETA ZA INTENZIVIRANJE PJEŠAČENJA NA
UDALJENOSTIMA DO 1,5 KM
BICIKLIZAM
Preduvjeti za masovno korištenje bicikla : - nadmorska visina - nagib terena - klima/vremenski uvjeti
S obzirom na zadovoljavanje uvjeta za odvijanje biciklizma gradovi se mogu svrstati u tri grupe :
gradovi pogodni - gradovi uvjetno pogodni - gradovi relativno nepogodni za razvoj biciklizma
1. Nadmorska visina terena
utječe na dnevne, mjesečne i godišnje varijacije temperature - utječe na tlak zraka, vegetaciju,
vlažnost
2. Nagib terena
Pogodan do 3% Uvjetno pogodan 3-10% Relativno nepogodan preko 10% Na kraćim rampama: 15%
3. Klimatski uvjeti
- prosječna mjesečna temperatura zraka - prosječni mjesečni broj dana sa padalinama - prosječnu
učestalost i jačinu vjetra
Kriteriji za određivanje trasa biciklističkih puteva:
- -osnovni kriteriji : sigurnost, osnovna širina, povezanost i izravnost, sadržaji koje se povezuje,
karakteristike potencijalnih korisnika, nagib i fizičke zapreke
- sekundarni kriteriji: privlačnost okoline, vizualna pojavnost, kvaliteta zraka, promet TA
- opći kriteriji : troškovi financiranja – isplativost, konflikti pri upotrebi
Gabariti biciklista- statički :
- širina: 60cm - visina: 180-200cm, zaštitni pojas između ruba staze i zapreke: 50cm , slobodni zaštitni
pojas po visini: 50 cm
Gabariti biciklističkih puteva:
- jednosmjerna staza: min. 1 m, a zbog omogućavanja pretjecanja 1,60-2,00m
- dvosmjerna staza : min. 2,0m, a da bi se omogućilo mimoilaženje i obilaženje širina je 3,0 m
PREDUVJETI ZA INTENZIVIRANJE BICIKLIZMA:
stvaranje mreže biciklističkih puteva, organiziranje parkirnih mjesta, omogućavanje prijevoza bicikla
sredstvima javnog prijevoza, Promoviranje biciklizma kroz različite ekološke i prometne akcije u
gradu!
PODJELA BICIKLISTIČKIH STAZA PO NAMJENI
1. Biciklistički trakovi - trakovi unutar ceste, poseban način obilježeni, a služe isključivo biciklističkom
prometu, širina min. 1,0 m (jednostrano ili dvostrano), min. širina 1,60 m , obavezno odvojiti od
prometnih trakova za motorni promet debelom (npr. žutom) crtom
2. Biciklističke staze - smještene obostrano uz kolnik, odvojene od motornog prometa visinski ( cca 5
cm), min. širina 1,60 m , u principu se uvode kada postoji >500 bicikla/
Pozitivni efekti posebnih biciklističkih staza: - povećanje sigurnosti prometa, povećanje propusne
moći, ekonomska isplativost
3. Biciklističke ceste - izvan gusto naseljenih gradskih područja izvan cestovne mreže, mogu se
izvoditi u gradu, izvan gabarita prometnica za motorni promet u zoni zelenog pojasa ili parkovima ili
rekreativnim gradskim zonama, služe za dnevne ili rekreativne aktivnosti
ovaj bi tip biciklističkih prometnica morao imati 4 biciklistička traka, križanje sa motornim prometom
trebalo bi biti izvan nivoa, ali nije uvjet
Način obilježavanja biciklističkih puteva u gradu
- voditi računa o jednoobraznosti obilježavanja, voditi računa o obilježavanju mjesta presijecanja
biciklističkog prometa sa motornim (raskrižja, semafori i sl.), obilježavati staze uvijek istom bojom, na
samoj stazi učestalo ucrtavati znak bicikla (plave ili žute boje!)

3.1. ŽELJEZNIČKI PROMETNI SUSTAVI

Povijest željeznice
• Prva pruga; Stockton – Darlington (VB) 1825. god.
• Lokomotiva „Rocket”: brzina od 23 km/h – potpuno mehanički pogon
• Ekspanzija željeznice: SAD 1830., Francuska 1832., Njemačka 1835., Austro-Ugraska i Rusija
1838.
• Krajem 19-og st. brzina dolazi do 100 km/h ujedno i naglog širenja željezničke mreže zbog
industrijalizacije
• Sredinom 20-og st. stagnacija željeznice zbog razvoja cestovnog prometa
• Suvremene željeznice danas imaju osobitu ulogu u povezivanju industrijskih i potrošačkih
zona, urbanih centara, regija, država, itd.
• “Bijela knjiga” – dokument EU reafirmira ulogu željeznice
Definicija željeznice: temeljnI prometnim podsustaV masovnog prijevoza tereta i putnika na kopnu s
posebnim institucionalnim statusom
Zauzima tri puta manje zemljišnog prostora u odnosu na cestovni promet uz približno ekvivalentni
transportni učinak
Karakteristike

Prednosti: Neovisna o vremenskim i klimatskim prilikama, Visoki stupanj točnosti i redovitosti,

Prijevoz velikog broja putnika i tereta na velike udaljenosti, Udobnost putovanja, Relativno velike
brzine, Veća učinkovitost uz niže specifične troškove prijevoza
Nedostaci: Relativno visoke cijene prijevoza na kratkim relacijama, Sporo uključivanje u tržišnu
konkurenciju, Nužna integracija s cestovnim prometom → “od vrata do vrata”
Elementi željeznice:
Stabilna sredstva
• (objekti prometne infrastrukture):
• pruge s pružnim postrojenjima
• signalno-sigurnosni i telekominakcijski uređaji
• stabilna postrojenja elektrovuče
• službene zgrade
Mobilna sredstva
• (pokretna sredstva):
• prijevozna sredstva za prijevoz putnika, klasični vagoni, dizelski, motorni i
elektromotorni vlakovi, te šinobusi
• prijevozna sredstva za prijevoz tereta, otvoreni i zatvoreni vagoni određene namjene za
prijevoz pojedinih vrsta tereta
Željeznički promet mora se obavljati sukladno Pravilniku o načinu i uvjetima za obavljanje sigurnog
tijeka željezničkog prometa
Vlak je na propisani način sastavljeni i spojeni niz željezničkih vozila, s jednim ili više vučnih vozila, ili
samo vučno vozilo. Vlak može biti željezničko vozilo, s vlastitim pogonom, za posebne namjene, a u
pogonskom smislu može biti i gurani i potiskivani
Željezničku prugu sačinjavaju donji ustroj, gornji ustroj i signalno sigurnosni uređaji
Faze izrade projekta trase: prethodne studije, idejni projekt, glavni projekt, izrada eksproprijacijskog
elaborata, investicijski program
Ostali čimbenici projektiranja: Zaštita pruge, Mali objekti – propusti, Uređenje bujica, Oštećenja i
sanacija zemljanog trupa, Zaštita okoline od buke itd.

Brzine vlakova:
Prosječna komercijalna ili dionička brzina, kojom se roba i putnici prevoze u transportnom tržištu, a
izražava prosječnu brzinu putovanja vlaka u km/h:
Vk= L/suma tv + suma tb (km/h) …. L-duljuna dionice, tv- ukupno vrijeme vlaka na dionici, tb vrijeme
bavljenja vlaka na međudionicama na dionici
Tehnička brzina može biti izražena na dva načina:
 Čisto tehnička brzina: Včt= L/ suma tv + suma tdod (km/h)
 Tehnička brzina: Vt= L/tv (km/h)
Maršrutna brzina Vm= L/ suma tv + suma tb + suma trz (km/h)……trz-bavljenje vlaka u teh. Stanicama

Željeznička prometna infrastruktura

Željezničku prugu čine građevine i kolosijeci, a određuje se kao:
Sklop donjeg i gornjeg ustroja pruge, signalno-sigurnosnih, telekomunikacijskih i elektrovučnih
postrojenja i uređaja, Uređaja za osiguravanja cestovnih i pješačkih prijelaza, Signala i signalnih
oznaka, Pružnog pojasa i zračnog prostora iznad pruge
Kolosijek je konstrukcija koja se sastoji od elemenata željezničkog gornjeg ustroja po kojoj prometuju
željeznička vozila. Dijele se prema namjeni na osnovne i pomoćne kolosijeke. Više kolosijeka iste vrste
i namjene čini skupinu kolosijeka
Tehnička moć ili kapacitet pruge očituje se sposobnošću da se na njoj obavi neki transportni rad u
odgovarajućem vremenu
Poboljšanje tehničke moći pruge:
1) Organizacijske mjere: - spajanje vlakova, povećanje tehničke brzine, skraćivanje staničnih
intervala, promjena tipa grafikona, centralno reguliranje prometa
2) Rekonstrukcijske mjere: ugradnja signalno-sigurnosnih uređaja, uvođenje suvremenog
upravljačkog-informacijskog sustava, otvaranje odjavnica, povećanje broja postaja, produženje
kolosijeka, djelomična izgradnja dvokolosiječne pruge, uvođenje suvremenije vuče

Opća prijevozna moć pruge je sposobnost prevoženja prugom odgovarajuće količine tereta u neto ili
bruto tonama. P=n*Q ….. n - broj vlakova u jed. Vremena, Q – bruto masa jednog vlaka

Propusna moć pruge je posobnost propuštanja vlaka u jedinici vremena može se analitički i grafički
iskazati prikazom ciklusa parova vlakova.
- Propusna moć za jednokolosiječne i propusna moć za dvoklosiječne i više kolosiječne pruge
- Propusna moć glede vremena eksplotacije pruge, tj. onu koja se dimenzionira pri
projektiranju pruge prema pometnoj potražnji i potrebi organizacije prometa vlakova
• Maksimalna prupusna sposbnost jednokolosiječne pruge kod paralelnog grafa gibanja,
određuje se prema sljedećoj formuli:

1440 (vlakova)
n=
T (24 sata)

gdje je: n = maksimalan broj pari vlakova u toku 24 sata, T= period grafa (min)

Vozni red je provedbeni plan prometa vlakova ustrojen za prijevoz putnika i stvari, te za željezničke
potrebe i ujedno je temelj tehnološkog procesa prijevozne usluge željezničke uprave
Temeljni elementi za izradu voznog reda jesu: Kapacitivno stanje pruga i kolodvorskih objekata,
Stupanj izgrađenosti signalno-sigurnosnih, telekomunikacijskih uređaja i postrojenja te
informacijskog sustava, Raspoloživost i pouzdanost stabilnih elektrovučnih postrojenja, Stanje
putničkog i teretnog vagonskog parka, Stanje vučnih vozila
• Smjernice za vozni red u međunarodnom prometu moraju sadržavati:
 Procijenu opsega prijevoza
 Promjene u tokovima putnika i stvari
 Stanje kadrovskih resursa
 Tarifnu politiku itd.
Vozni red se izrađuje za razdoblje određeno poslovodnom odlukom državne željezničke uprave,
sukladno pravilima Međunarodne željezničke unije (UIC)
3.2. AERODROMI
Povijest:
Mitski letači: Ikar i Dedal
Letjela bez vlastitog pogona: Otto Lilienthal 1891. godine započinje s pokusima kliznog leta
Povijest prvih motornih letova: Braća Wright, Orvillee i Wilbur inspirirani ottom
U HR:
- David Schwarz: Konstruktor modela zračnog broda, velikog zašiljenog valjka koji se podvrgava
zakonima aerodinamike
- Konstruktor aviona kojim je izveden prvi let letjelicom na vlastiti pogon je izumitelj i tvorničar
Slavoljub Penkala (1871-1922), ujedno i jedan od dva prva letača
- Dragutin Novak (urar i prvi hrvatski diplomirani pilot) izveo je prvi let najvjerojatnije 22.lipnja
1910. godine sa aerodroma Črnomerec u Zagrebu, uzdigao se 10m i načinio zaokret od 180°

7. prosinca 1944. godine u Chicagu je pripremljena Konvencija o međunarodnom civilnom

zrakoplovstvu (tzv. Čikaška konvencija), konvencija je stupila na snagu 4. travnja 1947. godine kada je
nastala MEĐUNARODNA ORGANIZACIJA CIVILNOG ZRAKOPLOVSTVA (INTERNATIONAL CIVIL
AVIATION ORGANIZATION – ICAO)
1. Tko je prvi uspješno preletio Atlantik i kada? 1919, Lindberg
2. Kada su izvedeni prvi motorni letovi u Hrvatskoj? 22.Lipanj 1910.
3. Koliko u Hrvatskoj ima zračnih luka? 36
AERODROM: Određena površina na kopnu ili vodi (uključujući objekte, instalacije i opremu)
namijenjena za korištenje u cijelosti ili dijelom za dolazak, odlazak i kretanje zrakoplova na zemlji.

PODRUČJE NADLEŽNOSTI KONTROLE LETENJA: kontrola i regulacija zračnog prometa civilnih i vojnih
zrakoplova, cjelokupni zračni prostor države ili regije
Omogućiti:- sigurno,- redovno i - brzo odvijanje zračnog prometa.
PODJELA ZRAČNOG PROSTORA: aerodromska kontrolirana zona, kontrolirana zona, završno
kontrolirano područje, zračni putevi, zone posebno reguliranog letenja, područje kontrole letenja
- Vertikalna podjela: sloj slobodnog letenja, završno kontrolirano područje, donji zračni prostor
(LOWER), gornji zračni prostor (UPPER).

Podjela aerodroma:
Prema namjeni: civilni, vojni i mješoviti
Mješoviti i civilni se prema namjeni dijele na: zračne luke, školske aerodrome, sportske, privatne,
letjelišta, helidrome, aerodrome na vodi
Prema Zakonu o zračnom prometu aerodromi se dijele:
- zračna luka - najmanje jedan prilaz je instrumentalan
- zračna pristaništa – aerodromi za avione ili helikoptere, vizualno slijetanje
- letjelišta – aerodrom za letenje jedrilica i motornih jedrilica
- helidrom
Prema vrsti zrakoplova i potrebnoj dužini USS:
- CTOL (Convenional Take Off and Landing) – uobičajeno US s referentnom dužinom USS od
1800 do 3300m
- RTOL (Reduced Take off and Landing) – skraćeno US s referentnom dužinom USS oko 1200m
 - STOL (Short Take Off and Landing) – kratko uzlijetanje i slijetanje s referentnom dužinom USS
do 800m
- VTOL (Vertical Take Off and Landing) – vertikalno slijetanje i uzlijetanje
REFERENTNA TOČKA (aerodrom reference point)– je trajna-stabilizirana točka u središnjem dijelu
aerodroma. Njezinim položajem, izraženim kroz udaljenost do najbliže geografske širine i dužine
određena je lokacija aerodroma

VISINA AERODROMA (aerodrom elevation)– je visina izmjerena na najvišoj točki USS aerodroma

UZLETNO-SLETNA STAZA (runway) – je određena pravokutna površina aerodroma pripremljena za

uzlijetanje i slijetanje zrakoplova

REFERENTNA DUŽINA USS (aeroplane reference length) – je minimlana dužina USS potrebna za
uzlijetanje mjerodavnog zrakoplova pod maksimalnim opterećenjem uz pretpostavke standardnih
atmosferskih prilika, nadmorske visine ± 0, brzine vjetra 0 i uzdužnog nagiba USS 0%

RULNA STAZA (taxiway)– je staza na aerodromu uređena za kretanje zrakoplova po zemlji,

namijenjena povezivanju raznih aerodromskih površina međusobno.

STAJANKA (apron)– je određena površina aerodroma namijenjena prihvatu zrakoplova u svrhu

utovara ili istovara putnika, pošte i tereta, uzimanja goriva, parkiranja i servisiranja

Kategorije aerodroma:
I kategorija: VFR – Visual Flight Ruler : USS za neinstrumentalno slijetanje (vidljivost
visinska/uzdužna: >60m/>800m)
II kategorija: IFR – Instrumental Flight Rules : neprecizno instrumentalno slijetanje kada je USS
opremljena vizuelnim i nevizuelnim pomagalima (vidljivost visinska/uzdužna: >30m/>400m)
III kategorija: ILS – Instrumental Landing System : USS za precizno instrumentalno slijetanje gdje je
visina određena instrumentalno, a duljina : A>200m, B>50m, C = 0m

od 24.11. 1983. Godine na snazi je obavezna primjena klasifikacije aerodroma prema tzv.
“referentnom kodu”. Referentni kod se sastoji od dva elementa koja ovise o performansama i
dimenzijama mjerodavnog zrakoplova

Dužina uzletno-sletne staze određuje se prema karakteristikama aviona koji se na određenom

aerodromu očekuju

Kod utvrđivanja potrebne dužine USS treba razmotriti tri slučaja: slijetanje, uzlijetanje u uvjetima
rada svih motora, uzlijetanje u uvjetima otkaza jednog motora
Dužina uzletno-sletne staze mora zadovoljiti slijedeće uvjete:
a) Uzlijetanje aviona pri radu svih motora
b) Uzlijetanje u slučaju otkaza jednog – kritičnog motora kod brzine veće od v 1
c) Zaustavljanje aviona ako do otkaza motora dođe pri brzini < v1
d) Slijetanje aviona tako da na pragu ima visinu od 10.7m

Korekcija dužine:

1. Nadmorska visina : kelevation = +7% za svakih 300 mnm

2. Povišena temperatura :- standardna temperatura 15°
- ktemperature= 1 %za svakih 1° C … razlike između standardne i referentne temperature
3. Uzdužni nagib (korekcija vrijedi za 3 i 4 kategoriju)
 - knagib= 10% za svakih 1% nagiba

Razmak paralelnih USS

• za vizuelno letenje razmak osi mora biti : 120 m (1), 150 m (2) i 210 m (3,4)
• za instrumentalno letenje razmak USS mora biti 1500m
Uzdužni nagib USS
• od 1,25 do 2,00% ovisno o kategoriji
• prva i zadnja četvrtina 0,8%
Poprečni nagib USS
• maksimalni: 1,5 do 2,0 %
• minimalni: 1%

Dodatna staza za zaustavljanje- STOPWAY služi za promašeno zaustavljanje i kao zaštita tla od
ispušnih plinova

Ramena - SHOULDER
• su dodatne površine uz rubove USS
• ispod ramena su objekti za odvodnju, instalacije i drugo
• poprečni nagib 2-2,5 %
• za kodno slovo D i E širina ramena i USS mora biti 60 m
• za kodna slova A, B i C ramena nisu obavezna

Zaštitna staza – CLEARWAY je površina terena u produžetku USS, ispred praga na kojem završava
uzlijetanje
Završna sigurnosna zona – RUNWAY AND SAFETY AREA izvodi se na oba kraja sigurnosne površine i
površina mora imati mogućnost prihvata zrakoplova u nuždi, dužina 90 m

OBJAVLJENE DUŽINE ZA SLIJETANJE I UZLIJETANJE

- TORA (Take-off run available) : raspoloživa dužina za zalet
- TODA (Take-off distance available) : raspoloživa dužina za uzlijetanje
- ASDA (Accelerate-stop distance available) : raspoloživa duljina za ubrzavanje i zaustavljenje
- LDA (Landing distance available) : raspoloživa dužina za slijetanje

Rulne staze - TAXIWAY služe za kretanje aviona između USS i stajanke

Stajanke – APRON su površine koje služe kraćem/dužem zadržavanju zrakoplova u svrhu prihvata i
otpreme putnika, robe, pošte i servisiranja aviona (uzimanja goriva i drugo)