1.

Cestovni promet
Podjela prometa:
• Cestovni • Željeznički • Pomorski • Riječni • Zračni

CESTA je građevinski objekt izgrađen i učvršćen sa svrhom lakšeg, udobnijeg, bržeg i sigurnijeg prometovanja vozila.

Značajne prednosti cestovnog prometa:

 Dobra prilagodljivost prometnim potrebama bez obzira na veličinu, geografski položaj i konfiguraciju terena
 Jedno prometno sredstvo bez presjedanja ili pretovara
 Neovisnost o stalnom voznom redu (osim javnog prijevoza putnika)

Specifičnosti po kojima se cesta razlikuje od drugih građevinskih objekata:

 Duljina gradilišta
 Opsežni zemljani i prijevozni radovi
 Izgradnja objekata na trasi i pratećih objekata uz trasu

Kriteriji kojima se definira opća gospodarska opravdanost gradnje pojedinih cestovnih pravaca:
 Razvojni – uklapanje predloženih dionica u razvojne planove jer će omogućiti ravnomjerniji regionalni razvoj i
napredak
 Prometni – uzima se u obzir opseg prometa, struktura prometa, nesreće i nezgode za tu razinu uslužnosti kao
mjeru udobnosti i brzine vožnje
 Ekonomsko komercijalni – analizira se odnos potrebne investicije prema uštedama na operativnim
troškovima vožnje i vremena putovanja, a važan je pokazatelj interesa za financijska ulaganja
 Ekološki – obuhvaćaju utjecaj ceste na okoliš i mjere zaštite

2. Povijesni razvitak cesta

Rane ceste
 Svjesno poboljšanje puteva
 Karavanske ceste starog vijeka (solna, jantarska, svilena)
 Kraljevska cesta (duga 2500 km)
 Babilonska cesta (najstariji zastor od kamenih ploča)

Rimske ceste
 150 000 km cestovne mreže (28 cesta); veza Rim – Azija i Afrika

Karakteristike:
 Znatna debljina kolničke konstrukcije ( 70 – 120 cm)
 Pravac kao osnovni element osi (vojne svrhe)
 Građenje na tvrdim podlogama, a ne na mekome tlu
 Izvođenje cestovnih objekata (mostovi, propusti, potporni zidovi, tuneli)

Via Appia „Kraljica svih cesta“ (540 km)

1) Lomljeni kamen
2) Kamen veličine šake
3) Krupnija frakcija kamene sitneži (ili opeke)
4) Sitni tucanik i pijesak (ili tarac od kamenih
ploča)
Moderne ceste (kraj 18 stoljeća)
 Ceste s kamenom podlogom i šljunčanim zastorom
 Više pažnje se posvećuje odvodnji i održavanju kolnika

Telford Mac Adam

Daljnja modernizacija – gradnja cesta s asfaltnim i betonskim kolnikom:

 1921. 10 km prve autoceste pokraj Berlina
 1929. autocesta Koln – Bonn; početak gradnje suvremenih autocesta namijenjenih brzom automobilskom
prometu

3. Razvoj cesta u Hrvatskoj

 Rimsko carstvo (dobra prometna povezanost, kvalitetne ceste)
 Srednji vijek (lošije ceste od rimskih); Dubrovačka cesta, Splitski put
 Austro- Ugarska (povezivanje luka Jadrana sa zaleđem); Karolinska, Jozefinska i Lujzinska cesta
 Napoleonova vladavina; Marmontova cesta
 Nakon I. svjetskog rata (modernizacija postojećih i gradnja novih cesta); područje Istre, okolica Zagreba,
Rijeke, Zadra i Splita
 Nakon II. svjetskog rata (cestovna mreža zastarjela i teško oštećena
 1945. – 1990. (modernizacija u skladu s porastom motorizacije i općim gospodarskim oporavkom);
1971. Prva autocesta dionica Zagreb – Karlovac, 1977. Autocesta Ivanja Reka – Okučani
 Agresija na Hrvatsku (kilometri oštećenih cesta uslijed lošeg ili nikakvog održavanja)

Glavni problem razvoja cestovne mreže: zaostajanje gradnje autocesta, nizak stupanj moderniziranosti, loši tehnički
elementi, nedostatna razina održavanja cesta → niske prosječne brzine, veliki prijevozni troškovi, velik broj
prometnih nesreća

Gradnja autocesta definirana je strateškim razvojnim dokumentima:

 Strategija prostornog uređenja RH
 Strategija prometnog razvitka RH

Uzdužni pravci:
 Posavski: Ljubljana – Bregana – Slavonski Brod – Lipovac – Beograd
 Jadranski: Trst – Pasjak – Zadar – Split – Dubrovnik

Poprečni pravci:
 Mađarska granica: Varaždin – Zagreb – Rijeka – Trst
 Austrijska granica: Zagreb – Zadar - Split
 Mađarska granica: Okučani – Banja Luka – Split
 Mađarska granica: Osijek – Sarajevo – Ploče

4. Elementi ceste
 Stacionaža je udaljenost bilo koje točke na trasi od početka trase mjereno po osi ceste. Početna stacionaža
0+000,00 km je unaprijed određena ili odabrana točka.

 Os ceste je element koji definira tlocrtni položaj ceste, a sastoji se od pravaca, prijelaznih krivina i kružnih
lukova te prolazi sredinom kolnika (izuzev zavoja sa proširenjima).

 Niveleta je presječnica vertikalne ravnine koja prolazi kroz os ceste i gornje površine kolnika, a sastoji se od
pravaca kojima su sjecišta zaobljena kružnim lukovima.
5. Podjela cesta
 Cesta je svaka javna cesta, ulice u naselju i nerazvrstane ceste na kojima se obavlja promet
 Javna cesta je površina od općeg značenja za promet kojom se svatko može slobodno koristiti
 Nerazvrstana cesta je površina koja se koristi za promet raznih korisnika (seoski, poljski, šumski putovi)
 Autocesta je javna cesta posebno izgrađena i namijenjena isključivo prometu motornih vozila, koja ima dva
fizički odvojena kolnička traka, s najmanje dva prometna traka i jedan zaustavni trak, bez križanja s
prometnicama u razini

Prema položaju u prostoru javne ceste se dijele na:

 Javne ceste izvan naselja
 Gradske prometne površine

Javne ceste izvan naselja:

o Prema društveno- prometno- gospodarskom značenju (autoceste, državne, županijske, lokalne ceste)
o Prema vrsti prometa (ceste za promet motornih vozila, ceste za mješoviti promet)
o Prema veličini motornog prometa (izražen PGDPom)
o Prema vrsti zadaće povezivanja
o Ostali načini podjele (prema pripadnosti europskoj mreži cesta, broju kolnika, voznih trakova, vrsti zastora)

Gradske prometne površine:

o Čine ih prigradske i gradske ceste, ulice, trgovi, parkirališta, pješačke i biciklističke staze (gradske autoceste,
gradske brze ceste, gradske avenije, sabirne ulice, prilazne ulice, parkirališta)

6. Prometni pokazatelji za potrebe planiranja cestovne mreže

Postojeće i planirano prometno opterećenje:
 Prometno opterećenje je broj vozila koji prolazi određenim presjekom ceste ili prometnog traka u
određenom vremenskom razdoblju
 Određuje se brojanjem vozila (ručno, povremeno automatsko,neprekidno automatsko, naplatno) ili
prometnim prognozama
 Prosječni godišnji dnevni promet je ukupna godišnja količina vozila podijeljena s brojem dana u godini
𝒗𝒐𝒛𝒊𝒍𝒂 𝒈𝒐𝒅𝒊š𝒏𝒋𝒆 𝒗𝒐𝒛𝒊𝒍𝒂
𝑷𝑮𝑫𝑷 = [ ⁄𝒅𝒂𝒏]
𝟑𝟔𝟓
Razina uslužnosti:
 Kvalitativna mjera koja se sastoji od elemenata kao što su brzina vožnje, vrijeme putovanja, sloboda
manevriranja, prekidi u prometu, udobnost i sigurnost vožnje
 Prema HCMu postoji 6 razina usluge; A, B, C, D, E, F
 A – najbolji (uvjeti slobodnog toka, s velikim brzinama, malom gustoćom i punom slobodom manevriranja)
F – najlošiji (ubrzani prisilni tok, s brzinama koje su manje od kritičnih, a protok se kreće od nule do
vrijednosti koja je manja od propusne moći)
 Realni uvjeti prometa su razine E

Propusna moć ceste:

 Najveći broj vozila koji može proći promatranim presjekom ceste u jedinici vremena
 Pri određivanju se polazi od propusne moći jednog prometnog traka; u obzir se uzimaju i udaljenost bočne
smetnje, vidljivost, sigurnost, udobnost, tehnički elementi ceste, struktura prometa
 Različite metode za proračun, prema HCMu se računa formulom:
𝑪 = 𝑪𝒎𝒂𝒙 ∙ 𝑵 ∙ 𝒇𝒔 ∙ 𝒇𝒔𝒗 ∙ 𝑭𝒗 [𝒗𝒐𝒛𝒊𝒍𝒂⁄𝒔𝒂𝒕]
N- broj prometnih trakova u jednome smjeru, 𝐶𝑚𝑎𝑥 - teoretska propusna moć, F- faktori utjecaja suženja
prometnog traka, utjecaja strukture vozila i utjecaja vozača
7. Prometni i slobodni profil ceste
Prometni profil
 U horizontalnom pogledu obuhvaća sve vrste voznih trakova i rubne trakove, a visina iznad kolinka za sva
vozila iznosi 4,2 m
 Osigurava neometano odvijanje prometa
 U prometni profil ne smije zadirati nikakva zapreka

Slobodni profil je prometni profil uvečan za zaštitnu širinu i visinu

Cesta izvan naselja Biciklistička staza Pješačka staza

Kombinirani prometni i slobodni profil

8. Elementi poprečnog presjeka

 Kruna ceste: dio PP ceste ovisan o kategoriji ceste, stupnju ograničenosti i projektnoj brzini. Elementi krune
ceste su: kolnik s voznim i pretjecajnim trakovima, dodatni trakovi, rubni trakovi, rigoli, bankine, nogostupi i
biciklističke ceste
 Kolnik: dio cestovne površine namijenjen prometu vozila, a obuhvaća vozne, pretjecajne, rubne, zaustavne i
dodatne trakove. Kolnički trak je dio kolnika namijenjne za promet u jednom smjeru.
 Prometni trak: dio koln. traka čija je širina dovoljna za nesmetan promet jednog reda vozila (min2,75 – max
3,75 m). Osnovni ulazni podatak za širinu prometnog traka je mjerodavna širina vozila u mirovanju (2,6 m)
 Rubni trak: učvršćeni dio cestovnog presjeka između bankine i kolnika ili između kolnika i staze za bicikle,
mopede ili pješake. Osigurava kolnik od oštećenja i jasno označuje desni rub prometnog traka. Izvodi se u
šrinama 0,2, 0,3 i 0,5 m.
 Bankina, berma: utvrđeni ili neutvrđeni dio ceste koji se izvodi neposredno uz rubni trak na dijelu ceste u
nasipu ili zasjeku u širinama 1,0, 1,2 i 1,5 m, u nagibu 4 ili 7%. Služi za smještanje prometnih znakova,
smjerokaznih stupića, zaštitnih ograda, zaustavljanju vozila u nuždi, a samo iznimno i kretanju pješaka. U
usjecima se bankina izvodi kao berma, neposredno uz rigol, s nagibom 5 do 6%, minimalne širine 50 cm.
 Zaustavni trak: izvodi se na autocestama ili brzim cestama, neposredno uz rubni trak. Širina mu iznosi 2,5 m
na autocestama i 1,75 do 2,5 m na brzim cestama. Predviđa se na cijeloj ili određenim dijelovima trase.
 Razdjelni pojas: izvodi se u presjeku ceste kod koje je zbog sigurnosti prometa neophodno fizički odvojiti dva
kolnika s prometom u suprotnim smjerovima. Širina mu je 4,0 m na autocestama, inače 3,0 m, a za ceste 1. i
2. Razreda iznosi 2,0 – 3,0 m.
 Trak za sporu vožnju: izvodi se uz kolnik na području većih i duljih uspona na autocestama i cestama 1. i 2.
razreda, za teška teretna vozila koja bi zbog smanjenja brzine mogla omesti vožnju ostalih vozila u
prometnom traku. Širina je 3,0 do 3,25 m.
 Trak za vozila javnoga prometa: predviđa se i izvodi u gradovima. Služi samo za vozila javnoga prometa
(tramvaj, autobus, hitna pomoć, vatrogasci)
 Biciklistićka staza: izvodi se odvojeno od prometnih površina za motorna vozila, od kolnika se odvaja visinski
ili razdjelnim trakom. Najmanji broj trakova je po jedan za svaki smjer vožnje. Širina jednog traka je 1,0 m, a
prometna visina 2,25 m.
 Pješačka staza: izvodi se uz kolnik, visinski se odjeljuje od njega ili razdjelnim pojasom. Minimalna širina
jednog taka je 0,8 m, a prometna visina 2,25 m.

Poprečni presjek ceste u zasjeku

Poprečni presjek autoceste

9. Pravac
Primjena:
 U ravnici i širokim dolinama
 Kod izlaznih i ulaznih cesta u gradove
 Kod većih cestovnih čvorišta
 Kod prijelaza željezničkih pruga
 Kod prijelaza većih vodotoka

Ograničena upotreba zbog neharmoničnog toka linije i nesposobnosti prilagođavanja raznim oblicima terena:
 Zamor vozača
 Opasnost od zasljepljivanja svjetlima vozila iz suprotnog smjera
 Teža mogućnost procjene udaljenosti između vozila
 Pojavljivanje osjećaja nesigurnosti, osobito na većim nizbrdicama

Preporuka duljine pravca:

 2𝑉𝑟 < 𝐿𝑝𝑟𝑎𝑣 < 20 𝑉𝑟 kod zavoja suprotnog smjera
 4𝑉𝑟 < 𝐿𝑝𝑟𝑎𝑣 < 20 𝑉𝑟 kod zavoja istog smjera

10. Prijelaznica
Projektira se na početku i na kraju horizontalnog zavoja, a služi za:
 Postupan prijelaz zakrivljenosti iz pravca u kružni luk (postupno povećanje centrifugalne sile)
 Osiguranje dovoljne duljine vitoperenja kolnika za prijelaz iz poprečnog nagiba u pravcu na poprečni nagib u
kružnom luku
 Postupno proširenje kolnika iz širine u pravcu na širinu u kružnom luku

Oblik prijelaznice mora zadovoljavati:

 Prijelaz iz pravca u kružni luk mora biti postupan
 Prijelaznica u svojoj krajnjoj točki mora tangirati kružni luk
 Promjena zakrivljenosti od iznosa nula na početku do 1/R na kraju prijelaznice mora slijediti određen zakon
zakrivljenosti
 Prijelaznica oblika KLOTOIDE

Duljina prijelaznice 𝑳𝒎𝒊𝒏 određuje se prema:

 Vozno- dinamičkim zahtjevima

2,725∙𝑓𝑅,𝑑𝑜𝑝
𝐿𝑚𝑖𝑛 = 𝑥
∙ 𝑉𝑝 𝑓𝑅,𝑑𝑜𝑝 - radijalni faktor otpora klizanja 𝑥 - dopušteni bočni potisak

 Konstruktivnim zahtjevima: relativni nagib ruba kolnika na duljini prijelaznice mora udovoljavati graničnim
dopuštenim vrijednostima Δ𝑆𝑚𝑎𝑥 (nagib kosine vitoperenja kolnoka)

𝑉𝑝 < 40 60 >80
Δ𝑆𝑚𝑎𝑥 1,5 1,0 0,75

 Vizualnim zahtjevima: uvjet uočljivosti mora zadovoljiti slijedeće

𝑅
𝐿𝑚𝑖𝑛 ≥ 9
𝐿𝑚𝑖𝑛 ≥ √7,2 ∙ 𝑅𝑚𝑖𝑛
11. Kružni luk
 Dio ceste sa stalnom zakrivljenošću, ujedno i temeljni tlocrtni element ceste

Veličina polumjera kružnog luka ovisi o:

• projektnoj brzini • terenskim uvjetima • susjednim zavojima

 Osnovno pravilo kod projektiranja: Zavoje treba projektirati sa što većim polumjerima 𝑅𝑢𝑠𝑣 ≥ 𝑅𝑚𝑖𝑛

Kriterij na temelju kojeg se određuje 𝑹𝒎𝒊𝒏

 Određuje se iz uvjeta poprečne stabilnosti vozila u zavoju pri određenoj projektnoj brzini i najvećem
dopuštenom poprečnom nagibu kolnika u zavoju
G – težina vozila
C – centrifugalna sila
F – sila trenja

Sila trenja mora biti jednaka sili bočnog potiska

𝑓𝑅 (𝐺𝑐𝑜𝑠𝛼 + 𝐶𝑠𝑖𝑛𝛼) = 𝐶𝑐𝑜𝑠𝛼 − 𝐺𝑠𝑖𝑛𝛼

𝑚 ∙ 𝑣2 𝐺 ∙ 𝑣2 𝑣2
𝐶= = =𝐺∙
𝑅 𝑔∙𝑅 127 ∙ 𝑅
𝒗𝟐𝒑
Izraz za minimalni polumjer: 𝑹𝒎𝒊𝒏 =
𝟏𝟐𝟕(𝒇𝑹,𝒅𝒐𝒑 +𝒒𝒎𝒂𝒙 )
𝑓𝑅,𝑑𝑜𝑝 - radijalni koeficijent otpora klizanja 𝑞𝑚𝑎𝑥 - nagib 7%

12. Poprečni nagib kolnika u pravcu i kružnom luku

U pravcu:
Izvodi se zbog bolje odvodnje kolnika
Ovisi o hrapavosti zastora
Za sve vrste cesta i za sve suvremene
zastore poprečni nagib kolnika u
pravcu iznosi 2,5 %
Na cestama s makadamskim zastorom
4%

U kružnom luku:
 Jednostrani poprečni nagib prema unutarnjoj strani zavoja, zbog smanjenja djelovanja centrifugalne sile i
odvodnje kolnika
 Maksimalni poprečni nagib 7 %, a minimalni 2,5 %

 Dopuštena primjena protunagiba

𝑣𝑟 <90 100 110 120 130

𝑅0 2000 2500 3000 4000 5000

Veličina protunagiba jednaka je poprečnom nagibu u pravcu

13. Elementi iskolčenja horizontalnog zavoja

𝑙 - apscisna duljina prijelaznice 𝐿 - lučna duljina prijelaznice 𝑑 – udaljenost početka prijelaznice od teoretskog
početka odmaknutog kružnog luka Δ𝑅 - pomak kružnog luka zbog ubacivanja prijelaznice 𝑒 - duljina subtangente u
krajnjoj točki prijelaznice

Osnovni elementi zavoja:

𝜶
̅̅̅̅ = (𝑹 + 𝚫𝑹) ∙ 𝒕𝒈 + 𝒅
Tangenta 𝑻 = 𝑨𝑪
𝟐

𝜶
̅̅̅̅ = (𝑹 + 𝚫𝑹) ∙ (𝒔𝒆𝒄 − 𝟏) + 𝚫𝑹
Bisektrisa 𝑺 = 𝑪𝑫 𝟐

𝜶
𝑹∙𝝅∙( −𝝉𝒍 )
̅̅̅̅ = 𝟐 ∙ [
Ukupna duljina zavoja 𝑫 = 𝟐 ∙ 𝑨𝑫 𝟐
]+𝑳
𝟏𝟖𝟎

Postavljeni uvjeti:

o 𝑹𝒖𝒔𝒗 > 𝑹𝒎𝒊𝒏

o 𝑳𝒖𝒔𝒗 > 𝑳𝒎𝒊𝒏
o 𝑻𝟏 + 𝑻𝟐 < 𝑺𝑻𝟏 𝑺𝑻𝟐
𝜶
o 𝟐
< 𝝉𝒍
o 𝚫𝑹 > 0,3
14. Serpentine
 Su zavoji malog polumjera i velikog kuta skretanja (oko 180°) na kojima ne vrijedi propisana računska brzina
 Na cestama s manjim intezitetom prometa u teškim terenima
 Ima složeni tlocrtni zavoj koji čine glavni i priključni zavoji
 Primjena prijelaznica je obavezna
 Polumjer glavnog kružnog luka određuje se prema lokalnim terenskim uvjetima, važnosti ceste i dimenzijama
mjerodavnog vozila
 Uzdužni nagib glavnog zavoja ne veći od 3 % za ceste 1. i 2. razreda, odnosno 5 % za ostale ceste

15. Niveleta ceste

 je presječnica vertikalne ravnine koja prolazi kroz os ceste i gornje površine kolnika, a sastoji se od pravaca
kojima su sjecišta zaobljena kružnim lukovima

Minimalni uzdužni nagib kad je cesta u dužem usjeku ili zasjeku:

 0,2 % ako je rigol obložen betonom
 0,3 % ako je rigol taracan
 0,4 % ako je rigol obrastao travom

Maksimalni uzdužni nagib ovisi o kategoriji ceste i konfiguraciji terena:

 Primjenu maksimalnog nagiba potrebno je ograničiti na kraće dionice zbog smetnji koje teretna vozila mogu
izazvati u prometnom toku
 Na dugim usponima predvidjeti proširenja kolnika za eventualno zaustavljanje vozila

Kriterij za određivanje minimalnog radijusa vertikalnog zaobljenja:

∩ 𝑝𝑧2
Konveksno zaobljenje 𝑅𝑚𝑖𝑛 = 2
2(√ℎ1 +√ℎ2 )

∪ ∩ 1
Konkavno zaobljenje 𝑅𝑚𝑖𝑛 = 2 𝑅𝑚𝑖𝑛
16. Elementi iskolčenja vertikalnog zavoja

Ne izvode se prijelaznice, nego se zaobljenje vrši samo kružnim lukom.

𝑹 𝒔𝟏 ±𝒔𝟐 𝑻𝟐
𝑻 = 𝟐( 𝟏𝟎𝟎
) 𝑺 = 𝟐𝑹

17. Prostorno vođenje linije

Trasa je prostorna konstrukcija s tri osnovne dimenzije i projekcije čije sagledavanje treba biti kroz:
 Odnos trase i naselja
 Odnos trase prema prirodnoj sredini
 Inženjersko- tehnička načela

Odnos trase i naselja:

 Lokalne ceste povezuju manja naselja i u pravilu prolaze kroz sva naseljena mjesta
 Županijske ceste obilaze seoska naselja, dodiruju veća naselja i prolaze kroz gradove s više od 20 000
stanovnika
 Državne ceste tangiraju gradove 20 000 - 50 000 stanovnika, te prolaze kroz središta preko 50 000
 Autoceste i brze ceste obilaze sva naseljena mjesta, tangiraju gradove do 500 000 stanovnika

Odnos trase prema prirodnoj sredini:

U postupku trasiranja izbjegavati narušavanje postojećih ambijentalnih cjelina (šumski kompleksi, vinogradi, plodne
parcele, izvorišta).

Buka s ceste i zaštitne mjere

 Jakost zvuka izražava se u dB. Najviše dopuštene
vrijednosti za brzu cestu, 65 dB po danu i 50 dB po
noći.
 Najprimjereniji oblik zaštite su zidovi za zaštitu od
buke koji se postavljaju neposredno uz
prometnicu, a izrađuju se od plastike, mineralne
vune, kamena.
 Treba izbjegavati visoke nasipe, bolje rješenje je
vijadukt.
 U posebno osjetljivim područjima bolje je trasu upustiti u teren ili izdići iznad padine.
Inženjersko- tehnička načela:
S obzirom na razvijenost terena mogu postojati slijedeće trase:

Nizinska
 Položena je u dolini rijeka; vrste dolina: široke, uske, tijesne s visokim stijenama
 U širokim dolinama pogodno zbog dugih pravaca, većih polumjera zavoja i blagih uzdužnih nagiba
 U uskim dolinama trasa ima oštre zavoje i mnogo građevina za osiguranje zemljanog trupa
 Tijesna dolina s klisurama nije pogodna zbog oštrih promjena smjerova i traže izvedbu objekata (mostovi,
tuneli, zidovi)

Padinska
 Položena je na poprečno nagnutom terenu; tipičan oblik zemljana trupa je zasjek
 Treba nastojati da je nagib slojeva okrenut prema brdu (u suprotnom pri iskopu opasnost od klizanja i
odrona zemljanog materijala)
 Nastojati voditi trasu po osunčanim padinama terena koje su okrenute na južnu stranu

Razvodna
 Položena po najvišim dijelovima terena koji razdvaja dvije doline
 Proteže se zdravim terenom i nema opasnosti od podzemnih voda; tipičan oblik zemljanog trupa niski nasip
 Broj propusta je malen; zbog malih količina površinskih oborina troškovi održavanja su mali

Poprečna
 Polaže se u smjeru nagiba terena; pri prijelazu iz jedne doline u drugu
 Poteškoće jer su nagibi vododjelnica puno veći od maksimalnih uzdužnih nagiba
 Pri manjim visinskim nagibima teren se često podudara s nagibom nivelete

Prostorno vođenje predstavlja određivanje trase u tlocrtu i određivanje visinskog toka ceste. Situaciju i uzdužni profil
treba rješavati zajednički, vodeći računa o međusobnom usklađivanju elemenata trase.

Najpovoljnija je ona linija koja traži najmanje troškove građenja, održavanja i eksploatacije (prilagođavanje trase
konfiguraciji terena).

Polaganje trase:
 U nizinskom terenu cesta se polaže u niskom nasipu
 Kod ostalih terena pojavljuju se prisilne točke; prijelaz preko hrpta, doline, tunel, naselje
 Najmanja količina zemljanih radova osigurava se pomoću nultog poligona
 Na mjestu promjene uzdužnog nagiba nastaje lom nivelete koji se zaobljuje kružnim lukom

Estetsko oblikovanje i skladnost linije:

 Izbjegavati minimalne horizontalne i vertikalne elemente; postići optimalno prostorno vođenje linije
 Trasu prilagoditi terenu, postojećoj vegetaciji i postojećoj izgradnji; pažljivo oblikovati kosine usjeka i naspia,
kao i objekte na trasi i uz trasu

TEMELJNO NAČELO PROSTORNOG VOĐENJA: stalnost elemenata odnosno postupan prijelaz s većih elemenata na
manje i obrnuto

18. Uređaji za odvodnju površinske vode s kolnika

Oblik i dimenzije uređaja za površinsku odvodnju ovise o: količini vode koju trebaju prihvatiti, vrsti materijala od
kojeg su izgrađeni, uzdužnom nagibu, njihovoj namjeni

Odvodni jarci:
Trapezasti Najstariji tip odvodnje; srednja dubina 40 do 60 cm;
širina dna 30 do 50 cm; kosina ovisi o tlu u kojem se
izvodi; ne uklapa se estetski u okolinu
Trokutasti
Ovaj oblik je povoljniji s obzirom na sigurnost prometa

Segmentni
Ovaj oblik se preporuča zbog prometne
sigurnosti, lakšeg održavanja i prirodnog
izgleda; uzdužni nagib slijedi nagib kolnika

Zaštitni jarci
Izvan područja usjeka i nasipa; prihvaćaju
površinske vode sa šireg slivnog područja i
štite cestu od razornog djelovanja; grade se
na padini iznad usjeka ili uz nožicu nasipa;
minimalni uzdužni nagib 0,5 %

Rigoli
Odvodni uređaji za odvodnju vode
neposredno uz kolnik; mogu biti
otvoreni(trokutasti, segmentni, od betonskih
elemenata), podzemni i pokriveni.

Trokutasti rigol se može izvesti od: betona,

taraca i konkrelita.
19. Odvodnja posteljice
 Poprečni nagib minimalno 4 % za koherentna odnosno minimalno 2,5 % za nekoherentna tla
 Bez lokalnih neravnina u kojima se može skupljati voda (ravnost posteljice u granicama 3 cm za zemljani
materijal, te 5 cm za kameni)

20. Drenaža
 Za prihvat i odvodnju podzemne vode služe različite vrste drenaža (uzdužne, kose, poprečne, drenažni
sustavi)
 Najčešće se polažu ispod rigola, a moraju osigurati odvodnju tamponskog sloja kolničke konstrukcije
 Položaj, dubina i duljina drenaža određuje se na temelju prethodnih terenskih istražnih radova i
labaratorijskih ispitivanja
 Ispravnost djelovanja drenaža mora se redovito provjeravati i nedostatke odmah ukloniti
Podjela drenaža:
 Prema položaju na os prometnice:
uzdužne, poprečne
 Prema načinu djelovanja: pojedinačne,
vezane u zajednički sustav
 Ovisno o položaju i dubini: otvorene,
zatvorene
 Ovisno o funkciji, projektiraju se zbog:
odvodnje, osiguranja stabilnosti pokosa,
višestruke uloge
Drenažne cijevi:
 Rade se od različitih materijala (pečena
glina, beton, azbest- cement, plastika,
promjer 10, 15, 20 cm)
 Na gornjoj polovici perforirane (promjer
10 mm)
 Proizvode se u duljini od 5 m,
jednostavno se spajaju; lake su za
prijevoz i rad

21. Propusti
 Objekti za odvodnju kojima se voda propušta kroz trup ceste, bilo da se radi o vodi iz prirodnih vodotoka ili
zaštitnih jaraka
 Mogu služiti za prolaz prometnicama nižeg reda (pješački prolazi, poljoprivredne ceste)
 Izgradnjom propusta na povoljnom mjestu u trupu ceste omogućava se kontrolirani prolazak vode kroz trup,
spriječava zadržavanje vode pri nožici nasipa, čime bi se narušila stabilnost donjeg ustroja ceste
 Veličina propusta određuje se proračunom (hidrološki podaci)

Podjela:
 Prema načinu gradnje: cijevni, svođeni, pločasti, okvirni
 Materijalu: betonski, armirano- betonski, prednapregnuti beton, zidani, čelični
 Obliku poprečnog presjeka: kružni, ovalni, trapezni, pravokutni
 Položaju u odnosu na os prometnice: okomiti, kosi

Cijevni propusti
 Imaju veću primjenu od ostalih zbog jednostavnijeg građenja i temeljenja,
racionalnijih rješenja i nižih cijena
 Poprečni presjek cijevi može biti različitog oblika (krug, elipsa, parabola)
 Primjenjuju se kod dovoljne visine nasipa (minimalno 80 cm) i kada nije
potreban velik otvor propusta
 Smještaju se na najnižim mjestima po apsolutnim visinama u uzdužnom
profilu
 Izvode se od: betona, montažnih betonskih cijevi, montažnih AB cijevi,
čeličnih limova, čeličnih cijevi
Svođeni propusti
 Primjenjuju se u nasipima najvećih visina; oblik svoda je segmentni ili polukružni
 Zbog velike duljine izrađuju se u dijelovima (4 – 8 m)
 Izrađuju se u cijelosti od betona, obrađenog kamena u cementnom mortu
 Mogu se graditi i od čeličnih elemenata (brže i jednostavnije)
Pločasti betonski propusti
 Primjenjuju se u nasipima manjih visina, ako zbog nedovoljne visine konstrukcije nije moguće izgraditi cijevni
propust, te u usjecima
 Nosači su AB ploče ili AB grede s betonskim pločama preko kojih se polaže kolnička konstrukcija
 Duljina pločastog propusta približno je jednaka širini prometnice
22. Materijali za građenje cesta
 Prirodno sraslo tlo (donji ustroj)
 Prirodni kamen (donji ustroj, podloga, zastor i objekti)
 Umjetni kamen (podloga i zastor)
 Vezna sredstva (podloga, zastor i stabilizacije)

Prirodno sraslo tlo:

Zemljana tla:
 Humusno tlo (nenosivi površinski sloj terena koji se obavezno uklanja prije gradnje)
 Sitnozrno vezano tlo (koherentna tla; gline, prašine, praškaste gline, les); osnovno obilježje plastičnost što
rezultira malom nosivošću
 Krupnozrno nevezano tlo (nekoherentna tla; pijesak, šljunak i njihove mješavine); osnovno obilježje
neplastičnost, a povoljan granulometrijski sastav preduvjet je dobre nosivosti
 Mješovito tlo (mješavina krupnozrnatih nevezanih i sitnozrnatih vezanih)

Kamenita tla:
 Polučvrsto kamenito tlo; sva mineraloški vezana tla koja se zbog svoje strukture mogu iskopavati bez
upotrebe eksploziva (lapori, pješčari, škriljci)
 Čvrsto kmenito tlo; zbog svoje čvrste strukture moraju se iskopavati pomoću eksploziva (dolomiti, vapnenci,
sedimentne, metamorfne i eruptivne stijene)
 Vrlo čvrsto kamenito tlo; monolitna mineraloški vezana kamena tla velike čvrstoće (monolitni vapnenci)

Specijalna tla
 U ovu kategoriju ubrajamo zasićena tla male nosivosti i velike stišljivosti (muljevi, tresetišta)
 Gradnju nasipa na ovakvim tlima treba izbjegavati jer zahtjevaju posebne postupke građenja

Prirodni kamen:
 Osnovni materijal pri gradnji cesta, može biti ugrađen u obliku većih komada, kao lomljenac, u obliku
prirodno usitnjenog ili umjetno usitnjenog kamena

Ubrajamo: Kameno brašno (zrno do 0,09 mm; ispuna asfaltnih i katranskih mješavina); Pijesak (0,09 do 4,0 mm);
Kamena sitnež (2,0 do 31,5 mm); Tučenac (31,5 do 63 mm); Lomljeni kamen (visine 150 do 250 mm)

 Materijali moraju zadovoljavati u pogledu dvije glavne grupe zahtjeva: Granulometrijski sastav i Fizikalno-
mehanička svojstva zrna

Umjetni kamen
 Dobiva se industrijskom proizvodnjom; najčešće u upotrebi klinker-opeka i kocke od zgure
 Betonske ploče i betonske kocke; posebno za estetski dojam zastora

Vezna sredstva
 Sva veziva su materijali koji se, pomiješani s vodom (osim bitumena) stvrdnjavaju u kruti kamen

Prema načinu stvrdnjavanja:

 Zračna veziva (stvrdnjavaju na zraku i nisu otporna na vodu); vapno
 Hidraulična veziva (stvrdnjavaju i pod vodom i na zraku); hidraulično vapno i sve vrste cementa
 Bitumenska veziva

 Služe za povezivanje zrna pri izradi kolničkog zastora, kao i za poboljšanje nosivosti gornjeg nosivog sloja i
posteljice

Cement
 Koristi se za izradu cement- betonskih kolnika, kod stabilizacije pjeskovito- šljunkovitih materijala, te kod
drugih radova u cestogradnji (objekti, uređaji za odvodnju)
 Cement se dobiva miješanjem gline i vapnenca, mljevenjem i pečenjem na visokoj temperaturi od 1450 °C
(dodaci do 30 % zgura, pucolani)
Vapno
 Koristi se za stabilizaciju tla s većim sadržajem gline te srednje i visokoplastičnih glina
 Tri vrste vapna: Živo (negašeno, pečenjem kamena vapnenca), Hidratizirano (živo vapno + voda), Hidraulično
(pečenje vapnenca s 20 % gline)

Bitumen
 Tamna, polučvrsta do čvrsta topiva smjesa ugljiko- vodika, koja se u prirodi nalazi kao sastavni dio prirodnog
asfalta ili se dobiva preradom nafte i naftnih derivata
 Upotrebljava se kao vezno sredstvo u zagrijanom stanju
 Pri izradi mješavine važna je tvrdoća bitumena, elastičnost, plastičnost, otpornost na kemijske utjecaje i na
izgaranje

Razrijeđeni bitumen
 Sastoji se od destiliranog bitumena i katranskog ulja koje brže ili sporije potpuno ishlapi
 Zagrijavaju se do temperature od 90 °C, upotrebljavaju se za asfaltne mješavine i prskanje podloge zbog
osiguravanja bolje veze između slojeva kolničke konstrukcije
 Prema viskoznosti postoji pet tipova razrijeđenog bitumena; vrlo tekuć, tekuć, poluviskozan, viskozan, vrlo
viskozan

Bitumenska emulzija
 Mješavina 50 do 60 % bitumena s vodom, uz dodatak 1 % emulgatora (sapunske kiseline); upotrebljava se za
površinske obrade postojećih zastora
 Emulzija se kod dodira s kamenom raspada (bitumen se odvaja iz mehaničkih spojeva s vodom; voda ispari, a
bitumen se hvata u tankom sloju oko zrna kamena i međusobno ih veže)
 Prema brzini raspadanja: nestabilne, polustabilne i stabilne emulzije

Katrani
 Tamni, homogeni i viskozni destilati; dobivaju se suhom destilacijom kamenog ugljena; po kvaliteti su lošiji
od bitumena, pa se koriste na sporednim cestama
 Svojstva katrana razlikuju se prema kvaliteti ugljena, načinu proizvodnje i stupnju zagrijavanja

23. Donji ustroj ceste

 Je temelj na koji se postavlja gornji ustroj ili kolnička konstrukcija ceste i ostalih prometnih površina

Uloga:
 Preuzimanje prometnog opterećenja i čitave konstrukcije gornjeg ustroja i prenošenje na prirodno tlo
 Savladavanje neravnina ili prepreka u terenu

Zahtjevi koji se postavljaju: Stabilnost i postojanost na djelovanje vanjskih sila, Otporan na negativno djelovanje
atmosferilija

Donji ustroj čine građevine:

 Izgrađene u prirodnom tlu (usjeci, zasjeci, galerije, tuneli)
 Izgrađene od prirodnih materijala (nasipi)
 Za osiguranje trupa ceste (potporni i obložni zidovi)
 Mostovi, propusti, vijadukti

24. Zemljani radovi

 Zahvati na izmjeni prirodnog reljefa terena sa svrhom da se na njemu ili u njemu izvedu građevine donjeg
ustroja prometnice

Istražni radovi – geološki podaci (vrsta i podrijetlo tla), geomehanički podaci (karakteristike tla), hidrološki podaci
(vodostaji i tokovi voda); opseg istražnih radova ovisi o razini projekta
Pripremni radovi – sve aktivnosti prema projektu organizacije građenja nužne za pripremu i organizaciju gradilišta, te
izvođenje glavnih građevinskih radova
Priprema gradnje – utvrditi koncepciju gradnje, projekt organizacije građenja, organizacija i tehnologija
građenja, pregledni plan građenja s planovima radne snage, mehanizacije, materijalima i plan zaštite na radu

Iskolčenje trase građevina – moramo osigurati os ceste izvan područja zahvata zemljanih radova i to u
tlocrtnom i visinskom smislu, te geodetsko osiguranje osi na više načina (ovisno o terenu i čvrstim točkama)

Čišćenje i priprema terena – uklanjanje šiblja, drveća, panjeva, znakova, premještanje komunalnih instalacija
(u zoni nasipa korjenje i panjeve ukloniti do 20 cm, a u zonama usjeka i zasjeka do 50 cm)

Zaštita prirode i spomenika – zaštita i obnova šuma, vodotoka, jezera, spomenika; svi radovi moraju biti
predviđeni u projektu

Izrada nasipa
 Glavni projekt mora sadržavati geomehanički elaborat, vidljive karakteristike materijala u trasi i pozajmištu,
te prijedlog eksploatacije
 Svaki sloj nasipnog materijala treba biti razastrt vodoravno u uzdužnom smjeru ili najviše u nagibu koji je
jednak projektiranom uzdužnom padu
 u
𝑑
 Materijal mora odgovarati ovim uvjetima: koeficijent nejednolikosti 𝑛 = 𝑑60 , za dobro zbijanje n > 9 (zemljani
10
i miješani materijali, n > 4 (kameni materijali)
 Materijal ne smije sadržavati veće količine organskih primjesa, mora biti većim dijelom vremenski postojan i
što manje osjetljiv na promjene vlažnosti
 Maksimalna veličina zrna kamenih iskopa nebi trebala priječi 30 x 30 x 30 cm tj polovicu visine nasipnog
sloja; lokalni materijal nepovoljnih svojstava treba poboljšati dodacima
 Za izradu nasipa koristi se raznovrsna mehanizacija: nabijači, vibracijske ploče, ježevi, razni valjci

Izrada usjeka i zasjeka

 Načini izvedbe usjeka prema primjenjenoj mehanizaciji, načinu radova i specijalnim zahtjevima:

Iskop u uzdužnim slojevima:

 Stvara se vrlo široka fronta rada
 Moguća upotreba mnogo strojeva za iskop i prijevoz
 Pogodan za pliće i duge usjeke u zemljanim
materijalima
 Ne može se primijeniti na kamene usjeke
 Strojevi: dozer, utovarivač, skrejper

Iskop u punom profilu sa čela:

 Pogodno na kratkim i visokim usjecima od kamena ili
miješanoga materijala
 Jednostavna organizacija rada
 Zbog male fronte rad je skup
 Skučen prostor za manevriranje i transpot
 Strojevi: bager, prijevozna sredstva

Iskop usjeka sa strane:

 U zasjecima i usjecima u strmom terenu
 Za šire prometnice i strmiji teren probijaju se dvije prolazne
ceste (etažni iskop)
 Brzo stvaranje veze kroz usjeke, prebacivanje strojeva na
usjeke koji slijede
 Pogodna na dugim zasjecima i strmom terenu
 Neekonomično za manje kubaturne iskope; odron kamenja niz pokos
 Izrada pokosa s uzdužnim prosjekom:
 Dovoljno radnih mjesta naakon probijanja prosjeka
 Veza sa suprotnom stranom bez izrade pristupnih putova
 U zemljanom materijalu prosjek djeluje kao drenaža
 Izrada prosjeka je skupa i spora
 Ne može se primijeniti u slabom materijalu
natopljenom vodom
 Mali prostor za manevriranje

25. Zaštita pokosa

Izbor zaštite pokosa uvjetovan je:
 Vrstom objekta donjeg ustroja (nasip, usjek)
 Materijalom izrade objekta (zemljani, miješani, kameni)
 Visinom usjeka odnosno nasipa
 Posebnim uvjetima (blizina vodotoka, klizište)

Zemljani i miješani materijali

Uglavnom se provodi na dva načina: Biološki i Mehanički (kada je nužno povečati nagib pokosa ili radi zaštite od
tekućih ili stajaćih voda, leda, valova)

Obloga humusom – sijanje trave Obloga busenima – pljoštimice, okomito na pokos, u

horizontalnim slojevima, u trakama (kada je nužno da se
pokosi brže i jače učvrste)

Zaštita pleterom – jednostavni, pojačani, živi Zaštita zasadima – samo u usjecima na padinama sklonim
klizanju ili obrušavanju

Hidrosjetva – prskanje posebnim mješavinama po pokosu specijalnim

uređajem, koji uz cisternu ima i specijalni raspršivać (na strmim teško
pristupačnim pokosima)
Obloga obrađenim kamenom – gabionski madraci, Predgotovljeni betonski elementi i ploče
debljina mora biti veća od dubine smrzavanja

Kameni materijal

Roliranje – za nagib pokosa jednak nagibu terena, Kamena obloga – na mjestima prostornih
lomljeni kamen 30 do 40 cm i 1,5 m kamenje većih dimenzija ograničenja; načelo suhozida od grubo
obrađenog kamena; duljina obloge se
povećava prema nožici nasipa na svaka 4 m visine

Prskani beton – u raspadnutim i ispucalim stijenama; zaštita od erozije

Mreža od čelične žice – sidra promjera 10 do 20 mm, duljine

2 do 3 m, mreža širine 1 do 3 m duljine 30 m od pocinčane žice

Zaštita geotekstilom – na pripremljeni pokos sije se sjeme trave,

geotekstil štiti sjeme trave dok se ne ukorijeni

Zaštita posebnim prostirkama – prostirke s otvorima za ispunu

zemljom (stabilna i plodna podloga),
za trenutno ozeljenjivanje prostirke koje su
ispunjene humusom s već razvijenom travom

Zaštita geomrežama – mreža se učvršćuje čelićnim

sidrima na razmacima 2 do 3 m
26. Zidovi
Izvode se iz slijedećih razloga:
 Topografskih (vrlo visok nasip ili usjek)
 Geoloških (dio tla na kojem se gradi nasip u donjem dijelu nestabilan)
 Konstrukcijskih (dvije prometnice u blizini i na različitim visinama)

Podjela:
 Prema položaju; potporni, uporni, obložni
 Prema statičkoj i konstruktivnoj funkciji; nosivi, nenosivi
 Obzirom na mehaničko ponašanje; fleksibilni, kruti
 Prema načinu izvedbe; monolitni, montažni, gabioni

Materijali za izradu: beton, armirani beton, kamen, razni montažni elementi od betona i armiranog betona i žičane
košare ispunjene kamenom

Potporni zid
Pomicanjem potpornog zida od osi prema nožici nasipa:
 Smanjuje se aktivni pritisak na zid
 Smanjuju se potrebne dimenzije zida, visina i poprečni
presjek
 Povećava se površina otkupljenog zemljišta
 Smanjuje dužina zida u uzdužnom profilu

 U nasipu ispod nivelete ako je poprečni nagib terena

1:2 do 1:3,5
 Krunski – ako je nagib pokosa nasipa manji ili jednak nagibu terena

Uporni zid
Projektira se najčešće u nožici usjeka:
 Radi smanjenja kubatura iskopa ako je usjek u vrlo strmom
terenu
 Radi osiguranja pokosa ako je teren nestabilan ili je nagib
slojeva prema osi usjeka
 Visina zida je najčešće manja od ukupne visine usjeka
 Nagib vanjske plohe (4:1, 5:1, 6:1), ako je stražnja ploha
vertikalna
 Nagib stražnje plohe (6:1, 8:1,10:1), ako je nužno da prednja ploha zida bude vertikalna

Konstruktivni elementi zida

 Tijelo zida; najčešće je vertikalno, a može biti sa vertikalnim ili nagnutim licem(stražnjom stranom)
 Temeljna stopa; najčešće nagnuta, može biti horizontalna, služi za povećanje površine nalijeganja zida na
temeljno tlo

Zidovi od gabiona
Grade se od:
 Sanduka različite veličine od pocinčane žice ili polimerne mreže
 Pojačani na vertikalnim rubovima
 Ispunjeni krupnim kamenom

Izrada: formiranje sanduka, postavljanje na predviđeno

mjesto, ispunjavanje slaganjem krupnog kamena,
zatvaranje, vezanje s gornje strane

Blokovi su raspoređeni tako da se osigurava odgovarajuće

preklapanje, radi što bolje veze.
Prednosti:
 Fleksibilnost i prilagođavanje deformacijama terena bez većeg utjecaja na stabilnost
zida
 Velika vodopropusnost
 Jednostavno građenje i prihvaćanje pritisaka tla neposredno nakon građenja

Zidovi od armirane zemlje

Grade se od:
 Odabrane i dobro zbijene zemljane ispune armirane geosinteticima
 Obloge sa prednje vidljive strane

 Materijal za ispunu mora biti ujednačenog granulometrijskog

sastava i kvalitete; neosjetljiv na djelovanje mraza i atmosferilija;
ne smije sadržavati organske tvari koje bi mogle izazvati koroziju

Obložni zidovi
Konstrukcije koje služe:
 Za zaštitu tla u usjecima od raspadanja i zamrzavanja pod djelovanjem
atmosferilija
 Za ograničavanje ili sprečavanje širenja buke
 Za zaštitu prometnica od vjetra, snježnih nanosa

Koriste se različiti materijali; lomljeni kamen u suho ili u cementnom mortu,

nearmirani ili armiranobetonski montažni elementi, čelićni profili

27. Kolničke konstrukcije

 Su višeslnojni sustavi koji se sastoje od slojeva različitih materijala ugrađenih mehaniziranim načinom rada
 Prenošenje svih statičkih i dinamičkih prometnih opterećenja na donji ustroj bez štetnih deformacija
posteljice
Prema konstruktivnim svojstvima dijele se na:
 Savitljive (asfaltne)
 Krute (betonske)

Savitljive kolničke konstrukcije

 Su konstrukcije koje se sastoje od asfaltnog zastora i nosivih slojeva vezanih nekim vezivom ili mehanički
ugrađenih

Stabilizirani nosivi slojevi:

 Povećavaju nosivost kolničke konstrukcije
 Dobra podloga kolničkom zastoru
 Povećavaju otpornost kolničke konstrukcije na štetno djelovanje
smrzavice

Uloga asfaltnih kolničkih konstrukcija:

 Prenošenje svih statičkih i dinamičkih prometnih opterećenja na
donji ustroj bez štetnih deformacija posteljice
 Ispitivanja površinskih svojstava i mjerenje nosivosti
 Uočljivost površine i bučnost površine

Asfaltni slojevi
 Slojevi zastora (habajući i vezni)
 Bitumenizirani nosivi slojevi
Habajući sloj su asfaltne mješavine koje imaju kamenu smjesu sastavljenu po betonskom principu (Asfaltbeton;
kamena mješavina sastavljena po principu betonske, princip minimuma šupljina; punilo, bitumen, šupljine ispunjene
zrakom)

Nosivi slojevi
 Su slojevi podloge na koje se polaže zastor sa svrhom da se statičko i dinamičko djelovanje prometnog
opterećenja prenese na zemljani trup
 Debljina ovih slojeva odabire se prema prometnom opterećenju, geomehaničkim značajkama tla,
ekonomičnosti i raspoloživom građevnom materijalu

Nosivi slojevi od nevezanih mehanički zbijenih zrnatih materijala

 Debljina 20 do 50 cm (optimalno 30)
 Jednostavna izrada i niska cijena
 Povoljan granulometrijski sastav se postiže biranjem odgovarajućeg materijala ili se materijal sastavlja po
traženom sastavu
 Materijali za izradu: prirodni pjeskoviti šljunak, drobljeni kameni materijal, pijesak, mješavina drobljenog
kamenog materijala i prirodnog šljunka

Stabilizirani nosivi slojevi

 Zrnati kameni materijal stabiliziran hidrauličnim vezivima ili bitumenom
 Povećavaju nosivost kolničke konstrukcije
 Dobra podloga kolničkom zastoru

Kruta kolnička konstrukcija

 Raspodjeljuje opterećenje na veliku površinu

Zastor od cement betona

 Izvodi se kao: klasični betonski kolnici bez armature,
armirano betonski kolnici, besprekidno armirani betonski
kolnici, prednapregnuti betonski kolnici

Betonska ploča
 Osnovno gradivo je cement, pijesak, kamena sitnež i voda
 Količina cementa ovisi o traženoj tlačnoj čvrstoći
 Zbog sprječavanja nepredviđenog pucanja ploča od stezanja
i temperaturnih promjena rade se poprečne i uzdužne
razdjelnice

Prostorne razdjelnice potpuno razdvajaju ploču betonskog kolnika i obično se izvode na mjestima odvajanja kolnika
od drugih konstrukcija (mostovi, propusti, raskrižja)
Prividne razdjelnice osiguravaju pucanje betonskog kolnika na kontroliranim mjestima. Zarezuju se s gornje površine
ploče do dubine najmanje 25 do 30 % debljine ploče.

Moždanici i sidra
 Za prenošenje opterećenja i osiguranje istog visinskog položaja i zajedničkog rada betonskih ploča u zonama
razdjelnica
 Rade se od glatkog betonskog čelika promjera 22 mm, duljine min 50 cm, postavljaju se na razmacima 30 cm
u sredini presjeka te se premazuju bitumenom
 Sidra se rade od glatkog i rebrastog čelika i ne premazuju se, promjer sidra 12,5 mm, duljine 60 do 110 cm,
razmak 75 do 100 cm

Zastor od male i velike kocke

 Za ceste sa teškim prometom, a polažu se na podlogu od lomljenog kamena, tučenca ili betona
 Kocka se polaže na sloj pijeska debljine 3 cm za malu i 4 cm za veliku kocku, zaspia se pijeskom i prska vodom
 Reške između kocaka u dubini 5 cm za malu i 6 cm za veliku se ispune cementnim mortom

Mala kocka 8 x 8 x 8 cm; Velika kocka 10 x 10 x 10 cm

28. Utjecajni činitelji na kolničku konstrukciju

Prometno opterećenje
Opterećenje kotača
 Opterećenje se na kolnik prenosi kotačima koji su različito opterećeni (pneumatici tj. gume u kojima je
stlačeni zrak)
 Inflacijski tlak – tlak zraka u pneumatiku
 Dodirna površina – površina pnemumatika koja je u dodiru s površinom kolnika

Vrsta osovinskog opterećenja

 Jednostruka i dvostruka osovina
 Dvostruke osovine su osovine na međusobnom razmaku između 1 do 2 m

Ponavljanje opterećenja

Raspodjela prometa na kolniku

Brzina kretanja vozila

 Male brzine vožnje i česta zaustavljanja rezultiraju većim oštećenjima kolnika
 Posebno uočljivo na stajalištima za buseve i velikim raskrižjima

Utjecaj okoline
Utjecaj temperature
 Vanjski činitelji: temperatura zraka, sunčana radijacija, vjetar (ovise o zemljopisnom položaju područja)
 Unutrašnji činitelji: emitiranje dugovalne radijacije iz tla, termička svojstva materijala (geološki sastav terena)

 Različito zagrijavanje i hlađenje materijala, volumenske promjene u materijalima dovode do naprezanja

konstrukcije, ukoliko materijali ne mogu podnijeti takva naprezanja dolazi do pukotina ili deformacija u
kolničkoj konstrukciji
  Utjecaj vlage (kapilarno penjanje); u sitnozrnom tlu u međusobno povezanim porama, visina penjanja ovisi o
vrsti tla ( što je sitnozrnatije ta je visina penjanja veća)
 Utjecaj smrzavanja; smrzavanje kolničke konstrukcije može prouzročiti izdizanje kolnika i smanjenje nosivosti
prilikom odmrzavanja (smanjenje nosivosti posteljice, pojava mrežastih pukotina kod asfaltnih kolnika,
pukotine i istiskivanje blata sa strane ploča kod betonskog kolnika)

Utjecaj posteljice
 Bolja posteljica podnosi veće opterećenje, slabija manje opterećenje
 Nosivost posteljice ovisi o vrsti tla, njegovoj vlažnosti i stupnju zbijenosti postignutom tijekom građenja
 Može se mijenjati s vremenom kao rezultat promjene vlažnosti u tlu

Nosivost posteljice određuje se:

 Mjerenjem indeksa nosivosti
 Mjerenjem modula reakcije tla
 Mjerenjem zbijenosti
 Mjerenjem modula stišljivosti

29. AASHO road test

Osnovni cilj je uspostaviti empirijski odnos između ponašanja kolničke konstrukcije (izraženog pomoću indeksa vozne
sposobnosti kolnika), faktora opterećivanja osovine, inteziteta prometa, oblika opterećenja, debljine slojeva

 Indeks vozne sposobnosti; ponašanje kolničke konstrukcije pod prometnim opterećenjem

 Obuhvaća loše pojave koje se nakon određenog broja prijelaza vozila javljaju na kolniku

30. Projekt ceste

Idejni projekt
 Radi se za prihvaćenu trasu
Sastavni djelovi:
 Položajni nacrti na karti na kojoj je rađena studija
 Situacija MJ 1:5 000 ili 10 000; pojas širine 50 do 150 m
 Uzdužni presjek MJ 1:5 000/ 500
 Karakteristični poprečni presjeci MJ 1:50
 Skice objekata (čvorišta, mostovi, tuneli, zidovi)
 Račun zemljanih radova i približan raspored zemljanih masa
 Okvirni predmjer svih radova
 Okvirni troškovnik s ukupnom cijenom izgradnje
 Tehnički opis
Glavni projekt
 Razrađuje i obuhvaća sve faze izgradnje ceste do najsitnijih detalja, na način i na razini koja osigurava
izvođaču radova sve potrebne pretpostavke i uvjete za učinkovito i sigurno građenje
Dijelovi:
 Pregledna karta s ucrtanom trasom u mjerilu u kojem je rađena studija
 Situacija MJ 1:1 000 s ucrtanim i upisanim svim važnim podacima
 Uzdužni presjek MJ 1:1 000/100
 Karakteristični poprečni presjeci MJ 1.100
 Normalni poprečni presjeci MJ 1:50
 Količine i raspored zemljanih masa
 Geološki profil s položajem izvršenih sondaža na trasi ceste
 Izvedbeni projekt čvoriša, mostova, propusta, zidova
 Projekti hortikulture i zaštite okoliša
 Popis nalazišta građevinsko tehničkog kamena koji se nalazi u blizini trase
 Podaci o eksploataciji
 Predmjer s detaljno iskazanim radovima od pripreme gradilišta do prometne signalizacije i opreme
 Troškovnik detaljno razrađen po vrstama radova
 Tehnički opis

Prometno ekonomske studije

 Svrha im je da se na temelju analize svih troškova izgradnje i eksploatacijskih troškova u komparaciji s
očekivanim prometnim i gospodasrskim koristima donese odluka o građenju ceste
 Određivanje svih činitelja za zadovoljenje prometnih potreba
 Vrednovanje varijante s ekonomskog stajališta i društvena opravdanost gradnje
 Utvrđivanje rokova gradnje ceste
 Određivanje vrste kolnika