INTERNACIONALNI UNIVERZITET TRAVNIK

SAOBRAĆAJNI FAKULTET

SEMINARSKI RAD

TEMA: GORNJI STROJ PUTA

PREDMET: INFRASTRUKTURA DRUMSKOG SAOBRAĆAJA

MENTOR: Student:
PROF. SLADOJE MOMČILO Ivan Đaković s-20/19

ASISTENT:
TARIK ZAHIROVIĆ

TRAVNIK 2021
Sadržaj
1.UVOD...................................................................................................................................................1
2. PODJELA CESTA..................................................................................................................................2
3. SASTAVNI DIJELOVI CESTE..................................................................................................................4
4. ELEMENTI DONJEG USTROJA CESTE...................................................................................................5
5. GORNJI USTROJ CESTA.......................................................................................................................9
6. PODLOGA CESTOVNOG ZASTORA.....................................................................................................12
7. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................................13
LITERATURA..........................................................................................................................................14
POPIS TABLICA......................................................................................................................................15
POPIS SLIKA..........................................................................................................................................15
1.UVOD

Gospodarski, tehnički i kulturni razvoj društva ne može se zamisliti bez razvijene i

organizirane barem jedne grane prometa. Optimalno rješenje prometne povezanosti neke
zemlje postiže se međusobnim usklađivanjem cestovnog, željezničkog, pomorskog, riječnog i
zračnog prometa. No bez obzira na komparativne prednosti ostalih prometnih grana, bilo
kakav prometni sustav u pravilu je nezamisliv bez cestovnog prometa.

Prednosti cestovnog prometa pred ostalim granama su sljedeće:

 dobra prilagodljivost prometnim potrebama

 prometne potrebe mogu se zadovoljiti samo jednim prometnim sredstvom bez
presjedanja ili pretovara
 cestovni promet nije vezan za strogi vozni red.
2. PODJELA CESTA

Cesta je prometni građevinski objekt, izgrađen u prostoru i namijenjen kretanju cestovnih

vozila. U presjeku ceste mogu biti predviđene i prometne površine za neke druge sudionike u
prometu ( pješački hodnici i biciklističke staze).

Obzirom na današnju funkciju ceste se razlikuju prema vrsti prometa, broju voznih trakova,
veličini i gustoći prometa, terenu kojim prolaze itd.

Prema položaju u prostoru javne ceste se dijele na:

1. Javne ceste izvan naselja – predviđene za mješoviti promet

2. Gradske ceste ili ulice – u poprečnom presjeku izvode se ugibališta za autobuse,
parkirališta, pješački hodnici.

Prema prometnoj funkciji dijele se na:

1. Državne ceste – javna cesta najviše vrste koja povezuje cjelokupni prostor Hrvatske i
integrira ga u europsku mrežu cesta
2. Županijske ceste – povezuju mjesta unutar jedne ili više županija
3. Lokalne ceste – najniža vrsta javne ceste s obzirom na društveno i privredno značenje,
a povezuje naselja na području općine

Prema vrsti prometa, javne ceste van naselja dijele se na:

1. Ceste samo za motorni promet

2. Ceste za mješoviti promet

Prema konfiguraciji terena kojima cesta prolazi ceste se dijele na:

1. Ceste u ravnici (nizinske ceste)

2. Ceste u brežuljkastom terenu
3. Ceste u brdskom terenu
4. Ceste u planinskom terenu.

U sljedećoj tablici biti će prikazane oznake autoceste prema veličini motornog prometa
izraženoj prosječnim godišnjim dnevnim prometom (PGDP), tj. prema broju motornih vozila
koja prođu cestom u 24 sata, javne ceste se dijele na:
Tablica 1. Oznake autoceste

OZNAKE AUTOCESTE PGDG(broj vozila u 24 h)

Autoceste Više od 14000
Ceste 1. Kategorije Više od 12000
Ceste 2. Kategorije 7000-12000
Ceste 3.kategorije 3000-7000
Ceste 4.kategorije 1000-3000
Ceste 5.kategorije Do 1000
Izvor:vlastita izrada autora

Gradske ceste dijele se na:

1. Gradske autoceste
2. Gradske avenije
3. Glavne gradske ulice
4. Gradske ulice.
3. SASTAVNI DIJELOVI CESTE

Cesta kao građevinski objekt sadrži niz specifičnosti po kojima se razlikuje od ostalih
građevinskih objekata. To su:

 duljina gradilišta
 opsežni zemljani i transportni radovi
 izgradnja objekata na trasi (mostovi, tuneli, potporni i uporni zidovi)
 prisustvo velikog broja radnika i mehanizacije.

Projektna razrada elemenata ceste sastoji se od :

 poprečnog presjeka ceste

 situacije (tlocrta) ceste
 uzdužnog presjeka ceste.

„U konstruktivnom smislu cestu dijelimo na dva velika dijela

– GORNJI I DONJI USTROJ.

Donji ustroj ceste predstavlja izvedbu zemljanih radova (nasipa, usjeka, zasjeka) te svih
objekata na trasi ceste (mostovi, tuneli, vijadukti ...).

Gornji ustroj ceste predstavlja konstrukciju kolnika, tj konstrukciju koja je direktno izložena
svim prometnim i atmosferskim utjecajima.“1

1
Institut Građevinara Hrvatske: Opći tehnički uvjeti za radove na cestama, Zagreb 2001.
4. ELEMENTI DONJEG USTROJA CESTE

Cesta se kao građevinski objekt sastoji od gornjeg i donjeg ustroja. Pod donjim ustrojem ceste
razumijevaju se zemljani trup i objekti - mostovi, propusti, vijadukti, potporni i obložni zidovi
itd. Donji ustroj ima zadaću da preuzme prometno opterećenje i cijelu konstrukciju gornjeg
ustroja. On stvara ravnu površinu na koju naliježe gornji ustroj.

„Zemljani trup ceste je dio ceste načinjen od zemlje ili drugog materijala (šljunka, pijeska,
kamena itd.). Prema položaju terena, zemljani trup može biti u nasipu, usjeku, zasjeku i
galeriji. Jedan od oblika zemljanog trupa može biti i tunel. Međutim, pri izradbi tunela osim
iskopa postoje i mnogi drugi radovi, pa se stoga tunel obično smatra posebnim građevinskim
objektom.

Zemljani trup mora biti izgrađen tako da što dulje osigura dobru stabilnost ceste, tj. da se ne
pojave slijeganja i deformacije koje bi mogle uzrokovati oštećenje kolničke konstrukcije. Da
bi se to postiglo, zemljani trup treba načiniti od kvalitetnog materijala te ga jednolično i dobro
nabiti odgovarajućim strojevima. Dobro nabijen zemljani trup sliježe se s vremenom do 1%, a
nenabijeni čak i više od 10%.“2

Nasip je jedan od najčešćih oblika zemljanog trupa. Kota nivelete nalazi mu se iznad kote
terena. Treba ga izvesti tako da kasnije ne dođe do slijeganja. Da bi visoki nasipi bili
stabilniji, nagib nasipa se ublažuje nakon visine veće od 6 m.
Slika 1. Nasip

Izvor: Prof. dr. sc. Ivan Legac: Cestovne prometnice i javne ceste, Zagreb 2006.

Slika 1. Nasip [2]

Nasip se može izrađivati na vise načina:

2
Dragičević V., Rukavina T., Donji ustroj prometnica, Građevinski fakultet sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2006.
  u slojevima,
 s čela u punom profilu,
 sa strane
 sa skele.

Usjek

Usjek je zemljani objekt dobiven iskopom određenoga poprečnog profila u zemlji. Na usjeku
je, za razliku od nasipa, niveleta buduće ceste ispod površine terena.
Slika 2. Usjek

Izvor: Prof. dr. sc. Ivan Legac: Cestovne prometnice i javne ceste, Zagreb 2006.

Iskop usjeka može se izvesti na više načina:

 u uzdužnim slojevima,
 prosjekom s čela,
 sa strane,
 s uzdužnim presjekom,
 u terasama i
 s potkopom i oknima.

Zasjek

Zasjek je specifičan oblik zemljanog trupa. On može biti izveden kao klasični (tipični) zasjek
ili čisti zasjek. Klasični (tipični) zasjek sastoji se od usjeka i nasipa, a čisti zasjek, za razliku
od usjeka, ima samo jednu kosinu, i to onu na strani brda. Kosine zasjeka izvode se u nagibu
koji ovisi o vrsti materijala. Izradba zasjeka slična je načinu izvedbe usjeka odnosno nasipa.
Slika 3. Zasjek
 Izvor: Prof. dr. sc. Ivan Legac: Cestovne prometnice i javne ceste, Zagreb 2006.

Galerije

Galerije su specijalni oblik zasjeka što se izvodi u čvrstim stijenama. Kosine galerije izvode
se u kontra nagibu, tj. lučnim potkopavanjem mase brda. Postoje dvije vrsti galerija. U prve
vrste kamena masa obuhvaća dio slobodnog profila u obliku konzole iznad planuma.
Slika 4. Galerija 1.

Izvor: Prof. dr. sc. Ivan Legac: Cestovne prometnice i javne ceste, Zagreb 2006.

U druge vrste galerije kamena masa obuhvaća čitav slobodni profil, kao i u tunela, samo je s

jedne strane otvorena i poduprta stupovima.

Slika 5. Galerija 2.
 Izvor: Prof. dr. sc. Ivan Legac: Cestovne prometnice i javne ceste, Zagreb 2006.

Galerije  se  također grade  i  za  zaštitu  cesta  od  snježnih  lavina  ili  od obrušavanja
stjenovitog materijala.
5. GORNJI USTROJ CESTA

Gornji ustroj ili kolnička konstrukcija je dio ceste na koji djeluje prometno opterećenje i
prenosi se na posteljicu i donji ustroj.

Od gornjeg se ustroja stoga traži:

1. velika nosivost
2. ravna i hrapava površina
3. otpornost na trošenje i atmosferske utjecaje
4. dobra hidroizolacijska i termoizolacijska svojstva
5. otpornost na djelovanje naftnih derivata i kemikalija

Dimenzioniranje konstrukcije gornjeg ustroja provodi se za propisano prognozirano razdoblje

(20 odnosno 10 godina) i za mjerodavne prometne i prirodne prilike (veličinu i strukturu
prometa, osovinska opterećenja, nosivost donjeg ustroja te klimatske uvjete).

Gornjim se ustrojem razumijeva dio ceste koji izravno preuzima sva opterećenja nastala zbog
prometa vozila i prenosi ga na donji ustroj ceste. Gornji ustroj ceste (kolnik) sastoji se od
dvaju glavnih dijelova, i to od:
 cestovnog zastora i
 podloge.
DONJI NOSIVI SLOJ PODLOGE najčešće je od šljunka ili drobljenog kamena zbijen
mehanički, bez veznog sredstva u debljini 5-45 cm. Osim nosive uloge ovaj sloj služi i za
prekid kapilarnog penjanja podzemne vode (tamponski sloj) te za odjeljivanje materijala
gornjeg ustroja od tla (sloj čistoće).

GORNJI NOSIVI SLOJ PODLOGE se najčešće izrađuje od zrnatog kamenog materijala koji
je stabiliziran cementom (hidrauličkim vezivom) u debljini 15- -30 cm. Iznad njega slijedi sloj
zrnatog kamenog materijala vezanog bitumenom (ugljikovodičnim vezivom) u debljini od 5-
12 cm.

Zastor najčešće čine dva sloja:

1. VEZNI SLOJ ZASTORA (BINDER) povezuje habajući sloj s podlogom čime se

postiže kompaktnost konstrukcije kolnika. Izvodi se u debljini od 5 - 8 cm.
 2. HABAJUĆI (TROŠIVI) SLOJ – površinski sloj, neposredno izložen utjecajima
prometa i atmosfere koji se najviše troši pa se za njegovu izradu koriste najkvalitetniji
materijali i vezna sredstva. Debljina mu se kreće od 2 – 6 (8) cm ovisno o prometnom
opterećenju, a trebalo bi ga obnavljati svake 3 - 4 godine.

Podloga se najčešće sastoji od dvaju ili triju slojeva. Ona se izrađuje od različitog materijala, a
kvaliteta pojedinih slojeva opada po dubini. Gornji sloj podloge obično se izvodi od
kvalitetnog materijala uz primjenu veznog sredstva. Donji sloj podloge može se izvesti kao
zaštitni sloj od šljunka i pijeska; to je tzv. tamponski sloj.

Kolnik ima zadaću da prenese prometno opterećenje na donji ustroj ceste, da omogući brzo,
sigurno i udobno kretanje vozila i da spriječi djelovanje atmosferskih utjecaja na zemljani
trup. To se postiže primjenom odgovarajućeg materijala u određenim sustavima konstrukcije
kolnika i primjenom odgovarajućih strojeva kojima će taj materijal biti pripremljen i ugrađen.

Materijali za izradbu kolnika

Kvaliteta izradbe podloge ceste i cestovnog zastora ovisi u prvom redu o materijalu i
tehnologiji ugradbe. Za izvedbu kolnikarabi se prirodni i umjetni kamen, a kao vezno sredstvo
cement.
Vezna sredstva služe za povezivanje zrna pri izradbi kolničkog zastora. Ona se mogu
podijeliti na silikatna i ugljikohidratna.

a) Silikatna vezna sredstva su cement i vodeno staklo.

Cement se rabi za izradbu cementno betonskih zastora, cementnog makadama
i betonskih ploča. Portland-cement (PC) dobije se miješanjem^ gline i
krečnjaka, zatim mljevenjem i pečenjem na visokoj temperaturi. Vodeno
staklo je po kemijskom sastavu natrijev ili kalijev silikat, koji se u dodiru sa
zrakom raspada na natrijev ili kalijev karbonat i silicijev dioksid.
Proizvodi se kao bijeli prah ili u tekućini i s kamenim agregatom i vodom
daje čvrstu masu.
b) Ugljikohidratna spojna sredstva su bitumen, katran, prirodni asfalt, razrijeđeni
bitumen i razne emulzije.
Bitumen se dobiva kao derivat nafte. Pri izradbi smjese važna je njegova
tvrdoća, elastičnost, plastičnost, otpornost na kemijske utjecaje i izgaranje. U
tekućem stanju koristi se za izradbu elastičnih zastora. Katran se dobije suhom
destilacijom kamenog ugljena. Po kvaliteti je slabiji od bitumena, pa se koristi
iznimno na sporednim cestama. Prirodni asfalt nalazi se u stijenama koje se
drobljenjem i izgaranjem pretvaraju u smjesu za izradbu zastora. Te stijene
sadrže i do 80% bitumena. Razrijeđeni bitumen dobije se miješanjem
bitumena i mineralnog ili katranskog ulja koje brzo ishlapi. Ta je mješavina
pogodna smjesa za izradbu zastora. Emulzije su mješavine 50-60% bitumena s
vodom uz dodatak 1% emulgatora - sapunskih kiselina. Služe za površinske
obrade postojećih zastora.
6. PODLOGA CESTOVNOG ZASTORA

Podloga je dio učvršćenja kolnika na koji se postavlja cestovni zastor. Svrha je podloge da
preuzme sile što djeluju na zastor zbog prometnog opterećenja i prenose ih na zemljani trup.
Na podlogu djeluju samo vertikalne sile, a naprezanje u pojedinim točkama podloge je utoliko
manje ukoliko su te točke udaljenije od površine zastora kolnika. Kut pod kojim se prenosi
prometno opterećenje ovisi o materijalu kolnika.
„Podloge se izvode od različitih vrsti materijala: od lomljenoga kamena, šljunka, tučenca,
betona itd. Debljina podloge ovisi o nosivosti tla, prometnom opterećenju i dubini
smrzavanja. Podloga mora imati uzdužni i poprečni nagib jednak kao i cestovni zastor.
Za suvremene ceste čiji se zemljani trup sastoji od koherentnog (vezanog) tla izvodi se donji
sloj podloge od šljunka i pijeska (tamponski sloj). Tamponskim slojem povećava se
konstrukcija kolnika i omogućuje bolji prijenos opterećenja na zemljani trup ceste. Isto tako,
poboljšava se otjecanje vode, sprečava utiskivanje zemlje u kamenu podlogu i omogućuje
zaštita kolnika od štetnog djelovanja mraza.
Pjeskovito-šljunčani materijal koji se rabi za tamponski sloj mora imati takav granulometrijski
sastav da se s vremenom ne pomiješa s raskvašenom zemljom iz zemljanog trupa. On mora
obavljati dvostruku ulogu: služiti kao podloga (povećava stabilnost i otpornost čitavoga
donjeg ustroja prema prometnom opterećenju) i štititi konstrukciju kolnika od štetnog
djelovanja mraza.“3
Pjeskoviti i šljunčani materijal od kojega se izrađuje tamponski sloj mora se dobro nabiti. Za
to su najpogodniji strojevi za nabijanje koji rade na principu vibriranja - pločasti vibratori ili
vibracijski valjci. Prema vrsti materijala podloge mogu biti: od lomljenoga kamena, od
šljunka, od tučenca, od cementnog betona, od stabiliziranog tla (cementom, bitumenom,
vapnom itd.), od topioničke drozge, od starih zastora od betona i tučenca itd.

3
Dragičević V., Korlaet Ž., Osnove projektiranja cesta, Građevinski fakultet sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2003.
7. ZAKLJUČAK

Razvojem ljudske civilizacije, počinju se razvijati i ceste. Prve ceste, odnosno putevi i staze
služile su za razmjenu materijalnih dobara. Izumom prvih zaprežnih kola događa se
prijelomni trenutak u razvoju ceestogradnje.Da kotači zaprežnih kola ne bi propadali u slabije
nosivo tlo, počele su se graditi ceste s čvršćom podlogom. Kasnije, pojavom željeznice, ceste
gube na značenju budući da se parni strojevi nisu mogli djelotvorno koristiti na cestovnim
vozilima, ali izum motora s unutarnjim izgaranjem (Benz, 1886.) pridonio je naglom razvoju
motornih vozila te su time i ceste dobile veliko značenje. Neučvršćene i neravne ceste nisu
više odgovarale automobilskom prometu, pa se počinju graditi ceste različitih kolnika, od
asfalta i betona.

Tehnički elementi ceste su jedni od najbitnijih čimbenik koji utječe na propusnu moć
cestovnog prometa i sigurnost prometa. Zbog toga je jako bitno pri izradi određene ceste,
dionice, raskrižja i ostalih dijelova prometne infrastrukture, posvetiti tim elementima što više
pažnje. Napraviti što detaljnije analize postojećih stanja i buduće primjene pri izradi ceste,
kako bismo dobili što bolji željeni rezultat i učinak ceste, a to je propusna moć i sigurnost
prometa.
LITERATURA

Knjige

1. Prof. dr. sc. Ivan Legac: Cestovne prometnice i javne ceste, Zagreb 2006.
2. Institut Građevinara Hrvatske: Opći tehnički uvjeti za radove na cestama, Zagreb
2001.
3. Dragičević V., Rukavina T., Donji ustroj prometnica, Građevinski fakultet sveučilišta
u Zagrebu, Zagreb, 2006.
4. Dragičević V., Korlaet Ž., Osnove projektiranja cesta, Građevinski fakultet sveučilišta
u Zagrebu, Zagreb, 2003.
POPIS TABLICA

Tablica 1. Oznake autoceste...................................................................................................................3

POPIS SLIKA

Slika 1. Nasip.........................................................................................................................................5
Slika 2. Usjek.........................................................................................................................................6
Slika 3. Zasjek........................................................................................................................................6
Slika 4. Galerija 1...................................................................................................................................7
Slika 5. Galerija 2...................................................................................................................................7