SAMOIZRAŽAVANJE KROZ LIKOVNU UMJETNOST

Od samog početka čovjekovog postojanja, ljudi su koristili dostupne materijale u svrhu stvaranja
umjetnosti. Od pećinskih crteža, isklesanih kipova od kostiju do uljanih slika, ljudi su koristili
umjetnost za prenošenje i obilježavanje mnogih događaja, te za izražavanje vlastitih potreba i
osjećaja.

Pećinski crtež

Kip faraona zmije drevnog Egipta, isklesan od kostiju

U svrhu komuniciranja, obično koristimo riječi, bilo da su to riječi u pisanoj ili usmenoj formi.
Međutim, ideje se ponekad prenose i vizuelno. Naime, umjetnost ima moć prenošenja ideja
koristeći posebnu vrstu jezika. Na ovaj način ideje se pretvaraju u simbole. Umjetnost
dozvoljava potpunu slobodu maštovitosti, te nam pomaže da ispoljimo svoje osjećaje bez
upotrebe riječi. [ CITATION Com21 \l 5146 ]

Samoizražavanje je preuzimanje unutarnjeg impulsa - lične vizije - i njegova transformacija u

vanjski oblik kroz samosvijest. Pisanje, gluma, slikanje, ples, vajanje, snimanje filmova, pjevanje
- to su krila na kojima su umjetnici letjeli od pamtivijeka. Samoizražavanje i kreativnost,
univerzalne su funkcije ljudskog iskustva. Svi smo kreativni i svi imamo potrebu da se izrazimo.[
CITATION Sel21 \l 5146 ]

Stav da je umjetnost imitacija (predstavljanje), naknadno je zamijenjen teorijom da je umjetnost

izraz. Umjesto da odražava stanja vanjskog svijeta, smatra se da umjetnost odražava unutarnje
stanje umjetnika. Čini se da je ovo barem implicitno u suštinskom značenju izraza: vanjska
manifestacija unutarnjeg stanja. Umjetnost kao prikaz vanjskog postojanja (doduše "gledano
kroz temperament") zamijenjena je umjetnošću kao izrazom čovjekovog unutarnjeg života.

Stvaranje umjetničkog djela predstavlja stvaranje nove kombinacije elemenata u medijumu

(tonovi u muzici, riječi u literaturi, boje na platnu itd.). Elementi su postojali i ranije, ali ne u
istoj kombinaciji; stvaranje je reformacija ovih već postojećih materijala. Jedno od stajališta o
emocionalnom izražavanju u umjetnosti je da mu prethodi poremećaj ili uznemirenost iz
nejasnog razloga oko kojeg je umjetnik nesiguran i stoga zabrinut. Zatim umjetnik izražava
osjećaje i ideje riječima ili bojom ili kamenom ili slično, razjašnjavajući ih i postižući
oslobađanje od napetosti. Čini se da je poanta ove teorije u tome da umjetnici, uznemireni
neartikulisanošću svojih „ideja“, sada osjećaju olakšanje jer su „izrazili ono što su željeli
izraziti“.

Kreativni proces, jeste i ekspresivan proces, a za izražavanje je potrebno nešto više od toga da
umjetnik nešto stvara. U ovoj fazi mora se biti pažljiv: neki kažu da stvaranje umjetnosti
uključuje samoizražavanje; drugi kažu da je to izraz osjećaja, iako ne nužno vlastitog osjećaja
(je osjećaj svoje kulture, svoje nacije ili čitavog čovječanstva); drugi kažu da to nije nužno
ograničeno na osjećaje, već da se ideje ili misli mogu također izraziti na ovaj način. Ali izrazito
ekspresionistički pogled na umjetničko stvaralaštvo proizvod je romantičarskog pokreta, prema
kojem izražavanje osjećaja čini stvaranje umjetnosti, baš kao što su filozofija i druge discipline
izraz ideja. U svakom je slučaju teorija umjetnosti kao izraza osjećaja (koja će ovdje uzeti
emocije i stavove) bila povijesno značajna i razvijena: umjetnost kao posebno povezana sa
emotivnim aspektom života.[ CITATION Art21 \l 5146 ]

Zašto je umjetnost dobra za dječije samoizražavanje?

Ponekad djeci može biti teško da riječima izraze ono što osjećaju. Umjesto toga, složene emocije
mogu na kraju biti izražene na druge načine. Anksioznost, stres ili trauma mogu se manifestovati
kao senzacije u tijelu (tjelesni signali) poput bolova u trbuhu, grizenja noktiju i sl. Često ćemo
primijetiti promjene u ponašanju poput bijesnih ispada, povlačenja ili manjka koncentracije.

Jezik vizuelne umjetnosti - boje, oblici, linije i slike - govore nam na način na koji riječi ne
mogu. Art terapija je modalitet koji koristi neverbalni jezik umjetnosti za lični rast, uvid i
transformaciju i sredstvo je povezivanja onoga što je u nama - naših misli, osjećaja i percepcija -
sa vanjskim stvarnostima i životnim iskustvima. Umjetnost djeci može pružiti vrlo prirodan i
siguran način izražavanja. Mogu se igrati, eksperimentirati, praviti nered, stvarati priče, koristiti
se metaforama za predstavljanje osjećaja, eksternalizirati svoja osjećanja stvaranjem likova,
razmišljati i dijeliti svoju umjetnost s drugima.[ CITATION Hel21 \l 5146 ]

Osim što umjetnost pomaže djeci, pomaže i odgajateljima. Daje uvid u psihičko stanje djeteta i
eventualne probleme sa kojima se ono nosi. Otvara vrata mnoštvu prilika za razgovor o njihovim
radovima i o moru emocija koje stoje iza njih.

Dječiji crtež