Rak i mir

Dragi posjetitelji,

došli ste na izložbu RAK I MIR, koju su zajednički pripre-

mile članice udruge Sve za nju, studenti Studija muze-
ologije i upravljanja baštinom i muzealci Tiflološkog
muzeja. U središtu interesa likovni su radovi koje su čla-
nice udruge stvorile na proljetnim radionicama u muzeju,
potaknute doživljajem stalnog postava i vođene kipa-
ricom Marinom Bauer i plesnom umjetnicom Zrinkom
Šimičić Mihanović. No željeli smo na neki način pokazati i
kako važnu ulogu u koncipiranju izložbe ima međusobna
razmjena mišljenja i dijeljenje emocija.

Kako su napisali studenti, u životu nam mnogi događaji dođu

nasilno, kao jedan veliki šok. Pa tako i dijagnoza – karcinom
dojke. Kako dalje kada u pitanje dođe sam život? Put do mira —
pomirenja s dijagnozom — ne mora se prolaziti sam. Pomaže
i spomenuta udruga, druge žene sa sličnim iskustvom,
različiti programi koji nude mogućnost izgrađivanja sebe
i izražavanja u različitim medijima – plesu, tekstu, likov-
nom stvaranju.

Na kraju izložbe pogledajte se u ogledalo – to ste vi, život

nije odustao od vas kao ni od članica udruge, idemo kroz
njega dalje dan po dan!
Priča o raku
Nije isto u kojoj te životnoj fazi zadesi dijagnoza. Sa 39 godina, troje malene
djece, u fazi kada sam mislila da je moj život napokon posložen i stabilan,
kada sam bila uvjerena da su sve najveće poteškoće iza mene, dijagnoza je
bila strahoviti šok od kojeg se još uvijek oporavljam.

Priča o raku nije samo priča o sreći i novom rođenju.

Početak priče jest priča o strahu, gubitku, boli. Gubitku puno toga, gubitku
slobode mišljenja i osjećanja jer prevladavaju misli o retrospektivi svih doga-
đaja u životu, strahovi vezani uz budućnost, procjene koliko vremena imam,
hoću li biti tu za svoju djecu, hoću li imati snage za sve što me čeka i hoću li
biti teret.

Gubitak zdravlja, kose, izgleda, života koji poznajem, gubitak vremena i poi-
manja o vremenu. Gubitak strpljenja, snage, sna, stabilnosti, mira. Gubitak
dijela sebe, cijele sebe, ponovno rođenje. Gubitak na koji nisam mogla utje-
cati nametnut je nasilno, podmuklo, neočekivano, iznenada. Onako kako
samo grandiozna tragična iskustva to čine. Šokiraju. Misliš da razumiješ, ali
sve dok ne počne kliziti iz tvojih ruku, ni ne znaš da je život kratak, dok te ne
lupi, ni ne znaš koliko boli. Moraš osjetiti na svojoj koži taj strah, taj gubitak.
Gubitak jer je puno toga nepovratno izgubljeno. Vjerujem da nisam morala
doživjeti taj šok da bih spoznala sebe, da bih mogla uživati u životu. Imala
sam lijep, smislen život i prije. Izgubila sam puno. S druge strane, i dobila
sam puno.

Dobitak se dogodio posredno jer sam ja to odlučila. Rukama i nogama kao

majmunčić koji se drži za majku dok skače kroz džunglu držala sam se za
svaku slamku distrakcije. Promjene fokusa, povratka k sebi, ugađanja sebi.
Dobila sam puno, priznajem. Izgubila sam puno. Kada stavim sve na vagu,
želim vjerovati da sam dobila više nego što sam izgubila, ali nisam još uvijek
u to uvjerena.

Zanemarivala sam sebe jer takav je život. To je područje na kojem radim pro-
mjene. Učim voljeti i cijeniti sebe bez grižnje savjesti.

Ivana Mihaljević Kuhar

 Sve je počelo dijagnozom...
Rak i mir
 Radovi nastali na
proljetnim radionicama
Rak i mir
 Osobni emotivni
predmeti i iskazi
Rak i mir
 Radovi okom i objektivom
Elene Šimunić
Rak i mir
 Jesmo li vas dotaknuli
ovom izložbom?
Rak i mir
 Ostavite nam svoj odgovor!
Rak i mir
 Što slika Vjekoslava Karasa
ima s izložbom?
Rak i mir
Figure likova na slici Djed i unuk Vjekoslava Karasa(?), kao što ističe somat-
ska praktičarka Zrinka Šimičić Mihanović, bile su polazišna točka za istraži-
vanje odnosa stabilnosti i mobilnosti, uzemljenja i uspravljanja te dina-
mičkog poravnanja. Promotrimo li sliku i položaje likova uočavamo da:

figura djeda – odražava stabilnost tijela koja je naglašena kroz paralelnu/simetričnu

poziciju, kroz odnos gornjeg i donjeg dijela tijela te uzemljenje kroz noge i oči usmje-
rene prema dolje;
figura unuka – uočava se lateralnost tijela, težina na lijevoj strani naglašena je vezom
između lijevog lakta i koljena, a pogled je usmjeren prema drugome – djedu; te
figura vile – ostavlja dojam lakoće, prostornost je vidljiva kroz odnos desne ruke
i lijeve noge, lijeve ruke i desne noge (kontralateralnost) te kroz pogled usmjeren
prema gore.

Pokušajte i vi svojim tijelom i pokretom preslikati položaje tijela sa slike!