POVRŠINSKA ZAŠTITA

NAPOMENA: Radim prema knjizi te dodajem dijelove kojih nema u njoj sa predavanja

1. KOROZIJA
- Korozijska znanost bavi se proučavanjem mehanizma korozijskih procesa u cilju pronalaženja
metode prevencije
- Korozijsko inženjerstvo bavi se primjenom metoda i projektiranjem sustava zaštite od korozije
- Korozijski znanstvenici bave se studijom korozijskih mehanizama, razvijaju metode za testiranje,
otpornije materijale i inhibitore, te metode za zaštitu od korozije
- Korozijski inženjeri primjenjuju znanstvena otkrića u prevenciji ili kontroli korozijskih oštećenja u
praksi
- Definicija
o Korozija je nepoželjno trošenje konstrukcijskih materijala uslijed kemijskog, fizikalnog i
biološkog djelovanja okoliša (ako se govori o koroziji, a ne spominje posebno materijal,
misli se na koroziju metala)
o Koroziju nemetalnih materijala teško je samostalno proučavati jer je taj proces redovito
vrlo usko povezan s drugim razornim pojavama  degradacija ili razgradnja nemetala
o Definira se kao nepoželjno ili nenamjerno trošenje materijala zato što je korozija spontan
proces koji je posljedica težnje povratka metala u spojeve u kojima se nalazi u prirodi
(rude i minerali). Da bi se rude ili prirodni spojevi preradili u metal, moraju se podvrgnuti
metalurškim procesima koji zahtijevaju unos energije. Pri tome je metalno stanje ono koje
sadržava visoku energiju. Prirodna težnja metala je da reagiraju s drugim tvarima i
oslobađanjem energije prelaze u stanju niže energije. To smanjivanje slobodne energije je
pokretačka sila procesa korozije
o Brzina oštećivanja razmjerna je pokretačkoj sili. Njezinu se djelovanju opiru fizikalni i
kemijski otpori kojima je brzina oštećivanja obrnuto razmjerna. Veličine pokretačke sile i
otpora ovise o unutarnjim i vanjskim čimbenicima oštećivanja
o Unutarnji čimbenici
 Mjerodavna su obilježja materijala
 To su: Sastav materijala, prostorni raspored, veličina i oblik kristala, učestalost i
vrsta defekata kristalne rešetke, zaostala mehanička naprezanja, oblik predmeta
te stanje površine u pogledu onečišćenja, površinskih filmova i hrapavosti
o Vanjski čimbenici
 Mjerodavna su vanjska obilježja okoline
 To su: sastav medija (tj. Okolnog fluida), temperatura, tlak i druga mehanička
opterećenja, relativna brzina gibanja između materijala i medija, stupanj
turbulencije fluida, prisutnost čvrstih čestica u njemu te dodir s drugim
konstrukcijskih materijalima
 Dijele se na
 Kemijski čimbenici
o Vlaga, otopljeni plinovi (𝑂2 , 𝑆𝑂2 , 𝐻2 𝑆, 𝐶𝑂2 ), sadržaj soli,
ravnoteža i topljivost karbonata, pH vrijednost
o Veća koncentracija otopljenoga kisika u mediju povećava njegovu
korozivnost jer kisik u neutralnim, lužnatim i slabo kiselim
otopinama djeluje kao oksidans, dok taloženje kalcijeva karbonata
na katodnim dijelovima površine koja korodira može poslužiti kao
izolator od daljnjeg korozivna djelovanja medija.

HINKO FUŠ 1
 Fizikalni čimbenici
o Mehanička djelovanja, brzina strujanja, zračni mjehurići, svjetlost,
temperatura i tlak
o Pri prevelikoj brzinama strujanja može doći do pojave turbulencije
medija što za posljedicu ima udare medija o stijenke i njezino
trošenje, dok stagnirajući mediji pridonose razmnožavanju
mikroorganizama i iniciranju mikrobiološki poticane korozije.
Povećanjem temperature povećava se brzina gotovo svih kemijskih
reakcija, pa tako i korozije
o Erozija – prirodni proces pomicanja krutih tvari pod utjecajem
vjetra, vode ili pomicanja koja su uvjetovana silom gravitacije
o Abrazija – pojava površinskog trošenja materijala kada vjetrom ili
vodom ili nekim drugim silama nošenje čvrste čestice uslijed
trenja, udaranja i pritiska nanose lokalna oštećena, drobljenje,
ljuštenje i brušenje površine materijala
o Kavitacija – hidrodinamička pojava, kada radi pada piezometarskog
tlaka u tekućini dolazi do formiranja sitnih mjehurića, koji zatim
implozijama udaraju u podlogu mlazovima tekućine i razaraju je
 Biološki čimbenici
o U skupini bioloških čimbenika spadaju:
 Direktno djelovanje živih organizama, najčešće z
obrastanja (mikroorganizmi, gljivice, plijesni, alge, insekti,..)
 Indirektno njihova potrošnja i proizvodnja kisika i ugljičnog
dioksida
o Većina legura podložna je obrastanju. Odlučujući elementi
intenziteta obrastanja su toplina morske vode i brzina strujanja
vodenog sloja uz brodsku oplatu. Tako na primjer u toplim
morima, pri maloj brzini, morski organizmi se brzo razmnožavaju i
prihvaćanju za podlogu. Često se događa da morski organizmi
(zbog vlastite težine) skidaju zaštitne premaze. To pospješuje
koroziju. Obrastanje ima veliki utjecaj na ekonomičnost i
efikasnost u eksploataciji (gorivo, brzina, manevarska svojstva i
drugo)
o Izloženi su organski konstrukcijski materijali (drvo, guma,
poliplasti) te anorganski konstrukcijski materijali (metali i beton)
 Električni čimbenici
o Najveći značaj treba posvetiti pojavama stvaranja galvanskih
struja (to su svi kemijski uzročnici kod kojih dolazi do nastajanja
galvanskih mikroelemenata u prisutnosti vodenih otopina
elektrolita) i njihovom utjecaj na brzinu korozije
o U praksi je gotovo nemoguće izbjeći kontakt različitih materijala
o U takvim slučajevima manje plemeniti materijal poprima ulogu
anode i dolazi do njegovog otapanja i trošenja
 Kompleksni čimbenici uzrokovani promjenom klime, tla, vode, radnih uvjeta i
dr.

HINKO FUŠ 2
1.1. EKONOMSKI ZNAČAJ KOROZIJE
- Korozija je danas jedan od važnih čimbenika svjetske krize materijala energije i uzrok je znatnih
gubitaka u gospodarstvu svake zemlje. Godišnji troškovi korozije iznose i do 4,5% bruto
društvenog proizvoda razvijenih zemalja
- Direktni troškovi izazvani korozijom
o Zamjena korodirane opreme (gubitak materijala i energije)
o Održavanje i provođenje zaštite (trošak zaštitnog materijala i ljudskog rada)
- Indirektni troškovi izazvani korozijom
o Zaustavljanje proizvodnje/pogona (izgubljena dobit)
o Gubitak proizvoda (curenje iz tankova i cjevovoda)
o Smanjenje stupnja iskoristivosti – efikasnosti
o Onečišćenje/kontaminacija proizvoda i okoliša
- Zaključci studije korozijskih troškova
o Tehničke preventivne strategije
 Unapređivanje projektnih rješenja kako bi uzela u obzir koroziju
 Napredak u metodama predviđanja trajnosti i uporabnih svojstava
 Napredak u korozijskoj tehnologiji kroz istraživanja, razvoj i promjenu
o Ne-tehničke preventivne strategije
 Povećanje opće svijesti o velikim korozijskim troškovima i mogućoj uštedi
 Promjena shvaćanja da se ništa ne može učiniti u vezi s korozijom
 Promjena zakona, propisa, normi i postupaka u praksi kako bi se povećala ušteda
 Poboljšanje naobrazbe osoblja vezano uz probleme korozije
- Pridonosi se sve veća pažnja koroziji metalnih materijala
o Povećana uporaba metala u svim područjima tehnologije
o Uporaba metalnih konstrukcija sve tanjih dimenzija koje ne toleriraju korozijske napade
istog intenziteta kao teške, nekad upotrebljavane konstrukcije
o Uporaba metala za specijalnu primjenu (npr. U području atomske energije) ili uporaba
rijetkih i skupih metala čija zaštita zahtijeva posebne mjere opreza
o Pojačana korozivnost okoline uslijed povećanog zagađenja vode, zraka i tla
1.2. PRIMJERI ŠTETA UZROKOVANIH KOROZIJOM /
1.3. BRZINA KOROZIJE
- Ovise o metalu koji korodira, agresivnoj okolini koja ga okružuje, korozijskim produktima i fizikalnim
uvjetima uz koje se proces zbiva
- Najraširenija metoda ispitivanja korozije je određivanja gubitka mase vaganjem uzoraka ili predmeta
prije izlaganja agresivnoj sredini te nakon izlaganja i uklanjanja čvrstih produkata korozije
(gravimetrijska metoda). Gubitak mase sveden je jedinicu početne geometrijske ploštine izloženoga
materijala prava je mjera za napredovanje korozije
- Prosječna brzina korozije
|∆𝑚| 𝑔
𝑣= 𝑆∙𝑡
[𝑚 2 𝑑 ]
o |∆𝑚| - gubitak mase
o 𝑆 – ploština koja se troši
o 𝑡 – vrijeme izlaganje agresivnim okolnostima u danima
- Brzina prodiranja korozije
ℎ |∆𝑉| |∆𝑚| 𝑣 𝑚𝑚
𝑣𝑝 = 𝑡
= 𝑆∙𝑡
= 𝜌∙𝑆∙𝑡 = 𝜌 [𝑔𝑜𝑑]
o ℎ - dubina prodiranja
o |∆𝑉| - gubitak volumena konstrukcijskog materijala

HINKO FUŠ 3
- Određivanje brzine korozije metodom gubitaka materijala prikladno je za ispitivanje opće korozije
koja zahvaća čitavu izloženu površinu materijala. U slučaju lokalne korozije koja napada samo neke
dijelove izložene površine materijala i prodire u dubinu materijala, gubitak mase nije mjerodavan jer
može biti jako malen, a da konstrukcija više nije upotrebljiva

KLASIFIKACIJA – predavanja

- Podjela korozije
o Korozija u ovisnosti o agresivnom mediju:
 Atmosferska, uzrokovana atmosferilijama i aerozagađenjima
 U tlu, uzrokovana vodom, tlom i mineralnim tvarima iz tla
 U vodi i vodenim otopinama
 Korozija kiselinama
 Korozija bazama
 Korozija halogenim elementima
 Korozija organskim tvarima i hranom
 Korozija u talinama
o U odnosu na eksploatacijske uvjete pojavljuje se:
 Korozija zbog mehaničkog naprezanja, vibracija i korozijskog zamora
 Korozija nastala pod utjecajem lutajućih struja
1.4. VRSTE KOROZIJE PREMA MEHANIZMU PROESA
1.4.1. KEMIJSKA KOROZIJA
- Nastaje djelovanjem agresivnog kemijskog elementa na površinu materijala, a zbiva se u
neelektrolitima, tj. u medijima koji ne provode električnu struju, pri čemu nastaju spojevi metala s
nemetalnim elementima (najčešće oksidi i sulfidi). Sastoji se u reakciji atoma metala iz kristalne
rešetke s molekulama nekog elementa ili spoja iz okoline pri čemu izravno nastaju molekule spoja
koji čini korozijski produkt
- Prepoznaje se po vanjskoj promjeni izgleda i pojavi opne na površini metala

HINKO FUŠ 4
- Najvažniji neelektroliti koji u praksi izazivaju kemijsku koroziju su:
o Vrući plinovi – Nastaje pri obradi metala na visokim temperaturama (kovanje, valjanje,
kaljenje, zavarivanje), u kotlovskim postrojenjima, u industrijskim pećima, ispušim cijevima,
brodskih motora, itd.
o Organske tekućine
 Mogu izazvati kemijsku koroziju samo ako su bezvodne jer inače dolazi do
elektrokemijske erozije
 Najvažnije bezvodne tekućine: tekućine nafte i njezini derivati (tekuća goriva i
maziva), te otapala na bazi ugljikovodika za odmašćivanje i razrjeđivanje boja
- Odvija se direktnim sudarima atoma reaktanata plinova i metala. Energija reaktanata mora biti
dovoljna za svladavanje aktivacijske barijere pri njihovu sudaru
- Kemijska korozija metala i legura
𝑛 𝑀𝑒 + 𝑚 𝑋 → 𝑀𝑒𝑛 𝑋𝑚
𝑛, 𝑚 - cijeli brojevi
𝑀𝑒 – atom metala
𝑋 – agresivna komponenta okoline
o Oksidacija metala u vrućem zraku – Wagnerova teorija
 Oksidni sloj je istovremeno metalni i električni vodič

z/4O2

 Tijek
 Reakcija na graničnoj površini 𝑀/𝑀𝑋
 Difuzija elektrona iona kroz sloj 𝑀𝑋
 Reakcija na graničnoj površini 𝑀𝑋/𝑋2, disocijacija i ionizacija
 Transport 𝑋2 iz plinske faze na površinu 𝑀𝑋
 Oksidacija metala sastoji se od dvije parcijalne reakcije

HINKO FUŠ 5
 o Oksidacija ugljičnog čelika

𝐹𝑒3 𝑂4 − 𝑚𝑎𝑔𝑛𝑒𝑡𝑖𝑡

𝐹𝑒3 𝑂4 − 𝑚𝑎𝑔𝑛𝑒𝑡𝑖𝑡 Wustit - FeO

Ugljični čelik
Ugljični čelik Ugljični čelik

o Ti oksidi su zadovoljavajući na povišenim temperaturama

o Jednadžbe oksidacije metala
 4𝐴𝑙 + 3𝑂2 → 2 𝐴𝑙2 𝑂3
 4𝐶𝑟 + 3𝑂2 → 2𝐶𝑟2 𝑂3
 2𝑇𝑖 + 𝑂2 → 2𝑇𝑖𝑂
 𝑇𝑖 + 𝑂2 → 𝑇𝑖𝑂2
 2𝐹𝑒 + 𝑂2 → 2𝐹𝑒𝑂 – wustit
 4𝐹𝑒 + 3𝑂2 → 2𝐹𝑒2 𝑂3 – hematit
 3𝐹𝑒 + 2𝑂2 → 𝐹𝑒3 𝑂4 – magnetit
- Kemijski afinitet ili kemijska pokretačka sila je sklonost dvaju ili više elemenata ili spojeva da
međusobno kemijski reagiraju. Kemijski afinitet mijenja se ovisno o: temperaturi, vrsti tvari,
koncentraciji tvari koje međusobno reagiraju, te agresivnosti tvari iz okoline
- Pokretna sila kemijske korozije je promjenjiva veličina
- Općenito vrijedi da samo one reakcije imaju pokretnu silu, tj. Da se mogu zbivati spontano, kod
kojih se oslobađa energija (kod koje je energija produkata manja od energije reaktanata)
- Prirodna je težnja metala spojiti se s drugim tvarima i oslobađanjem energije vratiti se u stanje
niže energije. Kao mjera za afinitet može se uzeti maksimalna energija koju je potrebno uložiti pri
reverzibilnu kemijskom procesu
- Tok i intenzitet kemijske korozije ovisi o:
o Metalu koji korodira (sastav, struktura)
o Fizikalnim uvjetima (temperatura, hrapavost površine, naprezanja, brzina gibanja okoline)
o Agresivnoj okolini koja okružuje metal (sastav i koncentracija okoline)
o Korozijskim produktima (fizikalna i kemijska svojstva produkata korozije)
- Brzina i tok također ovise o afinitetu i otporima koji se suprotstavljaju tom procesu
- Ako se pretpostavlja da korozija teže izobarno i
izotermno što je u praksi česta pojava onda je mjera za
afinitet maksimalni korisni rad koji sustav može izvršiti
pri tom procesu. → Rad je jednak negativnoj primjeni
Gibbsove energije

HINKO FUŠ 6
- Termodinamički uvjeti za nastajanje kemijske korozije

- Otpori kemijskoj koroziji

o Utjecaj energijske razine reakcijskog sustava (energija reaktanata mora biti dovoljna za
savladavanje aktivacijske barijere)
𝑀𝑒 + 𝑂2 → 𝑀𝐸 + 𝑂 + 𝑂 → 𝑀𝑒𝑂 + 𝑂
o Utjecaj čvrstih produkata korozije (prijenos reaktanata pri kemijskog koroziji metala
otežavaju čvrsti produkti)
 < 100 𝑛𝑚 – slojevi su nevidljivi
 100 − 500𝑛𝑚 – boje interferencije
 > 500 𝑛𝑚 – neprozirni sloj
o Dobra zaštitna svojstva posjeduju samo kompaktni i neporozni slojevi koji pokrivaju cijelu
površinu metala
- Oksidacija
o Oksidi su stabilniji od većine metala
o Brzina oksidacije značajna je samo pri visokim temperaturama
o Priroda oksida određuje brzinu oksidacije
o Slobodna energija nastajanja metalnih oksida ∆𝐺 – jedino 𝐴𝑢2 𝑂3 pozitivno
- Zakon rasta korozijskog sloja
o Prema teoriji Pilinga i Bedwortha, zona rasta oksida nalazi se na granici između oksida i
metala, odnosno zakon rasta oksida ovisi o svojstvima oksidnog sloja u odnosu na proces
difuzije kisika kroz sloj oksida do površine na kojoj se odvija reakcija

HINKO FUŠ 7
 o Linearan rast ili kinetička kontrola oksidnog sloja
 Nastaje kada je sloj formiran kao porozan, odnosno ne pokriva čitavu metalnu
površinu
 Proces se odvija pod potpunom difuzijskom kontrolom
 Npr. 𝑁𝑎, 𝑀𝑔 𝑛𝑎 𝑧𝑟𝑎𝑘𝑢, 𝑡𝑒 𝑉, 𝑊 𝑖 𝑀𝑜 na temperaturama višim od tališta njihova
oksida
o Parabolni rast oksidnog sloja
 Na visokim temperaturama je oksidni sloj kompaktan i predstavlja jednoličnu
barijeru difuziji kisika, brzina rasta oksida je obrnuto proporcionalna njegovoj
trenutačnoj debljini
 Npr. Cu i Ni oksidiraju na temperaturama > 500°𝐶, 𝐹𝑒 > 250°𝐶 te 𝐴𝑙 𝑖 𝐶𝑟 na
visokim temperaturama
o Logaritamski rast ili kontrola „tuneliranjem elektrona“
 Javlja se kod niskim temperatura (573 − 723𝐾), brzina difuzije kroz sloj oksida
je velika u početnim trenucima, dok se nakon nastanka debljeg oksidnog sloja
bitno smanjuje
 Npr. Cu, Ni, Fe, Al, Zn, Ti, Pb, Sn, Cd
- Pasivnost – sposobnost spontane zaštite metala oksidnim filmom pri čemu se povećava otpornost
prema mnogim korozivnim sredinama
o Teorija filma (M. Faraday) ----------->
o Kemisorpcijska teorija (Frumklin) –
adsorpcija 𝑂2 ili drugih aniona na
površini metala pri čemu dolazi do
stvaranja kemijskih veza

o Teorija elektronske konfiguracije atoma (Uhlig) – ova

teorija povezuje pojavu pasivnog stanja metala s
nepopunjenim orbitalama atoma prijelaznih metala.
Pasivnost nehrđajućih čelika ----------------->
- Kristalna struktura i električna svojstva oksidnog sloja (poluvodiči)
o Imaju višak ili manjak atoma metala s obzirom na stehiometrijski sastav što se objašnjava
defektima kristalne rešetke
o N – poluvodiči
 U intersticijskim prostorima kristalne rešetke nalaze se kationi metala uz
odgovarajući broj slobodnih elektrona, imaju višak elektrona, npr.
𝑍𝑛𝑂, 𝐶𝑑𝑂, 𝑇𝑖𝑂2 , 𝐴𝑙2𝑂3 , 𝑆𝑛𝑂2 , 𝑁𝑖𝑆, 𝐹𝑒2 𝑂3)
 Tvar se prenosi kretanjem kationa kroz intersticijski prostor odnosno aniona

HINKO FUŠ 8
 o P – poluvodiči
 Neka čvorišta kristalne rešetke nisu popunjena kationima
 Imaju manjak kationa u kristalnoj rešetki
 Imaju manjak elektrona, npr. 𝐶𝑢2 𝑂, 𝐶𝑜𝑂, 𝐹𝑒𝑂, 𝑀𝑜𝑆, 𝑆𝑛𝑆, 𝐶𝑢𝐼, 𝐶𝑟2 𝑂3
 Tvar se prenosi kretanjem kationa preko kationskih šupljina uz istodobno gibanje
pozitivnih šupljina prema metalu

o Posebni poluvodiči, npr. SO CuO, CaO, PbS – njihova rešetka nije poznata u potpunosti
- Uvjeti za kompaktnost sloja produkta korozije

- Uvjeti za nastajanje kompaktnog i neporoznog pasivnog (oksidnog sloja)

o Volumen produkata > volumena metala (Pilling-Bedworth)
𝑉 𝑀𝐾𝑃 ∙𝑞𝑀
𝑃𝐵 = 𝑉𝐾𝑃 = 𝑀
𝑀𝑒 𝑀𝑒 ∙𝑥∙𝑞𝐾𝑃

 Za dobru oksidaciju važno je dobro prianjanje oksida na metalnoj površini

Priananje oksida =
𝑓(𝑣𝑜𝑙𝑢𝑚𝑒𝑛 𝑚𝑒𝑡𝑎𝑙𝑛𝑜𝑔 𝑜𝑘𝑠𝑖𝑑𝑎: 𝑣𝑜𝑙𝑢𝑚𝑒𝑛 𝑚𝑒𝑡𝑎𝑙𝑛𝑒 𝑝𝑜𝑣𝑟š𝑖𝑛𝑒 𝑛𝑎 𝑘𝑜𝑗𝑜𝑗 𝑠𝑒 𝑓𝑜𝑟𝑚𝑖𝑟𝑎 𝑜𝑘𝑠𝑖𝑑 𝑡𝑖𝑗𝑒𝑘𝑜𝑚 𝑜𝑘𝑠𝑖𝑑𝑎𝑐𝑖𝑗𝑒) =
𝑓(𝑃𝑖𝑙𝑙𝑖𝑛𝑔 − 𝐵𝑒𝑑𝑤𝑜𝑟𝑡ℎ𝑜𝑣 𝑜𝑚𝑗𝑒𝑟)

HINKO FUŠ 9
  𝑃𝐵 < 1 – vlačna naprezanja u oksidnom sloju → krhki oksidi s pukotinama
 1 < 𝑃𝐵 < 2,5 – tlačna naprezanja u oksidnom filmu → jednolično prekrivena
metalna površina koja je i zaštitna
 𝑃𝐵 > 2,5 – previše tlačnih naprezanja u oksidnom filmu → ispucani oksid
1.4.2. ELEKTROKEMIJSKA KOROZIJA
- Podrazumijeva se spontano razaranje metala i legura uslijed odvijanja elektrokemijskih reakcija u
elektrolitima pri kojima metali ili legure sudjeluju i pritom se otapaju
- Manifestira se kao električni napon, kao. Tzv. Razlika potencijala između dva metala, između dva
mjesta na površini metala ili između metala i elektrolita
- Kemijski redukcijsko – oksidacijski proces, u kojem dolazi do oksidacije (ionizacije, otpuštanja
elektrona) metala u slobodni metalni ion te redukcije (depolarizacije, primanja elektrona) nekog
oksidansa, tzv. Depolarizatora. Broj elektrona koji se oslobađa u anodnoj reakciji mora biti jednak
broju elektrona koji se troše u katodnoj reakciji, odnosno anodna struja mora biti jednaka katodnoj
struji. Reakcije se moraju zbivati istodobno da bi anodna reakcija stvorila koroziju. U protivnom
reakcije postaju reverzibilne i uspostavlja se ravnoteža. Tijekom elektrokemijske korozije na
površini metala se uspostavlja korozijski potencijal, pri čemu je brzina anodnog procesa jednaka
brzini katodnog procesa
- Uvjeti za odvijanje el. Korozije postoje ako postoje nehomogenosti na granici metal/elektrolit, a
one mogu biti
o Nehomogenosti čvrste faze – metala
 Makro i mikro uključci na površini metala
 Heterogenost legure
 Granice kristalnih zrna
 Anizotropija kristalnih zrna
 Nehomogenosti filma od produkata korozije na površini metala
 Postojanje unutrašnjih naprezanja u metalu
o Nehomogenosti elektrolita
 Različite koncentracije metalnih iona u pojedinim dijelovima elektrolita
 Nejednake koncentracije neutralnih soli u elektrolitu koji je u kontaktu s metalom
 Različite pH vrijednosti elektrolita u kojem se nalazi metal
 Različitosti sadržaja kisika u elektrolitu
 Pr. Brzina korozije je veća u području manje koncentracije kisika

o Nejednakosti fizikalnih uvjeta na faznoj granici

 Razlika u temperaturi (npr. Izmjenjivači topline)
 Razlike u osvijetljenosti površine metala
 Utjecaj vanjskog izvora struje

HINKO FUŠ 10
- Nastaje
o Stvaranjem mikro-elemenata kada je jedan metal uronjen u elektrolit zbog lokalne razlike
potencijala na površini istog metala. Odnosno isti metal može biti i anoda i katoda. Do
otapanja metala na anodnim mjestima, i izlučivanja sastojaka vode na katodnim (molekula
vodika ili kisika), dolazi zbog toga što tehnički metali nisu potpuno čisti, već predstavljaju
legure pa je njihova površina elektrokemijski nehomogena. Razlika potencijala može nastati
zbog: vanjskih i unutarnjih naprezanja i deformacije; kristalografske nehomogenosti
metalne površine; nehomogenosti filmova i prevlaka na metalnoj površini; nejednake
pristupačnosti kisika koji je otopljen u elektrolitu; utjecaja elektrolita nejednolikog
sastava, koncentracije, brzine protjecanja i temperature; utjecaj mikroorganizama koji u
vodi reduciraju; nejednoličnog osvjetljenja; lutajućih struja na podzemnim i podvodnim
cijevima
o Stvaranjem galvanskog članka između dva metala i elektrolita. Ako se u elektrolit urone
dva komada metala različita potencijala i izvana povežu nekim vodičem, dobiva se sustav
koji je izvor električne energije. Taj se sustav naziva galvanski članak, a uronjeni se
komad i metala nazivaju elektrode. Razlika njihovih potencijala stvorit će napon koji će
proizvesti struju elektrona. Koji će metal u galvanskom članku biti anoda, a koji katoda
ovisi o njihovu standardnom elektrodnom potencijalu, odnosno svojstvu pojedinog metala da
opušta elektrone kad je uronjen u neki elektrolit. Aktivniji metal bit će onaj nižeg
potencijala, tj. Anoda (ona korodira)
- Prikaz korozijskog članka u kiseloj otopini

- Procesi korozijskog članka

HINKO FUŠ 11
- Procesi na katodi (redukcija, depolarizacija) – najčešći su depolarizatori 𝐻 + 𝑡𝑒 𝑂2

- pH vrijednost vodenih otopina. Dogovorom je uzeto da je mjerilo kiselosti, lužnatosti ili

neutralnosti otopine 𝑝𝐻 = − log[𝐻 + ] (negativan logaritam aktiviteta vodikovih iona)

- Korozija metala u kiselini odvija se uz vodikovu redukciju

HINKO FUŠ 12
- Korozija metala u aeriranoj slabo kiseloj otopini odvija se uz kisikovu redukciju

- Korozija metala u neutralnoj i lužnatoj otopini odvija se uz kisikovu redukciju

- Termodinamika elektrokemijske korozije

o Poznato je da je promjena slobodne entalpije (gibsove slobodne energije) pokretačka snaga
za odvijanje svake kemijske reakcije i ukazuje na spontanost kemijskih procesa
o ∆𝐺 = ∑ 𝐺𝑝𝑟𝑜𝑑 − ∑ 𝐺𝑟𝑒𝑎𝑘
 ∑ 𝐺𝑝𝑟𝑜𝑑 – suma slobodnih entalpija produkata u kemijskoj reakciji
 ∑ 𝐺𝑟𝑒𝑎𝑘 – suma slobodnih entalpija reaktanata u kemijskoj reakciji

o Daniellov članak

HINKO FUŠ 13
o promjena slobodne entalpije za spontanu reakciju
kojom se iz stanja 1 (reaktanata) stiže u stanje 2
(produkata), a može se odvijati po dva reakcijska
puta. Tok reakcije: termodinamičku analizu
korozijskih reakcija otežava i to što ponekad nije
moguće precizno definirati produkte korozijske
reakcije

o Primjer spajanja željeza sa vodom

HINKO FUŠ 14
- Ponašanje metala u elektrolitu (𝐻𝑁𝑂3 − dušična 𝐻𝐶𝐿 𝐻𝑁𝑂3 𝑁𝑎𝑂𝐻
kiselina, 𝐻𝐶𝑙 − klorovodična kiselina, 𝑁𝑎𝑂𝐻 – Aluminij - + -
natrijeva lužina) Cink - - -
o Aluminij – reagira s kiselinama koje nisu Bakar + - +
oksidacijska sredstva (npr. Dušična kiselina Ugljični čelik - - +
još pojačava zaštitni sloj oksida), te reagira Austenitni čelik - + +
sa lužinama stvarajući kompleksne spojeve aluminate uz oslobađanje vodika
o Cink – otapa se u kiselinama i jakim lužinama, pa tvori soli. Ne korodira na zraku i prilično
je stabilan jer se na zraku prevlači zaštitnim slojem oksida ili karbonata, koji ga štiti od
daljnje oksidacije i čine ga vrlo otpornih na utjecaj vlage, neutralnih i slabo lužnatih
otopina
o Bakar – ne otapa se u razrijeđenim kiselinama i kiselinama koje nemaju oksidacijsko
djelovanje (otapa se u dušičnoj kiselini – nastaju otrovni dušikovi oksidi) te se ne otapa u
koncentriranoj klorovodničkoj kiselini
o Ugljični čelik – otapa se u kiselinama, postojan u lužinama
o Austenitni čelik – otapa se sporo u klorovodičnoj kiselini, a postojan u kiselinama koja su
oksidacijska sredstva te lužinama
- Tok i brzina procesa elektrokemijske korozije
o Utjecaj unutrašnjih parametara
 Heterogena površina legura u elektrolitu
 Nesavršenosti kristalne rešetke (distorzija, dislokacije, praznine)
 Položaj kristala
 Neravnomjerne napetosti i naprezanja
 Hrapavost površine
o Utjecaj vanjskih parametara
 Sastav i koncentracija elektrolita koja je u dodiru s površinom metala
 Anodni proces olakšavaju aktivatori (𝐶𝑙 − , 𝐵𝑟 − , 𝐼 − , 𝐹 − , 𝑆 2−), a otežavaju kationi
metala
 Katodni proces potiču depolarizatori (𝐻 + , 𝑂2− , 𝑁𝑂3− , 𝐹𝑒 3+ )
 Neravnomjernost pH – vrijednosti
 Neravnomjerna pristupačnost kisika
 Mikroorganizmi
 Neravnomjerna raspodjela temperature
 Neravnomjerno izlaganje metalne površine radijaciji
o Što je veća koncentracija kisika, veća je i brzina korozije, također se vidi da brzina
korozije naglo raste kad se kiselost otopine povećava (kad pH vrijednost padne ispod 5)

HINKO FUŠ 15
 o Otpori elektrokemijskoj koroziji
 Električni otpor metala
𝜌𝑙
 𝑅𝑚 = 𝐴
(električna otpornost, duljina vodiča, ploština presjeka vodiča)
 Električni otpor elektrolita
𝐶
 𝑅𝑒 = 𝑋 (geometrijski faktor/ vodljivost elektrolita)
 Anodnu polarizaciju može uzrokovati povećana koncentracija iona metala uz anodu,
te zaštitni filmovi koji su nastali ranijim kemijskim reakcijama
 Katodnu polarizaciju može uzrokovati smanjenja koncentracija reaktanata ili
povećana koncentracija produkata

- Pourbaixovi dijagrami (E-pH) – ovisnost ravnotežnog potencijala metala o pH-vrijednosti otopine)

o Prikazuju osnovne termodinamičke odnose između primarnih i sekundarnih elektrodnih
reakcija te sekundarnih kemijskih reakcija pri koroziji metala u vodenom mediju
o Široko se primjenjuju u koroziji, jer omogućuje jednostavnu identifikaciju ionske vrste koja
je u ravnoteži pri određenom potencijalu i pH. Vidi se područje korozije, pasivacije i
imunosti
o Postoje tri područja termodinamičke stabilnosti
 Područje Stabilnosti metala (uz niske potencijale)
 Ne postoji pokretna sila za koroziju pa do nje uopće ne može doći. Metal
je u imunom stanju.
 Područje stabilnosti iona metala
 Postoji pokretna sila za koroziju uz ionizaciju metala. Metal je u aktivnom
stanju
 Područje stabilnosti oksida, hidroksida metala, tj. Njegovih spojeva u čvrstu stanju
(netopljivih u vodi)
 Postoji pokretna sila za koroziju, ali metal korodira samo ako se
spomenuti spojevi suspendiraju u vodenoj sredini tvoreći s vodom muljevite
smjese. Suprotno tomu, ako čvrsti spojevi oblikuju na metalnoj površini
filmove i slojeve koji dobro prianjaju, korozija prestaje, a metal je u
pasivnu stanju
o Ograničenja: izvedeni su samo za određenu temperaturu i tlak, ne govori o kinetici
odvijanja korozijskog procesa, razmatraju se čiste tvari, a u području stabilnih oksida oni
ne moraju nužno imati dobra zaštitna svojstva

HINKO FUŠ 16
 Korozija
Korozija

Pasivacija Pasivacija Korozija

Korozija

Imun
6
Rečeno na predavanju da se Imun
linija pomiče sa pH 7 na 6

o Iz dijagrama se vidi da je područje imunosti čistog i tehničkog željeza nalazi ispod −0,6 𝑉
za pH vrijendost od 2 – 9, dok se korozijski potencijal tih metala uglavnom kreće oko
−0,35𝑉 → katodnom zaštitom se potencijal mora sniziti barem 0,250 𝑉. Plavi pravci
odgovaraju elektrodnim potencijama kisikove odnosno vodikove redukcije. Redukcija je
moguća samo ispod tih pravaca
1.5. VRSTE KOROZIJE PREMA GEOMETRIJI KOROZIJSKOG RAZARANJA
o Opća korozija
o Lokalna korozija
 Rupičasta korozija
 Potpovršinska korozija
 Pjegasta korozija
 Kontaktna korozija
 Korozija u procjepu
 Galvanska korozija
o Selektivna korozija
o Interkristalna korozija

HINKO FUŠ 17
- Vrste korozije prema odnosu korozije i drugih štetnih procesa
o Napetosna korozija
o Korozijski zamor
o Tarna korozija
o Erozijska korozija
o Kavitacijska korozija
o Korozija uz lutajuće struje
o Fotokemijska i mikrobiološka korozija
1.5.1. OPĆA KOROZIJA
- Najčešći i najrašireniji oblik korozije
- Tijekom odvijanja ovog vida korozije dolazi do zamijene anodnih i katodnih mjesta → rastvaranje
metala približno jednako po cijeloj površini metala
- Brzina odvijanja ovog vida korozije se predstavlja dubinom prodiranja procesa korozije u metal u
određenom vremenskom periodu. Ovaj oblik korozije je znatno manje opasan od lokalnih vidova
korozije jer omogućava lako predviđanje vijeka trajanja konstrukcije
- Ova vrsta korozije najčešća je na velikim plohama (limovima). Ona zahvaća čitavu izloženu površinu
materijala, a može biti: ravnomjerna i neravnomjerna
- Ravnomjerna opća korozija je najmanje opasna jer se proces može lako pratiti i predvidjeti kada
određeni dio treba popraviti ili ga zamijeniti novim. Nije svuda jednaka brza, pa uz nju glatka
površina materijala postaje hrapavija
- Neravnomjerna opća korozija je opasnija i pri njoj prosječna dubina prodiranja u materijal ne daje
uvid u stvarnu sliku postojanosti konstrukcije, a posebno u primjeru spremnika ili cjevovoda gdje
neravnomjerno korozijsko razaranje može dovesti do propuštanja

- Racionalan izbor konstrukcijskog materijala nije moguć bez poznavanja korozijskog ponašanja
materijala, a takav će izbor osigurati trajnost same konstrukcije- materijal je upotrebljiv ako
korodira brzinom manjom od 0,1 𝑚𝑚/𝑔𝑜𝑑. U protivnom, potrebno je primijeniti odgovarajuću
metodu zaštite od korozije
- Načini zaštite od opće korozije su:
o Legiranje, tj. Dodavanje više od 0,2%𝐶𝑢 niskougljičnim čelicima
o Izbor korozijski postojana čelika
o Prevlačenje organskim prevlakama
o Galvansko prevlačenje (cinčanje, kositrenje, kromiranje, niklanje,…)
o Dodavanje inhibitora korozije u okolni medij
o Elektrokemijske metode zaštite
1.5.2. GALVANSKA KOROZIJA
- Nastaje pri spajanju dvaju ili više materijala različitog potencijala u elektrolitu, pri čemu dolazi do
korozije onog metala koji ima niži električni potencijal
- Spajanjem dvaju metala različitog potencijala u elektrolitu dolazi do formiranja galvanskog članka,
u kojemu je elektronegativniji metal anoda, a elektropozitivniji metal katoda. Zbog razlike
potencijala dolazi do toka električne struje od anode prema katodi i oksidacije anode.
- Pr. Galvanska korozija aluminijskog trupa broda. Aluminijski trup broda izveden je s čeličnim
ojačanjem u podvodnu dijelu i spojen zakovicama. Aluminij ima niži standardni elektrodni potencijal
ionizacije od ugljičnog čelika (tj. Neplemenitiji je) i u tako nastalu galvanskom članku dolazi do
ubrzane korozije aluminija

HINKO FUŠ 18
- Svi se metali mogu ponašati kao anoda ili kao katoda, ovisno o njihovoj elektrodnom potencijalu u
odnosu jednog prema drugome u galvanskom nizu
- Galvanski niz je raspored metala ili legura prema njihovom elektrodnom potencijalu izmjerenu u
specifičnome mediju u odnosu prema određenoj referentnoj elektrodi. Metal nižega elektrodnog
potencijala ponaša se kao anoda, i on korodira. Galvanski niz upućuje na tendenciju za galvansku
koroziju, ali ne daje informacije o brzini moguće korozijske reakcije. Najčešće se galvanski niz
prikazuje za uvjete morske vode i služi kao smjernica za izbor materijala, no praksa pokazuje da
to treba činiti s oprezom. Promjene sastava elektrolita i temperature mogu uzrokovati značajne
promjene u redoslijedu galvanskog niza. Također, u galvanskom se nizu može primijetiti da se neke
vrste materijala nalaze na po dva mjesta u nizu, u aktivnu ili pasivnu stanju. Razlog tome je što
su neki metali i legure skloni stvaranju površinskih filmova, posebice u oksidacijskoj okolini. Ti
filmovi premještaju mjereni potencijal u smjeru plemenitijih metala. U tom se stanju materijal
smatra pasivnim. Ako uz raspored metala stoji i vrijednost ravnotežnog potencijala, tada se govori
o elektrokemijskom nizu
- Sama razlika potencijala nije dovoljan za procjenu rizika od galvanske korozije. Na njezinu pojavu i
intenzitet znatan utjecaj imaju i odnos površina anode i katode, temperatura, protok fluida,
sastav i vodljivost elektrolita. Načelno bi najveću ploštinu trebao imati neplemenitiji metal u
kontaktu, jer se na taj način smanjuje gustoća korozijske struje (manja je površina za redukciju). U
protivnom, dolazi do ubrzana trošenja anode. Zato se, primjerice, spojni elementi (zavari, vijci i
zakovice) redovito izrađuju od metala plemenitijeg nego što je osnovni metal konstrukcije
- Ako se nužno koristiti se različitim metalima u konstrukciji, treba birati metale koji se nalaze što
je moguće bliže u galvanskom nizu ili ih je potrebno međusobno izolirati, npr. Prevlakama. Ako se
raznorodni materijali nalaze u elektrolitu i ako su spojeni, a međusobno dobro izolirani, korozijski
proces neće nastupiti bez obzira na njihova svojstva i različite elektrokemijske potencijale
- Dodatak iz prezentacija
o Posebno je opasna ako su vijci ili zavarena mjesta (mjesta spajanja na konstrukciji) anode
u odnosu na ostatak konstrukcije
o Važni parametri: površina anode i katode, razlika potencijala između katode i anode,
utjecaj anodne polarizacije na anodu (mogućnost pasivnosti)
o Pr.

HINKO FUŠ 19
1.5.3. KOROZIJA U PROCIJEPU
- Naziv je za korozijsku pojavu u uskim površinskim pukotinama ili u procijepima konstrukcijske
izvedbe materijala istih korozijskih potencijala. U takvim pukotinama i procijepima dolazi do
nakupljanja vode i nečistoća, povećava se kiselost otopine, smanjuje se Ph- vrijednost te povećava
koncentracija agresivnih čimbenika. Unutarnji dio procijepa postaje anodno područje dok se katodna
reakcija zbiva na vanjskom dijelu procijepa

- Također nastaje i zbog neravnomjerne raspodjele kisika, pri čemu se anode smještaju na mjestima
manje pristupačnosti, a katode na mjestima veće pristupačnosti. Tako nastali korozijski članci
nazivaju se člancima diferencijalne aeracije. Zbog otežana pristupa kisika u procijep, metalna ploha
u njemu djeluje kao anoda. Zbog toga često intenzivno korodiraju navoji vijaka i matica
- Pojava tog oblika korozije osobito je povezana s oblikovanjem konstrukcije kao i tehnologijom
njezine izrade.
- Smanjenje sklonosti korozije u procijepu postiže se izbjegavanjem uskih procijepa pri konstruiranju,
izbjegavanjem naslaga, katodnom zaštitom, izbjegavanjem stagnacije medija te osiguravanjem
drenaže. Sa stajališta korozijske postojanosti zavarenih spojeva potrebno je dati prednost
kontinuiranim i pravilno protaljenim (posebno u korijenskom dijelu) sučeljenim zavarenim spojevima
nad isprekidanim i preklopnim spojevima
1.5.4. RUPIČASTA KOROZIJA
- Usko lokalizirana korozija približno kružnog oblika, pri čemu je dubina prodiranja nakon dovoljno
duga vremena nekoliko puta veće od njezine širine na površini metala. To je lokalni oblik korozije
koji napada samo neke dijelove izložene površine materijala. Taj tip korozije mogu inicirati:
o Lokalna kemijska ili mehanička oštećenja zaštitnoga pasivnoga filma na površini metala
o Nehomogenosti u strukturi metala
o Lokalno djelovanje mikroorganizama
- Uvjeti za pojavu jamičaste korozije:
o Pasivni film
o Medij
 Aktivator (Cl, Br, I,…)
 Oksidans
- Nastaje ponajprije u vodenim otopinama s kloridnim ionima koji dovode do razaranja pasivnog filma.
Slično negativno djelovanje imaju i ostali halogenidni ioni (Br-, F-). Jednom kada jamica (pit)
nastane, unutar oštećenja dolazi do sve većeg nakupljanja metalnih kationa i klorida, a sve manjeg
udjela katodnih reaktanata (otopljenog kisika). Tako nastali kloridni medij vrlo je agresivan,
sprječava ponovnu uspostavu pasivnoga filma (repasivaciju) i potiče daljnju propagaciju jamice
- Rupičasta korozija najčešće nastaje na nehrđajućim čelicima kao posljedica zavarivanja. Naime,
poradi unosa topline, na površini materijala dolazi do pojave tzv. Pobojenosti uza zavareni spoj,
koja u određenoj agresivnoj sredini pogoduje nastajanju korozije. Novonastali film je zapravo
oksidni sloj čiji se kemijski sastav i struktura razlikuju od pasivnoga filma koji djeluje zaštitno, a
neposredno ispod područja pobojenosti – nastalih štetnih oksida – nalazi se područje metala u
kojemu je udio kroma snižen

HINKO FUŠ 20
- Osim pobojenosti površine, i ostale nehomogenosti kao što su nečistoće, masti, vlaga, nakupine
mikroorganizama, hrapavost površine, soli iz atmosfere pogoduju pokretanju rupičaste korozije
- Pitting faktor je omjer dubine prodiranja korozije u materijal na najsnažnijem korozijskom žarištu
promatrane plohe ℎ𝑚𝑎𝑥 i prosječne dubine prodiranja korozije s obzirom na cijelu površinu. Kreće
se od 3 − 10, a kod nehrđajućih čelika u ekstrenim slučajevima dostiže i preko 100

- Značajke pitinga (gustoća pitova, dubina pitova, perforacija, potencijal kod kojeg raste gustoća
anodne struje (niži pitting potencijal veća sklonost jamičastoj koroziji), kritična temperature pitinga
(temperature kod koje dolazi do pitinga u agresivnoj otopini, niži → veća sklonost, ekvivalent
otpornosti prema pitingu PREN
- Otpornost rupičastoj koroziji može se procijeniti na osnovi djelotvorne sume elemenata, odnosno
𝑃𝑅𝐸𝑁 broja koji označuje ekvivalent otpornosti ka rupičastoj koroziji.
o Austenitni čelici 𝑃𝑅𝐸𝑁 = %𝐶𝑟 + 3,3%𝑀𝑜 + 30%𝑁𝑖
o Austenitno-feritni (dupleks) čelici 𝑃𝑅𝐸𝑁 = %𝐶𝑟 + 3,3%𝑀𝑜 + 16%𝑁𝑖
o Feritni 𝑃𝑅𝐸𝑁 = %𝐶𝑟 + 3,3𝑀𝑜
- Prema iskustvu, umjerenu otpornost na rupičastu koroziju čelik ima uz 𝑃𝑅𝐸𝑁 > 25, a visoku uz
𝑃𝑅𝐸𝑁 > 35
- Tipični oblici pitova: uska i duboka, eliptična, široka i plitka, podpovršinska, podlokavajuća,
vodoravna, vertikalna

- Načini zaštite od rupičaste korozije

o Nakon zavarivanja površinu mehanički, kemijski ili elektrokemijski obraditi kako bi se
uklonile nehomogenosti i ponovno uspostavio zaštitni pasivni sloj
o Preporučuje se upotreba visokolegiranih čelika s dodatkom 𝑀𝑜 (~2%)
o Za zahtjevnije (agresivnije) sredine potrebno je razmotriti upotrebu tzv. Superaustenitnog
čelika s 20 − 25%𝐶𝑟, 20 − 25%𝑁𝑖, 4 − 5% 𝑀𝑜 ili primjenu dupleks čelika te legure
nikla
o Smanjenje agresivnosti medija (povišenje pH-vrijednosti i snižavanje temperature)
o Anodna zaštita konstrukcije
o 𝑃𝑅𝐸𝑁 > 25
o Inhibicija i deaeracija
- Smanjenje sklonosti jamičastoj koroziji aluminijskih legura
o Umjetnim pojačavanjem prirodnog oksidnog sloja kemijskim ili elektrokemijskim putem
o Nanošenjem zaštitnog sloja fosfata
o Platiranje s kemijski otpornim legurama
o Nanošenje zaštitnih premaza

HINKO FUŠ 21
PJEGASTA KOROZIJA

- Ograničena na pojedine veće dijelove površine, a zahvaća plitko samo anodna mjesta na metalnoj
površini

POTPOVRŠINSKA KOROZIJA

- Bubrenje: korozijski produkti imaju veći volumen od volumena uništenog metala

- Listanje (posebno aluminija) – posebna vrsta interkristalne korozije
o Napada metale koji su mehanički bili valjani što je deformiralo njihova kristalna zrna
o Korozija počinje na zrnima najbližim površini
o Metal izgleda kao da se lista u slojeve i mrvi se
- Filiformna korozija (podfilmska, nitasta)
o Oblik korozije koji se razvija ispod premaza ili organskih prevlaka, 𝑆𝑛, 𝐴𝑔, 𝐴𝑢 i fosfatnih
prevlaka na čeličnim, 𝐴𝑙 𝑖 𝑀𝑔 površinama
o Uzrok diferencijalna aeracija kisika
o Utječe na estetski izgled površine
o Javlja se u prehrambenoj industriji pri pakiranju hrane
o Smanjenje sklonosti filiformnoj koroziji
 Upotreba prevlaka koje nisu propustljive za kisik
 Pasivirana površina
 Reduciranje relativne vlažnosti u skladištima ispod 60%
 Kloriranjem
 Inhibirajuće prevlake
 Nehrđajući čelici, titan
1.5.5. INTERKRISTALNA KOROZIJA
- Posebno opasan oblik korozije jer napreduje nevidljivo duž granica kristalita (zrna) čime se izaziva
razaranje metalne veze među kristalitima u mikrostrukturi čelika i konačno raspad čitavog dijela.
Interkristalna korozija može dugo ostati neprimijećena, a naglo smanjuje čvrstoću i žilavost
materijala. Najčešće zahvaća nehrđajuće čelike, legure na bazi nikla i aluminija. Tom tipu korozije
posebno su podložni austenitni i feritni nehrđajući čelici
- Kod austenitnih Cr-Ni čelika
o Uvjeti nastajanja
 Pri temperaturi od 800 − 400°𝐶 zbog difuzijskih procesa, velike sklonosti ugljika
prema Cr i preniske brzine hlađenja dolazi do tzv. Senzibilizacije austenita,
odnosno formiranja 𝐶𝑟26 𝐶6 karbida na granicama zrna; nastali intermetalni spojevi
imaju u sebi visoki sadržaj Cr (~94%), a osiromašuju se područja uz granice zrna
s kromom, nakon čega granična područja više ne ispunjavaju nužne uvjete
postojanosti na koroziju (𝐶𝑟 < 12%)
 U elektrolitu se zatvara galvanski članak između formiranih karbida kao katode i
anodnog područja sa smanjenim udjelom kroma; rezultat je razaranje granica
strukture i gubitak čvrstoće

HINKO FUŠ 22
 o Smanjenje sklonosti
 Žarenjem (1050 − 1100°𝐶, 10 − 40 𝑚𝑖𝑛), pri čemu se 𝐶𝑟23 𝐶6 karbidi ponovno
otapaju u austenitu i gašenjem u vodi
 Stabilizacijom karbidotvornim metalima Ti, Nb, Ta, koji su jači karbidotvorci od Cr,
pa grijanjem nastaju karbidi TiC, NbC, TaC, a ne potencijalno opasni 𝐶𝑟23 𝐶6
 Snižavanjem udjela ugljika 𝐶 < 0,03%, što onemogućuje izlučivanje karbida
- Kod feritnih čelika
o Uvjeti nastajanja: Izlučivanje 𝐶𝑟23 𝐶6 pri 850 − 950°𝐶
o Smanjenje sklonosti
 Žarene 650 − 815°𝐶, 10 − 60 𝑚𝑖𝑛)
 Stabilizacija s Ti, Nb, Ta
 Sniženje udjela 𝐶 < 0,01%
1.5.6. SELEKTIVNA KOROZIJA
- Vrste
o Selektivna fazna korozija – višefazni materijali
o Selektivna komponentna korozija – višekomponentni materijali
- Primjer fazne selektivne korozije je grafitizacija sivog lijeva u slanoj vodi, razrijeđenim kiselinama i
nekim vrstama tla, pri čemu dolazi do selektivnog otapanja ferita i perlita (željezne matrice), a
ostaje spužvasti grafit prožet hrđom
- Komponentna selektivna korozija obično se pojavljuje na jednofaznim legurama, kao što je pojava
decinkacije mjedi s > 15% 𝑍𝑛, u vodi i tlu. Pritom dolazi do otapanja cinka, a ostaje porozna Cu
matrica
- Selektivna korozija je opasan oblik korozije jer pretvara čvrst i duktilan metal u slab i krhak te
podložan lomu. Kako nema velikih promjena u dimenzijama, selektivna korozija može proći
neopaženo te izazvati iznenadnu havariju. Može biti opća i lokalna
- Decinkacija mjedi općenito se može spriječiti zadržavanjem minimalno 85% udjela bakra u leguri,
legiranjem s malim količinama P, As ili Sb, modifikacijom korozivnog okoliša (odvija se sporo u čistoj
neutralnoj vodi)
- Kod grafitizacije sivog lijeva nanošavanjem prevlaka i dodatno katodnom zaštitom za ukopane
konstrukcije

KOROZIJSKI ZAMOR
- Proces koji uključuje koroziju i izmjenično naprezanje metala te obično dovodi do raspucavanja
metala
- Granica korozijskog zamora – maksimalno naprezanje promjenljivog karaktera što ga materijal može
izdržati unutar određenog broja cikličkih promjena (najčešće 107 𝑖𝑙𝑖 108 ) u poznatoj korozivnoj
sredini
- Uzrok: dinamička naprezanja u korozivnoj sredini
- Korozijski zamor odvija se prema istom mehanizmu kao i SCC (stress corrosion cracking –
napetosna korozija) ali se razlikuje po:
o Ne zahtjeva nikakav specifični korozijski okoliš
o Čisti metali jednako su podložni kao legirani
o Raspukline rastu sporije nego kod SCC i unutar raspuklina stvaraju se korozijski produkti
o Ovisi o frekvenciji naprezanja – niža frekvencija uzrokuje veću brzinu širenja raspukline po
ciklusu naprezanja

HINKO FUŠ 23
- Sprečavanje
o Upotreba materijala otpornijeg na ovu vrstu
o Uklanjanje agresivnih vrsta iz okoline
o KZ
o Inhibitori
1.5.7. EROZIJSKA KOROZIJA
- Erozijska korozija je primjer istodobnog kemijskoga (korozije) i fizikalnog (erozije) oštećivanja
materijala. Erozija je mehanički potpomognut proces trošenja materijala, a definira se kao
progresivan gubitak materijala s površine konstrukcije zbog mehaničkog međudjelovanja površine i
medija. Djelovanjem u agresivnu (korozivnom) mediju pojavljuje se erozijska korozija što se često
događa u sustavima za prijenos tekućina. Oštećenja tada vrlo brzo nastaju čak i kad je
korozivnost medija vrlo mala
- Erozijom se skidaju zaštitni slojevi s površine materijala u obliku otopljenih iona ili dimenzijski
stabilnih korozijskih produkata i onemogućuje njihovo zaštitno djelovanje; pri tome dolazi do
izlaganja površine materijala korozivnu djelovanju medija. Istodobno, korozijom se povećava
hrapavost površine metala i tvrdi kompaktni metal obično pretvara u mekši rahli korozijski
produkt, što dodatno ubrzava eroziju
- Metali koji stvaraju relativno debele slojeve zaštitnih korozijskih produkata (poput ugljičnih čelika)
podložniji su erozijskoj koroziji od konvencionalnih pasivnih metala (poput nehrđajućeg čelika i
titana) jer je sloj oksida nehrđajućih metala tanji i mnogo bolje prianja na površinu. Meki metali
poput bakra i aluminija i njihovih legura jako su podložni eroziji
- Neke od metoda sprječavanja erozijske korozije:
o Primjena materijala veće korozijske i erozijske postojanosti
o Zaštita konstrukcijsko tehnološkim rješenjima (koljena s blažim radijusom, povećanje
promjera cijevi poradi smanjenja brzine fluida)
o Zaštita promjenom okolnosti (smanjenje agresivnosti medija, primjena inhibitora korozije,
katodna zaštita)
o Zaštita nanošenjem prevlaka

KAVITACIJSKA KOROZIJA
- Nastaje na metalnoj površini u kontaktu s elektrolitom gdje razlika tlakova u elektrolitu
oslobađa mjehuriće elektrolita koji se razbija o metalnu površinu i uzrokuje lokalizirane
deformacije i rupičasta oštećenja
- Mjehurić u udarnom fluidu implodiraju na površini metala u područjima toka fluida gdje tlak naglo
padne
- Najčešće na brodskim vijcima, rotorima crpki, lopaticama vodenih turbina

KOROZIJA USLIJED LUTAJUĆIH STRUJA

- Djelovanje električne struje iz vanjskog izvora uzrokuje osobitu vrstu elektrokemijske korozije koja
često izaziva katastrofalna razaranja metala, a redovito nastaje zbog istosmjernih lutajućih struja
u tlu ili u vodi, pri čemu se metalne konstrukcije ustvari, ponašaju kao bipolarne elektrode u
strujnom krugu elektrolize

HINKO FUŠ 24
- Korozija ove vrste ne odvija se spontano zbog afiniteta već se odvija prisilno djelovanjem nekog
vanjskog uzroka i to:
o DC izvori istosmjerne struje
o AC izvori izmjenične struje (nadzemnih vodova)
o Telurski efekti, „prirodni“ oblik dinamičke lutajuće struje, inducirane prolazne
geomagnetske djelatnosti (poremećaji u Zemljinom magnetskom polju)
- Izvor lutajućih struja iz DC izvora
o Željeznice, tramvaji, podzemne željeznice i industrijske željeznice rade na istosmjernu
struju koje željezničke tračnice koriste kao povratni vod na struju
o Industrijska postrojenja za elektrolizu (elektroliza aluminija)
o Istosmjerni uređaji za zavarivanje, posebno u brodogradilištima
o Istosmjerne dojavne mreže
o Uređaji za galvanizaciju
o Uređaji za katodnu zaštitu i zaštitu od lutajućih struja tuđih instalacija

- Metode zaštite od lutajućih struja

o Katodna zaštita
o Kvalitetna izolacija metalnih i nemetalnih prevlakama Al, zaštitnim premazima i keramikom
o Odvodnja lutajućih struja, spajanje ugrožene konstrukcije na izvor lutajuće struje s
izoliranim kabelom, na mjestu gdje izvor ima dovoljno negativni potencijal, tako da se
lutajuća struja, koja je do tada tekla preko kontakta metal/elektrolit i izazivala koroziju,
vraća bezopasno preko kabelskog spoja u sustav koji je uzrokuje
1.5.8. NAPETOSNA KOROZIJA
- Oblik korozije koji nastaje poradi istodobnog djelovanja agresivnog okruženja i vlačnih naprezanja
na materijala konstrukcije. Vlačna naprezanja su uglavnom posljedica zaostalih naprezanja zbog
hladne deformacije ili zavarivanja, ali mogu biti i vanjska nametnuta naprezanja, primjerice, kod
ovjesnih elemenata visećih mostova ili spuštenih stropova. Pukotine napreduju okomito na smjer
vlačnog opterećenja, a šire se interkristalno ili transkrisalno
- Moraju biti istodobno ispunjena tri uvjeta
o Materijal sklon napetosnoj koroziji (čisti metali su manje skloni u odnosu na legure)
o Agresivni medij (posebno uz povišene temperature) koji u kombinaciji s materijalom
pogoduje nastanku napetosne korozije
o Naprezanje
- Obično se veže na nehrđajuće čelike, i to austenitne i martenzitne, dok su feritni otporni, taj tip
korozije pojavljuje se i u drugim materijalima i njihovim legurama kao i u tehničkim materijalima kao
što su polimeri, staklo i keramika

HINKO FUŠ 25
- Kod austenitnih čelika
o Nedovoljna količina elemenata koji stabiliziraju austenitnu strukturu (Ni, Mn, Cu)
o U politionskim kiselinama 𝐻2 𝑆𝑥 𝑂6 (𝑥 = 3, 4, 5) stvara se 𝐻2 𝑆
o Smanjenje sklonosti
 Snižavanje vlačnog naprezanja toplinskom obradom
 Povećanje sadržaja Ni
 Zavarivanje materijala dupleksom
 Katodnom zaštitom
 Deaktivacija medija (deaeracija, demineralizacija ili destilacija)
 Povećanjem sadržaja ferita u metalu zavara oko 50%
- Kod feritnih čelika
o Otporni su prema napetnosnoj koroziji
o > 2% 𝑁𝑖
- Kod dupleks čelika
o Da bi se osigurala visoka otpornost zavara potrebno je > 25% ferita
- Napetosna korozija nehrđajućih čelika najčešće se pojavljuje u elektrolitima koji sadržavaju
𝐶𝑙 − , 𝑂𝐻 − (visoka pH vrijednost) ili 𝐻2 𝑆, pri čemu važnu ulogu ima i temperatura eksploatacije.
Ispod ~55°𝐶 taj oblik korozije se ne pojavljuje. Transkristalni lom nastupa najčešće pri
temperaturama većim od 80°𝐶, dok je pri nižim temperaturama češći slučaj interkristalnog loma
- Pri primjeni ugljičnih i niskolegiranih čelika posebno je opasna sulfidna napetosna korozija koja
nastupa ako je vlačno napregnuta konstrukcija u dodiru sa sumporovodikom 𝐻2 𝑆. Reakcijom željeza
i sumporovodika stvara se atomarni vodik koji difundira u kristalnu rešetku, uzrokuje izvijanje i
napetost rešetke što dovodi do pojave mikropukotina. Čelici su osjetljiviji na sulfidnu napetosnu
koroziju što im je viša čvrstoća (tvrdoća). Prihvatljivima se drže vrijednosti granice razvlačenja
𝑅𝑝0,2 > 660 𝑁/𝑚𝑚2 , odnosno tvrdoće 𝐻𝑅𝐶 < 22. Austenitni Cr-Ni čelici pokazuju dobru
otpornost na SCC
- Problematična je za predviđanje jer su korozijski procesi teško uočljivi, a rezultiraju velikim
gubitkom čvrstoće te duktilnih svojstva materijala, poslije i lomom konstrukcije, a sve to uz mali
gubitak mase materijala. Oštećenja koja nastaju zbog te vrste korozije su neočekivana i nerijetko
uzrokuju visoke troškove

MIKROBIOLOŠKI POTICANA KOROZIJA

- Ovaj oblik korozije izazivaju: bakterije, alge i gljivice
- Uvjeti za nastajanje biofilma
o Sastav medija
o Brzina protoka medija
o Stanje površine metala
- Nastanak: kondicioniranje površine → prianjanje bakterija na površinu uslijed elektrostatskih
privlačnih sila → sekundarna kolonizacija mikrokolonija → stvaranje gljivolikih nakupina koje se
sastoje od vanstaničnog polimera i bakterija unutar njega → rast i širenje biofilma

HINKO FUŠ 26
- Vrste
o Aerobne (gallionella ferruginea, Leptotrix) – oksidiraju sulfide, željezo i mangan; stvaraju
kisele nusprodukte, nepredvidljive okoliše i anaerobni okoliš
 Nastajanje sluzi, te članak diferencijalne aeracije
 Sulfid-oksidirajuće bakterije stvaraju sulfatnu kiselinu koja je potencijalno
korozivna
o Anaerobne (desulfovibrio desulfuricans)
 Sulfat-reducirajuće bakterije, reduciraju 𝑆𝑂4 𝑖 𝑆 i stvaraju korozivni 𝐻2 𝑆
 SRB su najopasniji mikroorganizmi u korozijskom smislu i iako su anaerobne
bakterije, mogu dugo izdržati i u aerobnim uvjetima
 Postoji više vrsta SRB koje se razlikuju po morfologiji i organskim tvarima koje
metaboliziraju
 Oksidiraju određene organske tvari u organske kiseline i ugljični dioksid
- Kod ukopanih konstrukcija
o Uzrokovana djelovanjem mikroorganizama, 30 − 90% korozijskih procesa u industriji nafte
i plina, u tlu koja su zasićena vodom, obično glina koja onemogućava otjecanje vode; ugljični
čelik, nehrđajući čelik, legure aluminija i bakra, polimeri, pH 4-9, −10 ÷ 75°𝐶, miris 𝐻2 𝑆
- Metode sprečavanja
o Termička sterilizacija medija
o Izlaganje medija ultraljubičastom zračenju
o Tretiranje medija 𝑂3
o Kloriranjem
o Organskim ili anorganskim biocidima
o Ultrafiltracijom (membranskom filtracijom) medija
o Smanjenjem hrapavosti metalne površine mehaničkom, kemijskom ili elektrolitičkom obradom
o Izbjegavanje stagnacije medija u odnosu na metal
o Čišćenje površine od biofilma i toplinskih nijansi
o Zaštitna prevlakama, sintetskim polimerima i premazima koji sadrže inhibirajuće soli
o Primjena legura od bakra – određeni slojevi bakterija napadaju bakrene legure, pogotovo
ako sadrže magnezij i željezo
o Promjene koje stvaraju okoliš koji ne potiče rast mikroba
o Katodna zaštita
o Suradnja inženjera i biologa

HINKO FUŠ 27
ODREĐIVANJE KOROZIJSKIH PARAMETARA
- Vrste:
o Elektrokemijske tehnike
 Potenciostatička
 Potenciodinamička
 Galvanostatička
 Galvanodinamička
o Površinsko – analitičke tehnike
 Gravimetrijska, metoda mase
 Volumetrijska, mjerenje volumena plina
o Spektrofotometrijska analiza korozivnog medija
o Metalografske tehnike
 Mikrostrukturna ispitivanja
 SEM i EDS analiza
- Elektrokemijska mjerenja
o Elektrokemijske DC tehnike
 Linearna polarizacija (𝐸𝑜𝑐 ± 20 𝑚𝑉, 𝑣 = 0,1 𝑚𝑉/𝑠)
 Potenciodinamička-galvanodinamička polarizacija
 Potenciodinamička polarizacija u Tafelovom području potencijala 𝐸𝑜𝑐 ±
200 𝑚𝑉, 𝑣 = 0,5 − 5 𝑚𝑉/𝑠)
 Ciklička voltametrija (−1,5 ÷ 1,5 𝑉, 𝑣 = 10 − 100 𝑚𝑉/𝑠)
 Ciklička potenciodinamička metoda određivanja podložnosti materijala jamičastoj
koroziji
 Elektrokemijski šum
o Elektrokemijske AC tehnike – elektrokemijska impedancijska spektroskopija
o Standardi sadržavaju načine određivanja opće korozije poput
 Ovisnosti potencijala otvorenog kruga (stacionarnog ili korozijskog potencijala) 𝐸𝑜𝑐
o vremenu 𝑡
 Polarizacijskog otpora 𝑅𝑝
 Nagiba linearnih dijelova Tafelovih krivulja 𝑏𝑎 𝑖 𝑏𝑐
 Korozijskog potencijala 𝐸𝑘𝑜𝑟
 Korozijske jakosti struje 𝐼𝑘𝑜𝑟
 Brzine korozije 𝑣𝑘𝑜𝑟
o Izvode se u staklenom reaktoru s tri elektrode (pomoćna, referentna i radna)
o Određivanje ovisnosti potencijala otvorenog strujnog kruga o vremenu 𝐸𝑜𝑐 − 𝑡 krivulja
 Za vrijeme kada je električni strujni krug otvoren, na elektrodi se odvija
elektrokemijska reakcija
 U tom slučaju se mjere vremenske promjene stacionarnog potencijala otvorenog
strujnog kruga 𝐸𝑜𝑐 :
 Pozitivne vrijednosti 𝐸𝑜𝑐 ukazuju na stabilnost
elektrode (imunost uzorka u ispitnoj vodenoj otopini)
 Negativne vrijednosti 𝐸𝑜𝑐 ukazuju na nestabilnost
odnosno na otapanje (koroziju)
 Ako se vrijednosti mijenjaju od negativnih prema
pozitivnim dolazi do spontane pasivacije

HINKO FUŠ 28
 o Određivanje polarizacijskog otpora 𝑅𝑝
 Polarizacijski otpor ili otpor
Faradeyevoj reakciji se definira kao
otpor prolazu elektroaktivnih čestica
iz jedne faze (metal ili legura) u
drugu (elektrolit) i obrnuto
 𝑅𝑝 se uvijek određuje u odnosu na
potencijal otvorenog strujnog kruga
(𝐸𝑜𝑐 ) u području polarizacije
±20 𝑚𝑉
 Veće vrijednosti polarizacijskog otpora ukazuju na veću otpornost materijala na
medij u kojem se nalazi
o Određivanje brzine korozije 𝑣𝑐𝑜𝑟
 Snimanjem Tafelovih krivulja odnosno dijagrama 𝐸 − 𝑙𝑜𝑔𝑙 mogu se odrediti
vrijednosti 𝑏𝑎 𝑖 𝑏𝑐 pri čemu sjecište krivulja odgovara korozijskom potencijalu
𝐸𝑐𝑜𝑟𝑟 i struji korozije 𝑖𝑐𝑜𝑟𝑟

 Iz Tafelovih krivulja očitava se 𝑏𝑎 i 𝑏𝑐 koji su precizniji jer se polarizacija radi u

području ±250 𝑚𝑉 o odnosu na potencijal otvorenog strujnog kruga
 Očitani 𝑏𝑎 i 𝑏𝑐 uvrštavaju se u formulu za provjeravanje 𝑅𝑝 (otpornost
materijala) čime se dobiva precizniji 𝑅𝑃
- Simulacija procesnih uvjeta
o Diktiraju uvjete pri kojima se provodi ispitivanje. Uobičajeno se to odnosi na temperaturu i
tlak, ali često i na hidrodinamiku sustavu
o Vrste
 Rotirajući kavez – najrigorozniji test
 Rotirajuća cilindrična elektroda
 Mjerenje pod udarom mlaza
 Statičan test

HINKO FUŠ 29
 DRUGI KOLOKVIJ – radim samo dijelove iz knjige koji su obrađeni na predavanjima
OSNOVE ZAŠTITE MATERIJALA

- Metodama zaštite od korozije obično se istodobno koče ili sprečavaju pojave različitih vrsta i
oblika korozijskih razaranja, a temelje se na primjeni dvaju načela, i to:
o Smanjenju ili poništenju pokretačke sile, tj. uzroka oštećivanja
o Povećanju otpora koji se opiru djelovanju te pokretačke sile
- Ova se dva načela mogu tehnički iskoristiti na sljedeća tri načina:
o Promjenom unutarnjih čimbenika oštećivanja, tj. obilježja konstrukcijskog materijala
o Promjenom vanjskih čimbenika oštećivanja, tj. obilježja medija i fizikalnih okolnosti
(temperature, naprezanja, brzine gibanja, električnog potencijala,…)
o Odvajanjem konstrukcijskog materijala od medija (nanošenjem prevlaka)
- Osnove metode za zaštitu od korozije
o Konstrukcijsko tehnološke mjere
o Primjena korozijski postojanih materijala
o Elektrokemijska zaštita
o Zaštita inhibitorima korozije
o Zaštita prevlačenjem

ZAŠTITA METALA PREVLAKAMA

- Korozija metala može se zakočiti ili spriječiti nanošenjem prevlaka koje u prvom redu služe kao
barijera prema agresivnu mediju. Prevlake mogu biti metalne i nemetalne, a nemetalne mogu biti
anorganske i organske. U zaštiti čeličnih konstrukcija najveću primjenu imaju organske prevlake
- Osim za zaštitu od korozije, prevlake se često rabe i za zaštitu od mehaničkog trošenja, zbog
estetskih razloga ili pak za regeneraciju istrošenih predmeta, odnosno reparaturu loše izrađenih
predmeta. Ipak je i u tim primjerima poradi trajnosti sustava podloga – prevlaka važan zaštitni
efekt prevlake
- Zaštitno djelovanje ovisi o vrsti i o debljini prevlake, o stupnju njezine kompaktnosti i o čvrstoći
prianjanja. S obzirom na to, na kvalitetu prevlake znatno utječe postupak nanošenja koji uključuje
predobradu metalne površine za prevlačenje, nanošenje u užem smislu i završnu obradu prevlake,
koja nije potrebna u svim postupcima prevlačenja
- Vrste
o Anorganske: metalne i nemetalne
o Organske: nemetalne
- Primarna zaštita prevlakama je zaštita od korozije
- Sekundarna zaštita može biti
o Postizanje određenih fizikalnih svojstava površine
o Zaštita od mehaničkog trošenja
o Postizanje estetskog dojma
o Povećanje dimenzija istrošenih dijelova odnosno popravak loših proizvoda

HINKO FUŠ 30
- Tehnologije nanošenja prevlaka
o Priprema podloge: odmašćivanje, mehanička predobradba, kemijska predobradba
o Nanošenje prevlake; kemijski postupak, fizikalni postupak, elektrolitički postupak
o Naknadna obradba prevlake: kemijska obradba, mehanička obradba, elektrokemijska
obradba, toplinska obradba
- Priprema površine
o Sastoji se od:
 Čišćenja površine: uklanjanja masnih tvari, korozijskih produkata, okujine, prašine,
čađe, itd.
 Kondicioniranja površine: osiguravanje tražene hrapavosti podloge
o Priprema površine je ključna za optimalni vijek trajanja premaza jer nanošenje premaza na
nepripremljenu podlogu rezultira nekvalitetnom zaštitom. Prema procjeni osiguravajućih
društva čak je u 85% primjera razlog prijevremenog propadanja sustava zaštite loše
pripremljena površina
o Za kvalitetnu primjenu površine, tj. predobradbu potrebno je nekoliko operacija što ovisi o
odabranoj tehnologiji prevlačenja. Njihov izbor i redoslijed primjene mogu znatno varirati
ovisno o vrsti materijala, o postojećemu stanju površine i o stanju površine koje treba
postići te o fazi izrade neke konstrukcije.
o Sastoji se od: operacije odmašćivanja, mehaničkih operacija, kemijskih operacija
o Odmašćivanje
 Služi za odstranjivanje bioloških i mineralnih masnih tvari s površine metala i
neophodno je u pripremi površine za nanošenje prevlaka kako bi prevlaka dobro
prianjala na metalnu površinu. Masne tvari potječu od sredstava za hlađenje i
podmazivanje pri mehaničkom oblikovanju obradaka odvajanjem čestica ili plastičnom
deformacijom, od masnih prevlaka za privremenu zaštitu (za konzerviranje) ili od
rukovanja golim rukama
 Kao sredstva za odmašćivanje koriste se: organska otapala, kisele i lužnate
otopine, emulzije, industrijski detergenti, itd.
 Poslije odmašćivanje provodi se ispiranje s vodom
o Mehanička priprema površine
 Ručno mehaničko čišćenje
 Primjenjuje se samo za uklanjanja boje, hrđe ili kamenca koji labavo
prianjaju na podlogu
 Primarno se zbog sporosti provedbe, ta metoda primjenjuje za čišćenja na
određenim manjim mjestima i nije prikladna za veće površine
 Provodi se ručnim alatom što podrazumijeva strugala, žičane četke,
dlijeta, abrazive na raznim podlogama, zavarivačke četke i sl.
 Kod ovakvog načina nije moguće ukloniti produkte međukristalne korozije i
okujine
 Strojno čišćenje
 Provodi se korištenjem električnih ili pneumatskih uređaja na koje se
montiraju mehanički alati (rotacijske čelične četke, brusne ploče, diskovi,
vibracijske brusilice, čekići…)
 U usporedbi s ručnim postupcima postiže se veća produktivnost

HINKO FUŠ 31
  Čišćenje mlazom abraziva
 Odvija se djelovanjem granulata abrazivnih sredstava koji kinetičku
energiju dobivaju pogonskih sredstvom (komprimirani zrak) ili
centrifugalnom silom (turbine) na određenu površinu


Usporedna komparacija normi za pripremu podloge
o Sa 1 – komercijalno čišćenje – s površine se odstranjuje slabo
prianjajući okujina, hrđa i onečišćenja
o Sa 2 – temeljito čišćenje mlazom – na površini je odstranjenja
skoro sva okujina, hrđa i onečišćenja
o Sa 2,5 – vrlo temeljito čišćenje mlazom – na površini metala
dopušteni su tragovi okujine i hrđe
o Sa 3 – čišćenje mlazom do odstranjivanja svih nečistoća s čelika
– s površine metala potpuno je uklonjena okujina, hrđa i
nečistoća
o Kemijska priprema površine
 Kemijsko nagrizane crnih metala
 U kiselim otopinama (npr. 𝐻2 𝑆𝑂4 i 𝐻𝐶𝐿)
 U lužinama 𝑁𝑎𝑂𝐻, 𝐶𝑎(𝑂𝐻)2 i 𝑀𝑔(𝑂𝐻)2
 U talinama 𝑁𝑎𝑂𝐻, 𝑁𝑎𝑁𝑂3 , 𝐾𝐶𝑙𝑂3
 Kemijsko nagrizanje obojenih metala
 𝐶𝑢 – u kiselim otopinama, npr. 𝐻𝑁𝑂3 i 𝐹𝑒2 (𝑆𝑂4 )3 , 𝐶𝑟𝑂3 )
 Al – u lužinama 𝑁𝑎𝑂𝐻, 𝐻𝑁𝑂3
o Elektrolitička priprema površine
 Elektrolitičko nagrizanje ili elektronagrizanje metala provodi se električnom
strujom u vodenim otopinama
 Provodi se katodnim, anodnim, kombiniranim (katodno-anodnim), te postupkom s
izmjeničnom električnom strujom
- Zaštita metalnih površina organskim prevlakama jedan je od najrasprostranjenijih postupaka u
tehnici
3
- Primjenjuje se kod 4
ukupnih metalnih površina
- Vrste: boje i lakovi (premazi), plastifikacija, gumiranje, bitumenizacija, konzervacija

HINKO FUŠ 32
- Premazi

o Organska tekuća zaštitna sredstva koja nakon sušenja stvaraju na površini predmeta
čvrsti zaštitni sloj
o Sadrže
 Vezivo – povezuje komponente koje čine opnu prevlake. Nehlapivi dio premazanih
sredstava. Nakon nanošenja stvaraju tvrdi zaštitni sloj. Najpoznatija su: sušiva
ulja (laneno), alkidne i epoksidne smole, pur, vinilne smole, akrilatna veziva,…)
 Otapalo/razrjeđivač – hlapivi organski spojevi, koji obično otapa vezivo, a regulira
viskoznost. Na osnovi alifatskih, aromatskih i kloriranih ugljikovodika, alkohola,
ketona, estera. Čine hlapljivi dio medija premaza i moraju ishlapiti tokom formiranja
filma. Ekološka rješenja: vodotopljive ili vodorazrjedivi premazi, dvo-komponentni
premazi, bezotapalni premazi, praškasti premazi
 Pigmente (aktivni i inertni) – koji daju nijansu i čine premaze neprozirnima,
povećavaju antikorozivnu zaštitu
 Aktivni zaštitni pigmenti – antikorozijska funkcija postiže se:
o Inhibiranjem korozijskog procesa (koče ionizaciju metala) –
kromatni pigmenti, cink-kromatni pigmenti, cink fosfat,…
o Katodnom zaštitom – cink u obliku praha
o Neutralizacija kiselih tvari – olovni, kromatni, cink-kromatni,…
 Inertni zaštitni pigmenti
o Listićavi oblik čestica pridonosi zaštiti od korozije
o Pigmenti u listićima su orijentirani paralelno s površinom čelika,
tako da voda ima duži i kompliciraniji prolaz oko pigmenata do
površine koja se štiti

 Punila – koji poboljšavaju svojstva barijere film, mehanička svojstva, reguliraju sjaj
 Prirodne i umjetne anorganske tvari: 𝐵𝑎𝑆𝑂4 , 𝐶𝑎𝐶𝑂3 , 𝑀𝑔𝐶𝑂3 , 𝑆𝑖𝑂2 , 𝑔𝑙𝑖𝑛𝑎
 Pojeftinjuju boju, poboljšavaju mehanička i kemijska svojstva, moraju biti
kompatibilni i s vezivom i podlogom te osiguravaju antikorozivnost
premaza
 Aditive – koji sprečavaju sedimentaciju pigmenata, loše razlijevanje, pjenjenje,
stvaranje kožice na boji u kanti. Manje od 5% udjela. Upotrebljavaju se kao:
katalizatori umrežavanja, organski inhibitori korozije, organska bojila, površinski
aktivne tvari, stabilizatori, antioksidansi

HINKO FUŠ 33
o Podjela premaza prema načinu sušenja
 Sušivi uz prisustvo vlage iz zraka
 Sušivi pri povišenim temperaturama
 Pomoću UV
 Fizikalno sušivi
 Oksidativno sušivi
 Kemijski umreženi
o Sušenje premaza

o Mehanizam sušenja premaza

klorokaučuk epoksi
vinil poliuretan
alkid akril poliester
epoksidester silikat
bitumen
katran
 Fizikalni sušivi premazi – akril
 Svojstva premaza: otpornost na UV zrake, dekorativnost kod pokrivnog
laka, brzo sušenje, aplikacija do −10°𝐶
 Nedostatak: neotpornost na organska otapala te termoplastičnost
 Koriste se za: površine gdje se ne traži kemijska otpornost, vanjske
površine, mostogradnja, dalekovodi, energetska postrojenja, za površine
koje nisu u direktnom kontaktu s vodom
 Oksidacijsko sušivi premazi – alkid
 Svojstva premaza: ekonomičnost, dobra mehanička svojstva, jednostavna
reparatura, karakteristika, jednostavna i kvalitetna zaštita u normalnim
uvjetima eksploatiranja
 Nedostatak: ograničenost upotrebe (zbog uvjeta izlaganja), loša otpornost
na jače kemikalije
 Koristi se za: površine koji nisu izložene visokoj vlazi, suhi prostori,
čelične konstrukcije, hala, mostogradnja, dalekovodi, energetska
postrojenja, industrijska oprema i strojevi

HINKO FUŠ 34
  Kemijsko umrežavanje – epoksid
 Svojstva premaza: izuzetna tvrdoća, dobra mehanička svojstva, mala
vodopropusnost, otporne na habanje i abraziju, moguća aplikacija do
−10°𝐶
 Nedostatak: kredavost na UV
 Kemijska otpornost: otporne na kemikalije (organska otapala, otpadne
vode, naftu, otopine kiselina i lužinama…)
 Koristi se za: površine koje su izložene visokoj vlazi, unutrašnjosti
spremnika, industrijska postrojenja u kemijski onečišćenoj atmosferi,
mostogradnju, dalekovode, energetska postrojenja
 Kemijsko umrežavanje – poliuretan
 Svojstva premaza: izuzetna tvrdoća, odlična mehanička svojstva, odlična
otpornost na atmosferilije, visokokvalitetna zaštita i estetika, moguća
aplikacija do −10°𝐶
 Nedostatak: zahtjevnost kod aplikacije
 Kemijska otpornost: blaže otopine kiselina, lužina, naftni derivati
 Koristi se za: površine koji su izložene ekstremnim uvjetima izlaganja kao
npr. Morska okruženja, vanjska zaštita spremnika u kemijskoj i
petrokemijskoj industriji
o Zinc – rich premazi
 Cinkom bogati premazi
 Premazi s više od 80% cink praha u suhoj tvari, a prisutno vezivo služi samo za
međusobno povezivanje čestica praha i vezivanje za podlogu
 Organsko i anorgansko vezivo
 Anorgansko vezivo: etil-silikat (premazi na bazi otapala), alikalni silikat
(vodorazrjedivi)
 Organsko vezivo: epoksi, PUR
o Cink silikati
 Kvalitetna jednoslojna zaštita tankova za prijevoz kemikalija (pogodan za prijevoz
metanola i neutralnih otapala), konstrukcije otporne na toplinu
 Koriste se kao i radionički temelji (shopprimeri)
 Prednosti: izvrsna otpornost na otapala, izvrsna otpornost na visoke temperature
(do 400°𝐶), izvrsna tvrdoća, izvrsna prionjivost na čelik, dobro svojstvo
premazivosti
 Nedostaci: visoka vlažnost za otvrdnjavanje, max DSF 100 𝜇𝑚 (na većim DSF
dolazi do pucanja premaza)
 Neotpornost na kiseline i lužine (otporni u području pH 6-9)

HINKO FUŠ 35
 svojstva

kemijska postojanost
vezivno sredstvo premaza

o Vodotopivi i vodorazrjedivi premazi

o Što se očekuje od suhog premaza

HINKO FUŠ 36
o Osnovni modeli zaštite na osnovi nepropusnosti

 Za površine koje su slabije, ali stalno ili povremeno izložene vlažnosti ili umakanju
u tekućinu i kada su podložni malom ili nikakvom trenju kao npr. spremnici za
vodu, rezervoari za kem. tvari, spremišta za hranu…)
 Temeljni – antikorozijska svojstva premaza sadržana su u inhibirajućim ili inertnim
pigmentima → osiguranje dobre prionjivosti na podlozi te kvalitetne zaštite od
korozije
 Međupremaz – u sistemu pojačavaju zaštitna svojstva i prionjivost između dva
sloja i barijerni efekt (pigmentacija laminarne strukture)
 Završni premaz – zahtjev za određenom nijansom, sjajem i površinskom
otpornošću premaza (na sunce, kondenzaciju, udare,…) ili neka ostala posebna
svojstva (glatkoća…)
o Osnovni modeli zaštite na osnovi anodnih pigmenata

o Završni premazi posebne namjene

 Antivegetativni premazi
 Koriste se za zaštitu podvodnih konstrukcija (brodovi, platforme, itd.) od
obrastanja biljnim i životinjskim organizmima
 Sadrže 𝐶𝑢2 𝑂 biocide
 Danas se primjenjuju samopolirajući antivegetativni premazi koji se poliraju
i na taj način kontrolirano ispuštaju biocid → sprečavaju obrastanje
 Efektni premazi (lakovi) – posebni dekorativni efekti
 Protupožarni premazi
 Protuklizni premazi

HINKO FUŠ 37
 o Postupci nanošenja premaza: kist, valjak,
prelijevanje, zračno prskanje, bezračno
prskanje, elektrostatsko prskanje ---->
o Kontrola izvođenja radova zaštite
premazima
 Mora biti prisutna u svim
fazama izvođenja radova zaštite od korozije premazima
 Uključuje
 Kontrolu pripreme površine (vrsta i stanje podloge, kontrola oštrih
rubova, zavara, čistoće površine (prašina, vodotopive soli,…), hrapavosti
podloge
 Kontrolu mikroklimatskih uvjeta (𝑇𝑧𝑟𝑎𝑘𝑎 , 𝑇𝑝𝑜𝑑𝑙𝑜𝑔𝑒 , 𝐷𝑃, 𝑅𝐻)
 Kontrolu materijala za zaštitu od korozije (vrstu i porijeklo boje,
razrjeđivača)
 Debljina premaza, prionjivost, greške u filmu
 Vođenje zapisnika
 Terenska ispitivanja: vizualna kontrola spremišta boje, mjerenje viskoziteta,
mjerenje temperature lima i točke rosišta, kontrola hrapavosti površine, vizualna
kontrola temeljnog sloja, ispitivanje debljine premaza
 Laboratorijska ispitivanja
 Solna komora – ubrzani test na koroziju u kojem se uzorak izlaže finoj
magli 5% otopine 𝑁𝑎𝐶𝑙
 Vlažna komora – provodi se u atmosferi toplog zraka zasićenog vlagom
uz prisutnost kondenzirane vode. Ispitna temperatura 40 ± 3°𝐶
o Zaključak
 Zaštita od korozije utječe na trajnost i sigurnost rada konstrukcije
 Čini značajan dio cijene gradnje i održavanja konstrukcije
 Važnost pravilnog odabira i izvođenja zaštite od korozije premazima
 Primjena svih metoda zaštite od korozije
 Nužna stalna edukacija djelatnika

EKOLOŠKI PREMAZI – VODORAZRJEDIVI PREMAZI

- Zaštita od korozije višestruko utječe na funkcionalnost konstrukcije, njenu trajnost i sigurnost u

radu, a samim time čini i veliki udio u gradnji i održavanju iste
- Zaštita premazima je najraširenija metoda zaštite od korozije različitih čeličnih konstrukcija
- Kod tehnologije zaštite premazima vrlo je važno korektno izvođenje svih tehnoloških operacija i
pripreme površine i nanošenja premaza
- Uz kvalitetu, postupci zaštite sve više moraju udovoljiti i zahtjevu neštetnosti za okoliš i čovjeka
- Ekološki premazi – prijatelji okoliša
o Premazi s visokom suhom tvari (+ bezotapalni premazi) > 65%
o Praškasti premazi
o Premazi za sušenje zračenjem
o Vodotopivi i vodorazrjedivi premazi

HINKO FUŠ 38
- Sadržaj otapala kod različitih tipova premaza

- Dolazi do porasta vodorazrjedivih premaza

- Hlapivi organski spoj – HOS
o Je svaki organski spoj čija je početna točka vrelišta niža ili jednaka 250°𝐶, izmjerena pri
standardnom tlaku od 101,3 𝑘𝑃𝑎
o Sadržaj hlapivih organskih spojeva je masa hlapivih organskih spojeva, izražena u gramima
po litri, u proizvodu koji je spreman za uporabu
- Premazi s visokom suhom tvari

- Praškasti premazi

o Elektrostatsko prskanje
 Zasniva se na principu privlačenja suprotnih naboja
 Zbog privlačne sile između negativno nabijenih čestica praha i uzemljenog obratka,
prah obavija obradak i stvara pokrivni sloj
 Prah se elektrostatski nabija u pištolju pomoću izvora visokog napona (30 −
100 𝑘𝑉) i male struje (100 − 200𝜇𝐴) te raspršuje komprimiranim zrakom u
obliku maglice na uzemljeni obradak
 Obradak se zatim transformira u peć gdje se prah tali pri 180 − 200°𝐶 te
hlađenjem otvrdnjava stvarajući kompaktnu prevlaku
HINKO FUŠ 39
- Premazi za sušenje UV zračenjem

o Specijalno formulirani premazi koji zračenjem UV zraka polimeriziraju direktno na podlozi

o Proces UV sušenja se naziva još fotopolimerizacija
o Premazi se miješaju s fotoinicijatorom koji izlaganjem UV izvoru svjetla inicira umrežavanje
o Praškasti premazi, tekući otapalni i vodorazrjedivi premazi
- Vodotopivi i vodorazrjedivi premazi

o 60-ih godina prošlog stoljeća, organska otapala kao sastavni dio svake boje prepoznata
su kao zagađivači što je dovelo do potrebe razvoja ekoloških prihvatljivih rješenja
o Kao ekološki prihvatljivo rješenje, predstavljani su vodorazrjedivi premazi, koji su razvijeni
sa ciljem zamjene štetnih organskih otapala vodom
o Današnji trend su premazi s visokom suhom tvari, praškasti premazi, vodorazrjedivi
premazi te premazi koji otvrdnjavaju zračenjem
o Razvoj vodorazrjedivih premaza je posebno intenzivan posljednjih godina zbog zakonskih
odredbi koje ograničavaju emisiju hlapivih organskih otapala u okoliš

HINKO FUŠ 40
 o Vrste vodenih premaza
 Vodene otopine – sastoji se od polimera relativno niske molekularne mase, koji se
u potpunosti rastapa u vodi. Najčešće se koriste alkidi, poliesteri, poliakrilati,
epoksidi, epoksi esteri
 Vodene disperzije – su vodorazrjedivi sustavi od disperzija polimernih čestica u
vodi. Sadrže također i malu količinu otapala (< 5 masenih %), koja služe kao
stvaraoci filma, a koja djelomično hlape sušenjem
 Vodene emulzije – sastavljanje su od disperzija polimera proizvedenih emulzijskom
polimerizacijom. Po sastavu slične su vodenim disperzijama, ali s polimernim
česticama veziva veće molekularne mase, uz primjenu emulgatora radi stabilnosti
otopine
o Usporedba premaza na bazi vode

vodotopivo vezivo vodorazrjedivo vezivo

molekularna masa

zamjena organskih otapala vodom (reformulacija smola)

koalescenti (pomoćna organska
otapala)

sušenje

pigmentiranje

sjaj

o Mehanizam stvaranja filma

 Hlapljenje vode i vodotopivih otapala, koji
ostavljaju gusto složeni sloj dispergiranih
čestica 1. faza – hlapljenje vode
 Deformacija čestica iz njihovog sfernog oblika,
što ima za posljedicu kontinuirani, ali slabi film
 Koalescencija – proces u kojem su polimerne
2. faza – deformacije latex čestica
čestice umrežavaju jačajući film
o Na sobnoj temperaturi dolazi do izjednačavanja vremena
sušenja vodorazrjedivih premaza i boja na bazi otapala
o uz različite formulacije premaza provode se opsežna 3. faza - povezivanje čestica i umrežavanje
laboratorijska i terenska korozijska ispitivanja, kako bi
se dobio uvid u kvalitetu zaštite i ograničenja u promjeni vodorazrjedivih premaza

HINKO FUŠ 41
 o Smjernice za skladištenje, transport, prskanje
 Vodorazrjedivi premazi se uglavnom pakiraju u plastične posude da se izbjegne
korozija koja bi se mogla pojaviti kad bi se smještali u čelične posude
 Vodorazrjedive boje su osjetljivije na niske temperature skladištenja i podložne su
smrzavanju, stoga trebaju biti pohranjene u područjima gdje je temperatura pod
kontrolom
 Za transport vodorazrjedivih boja u hladnoj klimi koriste se grijani kamioni
 Pištolj za prskanje moraju biti izrađeni od nehrđajućeg čelika i plastičnih dijelova
 Nakon nanošenja vodorazrjedivog premaza pištolji se moraju očistiti prvo s vodom,
a zatim isprati s otapalom, prije nanošenja premaza na bazi otapala
 Tlak prskanja je za vodorazrjedive premaze općenito manji
o Primjena: za zaštitu spremnika, mostova, željezničkih vagona, transportnih kontejnera,
auto dijelova, poljoprivrednih strojeva, metalnog namještaja
o Šira je primjena još uvijek izostala, a prvenstveno ubog prošlih slabijih, a danas
nedovoljno poznatih karakteristika
o Ispitivanje
 Ispitivanje u vlažnoj komori - Simulira se ponašanje materijala u vlažnoj i toploj
atmosferi uz kondenziranje vode
 Ispitivanja u slanoj komori – simulira se izlaganje morskoj atmosferi. U trajanju od
240 ℎ, pri čemu se koristi 5%-tna otopina 𝑁𝑎𝐶𝑙, a temperatura ispitnog
prostora je iznosi 35°𝐶
 Rezultati prezentiranih ispitivanja ukazuju da vodorazrjedivi nisu dovoljno otporni
na vlažnu klimu jer dolazi mjehuranja površine i gubitaka prionjivosti
 Ispitivanja u slanoj magli (simulacija morske atmosfere) pokazuju da vodorazrjedivi
premazi imaju zadovoljavajuća zaštitna svojstva u odnosu na klasični premaz na
bazi otapala
 Kod nanošenja na galvanski pocinčanu podlogu, vodorazrjedivi premazi pokazuju
bolju prionjivosti u odnosu na premaze na bazi otapala
 Primjenom vodorazrjedivih premaza emisija otapala u okoliš je uvelike smanjenja
o Kataforeza
 Gibanje pozitivno nabijenih koloidnih čestica boje prema
katodi u tekućem mediju pod utjecajem vanjskog el. Polja
 Automatski proces
 Temeljni premazi 20 − 35 𝜇𝑚 (npr. Karoserije)
 Jednolična debljina
 Proces 1 − 5 𝑚𝑖𝑛
 Gustoća struje 0,1 − 1 𝐴 𝑑𝑚−2
 50 − 300𝑉
- Zaštitno djelovanje
o Zaštitna funkcija prevlaka ostvaruje se prvenstveno odvajanjem materijala podloge od
okoline, pa one same moraju biti dovoljno postojane i trajne u različitim uvjetima
eksploatacije
o Da bi neka prevlaka bila postojana potrebno je osigurati njenu homogenost (neporoznost),
potrebnu debljinu i prionjivost
o Današnji ekološki propisi potiču razvoj premaza sa što nižim udjelom HOS-eva i razvoj
vodorazrjedivih premaza

HINKO FUŠ 42
IZRADA PROJEKTA ZAŠTITE PREMAZIMA

- Utjecajni čimbenici na zaštitno djelovanje premaza: vrsta prevlake, postojanost prevlake, debljina
prevlake, stupanj kompaktnosti, prionjivost, temperatura, relativna vlaga, postupak nanošenja,
priprema podloge, vrijeme sušenja, vještina radnika
- Projektiranje sustava zaštite premazima
o Kod izrade projekta u razmatranje treba uzeti u obzir čimbenike kao što su: korozivnost
okoliša, tražena trajnost sustava premaza, vrsta površine koju treba zaštiti, postupak
pripreme površine, dekorativni izgled zaštite održavanje, ekološka prihvatljivost
o Osnovi sustavi površinske zaštite

o Osnovni sustavi površinske zaštite

 Ne postoji idealno premazno sredstvo koje bi ispunilo sve postavljene zahtjeve
 Sustav premaza za antikorozivnu zaštitu: temeljni sloj, međusloj, završni sloj
- ISO 12944 – zaštita od korozije čeličnih konstrukcija zaštitnim sustavom boja
o ISO 12944-1: Opći uvod
 Opisuje opća pravila primjene norme za zaštitu čeličnih konstrukcija od korozije
sustavima premaza
 Norma se odnosi na zaštitu novih konstrukcija i na održavanje za 3 perioda
trajnosti zaštite:
 Niska - 2 − 5 godina
 Srednja - 5 − 15 godinja
 Visoka – iznad 15 godina

HINKO FUŠ 43
o ISO 12944-2: Razredba okoliša
 Norma klasificira okoliš kojemu je izložena čelična konstrukcija prema korozivnosti
 Korozivnost okoline je definirana preko gubitka mase po jedinici površine uzroka
od niskolegirajućeg čelika ili cinka nakon prve godine izlaganja
 Gubitak mase u kategoriji C1 je najmanji dok je u kategoriji C5-M najveći

 Kategorije vode i tla

o ISO 12944-3: Razmatranje oblikovanja

HINKO FUŠ 44
o ISO 12944-4: Vrste površina i priprema površina
 Norma opisuje različite tipove površina koje se zaštićuju i daje informacije o
metodama pripreme površina (mehaničko, kemijsko i toplinsko čišćenje)
 Opisuje stupnjeve kvalitete pripremljenih površina, hrapavost, kontrolu
pripremljenih površina, privremenu zaštitu, pripremu površine ili djelomično
zaštićenih površina prije nanošenja narednih premaza, pripremu vruće pocinčanih
površina, toplinski naštrcanih površina, galvanski zaštićenih i šeradiziranih
površina te drugih obojanih površina
 Daje preporuke kod onečišćenja okoliša
o ISO 12944-5: zaštitni sustavi boja
 Norma opisuje različite vrste premaza i sustava premaza na temelju njihovog
kemijskog sastava i načinu sušenja
 Daje smjernice za odabir dostupnih sustava premaza za različite okoline i
stupnjeve pripreme površine i očekivanu trajnost
 Očekivana trajnost je klasificirana kao niska, srednja i visoka
o ISO 12944-6: Proračun količine boje

 Kontrola izvođenja radova zaštite premazima

 Mora biti prisutna u svim fazama izvođenja radova zaštite od korozije
premazima
 Uključuje:
o Kontrolu pripreme površine (vrsta i stanje podloge, kontrola
oštrih rubova, zavara, metalnih kapljica, čistoće površine (pH,
vodotopivih soli), hrapavosti podloge
o ISO 12944-7: Izvođenje i nadzor radova bojenja
 Norma se odnosi na izvođenje radova zaštite od korozije premazima i nadzor u
radionici i na terenu
 Norma se ne odnosi na pripremu površine i kontrolu takvog posla
 Norma definira veličinu i broj referentnih površina kod nadzora radova
 Referentna površina je površina na konstrukciji koja se koristi kako bi se utvrdio
minimalni prihvatljivi standard za posao zaštite, kako bi se provjerili podaci
proizvođača premaza i naručitelja te kako bi se omogućila kontrola i ocjena
premaza u bilo koje vrijeme nakon završetka posla

HINKO FUŠ 45
- Nanošenje premaza na površinu metala
o Temperatura zraka okoline
 Optimalna temperatura okoline pri nanošenju je 15-20°C
 Niske temperature obično produžuju vrijeme sušenja, odnosno stvrdnjavanje
dvokomponentnih premaznih sredstva
 Kod visokih temperatura dvokomponentna premaza sredstva se vrlo brzo suše i
dolazi do brzog stvrdnjavanja zbog čega je potrebno voditi računa o maksimalnom
propisanom vremenu premazivana
 Kod vanjskih temperatura većih od 30°C mogući su problemi (prijevremeno
hlapljenje otapala iz premazanog sredstva te ne dolazi do prianjanja za podlogu)
o Temperatura površine
 Da temperatura površine bude viša bar 3°C od temperature rosišta u određenim
vremenskim prilikama
 Ne preporuča se nanošenje premazanog sredstva na površinu koja ima
temperaturu veću od 40°C u trenutku nanošenja premaznog sredstva
o Temperatura premaznog sredstva
 Mora se temperirati na 15-20°C
 Kod niže temperature boje, problem s ekstra razrjeđivačem
- Plan mjerena DSF

o Pravilo

HINKO FUŠ 46
ZAŠTITA METALA PREVLAKAMA

- Anorganske nemetalne prevlake

o Anorganske prevlake mogu biti:
 Oksidne i oksihidratne
 Fosfatne
 Kromatne
 Emajl i druge kao što su silikatne, oksalatne, sulfatne itd.
o Nanose se kemijskim i mehaničkih postupcima
o U prvom slučaju radi se o prirodnom ili umjetnom izazivanju zaštitnih oksidnih i drugih
slojeva, a u drugom prevlake slabije prianjaju za osnovni metal i stoga se rjeđe koriste
o Mehanički se nanosi emajl i cementna prevlaka
o Oksidne prevlake nanose se na čelik, aluminij, bakar, cink i njegove legure u cilju
podebljanja već postojećeg oksidnog sloja.
o Ako je naneseni oksidni sloj relativno tanji i ima zaštitno svojstvo, proces se naziva
pasiviranje
o Postupak nanošenja debljih oksidnih slojeva (crnih, smeđih i plavih) na čelik naziva se
bruniranje
o Oksidne prevlake na čeliku (bruniranje)
 Izgled oksida ovisi o kemijskom sastavu čelika
 Oksidi na čeliku mogu biti: FeO blijedozelene boje, 𝐹𝑒2 𝑂3 crvene i 𝐹𝑒3 𝑂4 crne
 Zagrijavanjem naizmjenično u oksidacijskoj i redukcijskoj atmosferi
 Zagrijavanjem uz prisutnost sredstva koje na povišenim temperaturama pougljičava
 Dobivaju se kemijskim postupkom (obradom u vrućim lužnatim otopinama koje
sadrže nitrate i nitride)
 Apsorbira svijetlo pa se primjenjuju za obradu oružja i dijelove optičkih aparata
o Anodna oksidacija aluminija – eloksiranje
 Anodnom oksidacijom stvara se na Al nemetalna, anorganska, staklasta i tvrda
oksidna prevlaka, koja se može bojiti organskim prevlakama jer je porozna
 Funkcija:
 Zaštita od korozije
 Povećana
otpornost prema
trošenju
 Dekorativni efekt
 Bojanje organskim bojama
→ ispiranje → siliranje
(začepljivanje pora)

HINKO FUŠ 47
o Fosfatna prevlaka
 Zaštićuje se čelik, cink i aluminij pomoću otopina koje sadrže fosfate, eventualno
u prisutnosti slobodne fosforne kiseline
 Nastaje netopivi fosfat koji čvrsto prianja uz metal, osnovni element, podloge
sudjeluje u stvaranju prevlake
 Elektrokemijski i kemijski postupak (vruće i hladno nanošenje)
 Ove su prevlake otporne na atmosfersku koroziju
 Fosfatiranje je pogodno kao podloga za bojanje i lakiranje
 Kemijsko fosfatiranje aluminija
 Uranjanje materijala u otopinu fosfata i fosforne kiseline, cink-fosfata,
nitrata i fluoro-borata
 Dobiva se:
o Sitnozrnata kristalična struktura
o Debljina 0,5 − 5 𝜇𝑚
o Porozan sloj
o Nastali Al i Cr fosfata
o Podloga za nanošenje premaza
 Fosfatiraju se sitni strojni dijelovi i alati, blatobrani, karoserije, šasije,
dijelovi hladnjaka, kućanskih aparata, oružja
o Kromatna prevlaka
 Kromatne prevlake nanose se na cink, kadmij, magnezij, aluminij, bakar kao i na
njegove legure
 Sastoje se od kromata trovalentnog kroma s debljinom 0,1 − 0,6 𝜇𝑚
 Vrlo dobro štite od atmosferske korozije i neutralnih medija
 Neotporne na trošenje, ali su vrlo pogodne kao podloga organskim prevlakama
 Prevlake mogu biti bezbojne, smeđe žućkaste i zelenkaste
 Pri kromatiranju često se povisuje sjaj, što se iskorištava za dekoraciju
o Emajl
 Sastoji se od prevlačenja metala (niskougljični čelik, sivi lijev, aluminij, Cu i Cu-
legure), specijalnim vrstama stakla (staklenom fritom) tzv. Emajlom koji se dobiva
taljenjem smjese praškastih sirovina u rotacijskim pećima
 Nanosi se u dva ili više slojeva: na temeljni emajl u slojevima se nanose pokrivni
emajli
 Emajl za čelik se grije na temperaturi od 1100 − 1400°𝐶 u trajanju od 1 − 3ℎ
 Glatka i dekorativna prevlaka koja se lako čisti te je otporna na trošenje
 Prevlaka otporna prema svim kiselinama i lužinama osim HF (fluorovodična kiselina)
 Prevlaka ima malu žilavost te je jako podložna pucanju čak i pri malim udarcima

HINKO FUŠ 48
- Anorganske metalne prevlake

o Postupak nanošenja
 Fizikalni: vruće uranjanje, metalizacija prskanjem, platiranje, nataljivanje,
navarivanje, oblaganje, lemljenje, lijepljenje
 Kemijski postupak: ionska zamjena, katalitička redukcija
 Elektrokemijski postupak: galvanotehnika
o Galvanotehnika
 Jedno od područja praktične primjene elektrokemije, izučava procese elektrolize
koji se primjenjuju pri obradi površina metalnih ili rjeđe nemetalnih predmeta
putem elektrolitičkog taloženja metala
 Pod pojmom galvanotehnika podrazumijevaju se galvanotehnički postupci za
formiranje (tzv. Galvanskih) sojeva od jednog metala na podlogama od drugog
materijala, koji se izvode u elektrokemijskim reaktorima
 Postupak nanošenja metalnih prevlaka katodnom redukcijom metalnih iona, tj.
elektrolizom, a naziva se još i galvanizacija ili elektroplatiranje
 Podjela:
 Galvanostegija – tehnologija elektrokemijskog nanošenja metalnih prevlaka
na površini različitih materijala, u cilju njihove zaštite i poboljšanja
estetskih osobina. Još se koristi naziv elektroplatiranje
 Galvanoplastika – galvanotehnički procesi dobivanja proizvoda od debljih
galvanskih slojeva, najčešće pomoću modela koji se uklanjaju nakon
galvanizacije. Još se koristi naziv elektrooblikovanje
 Temelji se na procesu elektrolize pri provođenju struje kroz elektrolit pri čemu
dolazi do kemijskih promjena u elektrolitu

HINKO FUŠ 49
  Kakvog će karaktera biti prevlaka tj. dali će biti sitnozrnate ili krupnozrnate
strukture, kakve će biti tvrdoće, sjaja, unutrašnjih naprezanja itd. ovisi o velikom
broju faktora kao što su:
 Gustoća struje
 Koncentracija elektrolita, njegova priroda
 Temperature, miješanje
 Prisustvo površinski aktivnih supstanci u elektrolitu
o Galvanske prevlake
 Od metala, legura i kompozitne prevlake
 Najčešće: Ni, Cr, Zn, Cu, Sn
 Prevlake od plemenitih metala: Ag, Au, Pt, Pd
 Prevlake od legura: mjed, bronce, Au-legure,…
 Kompozitne (disperzijske) prevlake iz suspenzija različitih čestica u galvanskim
kupkama s matricom od nikla, kroma, željeza ili bakra
 Materijali za galvanizaciju: čelici, bakar i njegove legure, sivi lijev, aluminij, Zn-
legure za tlačno lijevanje, poliplasti
o Niklanje
 Ni – sjajni, srebrno bijeli metal, kovak i savitljiv, otporan na atmosfersku koroziju
 Najvažniji postupak obrade galvanizacijom
 Za zaštitu opreme u kemijskoj i prehrambenoj industriji
 Za reparaturu oštećenih strojnih dijelova i u dekorativne svrhe
 Dobra mehanička svojstva i jednoličnost prevlake i lijep izgled
 Sol niklovog sulfata disocira

 Jednostavno dekorativno niklanje: 10 − 20𝜇𝑚

 Višeslojne Ni-prevlake u kombinaciji s kromiranjem
 Ni-prevlake nikla mogu biti i debele: 200 − 3000𝜇𝑚 za strojne dijelove
 Moguće pogreške pri niklanju: slabo prianjanje prevlake, nastajanje pregorjelih
prevlaka, poroznost prevlake, nejednolika raspodjela nikla, malo katodno i anodno
iskorištenje struje, hrapava prevlaka, nedovoljan sjaj prevlake
o Galvanska prevlaka cinka
 Cink – plavkastobijeli metal, stabilan u zraku
 Ne dolazi do promjene oblika predmeta pod utjecajem topline
 Ne dolazi do razvijanja otrovnih para cinka
 Manji utrošak energije
 Industrijski kontinuirana površinska obrada čeličnih traka i žica
 Prednosti
 Velika čistoća cinka u prevlaci, dobra postojanost
 Mali utrošak i mali gubici cinka
 Dobra mehanička svojstva prevlake
 Ne dolazi do razvijanja otrovnih para cinka itd.
 Elektroliti: kiseli kloridi, alkalni necijanidi i cijanidi
 Najčešća debljina komercijalnih Zn- prevlaka je 2 − 5𝜇𝑚
 Najčešće greške pri pocinčavanju: tamne i spužvaste prevlake, zamućenje
elektrolita i nastajanje taloga, krhka prevlaka, stvaranje dendrita na katodi

HINKO FUŠ 50
o Kositrene prevlake
 Kositar – srebrnobijeli mekani metal, stabilan na zraku i u vodi
 Sn se koristi u proizvodnji bijelog lima
 Sn daje dobru zaštitu čelika, bakra, nikla te kod drugih obojenih metala i legura
 Sn – prevlake se najviše koriste za zaštitu čelika i bakra
 Svojstva:
 Dobra električna vodljivost – elektroindustrija
 Klizni ležajevi i stapovi motora
 Otporne na kloridni medij – pasivni sloj
o Prevlaka kroma
 Krom – plavo bijeli do srebrnosivi sjajni metal, vrlo je tvrd i krhak
 Često korišteni postupak:
 Veće otpornosti na atmosfersku koroziju
 Visoke otpornosti na trošenje
 Niskog koeficijenta trenja
 Dobrog sjaja prevlake bez naknadne obrade
 Prevlake kroma prema namjeni: tvrde, dekorativne, porozne
 Tvrdo kromiranje – visoka tvrdoća i odlična korozivna otpornost
 Tvrdo se kromiranje razlikuje od dekorativnog u sljedećem
 Primarno se koristi za produženje vijeka trajanja
 Debljina prevlaka je 2,5 − 500 𝜇𝑚
 Debljina dekorativnih prevlaka do 1,3 𝜇
 Može se Cr nanositi izravno na metalnu površinu
 Kod dekorativnog se Cr nanosi na već postojeću prevlaku (Ni, Cu)
 Tvrdo se mogu kromirati čelici, lijevano željezo, bronca, Al i Ni legure, Cu
 Vrijeme tvrdog kromiranja može iznositi od 5 minuta do 10 sati (najčešće
20-60 minuta)
o Prevlaka bakra
 Bakar – crvenkasti sjajni metal, relativno mekan i deformabilan
 Postupak ima veliku primjenu:
 Relativno velike plemenitosti bakra
 Visoke toplinske i električne vodljivosti
 Bakar ima antifrikciona svojstva
 Prevlake su lijepog izgleda (za stvaranje patine)
 Primjena: primarno za nanošenje međuslojeva pri galvanizaciji drugim metalima
 Cu – prevlake: funkcionalne (barijerne prevlake s više slojeva) i dekorativne
(glatke su i sjajne)
 Elektroliti za dobivanje prevlaka bakra
 Kiseli elektroliti: sulfatni (najveća upotreba), fluoroboratni, silikofluoridni
 Alkalni elektroliti: cijanidni, pirofosfatni, amonijski
o Ostale galvanske prevlake
 Neplemenitih metala: kadmij olovo
 Prevlake plemenitih metala: srebro, zlato, paladij, rodij, platina
o Primjena elektroplatiranja plemenitim metalima i kemijskom izmjenom: nakit, industrija
satova, modna industrija, tiskane elektroničke ploče, proizvodnja poluvodiča

HINKO FUŠ 51
 o Prednosti galvanizacije
 Mogu se nanijeti raznovrsne metalne prevlake (višeslojne)
 Prevlake čvrsto prianjaju na podlogu
 Jednostavno se može regulirati debljina prevlake
 Niske temperature obrade
 Postiže se visoka čistoća prevlaka
o Nedostaci
 Slaba mikroraspodjela
 Galvanski pitting koji izaziva poroznost tanjih prevlaka (𝐻2 ↑)
 Mehaničke napetosti
 Promjene kemijskog sastava elektrolita
o Tijek procesa: odmašćivanje → ispiranje → kemijsko nagrizanje → ispiranje →
galvaniziranje
- Vruće uranjanje (fizikalan postupak)
o Uranjanja osnovnog metala u talinu pokrivnog metala
o Osnovni metal mora imati više talište od pokrivnog
o Oba metala se legiraju, bilo međusobnim otapanjem bilo tvorbom intermetalnih spojeva
o Ostvaruje se odlična adhezija, nastala legura je krhka pa je poželjno da je što tanja
o Vrućim uranjanjem se zaštićuju limene ploče, trake, žice, cijevi, prešani limeni proizvodi,
sitna roba s navojima, odljevci
o Dobivanje metalne prevlake uranjanjem je postupak kratkotrajnog držanja predmeta u talini
metala koji se nanosi.
o Postupak se primjenjuje za dobivanje prevlaka metala relativno niskog tališta i to: Zn, Sn,
Pb, Al
o Prevlaka nastaje nakon vađenja predmeta iz taline skrućivanjem filma zaostalog na
obratku zbog kvašenja. Predmet se u talini drži do 2 min
o Tijek procesa: odmašćivanje → ispiranje → uklanjanje korozijskih produkata (kiselinama) →
uranjanje (kada – čisto željezo)

o Fluks – smjesa soli, služi za otapanje trenutno nastalog oksida na površini predmeta
o Prednosti
 Visokoproduktivan postupak metalizacije jer se velikom brzinom mogu obraditi
znatne količine robe
 Prevlake su dobre zaštitne moći i povoljnih mehaničkih svojstava
 Debljina prevlake iznosi do 250 𝜇𝑚
o Nedostaci
 Velik gubitak rastaljenog metala
 Zbog visokih temperatura obrade predmeti se mogu izobličiti
 Uključivanje tvrdih legura i pepela može smanjiti zaštitna svojstva
 Na profiliranim predmetima nemoguće je regulirati debljinu sloja

HINKO FUŠ 52
- Prevlake dobivene difuzijskim postupcima (difuzijska metalizacija – fizikalan postupak)
o Kroz kristalnu rešetku osnovnog metala difundiraju atomi pokrivnog metala tako da
nastaju legure
o Legura nastaje procesom difuzije tvari u neposrednom dodiru (od veće ka manjoj
koncentraciji dok se one ne izjednače) iz praškaste smjese zagrijavanjem predobrađenih
predmeta koje metaliziramo (više različitih postupaka)
o Moguća je samo ako su elementi podloge i prevlake, odnosno njihovi spojevi, međusobno
topljivi
o Atomski promjer elemenata ne smije se razlikovati za više od ±15%
o Najvažniji postupci
 Šerardiziranje – prevlačenje legurama cinka, 10 … 60 𝜇𝑚
 Alitiranje – prevlačenje legurama aluminija, 0,12 … 1 𝑚𝑚
 Termokromiranje – prevlačenje legurama kroma
 Termosiliciranje – prevlačenje legurama silicija i silicidima
 Termoboriranje – prevlačenje legurama bora i boridima
o Osnovni ciljevi
 Povećanje otpornosti prema visokim temperaturama
 Povećanje korozijske otpornosti
 Povećanje tvrdoće i otpornosti na trošenje

INHIBITORI KOROZIJE

- = kemijska tvar koja prisutna u korozijskom sustavu u odgovarajućoj koncentraciji smanjuje brzinu
korozije, a pritom znatno ne mijenja koncentraciju bilo koje korozivne tvari. Obično je djelotvoran u
malim koncentracijama
- Komercijalni korozijski inhibitori obično su smjese stvari koje sadrže inhibitore korozije koji
odgovaraju gornjoj definiciji, a također i dodatne tvari koje ne odgovaraju gornjoj definiciji
- Mogu se primjenjivati u:
 Niskim koncentracijama (< 50 𝑝. 𝑝. 𝑚. )
 Visoka koncentracija (> 500 𝑝. 𝑝. 𝑚.)
o Određujući faktor koncentracije je tip inhibitora, kao i ekonomski i ekološki razlozi
- Prema mehanizmu djelovanja dijele se na: anodne, katodne i miješene
- Inhibitori su tvari anorganskog i organskog porijekla
- Djelotvornost inhibitora mora biti veća od 80%
- Osnovni mehanizmi djelovanja inhibitora na korozije su
o Adsorpcija – mješoviti inhibitori
o Pasivacija . anodni inhibitori
o Precipitacija – katodni inhibitori
- Mješoviti inhibitori ili organski inhibitori
o Imaju dvostruko djelovanje, i anodno i katodno (usporavaju anodnu i katodnu reakciju). To
su najčešće organski spojevi koji se adsorbiraju na metalnu površinu, pa se često nazivaju
i adsorpcijski inhibitori
o Adsorpcija je supstitucijski proces u kojem se molekule vode adsorbirane na površini
metala istiskuju, a na njihovo mjesto dolaze molekule inhibitora
o Adsorpcija može biti monoslojna i višeslojna
o Ovisno o mogućnosti desorpcije, adsorpcijski proces može biti reverzibilan i ireverzibilan
o Fizikalna adsorpcija obično je reverzibilna i višeslojna, a kemijska ireverzibilna i monoslojna
o Najpoznatiji su želatin, agar-agar, škrob, tanin, K-glukonat

HINKO FUŠ 53
 o U ovu grupu inhibitora spadaju i derivati acetilena, soli organskih kiselina, spojevi s
dušikom (amini) i njihove soli (nitrati), spojevi sa sumporom
o Tijek adsorpcije inhibitora
1. Inhibitor je u otopini
2. Inhibitor je uz površinu i nije u direktnom kontaktu s metalnom već e u stanju
fizikalne adsorpcije
3. Desorpcija vode i otpuštanje molekula vode iz hidratacijske sfere inhibitora. Oba
procesa nisu spontana
4. Kemijska adsorpcija inhibitora na metal, spontani proces
o Između adsorbiranih molekula inhibitora mogu djelovati lateralne sile, osobito pri visokim
koncentracijama inhibitora – velikoj prekrivenosti površine

o Sinergistički efekt djelovanja inhibitora koji nastaje zbog privlačenja adsorbiranih čestica
može biti namjerno izazvan upotrebom smjese anionskih i kationskih inhibitora
o Krajnji rezultat adsorpcije inhibitora na površini metala u kiseloj otopini može biti
 Usporavanje korozijske reakcije formiranjem filma
 Usporavanje katodne reakcije razvijanja vodika sprečavanje rekombinacije atoma
vodika u molekulu vodika
 Usporavanje anodnog procesa otapanja metala stvaranjem kompleksa sa
površinskim metalnim ionima
- Anodni inhibitori – pasivacijski inhibitori
o Sprečavaju brzinu korozije metala anodnom pasivacijom tako da sami sudjeluju u anodnom
procesu pritom tvoreći oksidne filmove (slojeve) na osnovnom metalu. Nazivaju se još i
pasivatorima. Najpoznatiji su kromati i nitriti
o Drugi anodni inhibitori štite metal zaštitnim filmom koji nastaje na anodi, reakcijom između
metala, inhibitora i kisika otopljenog u elektrolitu. Na ovaj način djeluju silikati, karbonati i
fosfati u vodi
- Katodni inhibitori – precipitacijski inhibitori
o Koče proces katodne reakcije (redukciju vodila ili kisika) ili smanjuju površinu katodnih
dijelova metala (As, Sb, Bi). Na mikrokatodama se reduciraju kationi i nakon tog izdvajanja
povećavaju prednapon izlučivanja vodika
o Uzrokuju neposredno u blizini katode taloženje zaštitnih slojeva hidroksida ili karbonata
pa dolazi do povišenja pH vrijednosti elektrolita. Takvo djelovanje imaju cinkove i kalcijeve
soli. Za razliku od anodnih, katodni inhibitori nisu opasni i ne uzrokuju lokalnu koroziju
- U slučaju pravih inhibitora korozije, koncentracija inhibitora dobiva se na osnovu laboratorijskih
ispitivanja i praktičnog iskustva

HINKO FUŠ 54
- Parnofazni inhibitori ili hlapljivi inhibitori
o Najčešće se koriste za sprečavanje atmosferske korozije u zatvorenim prostorima, za
vrijeme skladištenja ili transporta
o Organske tvari u čvrstom stanju koje imaju dovoljno visok tlak para da sublimacijom
(izravno isparavaju iz čvrste faze) učine nekorozivnim okolni zrak ili neki drugi plin.
Sastoje se od alifatskih ili cikličkih amina i nitrita
o Zaštitno djelovanje ovih inhibitora ostvaruje se isparavanjem, inhibitori putuju prema
dijelovima metalne površine, pri dodiru s metalnom površinom, para inhibitora se
kondenzira u tanki monomolekularni film koji putem ionskog djelovanja štiti metal
(adsorpcijom)
o Hlapljivi inhibitori korozije pokazuju dobru toplinsku stabilnost pri temperaturama do 300°
o Rabe se u obliku praha ili alkoholne otopine
- Djelotvornost nekog inhibitora korozije općenito ovisi o
o Vrsti metala koji se štiti te njegovom stanju (već korodiran, prekriven korozijskim
produktima ili goli metal)
o Svojstvima korozivnog medija: pH, temperaturi, tvrdoći vode, otopljenim solima, protoku
medija
o Sastavu i strukturi samog spoja
o Koncentraciji inhibitora u sustavu
- Komercijalni proizvod
o Korozijski inhibitor: čisti ili smjesa inhibitora
o Ostali dodaci: regulatori pH, potrošači kisika, skidači naslaga, de-emulgatori
- Zaključak
o Djelotvornost inhibitora ovisi o brojnim faktorima te je poželjno da se ona provjeri u
stvarnim uvjetima
o Inhibitor treba koristiti kontinuirano – u protivnom može doći do naglog povećanja brzine
korozije
o Koncentraciju inhibitora treba održavati iznad neke minimalne koncentracije kako bi se
osiguralo zaštitno djelovanje
o Na temelju izučavanja ovog područja, može se zaključiti da se primjena inhibitora korozije
može proširiti, čime se problemu zaštite od korozije mogu u najmanju ruku smanjiti

ELEKTROKEMIJSKE METODE ZAŠTITE

- Brzina elektrokemijske korozije efikasno se smanjuje polarizacijom metalnih površina

- Metal se održava ili u pasivnom stanju (u području potencijala pasivacije) ili u imunom stanju (pri
potencijalima nižim od ravnotežnih) kada ne korodira
- Polarizacija se može ostvariti
o Spajanjem metalnih konstrukcija i uređaja sa pozitivnim ili negativnim polom istosmjerne
struje
o Spajanjem s metalom čiji se elektrokemijski potencijal razlikuje od metala koji se zaštićuje
- U ovisnosti od toga koju elektrodu predstavlja metal koji se zaštićuje razlikuje se:
o Katodna zaštita
o Anodna zaštita

HINKO FUŠ 55
- Katodna zaštita
o Bazira se na činjenici da metal uključen u strujni krug kao katoda ne korodira
o Katodna se zaštita postiže na dva načina
 Električnim spajanjem metala s nekim neplemenitim metalom, pri čemu nastane
galvanski članak u kome je zaštićeni predmet katoda, a neplemeniti metal
(protektor) anoda
 Metal se uključi kao katoda u krug struje iz vanjskog izvora, tj. spoji se s
negativnim polom, dok se s pozitivnim polom spaja neka pomoćna anoda
o Ne može se odmah postići zaštitni potencijal, već on slijedi nakon određenog vremena.
Zato se prakticira da se nakon instaliranja zaštite postigne u početku veća gustoća
struje na predmetu
o To se kod sistema katodne zaštite s vanjskim izvorom struje lako postiže pomoću
regulacijskog uređaja, dok se kod protektorskog sistema za tu svrhu odabiru broj, oblik i
smještaj protektora
o Na površini metala koja se katodno (negativno) polarizira nastaje višak elektrona koji
ubrzavaju katodnu reakciju, usporavaju anodnu reakciju (otapanje metala)
o Katodna zaštita uz vanjski izvor struje
 Zaštićuje se metalne konstrukcije u tlu, morskoj vodi i drugim vodljivim sredinama.
Sistem katodne zaštite s vanjskim izvorom struje primjenjuje se najviše u medijima
vrlo visoke električne vodljivosti
 Sistem se sastoji od:
 Izvora istosmjerne struje
 Regulacijskog uređaja
 Električnih vodiča
 Pomoćnih anoda

 Izvori istosmjerne struje su ili ispravljači izmjenične struje ili generatori

istosmjerne struje (u slučaju udaljene električne mreže). Kao izvor struje najčešće
se upotrebljava niskonaponski suhi ispravljač (5-15 V), a rjeđe motorni generatori
ili akumulatorske baterije
 Pomoćne anode izrađuju se najčešće od čelika i grafita. Čelične su jeftinije, čvrste
i djelotvorne, ali nemaju dugi vijek trajanja zbog prekida u masi metala uslijed
neravnomjerne korozije. Grafitne (ugljikove) anode su najbolje jer se neznatno
troše. Problem je što su lomljive, pa se zato impregniraju lanenim uljem. Mogu još
biti od tantala, nikla, titana, starog željeza i sl

HINKO FUŠ 56
  Rijetko se koristi kao samostalna zaštita metala od korozije jer tada se zahtijeva
veliki potrošak električne energije. U praksi se kombinira s zaštitnim premazima ili
anorganskim prevlakama (emajl).
 Najčešće se zaštita cijevi provodi iznutra plastificiranjem, a vanjski dio cjevovoda
je zaštićen katodnom zaštitom
 Čelični dijelovi pristaništa zaštićuju se sistemom s vanjskim izvorom struje. Anode
od čelika, grafita ili platiniranog titana vise sa zaštićene konstrukcije
 Rezervoari i posude zaštićuju se katodno sistemom s vanjskim izvorom struje, a
potrebna gustoća struje varira između 5-1000 𝑚𝐴/𝑚2 . Protektorski sistem se
koristi ako su zaštićena površina i potrebna struja malena, anode imaju oblik
ploča ili se izvode s D profilom
 Industrijski rashladni sistemi zaštićuju se katodno sistemom s vanjskim izvorom
struje, naročito dijelovi postrojenja koji dolaze u kontakt s rasolinom
 Prednosti i nedostaci
 Početni visoki troškovi
 Prejaka struja zaštite može oštetiti zaštitne premaze
 Mogućnost primijene za KZ u slabije vodljivim medijima
 Mogućnost regulacije struje i dometa zaštite
 Prezaštićenost dovodi do razvijanja vodika
 Degradacija prevlake
 Interferencije lutajućih struja
o Katodna zaštita protektorom (žrtvovanom anodom)
 Sam predmet je izvor struje
 Predmet koji se zaštićuje je katoda, a anoda je žrtvovani metal (metal
negativnijeg potencijala). Elektrode su kratko spojene, a elektrolit je medij u
kojemu se nalaze

 Najstarija i najjednostavnija metoda elektrokemijske zaštite

 Prednosti: Neovisnost o izvoru struje, Jednostavnost ugradnje, Ne prečesto
kontroliranje, Neznatni utjecaj na susjedne konstrukcije
 Nedostaci: nepovratni gubitak materijala anode i potreba za povremenim
mijenjanjem, zagađivanje okoliša od strane produkata korozije, neprimjenjivost u
sredinama s većim otporom, relativno male zaštitne struje zaštite
 Jakost zaštitne struje pri zaštiti protektorom ovisi o:
 Razlici potencijala između metala od kojeg je načinjena konstrukcija koja
se zaštićuje i žrtvovane anode
 Električnom otporu elektrolita
HINKO FUŠ 57
  Svaki metal s nižim potencijalom od onog koji želimo zaštiti može poslužiti svrsi,
ali neki metali u određenoj situaciji mogu mnogo bolje obaviti zadatak od nekog
drugog i pritom i cijenom biti prihvatljiviji
 Žrtvovane anode trebaju imati ova svojstva:
 Praktično iskorištenje struje ne smije biti znatno manje od teoretskog
 Teoretsko iskorištenje struje treba da je veliko prema njihovoj težini
 Vremenom se ne smije smanjiti protok struje
 Uobičajena žrtvena anoda je od magnezija, aluminija ili cinka, ili legura sa malim
dodacima koji su obično tajna proizvođača. Najviše se upotrebljavaju anode iz
magnezijeve legure
- Anodna zaštita
o Tehnika zaštite metala od korozije koja se ostvaruje polarizacijom konstrukcije u anodno
područje potencijala u kojem se metal nalazi u stanju pasivnosti
o Može se primijeniti samo na metalima kod
kojih postoji aktivno – pasivni prijelaz
(čelici, nehrđajući čelici, aluminijeve,
kromove i titanove legure), odnosno kod
kojih su kritična struja pasivacije (𝑖𝑘𝑟𝑖𝑡 ) i
struja u pasivnom stanju (𝑖𝑝 ) dovoljno. To
znači da se u određenom području
potencijala (𝐸𝑝𝑝 < 𝐸 < 𝐸𝑡𝑝 ) uz malu
gustoću struje, koju daje izvor kojim se konstrukcija polarizira može postići zaštita velikih
površina
o Može značajno smanjiti brzinu korozije, čak i do 100 000 puta
o Najvažnije prednosti
 Primjenjivost u ekstremnim korozivnim uvjetima
 Mali zahtjevi za strujom
o Najčešće korištena za zaštitu opreme za
skladištenje, rukovanje i transport sulfatne
kiseline
o Anodna zaštita koristi se rjeđe od ostalih
tehnika zaštite zbog posebnih zahtijeva na
samu prirodu sustava (aktivno/pasivni
prijelaz). Ako se ne primjenjuje oprezno, može
ubrzati koroziju
o Katoda je elektroda permanentnog tipa koja
se ne otapa pod utjecajem otopine u koju je uronjena niti pod utjecajem struje koja teče
između njezinih stijenki i zaštićene površine. Neki izvor istosmjerne struje moraju biti
posebno podešeni da daju tako malu struju koja je potrebna. Zbog svoje lomljivosti,
referentne elektrode izvor su problema
o Zbog svojih ograničenja i skupe instalacije ne upotrebljava se često
o Pružaju izvanredne tehničke mogućnosti, veliku sigurnost i ekonomičnu zaštitu metala od
korozije ukoliko se pravilno izaberu, ispravno izvedu i primjenu, te redovito kontroliraju i
održavaju

HINKO FUŠ 58
NAPOMENE:

- Rađeno prema predavanjima od strane prof. Vesne Alar (ak. god. 2015./2016.)
- Zbog brzinskog pisanja moguće su gramatičke pogreške pa nemojte zamjeriti

HINKO FUŠ 59