Farmakografija: Inscriptio (Suprescriptio) - ZAGLAVLJE

1.
FARMAKOGRAFIJA
 Recept (lat. Receptum) je propis za sastav i izradu lijeka,

 Pismena odredba ljekara, stomatologa ili veterinara upućen farmaceutu,
 Dokument za čiju ispravnost odgovara ljekar a tehničku izradu farmaceut
 Javna isprava, na sudu može da služi kao dokazni materijal
 Latinski jezik; skraćenice samo po farmakopeji
 ČITKO!! farmaceut vraća nečitko napisan recept
 Farmaceut-ništa ne dopisuje samo cijenu lijeka na recept
 Recept se izdaje samo za jednu osobu
DIJELOVI RECEPTA:
Inscriptio (suprescriptio)– ZAGLAVLJE

 Nemedicinski dio recepta: ime prezime pacijenta, JMB, šifra MKB, ime i adresa
ustanove; podaci o osiguranju.
Invocatio
 Rp. – recipe (uzmi) - Uzeti odnosno propisati lijek u određenim količinama
Ordinatio (praescriptio)
 Najvažniji dio recepta;
 Sadrži sastojke (ingredijencije) lijeka i njihovu količinu ispisanu po odgovarajućem
redosljedu.
 Prema načinu propisivanja postoje magistralni, oficinalni i gotovi lijekovi.
 Količine ljekovitih pripravaka koje se Količina lijeka Kako se piše na receptu
mjere vaganjem ili mjerenjem 1 g 1,0
volumena izražavaju se ARAPSKIM 10 g 10,0
100 g 100,0
brojevima 100 mg 0,1
 Grami (g) ili mililitri (mL) 10 mg 0,01
označavaju se cijelim brojevima bez 1 mg 0,001
dodavanja mjerne jedinice na recept. 1 mL 1,0
10 mL 10,0
Primjeri na tabeli:
 Količine lijeka koje se izražavaju brojem kapi, doza ili pakovanja lijeka označavaju se
RIMSKIM brojevima.
 Jednake količine lijeka ili supstanci - aa (ana partes aequales)
 Količine lijeka koje može odrediti farmaceut - q.s. (quantum satis)
 Zaokruživanje cjelokupne količine lijeka - ad (do)
PRIMJER: Kalii iodati 10,0
Aquae destilatae ad 100,0
 Veći broj pakovanja na jedan recept - Neccesse est!
1
Subscriptio
 Uputa farmaceutu kako da pripremi ili izda lijek
 Latinski jezik
 Razlikuje se u zavisnosti da li se piše magistralni, oficinalni ili gotovi lijek
Signatura
 S.(signa)-označi
 Upustvo za pacijenta na maternjem jeziku
 Ad manum medici! (ako ljekar aplikuje lijek pacijentu)
 Suo nomine (označi imenom lijekovite supstance)
 Cito! ili Statim! (ako je potrebno hitno izdavanje lijeka)
 Non repetatur! (zabrana ponovnog izdavnja lijeka pacijentu)
 Verte! (okreni recept)
Nomen medici
 Ime ljekara i pečat ustanove, datum propisivanja lijeka.
Adscriptio
 Ime farmaceuta i pečat ustanove;
 Datum izdavanja lijeka i cijena lijeka.
Farmaceut izdaje ispravan lijek, u roku trajanja. Ako ljekar ne navede dozu lijeka izdaje se
najmanja doza odnosno pakovanje i prikladan oblik. Ako nema propisanog lijeka u apoteci, uz
pristanak pacijenta može se izdati lijek istog sastava; ostalo konsultacije sa ljekarom.
Magistralni lijekovi (Formulae magistrales)
U ordinaciji se ispisuju nazivi sastojaka po određnom redoslijedu (u genitivu i na latinskom

jeziku) i njihove količine (u g ili mL arapskim brojevima). U subskripciji se propisuje oblik
lijeka i pakovanje.
Ordinatio
Redoslijed propisivanja:
Remedium cardinale – osnovna supstanca
R. adjuvans – Pomaže dejstvo osnovne supstance
R. corrigens – koriguje miris ili okus
R. constituens (Vechiculum) – daje oblik lijeku (voda, šećer, vazelin i dr)
 Magistralni lijek uvjek ima R. cardinale
Subscriptio
Samo ako se lijek sastoji od dvije ili više komponenti supskripcija glasi:
 Misce fiat (fiant) skraćeno m.f. – pomješaj da nastane (nastanu)
 Da ad – izdati u
Primjer 1: Misce fiat pulvis
Da at scatulam
Primjer 2: Misce fiat solutio
Da ad vitrum
2
Vrste ljekovitih pripravaka:
Aqae aromaticae Injectiones Rhinoguttae

Bacilli medicati Lingualettae Sapones medicinales
Capsulae medicinales Linimenta Sirupi
Collyria Lotiones Solublettae
Conspergentia Macerati Solutiones medicinales
Decocta Mixturae Species
Dosi pulveres Mucilaginas Succi
Emulsiones Oculenta Suppositoria
Granulate Oculoguttae Suspensiones medicinalis
Guttae Oriblettae Tablettae
Infundibiliae Otoguttae Tincturae
Infusa Pastae Unguenta
Inhalationes Pulveres Vagitoria
Vrste pakovanja:
Ampulla-ampula Pipetta-kapaljka Vitrum guttatorium-

Lagena-bočica Saccula-vrećica bočica sa kapaljkom
Olla-teglica Scatula-kutija Cum pipetta- sa pipetom
Phiola-cjevčica Vitrum-boca, bočica
Primjeri propisivanja lijeka na magistralni način:

Rp. Calcii bromidi 5,0 (R. cradinale)
Phenobarbiton-natrii 0,2 (R. adjuvans)
Aurantii sirupi 20,0 (R. corrigens)
Aquae destillatae ad 150,0 (R. constituens)
Misce fiat solutio

Da ad vitrum Subscriptio : MD
S. 3 puta na dan po jednu kašiku

Potpis ljekara
Potpis farmaceuta
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Rp.Magensii oxydi 0.5 ili
Natrii hydrogencarbonatis 0.5 aa 0.5
Misce fiat pulveres.
Da ad scatulam.
S. Razmutiti u čaši vode i popiti prije jela.
3
Oficinalni lijekovi (Formulae offcinales)
Farmakopeja-upustva za pripremu lijeka.
 U ordinaciji ljekar navodi oficinalni naziv lijeka i oblik (genitiv) te količinu lijeka (u
g ili mL).
 Ukoliko lijek postoji u različitim koncentracijama treba navesti željenu jačinu u
procentima.
 U subskripciji se piše samo u čemu će se lijek izdati.
 Piše se bez upustva za pripremu lijeka i ostalih sastojaka jer se to nalazi u farmakopeji
Primjer:
Rp. Acidi salycilyci unguenti 20,0
Da ad ollam
S. Spolja, 3-4 puta dnevno mazati oboljelo mjesto
Gotovi lijekovi
 Proizvode se u farmaceutskoj industriji

Ordinatio (nominativ!!)
 Naziv lijeka (zaštićeni)
 Oblik lijeka (može na maternjem jeziku)
 Količina (g ili mL)
Subscriptio (akuzativ)
 koliko originalnih pakovanja treba da se izda (No)
 Ako na tržištu postoji više različitih veličina pakovanja ljekar u zagradi napiše koliko
takvih pakovanja treba da se izda ( npr.16 tbl. ili 20 caps.)
 Broj pakovanja se označava rimskim brojem a u zagradi se piše slovima iznos.
Da lagenas originales No II – dvije originalne bočice

(Da O.P No. II (duas))
Da scatulam originalem No I– originalna kutija lijeka
(Da O.P. No I (uno))
Da tubam originalem No I – originalna tuba lijeka
(Da O.P No I (unam))
O.P - Occlusio praeformatum (originalno pakovanje)
 Ukoliko se propisuje više od jednog originalnog pakovanja mora se u zagradi napisati

Necesse est! (Neophodno je!)
4
Primjer:
Rp. Paracetamol tablettae 0,5
Da scatulam originalem (a 15 tablletas)
No II (duas) Necesse est!
S. 3 puta dnevno po jednu tabletu
Ili
Rp. Paracetamol tablettae 0,5
Da O.P. (a 15 tablletas)
No II (duas) Necesse est!
S. 3 puta dnevno po jednu tabletu
2. KLASIFIKACIJA LIJEKOVA
Imena lijeka
 Hemijski naziv: sastav i struktura lijeka (komplikovan i ne koristi se za propisivanje)
 Internacionalni nezaštićeni (generički) naziv (INN): paracetamol, amoskicilin,
azitromicin; Odnosi se na grupu kojoj lijek pripada i na naziv aktivne susptance;
Pogodni za pisanje i pamćenje.
 Zaštićena imena – komercijalno vlasništvo farmacutske kompanije
Patent zaštićen 20 godina za kuću koja ga prizvodi
Summamed (Pliva) ili Aspirin (Bayer)
Klasifikacija lijekova prema porjeklu

 Droge-prirodne ljekovite sirovine za pripravljanje lijeka.
 Biljno porjeklo-svježi ili osušeni dijelovi.
Radix, Rhizoma, Folium, Fructus, Semen itd.
 Životinjsko porjeklo-čiste supstance-inzulin
 Minerali-MgSO4-gorka so; NaCl.
 Hemijski čiste aktivne supstance: sintezom ili izolacijom iz priprdne sirovine.
 Biotehnologija i genetičko inženjerstvo-rekombinantni lijekovi (nastali produkcijom u
ćeliji domaćina)
Klasifikacija lijekova prema jačini djelovanja

 Lijekovi slabog, indiferentnog djelovnja
 Lijekovi jakog djelovanja - Remedia separanda (oznaka †)
 Lijekovi vrlo jakog djelovanja - Remedia claudenda s. Venena (††)
Čuvaju se odvojeno od ostalih lijekova.
5
 Opojna ljekovita sredstva – paragrafici (§)
Knjiga narkotika u apoteci-dva primjerka recepta
 Radioaktivna sredstva
Oznake na lijekovima
 Rp – lijek se izdaje samo na recept
 BRp – lijek se može izdavati i bez ljekarskog recepta
 RS – lijek propisuje samo ljekar specijalista
 SZ – lijek se daje samo u stacionarnim ustanovama
 Z – samo u zdravstvenoj ustanovi
 Imaju uticaj na psihofizičke sposobnosti i ne smiju se koristiti u vožnji i pri rukovanju
mašinama (puni i prazni crveni trougao):
Doziranje lijekova
DOZA - količina lijeka koja se daje pacijentu

TERAPIJSKA DOZA - postiže se terapijsko dejstvo (ponavlja se sa davanjem kako bi se lijek
zadržao dovoljno dugo na mjestu gdje treba djelovati)
MAKSIMALNA POJEDINAČNA DOZA - najveća doza koja se odjednom može uzeti
MAKSIMALNA DNEVNA DOZA - najveća doza koja se može uzeti za 24 h (per os; im,iv)
DOZIRANJE LIJEKOVA KOD DJECE

 Dijete nije mali čovjek
 Propisivati u tekućem stanju (sirupi, kapi)
 Tablete smrviti i dati sa tekućinom
 Neprijatan ukus lijeka umanjiti mješanjem sa hranom
 Rektalni put primjene (klizme i čepići)
Uzeti u obzir:
 Nezrelost funkcije jetre i bubrega
 Osjetljivost CNS
 Veći udio masnog tkiva
 Opasnost za dehitrataciju
Doziranje u odnosu na starost

 Dječija doza = godine djeteta / 12 x doza za odraslog
 OPREZ! Djeca različite starosti imaju različitu zrelost organa i tjelesnu težinu
6
Doziranje u odnosu na težinu
 Djeca starija od 2 godine;
 Dječija doza = težina djeteta / 70 x doza za odraslog
 OPREZ! Predoziranje; Masno tkivo farmakološki indiferentno
Doziranje u odnosu na površinu tijela

 Najpreciznije
 NOMOGRAMI (tjelesna težina i visina)
 Dječija doza = površina djeteta / 1,75 x doza za odraslog
 Citostatici
3. TABLETE I PRAŠCI
Tablete (Tablettae)
To su dozirani kruti ljekoviti pripravci priređeni kompresijom, a sadrže određeni iznos jedne
ili više aktivnih supstanci. Izrađuju se u vidu okruglih pločica ili bikonveksnih diskova, a
rjeđe u ovalnom ili angularnom obliku. Primjenjuju se oralno, a apsorbuju se u usnoj
šupljini, želucu ili crijevima. Prosječna masa 1 tablete iznosi od 0,1 do 0,5 g. Sastoje se od:
aktivne supstance, sredstva za adsorpciju, dopunjavanje, klizenje, bubrenje, bojenje, korekciju
okusa.
Film tablete
Sadrže u svom sastavu ovojnicu koja može biti topiva u želučanom mediju ili alkalnoj sredini
crijeva. Oblaganje tableta se vrši zbog:
 korekcije neprijatnog mirisa

 korekcije neprijatnog okusa
 zaštite lijeka od djelovanje želučane kiseline
 zaštite od dejstva okoline u kojoj se čuvaju
Retard tablete
Sadrže u svom sastavu ljekovitu supstancu inkorporiranu u neku indiferentnu supstancu, koja
postepeno otpušta aktivnu tvar.
Dražeje (dragees)
Tablete izbočenih površina, obložene šećerom, čokoladom ili drugim sredstvom koji služi kao
korigens okusa i štiti od vlage ili kiselosti želučanog sadržaja.
7
Lingvalete (lingualettae)
Vrsta tableta koje se apliciraju pod jezik, radi brze apsorpcije i postizanja brzog efekta, pri
čemu se u metabolizmu zaobilazi jetra. Izrađuju se u težini od 0,1 do 0,3 g. Oficinalne su:
Glycerylis trinitratis ling.0,0005; Methyltestosteroni ling. 0,005; Pentaerithritylis tetranitratis
0,01.
Efervete (effervettae)
Nazivaju se još i šumeće tablete. Prije upotrebe se otapaju uz pjenjenje u čaši vode, razvijaju
ugljen dioksid koji pospješuje apsorpciju lijeka i daje napitku ugodan okus. Propisuje se kao
gotovi lijek.
Oriblete (oriblettae)
Tablete za sisanje tj. pastile (pastilli) su namijenjeni za lokalno djelovanje na sluznicu usta i
grla. Oralni antiseptici, lokalni anestetici, pantenol. Propisuju se samo kao gotovi lijekovi.
Solublete (solublettae)
Vrsta tableta koje služe za spravljanje rastvora za spoljnu upotrebu, 0,5 g ili veće. Ukoliko
sadrže otrovne supstance na pakovanju moraju imati jasno naznačeno da je u pitanju otrov
(crni papir, sa mrtvačkom glavom i napisanom riječi OTROV).
Tablete za implantaciju (implantablettae)

Posebni preparati koji se hirurškim putem aseptički implantiraju oko 2 cm pod kožu. Na ovaj
način se primjenjuju uglavnom hormoni kako bi se izbjegle česte injekcije te postigla
ravnomjerna koncnetracija lijeka.
PROPISIVANJE TABLETA
Tablete se mogu propisivati kao
 oficinalni
 i kao gotovi preparati.
OFICINALNO PROPISIVANJE
Vrši se tako što se u ordinaciji napiše oficinalni naziv u genitivu i težina ljekovite supstance
koju sadrži 1 tableta.
Supskripcija glasi:
Da tales tablettas ili Da tales doses
Primjer 1: Propisati oficinalne tablete hlorpromazin hlorida od 250 mg 20 doz. Lijek se uzima
3 puta dnevno sa vodom.
Rp. Chlorpromasini chloridi 0,25

Da tales tablettas No XX (viginti)
S. Popiti sa malo vode 3 puta dnevno po jednu tabletu.
8
Primjer 2: Propisati oficinalne tablete verapamil-hlorida, od 40 mg, 10 doza, lijek se uzima 2
puta dnevno po 1 tabletu.
Rp. Verapamil chloridi 0,04

Da tales doses No X (decem)
S. Popiti sa malo vode 2 puta dnevno po jednu tabletu.
PROPISIVANJE GOTOVIH TABLETA

U ordinaciji se piše zaštićeno ime lijeka u nominativu, oblik lijeka i količina ljekovite
supstance koju sadrži jedna tableta izražena u gramima.
Subskripcija glasi:
Da scatulam originalem No
Primjer 1: Propisti gotov lijek, Lopril tablete od 10 mg, jednu originalnu kutiju. Lijek se
uzima 2 puta dnevno.
Rp. Lopril tablete 0,01

Da O.P. No I (unam)
S. Popiti 2 puta dnevno po jednu tabletu.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Primjer 2: Propisati Brufen drazeje od 400 mg, jedno pakovnje. Lijek se daje 2 puta po 1
tabletu.
Rp. Brufen dražeje 0,4

Da scatulam originalem No I (unam)
S. Popiti 2 puta dnevno po jednu tabletu.
Prašci (Pulveres)
Pripravci krutih ljekovitih supstanci, droga ili pripravaka droga, jednolične i propisane
usitnjenosti, a izrađuju se sa ili bez dodataka pomoćnih sredstava. Prema sastavu ih dijelimo
na:
 jednostavne praškove (pulveres simplices)

 složene praškove (puveres mixti seu compositi)
Prema načinu primjene:

 prašci za vanjsku primjenu (pulveres pro uso externo)
 prašci za unutrašnju primjenu (pulveres pro uso interno)
9
Prašci za spoljnju primjenu (conspergentia)
Namijenjeni su za posipanje kože, sluznica i rana. Prema potrebi izrađuju se i sterilni prašci za
posipanje. Obično sadrže antibiotike, adstrigente, antiseptike, antimikotike ili dezinficijense.
Propisuju se samo kao magistralni i gotovi lijekovi.
MAGISTRALNO propisivanje praškova za spoljnju primjenu

Kod magistralnih praškova kao vehikulum se obično koristi talk, kaolin, škrob, cinkov oksid
itd. Propisuju se u količini od 20 do 100 g. Izdaju se u kartonskoj kutiji (Da ad scatulam) ili u
bočici sa širokim grlom (Da ad vitrum collo amplo). Ukoliko se propisuju 2 ili više supstanci
u obliku praška za posipanje supskripija može da glasi: Misce fiat pulvis. Da ad scatulam.
Ako je u pitanju samo jedna ingredijencija, supskripcija glasi samo: Da ad scatulam.
U signaturi je obavezno navesti da je lijek za vanjsku primjenu, a zatim navesti detaljan način
primjene.
Primjer 1: Propisati prašak precipitovani sumpor 10%, u kolicini od 50 g. (Antimikiotik)
Rp. Sulfuris praecipitati 5,0

Talci ad 50,0
M.f. pulvis.
Da ad scatulam.
S. Primjenjuje se spolja. Prašak za posipanje.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Primjer 2: Propisati konspergenciju, bizmut tribromfenilata i cinkovog oksida, u jednakim
količinama, težine 50 g. (upalne promjene na koži)
Rp. Bismuti tribromphenylatis

Zyncii oxydi aa 25,0 ili aa ad 50,0
Misce fiat pulvis.
Da ad scatulam.
S. Spolja. Prašak za posipanje.
Primjer 3: Propisati konspergenciju bizmut –subgalat od 50 g. (antisepetik)
Rp. Bismuti subgallatis 50,0

Da ad scatulam.
S. Spolja. Prašak za posipanje.
Propisivanje GOTOVIH praškova za spoljnju primjenu
Rp. Bivacyn, prašak

Da scatulam originalem No I (uno)
S. Spolja. Više puta dnevno posuti oboljelo mjesto.
Rp.Canesten, prašak
10
S. Spolja. 1-2 puta dnevno posuti oboljelo mjesto
Prašci za unutrašnju primjenu

Primjenjuju se oralno. Dijele se na:
 Nepodijeljeni prašci (pulveres non divisi)
 Podijeljeni prašci (dosipulveres)
Nepodijeljeni prašci
Propisuju se u količini od 50 do 100 g i izdaju se u kutijama, a ako su namijenjeni za

jednokratnu primjenu izdaju se u papirnatoj vrećici (Da ad sacculum). U ovom obliku se
propisuju samo lijekovi slabog dejstva, kod kojih ni značajnije prekoračenje doze neće
izazvati štetno djelovanje. Dozira se malom ili velikom kašikom, a količina koju pacijent
treba da uzme sadrži približno srednju pojedinačnu dozu. Ne dodaju im se niti vehikulum ni
korigensi. Koju količinu praška u gramima sadrži mala kašika zavisi od specifične težine
praška te pri pisanju signature o tome terba voditi računa.
Primjer 1: Propisati magistralni prašak za unutrašnju primjenu koji sadrži 200 mg suhog
ekstrakta velebilja, magnezijev oksid i natrijum hidrogen karbonat u jednakim količinama.
Težina praška je 50 g. Uzima se nakon jela, vrhom male kašike rastvoriti u časi vode.
Rp. Belladonnae extacti sicci 0,2

Magnesii oxydi
Natrii hydrogencarbonatis aa ad 50,0
Misce fiat pulvis.
Da ad scatulam.
S. Rastvoriti malu količinu praška, vrh male kašike, u čaši vode i popiti nakon jela.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Primjer 2: Propisati prašak medicinskog uglja od 30 g.(indikacija:akutna peroralna trovanja,
proljev i nadutost)
Rp. Carbonis medicinalis 30,0

Da ad scatulam originalem.
S. 3 puta dnevno po jednu malu kašiku otopiti u čaši vode i popiti.
Podijeljeni prašci
11
Dozirani pripravci lijekova namijenjeni za oralnu primjenu. Propisuju se lijekovi jakog i
veoma jakog djelovanja. Izrađuju se u težini od 0,3 do 0,5 g. Kao vehikulum se koristi
saharoza (saccharosum) ili laktoza (lactosum) koji su istovremeno i korigensi. Pakuju se u
papirnate kapsule (charta papiracea) ili parafinske (charta paraffinata).
Propisuju se po:
 divizionoj metodi
 dispenzionoj metodi
DISPENZIONA metoda
U ordinaciju se pišu količine supstanci koje ulaze u sastav jedne pojedinačne doze, a u
supskripciji se naznači koliko takvih doza farmaceut treba da izda (Da tales doses No).
Primjer 1: Propisati magistralni prašak za unutrašnju primjenu koji sadrži kodein fosfat u
pojedinačnoj dozi od 30 mg. težina jednog praška je 500 mg, a vehikulum je laktoza. Propisati
6 doza. Lijek se uzima 3 puta dnevno rastvoren u časi vode.
Rp.Codeini phosphatis 0,03

Lactosi ad 0,5
Misce fiat pulvis.
Da ad charta papiracea.
Da tales doses No VI (sex).
S. 3 puta dnevno rastvoriti jedan prašak u čaši vode i popiti.
Primjer 2: Propisati magistralni prašak za unutrašnju upotrebu koji sadrži efedrin hidrohlorid
u pojedinačnoj dozi od 50 mg. Težina jednog praška je 500 mg. Propisati 10 doza. Lijek se
uzima 3 puta dnevno rastvoren u jednoj čaši vode.
Rp. Ephedrini hydrochloridi 0,05

Lactosi ad 0,5
Misce fiat pulvis.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Primjer 3: Propisati magistralni prašak za unutrašnju primjenu koji sadrži samo aluminijum
hidroksid u PD 0,5 g. Propisati 10 doza. Lijek se uzima 2 sata poslije obroka, rastvoren u čaši
vode (antacid).
Rp. Aluminii hydroxide 0,5

Misce fiat pulvis
12
S. Lijek se uzima 2 sata poslije obroka, rastvoren u čaši vode.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Primjer 4: Propisati magistralni prašak za unutrašnju primjenu koji sadrži magnezijum oksid
i natrijum hidrogenkarbonat u jednakim količinama. Ukupna težina jednog praska (PD) je 1g,
a potrebno je propisati 20 doza. Lijek se uzima 3 puta dnevno izmedju obroka
Rp. Magnesii oxydi Da tales doses No XX (viginti)

Natrii hydrogencarbonatis aa 1,0 Da ad charta papiracea.
Misce fiat pulvis. S. 3 puta dnevno popiti 1 pr. između obroka
DIVIZIONA metoda
U ordinaciju se piše ukupna količina lijeka koja je potrebna za spravljanje određenog broja
pojedinačnih doza, a u supskrpciji se naznači na koliko pojedinačnih doza farmaceut treba da
razdijeli ukupnu količinu (Divide in partes aequales No).
1. Ukupna količina aktivne supstance: pojedinačna doza x BROJ DOZA
2. Ukupna količina vehikuluma: težina praška x BROJ DOZA
3. U SUBSKRIPCIJI SE TRAŽI PODJELA NA ZAHTJEVANI BROJ DOZA
Primjer 1: Propisati magistralni prašak za unutrašnju primjenu koji sadrži kodein fosfat u
pojedinačnoj dozi od 30 mg. težina jednog praška je 500 mg, a vehikulum je laktoza. Propisati
6 doza. Lijek se uzima 3 puta dnevno rastvoren u časi vode.
Rp. Codeini phosphatis 0,18

Lactosi ad 3,0
Misce fiat pulvis.
Divide in partes aequales No VI (sex)
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Primjer 2: Propisati magistralni prašak za unutrašnju upotrebu koji sadrži efedrin hidrohlorid
u pojedinačnoj dozi od 50 mg. Težina jednog praška je 500 mg. Propisati 10 doza. Lijek se
uzima 3 puta dnevno rastvoren u jednoj čaši vode.
Rp. Ephedrini hydrochloridi 0,5

Lactosi ad 5,0
Misce fiat pulvis
Divide in partes aequales No X (decem)
13
Primjer 3: Propisati magistralni prašak za unutrašnju primjenu koji sadrži samo aluminijum
hidroksid u PD 0,5 g. Propisati 10 doza. Lijek se uzima 2 sata poslije obroka, rastvoren u čaši
vode (antacid).
Rp. Aluminii hydroxidi 5,0

Misce fiat pulvis.
Divide in partes aequales No X (decem)
S. Lijek se uzima 2 sata poslije obroka, rastvoren u čaši vode.
4. KAPSULE
Ljekovite kapsule (capsulae medicinales) – Sadže doziranu količinu ljekovitih supstanci.

(praktično prašak ili rastvor koji je zapakovan u zaštitnu ovojnicu). Primjenjuju se oralno i
apsorbuju u želucu i crijevima. Oblik čahurice, najčesće cilindričan, jajolik ili okrugao. Daju
se odraslima jer ih djeca teško gutaju. Primjenjuju se: kad želimo da lijek nepromijenjen
dospije u želudac ili crijeva, da se izbjegne štetno djelovanje lijeka na zube, usnu šupljinu i
želudac, otklanjanje neprijatnog mirisa i okusa, zaštita od vlage i svjetlosti. Propisuju se
magistralno, oficinalno, te kao gotovi lijekovi. Supstance u koje se pakuje lijek ne smiju
ragaovati sa ljekom, moraju odgovarati pravilima farmakopeje. Kapsule se izrađuju od
skroba-za praškaste tvari (capsulae amylaceae) ili želatina-za tečne tvari (capsulae
gelatinose). Kapsule od želatina mogu biti meke ili tvrde. U njih se pakuju kruta ljekovita
sredstva ili tečnosti koje se ne rastvaraju u želatinu. Postoje i capsuale gelatinose operculatae
koje se otvaraju u zelucu, kao i capsulae gelatinosae geloduratae koje prolaze kroz želudac i
otvaraju se u crijevima. Lijekovi koji se apsorbuju u želucu stavljaju se u skrobne, a lijekovi
koji se apsorbuju u crijevima u želatinske kapsule.
Magistralno propisivanje
Vrši se po:
 Divizionoj metodi i
 Dispenzionoj metodi
U ordinaciji se piše ime ljekovite supstance, a u supskripciji se navodi u koju vrstu kapsula
lijek treba staviti te broj doza.
Primjer 1: Propisati magistralno skrobne kapsule koje sadrže 1 g redukovanog zeljeza, 10 mg

bakarnog sulfata, 20 doza. Lijek se uzima svakih 8 sati po jedna kapsula.
Rp. Ferri reducti 1,0

Cupri sulfatis 0,01
14
Misce fiat pulvis.
Da tales doses ad capsulas amylaceas No XX (viginti)
S. Svakih 8 sati po jedna kapsula.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Primjer 2: Propisati želatinozne kapsule ricinusovog ulja od 2 g, 5 doza. Uzima se odjednom.
Rp. Ricini olei 2,0

Da tales doses ad capsulas gelatinosas No V (quinquae)
S. Popiti sa vodom svih pet kapsula odjednom.
Ili
Rp. Ricini olei 10,0
Da ad capsulas gelatinosas
Dividae in partes aequales No V (quinquae)
S. Popiti sa vodom svih pet kapsula odjednom.
Oficinalno propisivanje
Prema farmakopeji tu spadaju:
 Ampicillini trihydrati capsulae 0,25 i 0,5
 Chloramphenicoli capsulae 0,25
 Oxytetracyclini dihydratu capsulae 0,25 itd.
Propisuju se po opštim pravilima o oficinalnim lijekovima
Primjer 3: Propisati oficinalno kapsule hloramfenikola od 250 mg, 32 doze. Lijek se uzima
svakih 6 sati po dvije kapsule. (antibiotik)
Rp. Chloramphenicoli capsularum 0,25

Da tales doses No XXXII (triginta duo)
S. Svakih 6 sati po dvije kapsule.
Propisivanje gotovih kapsula

Propisivanje gotovih preparata se vrši po opštoj formuli za gotove pripravke.
Primjer 4: Propisati gotov lijek, Hiramicin kapsule od 100 mg, i izdati u originalnoj kutiji,
dva pakovanja. Lijek se primjenjuje 1 kapsula svakih 12 sati.
Rp. Hiramicin kapsule 0,1

Da O.P. No II (duas)
Necesse est!
S. Po jedna kapsula na svakih 12 sati.
15
5. ČEPIĆI
Dozirani ljekoviti pripravci namijenjeni za rektalnu ili vaginalnu primjenu. Na sobnoj

temperaturi su čvrsti, a na tjelesnoj temperaturi se otapaju. Kao podloga obično se koristi
kakaovo ulje (Cacao oleum), polietilenglikoli, makrogoli.
 Analni čepići (suppositoria analia) se izrađuju u prosječnoj težini od 2-3 g, a za djecu
u masi od 1 g.
 Vaginalni čepići ili vagitorije (vagitoria, supp. vaginalia,globuli vaginales ili ovula) se
izrađuju u masi od 3-5 g.
Propisuju se kao magistralni (diviziono i dispenziono), oficinalni i gotovi lijekovi.

Magistralno urađeni čepići se izdaju uvijeni u voštanu hartiju ili staniol
Oficinalni čepići su:

 Aminophyllini supp. 0,36
 Methadoni chloridi supp. 0,01
 Morphini chloridi supp. 0,02
 Bisacodyli supp. 0,01
Primjer 1: Propisati 10 magistralnih analnih ćepića koje sadrže 30 mg kodeina, težine 2 g.

Lijek se aplikuje kod pojave boli, jedan čepić u anus. (primjer za divizionu metodu)
Rp. Codeini chloridi 0,3 (0,03 x 10 doza)

Cacao olei ad 20,0 (2,0 x 10 doza)
Misce fiat suppositorium anale
Divide in doses aequales No X (decem)
Da chartas ceratas
S. 1 čepić staviti u anus za vrijeme trajanja boli
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Primjer 2: Propisati magistralne vagitorije koje sadrže 200 mg pipemidinske kiseline, a kao
podloga se koristi tvrda masna podloga (Adeps solidus), Propisati deset vagitorija. Lijek se
primjenjuje 1 uveče u rodnicu.(dispenziona metoda)
Rp. Acidi pipemidici 0,2

Adeps solidus ad 3,0 (izrađuju se u propisanoj težini 3-5 g, vidi gore)
Misce fiat vagitorium.
Da ad chartas ceratas.
S. 1 vagitorij uveče staviti u rodnicu
16
Primjer 3:
Rp.Methadoni chloridi suppositorium 0,01
Da tales doses No VI (sex)
S. 2 puta dnevno staviti po 1 čepić u anus.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Primjer 4:
Rp. Dulcolax čepići 0,005
S. Uveče staviti po 1 čepić u anus.
6. ZAVOJNI MATERIJAL
Dobija se od bijelog pamuka i drvnih celuloznih vlakana. U zavojni materijal spadaju:

 Vata
 Gaza
 Zavoji
Vata (lana)
Mora biti prečišćena te iz nje uklonjene biljne masti radi dobre upijajuće moći. Na tržištu se
može naći u originalnim pakovanjima različite težine. Postoje različite vrste vate za različite
namjene:
1. Lana gossypii depurata – prečišćena pamučna vata
2. Lana gossypii depurata sterilis – prečišćena sterilna pamučna vata
3. Lana gossypii depurata pro oculis – prečišćena pamučna vata za oči
4. Lana gossypii depurata pro oculis sterilis – prečišćena sterilna pamučna vata za oči
5. Lana cellulosi ligni regenerata sterilis – sterilna vata od celuloznih vlakana.
Primjer 1: Potrebno je propisati 3 paketića od 50 g pamučne prečišćene vate.
Rp. Lanae gossypii depuratae 3x50,0

D.S. Bijela vata
Gaza (tela)
Rijetko izatkana bijela tkanina čiji 1 cm2 mora imati određeni broj niti i težinu. Izdaju se u
originalnom pakovanju. Postoje različite vrste za različite primjene:
1. Tela gossypii (Tela hydrophila) - hidrofilna gaza od pamuka.
2. Tela gossypii sterilis
3. Tela cellulosi - gaza od celuloznih vlakana
4. Tela cellulosi sterilis
17
Zavoji (fasciae)
Tkanine sa utkanim rubom i sječenim rubom, razne širine i dužine.
Mul zavoj - rijetka hidrofilna tkanina
Kaliko zavoj - gusta tkanina koja služi kao površni zavoj ispod kog se stavlja hidrofilna gaza.
1. Fascia calicutensis cruda - sirovi kaliko zavoj
2. Fascia calicutensis depurata - pročišćeni kaliko zavoj
3. Fascia calicutensis depurata sterilis – sterilan pročišćeni kaliko zavoj
4. Fascia cellulosi – mul zavoj iz viskoznih celuloznih vlakana
5. Fascia cellulosi sterilis - sterilni mul zavoj
6. Fascia gossypii sterilis - sterilan pamučni mul zavoj
7. Fascia gossypii sterilis ad tamponationem - sterilan pamučni mul zavoj za tamponade.
Primjer 2: Treba propisati 3 paketa mul zavoja širine 5 cm a dužine 5 m.
Rp. Fasciae gossypii 5 cm x 5 m

Occlusionem praeformatam No III (tres)
D.S.Zavoj.
7. KALKULACIJE RASTVORA
Tipovi rastvora
Rastvori služe za vanjsku i untrašnju primjenu (dezinfekcija, antisepsa, primjena per os,
infuzije, injekcije). Po potrebi se mogu pripremati i razrjeđivati u zdravstvenim ustanovama i
apotekama. Priređuju se od tableta, čistih lijekova ili koncentrovanih rastvora. Čisti lijekovi
su čvrste ili tekuće supstance:NaCl, NHCO3, borna kiselina, etanol, penicilin kao sterilni
prah. Tablete – solublete služe za pripremanje rastvora za spoljašnju primjenu (Solublettae
Burow). Jačina rastvora se može izraziti u procentima:
 Težinsko-težinski procenti (t/t%) – težina supstance koja se rastvara se poredi sa

ukupnom težinom rastvora.
 Težinsko-volumni (t/v%) – težina supstance koja se rastvara se poredi sa ukupnim
volumenom rastvora.
 Volumno-volumni (v/v%) – volumen supstance koja se rastvara se poredi sa ukupnim
volumenom rastvora.
Jačina rastvora se može izraziti i kao odnos. Npr: 1:500, rastvor sadrži jedan dio materije koja
se rastvara u 500 dijelova ukupnog rastvora.
18
Priređivanje rastvora, čija se jačina izražava u procentima
Ako je rastvarač voda, onda se u praksi za 1 mL vode uzima da je teška 1 g. Na osnovu toga
(t/v) procenat nekog rastvora se priređuje tako da se željeni broj grama rastvara u dovoljno
vode da ukupna težina rastvora bude 100 mL .
Primjer: 15% rastvor lijeka, sadrži 15 g (rastvorenog lijeka) u 100 mL rastvora. =15g
rastvorene supstence+85g vode (ako je u pitanju vodeni rastvor)
Jačine rastvora se najčešće računaju postavljenjem proporcije.

Primjer 1: Priredi 250 mL 4% rastvora borne kiseline.
• U pitanju je t/v %;
• 4% rastvora znači da se 4 g boratne kiseline nalazi u 100 mL, a koliko u 250 mL?
• 4g :100 mL = X g : 250 mL ili 4g:x= 100 mL :250 mL
100 X = 4 x 250
X= 10 g
• Željeni rastvor dobijamo tako da 10 g boratne kiseline razrjedimo vodom do ukupno
250 mL.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Primjer 2: U kom se procentu nalazi aktvna supstanca u rastvoru koji sadrži 30 mL lijeka u
250 mL rastvora? (koja je jačina rastvora)
• 30 mL: 250 mL= x : 100 mL ili 30 ml:x=250 mL:100 mL
250x = 30 x 100 mL
x = 3000/250
X = 12 mL
• 12 mL supstance u 100 mL je 12% rastvor.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Primjer 3: Koliko treba uzeti lijeka da se priredi 8,5 litara 10 % rastvora?
• U 10% rastvoru se nalazi 10 g u 100 mL rastvora.
Koliko je te supstance u 10% rastvoru u 8,5 L?
• 10 g : 100 mL = x : 8 500 mL ili 10 g : x = 100 mL : 8 500 mL
100 mL x = 10 x 8500
X = 85 000 / 100
X = 850 g
• U 10% rastvoru od 8,5 L se nalazi 850 g ratsvorene supstance.
Priređivanje rastvora, čija se jačina izražava odnosom
Kada se jačina rastvora izražava odnosom, onda se supstance i rastvarač izražavaju u mL ili g.
U rastvoru jačine 1:5000, ima 1 g supstance, a vode ukupno do 5000 mL.
19
Primjer 4: Koliko je potrebno uzeti živinog hlorida da bi se priredio 1L rastvora jačine
1:2000.
• 1:2000 je 1 g u 2000 mL rastvora, koliko u 1L?
• 1g :2000 mL = x:1000 mL ili 1g :Xg = 2000 mL:1000 mL
X = 0,5 g
• U rastvoru od 1 L, jačine 1:2000, se nalazi 0,5 g živinog hlorida.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Primjer 5: Koliko lijeka sadrži 100 mL rastvora, jačine 1:1000.
• 1 g se nalazi u 1000 mL, a u 100 mL?
• 1g : 1000 mL= X g :100 L ili 1g:Xg = 1000mL:100mL
X = 0,1 g
• Rastvor jačine 1:1000, sadrži 0,1 g supstance u 100 mL rastvora.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Primjer 6: Izrazi jačinu sljedećih rastvora u procentima?
• Kad se jačina izražava u procentima onda se računa količina lijeka na 100 mL
rastvora!!!!
A) 3:1000 B) 6:100 C) 2:350

3:1000=X:100 6:100=x:100 2:350=x:100
X=300/1000 X=600/100 X=200/350
X=0,3g u 100 mL X=6g u 100 mL X=0,57g u 100 mL
Jačine rastvora su:

0,3% 6% 0,6%
Diluiranje (razrjeđivanje) jakih rastvora
Primjenjuje se aligacioni metod ili “zvjezda”.

Procedura:
a) Izraziti jačine rastvora u procentima
b) Na lijevu stranu kolone u gornjem uglu staviti jačinu (%) rastvora veće koncentracije,
a u donjem dijelu se stavlja jačina (%) rastvarača (ako je u pitanju voda onda je to 0%)
c) U centralno mjesto se stavlja jačina željenog rastvora (%)
d) Dijagonalno se oduzimaju manji od većih brojeva i razlika stavlja na kraju dijagonale.
e) Dobivene razlike predstavljaju broj dijelova za svaku supstancu (jaki rastvor i
rastvarač), koji se mora uzeti da se dobije rastvor željene jačine.
f) Dijelovi se pretvaraju u mililitre ili litre da bi se dobila željena količina rastvora.
20
Primjer 7: Priredi 500 mL 2% rastvora, od 10% rastvora.
10% 2 2 10% rastvora x (50) = 100 ml 10% rastvora
2% 8 vode x (50) = 400 mL vode
0% 8 10 ukupno x (50) = 500 mL rastvora 2%
Primjer 8: Koliko je potrebno uzeti rastvora 1:20, da bi se od njega napravio 1L rastvora 2%

jačine?
1:20 rastvor je 5% rastvor.

1:20 = X:100
2 mL 5% rastvora X (200) = 400 mL 5%
X=5g
u 100 mL ili 5% rastvor 3 mL vode X (200) = 600 mL vode
5 mL X (200) = 1000 mL 2% rastvora

5% 2
2%
0% 3
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Primjer 9: Koliko je potrebno uzeti 95% etanola da bi se napravilo 475 mL etanola 70%?
95% 70 70 mL 95% etanola X (5) = 350 mL 95%
70% 25 mL vode X (5) = 125 mL vode
0% 25 95 mL X (5) = 475 mL 2% rastvora
Metoda svođenja na čistu supstancu
• C1 x V1 = C2 x V2
21
Primjer 10. Koliko je potrebno uzeti 95% etanola da bi se napravilo 475 mL etanola 70%?
95 x X = 70 x 475
X=350 ml 95% etanola + ostatak do 475 ml dodaje se vode
Parenteralno doziranje iz ampula i bočica
Pojedinačna doza lijeka može biti manja od one koja se nalazi u gotovim pakovanjima
(ampule, bočice, suhe supstance). Ako je pojedinačna doza manja od sadržine gotovog
pakovanja, potrebno je tačnim mjerenjem utvrditi količinu lijeka i dati je pacijentu.
Količina lijeka se računa preko proprocije.
Primjer 10: Koliko mL penicilina treba izvaditi iz bočice, koja sadrži 600 000 ij/mL da bi se
dobilo 250 000 ij?
600 000 ij :1 mL= 250 000 ij : X

X = 0,42 mL
U 0,5 mL se nalazi približno 250 000 ij penicilina.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Primjer 11: Iz suhog praha penicilina, koji se nalazi u bočici koja sadrži 5 miliona ij,prirediti
rastvor jačine 500 000 ij/mL.
500 000 ij :1 mL = 5 mil ij : x

x = 10 mL
Dodavanje 10 mL vode za injekcije dobija se rastvor penicilina jačine 500 000 ij /mL.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Primjer 12: Koliko je potrebno uzeti 10% rastvora nekog lijeka da bi ukupno imali 1 g lijeka?
10% rastvor je 10 g u 100 mL rastvora.

10 g : 100 mL = 1 g : X mL
X= 10 mL
U 10 mL 10 % rastvora se nalazi 1 g lijeka.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Primjer 13: Koja je jačina rastvora koji sadrži 1 mg na 1 mL?
• Ako je na 1mL 1 mg
• Onda je na 100 mL 100 mg ili 0,1 g
• 0,1 g na 100 mL je 0,1% jačina rasvora.
Određivanje brzine intravenske infuzije i apliciranje lijekova infuzijom
22
Potrebno je znati broj kapi u 1 mL infuzione tečnosti. Taj broj zavisi od veličine otvora i
promjera “kapaljke”. Neki tipovi opreme za i.v. Infuziju u 1 mL imaju 10 kapi, drugi 60 ili
čak 100 u 1 mL. Broj kapi zavisi i od viskoziteta tečnosti.
Prvo se odredi količina infuzije u mL koju pacijent treba da primi u određenom vremenu,a
zatim broj kapi prema kalibraciji instrumenta.
Primjer 14: Potrebno aplicirati 1200 mL tečnosti u vidu infuzije u roku od 10 sati, a infuzioni
aparat je kalibrisan tako da 15 kapi čini 1 mL, koliko treba davati kapi te infuzije u minuti?
1. Odrediti broj mL na sat: 2. Pretvoriti mL/h u mL/ min: 3. Pretvoriti broj mL u broj kapi:
1200 mL :10 sati= X mL :1 sat 120 mL :60 min = X :1 min 1 mL :15 kapi = 2 mL : X
X = 120 ml/sat X = 2 mL /min X = 30 kapi/ min
8. RASTVORI ZA SPOLJAŠNJU PRIMJENU
Bistre tečnosti priređene otapanjem, a služe za spoljnu primjenu. Mogu da služe za:
 mazanje (litus)
 obloge (fomentum)
 pranje (lotio)
 utrljavanje (infractiones)
 grgljanje (gargarisma)
 ispiranje (irrigatio)
Kao podloga se koristi voda, glicerol, masna neutralna ulja za sluznice. Po potrebi se mogu
izrađivati i sterilno (npr.collyria). Propisuju se kao magistralni, oficinalni i gotovi pripravci,
obično u količini od 100 do 500 g. Pri magistralnom propisivanju treba odabrati pogodan
rastvarač i poznavati terapijsku koncnetraciju lijeka (u %). Često se propisuju u većim
koncentracijama od terapijske, ali se u signaturi onda naznači kako da pacijent razrijedi lijek.
Lijek se izdaje u boci (Da ad vitrum). Rastvori osjetljivi na svjetlost se izdaju u tamnim
bočicama (Da ad vitrum nigrum ili Da ad vitrum fuscum). Pri oficinalnom propisivanju u
ordinaciji se piše oficinalno ime u genitivu te količina rastvora u gramima. U supskrpciji se
navodi samo u čemu se lijek izdaje.
Primjer 1: Propisti magistralni rastvor za dezinfekciju ruku od 100 ml, koji sadrži 0,1%
koncentraciju živinog hlorida.
Rp. Hydrargyri chloridi 0,1

Aquae purificatae ad 100,0
Misce fiat solutio.
Da ad vitrum.
S. Spolja, za dezinfekciju ruku.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
23
Primjer 2: Propisati magistralni rastvor za ispiranje očiju od 300 ml, koji sadrži 3% bornu kis.
Rp. Acidi borici 9,0

Aquae pro injectione ad 300,0
Misce fiat collyrium.
Da ad vitrum.
S. Spolja, za ispiranje očiju.
Primjer 3: Propisati uljani rastvor od 100 ml, koji sadrži salicilnu kiselinu 6 g, i ricinusovo i
maslinovo ulje u jednakim količinama. Lijek služi kod tretmana hiperkeratoza.
Rp. Acidi salicylicum 6,0

Ricini olei
Olivae olei aa ad 100,0
Misce fiat solutio.
Da ad vitrum.
S. Spolja, nanijeti na zadebljale dijelove kože.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Primjer 4: Propisati magistralni rastvor za liječnje akni u količini od 100 mL, koji sadrži 1 g
klindamicina, 10 g propilenglikola, 70 ml razrjeđenog alkohola i rastvorenih u destilovanoj
vodi.
Rp. Clindamycini chloridi 1,0

Propylenglycolum 10,0
Aethanoli diluti 70,0
Aquae destilatae ad 100,0
Misce fiat solutio.
Da ad vitrum.
S. Lijek se nanosi 2 puta dnevno na promjene na koži
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Primjer 5: Propisati oficinalni rastvor formaldeihida od 100 mL.
Rp. Formaldehydi solutionis (3%) 100,0

Da ad vitrum.
S. Spolja, za dezinfekciju ruku.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Primjer 6:
Rp.Stomatidin rastvor
Da lagenam originalem No I (uno)
S. Spolja. 3 puta dnevno ispirati usta sa 1 velikom kašikom rastvora.
Tečni puderi ili vodene paste (Pastae aquosae)

Gusti, tekući, ljekoviti pripravci, namjenjeni za vanjsku upotrebu, nanose se na kožu. Sastoje
se od praškaste faze koja čini 40% i tekuće faze koja čini 60%. Po potrebi se dodaje
24
indiferentni prašak, talk ili cinkov oksid. Izdaju se u bocama sa širokim vratom, u količini od
50 do 100 g. Na kožu se nanose pomoću komadića mekane tkanine ili drvenog štapića.
Takođe, u rastvore za spoljašnju primjenu spadaju kapi i tinkture, ali oni će biti opisani
posebno.
Sprejevi (Aerosola, Spray)

Tekući ljekoviti pripravci. Raspršivač disperguje lijek u obliku magle na određeno mjesto.
Mogu da se udišu se ili da se primjenjuju lokalno na kožu. Propisuju se samo kao gotovi
preparati.
Rp. Ventolin aerosol

S. 1 do 2 inhalacije u razmaku od 5 min (salbutamol, bronhodilatator)
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Rp. Miospray
Da O.P No I (unam)
S. Izvana, prije upotrebe promućkati! 4 puta dnevno nanijeti na oboljelo mjesto (kombinovn
lijek, lokalni analgetik, kod udaraca, uganuća, sportskih povreda, upali mišića)
9. RASTVORI ZA UNUTRAŠNJU PRIMJENU
Primjenjuju se uglavnom Per os (peroralno, kroz usta), ali i inspiracijom (udisanjem), kroz
venu (parenteralno)... Mogu da imaju lokalno i sistemsko dejstvo. Pogodni su za primjenu kod
djece jer djeca najlakše prihvataju lijek u tečnom stanju. Količina propisanog lijeka zavisi od
dužine liječenja i stabilnosti lijeka. Propisuju se od 50 do 300 g, za 2 do 3 dana terapije. Kao
rastvarač koristi se destilovana voda ili neutralno ulje. Kada se primjenjuje per os, lijek se
dozira na kašike što je neprecizno ali praktično.
Kašika Količina
VELIKA KAŠIKA 15 mL
SREDNJA KAŠIKA oko10 mL
MALA KAŠIKA 5 mL
MAGISTRALNO PROPISIVANJE RASTVORA ZA UNUTRAŠNJU PRIMJENU

 Pojedinačna doza lijeka-1 kašika
 Ukupna količina lijeka: broj doza x broj pojedinačnih doza
25
 Korekcija ukusa i mirisa: sirupi u srednjoj koncentraciji 10-20% (Sirupus simplex,
Citri sirupus, Aurantii sirupus) aromatična voda,etarska ulja u kapima (2-4 kapi na
150 g rastvora)
Primjer 1: Propisati magistralni rastvor za per os primjenu koji sadrži salicilat-natrij u PD od

1g, natrij-hidrogenkarbonat u PD od 0,5 g, rastvoreni u destilovanoj vodi. Broj doza je 20.
Količina rastvora je 300 mL. Kao korektor ukusa dodaje se sirup limuna do 20% rastovra.
Lijek se uzima svaka 4 sata po 1 kašiku. Salicilat je antireumatik sa dodatkom protektiva
želuca.
Rp. Natrii salicylatis 20,0 (1g PD x 20)

Natrii hydrogencarbonatis 10,0 (0,5 PD g x 20)
Citri sirupi 60,0 (20% od 300ml)
Aquae destillatae ad 300,0
Misce fiat solutio.
Da ad vitrum.
S. Svaka 4 sata uzeti po 1 kašiku.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Primjer 2: Propisati magistralni rastvor za per os primjenu koji sadrži kalijum citrat u PD
1,5g, vodenog rastvora, u količini od ukupno 10 doza. Sirup limuna se dodaje u jednakoj
količini kao i kalijum. Količina lijeka iznosi 150 mL. Lijek se uzima 3 puta dnevno po 1
kašiku. Indikacija : hipokaliemija
Rp. Kalii citratis (1,5g PD x 10)

Citri sirupi aa 15,0
Aquae destillate ad 150,0
Misce fiat solutio
Da ad vitrum
S. 3 puta dnevno popiti po 1 kašiku.
OFICINALNO PROPISIVANJE RASTVORA ZA UNUTRAŠNJU PRIMJENU

 Naziv lijeka i oblik lijeka u genitivu, ukupna količina lijeka.
 Način izdavanja i upotrebe za pacijenta.
 Propis za izradu u farmakopeji.
Primjer 1: Propisati oficinalni rastvor ribljeg ulja u količini od 300 mL.Lijek se uzima 3 puta
dnevno 1 malu kašiku tokom jela. (Indikacija: prevencija i liječenje rahitisa. Riblje ulje
bogato vitaminima A i D3).
Rp. Jecoris olei 300,0

26
Da ad vitrum
S. 3 puta dnevno popiti po 1 malu kašiku tokom jela
MIKSTURE (Mixturae)
Mješavine tekućih ljekovitih pripravaka ili više tekućina. Mogu da služe i za unutrašnju i za
spoljašnju primjenu. Rastvaraju se u destilovanoj vodi uz dodatak korigensa za ukus. Izdaju
u bocama i doziraju kašikama. U signaturi se uvijek naznači: Prije upotrebe promućkati!
Mogu biti suspenzije ili emulzije.
Suspenzije (Suspensiones medicinales)

Tekući ljekoviti pripravci, za per os primjenu. Sadrže fino usitnjene ljekovite supstance
suspendovane uz dodatak pomoćnih sredstava i korigensa u odgovarajućem vehikulumu. Ne
sadrže lijekove jakog dejstva. Mogu se koristiti i za vanjsku primjenu i pripremanje injekcija.
Dodaju se i stabilizatori supenzije koji sprečavaju taloženje (arapska guma-Gummi arabici).
Propisuju se magistralno, u bočicama sa širokim grlom, i kao gotovi pripravci.
Primjer 1: Propisati magistralnu suspenziju koja sadrži bizmut-subkarbonat u PD 0,5 g, uz

dodatak sirupa limuna i stabilizatora u koncentracijama od 20%. Propisati 20 doza. Količina
suspenzije je 300 mL. Lijek se uzima po 1 kašiku između obroka. (lijek je protektiv sluznice
želuca).
Rp. Bismuti subcarbonatis 10,0

Gummi arabici
Citri sirupi aa 60,0
Aquae destillatae ad 300,0
Misce fiat suspensio
Da ad vitrum collo amplo
S. Prije upotrebe promućkati! Lijek se uzima po 1 kašiku između obroka.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Primjer 2: Propisati Malox suspenziju, jedno originalno pakovanje. Lijek se uzima po 2 male
kašike 1 sat nakon obroka i prije spavanja. (puferski antacid, indikovan kod hiperaciditeta)
Rp. Malox suspenzija

Da lagenam originalem No I (unam)
S. Lijek se uzima po 2 male kašike 1 sat nakon obroka i prije spavanja.
Emulzije (Emulsiones medicinales)
Viskozni, tečni ljekoviti pripravci, za per os. Sadrže dvije tekuće faze koje se međusobno ne
mješaju, ali su homogeno dispergovane. Dvofazni ili višefazni sistemi. Jedna faza je voda ili
vodeni rastvor a druga je ulje, mast ili neki organski rastvarač, ili vosak, smole, balzami.
Emulzije su nestabilne. Emulgatori se dodaju da se dobije stabilan oblik. Emulgator smanjuje
površinsku napetost među dvjema fazama, fiziološki jr indiferentan. Neki emulgatori su:
27
arapska aguma, derivati celuloze, lecitin, agar... Suhe emulzije, nakon izrade se suše da bi
izgubile vodu. Nakon kontakta sa vodom postaju ponovo emulzije. Izdaju se u bočicama sa
širokim grlom. Danas se rijetko propisuju.
SIRUPI (Syrupus)
Tekući slatki ljekoviti pripravci za peroralnu upotrebu, doziraju se na kašike. Mogu biti u
obliku suhih gotovih koncentrata, koji se prije izdavanja prevode u tekući oblik dodavanjem
rastvarača (vehikuluma) - pogodno kod djece. Izdaju se uglavnom kao gotovi lijekovi, rijetko
magistralno. U uputi i na omotu bočice nalazi se podatak o sadržaju ljekovite tvari i o načinu
doziranja.
Primjer 1: (magistralno)
Rp. Althea radix 2,5

Aethanoli concentrati 2,0
Aqae destillatae 40,0
Saccharosi 64,0
Pulvis conversans 0,1
Misce fiat solutio
Da ad vitrum nigrum
S. 4 puta dnevno po 1 kašiku
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Primjer 2: (gotov)
Rp. Paracetamol sirup

S. 3 puta dnevno po 1 malu kašiku (analgetik i antipiretik)
INHALACIJE (Inhalationes)
Tekući ili gasoviti lijekovi, koji se u organizam uvode udisanjem. Rastvori lako isparljivih
aromatskih ili antiseptičkih supstanci, koje se udišu direktno ili su ubačene u vodu. Lokalno
ili sistemsko dejstvo, što zavisi od veličine čestice. Propisuju se magistralno i gotovo.
INJEKCIJE (Injectiones)
Sterilni dozirani pripravci lijekova za parenteralnu primjenu. Mogu da budu u obliku rastvora
ili suspenzija ljekovitih supstanci ili sterilnih krutih lijekova u bočicama i ampulama koji se
rastvaraju ili suspenduju dodavanjem sterilnog ratsvarača (vehikuluma) prije injiciranja. Kao
rastvarač može da služi: Aqua pro injectione, biljna masna ulja, ili sinsteski estri viših masnih
28
kiselina. Injekcije moraju da zadovoljavaju sledeće standarde: sterilnost, apirogenost,
izotoničnost, izojoničnost, pH=5-8, ne smiju sadržati hipotenzivne stvari.
Ampule (Ampullae) su zatamljene staklene bočice, neutralnog ili smeđeg stakla. Sadraže 1 th
dozu, kao rastvor ili suspenzija. Lijekovi koji su nestabilni u rastvoru, pakuju se u ampule ili
bočice sa gumenom kapicom (injectabilia) u obliku sterilnog liofilnog praška (lioampullae).
Prašak se neposredno prije upotrebe rastvara u rastvaraču. Sirete – ampule sa ugrađenom
injekcionom iglom. Injekcije se propisuju kao gotove ili oficinalne, rijetko magistralne.
PROPISIVANJE OFICINALNIH INJEKCIJA

 Ordinatio: naziv i oblik lijeka u genitivu, i količina u gr koju sadrži jedna ampula.
 Subscriptio: Da tales doses (ampullas) No
 Signatura: Suo nomine. Ad manum medici.
Primjer 1: Propisati oficinalne injekcije askorbinske kiseline, koje sadrže 100 mg lijeka.
Deset ampula.
Rp. Acidi ascorbici injectionis 0,1

S. Suo nomine. Ad manum medici.
PROPISIVANJE GOTOVIH INJEKCIJA

 Ordinatio: Naziv i oblik u nominativu,količina u gr ili u mL, a koncentracija u %.
 Ako je lijek kombinovan od više lijekovitih pripravaka onda se količina ne piše, jer
naziv preparata zaštićuje samu kombinaciju.
 Lijekovi biološkog porjekla se izražavaju u i.j. (vitamini, hormoni)
 Subscriptio: Da tales ampullas No
Da scatulam originalem No
 Signatura: Ad manum medici.
 Svi lijekovi u u obliku lio bočice ili ampula koje sadrze liofilizat (lijek u prahu, koji se
rastvara sa vodom za injekcije, prije primjene) se propisuje po istom principu kao i
primjer sa Jugocillin ili Aredia lio bočicama.
Primjer 2: Propisati Jugocillin lio bočice od 800 000 ij, 10 komada.
Rp. Jugocillin lio bočice 800 000 ij

Da tales lagenas (ili doses) No X (decem)
S. Ad manum medici
#
Aquae pro injectione 5,0 (moze i 2,0)
Da tales ampullas No X (decem)
29
S. Ad manum medici
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Primjer 3: Propisati Aredia lio bočice od 80 mg, 5 komada
Rp. Aredia lio bočice 0,08

Da tales lagenas (ili doses) No V (quinque)
S. Ad manum medici
#
Aquae pro injectione 5,0 (moze i 2,0)
Da tales ampullas No V (quinque)
S. Ad manum medici
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Primjer 4: Propisati injekcije Bosaurina, 1 originalno pakovanje (od 5 ampula). (diazepam-
ankisolitik, sedativ, hipnotik).
Rp. Bosaurin ampule

Da scatulam originalem ( a 5 ampullas) No I (unam)
S. Ad manum medici.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Primjer 5: Propisati 1 injekciju Lidokaina 2%-adrenalina. (lokalni anestetik i vazokonstriktor;
stomatologija, ginekologija, ORL
Rp. Lidokain 2% adrenalin ampule

S. Ad manum medici.
INFUZIJE (Infundibilia)
Vodeni rastvori sterilni, bistri, apirogeni, izotonični, primjenjuju se parenteralno. Propisuju se

u kolićini 50-1000 mL. Namjena: Regulišu elektrolitsku ravnotežu, nadokanda izgubljene
tečnosti (opektine, frakture, injfekcije, šok), zamjena za krv, ishrana i aplikacija lijekova.
Apliciraju se intravenski. Pakuju se u staklene boce ili plastične vreće, sa sterilnim sistemom
za aplikaciju. Propisiju se magistralno, oficinalno (rijetko) i kao gotovi preparati. Oficinalne:
Glucosi infundibile 5%, Kalii et natrii chloridii infundibile, Natrii chloridi infundibile....
Primjer 1: (oficinalno)
Rp. Natrii chloridi infundibilis cum glucoso 1000,0
Da ad vitrum sterilisetur
S. Suo nomine. Ad manum medici. (nadoknada tečnosti i elektrolita, ishrana)
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Primjer 2: (gotov)
30
Rp. Fruktoza infuzioni rastvor 10% 500,0
S. Ad manum medici (štiti parenhim jetre, sprečava glukoneogenezu, štedi proteine, ishrana i
nadoknada tečnosti gdje glukoza nije poželjna).
TINKTURE (Tincturae)
Etanolno-vodeni rastvori droga ili etanolno-vodeni rastvori ekstrakata droga. Mogu da budu
jakog i slabog dejstva. Tincturae simplices (1 droga) ili T. compositae (smjesa više droga).
Imaju i vanjsku i unutrašnju upotrebu. T. za unutrašnju upotrebu se doziraju na kapi ili
kašičicu ( na kocku šećera). T. za vanjsku primjenu, mazanje sluznica i kože.
Primjer 1: Oficinalna gorka tinktura od 30 mL. (pobljšava apetit i varenje)
Rp. Amarae tincturae 30,0

Da ad vitrum
S. Pola sata prije jela pola čajne kašike.
10. KAPI (GUTTAE)
Tekući ljekoviti pripravci koji se doziraju na kapi. Rastvori lijekova u vodi, etanolu ili ulju.
Sadrže supstance jakog dejstva. Kapi suspenzije ne smiju sadržati supstance jakog dejstva.
Izdaju se u bočicama za kapanje ili običnim bočicama sa kapaljakom. Jedna doza lijeka =
određeni broj kapi. Veličina kapi zavisi od površinske napetosti tekućine, veličine i oblika
kapaljke. Normalna kapaljka ima tačno definisan otvor. Namjenjene su i za vanjsku i
unutrašnju primjenu.
KAPI ZA VANJSKU PRIMJENU
 Kapi za oči – Oculoguttae

 Kapi za nos – Rhinoguttae
 Kapi za uši – Otoguttae
Izrađuju se u količini od 5-20 g. Aktivna supstanca se propisuje u određenoj koncentraciji.
Izdaju se u bočicama sa pipetom za kapanje (Da ad vitrum cum pipetta ili Da ad vitrum cum
instillatorem). Signatura počinje sa: spolja. Djeluju lokalno.
KAPI ZA OČI (Oculoguttae)
31
Tečni, sterilni ljekoviti pripravci, izotonični sa suzama. Ukapavaju se u konjuktivalnu vrećicu
ili na rožnajču oka. Koriste se u terapijske i dijagnostičke svrhe.Mogu da budu vodeni ili
uljani rastvori. Kod vodenih rastvora rastvarač je sterilna voda (Aqua pro injectione). Ako je
rastvarač ulje, onda mora biti neutralizirano. Izdaju se u bočicama sa ugrađenom kapljkom na
čepu (Da ad vitrum guttatorium).
MAGISTRALNO PROPISIVANJE KAPI ZA OČI

 U ordinaciji se navode u genitivu svi sastojci lijeka i količina.
 Jedna kap za oči sadrži manje od najveće pojedinačne doze.
Primjer 1: Propisati magistralne kapi za oči od 10 mL, koje sadrže pilokarpin hidrohlorid 1%,
bornu kiselinu 2%, rastvorenih u vodi.Lijek se nanosi 3 puta dnevno po 1 kap u svako oko.
Rp. Pilocarpini hydrochloridi 0,1

Acidi borici 0,2
Aquae pro injectione ad 10,0
Misce fiat oculoguttae
Da ad vitrum guttatorium
S. Spolja, 3 puta dnevno po 1 kap u svako oko
OFICINALNO PROPISIVANJE KAPI ZA OČI

 U ordinaciji se navode u genitivu naziv lijeka i količina.
 U subskripciji u čemu lijek da se izda
 Signatura počinje sa: spolja.
Primjer 2: Propisati oficinalne kapi za oči koje sadrže deksametazon-natrij-fosfat, od 10 mL.

Lijek se daje svaka 3-4 sata po 1-2 kapi u bolesno oko.
Rp. Dexamethasonis natrii phosphatis oculoguttarum 10,0

S. Spolja, svaka 3-4 sata po 1-2 kapi u bolesno oko.
PROPISIVANJE GOTOVIH KAPI ZA OČI

 U ordinaciji se napiše zaštićeni naziv lijeka i oblik lijeka u nominativu, i koncentracija
i količina lijeka.
 U subskripciji izdavanje originalnog pakovanja
 signatura počinje sa „spolja“ i sadrži upustvo za upotrebu
Primjer 3: Propisati gotov lijek, kapi za oči, Garamicin od 0,3%.Izdati jedno originalno
pakovanje. Lijek se daje svaka 4 sata 1-2 kapi u konjuktivalnu vrećicu.
Rp. Garamycin kapi za oči 0,3% 10,0

32
S. Spolja, svaka 4 sata 1-2 kapi u oko
KAPI ZA NOS (Rhinoguttae)

Tekući ljekoviti pripravci koji se koriste ukapavanjem u nosnu šupljinu. Ratvor u destilovanoj
vodi, fiziološkoj tečnosti ili sluzno sredstvo. Treba da bude izotoničan sa nosnim sekretom.
Ukapava se 3-5 kapi u svku nosnicu, ostatak se baca. Propisuju se kao magistralni i gotovi
lijekovi.
MAGISTRALNO PROPISIVANJE KAPI ZA NOS

 U ordinaciji nazivi supstanci u genitivu i količina
 U subskripciji način izrade i izdavanja
 signatura počinje sa „Spolja“.
Primjer 1: Propisati magistralne kapi za nos od 10 mL, koje sadrže 0,25% efedrin hlorida
rastvorenog u fiziološkoj tečnosti NaCl. Lijek se daje svakih 6 sati po 2 kapi. (Indikcija:
sinusitis, rinitis)
Rp. Effedrini chloridi 0,025

Natrii chloridi 0,9% ad 10,0
Misce fiat rhinoguttae
Da ad vitrum nigrum cum instillatorem
S. Spolja, svakih 6 sati po 2 kapi u svaku nosnicu.
PROPISIVANJE GOTOVIH KAPI ZA NOS

i količina lijeka.
Primjer 2: Propisati gotov lijek, kapi za nos, Reukap od 1%, 10 mL Izdati jedno originalno
pakovanje. Lijek se daje svaka 4 sata 1-2 kapi u nosnu šupljinu.
Rp. Reukap kapi za nos 1% 10,0

Da lagenam originalem No 1 (unam)
S. Spolja, svaka 4 sata 1-2 kapi u oko.
33
KAPI ZA UHO Otoguttae
Tekući ljekoviti pripravci, namjenjeni za ukapavanje u ušni kanal. Rastvor u destilovanoj
vodi, etanol, masna ulja. Propisuju se u količini do 10 mL. U bolesno uho se ukapava 4-5
kapi, iste tjelesne T.
MAGISTRALNO PROPISIVANJE KAPI ZA UHO

 isti princip kao i kod predhodno navedenih kapi
Primjer 1: Propisati magistralne kapi za uho od 10 mL, koje sadrže salicilnu kiselinu 1%,
rastvorenu u razrjeđenom etnolu. Lijek se nanosi 2 puta dnevno po 4-5 kapi u bolesno
uho.(kiselost kože, otomikoze, furunkul)
Rp. Acidi salicylici 0,1

Aethanoli diluti ad 10,0
Misce fiat otoguttae
Da ad vitrum cum instillatorem
S. Spolja, svakih 12 sati po 4-5 kapi u bol.
PROPISIVANJE GOTOVIH KAPI ZA UHO

i količina lijeka.
Primjer 2:
Rp. Otomycin kapi za uho 10,0
S. Spolja, svaka 8 sati 4-5 kapi u uho. (Antimikrobna terapija i prevencija infekcije srednjeg
uha)
KAPI ZA ZUBE (Guttae dentales)

Nanose se na komadiću vate u šupljinu zuba. Propisuju se kao gotovi lijekovi, u količini 5-10
mL.
Primjer 1:
Rp. Dentinox kapi za zube
34
S. Spolja, 2-3 kapi staviti na čist komad vate i premazati desni i mjesto nicanja zuba(bezbolno
nicanje zuba, sprečava nadražaj usne šupljine)
KAPI ZA UNUTRAŠNJU PRIMJENU
Lijekovi vrlo tačnog doziranja. Rastvarač: destilovana voda, etanol, aromatične vode. Izdaju
se u bočicama za kapanje (Da ad vitrum guttatorium) ili u bočicama sa ugrađenom kapaljkom
(Da ad vitrum cum instillatorem). Terapijska doza lijeka koji se propisuje u tom obliku mora
biti sadržana u broju kapi koju ljekar propisuje pacijentu. Vodeni rastvori se obično propisuju
tako da pojedinačna doza bude do 10 kapi (zbog lakšeg brojanja od 3-10 kapi se precizno
broji).
MAGISTRALNO PROPISIVANJE KAPI ZA UNUTRAŠNJU UPOTREBU

 Količina aktivne supstance = pojedinačna doza x broj doza u tretmanu
Broj kapi u PD x broj doza u tretmanu
 Količina vehikuluma (rastvarača) = 20 (ako je vodeni rastvor)
Primjer 1: Propisati magistralne kapi za unutrašnju upotrebu koje sadrže kodein fosfat u PD
0,03. Propisati 20 doza. Jedna doza se nalazi u 10 kapi. Rastvarač je dest. voda. (antitusik)
Rp. Codeini phosphatis 0,6 (0,03 x 20)

Aquae destillatae ad 10,0 (10 x 20/20)
Misce fiat solutio
Da vitrum guttatorium
S. Lijek se uzima na 8 sati po 10 kapi u čaši vode.
OFICINALNO PROPISIVANJE KAPI ZA UNUTRAŠNJU UPOTREBU

 Prema opštem propisivanju oficinalnih lijekova.
Primjer 2: Propisati oficinalne kapi za unutrašnju upotrebu, digoksina od 10 mL. Lijek se daje
1 put po 15 kapi u čaši vode. (srčana insuficijencija)
Rp. Digoxini guttarum 10,0

S. Jednom dnevno put po 15 kapi u čaši vode.
35
PROPISIVANJE GOTOVIH KAPI ZA UNUTRAŠNJU UPOTREBU
Primjer 3: Propisati gotove kapi Plivit D3, jedno oroginalno pakovanje. Lijek se uzima po 2
kapi sa malo čaja. ( 1 mL= 4000 ij, Vitamin D)
Rp. Plivit D3 guttae

S. Lijek se uzima po 2 kapi sa malo čaja.
11. KLIZME (CLYSMATA)
Klizme su tekući ljekoviti pripravci namijenjeni za rektalnu aplikaciju pomoću irigatora ili
brizgalice. Mogu da imaju lokalni ili sistemski efekat.
Ljekovite klizme (clysmata medicata)

Koriste se kad je nemoguće peroralno davanje lijeka ili se želi zaobići sistem portne vene, a
treba postići opšte djelovanje lijeka. Apsorpcija je sporija i neredovna, te se daju veće doze.
Prije aplikacije ljekovite klizme, pacijentu treba dati 1 sat ranije klizmu za čišćenje. Klizmu
prije apliciranja treba zagrijati do temperature tijela. U sastav klizme osim lijeka ulazi i
sluzava materija u 10% koncentraciji radi smanjenja podražaja sluznice. Izradjuju se
magistralno, oficinalno i kao gotovi lijekovi. Kao podloga se obično koristi aqua purificatae.
U važećoj farmakopeji nema naziva za klizmu u spisku ljekovitih pripravaka pa se propisuju
kao rastvori. 50-100 g odrasli; djeca 3-5 g (mikroklizma).
 SALOFALK (mesalazin) rektalna suspenzija (Crohnova bolest, ulcerozni kolitis)
 DIAZEPAM-klizma - febrilne konvulzije ili epilepsija. Lijek izbora je diazepam, ili
intravenozno, polako 0,2 mg/kg. Ukoliko je to otežano tada dajemo klizmu.
Diazepam klizma a 5 mg, odnosno 10 mg ili čepići rektalno 5 mg ili 10 mg, ovisno o
dobi i tjelesnoj masi djeteta.
Primjer 1: Propisati magistralno klizmu od 100 mL, koje kao akt. supst. sadrži hloral hidrat u
količini od 1 g, a kao vehikulum pročišćenu vodu.
Rp. Chloralhydrati 1,0

Gummi arabici 10,0
Aquae purificatae ad 100,0
Misce fiat solutio.
Da ad vitrum nigrum.
S. Cum formula. Ad manum medici.Clysmata medicinales.
36
Hranjive klizme (clysmata nutrientia)
Danas se rijetko primjenjuju, i uglavnom su zamijenjene intravenskim rastvorima. Voda,
fiziološki rastvor, glukoza, amino kiseline. 50 do 150 g odjednom ili kap po kap. Prije
primjene obavezno je dati klizmu za čišćenje.
Klizme za čišćenje (clysmata evacuantia)

Obilne i daju se u količini od 200 do 500 g. Velika količina tečnosti stimuliše crijevnu
peristaltiku. Blagi rastvor glicerola ili sapuna ili se u vodu doda 1 mala kašika ulja i mala
kašika soli. Mikroklizme u pedijatriji.
12. LJEKOVITE MASTI (Unguenta)
Polukruti ljekoviti pripravci za vanjsku primjenu. Namjenjeni za liječenje i zaštitu kože,

sluznica i rana. Sadrže ljekovite supstance koje su otopljene, suspendovane ili emulgovane u
prikladnoj podlozi. Izbor podloge se prilagodi mjestu aplikacije i načinu dejstva lijeka,
podnošljivosti lijeka, i topljivosti. Podloga može sadržati emulgatore i stabilizatore u
količinama koje su fiziološki indiferentne. Djelovanje i upotreba masti veoma zavisi od
podloge. Dobra podloga ima sljedeće osobine:
 Na sobnoj temp je u polukrutom stanju, a na temp kože omekša
 Ne nadražuje lokalno
 Stabilna u toku stajanja, kao i pod dejstvom svjetlosti
 Može primiti u sebe veću količinu tečnosti
Podloge služe za zaštitu kože, omekšavanje ili imaju farmakološko dejstvo. Izrađuju se kao
magistralni, oficinalni i gotovi preparati, u količini od 5 do 200 g Zavisno od mjesta aplikacije
i frekvencije apliciranja.
Oficinalne podloge (biljnog, životinjskog i mineralnog porjekla)

 Cera alba, Cera lane, Vaselinum flavum, V. album, Gliceroli unguentum, Excipiens ad
unguenta, Exc. ad unguenta antibiotica....
MAGISTRALNO PROPISIVANJE MASTI
 Ordinatio: nazivi aktivnih supstanci i podloga u genitivu, i njihove količine.
 Subscriptio: Misce fiat unguentum, Da ad ollam (izdaj u teglici) ili Da ad tubam
(izdaj u tubi)
 Signatura: Spolja,..
37
Primjer 1: Propisati magistralnu mast od 50 g, koja sadrži riblje ulje i cinkov oksid u 10 %
konc, a podloga je žuti vazelin. (opekotine)
Rp. Jecoris olei

Zinci oxidi aa 5,0
Vaselini flavi ad 50,0
Misce fiat unguentum
Da ad ollam
S. Spolja, mazati oboljelo mjesto.
PROPISIVANJE OFICINALNIH MASTI

 Ordinatio: naziv i oblik u genitivu, količina i željena koncentracija.
 Subscriptio: Da da ollam ili tubam
 Signatura: Spolja, ..
 Oficinalne su sljedeće masti: Acidi borici unguentum, Cortisoloni unguentum,
Cortisolonis acetatis unguentum, Zinci oxidi unguentum..
Primjer 2:
Rp. Acidi borici unguenti 50, 0
Da ad ollam
S. Spolja, mazati oboljelo mjesto
PROPISIVANJE GOTOVIH MASTI

 Izdaju se u originalnoj tubi, a propisuju kao ostali gotovi lijekovi.
Primjer 3:
Rp. Synopen mast
Da tubam originalem No I (unam)
S. Spolja, 3 puta dnevno mazati oboljelo mjesto (antihistaminik hlorpiramin, antipriričko
dejstvo, lokalno anestetički)
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Primjer 4:
Rp. Xyloproct mast
Da tubas originalem NII (duas) Neccesse est!
S. Spolja, 2 puta dnevno mazati oboljelo mjesto (antihemoroidalna mast, kombinovan lijek,
analgetsko, antiinflamatorno antiseptičko dejstvo u anorektalnoj regiji)
Kreme (Cremor)
Mekana konzistencija, emulzija vode u stearatskoj osnovi ili dr. Odstranjuju se lako sa kože
mlakom vodom. Subakutne dermatoze, kao gotovi preparati.
Gelovi (Gelée)
38
Prozirni, koloidni pripravci, mekane konzistencije, hlade. Nanose se na kožu, sluznice,
kapilicijum bez prehodnog grijanja, lako se odstranjuju vodom. Lijek u podlozi od želatina,
glicerol i voda uz konzervans. Propisuju se kao gotovi, rijetko magistralno.
Primjer 1:
Rp. Calgel gel
Da O.P. No I (unam)
S. Spolja, nježno utrljati vrhom prstna na bolno mjesto desni
Masti za oči (Oculenta)

Sterilni ljekoviti pripravci koji se apliciraju na konjuktivalnu vrećicu ili rubove očnog kapka.
Tope se na tjelesnoj temp, ostalo kao i predhodno navedeno za masti. Kao podloga koristi se
Excipiens ad oculenta ili za antimikrobne masti Excipiens ad unguenta antibiotica. Posebna
pažnaj se mora obratiti na mješanje podloge i lijeka! (Misce exactissime fiat unguentum)
Magistralne, oficinalne i gotove masti za oči od 5-10 g. Izdaju se sa staklenim štapićem (Da
ad ollam cum bacillo vitreo).
MAGISTRALNO PROPISIVANJE MASTI ZA OČI

 Ordnatio: nazivi lijeka i podloge u genitivu i količine.
 Subscriptio: Misce fiat oculentum, Da da vitrum cum bacillo vitreo
 Signatura: Spolja
Primjer 1:
Rp. Acidi borici 0,3
Excipientis ad oculenta ad 10,0
Misce fiat oculentum
Da da vitrum cum bacillo vitreo
S, spolja, 2 puta dnevno na oboljelo oko (3% borna kiselina u oftalmologiji kao antiseptik,
konjuktivitis)
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Primjer 2:
Rp. Tetracyclini chloridi 0,1
Excipiens ad unguenta antibiotica ad 10,0
M.D.S, Spolja 3 puta dnevno mazati oko. (loklani antibiotik u oftalmologiji)
OFICINALNO PROPISIVANJE MASTI ZA OČI

 Ordinatio: naziv i oblik u genitivu i količina lijeka.
 Subscriptio: u čemu izdati lijek.
Primjer 3:
Rp. Cortisolonis acetatis oculenti 10, 0
39
Da ad olam cum bacillo vitreo
S. Spolja, 4 puta dnevno mazati oko. (indikacija konjuktivitis)
PROPISIVANJE GOTOVIH MASTI ZA OČI

 Gotovi preparati se izdaju u originalnoj tubi, a propisiju prema opštem pravilu za
gotove preparate
Primjer 4:
Rp. Aclovir mast za oči 3%
S. Spolja, svaka 4 sata na donji rub kapka 1 cm masti. (aciklovir, selektivan virusostatik kod
Herpes simplex tip 1 i 2, variccella zoster)
13. LIJEKOVI U TRUDONOĆI
Mehanizmi teratogeneze
Postoje tri faze fetalnog razvoja kod sisara:

 Stvaranje blastociste;
 Organogeneza;
 Histogeneza i funkcionalno sazrijevanje.
Dioba ćelije je najvažniji proces koji se dešava tokom formiranja blastociste. U ovoj fazi
lijekovi mogu da izazovu smrt embriona. Ako embrion preživi njegov dalji razvoj, ne mora da
bude poremećen, iako etanol može da utiče na razvoj u ovoj vrlo ranoj fazi.
Tokom organogeneze, koja se odvija između 17. i 60. dana, lijekovi mogu da izazovu velika
strukturna oštećenja. Strukturno oblikovanje embriona odvija se utvrđenim redoslijedom: oči i
mozak, skelet i ekstremiteti, srce i glavni krvni sudovi, urogenitalni sistem. Tip stvorene
malformacije, prema tome, zavisi od perioda izlaganja teratogenu. Ćelijski mehanizmi kojima
teratogene supstance izazivaju efekte nisu sasvim poznati. Izgleda da je oštećenje DNK
značajno, ali to sigurno nije i jedini faktor. Kontrola morfogeneze je slabo objašnjena; derivati
vitamina A (retinoidi) utiču na ovaj proces i predstavljaju snažne teratogene. Među poznate
teratogene takođe se svrstavaju neki lijekovi (npr. metotreksat i fenitoin) koji ne reaguju
direktno sa DNK, već koji inhibiraju njenu sintezu uticajem na metabolizam folata . Davanje
folata tokom trudnoće smanjuje frekvenciju i spontanih i lijekovima izazvanih malformacija,
a posebno poremećaja neuralnog tubusa.
40
U završnoj fazi histogeneze i funkcionalnog sazrijevanja, fetus zavisi od odgovarajućeg
snabdijevanja hranljivim materijama, pa razvoj regulišu razni hormoni. Izlaganje ženskog
fetusa androgenima u ovoj fazi može da izazove maskulinizaciju. Pedesetih godina prošlog
vijeka, stilbestrol je često (neosnovano) davan trudnicama koje su imale više spontanih
pobačaja, a izazivao je displaziju vagine novorođenčadi i povećanu incidencu karcinoma
vagine kod djevojaka u periodu adolescencije. Smatra se da je angiotenzin značajan u
kasnijim fazama razvoja ploda i za funkciju bubrega kod fetusa, pa ACE inhibitori i
antagonisti angiotenzinskih receptora („sartani“) izazivaju oligohidramniozu i oštećenje
bubrega ako se primjeni u kasnijoj fazi trudnoće.
Decenijama se smatralo da placenta služi kao barijera koja štiti fetus od neželjenih efekata
lijekova. Talidomidska katastrofa je drastično promijenila ovo shvatanje. Većina poznatih
humanih teratogena su ipak povezani sa mnogo nižim stepenom malformacija i sindromi koje
oni uzrokuju nisu uvijek tako patognomonični, što otežava utvrđivanje uzročno-posljedične
veze između lijeka i štetnog efekta. 35 godina poslije prepoznavanja embriopatije povezane sa
talidomidom, za manje od 30 lijekova je dokazano da su teratogeni kod ljudi kada se
upotrebljavaju u klinički efektivnim dozama, a još manji broj je trenutno u kliničkoj upotrebi.
Za mnoge druge često upotrebljavane lijekove, uključujući salicilate, glukokortikoide, i
spermicide za koje se ranije vjerovalo da su teratogeni, utvrđeno je da su sigurni, u kasnijim,
većim i bolje kontrolisanim studijama.
Tabela Lijekovi sa dokazanim teratogenim efektima kod ljudi
Lijek Teratogeni efekti
Aminopterin†, metotreksat CNS i malformacije udova
Produžena renalna insuficijencija u novorođenčeta,

Inhibitori angiotenzin-konvertujućeg enzima usporeno okoštavanje lobanje, disgeneza renalnih
tubula
Antiholinergički lijekovi Mekonijumski ileus kod novorođenčeta
Antitireoidni lijekovi (propiltiouracil i metimazol) Gušavost i hipotireoidizam kod fetusa i

novorođenčeta, aplasia cutis (zbog primjene
metimazola)
Karbamazepin Defekti neuralne tube
Ciklofosfamid CNS malformacije, sekundarni kancer
Danazol i drugi androgeni lijekovi Maskulinizacija ženskih fetusa
Dietilstilbestrol† Vaginalni karcinom i drugi genitourinarni efekti kod

ženskog i muškog potomstva
Hipoglikemijski lijekovi Hipoglikemija novorođenčeta
Litijum Ebstein-ova anomalija
Misoprostol Moebius sekvenca
41
Nesteroidni antiinflamatorni lijekovi Konstrikcija ductus arteriosus‡, nekrotizirajući
enterokolitis
Parametadion† CNS defekti i defekti na licu
Fenitoin Zaostajanje u rastu, mentalna retardacija
Psihoaktivni lijekovi (npr. barbiturati, opioidi i Apstinencijalni sindrom novorođenčeta kada je lijek
benzodiazepini) uziman u kasnoj trudnoći
Sistemski retiniodi (izotretinoin i etretinat) CNS, kraniofacijalni, kardiovaskularni, i drugi

defekti
Tetraciklini Anomalije zubi i kostiju
Talidomid Fokomelija, defekti unutrašnjih organa
Trimetadion† CNS defekti i defekti na licu
Valproinska kiselina Defekti neuralne tube
Varfarin Defekti skeleta i CNS-a, Dandy-Walker sindrom
Osim lijekova, mnoge bolesti majke same po sebi povećavaju rizike za fetus, npr. trudne žene
sa hipertenzijom ili kancerom će vjerovatnije imati odojčad sa intrauterinom retardacijom
rasta, a trudne žene sa epilepsijom ili dijabetesom će vjerovatnije imati odojčad sa
malformacijama. Pri svakom pokušaju da se utvrdi uloga izloženosti fetusa lijekovima mora
se obratiti pažnja i na dodatni rizik koji potiče od majčinog osnovnog oboljenja.
Teratogeni / potencijalno teraogeni lijekovi
Od nekoliko hiljada lijekova dostupnih za propisivanje samo oko 20 lijekova ili grupa
lijekova su „univerzalno priznati kao humani teratogeni“.
Inhibitori angiotenzin-konvertujućeg enzima (ACE)

ACE inhibitori su kontraindikovani tokom trudnoće, posebno tokom drugog i trećeg trimestra.
Primjena je povezana sa oštećenjem bubrega, sa usporenim okoštavanjem lobanje,
oligohidramniozom, i zakasnelim intra-uterinim rastom. Oštećenje fetusa može biti
posredovano hipotenzijom prouzrokovanom lijekom prije nego direktnim dejstvom lijeka.
Antagonist angiotenzin II receptora, koji su od nedavno u upotrebi, pokazali su slične efekte
kao i inhibitori ACE; stoga je i njihova upotreba kontraindikovana tokom trudnoće. Trenutno,
lijek izbora za hipertenziju tokom trudnoće je alfa-metildopa. Lijekovi drugog izbora bi
trebali biti β-blokatori ili blokatori kalcijumskih kanala.
Antibiotici
 Aminoglikozidi
Mogu prouzrokovati gluvoću. Takav efekat su naročito pokazali streptomicin i kanamicin.
42
 Tetraciklini
Kontraindikovani tokom drugog i trećeg trimestra zbog mogućeg uticaja na normalan proces
razvoja zuba, kao i deponovanja u kostima tokom procesa rasta. Ovi antibiotici dovode do
žućkasto-smeđe ili sivkasto smeđe prebojenosti zuba. U zavisnosti od doze i perioda
ekspozicije; oni mogu prouzrokovati smanjenje rasta kostiju u 40% slučajeva, većinom fibule.
Primjena tetraciklin intravenskim putem može dovesti do hepatičke nekroze.
 Hinoloni
Hinolone bi trebalo izbjegavati tokom trudnoće zbog dokazane artropatije u studijama na
životinjama. Prema FDA klasifikaciji spadaju u Kategoriju C. Nema odgovarajućih i dobro
kontrolisanih studija na trudnim ženama. Stručni pregled objavljenih podataka o iskustvima sa
ciprofloksacinom tokom trudnoće od strane Sistema za informisanje o teratogenosti daje
zaključak da je malo vjerovatno da terapijske doze tokom trudnoće predstavljaju znatan
teratogeni rizik (količina i kvalitet podataka-dobar), ali podaci nisu dovoljni da se navede da
rizika nema. Ciprofloksacin ne bi trebao biti upotrijebljen osim ako potencijalna korist
opravdava potencijalni rizik i za fetus i za majku.
Antibiotici prvog izbora tokom trudnoće su penicilin i njegovi derivati. Kao alternative, mogu
biti upotrijebljeni makrolidi i cefalosporini.
Antiepileptici
Žene sa epilepsijom imaju dva ili tri puta veći rizik od kongenitalnih anomalija djece u
odnosu na normalnu populaciju. Međutim, izgleda da je procenat malformacija veći kod žena
koje su na terapiji nego kod onih koje nisu na terapiji.
Najviša stopa kongenitalnih malformacija je kod primjene valproata i fenitoina.
Karbamazepin, fenobarbiton i lamotrigin imaju nešto nižu stopu kongenitalnih malformacija.
Rizik je veći u slučajevima politerapije. Monoterapija fenobarbitonom u odnosu na druge
antiepileptike – niži rizik od kongenitalnih malformacija. Postoje dokazi o povezanosti
upotrebe barbiturata tokom trudnoće sa kardiovaskularnim oštećenjima i dugotrajnim
negativnim efektima na kognitivne funkcije djece.
Povezanost upotrebe valproinske kiseline sa pojavom spine bifide bila je poznata već 1980.
godine i bila je potvrđena u godinama koje su slijedile u velikom broju slučaj-kontrola i
kohortnih studija. Procijenjeno je da je incidenca ovog tipa malformacije nakon terapije
valproinskom kiselinom između 1 i 1,5%. Ispitivanja pokazuju da je valproinska kiselina
veoma specifičan teratogen. U stvari, druge malformacije koje se često javljaju kao što su
kardiopatije i rascjepi usne i nepca, mogu biti pruzrokovani samom epilepsijom, ili drugim
antikonvulzivima.
Novorođenčad majki koje su tokom trudnoće uzimale karbamazepin, a posebno tokom prvog
trimestra, imale su veći rizik, prvenstveno defekata neuralne tube (0.6-1.7%). Štaviše, čini se
da karbamazepin prouzrokuje određene manje anomalije i zaostajanje u razvoju. Kad se
valproinska kiselina i karbamazepin koriste u terapiji psihijatrijskih oboljenja, strogo je
preporučeno da se u periodu prije začeća zamijene lijekovima koji su manje štetni i
podjednako efikasni
43
Difenilhidantoin sindrom se javlja u 5–10% beba čije su majke na terapiji ovim lijekom
tokom trudnoće. Ovaj sindrom uključuje hipertelorizam, hipoplazija nazalne kosti, distalnih
falangi na prstima i nokatne ploče.
Zapažen je manji porast rizika za neuroblastom i druge neoplazme u novorođenčadi čije su
majke uzimale ovu supstancu tokom embrionalne faze.
Sve žene sa epilepsijom koje su u reproduktivnom periodu treba da uzimaju suplemente folne
kiseline (5 mg /dnevno) tri mjeseca prije začeća pa do kraja prvog trimestra. Poznato je da
folna kiselina ispoljava protektivno djelovanje na defekte neuralne tube, stoga je njena
upotreba više nego opravdana s obzirom na specifične teratogene efekte antiepileptika.
Razvoj i zatvaranje neuralne tube se normalno završava kroz 28 dana nakon začeća. Kod žena
sa epilepsijom koje namjeravaju da zatrudne i koje nisu imale napade najmanje dvije godine,
trebalo bi uzeti u razmatranje postepeno povlačenje terapije najmanje tri mjeseca prije začeća.
Tamo gdje je neophodna neprekidna primjena lijekova, bilo bi korisno upotrebljavati najnižu
efikasnu dozu samo jednog antiepileptika.
Benzodiazepini
Primjena benzodiazepina tokom prvog trimestra može biti povezana sa malim povećanjem
rizika od rascjepa usne i nepca, dok njihova upotreba u kasnoj trudnoći (pred porođaj) može
dovesti do apneje, hipotonije, hipotermije i neonatalnog apstinencijalnog sindroma sa
znakovima i simptomima neuromuskularne ekscitabilnosti. Kada je upotreba benzodiazepina
tokom trudnoće opravdana zbog kliničkog stanja pacijentkinje, bolje je upotrebljavati one sa
najkraćim polu-životom, podijeljene u dvije ili više dnevnih doza. Bilo bi poželjno prekinuti
njihovo davanje, kada je moguće, najmanje dvije nedjelje prije porođaja.
Glukokortikoidi
Glukokortikoidi se smatraju Kategorijom B lijekova. Oni se mogu upotrebljavati za liječenje
reumatskih i brojnih drugih oboljenja kod trudnica. Izbor glukokortikoida je značajan u
zavisnosti od toga da li treba biti liječena majka ili fetus.
Hidrokortizon i kortizon prolaze placentu, ali 11β-dehidrogenaza, enzim placente, konvertuje
hidrokortizon u kortizon, koji je biološki neaktivan; stoga, ukoliko je steroidni tretman
neophodan za majku, treba izabrati hidrokortizon, kortizon, ili prednizon.
Deksametazon i betametazon prolaze placentu sa sličnom majčinom i fetalnom
koncentracijom i stoga se smatraju rizikom Kategorije C. Ukoliko fetus zahtijeva steroidni
tretman, kao u respiratornom distres sindromu, deksametazon ili betametazon su lijekovi
izbora.
Iako se steroidi smatraju bezbjednim u trudnoći, moguća su neka neželjena dejstva. Meta-
analizom je pronađen povećan rizik od rascjepa usne nakon izlaganja kortikosteroidima u
toku prvog trimestra. Autori preporučuju izbjegavanje visokih doza prednizona (1-2 mg /kg
/dan) u prvom trimestru trudnoće dok se ne formira „tvrdo nepce“. Prednizon, u dozi 5 do 10
mg /dan upotrebljavan u produženom periodu može povećati učestalost trudničkog dijabetesa,
hipertenzije, retencije natrijuma, edema, preuranjenog pucanja membrane, i osteoporoze.
Pacijenti sa sistemskim lupusom eritematozusom (SLE) tretirani sa malim dozama prednizona
44
od 10 mg svakog dana nisu imali za posljedicu povećanje defekta na rođenju ili intrauterinog
zaostajanja u rastu. Ukoliko je pacijente neophodno održavati na hroničnim dozama steroida,
treba takođe davati kalcijum sa vitaminom D. Koncentracije prednizona i prednizolona u
mlijeku su niske i oni spadaju u bezbjedne lijekove tokom dojenja. Kod doza viših od 20 mg
prednizolona jednom ili dva puta dnevno, neki autori preporučuju dojenje 4 sata poslije
posljednje doze kortikosteroida da bi se minimizirala izloženost odojčeta lijeku.
Hemoterapija
Antineoplastični lijekovi su opasni za fetus zbog svog izrazitog efekta na ćelije u aktivnoj
proliferaciji. Njihova upotreba tokom prvog trimestra je povezana sa rizikom od pobačaja i
kongenitalnih malformacija (14-17%). Kada je moguće, hemoterapiju bi trebalo odložiti dok
ne prođe prvi trimestar. Mnoge studije su pokazale da ovakav pristup ne utiče na
PROGNOZU kod majke.
Kumarinski derivati
Upotreba oralnih antikoagulanasa tokom trudnoće povezana je sa zaostajanjem u intra-
uterinom rastu, abortusom, psihomotornim deficitom, hipotonijom, konvulzijama, nazalnom
hipoplazijom, defektima u kalcifikaciji epifiza, chondrodysplasia punctata, poremećajima
vida, CNS-a i hemoragijama. Rizik je veći tokom prvog trimestra, otprilike 10%, sa kritičnim
periodom između 6-te i 9-te nedjelje. Procijenjeno je da je rizik upotrebe tokom drugog i
trećeg trimestra oko 3–5%. Kad god je antikoagulantna terapija neophodna tokom trudnoće,
najbolji terapijski režim se sastoji od upotrebe heparina u ranoj trudnoći, do 16-te nedjelje, i
onda oralni antikoagulansi do 36-te nedjelje, i na kraju vraćanje na heparin do porođaja.
Dietilstilbestrol
Različite studije ukazuju da je čist ćelijski adenokarcinom vagine ili cerviksa uterusa povezan
sa intra-uterinom ekspozicijom dietilstilbestrolu. Najmanje 25% žena čije su majke bile
izložene ovom sintetskom estrogenu tokom prvog trimestra trudnoće imale su anomalije
reproduktivnih organa, od vaginalne adenoze, do malformacija cerviksa, vagine i septe
uterusa, kao i jajovoda. Anomalije na reproduktivnim organima muškaraca takođe su
zapažene kod muške djece čije su majke bile izložene ovom lijeku tokom trudnoće.
Ergotamin (visoke doze)

Različite studije sprovedene sa velikim brojem slučajeva nisu pokazale povećanje rizika za
malformacije kod beba čije su majke uzimale ergotamin tokom trudnoće. Sumnju je izazvao
niz izvještaja slučaja koji su opisivali malformacije koje se mogu pripisati hipovaskularizaciji,
kao što je intestinalna atrezija, cerebralna atrofija, i multipla artrogripoza. Ova oštećenja su, u
stvari, u skladu sa vazokonstrikcijskim efektima lijeka i slična su oštećenjima izazvanim na
životinjskim modelima. Mogući teratogeni efekat bi stoga mogao biti povezan sa dozom i
toksičnošću kod majke.
45
Nesteroidni antiinflamatorni lijekovi
Upotreba nesteroidnih antiinflamatornih lijekova tokom drugog i trećeg trimestra je povezana
sa oligohidramniozom i anurijom i, pred porođaj, preranim zatvaranjem Botallo-vog kanala
(ducts arteriosus), sa kasnijim razvojem plućne hipertenzije, intrakranijalnim krvarenjem i
nekrotizirajućim enterokolitisom. Prema FDA klasifikaciji, NSAIL spadaju u kategoriju B
lijekova a COX-2 inhibitori u kategoriju C. Ukoliko se NSAIL /COX-2 inhibitori uzimaju
tokom trudnoće, njihova upotreba treba biti obustavljena 6-8 nedjelja prije porođaja, najbolje
u 32 nedjelji. Tokom trudnoće lijek izbora za analgeziju, antiinflamatorno i antipiretičko
djelovanje je paracetamol.
Jodidi i jod
Ekspozicija tokom trudnoće prekomjernim količinama jodida, koja bi se mogla dogoditi u
slučajevima hronične upotrebe nekih ekspektoranasa ili topikalnih dezinficijenasa izaziva
gušavost i hipotireoidizam u novorođenčeta, čak u vrlo jakim formama. Oštećenje tireoidee
fetusa je moguće samo od 10-te nedjelje trudnoće. Stoga, ekspoziciju prije 10-te nedjelje ne
treba smatrati opasnom pošto ne postoji preuzimanje joda u tiroideu. Polu-život joda koji se
upotrebljava u dijagnostičkim i terapijskim procedurama je osam dana. Doze koje se
normalno upotrebljavaju u dijagnostičkim procedurama teško da bi mogle prouzrokovati
oštećenje radijacijom zbog toga što oni pruzrokuju mnogo niže ekspozicije embriona nego što
je nivo koji se smatra opasnim. Međutim, terapijske doze mogu prouzrokovati veće rizike za
abortus, malformacije, ablaciju tiroidee kod fetusa, kao i mentalnu retardaciju i neplazme,
prije svega leukemiju.
Litijum
Upotreba litijuma tokom trudnoće je povezana sa povećanjem rizika od kardiovaskularnih
malformacija i, posebno Ebstein-ove anomalije. Djeca sa ovim stanjem imaju visoku stopu
smrtnosti, a ona koja prežive zahtijevaju korektivnu hirurgiju. Rizik je 10 do 20 puta veći
nego u opštoj populaciji, ali je u svakom slučaju niži nego onaj prvobitno izvještavan od
strane nekih autora, i manji je od 1%
Druge moguće komplikacije su gušavost novorođenčeta, diabetes insipidus, srčane aritmije,
kongestivna srčana insuficijencija i floppy sindrom odojčeta. U jednoj studiji, izloženo odojče
je bilo praćeno do njegove 5 godine. Nije bilo razvojnih abnormalnosti u poređenju sa bratom
/sestrom koje nije bilo izloženo lijeku. Kada je upotreba litijuma tokom trudnoće neophodna,
potrebno je održavati terapiju na najnižim mogućim dozama i kontrolisati koncentraciju
litijuma u plazmi jednom mjesečno u toku prve polovine trudnoće, a zatim jednom nedjeljno
do porođaja i nakon porođaja. Kod nekih dobro odabranih slučajeva i kada se trudnoća
planira, trebalo bi pokušati zamijeniti litijum drugim antipsihoticima ili tricikličnim
antidepresivima.
Metimazol
46
Različiti slučajevi kutane aplazije skalpa su izvještavani kod novorođenčadi čije su majke bile
izložene metimazolu tokom trudnoće. Neki izvještaji slučaja i nedavna multicentrična studija
su identifikovali mogući metimazol sindrom koga čine kraniostenoza, hipospadija, srčana
oštećenja, atrezija choane, spina bifida i atrezija ezofagusa. Hipertireoidizam je patološko
stanje koje može i majku i fetus izložiti ozbiljnom riziku ukoliko nije adekvatno liječeno. U
ovim slučajevima izgleda da je lijek izbora propiltiouracil. Ovaj lijek ima istu efikasnost u
kontrolisanju patološkog stanja kao metimazol, ali on otprilike četiri puta manje prolazi kroz
placentu nego metimazol.
Misoprostol
Misoprostol je sintetski analog prostaglandina E1, koji se koristi i u liječenju peptičkog ulcera
i za indukciju trudova ili abortus. Većina studija ovog lijeka tiču se žena sa neuspjelim
pokušajima abortusa, uglavnom u Južnoj Americi. Studije su pokazale jaku povezanost
između lijeka i Moebius-ovog sindroma, sa anomalijama koje uključuju udove i CNS.
Procenat rizika nije sasvim jasan ali bi mogao biti minimalan kod izloženih subjekata.
Hormoni sa androgenom aktivnošću

Upotreba hormonskih supstanci sa androgenom aktivnošću tokom perioda formiranja spoljnih
genitalija kod embriona (8-10 nedjelja) može dovesti, u slučaju ženskog fetusa, do virilizacije
različitog stepena. Rizik se ne može mjeriti i, svakako, zavisi od doze i vremena ekspozicije.
Većina kontraceptivnih pilula sadrže progesteronsku komponentu u tako ograničenoj količini
koja teško da može dovesti do pojave androgenog efekta, čak i u kritičnom periodu razvoja
embriona.
Penicilamin
To je agens koji helira teške metale i koristi se kod Wilson-ovog sindroma i kod
reumatoidnog artritisa. Zbog njegove sposobnosti vezivanja metala kao što su bakar i cink, on
može prouzrokovati anomalije vezivnog tkiva kao što su cutis laxa (često reverzibilan sa
godinama), slabost zglobova i preponsku herniu sa incidencom < 1%. Defekt je veoma
specifičan i sličan onom koji je zapažen kod laboratorijskih životinja.
Retinoidi (derivati vitamina A)

Retinoidi su najpoznatiji teratogeni poslije talidomida. Oni prouzrokuju malformacije i kod
ljudi i kod životinja. Oni mogu prouzrokovati abortus i anomalije CNS-a sa psihomotornim
zaostajanjem. Liposolubilni su, akumuliraju se u tijelu i zadržavaju dugo poslije davanja,
neophodno je sačekati sa začećem određeni vremenski period nakon prestanka uzimanja
lijeka.
 Izotretinoin
47
Dostupne studije na ljudima ukazuju da ekspozicija od 0.4-1.5 mg /kg /dnevno tokom prvog
trimestra trudnoće izaziva abortus u 22% slučajeva i malformacije u 18%. Najčešće
malformacije uključuju CNS, sluh i srce. Štaviše, facijalna dismorfija je često prisutna i
novorođenčad koja su naizgled zdrava na porođaju mogu imati posljedice funkcionalnog tipa,
kao što su mentalna retardacija, sljepilo i gluvoća dugo vremena poslije porođaja. Pošto je
većina žena koje uzimaju ovaj tip lijeka u reproduktivnom periodu, i pošto (kako je prethodno
napomenuto) se lijek akumulira u tijelu, jako je važno prije početka terapije isključiti
mogućnost trudnoće i izbjegavati začeće najmanje jedan mjesec nakon prekida terapije. Čini
se da topikalna upotreba retinoida nije u vezi sa povećanjem prirodnog rizika čak iako je bilo
izvještaja slučaja opisanih kongenitalnih anomalija. Preporučljivo je izbjegavati upotrebu
takvih lijekova tokom trudnoće
 Etretinat
Pokazano je da je etretinat veoma teratogen i kod eksperimentalnih životinja i kod ljudi i da
prouzrokuje kraniofacijalne, malformacije CNS-a i udova. Ovaj lijek ostaje prisutan u tijelu
mnogo duže nego drugi retinoidi. U stvari, pronađeno je da je on još uvijek prisutan u krvi i
poslije dvije godine od prekida terapije, iako njegovi dugotrajni teratogeni efekti nisu sasvim
određeni. Zbog toga je preporučeno da se izbjegava začeće najmanje dvije godine nakon
završetka liječenja.
Visoke doze vitamina A

Teratogenost vitamina A se već dugo ispituje. Do 1986. FDA je primila informaciju o
otprilike 18 slučajeva teratogenih efekata nakon upotrebe visokih doza vitamina A (18000-
15000 IU /dnevno) sa karakterističnim malformacijama sličnim onim kod retinoida. Ovi
rezultati se razlikuju od rezultata kolaborativne studije u kojoj je učestvovalo 312 beba čije su
majke uzimale visoke doze vitamina A (oko 50000 IU /dnevno), bez bilo kakvih dokaza o
teratogenosti. Zbog toga što eventualni teratogeni efekt vitamina A nije potpuno razjašnjen,
Američko udruženje za teratologiju preporučuje da žene u reproduktivnom periodu ne
uzimaju vitamin A u količinama većim od 8000 IU /dnevno.
Talidomid
Talidomid je prototip za teratogene. Od 1950. se upotrebljavao za nesanicu, a tokom
šezdesetih godina je naglo povučen sa tržišta nakon slučajeva fokomelije kod beba koje su
bile izložene lijeku tokom prvog perioda trudnoće. Pretpostavlja se da je otprilike 8000 beba
širom svijeta rođeno sa malformacijama prouzrokovanim talidomidom. Najvažniji poremećaji
prouzrokovani ovim lijekom su: fokomelija, amelija, srčani poremećaji, renalne i gastro-
inestinalne malformacije, gluvoća, mikrotija, anotija, mentalna retardacija i autizam. Rizik za
teratogenezu je najveći u periodu između 34. i 50. dana trudnoće, dostižući 20%. Trenutno se
talidomid ispituje kao mogući tretman za AIDS, tuberkulozu, Behct-ov sindrom, lepru i druga
patološka stanja. FDA je 1998. god. odobrila upotrebu talidomida za kutane forme lepre. Kao
posljedica ovoga, u Brazilu su prijavljeni novi slučaja embriopatije prouzrokovane
talidomidom.
FDA klasifikacija teratogenosti
48
Da bi usmjerila ljekare ka pravilnoj interpretaciji teratogenog rizika usljed upotrebe lijekova,
FDA je ustanovila sistem koji lijekove klasifikuje na bazi podataka dobijenih na humanim i
životinjskim modelima.
Lijekovi se rangiraju od klase A koja obuhvata supstance koje su dokazano bezbjedne u
trudnoći, do klase X u kojoj su lijekovi za koje je dokazano da imaju teratogeno dejstvo. Ovaj
sistem je izazvao brojna dvosmislena tumačenja teratogenosti lijekova koja mogu izazvati
nesigurnost kod trudnica. Osim toga, klasifikacija nedovoljno ažurno prati nova otkrića. Na
primjer, doskora su kombinovani oralni kontraceptivi svrstavani u X klasu. Meta-analize su
pokazale da ovakve kombinacije estrogena i progestina ne povećavaju generalan rizik za
malformacije ploda, niti poseban rizik za razvoj genitourinarnih malformacija. Svake godine,
hiljade žena ostaje trudne u toku uzimanja oralnih kontraceptiva, tako da fetusi bivaju izloženi
ovim lijekovima u toku embriogeneze. Udruženje za teratologiju je zato predložilo da FDA
napusti ovu klasifikaciju i primjeni novi, razumljiviji i na dokazima zasnovan sistem koji bi se
sastojao od opisa efekata koji može da izazove pojedinačni lijek.
Pregled kategorija lijekova u trudnoći
Odgovarajuća ispitivanja nisu pokazala rizik za

fetus u prvom trimestru trudnoće i ne postoje
podaci o rizicima u kasnijim trimestrima.
Ispitivanja na životinjama nisu pokazala rizik za

fetus, ali nema odgovarajućih ispitivanja na
trudnicama ... ili ... u ispitivanjima na životinjama
zabilježen je neželjeni efekat, ali odgovarajuća
ispitivanja na trudnicama nisu pokazala rizik za
fetus u 1. trimestru trudnoće i nema podataka o
rizičnoj primjeni u kasnijim trimestrima.
Ispitivanja na životinjama su pokazala neželjeni

efekat za fetus, ali nema odgovarajućih ispitivanja
kod ljudi; prednost primjene ovih lijekova kod
trudnica može biti prihvatljiva uprkos mogućim
rizicima ... ili ... ne postoje ispitivanja na
reprodukciju životinja kao ni odgovarajuća
ispitivanja na ljudima.
Postoje podaci o riziku za fetus kod ljudi, ali

moguće prednosti primjene ovih lijekova kod
trudnica mogu biti prihvatljive uprkos njihovim
mogućim rizicima.
Ispitivanja na životinjama ili ljudima su pokazala

abnormalnosti na fetusu, ili izvještaji o
neželjenim reakcijama ukazuju na postojanje
rizika po fetus. Rizik primjene u trudnica jasno
prevazilazi svaku moguću korist.
14. LIJEKOVI TOKOM DOJENJA
49
1995. god. samo oko 60% porodilja u SAD dojilo svoju djecu u momentu otpuštanja iz
bolnice. Prema važećim preporukama, ako nema kontraindikacija, žene bi trebale dojiti svoju
djecu barem prvih 12 mjeseci života. Mnogim majkama se desi da trebaju uzimati lijekove u
određenom momentu tokom ovog perioda. Mogući efekti ovih lijekova na odojčad su zato
razlog za veliku zabrinutost.
Koristi dojenja:
 Majčino mlijeko je najbolja hrana za dojenče.
 Osim što služi za ishranu, ono daje djeci i imunitet, te odluka o prekidu dojenja zbog
uzimanja lijekova, mora biti opravdana činjenicom da je rizik za dojenče
nedvosmisleno veći od koristi koju pruža dojenje.
 Dojenje je povezano sa smanjenjem smrtnosti i morbiditeta, kada su u pitanju
infekcije.
 Dojenje poboljšava kognitivni razvoj i smanjuje kasniji rizik od imunološki
posredovanih bolesti, (npr. Crohn-ova bolest i tip I dijabetes melitus).
PROCJENJIVANJE RIZIKA OD LIJEKOVIMA IZAZVANIH TOKSIČNIH EFEKATA

KOD ODOJČADI
Analiza rizika izlaganju odojčeta lijeku koji je izlučen u majčinom mlijeku treba da odgovori
na dva ključna pitanja:
1. Koliko je lijeka ekskretovano u mlijeku?
2. Koliki je rizik od neželjenih efekata pri tom nivou ekskrecije?
Ekskrecija lijekova u majčinom mlijeku

Količina lijeka ekskretovanog u majčinom mlijeku zavisi od karakteristika lijeka u organizmu
majke – kao što su vezivanje za proteine plazme, jonizacija (postojanje u jonskom obliku),
stepen lipofilnosti, molekulska težina i kinetika. Transfer lijekova iz plazme u majčino
mlijeko je najbolji kod slabog vezivanja za proteine plazme i kod visoke liposolubilnosti. Uz
to, mlijeko ima nešto niži pH nego plazma (pH mlijeka je oko 7,2 a plazme oko 7,4) što
dozvoljava da lijekovi jednostavnije prođu u mlijeko, a zatim naknadno podliježu jonizaciji i
akumuliraju se. Sastav mlijeka varira u toku i između dojenja što takođe može uticati na
prelazak lijekova u majčino mlijeko. Na primjer, mlijeko na kraju dojenja sadrži znatno više
masnoća nego na početku dojenja i može koncentrovati lijekove rastvorljive u mastima.
Lijekovi se izlučuju u majčino mlijeko pasivnom difuzijom i transportom posredovanim
nosačem. Odnos koncentracije lijeka u majčinom mlijeku i u majčinoj plazmi nazvan je
mlijeko-plazma odnos koncentracije lijeka (M/P). Ovaj odnos varira tokom vremena, te da
bi se predstavila kinetika lijeka treba upotrebljavati prosječan odnos tokom vremena (M/P
PIK-područje ispod krive) osim ako je poznato da su koncentracije u majčinom mlijeku
paralelne onima u plazmi majke.
50
Najveći broj lijekova za koje postoje dostupni podaci ima mlijeko-plazma odnos 1 ili manji
od 1; oko 25% ima odnos veći od 1, a oko 15% veći od 2. Iako je pravilno izračunat mlijeko-
plazma odnos koristan za razumijevanje količine lijeka u majčinom mlijeku, njegova važnost
se često preuveličava. Na primjer, odnos veći od 1 ukazuje da je lijek koncentrisan u mlijeku,
ali ova informacija može biti klinički nevažna. Ukoliko je količina lijeka koju odojče guta u
jedinici vremena značajno niža nego što bi mu bilo potrebno za liječenje, nivo ekspozicije
može se smatrati niskim, bez obzira na odnos mlijeko-plazma. Stoga, poređenje koncentracija
lijeka u mlijeku i plazmi bez osvrta na druge faktore je klinički beznačajno.
Ako je poznata precizna koncentracija lijeka u majčinom mlijeku tokom vremena, može se
procijenti doza koju će odojče unositi u jedinici vremena, uz pretpostavku da uzima određenu
količinu mlijeka (npr. 150 ml/kg /dan). Procijenjena doza se poredi sa terapijskom dozom
lijeka i izražava kao indeks ekspozicije, koji je direktno proporcionalan M/P odnosu i
obrnuto proporcionalan brzini klirensa lijeka kod odojčeta. Indeks ekspozicije pokazuje
količinu lijeka u majčinom mlijeku koju odojče guta, a izražava se kao procenat od terapijske
(ili ekvivalentne) doze za odojče. Mlijeko-plazma odnos i brzina klirensa tačno određuju
hiperbolu koja opisuje nivo ekspozicije odojčeta. Lijekovi sa malim brzinama klirensa imaju
ne samo više nivoe ekspozicije, nego i velike varijacije u tim nivoima, zavisno od M/P
odnosa. Ako je brzina klirensa dovoljno visoka, čak ni visok M/P odnos neće izazvati visok
nivo ekspozicije, a promjene u brzini klirensa lijeka i mlijeko-plazma odnosu imaće manje
uticaja na nivoe ekspozicije. Brzina klirensa lijeka u odojčeta je značajnija u određivanju
stepena ekspozicije nego mlijeko-plazma odnos lijeka.
Za najveći broj lijekova, doza ispod koje nema kliničkog efekta za odojče je nepoznata.
Proizvoljnim određivanjem se kao bezbjedne, određuju one doze koje nisu veće od 10%
terapijske doze za odojče (ili doze za odrasle standardizovane preko težine ukoliko terapijska
doza za odojče nije poznata). Doza u majčinom mlijeku manja od 10% terapijske doze za
odojče ili je indeks ekspozicije manji od 10%, stepen ekspozicije lijeku preko majčinog
mlijeka se smatra klinički nevažnim. Izuzetak–npr. odojčad sa deficitom G6PD (hemoliza
može događati pri vrlo niskim koncentracijama određenih lijekova u plazmi).
Lokalna upotreba preparata (kremovi, nazalni sprejevi ili inhalatori) od strane majke, nosi
manji rizik za odojčad nego sistemska upotreba lijekova. Smatra se da je upotreba
kortikosteroidnih nazalnih sprejeva ili inhalatora u standardnim dozama kompatibilna sa
dojenjem.
Drugi faktori koji se uzimaju u obzir u vezi sa dozom u odojčeta uključuju farmakokinetiku
lijeka kod odojčeta. Uopšteno, lijekovi koji se loše apsorbuju ili imaju visok metabolizam
prvog prolaza su vjerovatno manje problematični tokom dojenja. Npr. gentamicin je izrazito
hidrofilan i veoma loše se apsorbuje kada se primjeni oralno. Stoga je malo vjerovatno da će
gentamicin koji je progutan sa majčinim mlijekom biti resorbovan.
Postoje razlike u klirensu lijekova terminske i prijevremeno rođene djece. Nekoliko dana
nakon porođaja, terminska djeca imaju stopu glomerularne filtracije od oko 1/3 vrijednosti
odraslih (nakon korigovanja za razliku u tjelesnoj površini), a prevremeno rođena djeca imaju
još manju glomerularnu filtraciju. Glomerularne filtracije kao kod odraslih se postiže sa 5 do
6 mjeseci starosti. I metabolički procesi (oksidacija i glukuronidacija) su redukovani kod
novorođenčeta - metabolički kapacitet kao kod odraslih se stiče, u drugoj polovini prve
godine života dojenčeta.
51
LIJEKOVI KOJI IMAJU NEŽELJENE EFEKTE TOKOM DOJENJA
Antidepresivni lijekovi i litijum

Nivo ekspozicije odojčadi antidepresivnim lijekovima, uključujući triciklične antidepresive i
selektivne inhibitore preuzimanja serotonina (eng. selective serotonin reuptake inhibitors,
SSRI), u mlijeku rijetko dostiže 10% terapijske doze standardizovane prema tjelesnoj masi.
Ipak, dokumentovana je znatna akumulacija fluoksetina, doksepina, sertralina i litijuma među
djecom koja su dojila i tako bila izložena ovim jedinjenjima. Nepoznato je da li takva
izlaganja imaju bilo kakve dugoročne efekte Od SSRI kod žena koje doje, preferirana je
upotreba paroksetina.
Fluoksetin
Objavljeno je šest studija o koncentraciji fluoksetina u majčinom mlijeku, a ukupno su
uključile 19 odojčadi. Količina koju su odojčadi primila putem majčinog mlijeka bila je skoro
uvijek mala (0.01 do 0.02 mg po kg na dan). Međutim, jedno odojče je imalo terapijsku
koncentraciju fluoksetina i njegovog aktivnog metabolita, norfluoksetina u plazmi, i uočena je
vremenski zavisna veza između unošenja majčinog mlijeka i simptoma stomačnih grčeva u
odojčeta. U drugim izvještajima, 16 odojčadi nije imalo promjene koje bi se mogle pripisati
fluoksetinu, jedno odojče je imalo razdražljivost, i jedno odojče je imalo epizode konvulzija
(seizurelike episodes).
U drugoj studiji, intrauterina ekspozicija fluoksetinu nije kompromitovala kognitivne funkcije
odojčeta. Odojčad čije su majke uzimale fluoksetin dobijala su manje na težini nego odojčad
koja nisu bila izložena lijeku. S obzirom na nepotpunost ovih nalaza, neophodna su dalja
ispitivanja bezbjednosti fluoksetina.
Doksepin
Koncentracije doksepina i njegovog aktivnog metabolita, N-desmetildoksepina, su niske u
mlijeku majke. Međutim, jedno odojče čija je majka uzimala doksepin imalo je plazmatsku
koncentraciju sličnu onoj u odraslih pacijenata koji su uzimali lijek. Odojče je bilo sedirano i
imalo je depresiju disanja, iako je samo metabolit bio otkriven u plazmi. Drugo slično
izloženo odojče nije imalo nikakve simptome.
Sertralin
Doza lijeka u majčinom mlijeku bila je manja od 1% majčine doze podešene prema težini.
Prema podacima, ni jedno dijete nije imalo neželjene efekte koji se mogu pripisati sertralinu.
Koncentracije njegovog glavnog metabolita, koji je daleko manje aktivan nego sam lijek, bile
su takođe niske u majčinom mlijeku i plazmi uzorkovanoj od odojčeta. Koncentracija
serotonina u trombocitima odojčeta, koja odražava funkciju serotoninskog transportera na
neuronima, bila je nepromijenjena što ukazuje na odsustvo efekata na centralni nervni sistem
odojčeta.
52
Litijum
Opisane su visoke koncentracije litijuma u plazmi dojenčadi, čak više od 50% koncentracije
u majke. Litijum treba upotrebljavati sa oprezom kod žena koje doje; Američka pedijatrijska
akademija klasifikuje njegovu upotrebu kao kontraindikovanu kod žena koje doje. Ukoliko
žena želi da pokuša da nastavi dojenje tokom terapije litijumom, koncentracija lijeka u njenoj
plazmi, u mlijeku i plazmi odojčeta treba biti strogo kontrolisana.
Antiepileptički lijekovi
Primjena karbamazepina, valproinske kiseline i fenitoina tokom dojenja se smatra
prihvatljivom, pošto je procijenjeni nivo ekspozicije odojčadi ovim lijekovima 3 do 5%
terapijske doze standardizovane prema težini. Neželjena dejstva su: hepatička disfunkcija
poslije ekspozicije karbamazepinu, methemoglobinemija poslije ekspozicije fenitoinu i
trombocitopenija i anemija poslije ekspozicije valproinskoj kiselini.
Odojčad čije su majke uzimale fenobarbiton, etosuksimid ili primidon, primila su značajnu
količinu ovih lijekova u majčinom mlijeku, od 100% terapijske doze podešene prema težini u
slučaju fenobarbitona, do više od 50% u slučaju etosuksimida i više od 10% u slučaju
primidona. Sedacija je izvještavana u odojčadi izloženoj fenobarbitonu u majčinom mlijeku.
Mjerenja plazma koncentracija ovih lijekova je indikovano u odojčadi čije majke uzimaju ove
lijekove.
Nivo ekskrecije novijih antiepileptičkih lijekova u majčinom mlijeku je uglavnom nepoznat.
Odojčad čije su majke uzimale 200 do 300 mg lamotrigina dnevno su bila izložena dozi od
oko 10% terapijske doze. Neželjeni efekti nisu zapaženi kod ove djece. Pošto se lamotrigin
uglavnom metabolizuje glukuronidacijom, njegova brzina eliminacije može biti sporija u
ranom neonatalnom periodu.
Procijenjena doza vigabatrina koju bi odojče moglo unijeti majčinim mlijekom bila je manja
od 1% terapijske doze podešene prema težini
Kardiovaskularni i antihipertenzivni lijekovi

Većina kardiovaskularnih i antihipertenzivnih lijekova nose mali rizik za odojčad.
Amjodaron i neki beta-adrenergički antagonisti su prisutni u znatnoj koncentraciji u
majčinom mlijeku. Koncentracije amjodarona široko variraju u majčinom mlijeku. Neki
stručnjaci preporučuju prekid dojenja tokom liječenja amjodaronom. Ukoliko žena koja uzima
amjodaron želi da nastavi dojenje, treba pratiti koncentraciju lijeka u plazmi odojčeta te
funkciju tiroidee ispitivati periodično zbog rizika od hipotireoidizma.
Atenolol, nadolol i sotalol se izlučuju uglavnom preko bubrega i mogu se akumulirati u
organizmu novorođenčeta zbog nepotpuno razvijene renalne funkcije. Imaju relativno visok
M/P odnos te nivo ekspozicije djece ovim lijekovima može biti znatan (npr. više od 10%
terapijske doze podešene prema težini; izloženost sotalolu i atenololu u majčinom mlijeku je
20 do 25% terapijske doze.
Akumulacija lijeka i snažni efekti β-adrenergičkih antagonista, kao što su bradikardija i
hipotenzija, uočeni su kod novorođenčadi izloženoj atenololu i acebutololu preko majčinog
mlijeka.
Upotreba sotalola kod šest dojilja nije izazvala neželjene efekte kod njihove odojčadi.
53
Pošto se β-adrenergički antagonisti često daju postpartalno ženama sa hipertenzijom,
relativno odsustvo izvještaja o neželjenim efektima među njihovom odojčadi nagovještava da
je rizik vjerovatno mali; međutim, strogo praćenje kliničkog stanja odojčeta je važno, posebno
odmah poslije porođaja.
Imunosupresivni lijekovi
Dojenje tokom terapije ciklosporinom ne treba podržavati zbog sumnje u moguće
imunosupresivne efekte lijeka. Smatra se da koncentracije lijeka u majčinom mlijeku nisu
klinički značajne jer moraju prekoračiti 2000 μg /litru, da bi nivo ekspozicije dostigao 10%
terapijske doze u odojčeta (3 mg po kg na dan). Izuzetak su odojčad kod kojih je brzina
klirensa (i rezultujući metabolizam prvog prolaska lijeka) znatno niža.
Neki autori sugerišu ženama koje uzimaju ciklosporin da mogu da doje svoju djecu.
Međutim, funkcija T ćelija, koja je inhibirana ciklosporinom, nije ispitivana kod takve djece.
Ukoliko žena koja uzima ciklosporin želi da doji, koncentracija ciklosporina u majčinom
mlijeku i krvi odojčeta treba biti praćena da se osigura da je nivo ekspozicije manji od 10% od
terapijske doze.
Analgetici
Paracetamol, ibuprofen, naproksen i kodein se smatraju „bezbjednim“, slabo prelaze u
majčino mlijeko i rijetko dovode do problema kod ekstenzivne upotrebe.
Aspirin slabo prelazi u majčino mlijeko ali ga je najbolje izbjegavati zbog teoretske
mogućnosti da se javi Reye-ov sindrom.
Sumatriptan ima kratak poluživot od otprilike dva sata i izloženost odojčeta u potpunosti se
može izbjeći izmuzavanjem i odbacivanjem majčinog mlijeka otprilike osam sati nakon
uzimanja lijeka.
Tramadol - ograničeni podaci ukazuju na slab prelaz u majčino mlijeko; preporučuju se
lijekovi o kojima ima više podataka, kao što su kodein i paracetamol.
Morfin se uobičajeno smatra „sigurnim“ zbog slabog prelaza u majčino mlijeko i velikog
metabolizma prvog prolaza.
Antibiotici
Antibiotici kao penicilini, cefalosporini i makrolidi se smatraju kompatibilnim sa dojenjem,
međutim teoretski postoji rizik od uticaja na crijevnu floru odojčeta i alergijske reakcije.
Bezbjednost metronidazola je kontroverzna zbog mogućnosti visokog prelaza u majčino
mlijeko. Doza odojčeta podešena prema težini može biti visoka i do 36% majčine doze, što
ukazuje da je ekspozicija odojčeta viša od 10%. Treba razmotriti upotrebu alternativnog
antibiotika kao što je amoksicilin/klavulanska kiselina (ukoliko odgovara).
Prelazak tetraciklina u majčino mlijeko je nizak ali se oni uobičajeno izbjegavaju zbog
mogućeg rizika usporenja rasta kostiju ili prouzrokovanja bojenja zuba.
Fluorohinolone takođe treba izbjegavati tokom dojenja zbog izvještavane artropatije kod
mladunčadi u animalnim studijama.
Sulfonamidi kao što su sulfametoksazol najvjerovatnije neće biti problematični u većini
situacija, ali ih je najbolje izbjegavati kod odojčadi sa hiperbilirubinemijom ili deficitom
glukozo-6-fosfat dehidrogenaze.
54
Antihelmintici
Mebendazol ili pirantel pamoat se uobičajeno smatraju „sigurnim“ zbog loše apsorpcije iz
gasrointestinalnog trakta, ali nema podataka o njihovom prelasku u mlijeko.
Antikoagulansi
Heparini se smatraju „sigurnim“ pošto su to molekuli velike molekulske mase i ne prolaze u
majčino mlijeko u značajnoj količini. Oni se takođe loše apsorbuju.
Varfarin se smatra kompatibilnim sa dojenjem pošto je njegov prelaz u majčino mlijeko
nizak, tako da nisu zapažena neželjena dejstva i promjene u protrombinskom vremenu kod
odojčadi. Svakako, tokom liječenja treba pratiti protrombinsko vrijeme kod odojčeta.
Antihistaminici
Lijekovi kao što su prometazin,dekshlorfeniramin i difenhidramin se smatraju sigurnim
tokom dojenja. Treba pratiti da li se pojavljuje sedacija ili iritabilnost kod odojčeta.
Još manje je podataka za nesedativne antihistaminike, iako su loratadin i feksofenadin
vjerovatno sigurni zbog malog prelaza u majčino mlijeko.
Benzodiazepini
Sporadična upotreba benzodiazepina sa kratkim polu-životom kao što je midazolam
vjerovatno nije problematična zbog male količine koja prelazi u majčino mlijeko.
Benzodiazepini sa dugim polu-životom kao što je diazepam mogu se akumulirati u odojčetu
kod produžene ekspozicije i dovesti do letargije, slabog sisanja i smanjenog dobijanja na
težini.
Dekongestivi
Kratkotrajna primjena pseudoefedrina (doza podešena prema težini < 4%) vjerovatno nije
problematična. Svakako, lokalni dekongestivi (nazalni sprejevi ili kapi) su poželjniji zbog
manje ekspozicije odojčeta.
Lijekovi koji utiču na sekreciju mlijeka

Neki lijekovi utiču na sekreciju mlijeka ili kompoziciju faktora koji utiču, kao što su razvoj
mliječne žlijezde, sekrecija mlijeka i hormonska regulacija laktacije.
Dopaminski agonisti kao što je kabergolin smanjuju prolaktin i ponekad se upotrebljavaju
terapijski da zaustave laktaciju.
Dopaminski antagonisti (metoklopramid i većina antipsihotika) mogu povećati prolaktin i
stvaranje mlijeka. Prolaktin povećavaju i SSRI i opiodi.
Lijekovi koji se zloupotrebljavaju

 Kokain i marihuana
Kokainom izazvana toksičnost je opisana kod odojčeta starog svega dvije nedelje koje je
nakon dojenja pokazivalo ekstremnu iritabilnost, drhtanje, povraćanje i dijareju. Kokain je
majka unosila intranazalno. Izloženost marihuani preko majčinog mlijeka može usporiti
razvoj motorike kod odojčeta.
55
 Metadon
Upotreba metadona u cilju odvikavanja od droge je opravdana kod majki koje doje. Niske
doze metadona (20 mg dnevno) ne nose značajan rizik za odojčad, dok neke studije sugerišu
da su i doze do 80 mg dnevno bezbjedne. Ako majke koje doje primaju više od 20 mg
metadona dnevno, koncentracija lijeka treba da se određuje u mlijeku i u plazmi odojčadi.
 Kofein
Unos višestrukih doza kofeina (750 mg dnevno, što je ekvivalentno uzimanju 7-8 šolja kafe) u
toku 5 dana,postiže prosječnu koncentraciju kofeina u mlijeku od 4.3 μg/ml. Ako dojenče
uzima 150 mL/kg /dan, doza kofeina će iznositi oko 30% terapijske doze za tretman apneje
(2.5 mg/kg dnevno). Iako nije kontraindikovan, unos velikih količina kofeina može kod djece
ovih majki izazvati iritabilnost. Neka djeca ne pokazuju promjene u dužini spavanja.
 Etanol
U toku prve godine života, aktivnost hepatične alkohol-dehidrogenaze je manja od 50%
aktivnosti kod odraslih te majke koje unose alkohol dok doje mogu omesti neurološki razvoj
kod svoje djece. Studije su pokazala da su indeksi psihomotornog razvoja bili niži kod djece
koja su bila izložena etanolu preko majčinog mlijeka, u odnosu na djecu koja nisu bila
izložena. Žene ne bi trebale redovno unositi alkohol dok su trudne ili doje. Pri osnovnom
metabolizmu, etanol se potpuno uklanja iz organizma dva sata nakon jednog pića. S obzirom
da većina žena doji djecu na svaka dva ili tri sata, ne bi trebalo uzimati više od jednog pića
između podoja.
 Nikotin
Prosječna 24-časovna koncentracija nikotina u mlijeku raste kako se povećava broj cigareta
koje žena puši. Na osnovu podataka o koncentraciji nikotina u mlijeku 30 minuta nakon
pušenja, procijenjeno je da je doza nikotina kod odojčadi 1 μg po kg po podoju, što je unos
približno ekvivalentan 2% doze koja se nalazi u nikotinskoj žvakaćoj gumi (30 do 60 μg po
kg po dozi). Iako količina nikotina koja pređe u majčino mlijeko izgleda mala, nikotinom
izazvana toksičnost je opisana kod odojčadi.
Pušenje majke je povezano sa smanjenom zapreminom mlijeka i ranim prestankom dojenja.
Štetni efekati pasivnog pušenja na dječje zdravlje, kao što su SIDS (sindrom iznenadne smrti
odojčeta) i astma.
Antiseptici i kontrastna sredstva koja sadrže jod

Nema primjera direktne toksičnosti ili alergijske senzibilizacije kod odojčadi čije su majke
primale radiografska kontrastna sredstva. Količina kontrasta koja se ekskretuje u mlijeko je po
svemu sudeći niska.Uravnoteženo prema tjelesnoj težini, prosječne doze ioheksola i
metrizoata koju odojče primi preko mlijeka su manje od 1% standardne doze potrebne za
snimanje. Slične procjene dobijene su i za iodamid, diatriozat i metrizamid.
Nivo izloženosti iopanoičnoj kiselini preko mlijeka odgovarao je količini od oko 7%
standardne doze, uglavnom zbog njene lipofilne prirode.
Za razliku od povidon-joda iz koga jod može lako da se oslobodi, kontrastna sredstva ne
podliježu lako dejodizaciji.
Apsorpcija hidrofilnih kontrasta je minimalna kad se aplikuju oralno za snimanje GIT-a.
S obzirom da toksični efekti nisu uočeni ni kod djece koja su i sama primala kontraste, smatra
se da upotreba ovih sredstava u toku dojenja nije rizična.
56
Hipotiroidizam, kao rezultat prekomjerne izloženosti jodu, dokumentovan je kod odojčadi čije
su majke topikalno aplikovale povidon-jod. Iako je količina joda u mlijeku slična kao kod
izlaganja jodnim kontrastima, priroda ovih supstanci je različita.
Kontrastna sredstva teško oslobađaju jod, dok su antiseptici zapravo labilni kompleksi joda sa
polimernim nosačima (zvanim jodofore), a svoje dejstvo ostvaruju upravo otpuštanjem joda.
Dakle, antiseptici koji sadrže jod ne bi trebalo da se koriste tokom dojenja.
LIJEKOVI IZBORA U PERIODU DOJENJA
Količina paracetamola izlučenog mlijekom je mala, a osim osipa, nijedan drugi neželjeni
efekat nije primjećen kod odojčadi.
Ekskrecija NSAIL, kao što je ibuprofen, mlijekom je takođe minimalna, tako da su i oni
pogodni za upotrebu prilikom dojenja.
Količina loratadina (antihistaminika) koja se ekskretuje mlijekom je manja od 0.5% doze
koju je majka unijela. Iako upotreba antihistaminika kao što su hlorfeniramin,
dimenhidrinat i difenhidramin nije pokazala nikakve štetne efekte na odojčad, nema
podataka o koncentraciji ovih lijekova u majčinom mlijeku.
Prednizolon se smatra bezbjednim za upotrebu u toku dojenja. Ako majka unosi 80 mg
dnevno, količina prednizolona u organizmu odojčeta je manja od 10% njegove dnevne
produkcije kortizola.
15. NEŽELJENA DEJSTVA LIJEKOVA
Svako dejstvo lijeka koje izazove štetnu neželjenu reakciju na lijek koji se koristi u
uobičajenoj dozi za profilaktičke, dijagnostičke ili terapijske svrhe, ili za promjenu fiziološke
funkcje predstavlja neželjeno dejstvo lijeka. Uslov je da postoji uzročno posljedična veza ili
da ona ne može biti isključena (Adverse drug reaction (engl.))
Farmakovigilanca – Aktivnosti usmjerene na otkrivanje, razumjevnje, procjenu i sprečavanje

neželjenih dejstava na lijekove i svih drugih problema pri njihovoj primjeni.
Registrovanje NDL
PREDKLINIČKA ISPITIVANJA LIJEKOVA (experimenti na životinjama i in vitro)
 Ograničen broj NDL
 Ne mogu se registrovati NDL kao alergijske reakcije, zavisne od pola, starosti,
fizioloških stanja i interakcija.
57
KLINIČKA ISPITIVANJA LIJEKOVA (ispitivanje lijekova na zdravim ispitanicima)
 NDL -u toku ispitivanja lijeka, prije nego se odredi njegova terapijska doza i lijek
donese na tržište (I-III faza).
 U prve 3 faze broj NDL nije veliki (2%), jer je uključen ograničen broj pacijenata,
kratko vrijeme.
 Najveći broj NDL u IV fazi, nakon stavljanja lijeka u promet (postmarketinšo
praćenje)
Neželjeni događaj (Adverse event) – Nenamjerni i neželjeni znak ili bolest (i laboratorijski
nalazi) vremenski povezan sa uzimanjem lijeka, a koji nije i ne mora biti povezan sa
primjenom lijeka. Prati se u predkliničkim i kliničkim ispitivanjima, radi uočavanja
eventualne veze sa lijekom.
 NDL se javljaju u svakom životnom dobu i organima.

 NDL na fetusu: teratogenost, embriotoksičnost.
 NDL mogu podstaći razvoj malignih bolesti-onkogenost
Ozbiljno neželjeno dejstvo lijeka je štetno i nenamjerno dejstvo lijeka. Može imati za
posljedicu:
 Smrt
 Neposrednu životnu ugroženost
 Bolničko liječenje/produžetak liječenja
 Kongenitalnu anomaliju, odnosno defekt pri rođenju
 Zahtjeva intervencijske mjere u cilju sprečavanja navedenih posljedica
Signal – Informacija o mogućoj uzročno-posljedičnoj povezanosti lijeka i neželjenog

događaja, koja ranije nije bila poznata i dokumentovana. Potrebno je više od jednog
prijavljenog slučaja da bi se definisao-SIGNAL
Osnovna podjela NDL
1. Poznata NDL – navedena u upustvu za primjenu lijeka

2. Nepoznata ili neočekivana NDL – otkrivaju se u toku IV faze kliničkog ispitivanja
odnosno nakon dolaska lijeka na tržište.
Analiza NDL dovela je do definicije tri tipa NDL
NDL tip A
Vezana za farmakološke osobine i interakcije lijeka. Lako se prepoznaju poznavanjem
farmakoloških i farmakokinetskih osobina. Poznate su iz pred- i kliničkih ispitivanja. Mogu se
sprečiti ili ublažiti (promjenom doze lijeka). Mogu se reprodukovati na experimentalnim
životinjama.
58
Lijek NDL tip A
Oralni antikoagulans Krvarenje

Orlani antidijabetik Hipoglikemija
Nifedipin Hipotenzija
ACE inhibitor Angioedem
Amninoglikozidi Nefrotox.
Verapamil ili Bradikardija i
Metoprolol hipotenzija
NDL tip B
Zavise od osobenosti organizma. Lijek NDL tip B
Nepoznate, neočekivane, rijetke (1:105).
Idioskinkrazije, imunoalergijske i Hloramfenikol Aplastična anemija
metabolička intolerancija. Mehanizam Meticilin Nefritis
nepoznat. Ne zavise od doze lijeka. Često Prokainamid Sistemski lupus
uzrokuju povlačenje lijeka. Ne mogu se Betalaktami Anafilaksa
reprodukovati na experimentalnim (penicilini)
životinjama. Metamizol Agranulocitoza
NDL tip C
Češće se javljaju od B tipa NDL. Povećana Lijek NDL tip C
učestalost neke bolesti tokom primjene (bolest)
lijeka. Otkrivajnu se nakon duže primjene
lijeka. Nekada teško utvrditi vezu sa Nesteroidni
lijekom, jer se ljudi i spontano razboljevaju antiinflamatorni Ulkus želuca
od istih bolesti. Nije ih lako reprodukovati lijekovi
na experimantalnim životinjama. Tm digestivnog
Fibrati trakta
Rofekoksib, Srčani i moždani

celekoksib udar
Sve informacije o NDL šalju se u regulatrono tijelo jedne država (Drug Regulathory
Authority). Kod nas: Agencija za lijekove Republike Srpske. Vrši se stručna provjera, analiza
i procjena prikupljenih podataka i preuzimaju određene mjere:
1. Prvi stepen upozorenja - Korekcija upustva za primjenu lijeka, indikacija ili NDL
2. Drugi stepen upozorenja - Povlačenje lijeka sa tržišta
59
Cilj aktivnosti na praćenju i prikupljanju NDL jeste postizanje racionalne terapije, odnosno
primjena najdjelotvornijeg lijeka sa najmanje NDL. Oblasti: kliničke farmakologije, kliničke
farmacije, farmakoinformatike, bazične farmakologije, ordinirajući ljekari i stomatolozi.
Moralna, profesionalna i zakonska dužnost!
Značaj prijavljivanja NDL
Značajan dio morbiditeta i mortaliteta je posljedica NDL. Veliki broj novih lijekova (preko
50%) ispoljava ozbiljne NDL, koje nisu bile detektovane prije puštanja u promet. Greške u
doziranju uzrokuju najveći broj NDL. 42-60% NDL posljedica previsokih doza u odnosu na
starost, težinu, osnovna oboljenja i funkciju bubrega. Rizik od smrti se udvostručava usljed
pojave NDL. Prosječno 10% od svih prijema u bolnicu posljedica primjene lijekova.
Prosječno 4% hospitaliziranih pacijenata pojavi NDL. U SAD, milion pacijenata godišnje
bude oštećeno za vrijeme hospitalizacije i oko 100 000 pacijenata umre od NDL. Meta-
analize podataka o incidenci ozbiljnih NDL: Četvrti uzrok smrtnosti u SAD, nakon KVS
oboljenja, karcinoma i inzulta.
Troškovi morbiditeta i mortaliteta koji su posljedica NDL u SAD 1997. godine iznosili više
od 136 milijardi dolara, a u 2000. 177 milijardi što je više od ukupnih troškova za
zbrinjavanje KVS oboljenja i dijabetesa.
NDL produžuje boravak u bolnici za oko 2 dana i povećava troškove hospitalizacije za oko
2.000 dolara. Thomas i sur. su 2000. objavili da prema rezultatima njihove studije 9.7% NDL
uzrokuje trajnu nesposobnost.U nekim zemljama 15-20% bolničkog budžeta se troši na
liječenje stanja usljed NDL.
Podaci prikupljeni u toku ispitivanja lijeka ne mogu predvidjeti sva moguća NDL:
 Ispitivanja na životinjama (predklinička) su nedovoljna za predviđanje bezbjednosti
lijeka kod ljudi.
 Ispitivanja lijeka na ljudima (klinička) uključuju ograničen broj odabranih pacijenata,
a uslovi primjene su drugačiji od kliničke prakse.
 Oko 5000 ispitanika se uključe u predregistracionu fazu lijeka, tako da se mogu uočiti
samo česta NDL.
 Potrebno je oko 30 000 pacijenata da se uoče rijetka NDL.
 Rijetka NDL (toksičnost, karcinogenest, NDL kod djece, trudnica), nisu dostupna, pa
je bezbjednost potrebno pratiti nakon stavljanja lijeka u promet.
Prijava NDL može spriječiti tragedije izazvane lijekovima! “Talidomidska katastrofa” -

60-tih godina propisivan trudnicama za uspavljivanje i smanjenje mučnine. Talidomid izazvao
oko 10000-15 000 slučajeva teške deformacije udova-fokomelija, kod djece čije su majke
uzimale ovaj lijek.
60
Prijava NDL proširuje znanje o lijeku, koje se naknadno unosi u upustvo za primjenu. :
 Ciklofosfamid (citostatik) dugo u primjeni. Od 2001. ima dodato još jeno NDLStiven
Džonsonov sindrom i tosična nekroliza kože.
 Losartan (antihipertenziv)-nova NDL od vaskulitis, alergijska purpura i anafilatički
šok.
 Levofloksacin-od 2000. novo NDL –opasne srčane aritmije (torsades de pointes).
Uzroci NDL
Lijek, pomoćno ljekovito sredstvo ili biljni preparat
 Aktivna supstanca lijeka-najčešće
 Farmakološki aktivni metaboliti lijeka-rijetko-npr.hepatotksičnost
 Farmakološki neaktivne supstance (adjuvansi, konzervansi, vehikulumi..)-otežavaju
dijagnozu NDL .
Najčešće prijave NDL odnose se na :

 Nesteroidne aniinflamatorne lijekove (aspirin, ibuprofen)
 Antibiotike
 Lijekove za liječenje bolesti srca
 Lijekove za liječenje psihijatrijskih i neuroloških bolesti
 CITOSTATICI i ANIVIRUSNI lijekovi-najteža NDL
Faktori rizika za nastanak NDL

Lijek - Vrsta lijeka, oblik, način davanja, doziranje (parenteralna primjena ima veći rizik za
pojavu NDL)
Bolesnik - Genetska osnova (npr. nedostatak enzima), Uzrast (nerazvijenost enzimskih
sistema i povećana osjetljivost kod djece, promjene u farmakokinetici i dinamici kod starijih),
Prisustvo bolesti (mjenja farmakokinetiku i dinamiku), Pol, Samoliječenje (npr. biljni
preparati, sredstva za mršavljenje u SAD).
Greške u liječenju koje utiču na pojavu NDL

 Ljekar (izbor lijeka i doziranje): 39-49%
 Medicinski tehničari (primjena): 26-38 %
 Farmaceut (izdavanje lijekova): 11-20%
Sličnosti u nazivu lijekova (naročito strani lijekovi)

Nemogućnost čitanja sa recepta ljekara
61
Ko ima visok rizik za pojavu NDL
Pacijenti:
 Mlađi (djeca),stariji i žene
 koji uzimaju 5 lijekova i više
 Prisustvo više bolesti
 Imaju alergiju ili predhodno opisanu preosjetljivost na lijek
Vrijeme pojave NDL

ZA VRIJEME PRIMJENE LIJEKA
NA POČETKU PRIMJENE - EFEKAT PRVE DOZE
 UNUTAR 30-90 min od prve doze
 Mogu biti prolazna i zahtjevati smanjenje doze lijeka
 Anafilaktična reakcija (pencilini) – zahtjeva prekid liječenja
NAKON DUŽEG PERIODA
 Ginekomastija nakon 7 mjeseci kod anti HIV terapija
 Diskinezija nakon 2-12 godina kod primjene neuroleptika
OSLIJE PRESTANKA PRIMJENE

SINDROM OBUSTAVE (WITHDRAWAL SYNDROM) - u prvih 24h
 ATENOLOL – NAKON PREKIDA JAVLJAJU SE FEKTI SUPROTNI TERAPIJSKIM
(REBOUND FENOMEN)-tahikardija i angina pektoris
 HEROIN, METADON, TRAMDOL-APSTINENCIJALNI SINDROM
ODLOŽENI EFEKTI LIJEKA NDL javljaju se nakon latentnog perioda od pretana uzimanja
lijeka.
Ishod NDL
Reverzibilna NDL
 Povlače se spontano nakon obustave lijeka
 Povlače se tokom primjene lijeka
Ireverzibilna NDL
 Ne povlače se nakon prekida primjene lijeka i odgovarajućeg liječenja
 Mogu imati nepovoljan ishod: smrt, invalidnost i trajna oštećenja
Najčešća lokalizacija NDL

 Koža (akne, bule, pustule, Steven J sy)
 Gastrointestinalni trakt (mučnina, povraćanje, proliv, hemoragija)
 Neuropsihijatrijski pormećaji (vertigo, pospanost)
 Elementi krvne loze (agranulocitza, anemija, trombocitopenija)
 Bubrezi (retencija urina, edemi, ABI)
 Kardiovaskularni sistem (lupanje srca, anginozni napad)
62
 Pojedina čula (diplopije, smanjen ukus)
 Poremećaji metabolizma (hipglikemija, porast lipida)
Da li su danas lijekovi bezbjedni?

 U periodu od 1960-1999 došlo je do povlačenja 121 lijeka širom svijeta
 U periodu 1972-1994 in 583 novih aktivnih supstanci je odobreno za liječenje ljudi
– Od tih 59 je povučeno sa tržišta
 Od 1990-2001 u UK 24 lijeka su povučena zbog bezbjedonosnih razloga
Da li se NDL mogu spriječiti?

30-50% NDL je moguće spriječiti
 Očekivane interakcije lijekova - Mnogi lijekovi stupaju u interakcije sa varfarinom
 Primjena lijeka u kontraindikaciji - Neselektivni beta blokator kod astme 
bronhospazam
 Primjena lijeka u neadekvatnoj indikaciji - antibiotici u virusnoj infekciji
Kako prepoznati NDL?

 Farmakološka anamneza!!!!!
 Da li je pacijent uzimao taj lijek u propisanoj dozi?
 Provjeriti povezanost NDL sa uzimanjem lijeka?
 Vremenski period između uzimanja lijeka i pojave NDL??
 Ukoliko je moguće ponoviti davanje lijeka ili smanjivanje doze?
 Provjeriti u literaturi, Agenciji za lijekove ili Sažetku karakteristika lijeka!!!
Šta treba prijaviti?

 Za “nove” lijekove (registrovani prije 5 ili manje godina) treba prijaviti sva NDL, bez
obzira na očekivanost i ozbiljnost.
 Za dobro poznate lijekove, prijaviti SVA OZBILJNA I SVA NEOČEKIVANA NDL
(bez obzira na njihovu težinu)
 Prijaviti POVEĆANU UČESTALOST
 Prijaviti sve sumnje na NDL koje su posljedica INTERAKCIJA lijeka sa drugim
lijekovima (i vitamini, biljni proizvodi i minerali)
 NDL-posljedica zloupotrebe, ili kod djece i trudnica
 NDL kod predoziranja ili medicinskih grešaka
 Izostanak efikasnosti ili sumlja u kvalitet lijeka
63
PROGRAM SZO ZA MEĐUNARODNI MONITORING LIJEKOVA
Ustanovljen je 1968. Predstavlja mrežu Nacionalnih informativnih centara različitih zemalja i

SZO centrala u Ženevi i Upsali (Švedska) za međunarodni monitornig lijekova. (WHO
Collaborating Centre for International Drug Monitoring). U avgustu 2003, 71 zemlja je
pristupilo programu SZO za monitoring lijekova, a 9 je dobilo status pridruženog člana.
Bosna i Hercegovina još nije član.
U Bosni i Hercegovini postoje zakonske obaveze prijavljivanja NRL, međutim:

 Ne postoji razvijen sistem bilježenja, prikupljanja, analiziranja i izvještavanja o ovim
događajima.
 Prijava NRL putem obrasca iz Registara lijekova RS, pokazala se neuspješnom.
Prvenstveno je potrebno:
 edukovati zdravstvene radnike o svim aspektima NRL
 na državnom nivou periodično izvještavati kolege o incidenci pojedinih NDL, kao i
ostalim pitanjima vezanim za oblast farmakovigilance.
Kako i gdje prijaviti NDL?

 Obrazac za prijavu NDL
 www.alims.gov.ba
 Registar lijekova Republike Srpske
Obrazac poslati:
Agenciju za lijekove BIH
Veljka Mlađenovića bb
Banja Luka
E-mail: ndl@alims.gov.ba
Obrazac za prijavu NDL

 yellow card-UK
 Sastoji se od 5 osnovnih djelova
 Podaci o izvještaču
 Podaci o pacijentu i NDL
Pacijent (starost, tjelesna masa, pol, država)
NDL: vrijeme pojave, dijagnoza NDL,opis reakcije, ishod
 Podaci o suspektnom lijeku (ime, oblik, jačina, način primjene, indikacija), reakcije
prestaju nakon obustave lijeka?
 Podaci o istovremeno primjenjenim lijekovima
 Ostali podaci (proizvođač lijeka, broj serije lijeka..)
NA KRAJU PROCJENITI POVEZANOST NDL SA LIJEKOM:
SIGURNA ili VJEROVATNA ili MOGUĆA ili
NIJE VJEROVATNA ili NE POSTOJI
64
Posljedice NDL
 Medicinske - Narušavanje zdravlja, tok bolesti, prekid terapije (15% pacijenata

prestaje uzimati aspirin zbog NDL)
 Ekonomske - Porast troškova, saniranje, hospitalizacija, odsustvo s posla, invalidnost i
smrt.
 Socijalne - Utiče na samopouzdanje oboljelih osoba, stavlja u neravnopravan položaj u
odnosu na zdrave ljude
16. TROVANJA GLJIVAMA (MYCETISMUS)
Gljive su niže biljke kojih ima oko 100000 vrsta. Dijele sa na otrovne i neotrovne. Trovanje
gljivama može biti smrtonosno. Prventivne mjere:
 ispravno botaničko određivanje gljiva
 dovoljno duga termička obrada
Tipovi trovanja gljivama
Atropinski tip
Amanita vrste gljiva npr. Amanita pantherina. Otrov je termolabilan te se nakon dovoljno
dugog kuhanja razara. Otrovnost zavisi od godišnjeg doba. Znaci trovanja se razvijaju pola do
2 sata nakon unošenja:
 povraćanje
 nemir
 halucinacije
 logoreja
 euforija
 midrijaza
 tahikardija
 retencija urina
Liječenje
 provociranje povraćanja ako spontana povraćanja nisu dovoljna,
 sedativi
NE DAVATI SPAZMOLITIČKA SREDSTVA ZA SUZBIJANJE DIGESTIVNIH
TEGOBA, JER SU TO SUPSTANCE KOJE IMAJU ATROPINU SLIČNO DJELOVANJE
!!
65
Muskarinski tip
Amanita muscaria, gljive iz roda Inocybe. Muskarin je prvi alkaloid izolovan iz otrovnih
gljiva. Parasimpatički efekti muskarina na autonomne efektorne ćelije, uključujući i one što ih
ispoljava sam Ach, se zovu muskarinski efekti. Muskarin ima dugotrajnije djelovanje od Ach
jer je stabilniji (holinestreaza ne razara muskarin). Znaci trovanja gljivama Inocybe se
razvijaju nakon pola do 2 sata od jela “brzi tip trovanja”
 salivacija,
 lakrimacija,
 mučnina,
 povraćanje,
 glavobolja,
 poremećaj vida-mioza,
 kolike,
 dijareja, dispneja,
 bradikardija,
 hipotenzija,
 šok.
Terapija - atropin 2 mg parenteralno
Amanita muscaria sadrži različite količine alkaloida sličnog atropinu kao i male količine
muskarina (0.003%) te ibotinsku kiselinu i indolska jedinjenja koja su odgovorna za centralne
efekte kod trovanja ovom gljivom. Zato je klinička slika šarolika te mogu biti prisutni i znaci
nadražaja i znaci blokade holinergičke transmisije + znaci od CNS-a narkoza, halucinacije,
konvulzije. Klinička slika
 nemir,
 salivacija,
 vizing,
 povraćanje,
 proliv,
 usporen puls,
 mišićni tremor,
 mioza ili midrijaza,
 šok, konvulzije,
 halucinacije,
 ataksija.
Terapija - sedativi, simptomatska. NE ATROPIN
66
Faloidonski tip
Amanita phalloides (zelena pupavka), A.verna (bijela), A.virosa (šiljata) Galerina venerata.
Falotoksini i amatoksini inhibišu sintezu proteine i ribonukleinske kiseline. Smrtnost oko
50%. Kasni tip trovanja. Prvi znaci u smislu gastrointestinalnih tegoba se javljaju 6 do 24 h
od jela a potom slijede:
 krvavi povraćeni sadržaj, krvavi proliv
 akutna nekroza jetre i oštećenje parenhima bubrega, smrt nakon 5 do 8 dana
 edem pluća, mentalna konfuzija, hipoglikemija.
 znaci oštećenja CNS-a sa komom ili konvulzijama
 ili nekad do smrtnog ishoda dolazi odmah poslije prodromalnih simptoma zbog
razvoja šoka.
Terapija - simptomatska
 mirovanje
 narkotički analgetici
 N-acetilcistein 200 mg/kg iv, a potom 10 mg/kg/h
 penicilin (200.000 ij/kg u 24 h) kompeticija za ista receptorska mjesta
 hemodijaliza
 transplantacija
Hemolitički tip
Gyromitra (lažni smrčak). Toksin je termolabilan, i do trovanja dolazi kod nedovoljno
kuvanog jela. Smrtnost oko 15-40%. Znaci trovanja se javljaju 6 do 24 sata od jela:
 povraćanje,
 pospanost,
 hemoliza,
 žutica i hemoglobinurija.
 piridoksin 25 mg/kg iv
 protamin
Jednostavni poremećaji varenja

Rusula (kvasnice), Lactarius (mliječnice), Boletus satanas (ludara). Znaci trovanja se javljaju
nako 4 do 6 h poslije jela:
 bolovi u stomaku,
 povraćanje,
 proliv.
67
Hitne mjere
 Peroralno unijete gljive odstraniti povraćanjem izazvanim ipekakuanom, osim ako

pacijent već nije povraćao (1-2 supene kašike a potom pola čaše vode)
 Poslije povraćanja, dati aktivni ugalj u 70% sorbitolu da bi se pridonelo odstranjenju
neapsorbovanog dijela otrova (početna doza 1 g/kg)
Simtomatska terapija
 Bilans elektrolita i tečnosti uz suzbijanje hipoglikemije, tokom 5 do 10 dana. U teško
otrovanih osoba oporavak jetre počinje 6 do 8 dana poslije trovanja, a zatim dolazi do
eventualnog potpunog oporavka.
 Hemodijaliza se vrši u slučaju razvoja bubrežne insuficijencije.
 5-10% dekstroza u količini od 4-5 L svaka 24 sata ako je lučenje urina adekvatno
(ugljeni hidrati štite jetru)
 Ako krvari dati vitamin K.
 Čim pacijent može da pije dati mu voćne sokove obogaćene šećerom 120 g/L, 4 do 5
L dnevno.
17. LIJEČENJE HITNIH STANJA
ANAFILAKTIČNA REAKCIJA
Akutna, antitjelom posredovana alergijska reakcija na vanjski podražaj kod predhodno
antigenom senzibiliziranih osoba. Anafilaktoidna reakcija je akutna reakcija identičke
kliničke slike, nije uzrokovana reakcijama antigen/antitjelo, javlja se pri prvom kontaktu sa
supstancom. Uzroci anafilakse: hrana (ribe, jaja, školjke, rakovi, mlijeko, kokiriki, orasi,
jagode), ubodi insekata ( pčela, osa, stršljen), krv i krvni proizvodi, serumi i vakcine, lijekovi
(betalaktamski antibiotici-penicilini, lokalni anestetici). Alergija na hranu se povećava ako se
u prve tri godine života dijete hrani-jajima, sojom, kravljim mlijekom, ribom, orasima i
kikirikijem. Uzroci anafilaktoidne reakcije: rentgenski kontarast, aspirin, nesteroidni
antiiinflamoatorni lijekovi, opioidi, lateks, idiopatska.
Klinička slika
Simptomi se javljaju unutar 5-60 minuta
 Početni:Psihomotorni nemir, difuzan svrbež kože sa crvenilom, urtikarijom
(koprivnjača), angioedemom.
 Kasnije individualno: Mučnina povraćanje, tahikardija, hipotenzija, bronhospazam,
šok i kardiorespiratorni arest.
Anafilaktički šok se javlja kod 30% ugroženih zbog kardiovaskularnog kolapsa, usljed
hipovolemije, hipotenzije. Rijetko tok reakcije može biti
 Bifazan-simptomi se javljaju ponovo nakon 1-8 sati ili
 Protrahiran-trajanje oko 48 sati
68
Liječenje
HITNO! Prestati sa primjenom lijeka ili hrane, podvezati mjesto iznad uboda kukca...
LIJEKOVI-poštovati navedeni redosljed primjene lijekova
1. ADRENALIN-lijek prvog izbora (1mg/1mL)

Povećava udarni i minutni volumen, frekvenciju srca, bronhdilatator
Ako postoje znaci šoka:
Doza za odrasle: 0,1 do 1 mg; Doza za djecu : 0,001-0,002 mg
Odnosno
1 mL adrenalina + 9 mL aquae pro injectione i.v (1:10 000),
dati 5 mL ponavljati svakih 5 min do uspostavljanja pulsa
ILI
½ ili 1 ampula adrenalina iv, s.c, im-svakih 15 min (max 3 doze)
Blaži stepen reakcije: ½ ampule iv, sc ili im, (max 3 doze)
2. ANTIHISTAMINICI-antagonisti histamina
relaksacija glatke muskulature, vazokonstriktori, sedativi, antipruričko dejstvo
HLORPIRAMIN (Synopen 20 mg/2 mL)–doza 20-40 mg iv,
max 60 mg.
ILI
DIFENHIDRAMIN 1-2 mg/kg, odnosno 50 do 100 mg iv.
3. KORTIKOSTEROIDI
Stabiliziraju mastocite i otpuštanje medijatora
Djeluju nakon 30-45 minuta
Metilprednizolon 1-2 mg/kg iv.
ILI
Hidrokortizon-100-250 mg iv.
Po potrebi ponoviti nakon 6 sati
Bronhospazm
Aminofilin-5-6 mg/kg sporo iv (oko 15 minuta )
ili 0,5 mg/kg spora infuzija
 Hipovolemija i hipotenzija
Fiziološka tečnost (Natrii chloridi infundibile 500 mL)
1000-2000 mL (OPREZ-stariji, srčani i bubrežni bolesnici)
 Hipotenzija (produžena)
DOPAMIN - 5-10 μg/kg/min
Nakon anafilaktičke reakcije vitalne funkcije bolesnika pratiti 24h.

Ako traje osip na koži preporučiti uzimanje antihistaminika per os.
69
Akutni bronhospazam i Status asthmaticus
Komplikacija astme. Astma-hroničan tok, sa akutnim pogoršanjima u vidu napada.
Patogenetski-hronična inflamacija sluznice disajnih puteva i hiperreaktivnost. Provocirajući
faktori: infekcija, alergeni, aerozagađenje, neadekvatna farmakoterapija Klinički se
manifestuje sa tri stepen atežine: BLAGI, SREDNJI I TEŠKI NAPAD (Status asthmaticus).
Klinička slika
 Nagli početak, često ujutro i noću
 Kašalj, suh bez iskašljavanja ili žitak sekret
 Dispnea i tahipnea (“glad za vazduhom”)
 Pritisak u grudnom košu, “piskanje”
 Bolesnik sjedi sagnut, uplašen, koristi pomoćne respiratorne mišiće, pospanost (↓pO2).
 Cijanoza (modra koža)
 Auskultacijski: oslabljen i piskav disajni šum, najteži nalaz su tzv. nijema pluća
(“silent lungs”)
 Životno ugrožavajuće stanje-hospitalizacija!!
Liječenje
Cilj je postizanje saturacije kiseonikom iznad 94%.
1. Salbutamol (Ventolin) inhalatorno; 1 do 2 udaha, i po potrebi ponoviti nakon 15 do 30

min ili parenteralni oblik β2 agonista (salmeterol)
ILI
Adrenalin (1:1000) – 0,5 ml sc (OPREZ-tahikardija i aritmije)
Ako nema efekta ili je slab efekat
Aminofilin – 5 do 6 mg/kg sporo iv (15 min)
zatim spora infuzija (0,5 mg/kg/min)
(max dnevna doza 6 ampula aminofilina)
Aminofilin nema prednosti nad inhalatornim simpatomimetcima.
2. Kortikosteroidi
Peroralni (prednizon ili metilprednizolon) doza 120-180 mg, podjeljeno u 3-4 doze, u
toku probližno 10 dana
ILI
Parenteralni oblici: metilprednizolon (Solu Medrol) 125 mg iv ili prednizolon (Solu
Decortin) 100 mg iv.
 Parenteralna nema prednost u odnosu na per os, osim ako bolesnik povraća.
 Kiseonik-nazalni kateter ili maska (ovlažen kiseonik)
 Nadoknada fiziološke tečnosti - per os, iv ili infuzija (oko 3 L)
Dehidracija usljed gubitka tečnosti (znojenje, hiperventilacija,nedovoljan unos
tečnosti, povišena tjelesna temperatura)
70
Akutni infarkt miokarda
Nekroza miokarda nastala usljed naglog smanjnja ili potpunog prekida koronarnog protoka.
Komplikacija ishemijske bolesti srca. Aterosklerotski plak izaziva suženje krvnog suda, i
pogoduje stvranju tromba na tom mjestu sa posljedičnom ishemijom. Ako ishemija traje duže
nastaju ireverzibilne promjene miokarda odnosno infarkt. Faktroi rizika: pušenje, dijabetes,
povišen krvni pritisak, hiperlipidemija. Klinička slika i tok oblesti zavise od lokalizacije
infarkta.
Klinička slika
BOL
 jaki intenzitet, tipa stezanja, pečenja, pritiska ili žarenja.
 traje duže od 30 min i slabo reaguje na nitroglicerin
 povezana sa predhodnim psihičkim stresom ili fizičkim naporom.
 Ko oko 20% pacijenata infarkt može biti bez bola..
 lokalizuje se iza grudne kosti, iznad želuca. Širi se u lijevo rame i ruku ili obe ruke,
leđa, a rijetko u vrat i donju vilicu.
 Mučnina i povraćanje, štucanje.

 Nedostatak vazduha, gušenje, bljedilo, hladan znoj.
 Uplašenost i nemir, pacijenti često trljaju ili pritišću mjesto bola.
Dijagnoza
 Klinička slika
 EKG (rani znak elevacija ST segmenta, Q zubac kasnije).
 Laboratorijski nalaz kardiospecifičnih enzima-”zlatni standard”:
Troponin (T i I) – raste nakon 3-4 sata i traje 2 nedjelje.
Kreatin fosfosfokinaza (CK) i izoenzim MB (MB-CK)-rastu poslije 4-8 sati i traje 3 –
4 dana.
 Ehokardiografija
Liječenje
 HITNO!!
 Mirovanje!!
 Acetil salicilna kiselina (aspirin) sažvakati
 Nitrati (nitroglicerin sublingvalno 300-600 μg) ili iv 5-10 μg/min
(samo ako je sistolni pritisak veći od 90 mmHg -RIZIK hipotenzija)
 ANALGEZIJA: morfijum 2-4 mg iv, ponavljati svakih 15 min do prstanka bola ili
pojave toksičnosti (hipotenzija ili bradikaradija)
+ metoklopramid per os (1-3 mg/kg) ili iv (3-5 mg/kg) (antiemetik)
 Oksigenacija: kad je saturacija O2 ispod 90% daje se oksigen (2 do 4 L/min) preko
maske ili nazalnog katetera.
 Trombolitička terapija
Rekanaliranje okludiranje arterija-tromboliza
Streptokinaza 1 500 000 ij iv tokom 1 sata, u toku prva 3 sata od AMI do 12 sati.
71
 Beta blokatori: atenolol (5 mg iv tokom 5 min, a zatim 5 mg iv tokom 10 min) ili per
os 50 mg nakon AMI i 12 sati poslije. Indikovani kod pordužene ishemijske boli,
sinusne tahikardije, hipertenzije bez znakova insuficijencije)
 PCI – perkutana koronaran intrevencija
Akutni edem pluća

Komplikacija insuficijencije lijeve komore (akutna ishemija, infarkt miokarda, aortna stenoza,
mitralna regurgitacija, supraventrikularna ili ventrikularna tahikardija)
Klinička slika
 Bolesnici su uplašeni, nemirni
 Tahipnea (30-40 udisaja/min), duboko ili površno disanje sa aktivacijom pomoćne
respiratorne muskulature.
 Kašalja, hropac, iskašljavnje pjenušavog sadržaja često sukrvčav.
 Koža blijeda, hladna, znojna, ljepljiva, kasnije cijanoza
 Zauzimaju sjedeći položaj ili stoje.
 Fizikalni nalaz na plućima: izraženi hropci u inspirijumu i produžen expirijum
Liječenje
 HITNO!!
 Polusjedeći položaj sa nogama koje vise.
 Kiseonik preko nazalnoh katetera ili maske (2 do 4 L/min) tokom prvih 6 do 12 sati.
 Morfijum radi smanjivanja nemaira i osjećaja dispnee.
Doza 2-5 mg iv, se može ponoviti 2-3 puta u 15 minutnim razmacima. (OPREZ-ne
kod hipotenzije, poremećaja svijesti, astme, uznapredovalog AV bloka)
 Furosemid (Lasix) –diureza i vazodilatacija
Doza 40-60 mg iv, diureza nakon 15 do 20 min.
 Nitrati (subling.) ili iv 10-100 μg/min, zavisi od krvnog pritiska
 Na-nitroprusid (oprez –hipotenzija) doza 0,1-0,2 μg/kg/min iv.
 Aminofilin (bronhodilatator i diuretik). Doza 5-6 mg/kg sporo iv (oko 15 minuta ) ili
0,5 mg/kg spora infuzija
Hipertenzivna kriza
Visok krvni pritisak dijastolni pritisak iznad 120-140 mmHg. Sa oštećenjem ili bez oštećenja
organa (srce, bubreg , mozak i oči)
Kliniška slika
glavobolja, povraćanje,epistaksa, dispnea i ortopnea, bolovi u prsima, vrtoglavica, tinitus,
slabost. Cilj liječenja je POSTEPENO smanjivanje krvnog pritiska
72
IZUZETAK!! Kod maligne hipertenzije i hipertenzivne encefalopatije srednji arterijski
pritisak treba brzo smanjiti za 25 % (dijastolni na 100-110 mmHg) a onda takav pritisak
održavati nekoliko dana, pa ga postepeno smanjivati.
Liječenje
 Vazodilatatori
 Akutno snižavanja nitroglicerin sublingvalno
 Doze prilagoditi prema vrijednostima krvnog pritiska
Na-nitroprusid 0,3-10 μg/kg/min
ILI
Urapidil 25 mg ivbolus + 5-40 mg infuzija/1 sat
ILI
Diazoksid 50 mg bolus +30 mg/min
ILI
Nitroglicerin 5-100 μg/min
Kontraindikovani: furosemid i kratkodjelujući nifedipin
Hipoglikemija
Akutna komplikacija u Diabetes mellitusu (češće kod tipa 1). Prvi simptomi hipoglikemije se
javljaju kad je glukoza ispod cca 3 mmol/L.
Klinička slika
Simptomi od strane vegetativnog sistema
Tremor, znojenje, strah, tahikardija, palpitacije, promjene krvnog pritiska.
Simptomi od strane centralnog nervnog sistema
Smanejna koncentracija, konfuzija, iritabilnost, akgresivnost, neobično ponašanje, otežan
govor, glavobolja, fokalni neurološki ispadi, hemiplagije, konvulzije, gubitak svijesti koma.
URGENTNO STANJE-HITNO LIJEČENJE!!!!
Liječenje
 Lakši stepen hipoglikemije i ako je pacijent svjestan
Dati sladku hranu: 2 kašičice meda ili džema (rastvoreni u vodi), sok koji sadrži šećer,
Čokolada ILI
2-4 tablete dekstroze, glukoza (20-30 g) ili saharoza
 Teži stepen hipoglikemije ili kad pacijent nije svjestan
Glukoza iv: 25-50 mL rastvora 50% ili 100 mL rastvora 20%.
( u toku 5 minuta podiže šećer sa 1 mmol/L do 12,5 mmol/L) Aplikacija se
primjenjuje do oporavka.
OPREZ!! Ekstravazacija glukoze izaziva lokalnu nekrozu tkiva!!
 iv,im ilisc aplikacija glukagona od 1 mg
(kontraindikovan ako je hipoglikemija uzrokovana preparatima sulfonilureje)
 iv aplikacija dekstroze (ako nema efekta na predhodnu terapiju)
73
Dijabetesna ketoacidoza
Najteža i najčešća akutna komplikacija koj adirektno ugrožava život boelsnika. Može biti
prvi simptoma tipa 1 bolesti. Faktori rizika: neredovna kontrola i neadekvatna terapija.
Infekcija, trauma i operacija. Etioatogeneza: nedostatak inzulina i povećana aktivnost
njegovih antagonističkih hormona (glukagon, kateholamini, kortizol, tireoidni hormoni).
Glikemija iznad 25 mmol/L.
Klinička slika
 Polidipsija, poliurija, znaci dehidratacije (suha koža, sluznice i obložen jezik)
 Muka i povraćanje, zadah na aceton
 Duboki čujni uzdisaji - Kusmaulovo disanje
 Konfuzija, pospanost i koma
 Nagli gubitak težine
 Mišićna slabost
 Poremećaji vida
 Abdominalna bol
 Grečevi u mišićima
 Hipotermija
Laboratorijski pratiti: glikemiju, Na, K, acidobazni status, osmolalitet, glikozuriju i
ketonuriju.
Terapijski pristup ketoacidozi

 Rehidratacija i nadoknada elektrolita
Kontinuirana infuzija izotonične fiziološke tečnosti
(150 mmol/L, kod hiperosmolarnosti 75 mmol/L)
Nadoknaditi prosječno 6-12 L u prvih 24 sata.
(1L/1h u prva tri sata, pratiti lab. i klin. znake hidratacije)
 Pratiti trend pada glikemije
Kad se glikemija spusti ispod 15 mmol/L uvesti u terapiju 5 % glukozu da se izbjegne
hipoglikemija.
 Infuzija tečnosti treba sadržati K.
 Ako je njegova koncentracija ispod 5 mmol/L, dati 20 mmol/l ili 1,5 KCl na početku
terapiji, a kasnije u sporoj infuziji.
Pratiti njegovu koncentraciju u plazmi, zbog rada srca i EKG.
(Brzina davanja infuzije zavis od glikemije, kalijemije, bubrežne funkcije, krvnog
pritiska, pulsa, funkcije disanja i stanja svijesti).
 Aplikacija insulina - Kad je moguća intravenska infuzija
Odmah dati bolus kratkodjelujućih insulin au dozi od 10-12 ij.
Zatim kontinuiranu infuziju kratkodjelujućoih 5-10 ij/h. Pratiti glikemiju svaki sat.
Ciljna vrijednost glikemije 10-15 mmol/h.
 Intravenska primjena insulina obično traje 36-48 sati ili do vrijednosti glikemije 4-8
mmol/L
 Kad pacijent pođe jesti (glikemija 5-10 mmol/L) preći na subkutanu primjenu insulina:
30-60 min prije kraja infuzije.
74
 Subkutna primjena počinje ujutro.
 Ako nije moguća iv primjena insulina, onda se on daje u bolusu im (deltoidni mišić).
Doza kratkodjelujućih insulina z aim primjenu je 20 ij, ponavljati do ciljanih
vrijednosti.
 Nadokanda bikarbonata
 Primjeniti samo kad je nivo standardnih bikarbonata manji od 8 mmol/L (pH manji od
7,0).
 Oprezno uključiti infuziju 1,26 % ili 8,4% rastvora bikarbonata (zavisno od pH krvi)
 Dodavati K.
 Kad se acidoza normalizuje (pH veći od 7,3), ako pacijent ne povraća i nema mučninu
prelazi se na peroralno davanje tečnosti (ne VODA) kao što je limunada ili salni
rastvori, uz postepeno smanjivanje infuzije.
Epileptički status
Status epileptikus-pojava tri ili više epileptičkih napada u toku 30 minuta, bez uspostavljanja
svjesnog stanja između napada. Gran mal status-status epilepticus major predstavlja jedno od
najdramatičnijih i najurgentnijih stanja u medicini; Precipitirajući faktori:-nagli prekid
antiepileptičke terapije, uzimanje alkohola, infekcije; Često je to prva manifestacija epilepsije
ali nikada nije prva manifestacija idiopatske epilepsije! Liječenje treba započeti što prije, napd
duži od 1 h-ireverzibilna oštećenja moždanog tkiva.
Liječenje
 diazepam, fenitoin i lorazepam
 DIAZEPAM-brzo i efikasno zaustavlja napad ali samo ako se primjeni intravenski;
 za odrasle potrebna doza od 20-30 mg
 ponekad kao neželjeni efekat-depresija disanja
 FENITOIN I LORAZEPAM-u kombinaciji su terapija izbora;
fenitoin u dozi od 15 mg/kg u obliku spore intravenske infuzije;
infuzija fenitoina u sonom rastvoru, ne u rastvoru glukoze jer ga ova brzo precipitira
+lorazepam u dozi od 0,1 mg/kg;
lorazepam djeluje već za nekoliko sekundi, a fenitoin ima produženi efekat;
brižljivo nadgledanje vitalnih funkcija za vrijeme infuzije
 FENOBARBITON-iv ako izostane povoljan efekat fenitoina;
izuzetno visoke doze-do 800 mg dovode bolesnika u barbiturnu komu-izrazita depresija
disanja;
Komplikacija: hiperpireksija koja se javlja kod dugotrajnijeg statusa;
Ako sve ovo ne pomogne-bolesnik se dovodi u opštu anesteziju da bi se izbjegla mogućnost
teškog oštećenja mozga za vrijeme statusa.
75

Farmakografija: Inscriptio (Suprescriptio) - ZAGLAVLJE

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Farmakografija: Inscriptio (Suprescriptio) - ZAGLAVLJE

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1.

 Recept (lat. Receptum) je propis za sastav i izradu lijeka,

Inscriptio (suprescriptio)– ZAGLAVLJE

Magistralni lijekovi (Formulae magistrales)

U ordinaciji se ispisuju nazivi sastojaka po određnom redoslijedu (u genitivu i na latinskom

Aqae aromaticae Injectiones Rhinoguttae

Ampulla-ampula Pipetta-kapaljka Vitrum guttatorium-

Primjeri propisivanja lijeka na magistralni način:

Misce fiat solutio

S. 3 puta na dan po jednu kašiku

Farmakopeja-upustva za pripremu lijeka.

 Proizvode se u farmaceutskoj industriji

Da lagenas originales No II – dvije originalne bočice

O.P - Occlusio praeformatum (originalno pakovanje)

 Ukoliko se propisuje više od jednog originalnog pakovanja mora se u zagradi napisati

Klasifikacija lijekova prema porjeklu

Klasifikacija lijekova prema jačini djelovanja

DOZA - količina lijeka koja se daje pacijentu

DOZIRANJE LIJEKOVA KOD DJECE

Doziranje u odnosu na starost

Doziranje u odnosu na površinu tijela

 korekcije neprijatnog mirisa

Tablete za implantaciju (implantablettae)

Rp. Chlorpromasini chloridi 0,25

Rp. Verapamil chloridi 0,04

PROPISIVANJE GOTOVIH TABLETA

Rp. Lopril tablete 0,01

Rp. Brufen dražeje 0,4

 jednostavne praškove (pulveres simplices)

Prema načinu primjene:

MAGISTRALNO propisivanje praškova za spoljnju primjenu

Rp. Sulfuris praecipitati 5,0

Rp. Bismuti tribromphenylatis

Primjer 3: Propisati konspergenciju bizmut –subgalat od 50 g. (antisepetik)

Rp. Bismuti subgallatis 50,0

Propisivanje GOTOVIH praškova za spoljnju primjenu

Rp. Bivacyn, prašak

Prašci za unutrašnju primjenu

Propisuju se u količini od 50 do 100 g i izdaju se u kutijama, a ako su namijenjeni za

Rp. Belladonnae extacti sicci 0,2

Rp. Carbonis medicinalis 30,0

Rp.Codeini phosphatis 0,03

Rp. Ephedrini hydrochloridi 0,05

Rp. Aluminii hydroxide 0,5

Rp. Magnesii oxydi Da tales doses No XX (viginti)

Rp. Codeini phosphatis 0,18

Rp. Ephedrini hydrochloridi 0,5

Rp. Aluminii hydroxidi 5,0

Ljekovite kapsule (capsulae medicinales) – Sadže doziranu količinu ljekovitih supstanci.

Primjer 1: Propisati magistralno skrobne kapsule koje sadrže 1 g redukovanog zeljeza, 10 mg

Rp. Ferri reducti 1,0

Rp. Ricini olei 2,0

Propisuju se po opštim pravilima o oficinalnim lijekovima

Rp. Chloramphenicoli capsularum 0,25

Propisivanje gotovih kapsula

Rp. Hiramicin kapsule 0,1

Dozirani ljekoviti pripravci namijenjeni za rektalnu ili vaginalnu primjenu. Na sobnoj

Propisuju se kao magistralni (diviziono i dispenziono), oficinalni i gotovi lijekovi.

Oficinalni čepići su:

Primjer 1: Propisati 10 magistralnih analnih ćepića koje sadrže 30 mg kodeina, težine 2 g.

Rp. Codeini chloridi 0,3 (0,03 x 10 doza)

Rp. Acidi pipemidici 0,2

Dobija se od bijelog pamuka i drvnih celuloznih vlakana. U zavojni materijal spadaju: