1

Kultura, obrazovanje
Kulturna drustva
Poslije A-U okupacije BiH u oblasti kulture i prosvjete postojala su dva usmjerenja.
Jedno je slijedila A-U vlast, a drugo domace stanovnistvo u okviru svojih vjerskih i
nacionalnih zajednica. Kulturno-prosvjetna aktivnost domaceg st pocela je nicati iz
naroda inicijativom pojedinica i grupa, koje je dozvoljavala A-U vlast. Prvo je pocelo s
pjevackim drustvima i citaonicama a onda se preslo na osnivanje kulturno-
prosvjetnih drustava. Poseban znacaj u ovoj oblasti djelovanja imala su drustva sa
kulturno-prosvjetnim i humanim ciljevima: srpska Prosvjeta, muslimanski GAJRET i
hrvatski Napredak. Njihovi osnovni zadaci bili su pomaganje siromasnih djaka i
studenata odnosno stvaranje nacionalne inteligencije i obrazovanje modernih
zanatlija i trgovaca. Vremenom su ova drustva postala prave matice nacionalnih
pokreta u BiH.
Listovi u BiH
Dolaskom A-U u BiH nastaju novi i mnogi plodniji periodi bh publicistike. Javljaju se
dnevni i nedjeljni listovi. Diferencira se stampa po oblastima i strukturama. Osim
sluzbenih listova javlja se stampa sa vjerskim i nacionalnim obljezljijima:S:S.. Za 40
god A-U vladavine pokrenuto je i izlazilo 125 listova stampano na nasem
jeziku,turskom, njemackom, madjarskom itd... A_u je vilajetsku stampariju
pretvorila u vladinu stampariju i pokrenula tu bh novine. Medju listovima na vjerskoj
i nacionalnoj osnovi najznacajniji su bili Vatan (domovina) kojeg je uredjivao
Muhamed Kulusi. U isto vrijeme pokrenuto je vishe hrvatskih listova: Hercegovacki
bosiljak, Osvit itd. Najznacajniji srpski listovi bili su Trebevic, Prosveta, Napredak itd.
List Bosniše Korespondez bio je rezimski list na njemackom jeziku.
Zemaljski muzej u Sarajevu
Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u Sarajevu je najstarija muzejska institucija u
Bosni i Hercegovini, osnovana 1888. godine, za vrijeme Austro-Ugarske vladavine. U
početku je muzej bio smješten u neuslovnim prostorijama, da bi regulacijskim
planom iz 1909. godine načinjena skica muzeja i predviđena njegova izgradnja u
središnjem dijelu grada Sarajeva, na današnjem Trgu Bosne i Hercegovine. Arhitekt
Karlo Paržik je uradio projekt za zgradu muzeja, koja se sastoji od četiri zasebna
paviljona, međusobno povezana terasama, sa unutrašnjim atrijom gdje je smještena
botanički vrt. Zgrada je rađena u neorenesansnom stilu. Zanimljivo je da je to jedina
zgrada muzeja u jugoistočnoj Europi koja je namjenski građena za tu svrhu. Glasnik
Zemaljskog muzeja je bosanskohercegovački znanstveni časopis. Nakon osnivanja
Zemaljskog muzeja u Sarajevu, prve znanstvenoistraživačke institucije u Bosni i
Hercegovini koja je na sebe preuzela zadaću prikupljanja, obrade, proučavanja i
čuvanja vrijednih arheoloških, etnoloških i drugih nalaza, ubrzo je identificirana
potreba za pokretanjem znanstvenog časopisa koji će pratiti rad na terenu, i gdje će
istaknuti naučnici iz cijele Monarhije moći objavljivati rezultate svojih istraživačkih
pothvata. Inicijativa za pokretanje lista takovoga tipa realizirana je koncem 1888.
godine i prvi broj Glasnika zemaljskog muzeja predan je na uvid javnosti 1. januara
1889. godine. Već je prvi broj posvjedočio utemeljenost ambiciozno zacrtanog cilja,
istaknutog u proslovu tog istog broja - objavljivanje priloga iz područja starog i novog
2

zemljopisa, historije, starinarstva (arheologije), itd. Svjetlo dana su tako ugledali

izuzetno vrijedni prilozi uglednih domaćih i inozemnih naučnika, koji su prepoznali
značaj i poslanje pokrenutog projekta. Časopis je primao dobrovoljne priloge, a
godišnja pretplata je iznosila dvije forinte. S prekidima, izlazio je do 2006. godine.
Obrazovanje za vrijeme A.U.
Za vrijeme Turske vladavine pismenost i cjelokupan duhovni život nosio je
konfesionalno obilježje, pa su i škole u ovom vremenu mogle biti samo katoličke,
pravoslavne, muslimanske ili jevrejske. Austrougarskom okupacijo po prvi put
javljaju se državne škole, koje osniva i izdržava država, propisujući ujedno nastavne
planove i programe. Po okupaciji vrklo brzo nestaje franjevačkih škola. Osnivanju
državnih škola u početku se opiralo domaće stanovništvo, naročito Srbi i Muslimani.
Do 1886. godine u BiH su osnovane 93 škole. Godine 1912 donesen je Zakon o
obaveznom osnovnom školovanju. Te godine u BiH je bila 331 osnovna škola. Da bi se
osigurao potreban broj učitelja za državne i osnovne škole, u Sarajevu je otvoren
pripremni učiteljski kurs 1882. godime, koji je 1886. prerastao u redovnu učiteljsku
školu , a 1913. otvara se učiteljska škola u Mostaru
Muslimanske škole u ovom periodu Sibijan Mektebi reformišu se u Mektebi Iptadaije.
Okosnica nastave u ovim školama je islamska religija, ali je nastava organizovana i
nastavnici imaju širiju naobrazu.
Srpske škole u BiH ne samo da su se održale, nego ih je bilo sve više. Kako je
vasoitanje bilo izrazito nacionalno usmjereno, te su škole bile na udaru režima.
Srpske škole su ukinute izbijanjem Prvog svjetskog rata. Od katoličkih škola u ovom
periodu radile su škole časni sestara u više mjesta u kojima je živjelo hrvatsko
stanovništvo. Škole koje su držali Franjevci održale su se do 1883. godine, a onda se
ukinute. A.U. uprava zatekla je u BiH 43 srednje škole-medrese, te uz katoličke
samostane vjerske gimnazije. A.U. uprava otvara vjerske škole po austrijskom uzoru.
To su bile gimnazije i trgovačke (građanske) škole. Prva gimnazija otvorena je u
Sarajevu 1879. godine, a zatim u Mostaru, Tuzli, Bihaću. Škole su radile po utvrđenim
planovima i programima, udžbenici su u početku nabavljani u Hrvatskoj, a kasnije su
štampani u Sarajevu. Gimnazije su imale obrazovane profesore, većinom strance.
Pored državnih gimnazija, u ovom periodu razvile su se i privatne katoličke škole u
Travniku, Visokom...Otvorene su i trgovačke škole u Bihaću, Brčkom,
Bijeljeni...Srednjim školama u ovom periodu smatrane su i Pravoslavna bogoslovija u
Reljevu kod Sarajeva (1882), Isusovačka bogoslovija u Sarajevu (1882) kao i
Šerijatsko-sudačka škola u Sarajevu (1887). Ove škole je finansirala država. A.U je u
toku svoje cjelokupne uprave u BiH otvorila 6 gimnazija....Prvi oblici stručnog
školstva javljaju se pri kraju Turskog perioda, a nastaju uglavnom produživanjem
osnovnog obrazovanja. Prvi oblik stručnog obrazovanja s dolaskom A.U uprave bio je
vojni pansionat u Sarajevu u kome su se školovali učenici za službu u vojsci. Godine
1882. u Sarajevu se otvara učiteljski tečaj za privremeno osposobljavanje učitelja, ovaj
tečaj 1886. prerasta u redovnu učiteljsku školu. Godine 1892. otvorena je u Srajevu
još jedna škola u kojoj su se obrazovali nastavnici za sibijan-mektebe. Za potrebe
školovanja srednjeg tehnočkog kadra otvorena je u Sarajevu 1899. Srednja tehnička
škola. Od srednjih stručnih škola otvorena je Trgovačka akademija u Sarajevu (1912).
3

U ovom periodu otvaraju se u Sarajevu i Mostaru zanatske škole, i kojima su se

izučavali zanati metalske struke. Otvoren je i veliki broj ženskih stručnih škola u
kojima se učilo šivanje, krojenje i domaćinstvo. Od 1907. godine u Sarajevu djeluje
šumarska škola, a organizovan je i veći broj kraćih ili dužih tečajeva za šumarstvo,
stočarstvo, ratarsvo i voćarstvo.
Gimnazije u A-U periodu
U vrijeme A-U vladavine pocele su se otvarati srednje skole prema austrijskom uzoru.
To su bile gimnazije i trgovacke (gradjanske) skole. Prva gimnazija otvorena je u
Sarajevu 1879. godine, a zatim u Mostaru, Tuzli, Bihacu. Prva realna gimnazija
otvorena je u Banja Luci 1895. godine, zatim u Sarajevu i Derventi. Skole su radile po
utvrdjenim planovima i programima. Udzbenici su nabavljani u pocetku u Hrvatskoj,
kasnije su neki bili stampani i u Sarajevu. Gimnazije su imale obrazovane profesore, a
isprva su to bili stranci. A-U rezim je nastojao da u ovim skolama pored opste
naobrazbe ucenike vaspita u duhu koji bi odgovarao ciljevima okupacije. A-U je u
toku svoje cjelokupne uprave u BiH otvorila sest gimnazija. Istaknutu ulogu
unapredjenja srednjoskolskog obrazovanja imala su nacionalno-kulturno-prosvjetna
drustva: Prosvjeta, Napredak i nashi Gajret---oleeeeeee😃
Pismenost i školstvo
Zakon o osnovnim školana donesen je 1880., a za model je uzeta interkonfesionalna
škola koja se još i zvala i komunalna, zatim opća osnovna i na kraju narodna osnovna
škola. Osnivanje ovih škola započeto je godinu ranije u Sarajevu, a već narednih
godine su se osnivale u većim gradovima BiH, da bi 1900. bilo 300. osnovnih škola u
BiH, od toga 200 općih, 64 pravoslavne, 32. katoličke i 4 privatne. U osmanskom
periodu je bilo oko 3% pismenog stanovništva, a 1910. u BiH je oko 12% pismenih.
Značajniji procenat pismenosti zabilježen je samo u četiri gradska sreza: sarajevski
57% pismenih, mostarski 52%, tuzlanski 48% i banjalučki 45%, u svim drugim
srezovima broj pismenih nije prelazio 20% stanovništva starijeg od 7 godina. Broj
nepismenih je naročito bio velik kod muslimanskog stanovništva iz razloga što se u
sibijan mektebu nije učilo ni ćirilično ni latinično pismo,već arabica. Najveći problem
vlastima je predstavljala činjenica da je BH društvo naslijedilo iz osmanskog perioda
zatvorenost kulture i prosvjete u okvire vjerskih zajednica. Ova je tradicija
nastavljena ali je prilagođena potrebama nacionalnih pokreta i u ovom priodu. Tako
je nacionalna borba za škole bila presudna u BiH.
Tek oko 1892. dolazi do reforme sibijan mekteba i preimenovanja u mekteb ibtidaije,
tada se uvodi maternji jezik, računica i drugi svjetovni predmeti. Reforma školstva je
tekla veoma sporo jer Muslimani nisu rado slali svoju djecu u svjetovne škole, upravo
su tu ulogu trebali preuzeti reformirani mektebi na sebe.
Pravoslavne i katoličke škole su bile vjerske, ali su se u njima predavali svjetovni
predmeti, a uz vjerski odgoj, njegovao se i nacionalni odgoj. Pravoslavne škole vodili
su popovi i učitelji najčešće dovedeni sa strane, a katoličke škole osnivali su franjevci,
a od 1871. i sestre milisrdnice Svetog Vinka iz Zagreba.
Osim najveće koncentracije osnovnih i srednjih škola u Sarajevu su se nalazile i
jednije dvije naučne institucije, Zemaljski muzej osnovan 1889. i Institut za
4

istraživanje Balkana 1904. Do Prvog svjetskog rata u BiH izlazilo je oko 190 dnevnih
listova i časopisa, a ideja o otvaranju filozofskog i pravnog fakulteta, nažalost nije
tada realizovana.
Kulturno-prosvjetna društva –matice nacionalnih pokreta u Bosni i
Hercegovini
S ciljem da se naglasi kulturna misija Austro-Ugarske, počele su se pod okriljem
Zemaljske vlade njegovati određeni oblici kulturne i umjetničke djelatnosti. Ove
kulturne djelatnosti su zadovoljavale uglavnom potrebe doseljenika, dok je kulturno-
prosvjetna aktivnost domaček stanovništva nicala iz naroda inicijativom pojedinaca i
grupa, ali samo u obliku koji je dozvoljavala okupaciona austrougarska vlast.
Baza iz kojih su nastala kulturno-prosvjetna društva bile su pjevačka društva i
čitaonice, uz kulturno-prosvjetna nastaju i humanitarna i sportska društva. Srpska
„Prosvjeta“ osnovana je 1902., a „Gajret“ 1903., „Napredak“ 1907. godine. Ova su
društva pomagala đake i studente, šegrte i zanatlije, a vremenom su postali matice
nacionalnih pokreta u BiH.
„Napredak“ je nastao 1907. iz dva potporna društva jednog osnovanog u Mostaru i
jednog osnovanog u Sarajevu.
Osim matičnih nacionalnih društava, stipendije za đake davala je i država preko
Zemaljske vlade i sreskih ureda. Dio zanatlija se tako putem stipendija školovao u
Beču, Pragu, Gracu, Brnu i Budimpešti.
Jevreji su imali 24. društva od kojih su tri puta brojnija bila društva Aškenaza, nago
Sefarda. Najostaknutije jevrejsko društvo je bilo „La Benevolentia“. U Sarajevu je bilo
smješteno 14. jevrejskih društava.
Mješovitih društava je bilo samo tri. Srpsko-hrvatski klub u Sarajevu, Hrvatsko-
muslimanski klub u Višegradu i Hrvatsko-muslimanski soko u Maglaju.