Professional Documents
Culture Documents
Mrežom se prenose računarski podaci, govor, slika, video, a aplikacije na stranama korisnika
mogu biti takve da se zahteva prenos podataka u realnom vremenu(govor, video I sl.)
Mreža se sastoji od računara, medijuma za prenos (žica, optička vlakna, vazduh) I uređaja kao
što su čvorišta, svičevi, ruteri itd. Koji čine infrastrukturu mreže.
Neki uređaji kao što su mrežne kartice omogućavaju veze između računara I mreže
Svaka mreža se može svesti na sledeće osnovne celine – hardversku I softversku
Sa većom primenom računara i razvojem računarskih mreža sve češće dolazi do potrebe povezati
računare različitih proizvođača, odnosno različitih operativnih sistema – došlo do potrebe
interoperabilnosti sistema iz koje je nastao OSI (Open System Interconect) model na kome se
zasniva uspešan prenos podataka između nekompatibilnih sistema.
----------------
---------------
6. Kakav prenos signala u Računarskim mrežama može biti? (serijski, paralelni) – objasniti.
--------------
------------
8. Računarska mreža? (definicija/šta predstavlja)
Računarska mreža predstavlja skup računara povezanih radi deljenja informacija, podataka
podataka perifernih uređaja kako hardvera tako I softvera (za 2 računara kažemo da su u
povezani ako su u mogućnosti da dele informacije)
Difuzne(od jednog ka svima) jedan komunikacioni kanal dele svi računari u mreži,
poruku koju šalje jedan računar primaju svi ostali, posle prijema paketa računar
proverava dresu odredišta(topologije Bus, Ring)
Od tačke do tačke – obezbeđuje mnogo veza pojedinih parova računara. Od izvora do
odredišta paket mora da pređe jedan I više međuračunara – najveća pouzdanost jer
omogućava izbor jednog od mnogobrojnih puteva(dve vrste topologije potpuna I
delimična povezanost)
LAN i WAN
Zvezdasta topologija
Prstenasta topologija
Topologija magistrale
Hibridna topologija
Token ring
Ethernet
Klijent – Server
Ravnopravna
Topologija zvezde – svi čvorovi mreže su međusobno povezani posredstvom centralnog uređaja
hub-a ili switch-a. Za pristup mediju i slanje podataka koriste iste tehnike kao i topologija
magistrale (Ethernet, Token Bus).
Topologija prstena – predstavlja niz radnih stanica povezanih u zatvorenu petlju - prsten.
Komunikacioni protokol između čvorova je Token Ring (kontinuirano kruženje tokena petljom,
ako neki računar želi da pošalje podatke mora sačekati da do njega dođe red – da do njega dođe
token – kad stanica detektuje slobodan token menja ga u zauzet i koristi ga kako bi poslala
podatke nekoj drugoj stanici u mreži. Kad se poruka vrati do izvorne stanice uništava se,
oslobođeni token nastavlja put prema sledećoj stanici).
Topologija stabla – hijerarhijska mreža, svaki čvor ima svog predhodnika i jednog ili više
naslednika.
15. Ethernet?
Ethernet je najviše korišćena mrežna tehnologija u LAN mrežama, Ethernet ima dobru ravnotežu
između brzine, cene I lakoće instalacije, Ethernet je jednostavna I otvorena fizička sredina za
prenos podataka
Postoji nekoliko glavnih standardnih tipova:
- Standardni sa debelim kablom
- Sa tankim kablom
- Sa upredenim paricama
- Sa optičkim kablom
- Brzi Ethernet
- Gigabitni Ethernet
Prednosti
- mreže su jednostavne za planiranje I ekonomične za instalaciju
- komponente su jeftine
- tehnologija se pokazala kao pouzdana
- jednostavno je dodati I ukoloniti računare sa mreže
- podržavaju ga mnogi softverski I hardverski sistemi
Slabosti Etherneta
- ethernet je otvorena arhitektura gde svaki čvor može da šalje ili da prima
- koristi širokodifuzne komunikacije
- lako ga je prisluškivati
- nema nikakav hardver za obezbeđivanje
- -lako je onespobiti mrežu
16. Carrier Sense and Multiple Acces with Colision Detection (CSMA/CD)?
-Kontrola pristupa medijuma MAC predstavlja podsloj u sastavu sloja veze podataka.
-MAC podsloj određuje ko ima pravo pristupa fizičkom sloju u bilo kom trenutku vremena.
Ponaša se kao interfejs između podsloja logičke kontrole povezivanja i fizičkog sloja.
Obezbeđuje pristup mrežnim medijima i sistem adresiranja, koji se koristi za prenos okvira
pdataka korz mrežu. Neophodno je da se osigura da dva računara ne pokušavaju da prenose
podatke istovremeno, a ako se to i desi, mora da se pronađe način da se problem reši.
Lan mreže
Koriste se za povezivanje računara u kancelarijama I pogonima ličnih firmi za zajedničko
korišćenje resurs(štamača).
Brzina prenosa veća nego kod drugih tipova mreža reda 10 do 1000MB/s, kašnjenje malo, greške
retke.
Najčešća topologija za realizaciju lokalnih mreža je topologija zvezde.
Najčešći metod povezivanja računara u LAN mreži kablovima (Ethernet) ili bežična veza.
Peer to Peer – ravnopravni svi članovi, ne postoji namenski server u hijerarhiji, svaki računar
funkcioniše i kao server i kao klijent.
Korisnik svakog računara sam određuje koji se resursi sa njegovog računara mogu deliti preko
mreža.
Mreže od 10 računara, jeftinije od serverskih mreža, nije potreban dodatni softwer, jednostavno
umrežavanje.
Nedostatak kontrole bezbednosti mreže i adresiranja članova(svaki član mora imati informaciju o
dosupnim čvorovima).
Zadatak OSI modela je da omogući da svi računari, bez obzira na tip i operativni sistem, mogu
međusobno da komuniciraju ako se pridržavaju definisanih standard. OSI predstavlja otvoren
sistem međupovezivanja jer se bavi povezivanjem tzv. otvorenih sistema tj. sistema koji su
otvoreni za komunikaciju sa drugim sistemima. Svrha uslojavanja je razdvajanje specifičnih
funkcija.
Najviši sloj - radi direktno sa korisnikom, ili programskim aplikacijama. Ne pruža nikakav servis
drugim slojevima nego obezbeđuje aplikacionom procesu pristup OSI okruženju. Obezbeđuje
korisničke servise kao što su elektornska pošta (SMTP), transfer fajlova (FTP), HTTP...
Primer kompresije i bezbednosti - predpostavimo da se veliki fajl sastoji od niza velikih slova,
ako su karakteri kodirani ASCII kodom treba nam 8*n bitova gde je n broj karaktera... 0 za A, 1
za B – svaki karakter u alfabetu može da se predstavi pomoću 5 bitova umesto 8 po karatekru –
dobili kompresiiju a ujedno i kodovanje (šifriranje) podataka.
sloj sesije (objasniti) + primer mrežnog uređaja na ovom sloju
Sloj sesije sadrži protokole koji su neophodni za uspostavljanje, sinhronizaciju i održavanje veze,
ili sesije, između dva krajnja korisnika. Odgovoran je za uspostavljanje, upravljanje i prekidanje
komunikacionih sesija između entiteta iz prezentacionog sloja. Ovaj sloj može da odredi ko
komunicira, koliko često i koliko dugo. Nadzire prenos podataka. Najlakše ga objasniti kod
emitovanja video sadržaja preko interneta gde ne želimo imati ton bez slike, ili sliku bez tona, ili
oboje bez sinhronizacije
Vodi računa o paketima koji putuju između dva računara (niži slojevi rade sa samom mrežom).
Obezbeđuje dolazak informacija od izvora do odredišta. Ovaj sloj podrazumeva deljenje
podataka na manje pakete i njihov naizmeničan prenos, svaki paket može nezavisno da se
prenosi kroz mrežu. Primeri protokola na transportnom sloju su TCP i UDP.
Određuje način na koji se paketi „rutiraju“ - odnosno kako da se paketima odredi putanja od
izvorišta do odredišta. Osnovna namena sloja mreže je da on sadrži algoritme koji su dizajnirani
za pronalaženje najbolje rute izmedu dve tačke. Tačnije, protokoli na sloju mreže koji se
izvršavaju u čvorovima kolektivno utvrđuju koja je ruta najbolja.
Zadatak sloja veze je da obezbedi da veza bude pouzdana/prenos bez grešaka. Sloj veze se bavi
prenosom podataka između dva čvora koristeći tehničke mogućnosti fizičkog sloja uz to rastavlja
poruku u manje segmente – blokove, umeće oznake za početak i kraj bloka. Detektuje i koriguje
greške pri prenosu bloka i obezbeđuje da se ni jedan blok „ne izgubi“.
Prenosi bitove podataka preko mreže. Definiše fizički interfejs između uređaja i pravila po
kojima se signali prenose od jednog do drugog uređaja. Bavi se fizičkim i električnim aspektima
prenosa podataka (zadužen za medijum za prenos podataka i načine na koje se signali prenose).
Mrežne kartice, hub-obi, repeater-i su primeri uređaja na fizičkom sloju OSI modela.
24. Šta predstavljaju protokoli?
Protokol drugog sloja OSI modela (nivo voda podataka). Obezbeđuje pouzdan prenos podataka
(paketa 3. nivoa) organizovanih u remove. Osnovne funkcije:
Transportni protokol se u prosleđivanju poruka oslanja na usluge mrežnog nivoa, tj. IP. IP
omogućava funkcije rutiranja kroz mrežu, ali on nikada “ne vidi” celu putanju pojedine poruke,
već samo sledeće odredište date poruke (single-hop transmission). IP svaku poruku posmatra
zasebno, tj. on “ne zna” da li neke poruke cine celinu.
Na osnovu porta protokol transportnog nivoa može da utvrdi kojoj od aplikacija ili kom
protokolu višeg nivoa treba da prosledi pristigle poruke. Na ovaj način više aplikacija može
koristiti usluge istog protokola transportnog nivoa, što se naziva multipleksiranje.
IP adresa i port jednoznačno određuju jednu stranu u komunikaciji, kombinacija ova dva broja
naziva se socket. Socket je interfejs između aplikacionog i transpor- tnog nivoa unutar jednog
računara. Često se za socket kaže da je API (Application Programing Interface), tj. softverski
interfejs između programa i Interneta.
UDP je jednostavan protokol za slanje pojedinačnih datagrama, tj. svaka poruka višeg nivoa će
biti poslana kao tačno jedan datagram. UDP ne obezbeđuje pouzdanost, ne beleži se koji su
datagrami poslati, niti se očekuje potvrda njihovog prijema. Svaki paket putuje za sebe, nema
inforamcije da li je stigao, niti suprotna strana zna da treba da primi paket tako da ne može ni da
pošalje ACK.
Pouzdanost Za svaki poslati segment TCP očekuje pozitivnu potvrdu o prijemu datog segmenta
od odredišta (acknowledgement).
Rutiranje predstavlja nalaženje putanje (rute) od izvora ka odredištu i najvažnija je funkcija IP.
Ruteri su uređaji koji vrše spajanje različitih fizičkih mreža. Unutar njih se vrši prosleđivanje
prispelih datagrama sa jednih na druge mrežne interfejse u zavisnosti od njihove rute. Rutiranje
se obavlja na osnovu tabele rutiranja u kojoj su upisne adrese pojednih mreža ili računara i
njima odgovarajuci interfejsi(tj ruteri).
Postoje dve osnovne klase servisa, tj. načina komuniciranja između mrežnih aplikacija:
37. Osnovne postavke TCP/IP protokol steaka (problem kod TCP/IP protkol steka)?
Transportni nivo obezbeđuje tok podataka među računarima. Na taj način se omogućava
komunikacija između aplikacija. Ovaj nivo je odgovoran za uspostavljane veze, prenos i
kontrolu podataka i prekid veze, dok mrežni nivo samo prenosi informacije.
Služi za povezivanje računara na različitim mrežama. Ima zadatak da pronađe optimalni put
između izvora i odredišta – rutiranje.
40. IP adresa?
IP adrese su 32-bitni brojevi, koji se zapisuju kao četiri decimalna broja razdvojeni tačkama (po
jedan za svaki bajt adrese); npr. 192.168.0.1.
Broadcast domen je skup mrežnih uređaja koji će u slučaju da jedan od njih prosledi broadcast
frejmove, svi primiti te frejmove.
Tracert (Trace Route) komanda – slična pingu, sa tom razlikom što detaljno
prikazuje svaki hop (korak) koji paket načini na svojoj putanji ka destinaciji.
Ti hopovi su ustvari adrese svih uređaja kroz koje paket prođe.
Zavise od: binarnog protoka, pouzdanosti kabla, maksimalne dozvoljene dužinu između čvorova,
zaštite od električnih smetnji, podužnog slabljenje, tolerancija u otežanim uslovima rada, cene i opšte
raspoloživost i kabla, i načina povezivanja i održavanja.
Jednostavni uređaji sa dva porta, koji rade na fizičkom nivou (prvi sloj OSI modela). Na jednom portu
(priključku) ripiter prima signal i prenosi na drugi port. Ripiteri imaju tzv. 3R funkcionalnost:
• Reshape - oblik
Funkcioniše na prvom OSI sloju (fizičkom sloju). Na habu postoji više konektora (obično su to RJ-45
konektori). Na svaki konektor se priključuje po jedan kabl, preko kojeg se povezuje po jedna radna
stanica ili server.
Uređaj koji povezuje udaljene mrežne segmente. Radi na drugom sloju OSI modela (sloj voda podataka).
Mrežni most se koristi za segmentaciju mreže. Most proverava sadržaj zaglavlja primljenog paketa da bi
saznao MAC (fizičku) adresu izvora i odredišta.
Svič je za mrežni most isto što i hab za ripiter i na sebi ima veći broj portova. Svaki port ima izvestan
stepen inteligencije i upisuje MAC adrese u odgovarajuću tabelu. Za razliku od huba, svič podatke ne
šalje svim segmentima mreže već samo segmentu kome su oni upućeni.
Ruteri rade na trećem nivou, odnosno mrežnom sloju. Uloga rutera u mreži je da usmeravaju pakete
kako bi adrese smeštene u paketu. Ruter obavlja ovu funkciju tako što po prispeću odgovarajući zapis
u tabeli rutiranja gde su smešteni adresu sledećeg rutera na putu ka kojem se paket usmerava.
Mrežni prolaz je hardverski uređaj i/ili softverski paket koji povezuje dva različita mrežna okruženja.
Omogućava komunikaciju između različitih arhitektura i okruženja. Vrši prepakivanje i pretvaranje
podataka koji se razmenjuju između potpuno drugačijih mreža, tako da svaka od njih može razumeti
podatke iz one druge. Mrežni prolaz je obično namenski računar, koji je sposoban da podrži oba
okruženja koja povezuje, kao i proces prevođenja podataka iz jednog okruženja u format drugog.
Svakom od povezanih mrežnih okruženja mrežni prolaz izgleda kao čvor u tom okruženju.
Firewall je bezbednosni hardverski ili softverski uređaj, najčešće smešten između LAN-a i javne mreže
(Interneta), da štiti podatke u mreži od neautoriziranih korisnika. Postavljanjem firewall uređaja između
dva ili više mrežnih segmenata mogu se kontrolisati i prava pristupa pojedinih korisnika pojedinim
delovima mreže. Osnova rada firewall-a je u ispitivanju IP paketa koji putuju između klijenta i servera,
čime se ostvaruje kontrola toka informacija za svaki servis po IP adresi i portu u oba smera.
57. WLAN (Wireless Local Area Network)? – Bežične Lokalne Računarske Mreže
Koriste radio talase za prenos signala. Odvija se u tzv. ISM opsegu (Industrial, Scientific & Medical) za
upotrebu u industriji, nauci i medicini. Trenustno se najcesce koristi opseg oko 2.4GHz, ali se u svetu radi
na usaglasavanju standarda na 5.8GHz tako da treba ocekivati sve vecu primenu WLAN-a u tom opsegu.
58. WLAN uređaji?
59. VLAN (Virtual Local Area Network)? – Virtuelne Lokalne Računarske Mreže
VLAN je dakle logička grupa mrežnih uređaja, servisa i radnih stanica koji nisu ograničeni fizičkim LAN
segmentom. VLAN-ovi u mnogome olaksavaju administraciju i kontrolu logickih grupa stanica i servera
koji komuniciraju kao da se nalaza na istom LAN segmentu.
Skup alata, procedura, polisa i rešenja koji su projektovani da sistem odbrane od napada je mrežna
sigurnost (computer network security).
Sigurnost je proces održavanja prihvatljivog nivoa rizika, a ne završno stanje, tj. nije konačni proizvod.