»asopis za svjetsku knjiæevnost

Godiπte LI / 2019
Broj 191 (1)

SADRÆAJ

Rasprave Hrvatska u svijetu

3 Kreπimir ©imiÊ 85 Iva LakiÊ ParaÊ
Knjiæevnost i liberalna demokracija u Japanoloπki opus profesora
postfilozofijskoj filozofiji Richarda Rortyja Vladimira Devidéa u kontekstu nihonjinron
teorija
19 Sanja Golijanin Elez
SemantiËka tipologija povratne slike u 95 Marina Biti
ontologiji punog govora ‡ kronotop grada Implicitna politiËnost rodnih odnosa:
kao (auto)poetiËki diskurs (post)moderne aporije koncepta (post)jugoslavenstva u
knjiæevnosti romanima Ane –okiÊ
107 Marijan ©abiÊ
Analize
Hrvatski krajevi u putopisu Jána Kollára
35 Katarina Hraste
Posjed kao geografsko i knjiæevno mjesto u Recenzije i prikazi
romanu Bijeli paun D. H. Lawrencea i
115 Maja PandæiÊ
Mlinu na Flossi George Eliot
Neomit unutar i izvan knjiæevnosti
51 Vladimir VujoπeviÊ
Jedna od onih krvavih priËa: æanrovski In memoriam: Irena LukπiÊ
identitet proze Flannery O’Connor
121 Irena LukπiÊ (1953‡2019)
61 Jelena KneæeviÊ
123 Jasmina VojvodiÊ
Od elegiËnog ka himniËnom kod
Irenini ruski motivi
Friedricha Hölderlina i Laze KostiÊa
127 Danijela LugariÊ Vukas
69 Zoran TihomiroviÊ
Zaπto je vaæno baviti se Irenom, πezdesetima,
Pastiπ meÊave i revolucije: Kristalni svijet
sedamdesetima, emigracijom, egzilom?
Viktora Pelevina i Dvanaestorica
Aleksandra Bloka 131 Nikita Nankov
Irena, ti jedna sretna vraæice!
133 Helena PeriËiÊ
O prevoenju
Irena ili kako biti graankom svijeta
75 Monika Blagus
135 Dalibor Blaæina
Prevoenje struËnih sadræaja u knjiæevnom
Ireni, fizikalnim zakonima unatoË
djelu s osvrtom na roman Doktor Faustus
Thomasa Manna
Savjet Ëasopisa
Sonja BaπiÊ
Jerzy Jarz‚bski (Uniwersytet Jagiello„ski, Krakov)
Nikita Dimitrov Nankov (University of Puerto Rico, San Juan)
Maxim D. Shrayer (Boston College, Chestnut Hill)
Milivoj TeleÊan
Andrea Zlatar
Viktor ÆmegaË
Uredniπtvo
Dalibor Blaæina
Marijan Bobinac 10. oæujka 2019. godine iznenada nas je napustila Irena LukπiÊ,
–urica »iliÊ ©keljo dugogodiπnja tajnica i Ëlanica uredniπtva Knjiæevne smotre. U znak
Nikica GiliÊ sjeÊanja na dragu Irenu, koja je tijekom tri desetljeÊa predano
Nenad IviÊ obavljala tajniËke poslove, ali je i svojim uredniËkim iskustvom
Mislav JeæiÊ te znanstvenom akribijom i inovativnoπÊu snaæno utjecala na
Maπa KolanoviÊ odræanje kvalitete Knjiæevne smotre i njezin razvoj, posveÊujemo
Irena LukπiÊ kraÊi blok tekstova na kraju ovog broja. Uostalom, o njezinom
Ivan MatkoviÊ izvanrednom doprinosu Ëasopisu svjedoËe Irenini brojni autorski
Ivana Peruπko VindakijeviÊ Ëlanci i samostalni uredniËki projekti, kao i ‡ prije svega ‡
Jelena ©esniÊ Biblioteka Knjiæevne smotre koju je ureivala viπe od dvadeset
godina i u kojoj je objavila impozantan broj radova uglednih znan-
Nikica Talan
stvenika.
Josip UæareviÊ
Taj blok istodobno valja shvatiti kao poziv na prouËavanje njezina
Tajnica uredniπtva knjiæevnog, znanstvenog, uredniËkog i prevodilaËkog rada opÊe-
Ivana Peruπko VindakijeviÊ nito ‡ naπa Irena i njezin bogati opus to nedvojbeno zasluæuju.
Glavni i odgovorni urednik
Dalibor Blaæina

GrafiËka oprema
Od ovog broja tajniËke poslove u Knjiæevnoj smotri preuzima nova
Ivan Picelj
Ëlanica uredniπtva i dugogodiπnja suradnica Ivana Peruπko
Lektura VindakijeviÊ. Æelimo joj puno uspjeha!
Dijana ∆urkoviÊ
Naslovnica
Kip irskog pripovjedaËa (storyteller)
Priprema za tisak
Marina ∆oriÊ
Cijena ovomu broju 50 kuna
Godiπnja pretplata (4 broja) 110 kuna, za inozemstvo dvostruko
Æiro-raËun
ZagrebaËka banka
HR7423600001101551990
Hrvatsko filoloπko druπtvo ‡ s naznakom “za Knjiæevnu smotru”
Narudæbe slati na
Filozofski fakultet u Zagrebu, I. LuËiÊa 3, 10 000 Zagreb
Arhiv
e-mail: ikurjak@ffzg.hr
Online izdanje Ëasopisa besplatno je dostupno na stranicama HFD-a
IzdavaË (URL: http://www.hfiloloskod.hr/index.php/knjizevna-smotra),
Hrvatsko filoloπko druπtvo te na portalu hrvatskih znanstvenih i struËnih Ëasopisa HrËak
(URL: https://hrcak.srce.hr/knjizevna-smotra )
Adresa uredniπtva
Filozofski fakultet, I. LuËiÊa 3, Zagreb
Uredniπtvo prima stranke ponedjeljkom od 10 do 11 sati (u sobi B-225) i srijedom od 11 do 13 sati (u sobi B-221)
tel.: 4092-119 i 4092-122, e-mail: dblazina@ffzg.hr i iperusko@ffzg.hr

Ovaj broj tiskan je uz novËanu pomoÊ Ministarstva kulture RH i Ministarstva znanosti i obrazovanja RH
Tisak: Denona, Zagreb
Rasprave
Kreπimir ©IMI∆
Filozofski fakultet, SveuËiliπte J. J. Strossmayera, Osijek
Knjiæevnost i liberalna demokracija u
postfilozofijskoj filozofiji Richarda Rortyja
I Stoga kritika (criticism), istiËe Eagleton, nije nekakav
Dvadesetostoljetna znanost o knjiæevnosti (Lite-
raturewissenshaft, literary criticism, critique litté-
rarie, literaturovedenije) ‡ ako je uopÊe primjereno
govoriti o takvoj znanosti nakon πto se u humanistici
sve ËeπÊom uporabom legitimirao fluidni pojam teo-
rija,1 a poststrukturalistiËke studije ukazale na tekstnu
strategiju Ëiji su mehanizmi prisutni posvuda, pa tako
i u znanosti o knjiæevnosti ‡ u znaËajnoj je mjeri
obiljeæena “politiËkim”. Dovoljno se prisjetiti ruskih
formalista, marksistiËkih i postmarksistiËkih autora.
Terry Eagleton, da se osvrnem na prepoznatljiva auto-
ra postmarksistiËke provenijencije, tvrdi da politiku
(pod kojom podrazumijeva naËin organizacije æivota
u druπtvu i pitanje raspodjele moÊi koja otud proizlazi)
ni ne treba osobito upletati u knjiæevnu teoriju jer je
ona u njoj oduvijek prisutna (Eagleton, 1987: 2009).2
1
R. Rorty na poËetku svoga Ëlanka “Self-creation and affili-
ation: Proust, Nietzsche, and Heidegger” istiËe da preferira pojam
teorija, jer on “sugerira znatno πiri pogled s priliËne udaljenosti”,
ali, nastavlja R. Rorty, “romani su sigurnije sredstvo od teorije da
bi se izrazilo priznavanje relativnosti i kontingencije autoritativnih
likova” (Rorty, 1989: 96, 107). Naravno, postoje romani, napomi-
nje R. Rorty, poput Doktora Faustusa Thomasa Manna u kojima
su likovi zapravo kostimirane opÊenitosti, πto znaËi da romaneskna
forma ne moæe sama po sebi osigurati percepciju kontingencije. U
romanu je samo malo teæe izbjeÊi takvu percepciju (ibid. 108).
2
T. Eagleton knjiæevnost ne definira niti s obzirom na “fik-
cionalnost” ili “imaginativnost”, niti s obzirom na njezin osobit
naËin organizacije jezika, niti s obzirom na njezinu “nepragmatiË-
nost” (samoreferncijalnost jezika), veÊ istiËe da vrijednosni sud
πto jest a πto nije knjiæevnost ovisi o “strukturama vjerovanja”.
Vrijednosni sudovi na temelju kojih se konstituira knjiæevnost
povijesno su promjenjivi i usko su povezani s druπtvenom ideolo-
gijom (Eagleton, 1987: 25). Dakle, nema bîti knjiæevnosti, knjiæev-
nost nije neka “objektivna” opisna kategorija. Stoga je i knjiæevna
teorija iluzija. Ona je, zapravo, u prvom redu ogranak druπtvenih
ideologija, πto nema ni jedinstva ni identiteta kojima bi se doista
razlikovala od filozofije, lingvistike, psihologije i kulturoloπko-
-socioloπkih prouËavanja ‡ istiËe T. Eagleton. Osim toga, knjiæevna
teorija je iluzija utoliko πto je deplasirana njezina nada da Êe se
usredotoËavanjem na jedan predmet ‡ knjiæevnost ‡ moÊi razliko-
3
Izvorni znanstveni rad.
PrihvaÊen za tisak 31. 5. 2019.
“prijelaz” od teksta k Ëitatelju. Njezina zadaÊa je uka-
zati na uvijete nastajanja teksta, o kojima sam tekst
πuti. Nije rijeË o tome da tekst “zna” neke stvari, a
druge “ne zna”, rijeË je o tome da je samorazumije-
vati od drugih znanosti (ibid. 219). T. Eagleton ne nudi nekakvu
vlastitu, marksistiËku knjiæevnu teoriju, veÊ napominje da je
najuputnije knjiæevnost shvatiti kao naziv koji se povremeno i iz
raznih pobuda nadijeva cijelom jednom podruËju djelovanja, a koje
M. Foucault naziva “diskurzivne prakse” (discursive practices),
te da bi cijelo to podruËje djelovanja moralo postati predmet
kritiËkog istraæivanja (ibid. 219‡220). Dakle, ne nudi se nova
knjiæevna teorija, nego druga vrsta diskursa ‡ koji se moæe nazvati
“kulturom”, “oznaËiteljskim praksama” (signifying practices) ili
nekako drugaËije. ProuËavanje tako πire shvaÊene knjiæevnosti
specifiËno je po tome πto se bavi uËinkom diskursâ i naËinima na
koji diskursi postiæu odreeni uËinak. To je, istiËe T. Eagleton,
zapravo ono Ëime se bavila najstarija “knjiæevna kritika: retorika”
(ibid. 220). Dakako, iako je njegov stav reakcionaran, T. Eagleton
se ne zalaæe za oæivljavanje Ëitavog inventara antiËko-retoriËkog
nazivlja kao zamjenu za suvremenu kritiËku terminologiju. Naime,
i suvremene knjiæevne teorije, istiËe, nude dovoljno analitiËkih
pojmova (ibid. 221). Za T. Eagletona, jasno je, pitanje teorije
knjiæevnosti nije ni ontoloπko ni metodoloπko, veÊ strateπko. To
znaËi da se prvo moramo pitati zaπto se uopÊe treba baviti pred-
metom, a ne πto je predmet i kako mu priÊi (ibid. 225). Knjiæevna
djela, odnosno “tekstove” ne treba u nedogled dekonstruirati, veÊ
im valja priÊi kao oblicima djelovanja neodvojivima od πirih
druπtvenih odnosa izmeu pisaca i Ëitatelja, govornika i publike,
te uglavnom nerazumljivima izvan konteksta druπtvenih uvjeta i
stremljenja (ibid. 221). Svi oblici diskursa, znakovnih sustava i
znaËenjskih praksi ‡ od filozofije i televizije do pripovjedne proze
i jezika prirodnih znanosti ‡ proizvode stanovite uËinke, djeluju
na oblikovanje naπeg svjesnog i nesvjesnog miπljenja, pa su tijesno
povezani podraæavanjem ili mijenjanjem postojeÊih sustava moÊi,
a stoga i s pitanjem znaËenja ljudskog biÊa. Zato “ideologija”,
zakljuËuje T. Eagleton, nije niπta drugo nego spona, veza ili neksus
izmeu diskursâ i moÊi. Kad to shvatimo, nastavlja T. Eagleton,
pitanje teorije i metode pokazat Êe se u drugom svjetlu. Shvatit
Êemo da nije vaæno hoÊemo li krenuti od ovoga ili onoga teorijskog
ili metodoloπkog problema, veÊ je vaæno krenuti od onoga πto
æelimo postiÊi, a tek potom odabrati najprikladniju teoriju i metodu
za ostvarivanje æeljenog cilja (ibid. 225). Cilj “radikalnom
kritiËaru”, istiËe T. Eagleton, emancipacija je Ëovjeka i stvaranje
“boljeg ljudskog biÊa” pomoÊu socijalistiËke transformacije druπtva
(ibid. 226).
vanje konstruirano samozaboravom. Da bi se pak
ukazalo na uvjete nastajanja teksta, kritika mora pre-
kinuti s ideoloπkom pretpovijesti, pozicionirajuÊi sebe
izvan prostora teksta na teren znanstvene spoznaje
(Eagleton, 1978: 43).
Ako na ono “politiËko” ne gledamo kao na puki
instrument vladanja, veÊ strukturalni uvjet ljudskih
odnosa koji ne moæe biti sveden na viπe kategorije
(πto istiËu, da spomenem one glasovitije, Jacques
Derrida, Jean-Luc Nancy, Alain Badiou, Antonio
Negri), jasno je da je i sama knjiæevnost politiËna.
Stoga Jacques Rancière istiËe da se “politika knjiæev-
nosti” (politique de la littérature) ne odnosi na piπËevo
osobno sudjelovanje u politiËkim ili druπtvenim suko-
bima njegova doba niti na naËin na koji pisac svojim
djelima predstavlja druπtvene strukture i politiËke
pokrete, veÊ se knjiæevnost bavi politikom ostajuÊi
pritom knjiæevnost (Rancière, 2008: 7).3
Iako se u nekoj mjeri podudara s Eagletonom i
Rancièreom, orijentacija Richarda Rortyja drugaËija
je jer je o knjiæevnosti (i “politiËkom”) pisao iz jedne
drugaËije tradicije: pragmatizma. Nadalje Êu stoga
ocrtati Rortyjev intelektualni itinerarij: od iznimno
referentnog uredniËkog uvoda knjizi Linguistic Turn
(1967), kojim je postavio temelj svojeg kasnijeg rada,
preko kljuËnih pojmova (“imaginacija”, “kontingen-
cija”, “jaki pjesnik”, “rjeËnik”, “redeskripcija”, “uto-
pijski revolucionar”, “liberalni ironiËar”) pa sve do
3
J. Rancière izmjeπta shvaÊanje politike iz zakonodavne sfere
(zakoni koji ureuju æivot u zajednici) i pukog provoenja vlasti
te je definira kao uspostavljanje posebne sfere iskustva u kojoj se
odreeni objekti promatraju kao zajedniËki, a odreeni subjekti se
prihvaÊaju kao sposobni imenovati te objekte i to obraniti argu-
mentima (pritom uspostavljena sfera nije stalna veliËina zasnovana
na antropoloπkoj nepromjenjivosti) (Rancière, 2008: 7). PolazeÊi
od topiËke Aristotelove misli da su ljudi politiËka biÊa zato πto
posjeduju govor koji im omoguÊava da usuglase ispravno i ne-
ispravno, dok æivotinje posjeduju samo glas kojim izraæavaju
zadovoljstvo ili bol, J. Rancière istiËe da je bît problema tko prosu-
uje πto je govor odluke, a πto izraz nezadovoljstva. Zapravo, cje-
lokupna politiËka aktivnost jest sukob oko odreenja πto je govor,
a πto krik. Sintagma “politika knjiæevnosti” upuÊuje upravo na to
da knjiæevnost kao knjiæevnost sudjeluje u preraspodjeli govora i
buke. Ona utjeËe na odnos izmeu praksi, izmeu oblika vidljivosti
i izmeu naËina kazivanja koji dijeli jedan ili viπe zajedniËkih
svjetova (ibid. 8). Knjiæevnost, napominje nadalje J. Rancière, nije
transpovijesni pojam koji se odnosi na sveukupni proizvod umjet-
nosti govorenja i pisanja, veÊ ona proizlazi iz novog odnosa izmeu
poetskog i proznog. Povijesna posebnost knjiæevnosti ne zavisi
od naroËitog stanja ili uporabe jezika, veÊ od nove ravnoteæe njego-
vih moÊi, od novog naËina na koji nam se prikazuje, omoguÊujuÊi
nam da vidimo i Ëujemo. Ukratko, knjiæevnost kao knjiæevnost je
novi sistem identifikacije umjetnosti i pisanja. Sistem identifikacije
neke umjetnosti je sistem odnosa izmeu praksi, oblika vidljivosti
tih praksi i naËina razumijevanja. U pitanju je, dakle, jedan naËin
utjecanja na podjelu Ëulnoga koja definira svijet u kojemu æivimo,
naËin na koji je taj svijet za nas vidljiv, naËin na koji taj svijet do-
puπta da bude iskazan te sposobnost i nesposobnost koje se tom
prilikom pokazuju. Tek kad se to ustvrdi, smatra J. Rancière, mogu-
Êe je razmiπljati o politici knjiæevnosti “kao takvoj”, o naËinu na
koji utjeËe na podjelu objekata koji oblikuju zajedniËki svijet, subje-
kata koji ga naseljavaju i sposobnosti koje oni imaju da ga vide,
da ga imenuju i da djeluju na njega (ibid. 11).
4
koncepta “postfilozofijske”, odnosno “knjiæevne kul-
ture” unutar kojega spomenuti pojmovi zadobivaju
konzistentnost. Prema Rortyju, upravo takva ‡ “knji-
æevna kultura” ‡ ethos je liberalne demokracije, koja
je, smatra Rorty, druπtveni poredak koji otvara najviπe
prostora pojedincu da ostvari samokreaciju. KonaËno,
na samom kraju iznijet Êu kritike (Joseph Rouse,
Charles Taylor, Jürgen Habermas) Rortyjeva projekta
rekonstrukcije liberalne demokracije na osnovi “knji-
æevne kulture” i naznaËiti vlastito vienje: “kenotiËku
kulturu” kao moguÊu osnovu liberalne demokracije.
II
Rorty veÊ na samom poËetku svoga djelovanja
ukazuje na promijenjeni teorijski status i druπtvenu
ulogu filozofije. U svom prvom znaËajnijem djelu
(uredniËkoj knjizi Linguistic Turn) nastoji “ponuditi
grau za refleksiju o najnovijoj filozofskoj revoluciji,
onoj filozofije jezika”, filozofije koja je iznosila gle-
diπte da se filozofski problemi mogu razrijeπiti refor-
mom jezika ili boljim razumijevanjem jezika kojim
se trenutaËno sluæimo (Rorty, 1967: 3). Pritom napo-
minje da meu filozofima jezika sve viπe jaËa ten-
dencija da odbace argumente koji se oslanjaju na “jake
filozofske teze” (primjerice: “Ne postoje sintetiËke
tvrdnje a priori” ili “JeziËna forma nekih reËenica
pogreπno predstavlja logiËku formu Ëinjenica koje one
oznaËavaju”) i da se oslone na “vlastitu lingvistiËku
reformu i/ili opis jezika” te da ih se vrednuje iskljuËivo
po njihovim rezultatima. A rezultat bi trebao biti, na-
dali su se filozofi jezika, konaËni konsenzus meu
filozofima (ibid. 3‡4). Meutim, Rorty u svom uvod-
niku knjizi Linguistic Turn dolazi do “pesimistiËkih”
zakljuËaka koji impliciraju da nastojanja filozofa
jezika da filozofiju uËine “strogom znanosti” (strict
science) moraju propasti.4 Pritom se Rorty pita dokle
doseæe taj pesimizam i hoÊe li filozofija doÊi svome
kraju ukoliko filozofija jezika odgovori na sva moguÊa
pitanja. Je li, pita se Rorty, “postfilozofijska kultura”
(post-philosophical culture) uistinu zamisliva? Jedino
razumno πto se moæe reÊi o navedenim pitanjima,
napominje Rorty, jest da je prerano za odgovor. Zatim
ocrtava neka od moguÊih glediπta iz kojih bi se moglo
ponuditi odgovor, odnosno πest moguÊnosti za bu-
duÊnost filozofije nakon razrjeπenja tradicionalnih
problema: (1) buduÊi da je jedina osnovna filozofska
teza koja ujedinjuje razliËite grane filozofije jezika
“metodoloπki nominalizam” (methodological nomi-
nalism), opovrgnuÊe te teze otvorilo bi sasvim nove
horizonte; kada bi postojao naËin da se sloæimo oko
tradicionalnih filozofskih pitanja, koji ne bi ukljuËivao
redukciju pitanja o naravi stvari (bilo empirijskih, bilo
4
»ini se da je rijeË o aluziji na Husserlovo vienje filozofije
kao “jake znanosti” (strenge Wissenschaft), odnosno fenome-
noloπko zahvaÊanje bîti.
jeziËnih), jeziËni okret bi vjerojatno bio tretiran kao
onaj koji vodi u slijepu ulicu. (2) odbacivanje “meto-
doloπkog nominalizma” i zahtjeva za jasnim krite-
rijima konsenzusa dovelo bi do toga da se filozofija
viπe ne smatra argumentacijskom disciplinom, veÊ
neËim bliskim pjesniπtvu (poetry). (3) odbacivanje
zahtjeva za jasnim kriterijima konsenzusa i zadræa-
vanje “metodoloπkog nominalizma” dovelo bi do toga
da se filozofi mogu posvetiti stvaranju “Idealnih
Jezika”, ali kriterij za “Idealno” viπe ne bi bio razrje-
πenje filozofskih problema, nego stvaranje novih,
zanimljivih i plodnih naËina miπljenja o stvarima
opÊenito; bio bi to povratak velikoj tradiciji filozofije
kao gradnje sistema, s time πto se nove sisteme ne bi
smatralo opisima prirode, stvari, svijesti, veÊ prijedlo-
zima o tome kako govoriti; tako bi se zadræalo “stva-
ralaËku” i “konstruktivnu” funkciju filozofije; filozofi
bi tada bili, πto se i prije pretpostavljalo, oni koji nude
Weltanschauung, ili rijeËima Wilfrida Sellarsa “naËin
razumijevanja kako se stvari, u najπirem smislu tog
pojma, uklapaju“; (4) odgovaranje odjekujuÊim “da”
na pitanje “je li filozofija doπla do kraja”, znaËilo bi
da se “postfilozofijsku kulturu”, kao i “postreli-
gioznu”, smatra jedino moguÊom i poæeljnom; æelju
za Weltanschauungom tada bi zadovoljile umjetnost,
znanost, ili obje; (5) ukoliko bi empirijska lingvistika
ponudila “ne-banalne” formulacije nuænih i dovoljnih
uvjeta za istinitost tvrdnji i isto takve opise znaËenja
rijeËi (uz ogradu da bi te formulacije i opisi bili
primjenjivi samo na naπe sadaπnje jeziËne prakse),
moglo bi biti da bi se zadovoljili barem neki instinkti
koji su prvotno nagnali ljude da filozofiraju; tada,
umjesto da se filozofijom jezika bavimo leksiko-
grafski, u izvanjske svrhe, njome bismo se leksiko-
grafski bavili radi nje same; (6) ukoliko filozofija
jezika uspije nadiÊi tek kritiËku funkciju tako πto Êe
otkriti nuæne uvjete za moguÊnost jezika samoga
(analogno naËinu na koji je Kant navodno otkrio nuæne
uvjete za moguÊnost iskustva), vjerojatno bi nudila
opÊenite zakljuËke poput: “U upotrebi jezika nuæno
je referirati na Ëvrste predmete, primjenjujuÊi neka
mjerila identiteta kroz promjene.” Pouka koju Rorty
iznalazi iz navedenih ocrta jest da Êe se u buduÊnosti
borbe voditi izmeu pitanja najmanjeg zajedniËkog
nazivnika stajaliπta (2), (3) i (4) i najmanjeg zajed-
niËkog nazivnika stajaliπta (1), (5) i (6) ‡ odnosno,
izmeu “filozofije kao predlaganja” (philosophy-as-
proposal) i “filozofije kao otkrivanja” (philosophy-
as-discovery). Dakle, poentira Rorty na kraju svog
uvodnika, najvaæniji nije sam “lingvistiËki okret”, veÊ
poËetak jednog temeljitog novog promiπljanja nekih
epistemoloπkih poteπkoÊa koje muËe filozofe joπ od
Platona i Aristotela (ibid. 33‡39).
Rortyjevo zduπno priklanjanje prvoj soluciji (“fi-
lozofija kao predlaganje”), svoju snaænu legitimaciju
zadobilo je publiciranjem njegove knjige Philosophy
and the Mirror of Nature (1979) ‡ u kojoj je usuprot
“epistemologiji” i uz nju vezanoj antropologiji koja
5
u Ëovjeku “vidi” nepromjenjivu “unutraπnjost”,5 po-
nudio “hermeneutiku” (diskurs o joπ-uvijek-nesu-
mjerljivim diskursima i stoga parazitska djelatnost),
odnosno “edificirajuÊu filozofiju” (edifying philoso-
phy). Veliki edificirajuÊi filozofi (Ludwig Wittgen-
stein, Martin Heidegger, John Dewey) ne nude kon-
strukcije i argumente, veÊ reakcije i satire, parodije,
aforizme (Rorty, 1979: 369). Oni odbacuju vizualne
metafore, posebice zrcaleÊe (mirroring) metafore.6 Za
njih je govor liπen ne samo iskazivanja unutraπnjih
predodæbi, veÊ i predstavljajuÊeg uopÊe. ReËenice
shvaÊaju kao reËenice vezane uz druge reËenice, a ne
vezane uz svijet (ibid. 371). Cilj je edificirajuÊe filo-
zofije “lomljenje ljuske konvencije” (J. Dewey), πto
spreËava Ëovjeka da se zavara uvjerenjem da poznaje
samoga sebe, ili iπta drugo, osim kao opcionalni opis
(ibid. 379). EdificirajuÊa filozofija daje naslutiti
pojavu neËeg novog pod Suncem: ljudskog æivota kao
“poetiËnog” (poetic), a ne kontemplativnog (ibid.
389).
Rortyjev antiesencijalizam, odnosno antirealizam
ekstendirao je, dakle, njegov interes od filozofije
jezika, analitiËke filozofije, odnosno teorije spoznaje
prema knjiæevnosti. Zapravo, Rorty smatra da bi filo-
zofiju trebalo shvatiti ujedno i kao svojevrsnu “knji-
æevnu kritiku” (literary criticism) (koja bi se, smatra,
mogla zvati i “kulturalna kritika” te koja bi trebala
biti osnovna intelektualna disciplina), i kao “vrstu
pisanjâ” (kind of writings), odnosno knjiæevnost samu.
5
R. Rorty ono πto se u tradicionalnom filozofskom i teo-
loπkom studiju dræalo za differentia specifica Ëovjeka kao biÊa,
svojevrsnu “unutraπnjost” ( koja oæivljava Homerove heroje,
Pavlovu i AkvinËev intellectus) naziva “staklenasta bît” (Glassy
Essence) (Rorty, 1979: 44). To je sintagma koju je preuzeo iz
Shakespeareova djela Measure for Measure (II, iii, 117‡123): ...but
man, proud man / Dressed in a little brief authority / Most igno-
rant of what he’s most assured ‡ / His glassy essence ‡ like an
angry ape, / Plays such fantastic tricks before high heaven / As
make the angels weep ‡ who, with our spleens, / Would all them-
selves laugh mortal. Knjiæevnost je postala rival filozofiji, smatra
R. Rorty, upravo kada su ljudi poput M. Cervantesa i W. Sha-
kespearea poËeli sumnjati da ljudska biÊa nose jedinstvenu istinu
u svojim grudima (Rorty, 2007: 93). R. Rorty se poziva na Ëlanak
Georga Santayane, “The Absence of Religion in Shakespeare” (u:
Interpretations of Poetry and Religion, ur. William G. Holzberger
i Herman J. Saatkamp, Jr., MIT Press, Cambridge, 1990, 91‡101)
te napominje da bi on mogao biti naslovljen i “The Absence of
either Religion or Philosophy in Shakespeare” ili “The Absence
of Truth in Shakespeare”.
6
M. Heidegger odbacuje vizualne metafore koje povezuju E.
Husserla s Platonom i R. Descartesom, a koristi auditivne (primje-
rice, Ruf des Gewissens, Stimme des Seins). Njegove su metafore,
istiËe R. Rorty, glas izvan logiËkog prostora, a ne logiËko-filo-
zofijsko rasvjetljavanje strukture prostora; one su poziv na promje-
nu jezika i æivota, a ne propozicije kako ih sistematizirati. U tom
smislu M. Heidegger je blizak J. Deweyu. Ipak, njihovo odbaciva-
nje fundacionalizma i vizualnih metafora ima radikalno drugaËije
forme. Da bi ukazao na razliku, R. Rorty analizira Heideggerovo i
Deweyjevo tretiranje odnosa izmeu metaforiËkog i literalnog te
njihove stavove prema odnosu filozofije (dok pragmatisti tradi-
cionalnu filozofiju dræe pseudoznanoπÊu, M. Heidegger je dræi
otrcanim pjesniπtvom) i politike (Rorty, 1991: 18).
Tako shvaÊena filozofija radikalna je kritika shvaÊanja
filozofije jezika kao “prve filozofije”, kao glediπte svih
moguÊih glediπta, kao (Rorty, 1982: 108). Filozofija
shvaÊena kao knjiæevna kritika i knjiæevnost nije puka
vieux jeux, πto tvrde mnogi postmoderni teoretiËari
knjiæevnosti, veÊ ima krucijalnu ulogu u suvremenoj
kulturi ‡ ulogu koja je znaËajnija od one koju su joj
dali analitiËki filozofi (Brandom, 2000: x). Uloga joj
je, da uporabom teoloπkog pojma poneπto anticipiram
zakljuËno poglavlje ovog rada, soterioloπka: osloba-
anje od najdubljih oblika praznovjerja, πto je, prema
Rortyju, zapravo platoniËki esencijalizam, odnosno
korespondencijsko shvaÊanje istine i na njima zasno-
vana epistemologija.
III
Od Parmenidova razlikovanja izmeu “puta isti-
ne” i “puta mnijenja”, zatim Kantova razlikovanja
fenomena i noumena pa sve do pokuπaja logiËkih
pozitivista da razlikuju “kognitivno smisleno” i “kog-
nitivno besmisleno” san filozofije bio je da pronae
“konaËni rjeËnik” (final vocabulary) ‡ rjeËnik u koji
su konvergirala sva istraæivanja i povijest ‡ a ne puki
idiosinkratiËki povijesni proizvod (Rorty, 1989: 96).
Filozofija je neprestano pokuπavala, napominje Rorty,
pronaÊi “pravu metaforu” (true metaphor) i izdvojiti
uvjete koji iskaz Ëine shvatljivim. Ishod takvih po-
kuπaja je “filozofijsko zatvaranje” (philosophical clo-
sure) (Rorty, 1991a: 88‡89). Ali ‡ u djelima zapadne
filozofijske tradicije (i ne samo u filozofskim djelima,
veÊ i u znanosti i politici) pojavljuju se i “knjiæevni
trenuci” (literary moments). PolazeÊi od svojevrsne
definicije knjiæevnosti Geoffreyja Hartmana (“Nije
li knjiæevni jezik naziv koji dajemo dikciji Ëiji je
referentni okvir takav da se rijeËi istiËu kao rijeËi [Ëak
i kao zvukovi], prije negoli kao da su, smjesta, pri-
lagodljiva znaËenja?”),7 Rorty definira “knjiæevni
trenutak” kao konverzacijsku situaciju u kojoj se “sve
moæe obuhvatiti odjednom” (everything is up for
grabs at once), gdje su sami motivi i uvjeti rasprave
srediπnji predmet argumenta (ibid. 88). Filozofijska
djela koja sadræe takve “trenutke” opiru se “zatva-
ranju” i zadobivaju karakteristike “knjiæevne otvo-
renosti” (literary openness).
“Knjiæevna otvorenost” svoju je iznimnost po-
stigla, smatra Rorty, u djelu Jacquesa Derride. On je
egzemplarna figura “knjiæevne otvorenosti” jer on
pisanjem ne pokuπava “dodirnuti” neπto izvan samog
pisanja, veÊ “samo” reinterpretirati reinterpretacije
reinterpretacija svojih prethodnika. Pisanje stoga za
Derridu uvijek vodi k novom pisanju, kao πto povijest
7
“Is not literary language the name we give to a diction whose
frame of reference is such that the words stand out as words (even
as sounds) rather than being, at once, assimilable meanings?”
(Hartmann, 198: xxi).
6
vodi uvijek samo k povijesti koje je sve viπe i viπe, a
ne k nekakvom apsolutnom znanju. Derridinim rije-
Ëima: “Iza filozofijskog teksta nije bijela, djeviËanska,
prazna margina, veÊ drugi tekst, tkanje razlika izvan
bilo kakvog srediπta reference” (Derrida, 1982: xxiii).
RijeË je o pisanju “bez prisutnosti i bez odsutnosti,
bez povijesti, bez uzroka, bez arche, bez telosa, o
pisanju koje potpuno preokreÊe sve dijalektike, sve
teologije, sve teleologije, sve ontologije” (ibid. 67).
Samo ako postignemo takvu vrstu pisanja, filozofija
Êe moÊi “misliti ‡ na najvjerniji, unutraπnji naËin ‡
strukturiranu genealogiju filozofijskih koncepata, i
istodobno utvrditi ‡ iz filozofiji neopisive i neimeno-
vane izvanjskosti ‡ πto je ta povijest mogla prikriti ili
zabraniti” (Derrida, 1981: 6). Takvo pisanje bilo bi
knjiæevnost koja nije suprotnost filozofiji, knjiæevnost
koja podvodi i ukljuËuje filozofiju (Rorty, 1991a: 92).
Razlikovanje filozofije i knjiæevnosti trebalo bi stoga
odbaciti, Wittgensteinovim rijeËima, kao ljestve
nakon uspinjanja (ibid. 85).8
Meutim, Rorty smatra da Derrida izdaje svoj
vlastiti projekt kada zapravo stvara novi meta-
lingvistiËki æargon, pun rijeËi poput trace i différance
te kada pokuπava dati argumente za teze poput
“pisanje prethodi govoru” ili “tekst dekonstruira sa-
moga sebe” ‡ koje njegovi sljedbenici dræe “rezul-
tatom filozofijskog istraæivanja” i osnovicom metode
za Ëitanje, kljuËem za otkljuËavanje tajne svakog
teksta (ibid. 93).9 Znati neπto viπe o “tekstualnim
8
»esto citirana Wittgensteinova misao nalazi se u paragrafu
6.54 njegova Tractatus Logico-Philosophicus (1921): “Meine
Sätze erläutern dadurch, dass sie der, welcher mich versteht, am
Ende als unsinnig erkennt, wenn er durch sie—auf ihnen—über
sie hinausgestiegen ist. (Er muss sozusagen die Leiter wegwerfen,
nachdem er auf ihr hinaufgestiegen ist.) Er muss diese Sätze
überwinden, dann sieht er die Welt richtig.”
9
R. Rorty ipak pravi razliku meu tzv. “tekstualistima” ‡ u
koje, osim J. Derride i M. Foucaulta, svrstava pripadnike “jelske
πkole” (Yale school): knjiæevne kritiËare Harolda Blooma, Geoff-
reyja Hartmanna, Josepha Hillisa Millera, Paula de Mana, te
povjesniËara Haydena Whitea i sociologa Paula Rabinowa. Postoji,
napominje R. Rorty, “slabi tekstualist” (weak textualist) i “jaki
tekstualist” (strong textualist). “Jaki tekstualist” (primjerice, M.
Foucault i H. Bloom) nudi ono πto H. Bloom naziva “snaæno
pogreπno Ëitanje” (strong misreading). On ne pita πto tekst namje-
rava, veÊ ga oblikuje na naËin koji Êe posluæiti njegovom cilju. On
Ëini da se tekst referira na sve πto je relevantno za njegovu svrhu.
On to Ëini nametanjem tekstu “rjeËnika” ‡ “mreæe” (M. Foucault)
‡ koji moæda nema nikakve veze s “rjeËnikom” koji se koristi u
tekstu i gleda πto Êe se dogoditi. On od teksta moæe dobiti viπe ne-
go njegov autor. “Slabi tekstualist” tekst shvaÊa kao mehanizam
koji posjeduje princip unutraπnje koherentnosti. On misli da je
pronaπao pravu metodu tumaËenja, tekstove kakvi jesu. Za njega
je epistemologija joπ uvijek neπto otmjeno. Oba tekstualista polaze
od pragmatiËnog odbijanja da se o istini misli kao o korespondenciji
sa stvarnosti, ali “slabi tekstualist” je pragmatiËar s “pola srca”
(half-hearted pragmatist), on misli da postoji tajna πifra i da Êemo
znati πto tekst uistinu znaËi kada ju otkrijemo (dakle, on vjeruje da
je kritika otkrivanje, a ne stvaranje), dok je “jaki tekstualist” onaj
koji ne mari za razliku izmeu otkrivanja i stvaranja. “Jaki tekstua-
list” je istinski nasljednik Kanta, Hegela, Nietzschea i Jamesa, a
“slabi tekstualist” ‡ deπifrant ‡ samo joπ jedna ærtva “metafizike
prisutnosti” (metaphysics of presence) (Rorty, 1982: 141 i 150‡153).
mehanizmima”, istiËe Rorty, uopÊe nije bitno za “knji-
æevnu kritiku” (kao πto za Rortyja, uostalom, nije bitno
otkrivanje metafiziËkih hijerarhija i njihova subver-
zija). Znanje o mehanizmima tekstualne proizvodnje
moæe biti korisno da kaæemo neπto zanimljivo o tekstu,
πto ne bismo mogli da nismo Ëitali poststruktu-
ralistiËke autore. Ali ‡ to nas ne pribliæava onom πto
se uistinu dogaa u tekstu viπe negoli kada Ëitamo
Marxa, Freuda, Matthewa Arnolda ili Franka Ry-
monda Leavisa. Svako novo Ëitanje samo nam daje
πiri kontekst u koji moæemo smjestiti tekst, a ne
nekakvo znanje koje nam govori o prirodi tekstova
ili prirodi Ëitanja ‡ jer ni jedno ni drugo, tvrdi Rorty,
nema prirodu (nature). Ono πto uzbuuje i uvjerava
uloga je potrebâ i svrhâ onih koji su uzbueni i
uvjereni (Rorty, 1999: 143‡144). Otpor ovakvoj, prag-
matiËnoj knjiæevnoj kritici (koja odbacuje razli-
kovanje smisla i znaËenja,10 nutrine teksta i pove-
zivanja s neËim drugim, interpretacije i “uporabe
tekstova” jer odbacuje vjerovanje da postoji takvo πto
kao istinsko, ne-relacijsko svojstvo teksta, ibid. 134),
Rorty detektira u dvjema tradicijskim punktovima:
prvo, aristotelovskom razlikovanju teorije i prakse, i
drugo, kantovskom razlikovanju znanja i morala.
Rorty izlaz vidi u razlikovanju onoga πto se æeli dobiti
od teksta (osobe ili stvari) i nade da Êe tekst pomoÊi
pri promjeni namjera, pa tako i æivota. Takvo nam
razlikovanje, nastavlja Rorty, pomaæe da se istakne
razlika izmeu “metodiËnog” (methodical) i “nadah-
nutog Ëitanja” (inspired reading) tekstova. MetodiËno
Ëitanje (primjerice, strukturalistiËko i semiotiËko,
psihoanalitiËko, Ëitanje teorije recepcije, feministiËko,
dekonstrukcionistiËko, novohistorijsko) javlja se u
onih kojima manjka “apetita za poezijom” (appetite
for poetry). Pri takvom Ëitanju nimalo se ne mijenjaju
namjere Ëitatelja. Nadahnuto Ëitanje nastaje pri susretu
s autorom, likom, radnjom, stancom, stihom ‡ koji je
bio vaæan za kritiËarevo poimanje toga πto je dobro
za nj, πto æeli uËiniti sa sobom. Takva kritika rabi
autora ili tekst ne kao uzorak koji ponavlja tip, nego
kao priliku da se promijene prethodno prihvaÊene
taksonomije ili da se umetne novi preokret u pret-
hodno ispriËanu priËu. PosljediËno, poπtovanje prema
autoru ili tekstu nije stvar poπtovanja intentio ili
unutarnje strukture (ibid. 145). Dakle, pragmatiËna
knjiæevna kritika ne bavi se “stvarnim znaËenjem”
knjiga niti vrednovanjem neËega πto se zove “knjiæev-
nom odlikom” (literary merit),11 veÊ se bavi postavlja-
10
“ZnaËenja”, tvrdi R. Rorty, nisu niti platoniËka esencija
niti huserlijanska noemata, veÊ oblici habitualne uporabe ‡ ono
πto W. Sellars naziva linguistic roles (Rorty, 1991a: 14). Jasno je
da je ovdje rijeË o odjeku tvrdnje L. Wittgensteina da je znaËenje
rijeËi njezina upotreba u jeziku (Philosophische Untersuchungen
§ 43).
11
Smisao je dobrog pisanja, istiËe R. Rorty, da se slomi kora
konvencije. Knjiæevna umjetnost, nestandardna, nepredvidiva
upotreba rijeËi, doista se ne moæe procjenjivati u smislu toËnosti
predstavljanja, jer takva toËnost znaËi slaganje s konvencijom.
7
njem knjiga u kontekst drugih knjiga, likova u kon-
tekst drugih likova. To postavljanje radi se na isti naËin
kao πto se postavlja novog prijatelja ili neprijatelja u
kontekst starih prijatelja ili neprijatelja. U tom procesu
revidiraju se vlastita miπljenja i o starom i o novom.
Istovremeno, revidirajuÊi vlastiti “konaËni rjeËnik”,
revidira se vlastiti moralni identitet (Rorty, 1989:
79‡80).12 Ilustrativni primjeri pragmatiËne knjiæevne
kritike Rortyjeva su Ëitanja romana Vladimira Nabo-
kova i Georgea Orwella (ibid. 141‡189).
Romaneskna kreativna energija, napominje Ror-
ty, nije u tome da oslobaa roman ‡ najeuropskiju
umjetnost (roenu iz humora, a ne teorije) ‡ da govori
o samome sebi ili o vrijednostima koje trebaju biti
definirane ili o stvarima koje trebaju biti oponaπane
ili o emocijama koje trebaju biti izraæene ili o bilo
Ëemu drugome.13 ObraÊajuÊi se romanu u njegovoj
vlastitosti (kao i drugim tekstovima), ne otkrivamo
nekakvu objektivnu istinu ‡ veÊ se nadamo da Êemo
pomoÊu njega interpretirati jezike koju su nam strani.
Za to je “prilagodljivost” (malleability) tekstova nuæna
vrlina (Johnson, 2004: 134). Druπtvo pak koje moralne
norme ne uzima iz ontoteoloπkih ili ontiËko-mora-
listiËkih traktata, veÊ radije iz romana ‡ istiËe Rorty
»injenica da knjiæevna vrijednost nije u tome da se ojaËa πiroko
rasprostranjen “konaËni rjeËnik” niti u tome da nam uspije izraziti
neπto πto smo oduvijek znali, ali nismo mogli izraziti na zado-
voljavajuÊ naËin, ne bi trebala zamagliti Ëinjenicu da knjiæevni
jezik jest, i uvijek Êe biti, parazit na obiËnom jeziku a naroËito na
obiËnom moralnom jeziku. Knjiæevni interes uvijek Êe parazitirati
na obiËnom moralnom interesu (Rorty, 1982: 167).
12
EkstendivirajuÊi znaËenje “knjiæevne kritike” na svojevrsnu
“kulturalnu kritiku”, R. Rorty napominje da ona nije niti vredno-
vanje doprinosa knjiæevnog stvaralaπtva, niti intelektualna povijest,
niti moralna filozofija, niti epistemologija, niti druπtveno proroπtvo,
veÊ sve to pomijeπano. Ona epizode iz povijesti religije ili filozofije
vidi kao knjiæevne paradigme, a kreda filozofskih doktrina kao
embleme romanesknih likova ili pjesniËkih imaginacija. Ona filo-
zofiju tretira kao æanr paralelan drami, romanu ili pjesmi, tako da
govorimo o epistemologiji zajedniËkoj H. Vaihingeru i P. Valéryju,
retorici zajedniËkoj C. Marloweu i T. Hobbesu, etici zajedniËkoj
E. M. Forsteru i G. E. Mooreu. Takvu vrstu pisanja zapoËeli su
Goethe i T. B. Macauley, T. Carlyle i R. W. Emerson (Rorty, 1982:
66).
13
Jedna je od najveÊih pogreπaka Europe, napominje R. Rorty,
da nikada nije razumjela “najeuropeskiju umjetnost” ‡ roman
(njegov duh, veliko znanje i otkriÊa, autonomiju njegove povijesti)
(Rorty, 1991a: 73). Nakon πto je citirao M. Kunderu (“[…] gubi
se sigurnost istine i jednoglasni pristanak drugih da Ëovjek postaje
pojedinac. Roman je zamiπljeni raj pojedinaca. On je podruËje gdje
nitko ne posjeduje istinu: niti Ana niti Karenjin, veÊ podruËje gdje
svatko ima pravo biti shvaÊen, i Ana i Karenjin” [Kundera, 1986:
159]) R. Rorty istiËe da je Kunderin “roman” sinonim za “demo-
kratsku utopiju” ‡ zamiπljenu buduÊnost druπtva u kojemu nitko
ne sanja da je Bog, Istina, Narav Stvari na njegovoj strani. U takvoj
utopiji, nastavlja R. Rorty, nitko ne sanja da postoji neπto stvarnije
od zadovoljstva ili bola, ili da postoji duænost koja nadilazi traganje
za sreÊom. Demokratska utopija je zajednica u kojoj su tolerancija
i znatiæelja, a ne traganje za istinom, osnovne intelektualne vrline.
U takvoj zajednici nema dræavne religije ili filozofije. Sve πto je
ostalo od filozofije samo je maksima iz Millove On Liberty ili iz
rablesovskog karnevala: svatko moæe raditi πto hoÊe ako pri tome
ne vrijea drugoga (Rorty, 1991a: 75).
‡ ne pita se o ljudskoj naravi ili smislu ljudskog æivota,
veÊ radije kako æivjeti jedni s drugima, kako pro-
mijeniti institucije da bi pravo svakoga da bude shva-
Êen imalo veÊe πanse. Za tô su ilustrativni primjeri
Dickensovi romani (Ëiji se likovi odupiru podvoenju
pod moralne kategorije) (Rorty, 1991a: 78).
IV
Da se nakratko vratim Rortyjevoj kritici Derride.
Najgori su dijelovi Derridina djela, istiËe Rorty, oni
u kojima on poËinje oponaπati stvari koje mrzi i
zapoËinje tvrditi da nudi “rigoroznu analizu” (rigor-
ous analyses). Rorty potom istiËe: “Argumenti djeluju
samo ako rjeËnik u kojemu se iznose premise dijele
govornik i sluπateljstvo” (Rorty, 1991a: 93). Usuprot
Derridinom pokuπaju bijega iz “ËeliËnog kaveza tra-
dicije” prizivanjem “neinferencijskih asocijacija”
(noninferential associates), Rorty smatra da su poj-
movi konvencionalni iskazi odobravanja koji specifiË-
nost i znaËenje zadobivaju u druπtvenom kontekstu,
a ne u povezanosti s “projektom totalizacije” (project
of totalization) (ibid. 101). U tom smislu, napominje
Rorty, Derridina tvrdnja da izrazi trace i différance
nisu “niti rijeË niti koncept” jednostavno nije istinita.
One nisu bile rijeËi, veÊ pravopisna greπka samo kada
je Derrida prvi puta koristio takav razmjeπtaj slova.14
Ali ‡ kada ih je koristio treÊi i Ëetvrti puta, one su
postale rijeËi. Sve πto je potrebno da glasovi i zapisi
postanu rijeËi, mjesto je u “jeziËnoj igri” (language
game). Knjiæevni teoretiËar koji ne razlikuje diffé-
rance i différence, kao i petnaestostoljetni student
teologije koji ne razlikuje homoousion i homoiousion,
jednostavno ne Ëuje dobro. Rorty kao vitgenπtajnski
nominalist i pragmatiËni vitgenπtajnski terapeut sma-
tra da imati koncept znaËi moÊi koristiti rijeËi. Svaka
rijeË koja se koristi automatski oznaËava koncept.
Dakle, Derrida ne moæe istodobno prihvatiti koncept
jeziËne igre i nekoliko rijeËi dræati izvan moguÊe
teoloπke uporabe (Rorty 1991: 102‡103). Derridine
dosjetke i “magiËne rijeËi” moæemo koristiti,15 istiËe
Rorty, samo ako odbacimo ideju da postoji “filozofija”
14
J. Derrida srediπnji termin svojega opusa piπe s “ortograf-
skom pogreπkom”: différance umjesto différence.
15
R. Rorty glasovitu Derridinu tvrdnju da “ne postoji niπta
izvan teksta” dræi zapravo proπirenim oblikom Kantove tvrdnje
da su “opaæaji bez pojmova slijepi”. J. Derrida je u pravu, smatra
R. Rorty, u onome πto implicitno poriËe, a u krivu u onom πto
eksplicitno tvrdi (da je sve tekst, jer to onda, prema R. Rortyju,
znaËi da se jednom rjeËniku daje privilegirani status; da se, πto je
blesavo, tvrdi da je filozofija “dokazala” da jezik ne referira na
iπta izvan jezika i da se moæe govoriti jedino o tekstu). Jedino πto
vrijedi u tvrdnji da tekstovi ne referiraju na neπto πto nije tekst,
prema R. Rortyju, stara je pragmatiËna tvrdnja da se bilo koja spe-
cifikacija referenta moæe naÊi u nekom “rjeËniku”. Tako se zapravo
usporeuju dva opisa jedne stvari, a ne opis sa stvarima po sebi
(Rorty, 1982: 143).
8
ili “metafizika” koje imaju srediπnju ulogu u kulturi
(i koje su zraËile zlo) (Rorty, 1991a: 104).16
Zagledamo li se u Rortyjev opus, vidjet Êemo da
je vjeπto koristio ne samo svojevrsne parabole (pri-
mjerice, u knjizi Philosophy and the Mirror of Na-
ture temu mind-body, odnosno eliminativizam kao
moguÊe razrjeπenje problema odnosa duh-tijelo uvodi
priËom o Antipodejcima ‡ biÊima u svemu jednakima
ljudima, osim πto nemaju pojmove poput “um”,
“svijest” i sl., ali imaju iznimno razvijenu neurologiju:
“Daleko, daleko, na drugoj strani naπe galaksije, bila
jednom jedna planeta u kojoj su æivjela…” [Rorty,
1979: 70], a na poËetku Ëlanka “Heidegger, Kundera,
and Dickens” poziva Ëitatelja da zamisli da je Zapadna
kultura uniπtena termonuklearnom bombom te da je
ostala samo istoËna Azija i subsaharska Afrika [Rorty,
1991a: 66]), veÊ i ironiju, humor, neologizme, ko-
lokvijalizme i druge retoriËke strategije. Dakako,
Rortyjeve parabole sasvim su druge vrste od “filo-
zofijskih parabola” koje je proizveo sam filozofijski
diskurs (primjerice, Parmenidovo putovanje prema
vratima dana i noÊi te Platonova parabola o spilji).
Osim toga, Rorty za razliku od Heideggera i Derride
ne koristi “magiËne rijeËi” poput Sein i Ereignis, trace
i différance. Njegov opus vrvi obiËnijim i Ëesto
posuenim izrazima, koji svoju koherenciju,17 kon-
tekstualnost, zadobivaju u projektu “postfilozofijske”,
“knjiæevne kulture”.18 Uz klasiËne filozofijske poj-
move “imaginacija” i “kontingencija”, to su: “jaki
pjesnik” (strong poet),19 “rjeËnik” (vocabulary),20 “re-
16
PragmatiËni vitgenπtajnski terapeuti “filozofiju” i “meta-
fiziku” vide kao æanrove koji imaju znaËajnu povijesnu ulogu i
koji su preæivjeli u formi samo-parodije (Rorty, 1991a: 105).
17
PragmatiËari su, tvrdi R. Rorty, koherentisti (coherentist),
πto dakako ne znaËi prihvaÊanje koherencijske teorije istine (Rorty,
200: 5). U jednom sasvim drugom kontekstu (polemika s U. Ecom),
R. Rorty tvrdi da “unutarnja koherencija teksta” nije neπto πto on
ima prije prikazivanja. Njegova koherencija je u tome da je netko
otkrio neπto zanimljivo za reÊi o skupu znakova ili zvukova koji
Ëine tekst (Rorty, 1999: 138).
18
Sintagmu “knjiæevna kultura” (literary culture) u opticaj
je uveo Charles Percy Snow. On je u svojoj vrlo referentnoj knjizi
The Two Cultures and the Scientific Revolution (1959) ocrtao
razliku izmeu “knjiæevne” (literary) i “znanstvene kulture” (sci-
entific culture). “Knjiæevnu kulturu”, istiËe C. P. Snow, karakte-
rizira suprotstavljanje “rjeËnika” i ona nema niπta trajno na Ëemu
se zasniva. R. Rorty smatra da je razlikovanje izmeu “knjiæevne”
i “znanstvene kulture” dublje i vaænije negoli je C. P. Snow mislio
(Rorty, 1982: xli).
19
Izraz “jaki pjesnici” R. Rorty je preuzeo od H. Blooma,
koji je, odbacujuÊi pozitivistiËko shvaÊanje utjecaja i poststruk-
turalistiËki koncept intertekstualnosti, isticao da “jaki pjesnici” teæe
biti casua sui. Zbog toga osjeÊaju snaænu potrebu za distanciranjem
(usp. Bloom, 1973).
20
Izraz “rjeËnik” (vocabulary), koji je jedan od srediπnjih u
Rortyjevu opusu, koristio je u W. Quine pri kritici R. Carnapa i
drugih logiËkih pozitivista koji su razdvojili “znaËenje” (mean-
ing) i “uvjerenje” (belief) (Brandom, 2000: 156). “RjeËnici” su,
prema R. Rorty, instrumenti naπeg odnoπenja (suoËavanja) prema
stvarima, a ne predstave njihove intrinziËne naravi. To su, smatra
R. Rorty, razumjeli T. Kuhn i J. Dewey ‡ koji su predloæili da
deskripcija” (redescription), te s njima usko povezani,
katkada gotovo sinonimni pojmovi: “utopijski revo-
lucionar” (utopian revolutionary) i “liberalni ironiËar”
(liberal ironist).
Imaginacija, koja se u klasiËnofilozofijskom stu-
diju vezivala uz osjetilnu percepciju (sensus), razum
(ratio) i razumijevanje (intelligentia), za Rortyja je
fons et origo ne samo knjiæevnosti, nego i svih pro-
mjena. Ilustrativan primjer je Rortyjev kolaæ saËinjen
od reËenica iz Defence of Poetry Percyja Bysshea
Shelleya. Pojam “knjiæevnost” (poetry), Rorty citira
Shelleya, “moæe se definirati kao ‘izraz imaginacije’”.
U tom πirem smislu, nastavlja Rorty citirati Shelleyja,
knjiæevnost je “u vezi s podrijetlom Ëovjeka” i “utjeca-
jem koji nije pokrenut, veÊ koji pokreÊe”. KonaËno,
knjiæevnost je “neπto boæansko (…) ujedno i centar i
obod znanja; ono obuhvaÊa sve znanosti i njoj se
znanost mora obratiti. Ona je istodobno korijen i cvijet
svih drugih sistema misli.” (Shelley, 1977: 480, 508,
503, usp. Rorty, 2007: 109).21 Dakle, imaginacija nije
puka sposobnost generiranja mentalnih slika, veÊ
sposobnost mijenjanja druπtvene prakse (Rorty, 2007:
107). Imaginacija je u tom smislu izvor slobode i
jezika (ibid. 114).22
Rorty “kontingenciju” ponajprije veæe uz kontin-
genciju jezika, πto znaËi da napuπta ideju o jeziku
(jezicima) kao predstavama, ali i lakanovsku ideju o
jeziku kao strukturiranju nesvjesnog.23 Naπ jezik (za-
padna dvadesetostoljetna kultura i znanost) oblikovao
se, smatra Rorty, kao rezultat velikog broja kontin-
gencija. RijeË je o pobjedi tendencija zajedniËkih
njemaËkom idealizmu, romantiËkoj poeziji i politici
utopije (Rorty, 1989: 16).24 Jezik je, dakle, druπtvena
napustimo razumijevanje znanosti kao “korespondencije sa stvar-
noπÊu” i da umjesto toga prihvatimo da za odreene svrhe odreeni
“rjeËnici” djeluju bolje od nekih drugih (Rorty, 1982: 193).
21
»ini se da se u posljednjoj reËenici (“Ona je istodobno
korijen i cvijet svih drugih sistema misli”), moæe naslutiti aluzija
na znamenitu Descartesovu sliku filozofije (koju je ponudio u
pismu Picotu, prevoditelju njegovih Principia Philosophiae s
latinskoga na francuski jezik): “Tako je cijela filozofija poput stabla
(arbre) kojemu su korijeni (racines) metafizika, deblo (tronc)
fizika, a grane (branches) koje izrastaju iz tog debla sve ostale
znanosti (toutes les autres sciences)” (Descartes, 1964‡1975: 14).
Dakle, prema R. Descartesu, filozofija je stablo Ëiji je korijen
metafizika, dok je za P. Shelleyja knjiæevnost i korijen i sve ostalo
πto Ëini stablo.
22
Dodajmo da R. Rorty razlikuje imaginaciju i fantaziju; o
imaginaciji je rijeË kada ono novo biva prihvaÊeno i posljediËno
mijenja dotadaπnju praksu; kada do toga ne doe, rijeË je o pukoj
fantaziji.
23
Dok su “stari” pragmatisti (J. Dewey, S. Hook) govorili o
iskustvu, umu ili svijesti, o jeziku govore “novi” pragmatisti ‡
istiËe R. Rorty (Rorty, 1999: 95).
24
“Opisivanjem svijeta”, istiËe R. Rorty, ne upravlja neki
kriterij (svijet sam) izvan jeziËnih igara, veÊ jeziËne igre kao cjelina.
To da nam svijet sam ne kazuje kojim jezikom trebamo govoriti,
ne znaËi da je izbor “rjeËnika” u potpunosti arbitraran. RijeË je,
naime, istodobno o Ëinu volje i rezultatu rasprave, odnosno o
postepenom gubitku navike upotrebljavanja jednog “rjeËnika” i
stjecanje navike upotrebljavanja drugih “rjeËnika” (primjerice,
9
praksa koja poËinje kada nekom geniju sine da
moæemo koristiti buku (zvukove) radije negoli fiziËku
prisilu, uvjeravanje radije negoli silu da bismo sura-
ivali s drugima (Rorty, 2007: 107).25 Kontingencija
jezika stavlja pak pjesnika u poloæaj tvorca novih rije-
Ëi, oblikovatelja novih jezika, avangardu ljudskog
roda (Rorty, 1989: 20).26 BuduÊi da je proces izmiπlja-
nja novog jezika identiËan sa spoznavanjem samoga
sebe, suoËavanjem s vlastitom kontingencijom, tra-
ganjem za vlastitim uzorcima, Rorty kontingenciju
jezika ekstendira na kontingenciju svijesti (odnosno
sepstva). Jedini naËin da se dosegnu uzroci Ëovjekova
postojanja kakvo ono jest, priËanje je priËe o njegovim
izvorima novim jezikom. Stoga, zakljuËuje Rorty na
Nietzscheovom tragu, samo pjesnici mogu istinski
shvatiti kontingenciju (Rorty, 1989: 27‡28).27 Kon-
tingencija jezika i sepstva vode do slike intelektualnog
i moralnog napretka kao povijesti sve korisnijih meta-
“rjeËnika” romantiËke poezije, politike socijalizma ili galilejevske
mehanike) (Rorty, 1989: 5‡6). “RjeËnik” prosvjetiteljskog racio-
nalizma, iako bitan za poËetke liberalne demokracije, postao je
zapreka oËuvanju i napretku demokratskih druπtava ‡ smatra R.
Rorty. “RjeËnik” koji se vrti oko poimanja metafore samostvaranja,
a ne oko poimanja istine, racionalnosti i moralne obveze, prikladniji
je za liberalnu demokraciju. To ne znaËi da davidsonijansko-vitgen-
πtajnijansko stanoviπte o jeziku i niËeansko-frojdijansko shvaÊanje
savjesti i sebstva pruæaju “filozofske temelje demokracije”. Ta
glediπta demokraciju ne utemeljuju, veÊ dopuπtaju da se ponovno
opiπu njezine prakse i ciljevi (ibid. 44).
25
O bacanju starih rijeËi, kovanju novog jezika, disonantnim
akordima (dakle, buci) (usp. Rorty, 1991a: 88).
26
TvrdeÊi da su pjesnici tvorci novih rijeËi i avangarda ljud-
skog roda, R. Rorty se postavio u onu liniju zapadne tradicije koja
je oπtro kritizirala vjerovanje u “prirodni”, “istinit govor” (vera
narratio), odnosno lingua Adamica (jezik Ëovjekovih prvih predaka
koji se ne sastoji od konvencionalnih znakova, veÊ izraæava “pravu”
prirodu i bît stvari [etymon]). Primjerice, G. Vico smatra da je
Platon uloæio uzaludan napor u Kratilu da pronae “prirodni”
govor, stoga su ga Aristotel i Galen napali. Govor pjesnika teologa,
napominje G. Vico, nije bio utemeljen na prirodi samih stvari, veÊ
je to bio fantazijski govor (Vico, 1982: 160).
27
Prema F. Nietzscheu, osnovna karakteristika jezika je meta-
foriËnost. “Originalne metafore” s vremenom se “iscrpe”, pa Ëovjek
jedva da je svjestan da kada govori zapravo koristi metafore. Znan-
stveno pojmovlje je reziduum metafora. U tom smislu F. Nietzsche
piπe o iluziji, obmani, izvrtanju, snovima. BuduÊi da namjerno
reaktivira metaforiËnost jezika, knjiæevnost je u prednosti pred
znanoπÊu. Knjiæevnost koristi metafore na naËin igre i ironije. To
znaËi da metafore ponovno zadobivaju svoju izvorni spontanitet.
Knjiæevnost je namjerna obmana ‡ ali upravo takvom obmanom
ona korespondira s iluzornim karakterom jezika. U tom smislu
treba razumjeti Nietzscheovu tvrdnju u Also sprach Zarathustra:
“…die Dichter zu viel lügen” (“…pjesnici odveÊ laæu”). OËito,
Nietzsche ne misli na moralni nedostatak pjesnika. Pjesnici ne laæu
zato πto ne vole istinu. MetaforiËki karakter jezika sili ih da laæu.
Ali, laæuÊi namjerno ‡ koristeÊi metaforiËki karakter jezika
eksplicitno ‡ oni su bliæe istini negoli oni koji laæu bez ikakve
svijesti o tome da laæu. PolazeÊi od Nietzscheove misli da su istine
iluzije za koje smo zaboravili da su iluzije, odnosno metafore koje
su se izlizale i izgubile svoju snagu, piπe da je metafizika “u sebi
samoj izbrisala bajoslovni prizor koji ju je proizveo, ali koji i dalje
ostaje djelotvoran, nemiran, ispisan bijelim crnilom, nevidljiv i
prekriven u palimpsestu” (Derrida, 1971: 4).
fora, a ne sve boljeg razumijevanja stvari kakve su
one same u sebi.28
Uz spomenute klasiËnofilozofijske pojmove usko
su vezani pojmovi koji pripadaju knjiæevno-politiË-
kom spektru: “jaki pjesnik”, “rjeËnik”, “redeskrip-
cija”, “utopijski revolucionar”, “liberalni ironiËar”.
“jaki pjesnici” i “utopijski revolucionari” ‡ Rorty
katkada jednostavno spaja ova dva pojma, pa piπe o
“pjesnicima utopijskim revolucionarima” ‡ junaci su
liberalnog druπtva. Oni trebaju drugima oteæavati æivot
‡ ali samo rijeËima, ne djelima. Oni se bune u ime
samog druπtva protiv onih aspekata druπtva koji odu-
daraju od njegove vlastite slike o sebi. Tako se zapravo
dokida razlika izmeu revolucionara i reformista
(liberalno druπtvo je ono Ëiji se ideali ne ostvaruju
silom, veÊ uvjerenjem; ne revolucijom, veÊ reformom,
slobodnim i otvorenim susretom sadaπnjih jeziËnih i
drugih praksi uz prijedloge novih praksi) (ibid. 60).
“Jaki pjesnici” i “utopijski revolucionari” su: Gali-
leo, Proust, Nabokov, Newton, Darwin, Hegel, Hei-
degger ‡ odnosno svi oni koji “stvari Ëine novima”.29
Glavno sredstvo “redeskripcije”, odnosno kulturalne
28
Iako istiËe da su D. Davidson, L. Wittgenstein, S. Freud, F.
Nietzsche i H. Bloom autori koji ukazuju na kontingenciju jezika
i sebstva, R. Rorty najveÊu pozornost pridaje S. Freudu ‡ na kojega
gleda kao na moralista koji je pokuπao dedivinizirati vlastitost
tragajuÊi za svijeπÊu do njezinog praizvora u kontingencijama naπeg
izrastanja (πire obrazloæenje ove tvrdnje R. Rorty donosi u radu
“Freud and Moral Reflection”, u: Pragmatism’s Freud, ur. Joseph
Smith i William Kerrigan, John Hopkins University Press, Balti-
more, 1986, str. 1‡27). R. Rorty smatra da S. Freud tretira
racionalnost kao mehanizam koji kontingencije podeπava drugim
kontingencijama, pri Ëemu mehanizacija uma nije samo joπ
apstraktniji filozofski redukcionizam (kao, primjerice, u T. Hob-
besa i D. Huma, koji zadræavaju Platonove izvorne dualizme da bi
ih pounutraπnjili). S. Freud nam pomaæe da shvatimo da ne postoji
neka srediπnja sposobnost zvana “um”. On je, napominje R. Rorty,
napustio Platonov pokuπaj povezivanja javnog i privatnog, dijelova
dræave i dijelova duπe, traganja za druπtvenom pravdom i indivi-
dualnim savrπenstvom. Nema mosta izmeu privatne etike samo-
ostvarivanja i javne etike uzajamnog prilagoavanja. S. Freud nas
je preusmjerio s univerzalnog na konkretno, s pokuπaja da prona-
emo potrebite istine na kontingencije naπih pojedinaËnih proπlosti,
na slijepe otiske naπih ponaπanja. Tako nam je dao moralnu
psihologiju koja je kompatibilna s Nietzscheovim i Bloomovim
pokuπajem da kao arhetipsko ljudsko biÊe vide “jakog pjesnika”.
S. Freud nam je “pokazao da je knjiæevnost priroena samom
ustrojstvu duha (mind); on je duh u veÊini njegovih tendencija
smatrao upravo sposobnoπÊu za stvaranje poezije” (Trilling, 1965:
79). UmjetniËki, poetski, filozofski, znanstveni ili politiËki napre-
dak posljedica je sluËajnog podudaranja privatne opsesije s javnom
potrebom. Prema R. Rortyju, S. Freud nam ne kazuje da je umjet-
nost samo sublimacija ili da je religija samo sjeÊanje na bijesnog
oca, ljudski æivot puko preusmjeravanje libidinalne energije. On
nije zainteresiran za prizivanje razlike stvarnost-pojavnost, govore-
Êi da je neπto “samo” neπto posve drugaËije. On nam samo daje
joπ jednu redeskripciju stvari, joπ jedan niz metafora koji bi po
njegovu miπljenju mogao biti koriπten i tako postati doslovno izra-
æavanje (Rorty, 1989: 33‡39).
29
R. Rorty pretpostavlja da bi se i H. Bloom sloæio s proπi-
rivanjem rijeËi “pjesnik” na autore poput G. Galileja, I. Newtona,
C. Darwina, G. W. F. Hegela, M. Heideggera ‡ jer se i oni mogu
smatrati pobunjenicima protiv “smrti”, odnosno neuspjeha u stva-
ranju (Bloom, 1973: 24) (Rorty, 1989: 24).
10
promjene, talent je za drugaËije izraæavanje, a ne za
dobru raspravu. Upravo to je ono, smatra Rorty, πto
su romantiËari izraæavali tvrdnjom da je glavna ljudska
sposobnost maπta, a ne um. Ono πto su politiËki uto-
pisti slutili nakon Francuske revolucije nije bilo da je
trajna, dublja ljudska priroda bila potisnuta neprirod-
nim ili iracionalnim druπtvenim institucijama, veÊ da
se mijenjanjem jezika i drugih druπtvenih praksi moæe
proizvesti ljudska biÊa koja nikad prije nisu postojala
(ibid. 7). “Jaki pjesnici” i “utopijski revolucionari”
imaju snaænu volju za “rekreiranjem svega ‘πto je bilo’
u ‘tako sam ja htio’, a ne za spasenjem kao dodirom s
neËim veÊim i trajnijim od njih samih” (ibid. 29).30
BuduÊi da liberalno druπtvo nema druge svrhe doli
slobode, nikakvog cilja osim spremnosti da se vidi
kako Êe susreti razliËitih “rjeËnika” doÊi do kraja, gra-
ani liberalne demokracije trebali bi biti “liberalni
ironiËari” ‡ oni kod kojih je osjeÊaj solidarnosti stvar
imaginacijskog poistovjeÊivanja s detaljima æivota
drugoga, a ne prepoznavanje neËega apriorno zajed-
niËkoga (ibid. 60‡61).31 Rorty ironiËara definira kao
nekoga tko ispunjava tri uvjeta: 1) ona (Rorty upo-
trebljava zamjenicu æenskog roda dijelom da bi razli-
kovao metafiziËara, za kojega se koristi zamjenica
muπkog roda, i ironiËara, za kojega se koristi zamje-
nica æenskog roda ‡ dijelom da bi aludirao na Derri-
dinu tvrdnju da je metafizika u osnovi muπka, falogo-
centriËna ideja) ima radikalne i neprestane sumnje u
konaËni rjeËnik koji upravo upotrebljava, jer je bila
impresionirana drugim “rjeËnicima”, “rjeËnicima”
koji su ljudi ili knjige koje je susretala smatrali ko-
naËnima; 2) ona shvaÊa da argument oblikovan na
njezinom sadaπnjem “rjeËniku” ne moæe niti osigurati
niti rastvoriti te sumnje; 3) ukoliko filozofira o svojoj
situaciji, ona ne misli da je njezin “rjeËnik” bliæi stvar-
nosti od drugih, da je u kontaktu s nekom moÊi koja
nije ona sama (ibid. 73). Za ironiËare, dakle, niπta ne
moæe sluæiti kao kritika “konaËnog rjeËnika” osim
drugi takav “rjeËnik“; nema odgovora na redeskripciju
30
Tjeskoba, napominje R. Rorty, koja proæima Bloomove
pjesnike tjeskoba je da svoje dane mogu zavrπiti u naslijeenom,
a ne svijetu koji je netko stvarao. “Jaki pjesnik” nada se da Êe ono
πto je proπlost pokuπala uËiniti njemu on uspjeti uËiniti njoj: ostaviti
toj proπlosti svoj otisak, ukljuËujuÊi one prave kauzalne procese
koji su naslijepo oznaËili sve njegove odnose. Uspjeh toga pothvata
uspjeh je onoga πto H. Bloom naziva “raanjem samoga sebe”
(giving birth to oneself) (Rorty, 1989: 29).
31
M. Williams istiËe da je “Rortyjev postfilozofijski intelek-
tualac ironik zato πto je shvatio da istina nije ono πto bi on volio da
bude.” “Ironija”, konstatira M. Williams, “bitno ovisi o vrsti
nostagie de la verité” (Williams, 1996: 365). Kada istiËe da je
osjeÊaj solidarnosti stvar imaginacijskog poistovjeÊivanja s
detaljima æivota drugoga, R. Rorty je blizak idejama M. Nussbaum,
koja naglaπava vaænost empatiËkog predoËavanja (Ëesto se
pozivajuÊi na obrazovni model Tagorea). M. Nussbaum takoer
smatra da je umjetnost veliki neprijatelj tuposti, a umjetnici
(ukoliko nisu potpuno zastraπeni i korumpirani) nisu pouzdane
sluge niti jedne ideologije, Ëak ni u osnovi dobre ‡ oni uvijek traæe
od imaginacije da pree preko svojih uobiËajenih granica, da vidi
svijet na nove naËine (Nussbaum, 2012: 41).
osim re-redeskripcije. Stoga ono πto za metafiziËare
znaËi traganje za univerzalnim moralnim naËelima,
za liberalne ironiËare znaËi “knjiæevna kritika” ‡ da-
kako, pragmatiËna (ibid. 80).
Ilustrativan je primjer “liberalnog ironiËara”
Proust, jer su njegovi romani mreæe malih kontingen-
cija koje se meusobno potiËu (pripovjedaË moæda
nikad nije naiπao na drugu Madeleine; osiromaπeni
Prince de Guermantes nije morao oæeniti Madame
Verdurin). Takve kontingencije dobivaju smisao tek
retrospektivno, ali prilikom svakog novog opisa one
dobivaju razliËit smisao (ibid. 100‡101). Jer “tekstua-
lizam” dvadesetog stoljeÊa dræi postfilozofskom for-
mom (pragmatizam je, oksimoronski reËeno, post-
filozofska filozofija) (Rorty, 1982: 143) ‡ da se
ponovno vratim Rortyjevoj kritici Derride ‡ Rorty
smatra da Derrida nije “liberalni ironiËar”. Naime,
njegovo djelo, napominje Rorty, ne doprinosi poli-
tiËkom æivotu liberalnog druπtva. Derrida je koristan,
ali sumnjiv saveznik, neka vrsta polu-pragmatista koji
je dekonstruirao velik dio ontoloπkog tereta, ali je
istodobno postao ærtva vlastite sistematizirane anti-
filozofije (Fabbri, 2008: 73; Norris, 1989: 191).
Derrida je stoga “privatni ironiËar” (Mouffe, 1996:
2)32 (dok je Foucault “minorna epizoda u beskonaËnoj
povijesti platonizma”).33 Pravi je ironiËar Hegel.34
Naime, “dijalektika”, istiËe Rorty mijenjajuÊi njezino
klasiËnofilozofijsko znaËenje, nije puko izvoenje
jednih pretpostavki iz drugih, veÊ pokuπaj poigravanja
rjeËnicima, jednim u odnosu na drugi. U tom smislu
32
Kao πto pravi razliku izmeu izmeu privatnog i javnog,
R. Rorty pravi razliku izmeu knjiga koje nam pomaæu da
postanemo autonomni i onih koje nam pomaæu da budemo manje
okrutni. Prva vrsta knjiga znaËajna je za idiosinkratiËne kontin-
gencije od kojih nastaju idiosinkratiËne fantazije. To su fantazije
zbog kojih oni koji teæe autonomiji provedu æivot preureujuÊi ih,
nadajuÊi da Êe postati “oni koji jesu”. Druga vrsta knjiga znaËajna
je za naπe odnose s drugima, pomaæe nam otkriti uËinak naπeg
djelovanja na druge ljude. To su knjige znaËajne za liberalnu nadu
i za pitanje o tome kako pomiriti osobnu ironiju s takvom nadom
(R. Rorty piπe o V. Nabokovu i G. Orwellu). Knjige koje nam po-
maæu da budemo manje okrutni mogu se grubo podijeliti na: 1)
knjige koje nam pomaæu da vidimo uËinke druπtvene prakse i
institucije na druge (to su knjige o, primjerice, ropstvu, siromaπtvu,
predrasudi); i 2) one koje nam pomaæu da vidimo efekte naπih
privatnih idiosinkrazija na druge (Rorty, 1989: 141).
33
M. Foucault i F. Jameson su “minorna epizoda u besko-
naËnoj povijesti platonizma” (Bloom, 1994: 18), jer je kod njih
rijeË o “beskonaËnom pokuπaju da razum vlada nad imaginacijom”.
Akoliti M. Foucaulta, istiËe R. Rorty, misle da on i Marx nude
kljuË koji moæe “otkljuËati” svaki tekst (Rorty, 1998: 138). R. Rorty
napominje da H. Bloom, naæalost, posljednju verziju platonizma
pripisuje novohistoristima, jer to zasigurno ne odgovara Stephenu
Greenblattu (ibid. 151).
34
Najoriginalniji filozofi “naπeg doba” za R. Rortyja su L.
Wittgenstein, J. Dewey i M. Heidegger (iako “najveÊem nje-
maËkom profesoru” prigovara privræenost pojmu “filozofija” i
patetiËnost shvaÊanja da Ëak i nakon odlaska metafizike moæe
opstati neπto πto se zove “Miπljenje” ‡ πto je, smatra R. Rorty,
zapravo znak Heideggerove fatalne privræenosti tradiciji i neπto
πto je pomoglo da se saËuva ono najgore u tradiciji, platonizam,
koji je M. Heidegger nastojao prevladati (Rorty, 1982: 51‡54).
11
suvremeniji izraz za dijalektiku je “knjiæevna kritika”,
odnosno knjiæevna vjeπtina. Upravo Hegel, koji je
svojom Phänomenologie des Geistes (1807) zapoËeo
kraj kanona Platon-Kant, smatra Rorty, nudi jednu
takvu dijalektiku koja nije argumentativna procedura
ili naËin objedinjavanja subjekta i objekta, nego na-
prosto knjiæevna vjeπtina ‡ vjeπtina u proizvoenju
iznenaujuÊih gestalt skretanja, praveÊi mekane brze
prijelaze iz jedne terminologije u drugu (Rorty, 1989:
78). Osim toga, Rorty istiËe da nas je Fenomenologija
nauËila da ne samo povijest filozofije, veÊ i povijest
Europe smatramo poglavljima Bildungsromana (filo-
zofija je, tako gledajuÊi, obiteljska saga koja ukljuËuje
oca Parmenida, poπtenog ujaka Kanta i zloËestog brata
Derridu) (Rorty, 1982: 92). Hegel je stoga napisao
povelju naπe moderne “knjiæevne kulture” ‡ kulture
koja je preuzela i preoblikovala sve πto je bilo vrijedno
u znanosti, filozofiji i religiji. Njezina raskoπna sloæe-
nost, napominje Rorty, ne moæe se izraziti jednostav-
nim spajanjem rijeËi “poezija”, “roman”, “knjiæevna
kritika”. Prosvjetiteljstvo nije moglo predvidjeti ovu
kulturu. Kant za nju nije imao mjesta u svojoj tro-
dijelnoj podjeli moguÊih ljudskih aktivnosti (znan-
stvena spoznaja, moralno djelovanje i slobodna igra
kognitivnih moÊi u estetskom uæivanju). Ali ‡ Hegel
kao da je znao sve o njoj prije njezinog roenja, istiËe
Rorty. SljedeÊi korak prema uspostavljanju autono-
mije i supremacije “knjiæevne kulture” uËinili su Frie-
drich Nietzsche i William James: oni su romantizam
zamijenili pragmatizmom. Oni nisu rekli da Êe otkriÊe
novog “rjeËnika” otkriti skrivene tajne, veÊ da nam
nov naËin govora moæe pomoÊi da dobijemo ono πto
æelimo. Oni su ‡ za razliku od Marxa ‡ napustili
traganje za arhimedovskom toËkom s koje je moguÊe
sagledati kulturu.35 Primijenili su Kantove i Hegelove
metafore stvaranja, a ne pronalaæenja (ibid. 149‡153).
V
Pojmovi “imaginacija”, “kontingencija”, “jaki
pjesnik”, “redeskripcija”, “rjeËnik”, “utopijski revo-
lucionar”, “liberalni ironiËar” svoju koherentnost,
odnosno kontekstualnost, spomenuo sam, zadobivaju
u projektu “postfilozofijske”, “knjiæevne kulture”.
Takva kultura ‡ o kojoj je Hegel znao sve prije njezi-
nog roenja ‡ poËela se zasnivati, istiËe Rorty, kada
35
R. Rorty smatra da je Marx unatoË inzistiranju na praksi
prihvatio ideje o moguÊnosti prodiranju u stvarnost iza one pojavne
i ideju o postojanju teorijskog temelja za politiku. To je, zakljuËuje
R. Rorty, marksizam nakon Lenjina i Staljina dovelo do toga da je
postao svojevrsna religija (Rorty, 1991a: 25). R. Rorty takoer
smatra da je marksizam nekonzistentna mjeπavina pragmatizma
Marxova djela Thesen über Feuerbach (1845) i scijentizma zajed-
niËkog marksizmu i pozitivizmu. Povijest marksizma (Gowne nurty
marksizmu Leszeka Kołakowskog), napominje R. Rorty, pokazuje
da svaki pokuπaj da se marksizma uËini pragmatiËnijim i manje
scijentistiËkim biva potisnut institucijama koje je stvorio sam
marksizam (ibid. 10 i Rorty, 198: 59).
je knjiæevnost (imaginative literature) zauzela mjesto
religije i filozofije pri oblikovanju i tjeπenju agoni-
zirane savjesti mladih, kada su romani i poezija postali
glavno sredstvo kojima je inteligentna mladeæ zado-
bivala sliku o sebi (self image), a oblikovanje neËijeg
moralnog osjeÊanja nije se viπe razlikovalo od izvo-
enja nekoga knjiæevnog senzibiliteta (Rorty, 1982:
66). Ona je preoblikovala sve πto je vrijedno u zna-
nosti, filozofiji i religiji, i tako je postala Ëuvar javnog
dobra: Coleridgeove “uËenosti nacije” (clerisy of the
nation). Takva kultura proteæe se od Thomasa Car-
lylea do Isiah Berlina, od Matthewa Arnolda do
Lionela Trillinga, od Heinricha Heinea do Jean-Paula
Sartrea, od Charlesa Baudelairea do Vladimira Nabo-
kova, od Fjodora MihajloviËa Dostojevskog do Doris
Lessing, od Ralpha Waldoa Emersona do Harolda
Blooma (ibid. 149). RijeË je o “visokoj kulturi ne-
fragmentiranog svijeta” (the high culture of an un-
fragmented world) koja Êe moæda biti “transcenden-
talistiËka skroz na skroz” (transcendentalist through
and through).36 Njezin je centar svugdje, a periferija
nigdje. U takvoj kulturi bit Êe prisutni Jonathan
Edwards i Thomas Jefferson, Henry i William James,
John Dewey i Wallace Stevens, Charles Peirce i
Thorstein Veblen (ibid. 70).
U “knjiæevnoj kulturi” nitko ‡ ili barem inte-
lektualci ‡ ne vjeruje da ima kriterij za spoznaju stvar-
nosti. To je kultura u kojoj niti sveÊenici, niti fiziËari,
niti politiËari nisu oni koji su “racionalniji”, ili “znan-
stveniji”, ili “dublji” od drugih. U takvoj kulturi nema
smisla da pored interdisciplinarnog kriterija, koji,
primjerice, poπtuju dobri fiziËari, postoji drugi, trans-
disciplinarni, transkulturalni, ahistorijski kriterij. U
takvoj kulturi joπ uvijek ima heroja koji se πtuju, ali
oni se ne πtuju kao djeca bogova ili kao oni koji su, za
razliku od ostalog ËovjeËanstva, bliæe besmrtnosti. To
je jednostavno divljenje izuzetnim ljudima i æenama
koji su bili dobri u raznim stvarima koje su Ëinili. Oni
nisu upoznali “Tajnu” i nisu pobijedili “Istinom”, oni
su jednostavni ljudi koji su bili dobri u “bivanju
Ëovjekom”. U takvoj kulturi nitko nije “Filozof” koji
moæe objasniti kako se odreena podruËja kulture
odnose prema stvarnosti. Takva kultura ima ljude koji
su specijalisti “u vienju kako su stvari uklopljene”.37
36
R. Rorty se poziva na Santayananino razlikovanje transcen-
dentalistiËkog metafiziËkog sistema i “pravog transcendentalizma”
(transcendentalism proper) koji “poput romantizma, nije poseban
set dogmi o tome πto postoji; nije sistem univerzuma shvaÊenog
kao Ëinjenica (…) To je metoda, stanoviπte, s kojega samosvjesni
promatraË moæe pristupiti bilo kojem djelu, bez obzira na to πto
djelo sadræi. To je glavni doprinos koje je moderno doba dalo spe-
kulaciji” (Santayana, 1913: 214; usp. Rorty, 1982: 66‡67).
37
R. Rorty prihvaÊa pragmatiËno nijekanje da je moguÊ uvid
u neπto viπe od selarsijanske predodæbe “kako su stvari uklopljene”
(how things hang together). RijeË je o “psiholoπkom nominalizmu”
(psychological nominalism), prema kojemu “su sve vrste svjesnosti,
sliËnosti, Ëinjenica itd., ukratko sve svjesnosti apstraktnih entiteta
‡ pa Ëak i svjesnosti svih pojedinosti ‡ stvar jezika” (Sellars, 1967:
160).
12
Ti ljudi nemaju specijalne “probleme” koje trebaju
rijeπiti, niti poznaju kakve specijalne “metode”. Oni
nisu “profesionalci”. Oni mogu, ali ne moraju, na-
likovati profesorima filozofije po tome πto su zainte-
resiraniji za moralne probleme negoli za prozodiju.
Oni mogu, ali ne moraju, nalikovati lingvistima po
tome πto su zainteresiraniji za analizu reËenica negoli
za ljudsko tijelo. Oni su “opÊi” intelektualci koji su
spremni ponuditi miπljenje o svaËemu. “Postfilozo-
fijska”, “knjiæevna kultura” “udara” i “platoniËare” i
“pozitiviste” kao dekadentne. “PlatoniËari”, koji æele
vidjeti kulturu odreenu neËim “vjeËnim”, u njoj ne
vide vladajuÊa naËela, srediπte, strukturu. “Pozi-
tivisti”, koji æele vidjeti kulturu odreenu znanstvenim
spoznajama, u njoj ne vide respekt prema Ëinjenicama
(hard fact). U “knjiæevnoj kulturi” stvarnost je iza-
brana deskripcija. U njoj, rijeËima Nelsona Good-
mana, “svjetove se ne pronalazi, njih se stvara”.38
Nada da Êe jedna deskripcija “kazati” tko sam (Cavell,
1979: 388), poticaj je mladima da traæe svoj put u
knjiænicama; da, kada pronau svoj put, tvrde da su
naπli “Tajnu” koja sve stvari Ëini jasnima, i da objav-
ljuju znanstvenicima i profesorima kako njihov rad
ima “filozofijske implikacije” i “univerzalno ljudsko
znaËenje”;39 da Ëitaju i pridodaju nove tomove veÊ
postojeÊima. Po svojoj prilici, smatra Rorty, to je nada
da Êemo svojim nasljednicima ponuditi deskripciju
deskripcija.
U “postfilozofijskoj”, “knjiæevnoj kulturi” “filo-
zofija” svojim deskripcijama i “rjeËnicima” moæe
odgovoriti samo na pitanja alternativnih “rjeËnika”.
Ona je, dakle, studija prednosti i nedostataka razliËitih
naËina govora koje je ËovjeËanstvo iznaπlo ‡ to znaËi
da nalikuje onome πto se ponekad naziva “kulturalni
kriticizam”.40 Takav kriticizam je slobodan da komen-
tira sve. Brzo prelazi od Ernesta Hemingwaya do
Marcela Prousta, od Adolfa Hitlera do Karla Marxa,
od Michela Foucaulta do Mary Douglas, od Mahatme
Gandhija do Sofokla. On koristi imena poput spome-
nutih da bi se referirao na razliËite deskripcije, simbo-
liËke sustave, naËine vienja. Njegova je specijalnost
38
Kada govori o mnoπtvu svjetova izgraenim rijeËima i
drugim simboliËkim sredstvima (brojkama, slikama, zvukovima),
N. Goodman napominje da “nije rijeË o mnogostrukim alternati-
vama jednom zbiljskom svijetu, veÊ o mnogim zbiljskim svjeto-
vima”. Nadalje, “na ispravne opise svijeta i slikovne prikaze svijeta
i percepcije svijeta, naËine-na-koje-svijet-jest, ili naprosto verzije,
moæe se gledati kao na naπe svjetove” (Goodman, 1978: 2, 4).
Iako Goodmanovu misao da ne postoji naËin kako usporediti opise
svijeta u smislu adekvacije dræi krucijalnom, R. Rorty smatra da
Goodmanova sintagma “mnogi svjetovi” vodi u krivom pravcu te
da ne bismo trebali iÊi onkraj jednostavnijeg izraza “mnogo opisa
istog svijeta” (Rorty, 1982: xlvii).
39
Vrlina je “knjiæevne kulture”, istiËe R. Rorty, πto kaæe mla-
dim intelektualcima da je jedini izvor iskupljenja ljudska imagina-
cija ‡ i da bi to trebao biti razlog za ponos, a ne za oËaj (Rorty,
2007: 95).
40
Egzemplarni su pisci kulturalnog kriticizma, prema R. Ror-
tyju, Thomas S. Eliot, Edmund Wilson, Lionel Trilling i Paul Good-
man (Rorty, 1982: 68).
gledanje sliËnosti i razliËitosti meu velikim slikama,
meu pokuπajima gledanja kako se stvari uklapaju.
Ali, on ne moæe reÊi kako svi moguÊi putovi i naËini
koji Ëine da stvari “vise” jedne o drugima moraju
“visjeti” zajedno jer nema izvanpovijesnu Arhime-
dovu toËku. U “postfilozofijskoj”, “knjiæevnoj kulturi”
znanost je samo jedan knjiæevni æanr. Knjiæevnost i
umjetnost su naËini istraæivanja, i to na isti naËin kao
πto su to znanstvena, pozitivistiËka istraæivanja (Rorty,
1982: xxxvii‡xliv). U “knjiæevnoj kulturi”, rijeËima
Johna Deweyja, jednog od Rortyjevih uËitelja:
imaginacija je glavno sredstvo dobra (…) umjetnost
moralnija od pouka o moralnosti, jer ove posljednje
posveÊuju status quo ili to æele uËiniti (…) Moralni
proroci ËovjeËanstva uvijek su bili pjesnici, makar su
govorili slobodnim stihom ili parabolom. (Dewey,
1958: 348; usp. Rorty, 1989: 69)
VI
Iz dosad napisanog jasno je da je Rortyjev pokuπaj
dokidanja opreke knjiæevnost-filozofija, odnosno pro-
jekt “knjiæevne kulture” u bitnome povezan s idejom
liberalne demokracije. Drugim rijeËima: njegovo je
tumaËenje knjiæevnosti i knjiæevne kritike u znatnoj
mjeri obiljeæeno “politiËkim”. Njegov, da se prisje-
timo zavrπnog odlomka drugog poglavlja ovoga Ëlan-
ka, antiesencijalistiËki i antirealistiËki projekt (kao
uostalom i svi sliËni projekti radikalnog odbacivanja
filozofije i religije kao osnovica druπtvenog ureenja)
moæda se najpreciznije moæe opisati upravo teoloπ-
kom nomenklaturom.
U Rortyjevu vienju liberalne demokracije knji-
æevnost je, dakle, zauzela mjesto religije, filozofije i
znanosti (Ëiji je pozitivizam, smatra Rorty, “zadræao
boga”). Iako nije rijeË o pukom detroniziranju meta-
fiziËkih bogova i boga znanosti koje zavrπava “podi-
zanjem oltara Knjiæevnosti” (Rorty, 1991a: 132),
Rorty zagovaranjem “utopijske eshatologije sljede-
Êega” (rijeË je o nezaustavljivoj redeskripciji, o dugo-
roËnom procesu demokratiziranja u kojem posebnu
ulogu ima obrazovanje zasnovano na kanonu knji-
æevnih djela koja potiËu ljude da misle, kako to kaæe
Dorothy Allison, da u æivotu ima neπto veÊe negoli to
moæemo zamisliti41 ‡ πto korespondira s Rortyjevom
41
R. Rorty na dva mjesta u svom opusu navodi sljedeÊe rijeËi
D. Allison: “Postoji mjesto gdje smo uvijek samo s naπom vlastitom
smrtnoπÊu, gdje jednostavno moramo imati neπto veÊe od nas samih
‡ boga ili povijest ili politiku ili knjiæevnost ili vjerovanje u iscje-
ljujuÊu moÊ ljubavi ili Ëak pravedniËki bijes. Ponekad mislim da
je sve to isto. Razlog za vjerovati, naËin da se zgrabi svijet za grlo
i ustrajava na tome da postoji neπto viπe u ovome æivotu negoli
uopÊe moæemo zamisliti” (Allison, 1994: 181; usp. Rorty, 1998:
132 i Rorty, 1999: 161). Pritom R. Rorty napominje da je rijeË o
onome πto je W. James opisao kao “pozitivan sadræaj iskustva
koje je doslovno i objektivno istinito koliko god ide: Ëinjenica da
je svjesna osoba u kontinuitetu sa svojim πirim sebstvom kroz koje
13
osnovnom tezom: metaforiËka redeskripcija genera-
tor je promjena) u srediπte postavlja “velika knjiæevna
djela” (great works of literature) koja su osnovica
“knjiæevne religije” (religion of literature). Ona za-
mjenjuju Bibliju, stvaraju sekularnu imaginaciju kao
izvor nadahnuÊa i nade za svaku novu generaciju.
Takva djela ne nadahnjuju jer su velika, veÊ su velika
jer nadahnjuju mnoge Ëitatelje.42 Kanon takvih djela
je promjenjiv, a razlog zaπto uopÊe postoji kanon jest
da upravlja cjeloæivotnim Ëitanjem, da sugerira mla-
dima gdje mogu naÊi uzbuenje i nadu (Rorty, 1998:
136). Moæemo zapravo zakljuËiti da je u srediπtu Ror-
tyjeva projekta “knjiæevne kulture” vjera u ljudske
potencijale, ljubav prema “jakim pjesnicima” i “libe-
ralnim ironiËarima”, socijalna nada, knjiæevna soterio-
logija,43 eshatologija sljedeÊega, religija u kojoj su
dolazi spasenjsko iskustvo” (James, 1985: 405). Prema D. Allison,
slike i tropi koji povezuju osobu sa πirim sebstvom mogu biti
politiËke ili obiteljske, knjiæevne ili religiozne ‡ πto upuÊuje na
poæeljni “romantiËki politeizam”. U knjizi Philosophy and the
Mirror of Nature R. Rorty napominje da koristi pojam “edifikacija”
(edification) jer izraz “obrazovanje” (education) zvuËi bezliËno, a
Bildung strano. RijeË je o “knjiæevnoj” (poetic) djelatnosti pro-
miπljanja novih ciljeva, rijeËi ili disciplina koju slijedi “inverzna
hermeneutika” (inverse of hermeneutics): pokuπaj da se vlastita
svakodnevna okolina reinterpretira novim inventivnim pojmovima
(Rorty, 1979: 360).
42
U prvi mah se gorenavedena reËenica moæe Ëiniti kao
dosjetka, ali, istiËe R. Rorty, njome se ukazuje na razliku izmeu
pragmatiËnog funkcionalizma i platoniËkog esencijalizma. Esen-
cijalistiËki kritiËari misle da im filozofija govori kako da Ëitaju
nefilozofijska djela (primjerice P. de Man), dok funkcionalistiËki
kritiËari Ëitaju filozofske traktate na isti naËin kao πto Ëitaju knji-
æevna djela ‡ traæeÊi uzbuenje i nadu (primjerice, M. H. Abrams
i H. Bloom) (Rorty, 1998: 136‡137). ©to se tiËe “nadahnjujuÊe
vrijednosti” (inspirational value) knjiæevnih djela, ona se, napo-
minje R. Rorty, ne moæe pronaÊi u tekstu koji gledamo kao proiz-
vod mehanizma kulturalne produkcije. Takav pogled daje nam
razumijevanje i znanje, ali ne pruæa nadu i moguÊnost samo-pre-
oblikovanja. “NadahnjujuÊe vrijednosti” stvaraju pojedinci (proroci
i demijurzi), a ne profesionalci, discipline, metode i znanost. Djelo
koje ima “nadahnjujuÊu vrijednost” rekontekstualizira mnogo od
onoga πto smo mislili da znamo. Istodobno, ono ne moæe biti rekon-
tekstualizirano onim u πto veÊ vjerujemo. HumanistiËke discipline,
istiËe R. Rorty, bit Êe dobro oblikovane kada budu proizvodile i
nadahnjujuÊa djela i djela koja kontekstualiziraju, i pritom dero-
mantiziraju nadahnjujuÊa djela. Trebamo znalce, poentira R. Rorty,
koji slave karizmu i koji smjeπtaju tekst u kontekst (ibid. 133‡134).
43
Nakon πto je objasnio πto misli pod pojmovima “otkupi-
teljska istina” (redemptive truth, set vjerovanja koji dovrπava proces
refleksije o tome πto trebamo uËiniti sa samima sobom) i “inte-
lektualac” (intellectual, netko tko æudi za blumijanski shvaÊenom
autonomijom: Ëitanjem knjiga postati svjestan velikog broja alter-
nativnih svrha i tako postati autonomno ja), R. Rorty napominje
da se Zapad od renesanse razvijao u trima fazama: prvo je postojala
nada u iskupljenje koje Êe uËiniti Bog (monoteistiËke religije ponu-
dile su nadu u iskupljenje ulaskom u novi odnos s moÊnim ne-
-ljudskim biÊem; vjerovanje u Ëlanke kreda uzgredno je, ono
postaje esencijalno tek kada Boga filozofa poËinje zamjenjivati
Bog Abrahama, Izaka i Jakova; drugo, nada u iskupljenje koje Êe
uËiniti filozofija (stjecanje seta vjerovanja koje prikazuje stvari
onakvima kakve su one uistinu, istinito vjerovanje je esencijalno);
treÊe, iskupljenje knjiæevnoπÊu (knjiæevnost nudi iskupljenje
poznavanjem πto je moguÊe viπe ljudskih biÊa, i ovdje, kao i kod
religije, istinita vjerovanja nisu od velikog znaËaja). Dakle, “knji-
pjesnici sveÊenici. Dakako, nije rijeË o “nevoljkom
ateizmu”, odnosno religijskom “dodatku” politiËkom
‡ koji je, smatra Eagleton, odgovor na duhovnu praz-
ninu kasnog kapitalizma, ali i na neke dodirne toËke
religijskih i sekularnih ideja vjere, nade, pravde, zajed-
niπtva, osloboenja (Eagleton, 2015: 216) ‡ veÊ o
pokuπaju da, s jedne strane, teoloπkom nomenkla-
turom naznaËim obrise Rortyjeva projekta te da ujed-
no, druge strane, naznaËim onu tradiciju unutar koje
se, mislim, moæe pronaÊi izlaz iz aporija u koje nas
projekt liberalne demokracije zasnovan na “knjiæevnoj
kulturi” dovodi. Prvo da naznaËim ono πto dræim apo-
retskim.
Iako smatram da su brojne kritike Rortyjeva pro-
jekta promaπene jer promaπuju pragmatiËan karakter
na koji se njegova koncepcija zapravo poziva i iz Ëije
perspektive pokuπava djelovati, ipak su neki prigovori
opravdani. BuduÊi da je u samoj sræi projekta “knji-
æevne kulture” uvjerenje da je “spoznaja ono πto je
opravdano vjerovanjem” (Rorty, 1979: 9), a “opravda-
nje nije stvar nekog posebnog odnosa izmeu ideja
(ili rijeËi) i objekata, veÊ konverzacije, druπtvenog
djelovanja” (ibid. 389),44 nameÊu se pitanja na koja
Rorty nije odgovorio ili nije zadovoljavajuÊe odgovo-
rio. Na osnovu Ëega, unutar same prakse opravdanja
stavova, kaæemo da su neki stavovi dobri i tko je opu-
nomoÊen odgovoriti na to? “Koja pitanja i procedure
su relevantni za postizanje kredibiliteta stavova koji
se smatraju ozbiljnima?” (Rouse, 2005: 96). Nije li,
kada smo druπtvo rascjepkali na “grupe opravdanja”
koje, svaka za sebe, dijele vlastitu jeziËnu igru, na
djelu neka nova vrsta, ovaj put pluralistiËkog esencija-
lizma, jer, pronicljivo primjeÊuje Charles Taylor:
æevna kultura” ‡ koja je religiju i filozofiju zamijenila knjiæevnoπÊu
‡ iskupiteljskima ne smatra niti nekognitivan odnos prema neljud-
skom biÊu niti kognitivnu relaciju prema propozicijama. Iskupi-
teljski je nekognitivan odnos prema drugim ljudskim biÊima, odnos
koji se ostvaruje ljudskim djelima kao πto su knjige, slike, pjesme,
graevine. Takva djela omoguÊuju spoznaju alternativnih naËina
kako biti Ëovjek (Rorty, 2007: 90‡93).
44
Ustvrdimo li da o odnosu jezika i izvanjeziËnog nije moguÊe
govoriti jer nema mjesta koje bi bilo izvan jezika, ne vraÊamo li se
vitgenπtajnovskom “oËaju” i zavodljivosti neartikuliranog, neizre-
Ëenog, iracionalnog ‡ pita P. Ricoeur? Je li stoga, nastavlja P.
Ricoeur, opravdano olako odbaciti postulat da ipak neπto mora
biti da bi se neπto reklo? Na temelju svojega nacrta “tenzijske”
koncepcije istine (intersekcije, odnosno interanimacije knjiæevnog
i filozofijskog diskursa) P. Ricoeur smatra da je spekulativni diskurs
moguÊ zato πto jezik ima refleksivnu moÊ da se postavi na uda-
ljenost i da sam sebe promatra i kao takvog i u svojoj cjelini kao
neπto πto se odnosi na ono πto jest. Prema tome, napominje P.
Ricoeur, jezik oznaËava sama sebe i svoje drugo. Takva reflek-
sivnost produæuje ono πto lingvistika naziva metalingvistiËkom
funkcijom, ali to izraæava u drugom diskursu: spekulativnom. Tada
to nije viπe funkcija koja bi se mogla suprotstaviti drugim funk-
cijama, posebno referencijalnoj funkciji, jer je ona znanje koje
prati referencijalnu funkciju: znanje o svom biÊu koje se odnosi na
biÊe. Jezik po tom refleksivnom znanju zna da je u biÊu. On pokreÊe
odnos prema svom referentu na taj naËin da sama sebe opaæa kao
dolazak diskursu biÊa na koje se odnosi. Ta refleksivna svijest ‡
zakljuËuje P. Ricoeur ‡ ne samo da ne zatvara jezik u njega samog,
14
slika svjetonazora ili ‘alternativnih jeziËnih igara’ kao
globalnih sistema [...] koji u sebi imaju kapacitete za
redeskripciju svega na πto naiu, da reinterpretiraju sve
πto pred njih moæe biti baËeno od strane oponenta kao
protuargument, na taj naËin ostaje, u konstitutivnom
smislu, imuna na odbacivanje. (Taylor, 1990: 260)
Ironija kao dominantan trop “knjiæevni kulture”
jednostavno razoruæava svako moguÊe protivljenje.
Nije li upravo to opasnost liberalne demokracije (koja
je, prema Rortyju, onaj druπtveni poredak koji ostavlja
najviπe prostora individuumu za vlastitu kreaciju)
zasnovane na “knjiæevnoj kulturi” da se pretvori u
hegemoniju? Koliko je uopÊe moguÊe omoguÊiti
diskurzivno formiranje slobodno od dominacije? Da
sve ostavljamo buduÊnosti i dugoroËnom procesu
obrazovanja s jedne strane, i upornom antiesencija-
listiËkom dekonstruiranju s druge strane, plauzibilan
je odgovor. Problem je u tome πto takav pragmatizam-
kao-romantiËni-politeizam (koji je zapoËeo kada su
Matthew Arnold i Johan S. Mill zagovarali zamjenu
religije knjiæevnoπÊu) (Abrams, 1953: 334‡335)45
moæe znaËiti i legitimizaciju konkretne historijske ‡
liberalno-demokratske, globalno-kapitalistiËke ‡ kon-
stelacije moÊi.46 Kao, uostalom, πto projekt “vraÊanja
u Egipat” (vraÊanja politeizmu) koji zagovara Jan
Assmann moæe biti izlaganje novom nasilju.47
veÊ predstavlja samu svijest o njegovu otvaranju. To znanje artiku-
lira u drugom diskursu, a ne u semantici, postulate referencije.
Kada govorim, tada znam da se neπto odnosi na jezik. To znanje
nije unutarjeziËno nego izvanjeziËno: ono ide od biÊa k biÊu-reËe-
nom istodobno, dok sama jeziËna djelatnost ide od smisla prema
referenciji (Ricoeur, 1981: 344‡345).
45
R. Rorty smatra da je doktrina o nesumjerljivosti ljudskih
vrijednosti Isaiaha Berlina manifest politeizma (Rorty, 2007: 30).
46
Kada tvrdi da je Rortyjev relativizam ustvari sama osnova
njegova apsolutizma, slaæem se s T. Eagletonom ‡ doduπe, s dozom
opreznosti i suzdræanosti jer sam R. Rorty napominje da je njegova
teorija “terapeutska”, a ne “konstruktivistiËka” (Rorty, 1979: 7).
Rorty, napominje T. Eagleton, priznaje da je kulturna tradicija koju
sam zagovara ‡ zapadna, graanska, liberalna, prosvijeÊena,
socijaldemokratska-usmjerena-postmodernom reformizmu ‡
naprosto kontingentna (usp. “Solidarity or Objectivity” i “On Eth-
nocentrism: A Reply to Clifford Geertz”, u: Rorty, 1991b: 21‡34
i 203‡210). Stvari su se mogle odvijati i drugaËije. Ali bez obzira
na to, istiËe T. Eagleton, on je prihvaÊa kao univerzalnu. RijeËju,
R. Rorty uzdiæe sluËajnost do univerzalnosti ne ukidajuÊi njezinu
sluËajnost, i na taj naËin pomiruje svoj historicizam sa svojim apso-
lutiziranjem zapadne ideologije (Eagleton, 2002: 72‡73; usp.
Eagleton, 2010: 161‡162).
47
Povratak politeizmu zapravo je temeljno usmjerenje Za-
padnih intelektualnih elita. Jan Assmann je svojom zapaæenom
knjigom Moses der Ägypter (1998) iznio tezu da su bogovi poli-
teistiËkih religija pridruæeni jedni drugima u funkcionalnoj ekviva-
lentnosti, pa se stoga mogu “prevoditi” jedni u druge (primjerice,
mezopotamska “znanost o knjiæevnosti”, interpretatio Latina
grËkih boæanstava i interpretatio Graeca egipatskih bogova). Reli-
gije su tako, smatra J. Assmann, funkcionirale kao mediji meukul-
turalne prevedivosti. Politeizmima je bio stran pojam “krive”
religije. Uvoenjem pak vjere u jednoga Boga izokrenuo se dota-
daπnji red stvari. Taj novi tip religije, koji je politeizam proglasio
poganstvom, nije viπe bio medij meukulturalnoga prevoenja,
veÊ meukulturalnoga otuenja ‡ stoga je on “protureligija”. Ko-
 Rortyjev program, istiËe Jürgen Habermas, pro-
izlazi iz melankolije razoËaranog metafiziËara, po-
ticane nominalistiËkim pobudama i samokritikom
prosvijeÊenog analitiËkog filozofa koji æeli dovrπiti
“jeziËni okret” (linguistic turn) na pragmatiËan naËin
(Habermas, 2000: 32). “PragmatiËni okret” (pragmati-
cal turn) trebao je zamijeniti reprezentacijski model
znanja (representationalist model of knowledge)
komunikacijskim modelom (communication model),
koji bi onda omoguÊio uspjeπno meusobno razu-
mijevanje umjesto himeriËne objektivnosti iskustva.
Meutim, smatra Habermas, upravo takva intersubjek-
tivna dimenzija zatvara se u objektivizirajuÊi opis
procesa suradnje i komunikacije koji mogu biti shva-
Êeni kao takvi samo iz perspektive sudionika. Rorty
koristi æargon koji ne dopuπta bilo kakvu razliku izme-
u perspektive sudionika i promatraËa. Interpersonalni
odnosi, koji ovise o intersubjektivnom posjedu zajed-
niËkog jezika, bivaju svedeni na obrazac prilagod-
ljivog ponaπanja (ili instrumentalnog djelovanja).
OdgovarajuÊu de-diferencijaciju izmeu strateπkog i
nestrateπkog koriπtenja jezika, izmeu djelovanja
orijentiranog prema uspjehu i djelovanja orijentiranog
prema razumijevanju, Rorty liπava konceptualnih
sredstava u ime intuitivne razlike izmeu uvjerenja i
uvjeravanja, izmeu motivacije razlogom i uzroËnog
napora utjecaja, izmeu uËenja i indoktrinacije. Anti-
intuitivno mijeπanje jedne s drugom ima neugodnu
respondentan pojmu “protureligija” je pojam Mojsijevo razliko-
vanje (termin koji je uvelike prihvaÊen u religioloπkim i kulturo-
loπkim studijama). RijeË je o uvoenju razlikovanja izmeu pravog
i nepravog, istinitog i laænog u podruËju religija. Takvo razli-
kovanje, smatra J. Assmann, konstruira svijet koji nije pun samo
znaËenja, identiteta i orijentacija, nego takoer sukoba, netole-
rancije i nasilja. Dakle, razlikovanje izmeu pravog i krivog, istini-
tog i laænog mora se ukinuti, moramo se vratiti u svijet bogova
koji odraæavaju kozmos u njegovoj raznovrsnosti. »eænja za “po-
vratkom u Egipat”, napominje J. Assmann proteæe se od rene-
sansnog okretanja Hermesovoj objavi (Corpus Hermeticum), kao
nekoj pradavnoj teologiji, pa sve do snova o “Egiptu” u vremenu
prosvjetiteljstva. Dakako, ako zavirimo u povijest politeistiËkih
religija, onda nam se slika koju nam J. Assmann maglovito pre-
doËuje pokazuje kao “mit”. Ponajprije, veÊ su same politeistiËke
religije meusobno veoma razliËite. U budizmu i u dijelovima
hinduizma, kao i u kasnim oblicima platonizma, pojavljuju se bo-
govi kao moÊi jednoga svijeta koji je kao cjelina samo privid ili
barem nije ono posljednje. Teza da su politeistiËki bogovi meu-
sobno posve zamjenjivi i tako putovi meukulturalnog sporazu-
mijevanja, moæe se osloniti na religijsku politiku Rimskog Carstva,
ali nikako ne odgovara opÊoj povijesti politeizma. Zapravo, bogovi
nipoπto nisu bili uvijek miroljubivo zamjenjivani: bogovi jedne
religije Ëesto su bili demoni druge religije. Dakle, bogovi su
nerijetko bili razlogom nasilja. Nedvojbeno, mnogo nasilja poËi-
njeno je i Ëini se “u ime” monoteizama, samo ne odvodi li odba-
civanje Mojsijevog razlikovanja u nemoguÊnost pomirenja? Ako
odbacimo pitanje o pravom i nepravom, o istinitom i laænom i
prihvatimo izjednaËavanje Boga i kozmosa, tada se izlaæemo
opasnosti nasilja koje dolazi iz samog bitka. Tada svijetom vladaju
bogovi koji zahtijevaju ærtve ‡ tvrdi J. Ratzinger (Ratzinger, 2004:
90‡92).
15
posljedicu da izgubimo kritiËne standarde koji djeluju
u svakodnevnom æivotu (ibid. 52).48
Bez obzira πto smatram da je Habermasova kritika
Rortyja opravdana, mislim da njegov (Habermasov)
projekt univerzalne pragmatike koji razvija unutar
teorije komunikativnog djelovanja (normativne osno-
ve druπtvenih procesa nalaze se u jeziku) takoer ne
nudi osnovicu za liberalnu demokraciju (ukoliko je
takav politiËki projekt onaj druπtveni poredak koji
omoguÊava individuumu najviπe prostora za samo-
kreaciju). Osnovicu, mislim, ne nudi niti zagovaranje
intersekcije, (interanimacije) filozofijskog i knji-
æevnog diskursa kakav, primjerice, nudi Paul Ricoeur.
Dræim da ethos ‡ ili moæda pharmakos ‡ liberalne
demokracije treba biti “kenotiËka kultura”. U “keno-
tiËkoj kulturi” svi govore “novim jezicima”. “Novi
jezici” nisu odreeni kontingencijom niti je njihov
izvor druπtvena praksa koja poËinje kada nekom
geniju sine da moæemo koristiti zvukove radije negoli
silu da suraujemo jedni s drugima. Oni nisu puko
podrivanje “pravog jezika” ironijom, parodijom, sa-
tirom, aforizmima, proturjeËnostima, neprestanom
semiozom, niti strukturiranje nesvjesnog, niti neπto
πto nas odvlaËi od stvarnog. “Novi jezici” su dar Duha
‡ koji nije niti Hegelova aktualnost (Aktuosität),
odnosno energija (Energeia), niti Heideggerova vatra
(Flamme), odnosno ono plamteÊe (Flammende),49 veÊ
paraklet. Paraklet ‡ a ne romaneskna kreativna ener-
gija ‡ ujedno je i onaj u kojemu “novi jezici” postaju
sredstvo totalne komunikacije (usp. ©imiÊ, 2018:
99‡109).
“KenotiËka kultura” zasnovana je na kenotiËkoj
moÊi ‡ moÊi koja se odriËe moÊnosti. Pritom, dakako,
ne mislim na dekonstrukcijsku (misaonu) kenozu
(samopraænjenje),50 koja je zapravo vrlo Ëesto svoje-
vrsna akademska igra moÊi, veÊ na radikalno samo-
odricanje. To onda znaËi da graani liberalne de-
mokracije ne bi trebali biti ponajprije “liberalni
ironiËari” ‡ ljudi koji imaju snaænu volju za “re-
kreiranjem svega πto je bilo” u “tako sam ja htio”,
veÊ “kenotiËari” ‡ ljudi kojima je izvor nadahnuÊa za
sekularnu imaginaciju, viziju i nadu “veliki kôd” (N.
48
R. Rorty namjesto Habermasova, Apelova, Putnamova i
Wellmerova “pojeziËnjenja Kanta”, zagovara “naraciju sazrije-
vanja” (narrative of maturation) koja najbolje odgovara demo-
kratskoj politici. Takvu naraciju ne moæe se, napominje, opravdati
nikakvim neoborivim argumentima zasnovanima na opÊe prihva-
Êenim premisama, veÊ samo ispriËati potpuniju priËu, obuhvatiti
viπe toposa u nastojanju da pokaæe kako postniËeanska europska
filozofija izgleda iz Deweyjeva kuta gledanja radije negoli iz
univerzalistiËkoga. Narativi su, smatra Rorty, “pravedno sredstvo
uvjeravanja” (fair means of persuasion) (Rorty, 2000: 24‡25).
49
O Heideggerovu tumaËenju “duha” pisao je J. Derrida u
svojoj knjizi De l’esprit (1987).
50
Primjerice, o “ontoloπkoj kenozi misli” (koja zapoËinje
Kantom) pisao je Gérarda Granela u Ëlanku “Loin de la substance:
Jusqu’où?”, u: Études Philosophiques, 4, 1999, str. 535‡544.
Pritom, dakako, ne mislim da je upravo G. Granel jedan od onih
mislitelja Ëija je misao puka akademska igra moÊi.
Frye) u Ëijem je srediπtu topos “smrt Boga“; ljudi koji
imaju snaænu volju za rekreiranjem “smrti Boga” na
naËin vlastitog “umiranja” da bi tako kreirali prostore
slobode. U “kenotiËkoj kulturi” stoga ima onih koje
se πtuje, ali ne kao izuzetne æene i muπkarce koji su
jednostavno bili dobri u stvarima koje su Ëinili, veÊ
upravo kao one koji su “umirali sebi” da bi otvorili
prostor za samokreaciju drugih. Iako se “kenotiËka
kultura” zasniva na jedinstvenom kanonu tekstova,
njezini pripadnici u drugim kanonima pronalaze “sje-
menke rijeËi” (logoi spermatokoi). Oni vlastiti kanon
ne Ëitaju “metodiËki”, veÊ “nadahnjujuÊi” jer im ne
manjka “gladi” za promjenom (metanoja), za revi-
diranjem vlastitog “rjeËnika” i moralnog identiteta.
“KenotiËari” su “poetiËari”, a ne “kontemplativci”.
U “kenotiËkoj kulturi” æene i muπkarci prebivaju
perihoretiËki ‡ jedni u i kroz druge ‡ i tako tvore jedno
tijelo koje ne konstituira politika, veÊ kenoza. Relacije
u jednom tijelu nisu mreæe kontingentnih odnosa, niti
uvijek novi smislovi, niti stalno protjeËuÊe dioniπtvo
onih koji nemaju “unutraπnjost”, onih koji su puki
opcionalni opis, veÊ je rijeË o odnosima onih Ëija je
“unutraπnjost” kenotiËka.
LITERATURA
Abrams, M. H. 1953. The Mirror and the Lamp: Ro-
mantic Theory and the Critical Tradition. Oxford: Oxford
University Press.
Allison, D. 1994. Skin: Talking about Sex, Class, and
Literature. New York: Firebrand Books, Ithaca.
Bloom, H. 1973. The Anxiety of Influence. Oxford:
Oxford University Press.
Bloom, H. 1984. The Western Canon: The Books nad
School of the Ages. New York: Harcourt Brace, New York.
Brandom, R. B. 2000. “Introduction”. U: Rorty and
His Critics. Ur. R. B. Brandom. Malden and Oxford:
Blackwell Publishers, str. IX‡XX.
Brandom, R. B. 2000. “Vocabularies of Pragmatism:
Synthesizing Naturalism and Historicism”. U: Rorty and
His Critics. Ur. R. B. Brandom. Malden and Oxford:
Blackwell Publishers, str. 156‡183.
Cavell, S. 1979. The Claim of Reason. Oxford: Ox-
ford University Press.
Derrida, J. 1971. “Mythologie blanche”. U: Poétique
5, str. 1‡52.
Derrida, J. 1981. Positions. Trans. A. Bass. Chicago:
University of Chicago Press.
Derrida, J. 1982. Margins of Philosophy. Trans. A.
Bass. Chicago: University of Chicago Press.
Descartes, R. 1964‡1975. “Lettré ‡préface. AT IX-2”.
U: Oeuvres de Descartes. Ur. C. Adam i P. Tannery. Paris:
Vrin.
Dewey, J. 1958. Art as Experience. New York: Capri-
corn Books.
Eagleton, T. 1978. Criticism and Ideology. London:
Lowe & Brydone Printers.
Eagleton, T. 1987. Knjiæevna teorija. S engleskoga
prevela M. Pervan-Plavec. Zagreb: SNL.
Eagleton, T. 2010. Razum, vjera i revolucija. S
engleskoga preveo D. TeleÊan. Zagreb: Naklada Ljevak.
16
Eagleton, T. 2015. Kultura i smrt Boga. S engleskog
prevela Petra ©trok. Zagreb: Naklada Ljevak.
Fabbri, L. 2008. The Domestication of Derrida: Rorty,
Pragmatism and Deconstruction. Trans. D. Manni. New
York: Continuum.
Goodman, N. 1978. Ways of Worldmaking. India-
napolis: Hackett.
Habermas, J. 2000. “Richard Rorty’s Pragmatic Turn”.
U: Rorty and His Critics. Ur. R. B. Brandom. Malden and
Oxford: Blackwell Publishers, str. 31‡56.
Hartmann, G. H. 1981. Saving the Text: Literature,
Derrida, Philosophy. Baltimore: Johns Hopkins University
Press.
James, W. 1985. Varieties of Religious Experience.
Cambridge: Harvard University Press.
Johnson, P. 2004. Moral Philosophers and the Novel.
Hampshire and New York: Palgrave Macmillan.
Kundera, M. 1986. Art of the Novel. Trans. L. Asher.
New York: Grove Press.
Mouffe, C. 1996. “Deconstruction, Pragmatism and the
Politics of Democracy”. U: Deconstruction and Pragma-
tism (Simon Critchley, Jacques Derrida, Ernesto Laclau
and Richard Rorty). Ur. C. Mouffe. London and New York:
Routledge, str. 1‡13.
Norris, C. 1989. “Philosophy as not just a ‘kind of
writing’”. U: Redrawing the Lines: Analytic Philosophy,
Deconstruction, and Literary Theory. Ur. E. W. Dasen-
brock. Minneapolis: University of Minnesota Press, str.
189‡203.
Nussbaum, M. C. 2012. Ne profitu. Zaπto demokracija
treba humanistiku. S engleskoga preveo N. Mudri. Zagreb:
AGM.
Rancière J. 2008. Politika knjiæevnosti. S francuskoga
preveli M. DrËa et al. Novi Sad: Adresa.
Ratzinger, J. 2004. Vjera ‡ istina ‡ tolerancija. S
njemaËkog preveo S. Kuπar. Zagreb: KrπÊanska sadaπnjost.
Ricoeur, P. 1981. Æiva metafora. S francuskoga prevela
N. Vajs. Zagreb: GrafiËki zavod Hrvatske.
Rorty, R. 1967. “Metaphilosophical Difficulties of
Linguistic Philosophy”. U: The Linguistic Turn. Ur. R.
Rorty. Chicago and London: The University of Chicago
Press, str. 1‡39.
Rorty, R. 1979. Philosophy and the Mirror of Nature.
Princeton: Princeton University Press, Princeton.
Rorty, R. 1982. Consequences of Pragmatism.
Minneapolis: University of Minnesota Press.
Rorty, R. 1989. Contingency, Irony, and Solidarity.
Cambridge: Cambridge University Press.
Rorty, R. 1991a. Essays on Heidegger and Others.
Cambridge: Cambridge University Press.
Rorty, R. 1991b. Objectivity, Relativism, and Truth.
Cambridge: Cambridge University Press.
Rorty, R. 1998. Achieving Our Country. Cambridge
and London: Harvard University Press.
Rorty, R. 1999. Philosophy and Social Hope. London:
Penguin Books.
Rorty, R. 2000. “Universality and Truth”. U: Rorty and
His Critics. Ur. R. B. Brandom. Malden and Oxford:
Blackwell Publishers, str. 1‡31.
Rorty, R. 2007. Philosophy as Cultural Politics. Cam-
bridge: Cambridge University Press.
Rouse, J. 2005. “Power/Knowledge”. U: The Cam-
bridge Companion to Foucault. Ur. G. Gutting. Cambridge:
Cambridge University Press, str. 95‡122.
 Santayana, G. 1913. Winds of Doctrine. London: J. M.
Dent.
Sellars,W. 1967. Science, Perception and Reality. Lon-
don: Routledge and Kegan.
Shelley, P. B. 1977. “Defence of Poetry”. U: Shelley’s
Poetry and Prose. Ur. D. Reiman and S. Powers. New York:
Norton.
©imiÊ, K. 2018. Raanje kulture. Zagreb: Naklada
Breza.
Taylor, C. 1990. “Rorty in the Epistemological Tradi-
tion”. U: Reading Rorty: Critical Response to Philosophy
and the Mirror of Nature and Beyond. Ur. A. R. Malachow-
ski. Cambridge: Basil Blackwell, str. 256‡275.
Trilling, L. 1965. Beyond Culture. New York: Harcourt
Brace.
Vico, G. 1982. NaËela nove znanosti. S talijanskoga
prevele T. VijasinoviÊ-RoiÊ i S. RoiÊ. Zagreb: Naprijed.
Williams, M. 1996. Unnatural Doubts. Princeton:
Princeton University Press.
17
SUMMARY
LITERATURE AND LIBERAL DEMOCRACY IN
THE POSTPHILOSOPHICAL PHILOSOPHY OF
RICHARD RORTY
A well accepted thesis in contemporary criticism
is that to a significant extent contemporary literary
criticism and fiction are (if it is appropriate, after post-
structural studies, to discuss fiction as “thing-in-it-
self” ‡ “Ding an sich”) marked as “political” (which
is not a mere instrument of governing but a structural
condition of human relations that cannot be placed in
higher categories). It is enough to remember the Rus-
sian formalists and authors of Marxism and post-
Marxism. Although to a certain extent in accordance
with French and British authors (influenced by the
tradition of Marxism, structuralism and post struc-
turalism), the American theoretician Richard Rorty
has decided to write on the relationship between lit-
erature and liberal democracy from a different tradi-
tion, that of pragmatism. The article presents Rorty’s
key terms: poetic culture, redescription, irony, con-
tingency and solidarity. It then presents objections to
the project of poetic culture (Joseph Rouse, Charles
Taylor, Jürgen Habermas). Finally, the article brings
out the idea of the “kenotic culture”.
Key words: Richard Rorty, literature, poetic culture,
irony, contingency, liberal democracy
Sanja GOLIJANIN ELEZ
Pedagoπki fakultet, Univerzitet u Novom Sadu
SemantiËka tipologija povratne slike u
ontologiji punog govora ‡ kronotop grada kao
(auto)poetiËki diskurs (post)moderne
knjiæevnosti
1. POETI»KI I HERMENEUTI»KI ASPEKTI
KRONOTOPA ‡ POJMOVNA
RAZGRANI»ENJA
Primjena kronotopskog pristupa poeziji je joπ
uvijek pionirski korak i pothvat u naπoj teorijskoj,
knjiæevnokritiËkoj i estetiËkoj vizuri. U znanosti o
knjiæevnosti predmet kronotopskih analiza bili su
preteæno pripovjedni tekstovi, a sam Mihail Bahtin je
do svoje definicije, ili modalnih definicija, kronotopa
doπao nakon analiza djelâ romanesknog æanra. Kako
zapaæa Aleksandar Petrov (2010), poezija je uglavnom
ostajala izvan vidokruga ovog moæda najutjecajnijeg
knjiæevnog teoretiËara 20. stoljeÊa. TumaËenje poje-
dinih pjesniËkih djela s toga polaziπta moæe doprinijeti
teorijskoj raspravi o samoj metodi, ali istovremeno
ulazak estetskih elemenata kronotopa u aktualiziranje
lirskog i lirike uopÊe postaje ugaoni kamen jednog
sveobuhvatnog (ontoloπko-etiËko-epistemoloπkog)
promiπljanja suvremenog pjesniËkog diskursa, u
kojem se vrtoglava dubina vremena neodvojivo pro-
æima sa zgusnutim konturama p(r)osv(ij)eÊenosti
prostora u krajnjoj ontologizaciji pjesniËkog iskustva
i ostvarene predmetnosti. Narativni tekstovi, po Bah-
tinu, saËinjeni su konstrukcijom fikcijskog svijeta
kronotopa. Na ovaj Bahtinov pojam utjecali su kako
Kantovi pojmovi prostora i vremena (koji ne pred-
stavljaju objektivne realnosti, veÊ postoje u naπem
umu), tako i Einsteinova teorija relativnosti po kojoj
vrijeme postaje, kao Ëetvrta dimenzija, neodvojivo od
(trodimenzionalnog) prostora. U kontekstu ovih znan-
stvenih premisa je i Bahtinovo uspostavljanje i defi-
niranje neologizma (knjiæevni) kronotop (vrijeme-
prostor ili prostor-vrijeme) kao “suπtinske povezanosti
vremenskih i prostornih odnosa koji se umetniËki
izraæavaju u knjiæevnosti”:
U knjiæevno-umetniËkom hronotopu, prostorne i
vremenske naznake stapaju se u jednu briæljivo osmiπ-
ljenu konkretnu celinu. Vreme se, takoreÊi, zguπnjava,
ovaploÊuje, postaje umetniËki vidljivo; isto tako, i
prostor postaje nabijen i osetljiv na kretanje vremena,
zapleta i priËe. To presecanje dveju osa i stapanje obe-
19
Izvorni znanstveni rad.
PrihvaÊen za tisak 17. 5. 2019.
leæja karakteriπe umetniËki hronotop. (...) Slika Ëoveka
uvek je suπtinski hronotopiËna. (Bahtin 1989: 84‡85)
Kronotop knjiæevnog djela pojavljuje se dakle kao
predmet saznanja sui generis, Ëiji je ontoloπki poloæaj
osobit. Takvo estetsko-etiËko i poetiËko-herme-
neutiËko odreenje nije stvarno (kao kip), ni duπevno
(psiholoπko, kao doæivljaj svjetlosti ili boli), ni idealno
projektirana predmetnost (kao trokut), veÊ je sustav
normi idealnih pojmova, koji su intersubjektivni.
Mora se pretpostaviti da te norme i vrijednosti postoje
u kolektivnoj ideologiji, da se s njom mijenjaju i da
su dostupne jedino kroz pojedinaËne duπevne doæiv-
ljaje. S knjiæevnoteorijskog polaziπta, za neposrednu
recepciju knjiæevnog djela taj sustav neÊemo nikada
potpuno ostvariti, jer vlastiti jezik nikada neÊemo
potpuno i savrπeno upotrijebiti.
Tipoloπko odreenje kronotopa aktualiziraju i
vrijednosni elementi djela, te odreuju njegovu inten-
cionalnu, simptomatiËnu i adaptivnu interpretativnu
moguÊnost. Naprimjer, kronotop susreta ‡ prevladava
vremenska nijansa i visok stupanj emocionalno-
-vrijednosne intenzivnosti; kronotop puta ‡ ima πiri
obujam i neπto manju emocionalno-vrijednosnu
intenzivnost; zamak zasiÊen vremenom historijske
proπlosti, prikazivanje kuÊe kao materijalne historije,
autorova sposobnost da vidi vrijeme u prostoru, idi-
liËnost malog mjesta ‡ presjek vremenskog i prostor-
nog niza ‡ cikliËnost vremena provincije; prag ‡
kronotop proæet visokom emocionalno-vrijednosnom
intenzivnoπÊu, povezan je s motivom susreta, ali nje-
govo najpotpunije ispunjenje je kronotop krize ili
æivotnog loma, liminalnosti (Bahtin 1988: 355). Pored
siæejnog znaËenja (kronotopi se pojavljuju kao
organizacijski centri osnovnih siæejnih dogaanja u
romanu), u kronotopu se razvezuju i zavezuju ne samo
siæejni zapleti, nego i procesualna forma poetske du-
hovnosti djela ‡ moæe se reÊi da se u njima nalazi
osnovni smisao koji formira siæe, konkretiziraju se
siæejni dogaaji ‡ kronotop daje stvarnu osnovu za
prikazivanje ‡ slikanje dogaaja, i to baπ zahvaljujuÊi
zguπnjavanju i koncentraciji obiljeæja vremena (bio-
grafskog ili historijskog, fiziËkog ili fikcionalnog,
mitoloπkog ili futuristiËkog odreenja imanentne
fantastike, razvojnosti i trajanja).
Nesumnjivo je da su upravo u organiËkom jedin-
stvu iskazani duhovni impulsi identiteta i duhovnosti
srpske knjiæevnosti onda kada taj veliki prostor, po-
Ëetni prostor, ne biva vrednovan parametrima ekspli-
citnosti, veÊ sustavom prepoznavanja duboko utkanim
u ontoloπku osnovu BiÊa ‡ tako od arkadijske topo-
nimije poËéla do historijskih toponima duhovnosti
Bizanta (“neprebrodive vizije na dnu sasvim opijenih
oËiju” Rastka PetroviÊa [2013: 133]) i konaËno ‡
apokaliptiËne slike suvremenog grada.
2. NASTASIJEVI∆EVI TOPONIMI MELODIJE
DUHA ‡ DO RASKNJIÆJA MODERNOG
GRADA
Uvoenje izvjesnih historijskih toponima u srpsku
knjiæevnost (prvenstveno poeziju) s poËetka dvade-
setog stoljeÊa veæe se, s jedne strane, za aktualizaciju
dositejske matrice, iluminacijom zapadnoeuropskog
naslijea, aktualiziranog premisama francuske nove
lirike u poetiËkoj osobitosti srpske moderne (napose
Jovana DuËiÊa i Milana RakiÊa) ili za vanjsku orna-
mentiku ideologizirane proπlosti i nastanjenog iden-
titeta velike matrice krπÊanskog i duhovnog izvora
Bizanta ‡ ambivalentnost tog puta postaje samo-
svojna, prizvana (odsutna) i ozvuËena tiπina duhovne
melodije u vrtoglavoj dubini jeziËne slike meuratnog
konstruktivizma ‡ duha i daha MomËila NastasijeviÊa.
Kao NastasijeviÊev suvremenik i prijatelj, kao pisac
koji je i sam bio opËinjen magijom jezika, Stanislav
Vinaver slavio je NastasijeviÊa kao “sveca srpskog
jezika” i srpskog knjiæevnog izraza, identificirajuÊi
NastasijeviÊeve stihove kao pjesnikovo traæenje svi-
lenog tona u sveopÊem zvuËnom tkanju, u proziranju
sklada izmeu slutnje koja nije od ovog svijeta sa
saznanjem koje je potpuno razloæno, u tradiciji uobli-
Ëavanja “sitnog tkanja kod duborezaca, tkalja i vezilja”
(minucioznost i mistiËnost) i tradicije freske “koja daje
u nekoliko poteza, u nekoliko grËevitih boja i zamaha
celu jednu liËnost” (Vinaver 1975: 234).
U osvrtu na promjenu poetiËke i ideoloπke para-
digme u onim knjiæevnim djelima poËetkom dvade-
setog stoljeÊa koja su iznova ilustrativno ili ilumina-
tivno aktualizirala Bizant kao simboliËki ornament
ili knjiæevno pomodarstvo (BoπkoviÊ 2013: 76), “za
Vinavera je Vizantija prvenstveno istorijska, priguπe-
no mistiËna, zagonetka, koja ne moæe imati konaËno
razreπenje jer odgovor uvek titra u prelivima tamnog
i bleπtavog” (PetroviÊ 2013: 133), u dinamiËnom
prepletu muklog i zvuËnog, kontrastu izmeu cari-
gradske istanËane duhovnosti i slovenske nepatvorene
primordijalnosti. Na poËetku dvadesetoga stoljeÊa
Bizant je polaziπte za preispitivanje nacionalnoga
kulturnog identiteta, ali i odnosa s Europom. Uspo-
redivπi implicitnost dijalogiËnosti poetiËke i ideoloπke
20
paradigme Dositejevog puta (nove knjiæevnosti za-
padne prosvijeÊenosti) i inaËice druge tradicije,
Stanislav Vinaver Êe u avangardnom duhu, posebno
u eseju “SkerliÊ i BojiÊ” (1935), povratak Bizantu
smatrati potrebnim iz razloga koji se mogu nazvati
subverzivnima:
Vizantija bi u srpskoj knjiæevnosti i kulturi mogla biti
nosilac subverzivnog i modernistiËkog potencijala,
odnosno polaziπte za obnavljanje one druge i drugaËije
tradicije koja je nasilno prekinuta Vukovom reformom
jezika. (PetroviÊ 2013: 131)
Obnova Bizanta, koju je u vrijeme avangarde
priæeljkivao Vinaver, naπla je u poeziji MomËila
NastasijeviÊa svoj snaæan autentiËni izraz. U lirskim
ciklusima (Pet lirskih krugova) i posthumno objedi-
njenim ciklizacijama (Sedam lirskih krugova) pjesnik
je otkrio skamenjenost i muklost (negramatiËnost
hipogram: srce-misao-duπa) kao polazne entitete
derivacije poetske matrice, u kojoj su saæeta poetiËka
i ontoloπka naËela stvarne (poetske) rijeËi kao otkri-
venje imanencije i teænja da se “gluhote egzistencije
ispune biÊem poezije” ‡ da se putem stvarne rijeËi
zatre πutnja i da se sadræaj πutnje izrazi jezikom koji
je najbliæi tiπini i πutnji u svom cikliËnom artikula-
cijskom muklom vraÊanju. Te najdublje istine po
svom su karakteru proturjeËne, paradoksalne, a u
izrazu gnomiËki pregnantne i doæivljavaju se kao
proroËke i u demonskoj slici modernoga grada ciklusa
“ReËi u kamenu”. Modelativna funkcija pjesniËkog
jezika zasnovana je na gustoj metaforizaciji i preobra-
æaju historijsko-metafiziËke vizije. U tom pravcu je
posebno ilustrativna do sada rjee spominjana pjesma
“Grad”, prva od predstojeÊe tri verzije svakako jednog
od najintrigantnijih ciklusa NastasijeviÊevog pjes-
niËkog opusa.
Nema sumnje da ciklus “ReËi u kamenu” (i sam
naslov Novica PetkoviÊ u jednom je trenutku aktua-
lizirao u kontekstu tematike Ëovjeka i grada) pred-
stavlja centripetalno srediπte poetiËkih i hermeneu-
tiËkih odreenja knjiæja, u njemu se stapaju premise
pjesniËkog modeliranja slike koja u svojoj meto-
nimijsko-metaforiËnoj, aluzivnoj i iluminativnoj za-
danosti predstavlja izraz NastasijeviÊevog kripto-
avangardizma, “moæda i najeksplicitniji izraz ove
uzorno avangardistiËke tematike, koja u srpskoj i
hrvatskoj poeziji, Ëini se, ipak nije stigla da se uobliËi
do dimenzija celovitog toposa, svojevrsni dokazni ma-
terijal o nadvladano avangardnoj vokaciji jednog dela
njegovog pesniπtva” (BrajoviÊ 2000: 355). Umjesto
starog, posebno biblijskog gostoljublja, pred namjer-
nikom dvostruko su zabravljena vrata. A ljudi su
tvrdim zidom razdijeljeni: model se svodi na pad ili
silazak, na okretanje prirode i prirodnog s lica na na-
liËje, na izvrtanje boæjeg u neboæje ‡ nagovijeπtena je
pogibelj iskona u apokaliptiËnim slikama grada. Ili,
kako je to pjesnik saæeto rekao, sam nam otkrivπi
model:
 Nisko i niæe,
boga dnom,
naliËje gde izvrne se u lik.
(NastasijeviÊ 1995: 72, “ReËi u kamenu”, XII)
Ova slika je naeni mali obrazac koji Êe leÊi u
osnovicu naπe moderne urbane lirike i sublimno
iskazati pjesniËki model (izvrnutu perspektivu) suvre-
menosti, u kojem je tjeskobna tama bez svitanja
sugestivno prikazana reduciranim izrazom poËetne
slike grada kao paklenog kotla. Cjelokupan niz pjesni-
kovih ciklusa moæe se pratiti iz te srediπnje linije kao
proces oboæenja ili individuacijski proces, koji je,
potaknut Kristovim stradanjem, sam pjesnik otvorio
kao tri stupnja razvitka biÊa: kao estetskog, kao etiË-
kog i kao religijskog i s druge strane kao pjesniËko
bivanje i svjedoËenje “poverenja u vladavinu logosa,
shvaÊenog istodobno u smislu jezika i u smislu onoga
πto je nadmaterijalno, nadnaravno i nadreeno jeziku,
a πto uvek i neumitno podrazumeva poredak nasuprot
besporetku, ureenost naspram anarhiËnosti, konaËni
smisao naspram relativnog besmisla i aporetiËnosti”
(BrajoviÊ 2000: 356):
I to pa to,
i sve to.
Na kuæne mee
preËista bude,
kad stala.
NeËisti kap
Ëedno se otkinula
i pala.
S mesecom
to tiho tek
izmili setna budala.
I to pa to,
i sve to.
(NastasijeviÊ 1995: 74, “ReËi u kamenu”, XIV)
Saæimanje velikog u malo u misaonoj sugestiv-
nosti i emocionalnoj πirini zavrπne slike (kriptograma)
ovog ciklusa, sublimno je proæeto kruænom putanjom
grijeha, egzistencijalnom muËninom i humorom,
preobraæenim u osjeÊaje tuge, sjete ili tragike kao
krajnjim izrazom ljudske duhovnosti (“S mesecom /
to tiho tek / izmili setna budala / I to pa to, / i sve to”)
u ostvarenoj vitalnosti procesualne forme srediπnjeg
izraza i sjetno-ironiËnom invencijom poetske du-
hovnosti stvarne misli, proroËkog i duboko arhaiËnog
pjesniËkog glasa kao punog govora u vrtloænoj svijesti
modernoga grada.
21
3. KRIPTOGRAM PJESNIKA U
KARDIOGRAMU GRADA
Skriveni kriptogram pjesnika u posuvraÊenoj
urbanoj zbilji ratne pustoπi je sublimacijom mito-
poetema aktualiziran u univerzumu Vaska Pope, koji
je evokativno mitski dehijerarhiziran, osloboen
lirskih kanona, vraÊen poËetku rijeËi i biÊa. U svim
ciklusima prve zbirke Kora (1953) (“Opsednuta
vedrina”, “Predeli”, “Spisak”, “Daleko u nama”,
“Uspravna zemlja”), rijeË je o viziji svijeta koja se
raa pred rasulom zastarjelih obrazaca historijskog
iskustva (Drugog svjetskog rata) i neposredne egzi-
stencijalne ugroæenosti biÊa, kad se tvoraËki pre-
ispituju sve floskule jednog otuenog sustava vrijed-
nosti. Kora (ili sama pjesniËka svijest) je graniËna
linija izmeu stvarnog i nestvarnog, fiziËkog i meta-
fiziËkog, vanjskog i unutraπnjeg. U gustom unutraπ-
njem tkanju, te predodæbe mikrokozmosa nude jednu
lucidnu i mitotvornu viziju cjeline Ëovjekovog trajanja
u sumornim historijskim okolnostima ugroæene ljud-
skosti. Kao πto je pjesnik u ciklusu “Predeli” ispjevao
pjesme o izvjesnim stvarima koje su mu se za njegovu
svrhu uËinile prikladnima i primjerenima, ostavljajuÊi
po strani Ëovjeka, odnosno prikazujuÊi ga kroz tragove
koje on ostavlja na njima, tako je u ciklusu “Spisak”
prikazao dramu Drugih u Ëovjekovom svijetu. Stvo-
rena je zanimljiva i paradoksalna situacija: u odnosu
na cikluse “Opsednuta vedrina” i “Predeli”, gdje je
apostrofirana dramatika ljudske obrane (saËuvane
vedrine) u prijeteÊem svijetu apsurda ‡ u ciklusu
“Spisak”, sam Ëovjek je prikazan kao biÊe koje,
posredno ili neposredno, odreuje ili ugroæava egzi-
stenciju drugih. Tako pjesniËka misao nastaje krajnje
sugestivno, neodvojiva od sloæenih znaËenja njene
strukture i dinamiËne ambivalencije ‡ sve πto postoji,
pa dakle i sam Ëovjek, obitava u tom dvostrukom
svojstvu (subjekta-objekta) ambivalentnog, pro-
pustljivog svijeta: kao biÊe ili stvar koji su opasnost
za druge, ali koji su i sami ugroæeni u antonimiËnoj
zasnovanosti zemaljske i kozmiËke egzistencije.
DinamiËnost i pokretljivost perspektive Popine
poezije je prije svega u umjetniËkoj epifaniji pjesniËke
percepcije i jeziËne slike svijeta (hijazma i antoni-
miËnosti). Sve πto po porijeklu pripada veÊ stiliziranim
metaforiËkim spregama (paremiji i frazeologiji),
okreÊe se prema Ëitatelju izvornom slikovnom stra-
nom svoje pojavnosti (poetska predodæba pogleda i
oËiju u stihu “plavooke daljine savile se u klupËe” ili
pak “beskrajna ravnica seÊanja”). U pjesniËkoj inten-
ciji da svemu πto postoji udahne poetsku duhovnost i
pruæi kozmiËku vrijednost i znaËaj, Popa je dosegao i
sublimno duhovno znaËenje: sve πto traje podvrgnuto
je istom postupku meusobnog proæimanja, alkemije,
ekspanzije malog i konverzije velikog (kozmiËkog),
jer vjeËne vrijednosti koja bi uspostavila istinsku hije-
rarhiju ‡ nema pred “modrim svodom æednih nepa-
ca” i “pseÊeg udara” (pjesma “Poznanstvo”, ciklus
“Opsednuta vedrina”, zbirka Kora) kao prostorom
izmeu energije pjesniËkog objekta u osvajanju i
suprotstavljene energije nepokretnosti i odbijanja
(“situacije nepristajanja”) pjesniËkog subjekta ‡ pred
“trakom prostranstva”, budnim “sedmokrakim jezi-
kom” i prijeteÊim dahom zvijeri u napadu, mrak zuba-
te Ëeljusti pjesniËkom subjektu oËi otvara (“Vidim //
Vidim ne sanjam”). Za pjesnika je stoga vidljiva ne-
moÊ svega πto postoji na lakoj grani vremena, ali to
je ujedno i temelj na kojem se pjesniËki moæe graditi
znaËaj “moÊi vida” (Velmar-JankoviÊ 2005: 193),
prozirati jedinstvo vidljivog i nevidljivog, malog i
velikog kroz poistovjeÊivanje najveÊih dubina koz-
miËkog æivota i najpropadljivijih stvari, intenzivirati
oËudotvorenje i opredmeÊivanje proæivljenog svijeta.
Ujedno, ova saznanja vode nas ka velikom ciklusu
“Spisak”, u kojem Êe se pjesniËki utjeloviti na naj-
sugestivniji naËin unoπenje kozmiËkog principa u
“marginalne i male” pojave naπe stvarnosti. Ciklus
“Spisak” postavlja pitanje slobode u njenoj korijen-
skoj i imaginativnoj ugroæenosti i poreknutosti. Sre-
diπnje egzistencijalno odreenje biÊa prikazano je van
njegovog autentiËnog okvira ‡ od indiferentnosti kao
æivotne identifikacije (“Patka”) do metafiziËke gro-
teskne pobune (“Kokoπka”). “Spisak” je istovremeno
zbroj razliËitih naËina postojanja, æivotnih moguÊ-
nosti, apsurda, poraza i tragiËnih zavrπetaka; spisak
naËina na koje se nosi i trpi teret postojanja, ali isto-
vremeno i pjesniËka analiza granice izmeu moguÊ-
nosti i realiteta, slobode i neslobode, postojanja u sjeni
nestanka, odlazak iz neprihvatljive (urbane) stvarnosti
vraÊanjem izvorima, snu, “sjaju noÊi” kao sræi samog
Ëovjekovog biÊa i humoru ‡ ili izraæavajuÊi meta-
fiziËki nemir novim modelativnim osima ‡ djelo-
tvornom leksiku rituala djeËje igre. Kao i u prethodnim
ciklusima, Popa nagovijeπta moguÊnosti i ograniËenja
Ëovjeka prema destrukciji prostora. Snagom auten-
tiËne pjesniËke empatije i imaginacije, pjesnik nadilazi
prvotni egzistencijalni jaz, a izborom fenomena i
osvjetljavanjem ravni njihove egzistencije sugerira da
i najmanje i najnevaænije ima kozmiËku vrijednost i
znaËaj. Tako je poloæaj maslaËka aktualiziran slikom
tjeskobnog biÊa stijeπnjenog izmeu kamenog trbuha
i crnice neba kao gornje i donje usne nemoÊi nekog
straviËnoga kozmiËkog zijeva, koji odreuje njegovu
sudbinu:
Na ivici ploËnika
Na kraju sveta
Æuto oko samoÊe
(Popa 2001: 34, “MaslaËak”, ciklus “Spisak”, Kora)
Kao “noÊne oËi” i “ponoÊno sunce”, ovdje je
“æuto oko samoÊe” (utkano u urbani topos ivice
ploËnika) ona svjetlost iracionalnog koja izvire iz tame
svjesnog i podsvjesnog (umanjivanje kozmiËkog
prostranstva i uveÊavanje unutraπnjeg prostora u
obrtanju odnosa izmeu sadræitelja i sadræaja). Zato
bi pjesma o maslaËku, kako zapaæa Svetlana Velmar-
JankoviÊ, “mogla lako da nae srodnost s haikuom
22
velikog japanskog pesnika XVII veka, Baπoom” svo-
jim zadivljujuÊim opsegom umeÊuÊeg umnoæavanja
od pojedinaËnog i akcidentalnog do univerzalnog i
bitnog, uz visoku mjeru poistovjeÊivanja “pri kojoj
se viπe ne zna koliko je to æuto oko samoÊe ostalo da
bude samo objekt posmatranja i opisa a koliko postalo
jedno sa subjektom πto posmatra i opisuje” (Velmar-
JankoviÊ 2005: 196). U pjesmi “Kesten” (“Æivi od
pustolovina / Svojih nedostiænih korena / I od divnih
uspomena / Na iznenadne noÊi / Kad nestane iz ulice”)
aktualiziran je pokuπaj nadilaæenja egzistencijalne
zadanosti i bjekstva (u signiranom toposu ulice), koje
se moæe realizirati samo kroz san i maπtu o preobra-
æaju. UÊi u metamorfozu, mijenjati sebe, mijenjati
svijet ‡ znaËi uÊi u slobodu demijurπke procesualnosti.
Mitsko se Ëesto pojavljuje u pozadini nekih
pjesama kao uæe shvaÊen arhetipski korijen; pojedina
biÊa ili stvari znaËe viπe nego uobiËajena analogija s
Ëovjekom. To mitsko vezano je za destruktivne pro-
cese ili tamniju stranu kozmosa. Naprimjer, stih “Jezik
veËnog podneva” u pjesmi “Krompir” dokazuje silinu
æivota, vitaliteta, prevlast dana, snagu svitanja, domi-
nantnost podneva ‡ sve to u uvjetima ponoÊi, hlad-
noÊe, zatvorenosti. Poπto je sintagma “sporedno nebo”
sinonim za zemlju, pjesma “Krompir” lako se uklapa
u kompoziciju i cjelovitost mitopoetskih istraæivanja
oniriËke perspektive Popinog pjesniπtva (“slepo sun-
ce”, “ponoÊno sunce”), πto je iluminativni refleks
nadrealistiËkog ambijenta oksimoronskih slika “po-
larnog ponoÊnog sunca” (VuËo) ili “noÊne svetlosti
mraka” (RistiÊ) kao Bretonove “crne” ili “zemljine
svjetlosti”:
Zagonetno mrko
Lice zemlje
PonoÊnim prstima
Jezik veËnog podneva
Govori
U zimnici uspomena
Iznenadnim svitanjima
Proklija
Sve to zato
©to mu u srcu
Sunce spava
(Popa 2001: 39, “Krompir”, ciklus “Spisak”, Kora)
Nema sumnje, ciklus “Spisak” nije jednolinijski
projektiran “pjesniËki opis” drame postojanja pjes-
niËkog objekta, otuenosti ugroæenih egzistencija, veÊ
dinamiËna vizija svijeta koji æivimo u svojoj porek-
nutosti, rascjepu, oniriËkoj dinamici, raznovrsnosti i
bogatstvu. TreÊi dio ciklusa odnosi se na predmete
koje je Ëovjek stvorio. Jedino je “Belutak” kao opred-
meÊeno biÊe dio prirodnog fenomena (izmeu duπe i
kamena) i Ëini sam po sebi posebnu grupaciju pje-
sama. Srediπte ciklusa moæe se sagledati iz perspektive
simboliËkog usmjeravanja pjesme “Belutak”, kojom
zavrπava “Spisak”. Vanjska neobaveznost njegove
pojave govori o integralnom biÊu, svjesnom sebe na
unutraπnjem planu u igri s postojanjem izvan svih
koordinata, slobodnom zahvaljujuÊi sluËaju (i nuæ-
nosti), vremenu i prostoru, jer ovdje sluËaj uvjetuje
nuænost kao πto vrijeme uvjetuje prostor. Nuænost je
mjera slobode. Hodom nepredvidljivim, a moguÊim,
objekt-subjekt belutak ostvaruje svoju slobodu
neporecivoπÊu svoga unutraπnjeg integriteta koji je
pjesnik aktualizirao motivima strasti i ljubavi
(“Bestidnim hodom vremena / Sve dræi / U svom
strasnom / Unutraπnjem zagrljaju”). U odnosu na
cikluse subjektivne percepcije, u kojima dominira
pjesniËko ja (“Opsednuta vedrina” i “Daleko u na-
ma”), dva srediπnja ciklusa zbirke Kora (“Predeli” i
“Spisak”) ispjevana su u treÊem licu, otkrivajuÊi drugi
smjer u kojem naglaπeno imenovan pjesniËki objekt
“u procesu poistoveÊivanja delimiËno postaje i
subjekt” (Velmar-JankoviÊ 2005: 200), uz poetiËko
apostrofiranje prostorno-vremenskog etimona kao
derivacijske matrice mimetiËko-semiotiËke dinamike
jeziËnog modeliranja. Ilustrativna su ishodiπta poet-
skog ugoaja u pjesmi “Na Ëiviluku”, odrijeπena pro-
mjenom ugla promatranja kao vodeÊom stvaralaËkom
ulogom, uz sudjelovanje jeziËnostilskih postupaka u
aktualizaciji svijeta bez Ëovjeka. Navodimo prvu ver-
ziju pjesme i njenu konaËnu formu u sabranim djelima
autora. Komparativni osvrt na prvoobjavljenu i za-
vrπnu verziju “pesme u nastajanju” “Na Ëiviluku”
iskazuje i dominantna poetiËka usmjeravanja inter-
pretativne otvorenosti. Aktualizirane su slike straha,
zla, smrti, pustoπi u neposrednoj prisutnosti mirnih i
pitomih stvari kao osobitih poetskih toposa duhovnog
labirinta (okovratnika, toplih πeπira, rukava, pitomih
nabora). Sugerirana atmosfera dinamike prostornih
odnosa uvodi Ëitatelja u vladavinu stvari kao vlada-
vinu prijeteÊe praznine. U kasnijoj verziji ove pjesme
vidljiva je primarna uloga apstraktnog, uz izostavlja-
nje strofa od tri stiha i izbrisane (sublimno saæete)
motive predmetne stvarnosti (rukavice, dugmad) u
procesu simboliËkog i ontoloπkog modeliranja:
Okovratnici su pregrizli
Vratove obeπenih praznina
Ne kote se viπe
Rukavice
Po svilenim dæepovima
Ne æubore viπe
Ponornice
U toploj odsutnosti
Prsti sutona vire
Iz obudovljenih rukava
Ne iskaËu viπe ribice
Iz dubokih dugmadi
Zelena trava niËe
U pitomim naborima.
(Popa 1953: 57)
23
Okovratnici su pregrizli
Vratove obeπenih praznina
Zadnje misli se legu
U toplim πeπirima
Prsti sutona vire
Iz obudovljenih rukava
Zelena strava niËe
U pitomim naborima.
(Popa 2001: 21)
Preko praznine kao tranzitnog motiva (tragovi
nestalog Ëovjeka u najintimnijim egzistencijalnim
entitetima ‡ njegovoj odjeÊi) generira se nov, duhovni
motiv ‡ odsustvo Ëovjeka (eskapizam i Ëovjekolika
praznina), uz dominantnu ideju o straviËnosti svijeta
bez ljudskog prisustva. Slikom provokativne praznine
kao zijeva, “praznog mesta istine”, Ëamotinje, prijete-
Êeg nestanka i smrti, aktualiziran je snaæan dramski
naboj Ëovjekove ugroæenosti kao borbe za prostornu
i egzistencijalnu samobitnost i vedrinu u sleenom
vremenu i prijeteÊem, opustoπenom i dehumanizi-
ranom urbanom prostoru.
I u ostalim pjesmama ciklusa “Predeli”, osobitom
pjesniËkom alkemijom (dinamikom stapanja, saæi-
manja, premetanja i proæimanja) poetski prizvani
predjeli postaju osobite stvari, kao πto stvari postaju
posebni predjeli ‡ i same poetske minijature su aktua-
lizirani, opredmeÊeni apstraktni pojmovi. Spajaju se
izvjesni beskraji, krajnosti malog i velikog, sablasno
i trivijalno, ali uvijek je to u novom predjelu, u novoj
stvari, u biÊu pjesme. KarakteristiËni su prijedlozi u i
na u percepciji oduhovljenih prostornih odnosa ‡ i na
njima se zasniva uzbudljiva poetska igra (Leovac
2000b: 15). Predmeti se πire i nestaju u prostoru, ali i
prostori se zguπnjavaju i kristaliziraju u predmete. Tim
postupkom poetski pejzaæi nisu mrtva priroda pjesme,
veÊ sugestivna agonalnost, dinamiËna mikrostruktura
svijeta. KozmiËkim prostranstvima suprotstavljaju se
male stvari kao poetske epifanije u svojoj mikrokoz-
miËkoj zaokruæenosti. Poetski prizvana predmetnost
je pjesniËki otkrivena u svojoj Ëudesnoj usamljenosti;
ona je Ëovjekom tako duboko obiljeæena da se bez
njegovog prisustva javlja u obliku straviËne prijetnje
(kao u pjesmi “U pepeljari”, “Na Ëiviluku”, “Na sto-
lu”).
Ciklusu “Predeli” daje posebnu poetsku sugestiv-
nost toposa u jedinstvu motivskog odreenja: pored
predjela fiziËke pojavnosti, u ovom ciklusu su pjesme
u kojima se daju predjeli psiholoπke opredmeÊenosti,
stopljenosti i onirizma u neprekinutom dinamizmu i
ekspanziji malog i konverziji (saæimanju) kozmiËkog.
Psiholoπkoj dinamici pjesnik je pristupio izvana,
opredmeÊujuÊi je i osmatrajuÊi je u njenim vanjskim,
prostornim manifestacijama i opÊim svojstvima. Stoga
i naslovi “U uzdahu”, “U jauku”, “U zaboravu”, “Na
dlanu”, “U osmehu”, poetski svjedoËe o Ëudesnosti
stvari odvojenih od psiholoπke realnosti (u kojoj se
opet ove potvruju na konkretan naËin), kao πto je
psiholoπka (ljudska) realnost odvojena od stvari i tom
odvojenoπÊu nekako im suprotstavljena (Leovac
2000b: 65). U tom odnosu i podvojenosti predmetne
stvarnosti i psiholoπkih (ljudskih) stanja otkriva se i
nasluÊuje nesporazum i dramatiËno ogledanje,
dominantno kao pokretaËki osjeÊaj i dramatsko idejno
ishodiπte Popinog pjesniËkog kruga. Pjesma “U jau-
ku” (ciklus “Predeli”) opis je grËa Ëitave jedne sud-
bine, znak ogoljene (animalne) bespomoÊnosti,
zarobljenosti, sputanosti, okovanosti, opsjednutosti:
Visoko je suknuo plamen
Iz provalije u mesu
Pod zemljom
NemoÊni lepet krila
I slepo grebanje πapa
Na zemlji niπta
Pod oblacima
Nejake lampice πkrga
I nemuπto zapomaganje algi
(Popa 2001: 20)
Kao antitezu ruπilaËkim i dehumaniziranim pros-
torima u polje svoje pjesniËke opservacije pjesnik
uvodi pamÊenje. U tako postavljenom semiotiËkom
kontekstu, pamÊenje je doæivljeno osmiπljavanjem
prostora ‡ kao postojanje, trajanje nasuprot zaboravu,
nepostojanju i nestajanju; pamÊenje se dokazuje
koncentracijom deπavanja i smisla, usmjerenjem
energije, zguπnjavanjem vremena i prostora, usre-
dotoËenoπÊu, odreivanjem i osvajanjem centra i defi-
niranog prostora. Pjesma “Na zidu” ciklusa “Predeli”
(“Davno okopnela / Prva belina // Bore vremena / Na-
bujale / Na izdaπnom parlogu // Polje nepoljubljeno”)
je preludij za poznate i izvanredno bogate pjesme
“KaleniÊ”, “SopoÊani”, “Manasija” ‡ u njima je
motivom stvaralaπtva aktualizirana borba za vjeËnost
i za osmiπljen prostor, samim time za svijest, za
svjesnu igru, za stvaralaËku kontrolu vremena i
prostora. I dalje u ciklusu “Uspravna zemlja” vrijeme
je ruπilaËko (u pjesmi “SopoÊani” pjesnik kaæe:
“Vreme je ujedalo”), a prostor je djeviËanski, ali
osmiπljen i ubaËen u igru samo ljudskom svrhom i
suπtinom, o Ëemu svjedoËe pjesme ciklusom nago-
vijeπtene pjesniËke knjige Uspravna zemlja (1972).
»ovjekova slobodarska htijenja i teænja za osva-
janjem kruga svoje duhovne opstojnosti proæimaju se
egzistencijalnom strepnjom, tjeskobom i porazom
pred destruktivnim silama poetski aktualiziranima
dramatikom ugroæenog prostora kao svojevrsnom
ontoloπkom signaturom “BiÊa” i “slike sveta” (otuda
ambivalentnost znaËenja centralnog simboliËnog
naslova “Gvozdena jabuka” ciklusa “Opsednuta
vedrina”). Svuda gdje se Ëovjek predaje, gdje odustaje
od aktivnog odnosa prema zbilji, vlada animalizacija
i destrukcija. U ciklusu “Predeli” prostor je uniπta-
24
vajuÊi, dehumaniziran, jer je prazan, bez Ëovjeka. Ta
“prisutna odsutnost” Ëovjeka u zbirci Kora prepoznata
je u reakcijama njegovih suvremenika i poetiËkih
srodnika:
Pa ipak, te praznine, ti opustoπeni predeli, ti mrtvi omoti
stvari Ëuvaju joπ uvek u svojim naborima uspomenu
na toplinu prisustva ljudi; ti rastoËeni, dekomponovani
prostori puni su pritajene Ëeænje za svojom ponovnom
integracijom, koju im samo Ëovek moæe doneti. (MiπiÊ
1997: 41)
KonaËno, u zavrπnom ciklusu “Daleko u nama”
voljena æena je oliËenje sveobuhvatne æivotne radosti,
slobode, ljubavi: Eros se pretvara u Pan-Teos, toËnije,
Eros se transformira u Etos saæimanjem vanjskog u
unutraπnje, prostornog u ontoloπko. Agonalno-Ëulna
ljubav dvoje mladih aktualizira se kao princip vrhu-
naravne etiËnosti. Upravo u prvoj pjesmi ovog ciklusa
(“Diæemo ruke / Ulica se u nebo penje”) izdvojena je
simbolika ruku, odreena himna rukama. Njima je
otvoren poetski prostor ciklusa koji kroz razliËita
stanja lirskog subjekta (od ushita do sumnje, strepnje
i straha od gubitka i odsutnosti voljene osobe) ne-
posredno poetski apostrofira ljubav kao borbu za
punoÊu æivota, kao snagu koja je nadvladala smrt
postavπi tako potpuna afirmacija Ëovjeka, o Ëemu
svjedoËi i zavrπna pjesma ovog ciklusa:
Sa tela sumrak svlaËim
Dan mi je naπao lice
Vetar kosu razveselio
Pogled mi zaËuen lista
Senka iz sunca niËe
Svet na pragu srca stoji
Opet obroncima plavim
U glas ti bistri silazim
Po naπu Ëarobnu lampu
(Popa 2001: 76, ciklus “Daleko u nama”, Kora)
Ako imamo u vidu opÊi kontekst u kojem se
pjesma nalazi (opus Vaska Pope, utjecaj meuratnih
avangardnih struja na njegovo pjesniπtvo: fragmen-
tarnost i cjelovitost u izmijenjenoj slici svijeta, ne-
posredna i sugestivna proæimanja sa slikarskom gru-
pom “Medijala”, koja prostornim odnosima tumaËila
bit egzistencije), onda je prilika da se asocijativno
bremeni Ëitateljevo iskustvo novim znaËenjskim
vezama koje se uspostavljaju unutar ciklusa, a zatim
meu ciklusima, na nivou zbirke/pjesniËke knjige i
opusa kao procesualne forme. Tako Êemo vidjeti da
su ne samo motivi prve zbirke dopjevani i razvijeni u
potonjima, veÊ se i zavrπni ciklus “Uspravna zemlja”
prvoobjavljene zbirke (Kora, 1953), razvija u posebnu
pjesniËku knjigu dvadeset godina poslije (1972) ‡
dinamika dijaloga sa svijetom prostorno se ostvaruje
na tri nivoa ‡ od zatvaranja u sebe, preko otvaranja
sebe svijetu do stvaranja svijeta u sebi (izjednaËenje
beskraja u sebi i beskraja u svijetu do potvrivanja
ljudske vedrine i vedrine ljudskosti u oduhovljenom
prostoru). Pri tome, pjesnikovi novi iskazi i slike
uvijek podrazumijevaju iskaze i slike Ëijim su pre-
inaËenjem dobiveni, tako da se u svim govornim
obrtima Ëuva sintaktiËki obrazac, vrsta leksika i slike
koja je u isti mah i poznata i nepoznata, “obiËna i
neobiËna” (PetkoviÊ 1999: 191)1. Time nam je iz na-
πeg jeziËnog pamÊenja pribliæeno jedno ranije stanje
(prenoπenje s prostora prirode na “prostor” ljudskog
tijela i s ljudskog tijela na prirodu), Ëime se aktualizira
sugestivna, pokretna kronotopiËnost jezika, kao u
stihovima πeste pjesme ciklusa “Daleko u nama”:
Bdiπ mi u bori izmeu vea
»ekaπ da se razdani
Na mome licu
Voπtana noÊ
Tek je dogorela
Do nokata praskozorja
Crne opeke
VeÊ su poploËale
Ceo nebeski svod
(Popa 2001: 52)
Novica PetkoviÊ u minucioznoj analizi jeziËne
slike Popinog pjesniπtva zakljuËit Êe da niπta nije tako
uzbudljivo u analizi autorove poezije kao praÊenje
puteva kojima u nju dospijeva staro slikovno gradivo,
“jer konac koji pesnik poteæe u golemoj mreæi koja
se zove jezik moæe odvesti nesravnjeno dalje no πto
se obiËno pretpostavlja” (PetkoviÊ 1999: 192):
SuoËen sa jednim hostilnim svetom, pesnik najpre
izraæava svoje nepristajanje (ne igram), da bi ubrzo
zatim uπao u igru (ili u Igre), gde je sve stavljeno u za-
log. U toj igri (koja uzima oblike avanture jezika),
proces poistoveÊivanja, reËima Svetlane Velmar-Jan-
koviÊ, treba shvatiti kao jedan od oblika onog sveukup-
nog stapanja pesniËkih elemenata koji se dogaa u
Popinoj poeziji. (LaliÊ 1997: 54)
KonaËno, dinamiËno proæimanje i “stapanje”
mitopoetema i pjesnikovog biografskog koda dostiæe
vrhunac u zavrπnoj slici VuËje soli (1975), u govoru
sa samim sobom na “obesveÊenom ognjenom polju
nagnutom nad stavama seÊanja i predvianja”, kao
poetski kriptogram pjesnika, njegovog stana na Vra-
Ëaru, nad vodostajima Dunava i Save u epifanijskom
kardiogramu grada (Beograda), upotpunjenog poet-
skom duhovnoπÊu procesualnog jedinstva mitskog i
1
»esto se, mada ne i uvijek, frazeoloπka podloga preinaËuje,
otvarajuÊi bogatstvo slikovne zalihe srpskog jezika. Na temelju
tog odnosa u Ëitateljevoj recepciji i govor (dan u gnomskom stilu,
karakteristiËnom za paremiju) i sadræaj (gotovo mimetiËki precizan,
a istovremeno tropiËan i naglaπeno simboliËki prenosiv) pjesama
pobuuju arhetipsko iskustvo: ono ne dolazi iz mitologije, veÊ iz
jeziËnog naslojavanja, koje nas kroz frazeologizam i folklor vodi
do mitske osnove.
25
modernog impulsa urbane toponimije i identiteta
suvremenog Ëovjeka ‡ “po svetom zelenom redu”
(derivacija poetske matrice: pas ‡ vuËje kopile ‡ vuk).
U toj demijurπkoj metamorfozi ogledaju se osobitosti
poetskog kronotopa i kapije ljepote Popine poezije:
Pevam bez prestanka
Od straha da ne ostanem sam
Meu vama do smrti
I posle nje
(Popa 2001: 310, VuËja so, ciklus “VuËje kopile”, 2)
PjesniËko sazvijeæe Vaska Pope i doæivljavamo
kao onaj lucidni trenutak kad pjesnik izlazi iz vlastite
sjene, skriveni pjesnik je poslije ove mito-poetske
katarze izaπao iz sjene svojih pjesama, na granici gdje
se kriæaju biografija i mit otvara se nepregledno polje
pjesnikove poetike i ostvarene duhovnosti ‡ kronotop
grada neodvojiv je od biografskog kronotopa pjes-
niËke samosvijesti.
4. ODUHOVLJENI PROSTOR I ONTOLO©KA
NESIGURNOST ‡ “ODBRANA NA©EG
GRADA”
U studiji “PoetiËko-kritiËke novine Miodraga
PavloviÊa” (2010), Radovan VuËkoviÊ konstatira da
je veliki srpski pjesnik zahvaljujuÊi poznavanju
moderne engleske lirike, uvodio u srpsku poeziju novu
retoriËnost koja se zasnivala na ritmiËkom nizanju
apstrakcijskih slika i na pjesniËkom podsjeÊanju na
dramu subjekta u razorenom poslijeratnom gradskom
ambijentu (VuËkoviÊ 2010: 20). VuËkoviÊ naglaπava
da su PavloviÊeve i Popine prve zbirke u poslijeratnu
ideologizaciju knjiæevne zbilje unijele neoavangardne
struje izbjegavajuÊi pretjeranost bilo koje vrste i
eksplicitno zagovaranje novih poetika (novog jezika
i “destruktivne slikovitosti”) ‡ svaki na svoj naËin,
racionalno i odmjereno stvorili su pjesme koje su odu-
darale od ranijeg pjevanja i donosile novine neuobi-
Ëajene za to vrijeme (VuËkoviÊ 2010: 21). PjesniËka
refleksija bila je podudarna sa πire shvaÊenom
egzistencijalistiËkom filozofijom ‡ otuda oskudnost
boja i pustoπ gradskog podneblja u pjesmama prve
PavloviÊeve zbirke 87 pesama (1952): slike opusto-
πenog, ispraænjenog svijeta u nestajanju i Ëovjeka na
apsurdnoj granici pobjede i poraza, bez oslonca, u
mraku. Traganje za izgubljenom ljudskoπÊu postaje
centripetalna sila poetskih i proznih fragmenata Pavlo-
viÊeve pjesniËke kozmogonije i doktrine: od krika,
nesporazuma do dramatiËnog izjednaËenja æivota i
smrti i vizije straha kao ËovjeËuljka koji uniæava
ljudsku prirodu. Paænju Ëitatelja i kritiËara u kon-
struktivno samosvjesnom svijetu zbirke naroËito je
privukla intelektualna i poetska dramatika moguÊe,
oËekivane i neoËekivane realnosti, koja je sugerirana
u fragmentarnosti, ali i dubinskoj simboliËkoj uteme-
ljenosti predmetne stvarnosti. To pjesnikovo traganje
za onim πto je neotkriveno i tako Ëudno, povezivanjem
razliËitih i udaljenih prizora je samo po sebi su-
gestivno, naroËito ako daje dojam strepnje i dramatike.
U takvim pjesmama pjesnik ne gradi i ne izriËe neku
poetsku vertikalu, nego izvjesnom napetoπÊu izmeu
snimaka sugerira strepnje i vienja, rijetko uspinjanje
poetskih misli (u pjesmama “Vihor”/“Probudim se”,
“Zalazak sunca”, “Svitanje”, “Posle kiπe”). To su
prizori, slike u nastajanju, u naponu da se potpunije
otjelotvore moæda u novim pjesmama, tako da
ovakvim snimcima nema kraja u pjesnikovom radu
(Leovac 2000b: 79) ‡ izlomljena vizija, fragmen-
tarnost svijeta potonulog u mrak podcrtana je i
specifiËnim vidom modernistiËke poetske sintakse.
Dominantna atmosfera dramatike, ostvarena dina-
miËnim smjenjivanjem motiva svjetlosti (odnosno,
svitanja), zajedno s motivom raspeÊa gradi vrlo
prepoznatljivu sliku svijeta koji nastaje i iπËezava po
uzusima biblijskog tijeka. SluteÊi svjetlost postánja
(svijet nastaje odvajanjem svjetlosti od tame i, unutar
nje, usaivanjem duhovne svjetlosti u Ëovjeka), pjes-
nik je nijansiranjem poetske atmosfere od sumraka,
ponoÊi (“Sloboda teËenje krvi / izmeu dana i noÊi”)
do sjenovite, rumene magle zore i hedonistiËke æute
jutarnje svjetlosti iskazao sve stadije preobraæenja
æivota i smrti, biÊa i nebiÊa, dana i noÊi, ljudske duπe
‡ Ëovjeka i sjene, metafiziËkog i materijalnog, poπasti
i nade u cjelokupnom tijeku pjesniËke knjige 87
pesama.
U PavloviÊevim prvim poslijeratnim pjesmama
Ëovjek “obnove” i svijeta raskola je u nesporazumu s
vlastitim likom, nestaje prometejstva, a novi mitovi
nude agresivnu ideologiju u svijetu bez Boga. Stoga
su i prve pjesme ovog pjesnika nastajale u mozaiËkom
prepletu historijskog, ratnog rasula opustoπenog grada
kao fragmenata uæasa i traæenja utoËiπta novog, pre-
poroenog æivota u okrilju ljubavi æene ili moguÊe
vizije te ljubavi. VeÊ sama struktura zbirke podijeljene
na tri ciklusa (“Slobodni stihovi”, “U prozi”, “Rime”)
nagovjeπtava utkanost poetiËkih vienja (stihovi,
proza, rime) u njen predmetni svijet: u naslovima
ciklusa (koji se dalje granaju na podcikluse) dominira
kontrast krika i pjesme, poËetka i kraja, Ëovjeka veli-
kog i beskrajno malog ‡ koji se semantiËki πiri na
cijelu zbirku. Tako se ciklus “Slobodni stihovi” sastoji
od tri podciklusa: “©uma prokletstva”, “Ljubavi” i
“Prizori”. U svom idejnom opsegu zbirka se preobra-
æava od inicijacije krika u podciklusu “©uma proklet-
stva” preko vapaja za ljubavlju (podciklus “Ljubavi”)
do sinteze destrukcije i jedinstva (prokletstva i teænje
ka smislu) podciklusa “Prizori”. U Ëvrstoj vezi pod-
ciklusa prvog kruga “Slobodni stihovi”, kojima se
svijet apostrofira kao mjesto straviËnih prizora emo-
cionalne i duhovne dezintegracije, u stihovima pod-
ciklusa Ljubavi aktualizira se ljubav prema æeni kao
temelj spoznaje svijeta i otpora prema destrukciji i
niπtavilu (u pjesmi “Mariji”, podciklus “Ljubavi”,
ciklus “Slobodni stihovi”).
26
Prve dvije PavloviÊeve zbirke se meusobno
znatno razlikuju: dok je heterogenost knjige 87
pesama (1952) zasnovana na cikliËnom i podcikliË-
nom upotpunjenju triju lirskih krugova, Stub seÊanja
(1953) aktualizira oblike poema snaænog recitativnog
ritma (“Odbrana naπeg grada”, “Opelo pesniku
poginulom od bombardovanja”) i osobite dramske
elemente. Na planu idejnosti i profiliranog poetiËko-
ontoloπkog Ëina, obje knjige imaju zajedniËku nit,
sadræanu u aktualizaciji i uvaæavanju suvremene
historijske dinamike grada, njegovog kardiograma
urbane sadaπnjosti, u koju se ukljuËuje i neposredna
proπlost, ili Ëak i tadaπnja aktualna ratna zbivanja
(“Orfej u Koreji”). VuËkoviÊ (2010) konstatira da se
upravo po toj osobitosti PavloviÊeva rana poezija
naslanjala na nadrealizam i one meuratne pokrete
koji su osporavali potrebu da se pjesniËki zalazi u
predjele koji su izvan onoga ovdje i sada. Razvijanje
duæih formi dozvolilo je narativnost, dinamiku dis-
kursa, razgovorni ton, dijalog, suvremeni poetski
idiom urbanog (“Odbrana naπeg grada II”), πto
naposljetku dovodi do uvoenja dramskih elemenata,
pseudodramskih obrisa personalnog i druπtveno-kor-
skog, verbalnog i pantomimskog (“Odlazak prokle-
tih”, “Opelo pesniku poginulom od bombardovanja”,
“Pesma i pantomima”). UoËeno je da su upravo ove
poetske strukture derivacijska matrica PavloviÊeve
epske faze, koja je osnaæena protejskom formom
spjevova i obuhvatnih poema u potonjim pjesniËkim
knjigama (Mleko iskoni, Velika Skitija, Nova Skitija).
Upravo druga zbirka Stub seÊanja (1953)
aktualizira topos i toponim grada kao organiËku i
ontoloπku premisu nade, progresa i identiteta, ali i
historiËnosti svijeta, njegove duhovne, tradicijske
konture i iktuse epifanijske otvorenosti ‡ obrane i
krika (“Odbrana naπeg grada”, “Krik treba ponoviti”):
Ako se ‘Odbrana naπeg grada’ uporedi sa, na primer,
Kavafijevom pesmom ’Prozori’ (1903), videÊe se ko-
liko je PavloviÊevo shvatanje prostora i vremena spo-
ljaπnjeg a ne unutraπnjeg karaktera, kao i da je ono
vrednosno pozitivnog, a ne negativnog karaktera.
Kavafiju je bliæa ideja da u mraËnoj sobi, bez obzira
πto je u njoj doæiveo oseÊaj neslobode, ostane iza zatvo-
renih prozora, koje ne moæe ni da nae, jer sluti da,
kada bi ih naπao i otvorio, svetlost bi bila nova tiranija.
(Petrov 2010: 73)
Dokumentarnost druge PavloviÊeve zbirke (bom-
bardiranje, eksplozije, razruπeni gradovi, rat u Koreji,
leπevi po ulicama) nadilazi se etiËkom refleksijom
pjesniËkog glasa, svojevrsnom iskrom razuma u
traæenju razloga i perspektiva (nade i predvianja) ‡
tako se i dinamiËan svijet zbirke aktualizira u opa-
lescentnoj atmosferi vjere, poleta, molitve i nade u
himniËno intoniranim pjesmama stupa, a drugi ton je
iluminacija zavrπnog dijela naslovne sintagme (sjeÊa-
nja) pred “gubljenjem oslonca bez uspomene u mra-
ku” (pjesma “Moæda”) i cikliËnog tijeka poπasti pod
biËem istog puta (“pod kojim biËem ide se istim pu-
tem?”, pjesma “Bekstva”). Upravo iz tog “uoËenja
kontinualnosti i radikalnosti uniπtenja, izrasta svest o
stubu seÊanja, o nuænosti pamÊenja onoga πto nam je
pretilo i onoga πto je protiv tih pretnji upotrebljeno”,
zapaæa Ljubomir SimoviÊ, te zakljuËuje da su, Ëini
se, “ova tri elementa odredila koordinate onoga πto
Êe pesnik kasnije shvatiti kao svoj zadatak” (SimoviÊ
1989: 11).
U osobitoj trijadnoj prizmi stupa-oslonca, biËa-
puta i pamÊenja, nadaje se urbani ton poeme “Odbrana
naπeg grada” s kohezijom nepatvorene ljubavne igre,
dijaloga i tvoraËke erupcije i epifanije oduhovljenog
toposa. Razruπeni grad pred agonalnom ljepotom dva
sljubljena ljudska smisla utjelovljuje se u skicama i
slikama izdvojene stvarnosti, urbanih amblema
(PavloviÊ1989, II: 101)2 ‡ toponima, remarke i ci-
tatnosti intelektualistiËke diskursne poezije, kojoj je
generiËka snaga ljubavi ishod i utok nade i sumnje,
nestanka i uskrsnuÊa. KronotopiËnost jezika prve i
druge PavloviÊeve knjige (87 pesama, Stub seÊanja),
“sasvim je u znaku pesniku savremenog istorijskog
trenutka i grada kao simbola njegovog æivotnog
prostora” (Petrov 2010: 72):
Grade moj, udovica si bio i razudoviπe te
sinovi,
ti ostade na kuli sa svojim muæevima,
u naπim sobama, ponos u tugovankama,
sunËano sleme naπih pogleda.
(PavloviÊ 1989, IV: 105)
Poema “Odbrana naπeg grada” poetsku duhovnost
zasniva na dinamiËnoj aktualizaciji dominantnih kro-
notopa grada (sobe, ulice), objedinjenih u konceptu
ljubavi kao tvoraËkom etimonu koji ima prostorne i
vremenske elemente kada se u gradske ulice ili u æen-
sko tijelo projektira vremenska perspektiva proπlosti,
historiËnosti ‡ kao u stihovima:
Voleo sam te iznad jedne ulice
uvek iste stranputice,
ona je bila duboko dole pod naπim zagrljajem,
zatim smo se voleli mi duboko dole
a ulica nad nama se grlila naπim zagrljajem,
ulica, seti se, za koju smo zaboravili
2
Suπtina je u nekom suterenu
gde se ljudi svlaËe zaboravivπi da zaklone
prozor,
ili na tavanu gde se veπ suπi na promaji,
u trolejbusu Ëija sirena budi zaspale jastuke,
suπtina, tj. frivolnost to su drogerije,
Granap, Navip, Centroprom i Komgrap,
to su Tri πeπira, Tri jelena i »etiri grozda,
to je pekara, dobardan i niπta posle toga.
Frivolnost, to su i ova dva piva i ËaËkalice
I sve od dæungle na asfaltu do smisla æivota,
ako nismo spremni da volimo.
‡ Zar sumnjaπ da te volim?
‡ To nisam rekao. (PavloviÊ 1989, II: 101)
27
da je dijagonala izmeu spratova predaka i
potomaka;
(...)
Koga to volim zapravo, draga?
Tvoje rame, taj bok tog istog Ëamca.
(Zar smo tako daleko?)
tvoj lepi lik, ili senku buduÊe senke,
tvoje oËi, prozore nastavljanja,
bele prste
il’ popreËne ulice u kvadratima ponavljanja...
(PavloviÊ 1989: 100)
Zato Êe Aleksandar Petrov lucidno i s pravom
zapaziti da “Odbrana naπeg grada”, impulsima slike
ulice “kao dijagonale izmeu spratova predaka i po-
tomaka, kao i devojaËkog ramena sa stopalom sina
koji tek treba ili moæe da se rodi, spadaju u riznicu
hronotopskih slika moderne srpske poezije” (Petrov
2010: 72) ‡ pored toga πto je na raznim planovima, a
posebno na jeziËnom (leksikom, sintaksom, dijaloπ-
kim govorom) naglaπeno urbana poema, ona jest i
izvanredna ljubavna, a u tom kontekstu i osobita
moderna pjesma. S druge strane, uoËene su πire kon-
tekstualnosti ove poeme i njeno reminiscentno otva-
ranje, bar kada je gradski jezik u pitanju, prema
Elliotovoj “Ljubavnoj pesmi Alfreda Dæ. Prufroka”
(1915, prema Petrov 2010: 76) u jeziku koji je
istovremeno, kako je svojedobno zapazio Zoran
MiπiÊ, “briæljivo nekomunikativan i ciniËno otvoren
u isti mah, oπtro odvojen od tradicionalnog romanti-
Ëarskog proliksizma” (MiπiÊ 1963: 187).
StvaralaËko oblikovanje suvremenosti u intencio-
nalnoj i simptomatiËnoj aktualizaciji kronotopa,
podrazumijeva uz sve ostalo reagiranje na ukupnu
humanu i duhovnu situaciju naπeg vremena, angaæi-
ranost u duhovnom, humanistiËkom i kulturoloπkom
smislu rijeËi, univerzalni doæivljaj svijeta kao inte-
gralne cjeline ‡ i poeziju Miodraga PavloviÊa kao “reË
u najviπe znaËenja”. VeÊ prve dvije zbirke, 87 pesama
(1952) i Stub seÊanja (1953), svjedoËe da je pjesnik
Ëinio iskorake iz mea svog doba: u vidovima njegove
ruπevnosti pokuπao je otkriti uzroke pada mnogih
historijskih epoha. Sudbinski smisao Ëovjekovog
poslanja pjesnik vidi u duhovnoj i emocionalnoj inte-
graciji biÊa (velikog ljudskog integrala), u Ëovjekovoj
svijesti o sebi. Drugim rijeËima, pjesnik Miodrag
PavloviÊ je od samih poËetaka svojoj umjetnosti na-
mijenio karakter spoznaje i obrane od sila destrukcije
i niπtavila. Kada u svojoj prvoj knjizi pjesnik kaæe:
“svet je postao lakπi za jedan ljudski mozak” (pjesma
“Rekvijem”, zbirka 87 pesama), on poetski ambiva-
lentno (reljefnom slikom i ciniËno-ironijskim nazna-
kama intelektualne osvijeπtenosti) predoËava da je
upravo ta siva masa πto ispunjava Ëovjekovu lubanju
jedina njemu svojstvena moÊ svijesti i savjesti u koju
Êe se pjesnik pouzdavati. IstraæivaËki izazov je dovesti
u suodnosne veze dvije pjesme (istog naslova), koje
su nastale u neznatno udaljenom vremenskom pe-
riodu. Obje pjesme “Rekvijem” Miodraga PavloviÊa
sadræe svedenu i diskretnu dramatiku: pjesma “Req-
uiem” (zbirka Stub seÊanja) puna je patosa, ona
retoriËko-poetski varira sliËne i suprotstavlja razliËite
slike i misli. Ove pjesme su i dijalog dvaju poetskih
govora: jednog koji je neutjeπno sjetan i tuæan kao i
svijet pjesme (“Rekvijem”, 87 pesama) i drugog koji
je patetiËno, neutjeπno i tuæno glasan i gorak, Ëak
buntovniËki gorak, jer se i u ovim stihovima proble-
matizira motiv uskrsnuÊa (“PoËivaj s mirom, Ti, / Koji
si bio roen da se zgadiπ / Vaskrsenjem, / I da vaskrs-
neπ gaenjem u tesnom sanduku, / Okruæen nizom /
Svojih sleenih lica / PoËivaj s mirom, Ti”) “ljudi
dobre volje i zmijskih zuba”, koji Êe kasnije, u zbir-
kama Velika Skitija i Svetli i tamni praznici poprimiti
svoju biblijsku i druπtveno-historijsku sveobuhvat-
nost. Ipak, ti se govori dodiruju, jer prizori duπe traæe
katkad neposrednu rijeË obraÊanja drugom, a nepo-
sredni govor upuÊen drugom (“PoËivaj s mirom, Ti”)
ne moæe bez nekih prizora svijeta i duπe (Leovac
2000b: 87). U nekim pjesmama, osobito u zbirci Stub
seÊanja, ovaj drugi poetski govor dobio je posebnu
kvalitetu: patos je osjetno viπe u slici i misli, a manje
u jeziËnoj ekspresiji, pa je ta jeziËna ekspresija manje
retoriËka, a viπe poetski djelotvorna.
U zbirci Stub seÊanja (a to Êe se vidjeti i u nje-
govim drugim zbirkama i pjesmama) odigrava se agon
izmeu retorike i poezije, ostvaruje se njihova plo-
dotvorna sinteza koja je posebno aktualizirana u
mitopoetemima pjesniËkog svijeta zbirke Mleko iskoni
(1962). Proniknuti suπtinu æivota i Ëovjekovog hoda
kroz vrijeme znaËi razumjeti ga, a razumijevanje je
moguÊnost suprotstavljanja mraku oko sebe i u sebi:
“shvatanje je odbrana / odbrana je udarac / po
otrovnom cveÊu / u svojoj utrobi” (pjesma “Tiπina”).
Na poËetku svog pjesniËkog puta Miodrag Pavlo-
viÊ je vidio destrukciju svega u svemu i shvatio je da
se toj destrukciji mora oduprijeti neËim kompaktnim:
“odgovorom koji Êe u sebi sadræati naπe seÊanje na
sve” (SimoviÊ 1989: 46). Stoga se PavloviÊevo pjes-
niπtvo doæivljava i tumaËi kao pjesniπtvo velike sin-
teze (jer Ëovjekova borba protiv destrukcije i niπtavila
ne moæe se ostvariti iz suæene perspektive samo
njegovog vremena i jedne epohe), u kojem Êe na
πirokom pjesniËkom platnu biti aktualizirani moralni,
historijski, duhovni, psiholoπki, biblijski i mitoloπki
planovi srednjeg vijeka, GrËke, Istoka, paleolitika,
neolitika i najstarijih obrisa Ëovjekove svijesti o svom
poslanju (iskazane kroz govor, jezik i umjetnost). Ali
u svim tim poËetnim i ishodiπnim segmentima, hra-
movnost Ëovjeka je prisno vezana za kapije grada kao
susretiπte mitsko-antropoloπkih pitanja Ëovjekovih
kulturnih korijena, kao i zavrπna slika jedinog budnog
straæara-ktitora (i samog pjesniËkog subjekta) u pjesmi
“Straæar pred Atinom” (Mleko iskoni, 1962):
Koji je dan stvaranja danas?
Stolica na kojoj sedim propada u pesku
pod teretom grada na mojoj πaci.
»uvam ga kao malo vode na dlanu
28
sa malo reËi
da ga predam nekom joπ nemuπtijem, sutra.
A Ëoveka sve viπe vole
u dubini mora.
(PavloviÊ 1986: 9, “Straæar pred Atinom”,
Mleko iskoni)
ModernistiËka, arhetipska i spiritualna ispovijest
je pun govor pjesnika koji je veÊ u historiji i u njenoj
posebnoj opÊenitosti kao neki mitski pjesnik novih
moguÊnosti (Leovac 2000). U traganju za arhetipom
kroz historijske i civilizacijske ponore, u kojima se
kronotop grada polivalentno, iluminativno iskazuje
kao zalog ontoloπko-etiËko-epistemoloπkog tvor-
benog daha i duha, BiÊa i slike svijeta, PavloviÊ ne
projicira narcisoidno sebe u svijet. Prije bismo mogli
reÊi da on svojom sposobnoπÊu asimilacije i preo-
braæaja projektira svijet i tradiciju u sebe, u svoju
poeziju, i u toj dijalektici poetski æivo aktualizira
duhovnu i kulturoloπku zapitanost Ëovjeka 20. stoljeÊa
i novog milenija.
5. ONTOLOGIZACIJA PROSTORA KAO
KRONOTOPI»NOST JEZIKA I
HRAMOVNOST »OVJEKA ‡ TRAGOM
VIRTUALNOG KRONOTOPA AN–ELA
Smjena poetiËkih paradigmi identiteta i duhov-
nosti tijekom 20. stoljeÊa uvjetovala je i onu vrstu
dinamiËnog pronicanja i proziranja palimpsesta
narativne potke u kojoj se kaleidoskopski ogledaju
konture vremena-prostora, kronotopa modernistiËke
utopistiËke fantazme i historije. U postulatima poe-
tiËkih zapisa meuratnih i poslijeratnih pjesnika (od
ovladavanja formom kao biÊem pjesme i zalogom
njene ontoloπke samobitnosti MomËila NastasijeviÊa,
Vaska Pope i Branka MiljkoviÊa do antropoloπko-
historijsko-kulturoloπkog kriptograma izvora-iskona
i ishoda Ëovjekove ontoloπke nesigurnosti i aktivistiË-
kog humanizma Miodraga PavloviÊa), iπËitava se
poetska duhovnost, tematska raslojenost i koherent-
nost, samobitnost diskursne polifonije, kreolizacija
simbolistiËko-meditativno-poetskog i idejnog pro-
miπljanja viπeglasja i kao odziv i zalog postmodernog
knjiæevnog teksta metaprozaika. Roman Opsada crkve
Svetog Spasa Gorana PetroviÊa (1997) na novim poe-
tiËkim osnovama ontoloπke premise kronotopa-iden-
titeta aktualizirao je kao egzistencijalnu kruænu zada-
nost i ciklotvornost historijskog i ideoloπkog rakursa
paralelnih stvarnosti kojima su opasane i zatomljene
sudbine neznatnih i velikih u πirokom oniristiËkom,
epsko-fantastiËnom i mistiËnom okrilju bizantske
duhovnosti kao priziva velike naracije, “osobite ideo-
logije æanra” (BrajoviÊ 2009: 57) i sublimne anti-
cipiranosti moderne historije:
 od eskapistiËki-utopijske i gotovo lirski Ëiste gene-
racijske vizije, preko “andriÊevski” proteænog i “pavi-
Êevski” razuenog, u izvesnom smislu nacionalno isto-
riografski ambicioznog i evokativnog pripovedanja, pa
do “kalvinovski” zaËudne interferencije ËitalaËkog i
egzistencijalno-delatnog iskustva. (BrajoviÊ 2009: 79)
To traganje za srediπnjim i kruænim impulsima
ispod πture koprene historijskih opsada (koje uvijek
dolaze bez upozorenja), poπasti i ratne stvarnosti kao
svojevrsno duhovno proæimanje vremena, moæda se
najbolje vidi u onim trenucima fokalizacije kad se
zgusnute predmetne zbilje ovih narativa iskazuju kao
simboliËki okvir poetske duhovnosti. SimboliËka
osnova raËvastog narativa razvija se na dinamiËnom
dijegetiËkom nivou, u kojem Nemanjina-Simeonova
snovidna zavjetnost sljedbi (Svetom Savi) postaje
osobit kanon apokrifnih prozora vremena, “pravilnog
vidjela” (historije) u oduhovljenom prostoru i gene-
riËkom ostatku priËe kao izglobljenom narativnom
rukavcu (centripetalnog srediπta iskona duhovnosti
naroda i sljedbene slike svijeta) ‡ od mitskog taloga
praslavenske anime panteistiËkog vidokruga, ubogog
boæjaka Blaπka, sumanutog Krista radi, preko kojega
Boæja milost (ne) stiæe do slabovjernog i slabovidnog
naroda ‡ do negativne utopije i samoporeknutog
identiteta nacionalne taπtine, gordosti, egocentriËnosti,
samoljublja, neumjerenosti i ideoloπke mimikrije. U
isto vrijeme ovo djelo svim vrijednosnim elementima
postmoderne proze nadilazi onu vrstu maniristiËkog
i kliπeiziranog aktualiziranja brojnih narativnih stra-
tegija u kojima se ne vidi ni postmodernistiËki prevrat
fluentnih znaËenja, ni modernistiËka esencijalnost.
Naprotiv, u romanesknoj strukturi Opsade sintetizirani
su svi izdanci kruænog kretanja duhovnog i kulturnog
identiteta u kontekstualnosti historijske metafikcije i
aktualizirani (destabilizirani) prizivi sumnje u klasiËne
pojmove istine, razuma, identiteta, objektivnosti ‡
sumnja u ideju univerzalnog progresa, u jedinstvene
okvire velike naracije i konaËna objaπnjenja (πto, po
Eagletonu, i karakterizira postmodernizam). Taj dina-
miËan odnos historijskog i pripovjednog u magijskom
prostoru teksta kao konstrukta i okvirnog kronotopa
u kojem se sustiËu svi ontologizirani toposi i toponi-
mije (Carigrada, Venecije, ÆiËe, Beograda, Bosne,
Broda) ‡ vidljiv je i u ontologizaciji same narativne
potke, u proziranju i zasnivanju bitka izgubljene priËe-
slovesnosti-rijeËi ‡ Drugog kao nedostatka u meni/
nama (Lacan). Inkorporirani su poetiËki motivi u do-
minaciji motiva rijeËi-pamÊenja-duhovnosti. Kultu-
roloπki i historijski kodovi utkani su u koncentriËne
krugove “opsadne priËe” i trijadne opsade (ÆiËe,
Carigrada, ratne opsade danaπnjice) u kojoj liminal-
nost egzistencija i fluentnost siæejnih prelaza aktua-
lizira gustu metaforiku zavrπne slike. Osobita ilumi-
nacija Ëetiri apokrifna prozora kao vidjela vremena i
kristijanizacija religijskog identiteta kao poËetni
duhovni prostor Ëvrsto su upletene u citatne forme
sakralnosti, ali i u kulturoloπki diskurs suvremene
29
ontologizacije biÊa3 ‡ da bi se pulsacijom i gradacijom
fantastiËnog entiteta usmene predaje, tradicionalnih
predodæbi o vremenu, dinamiËnom izmjenom likova
i vjerovanja u dramatiËnom historijskom galopu
“konjice noÊi”, druπtvenog, etiËkog i politiËkog dis-
kursa ‡uskladila cikliËnost strukture i piramidalnost
duhovne dinamike djela u hramovnosti kao odu-
hovljenom prostoru Ëovjeka modernoga grada.
U tom kaleidoskopskom proæimanju razliËitih
nivoa jeziËne stvarnosti i historijske metafikcije for-
miraju se premise aletiËkog, deontiËkog, aksioloπkog
i epistemiËkog znaËenja fikcionalnih svjetova, nji-
hovog modaliteta i ograniËenja, homodijegetiËkog i
heterodijegetiËkog odreenja heterokozmike. Obu-
hvatnost historijske metafikcije i egzistencijalno-
-historijskog drhtaja opsade i uspenja (na mimetiËko-
-semiotiËkom nivou) u romanu Gorana PetroviÊa je
sigurno ona iskra visokog postmodernizma koja na
uzusima koherentne simboliËke strukture sugerira i
pokreÊe fantazmatsko projektiranje (i destabiliziranje)
Ëitatelja i osobitom poetiËnoπÊu izraza, koji je jednim
dijelom neposredna iluminacija æanrovskih premisa
srednjovjekovnih tekstova, ali i æiva funkcionalna
zadanost uvjetovanosti priËe u kojoj se svojevrsno
ontologiziranje jezika deπava u trenutku kada okvir
priËe poprima snagu traæene povratne slike u kruænom
kretanju identiteta ‡ u stvaranju (i stradanju) hrama i
odazivu hramovnosti Ëovjeka. U poetiËkom obrisu
meustanja kao simboliËki dokazivih i spornih mo-
menata predestiniranog protoka æivota i fluidnog
stvaralaËkog identiteta u destabilizaciji æanrova i hibri-
dizaciji naracije kao paralelnih struja, uz obnavljanje
generiËke snage priËe ‡ prepoznatljivo je nastojanje
da gradacijski izveden ciklusni niz bude neka vrsta
etiËkog dokumenta historijske tragike i æivotnog
apsurda, ali i poetske duhovnosti imaginiranja smisla
slikom tvoraËke rijeËi u oduhovljenom prostoru izlom-
ljene suvremenosti urbanog toposa. Zato se PetroviÊev
narativ, kao djelo koje svojom pojavom na kraju
jednog milenija gradi prirodnu liminalnost poetiËkih
odreenja narativne megafilije, iskazuje kao viπe-
struko, polifono uËitavanje najmarkantnijih dijalo-
giËnih premisa limesa ‡ epistemoloπkih i ontoloπkih
uzusa kojima se problematizira i iznova aktualizira
tvoraËko predstavljanje ne samo Ëudesnim proæima-
njem moguÊih svjetova, postavljanjem heterokozmike
u dijalogiËni i dramatiËni okvir historijskog i pripo-
vjednog diskursa, labirintom prepleta izoπtrenih seg-
menata snovidne stvarnosti, veÊ i lirsko-fantastiËnim
prosedeom romana, u kojem se spiritualni okvir
3
Iluminativnom citatnoπÊu uËitani su razliËiti kulturoloπki i
poetski obrasci: filozofija Pseudo-Dionizija Areopagita, Danilo
Drugi, hezihastiËki pristup, neobiËan lirizam i poetska faktura
romana; ritmiËnost i muzikalnost jezika: asonanca, aliteracija, po-
liptoton, paregmenon, etimoloπka figura, paranomazija, asindeton,
anafora; arhaizam leksika, “pletenije sloves” i iluminacija æan-
rovskih premisa: plaËa, apokrifa, æitja, kronike, zapisa, rodoslova,
povijesti.
identiteta doseæe i prozire samo u peru-rijeËi, logosu
ljubavi i zalogu jastva kao neprekinutog duha i daha
priËe-slovesnosti. Taj snaæni estetsko-etiËki i huma-
nistiËki angaæman pripovjednog djela, na kraju i
sposobnost knjiæevne rijeËi da se ostvari kao moralna
kronika ljudske patnje i stradanja individue u tragici
historije i ratnom kaosu, gdje je u prvom planu
apsurdna slika pojedinaËnog iskustva iza velike histo-
rijske scene i odricanje svakog oblika smislenih
tokova ‡ omoguÊili su romanu Gorana PetroviÊa da
kao “oko nedremano” bude polazna i povratna slika
historijskog, politiËkog i ideoloπkog diskursa i (kao
takva) konkurent drugim diskursima u reaktualizaciji
historijskog pamÊenja na stvaralaËkom polju ljepote,
duhovnosti i smisla, ali i duboke ideoloπke polifonije
u iluminacijama nekih srediπnjih motiva historijske
metafikcije (Danilo Drugi), historijsko-pripovjedne
situacije i njene fantazmatske projekcije, gdje egzi-
stencijalno-historijska pozicija generira poetiËku u
estetsko-etiËkom i ontoloπkom upotpunjenju kon-
centriËnom dinamikom narativa kao sublimacijom
prostornih odnosa, ili kronotopskih iktusa i etimona
priËe-jastva kao osobitog palimpsesta ‡ od osvijeπte-
nog prostora-vremena ispod kupola ÆiËe (posveÊenih
Kristovom uznesenju ‡ Svetog Spasa) u 13. stoljeÊu
do apokaliptiËno zatvorenih vidjela prijestolnice 20.
stoljeÊa kao prizvane opsjednute vedrine (Popa).
Historijsko-antropoloπko traganje (proziranje) i
duhovnost kao ljudska esencijalnost, u ontologizaciji
rijeËi teæe poetskoj zgusnutosti koja tvoraËki implicira
derivaciju biblijske matrice romana Opsada crkve
Svetog Spasa u konstitutivnim dijelovima (Postanje,
Izlazak, Zakon i mudrost, ProroËanstvo, Jevanelje,
Apokalipsa) preko sakralnog uËitavanja srednjovje-
kovne misaonosti filozofskog, teoloπkog i estetskog
diskursa neoplatonizma, helenskog misterija, krπÊan-
ske teologije i mistike u proæimanju kozmoloπkog
naËela s monaπkom i zemaljskom hijerarhijom Pseu-
do-Dionisija Areopagita. Tri trijade aneoskih redova
(serafini, kerubini, prijestolja; gospodstva, sile, vlasti;
te, Ëovjeku najbliæi: aneli Ëuvari, vrhovniπtva, arkan-
eli i aneli) citatno su uËitane u kompozicijsku
strukturu romana i dinamiku diskursa do metanara-
tivne iluminacije Æitija kraljeva i arhiepiskopa srpskih
Danila Drugog, igumana Hilandara, episkopa banj-
skog i humskog, arhiepiskopa srpskog koji je stolovao
u MagliËu ‡ da bi se poetiËka i hermeneutiËka isho-
diπta radijalnosti Ëvrsto dijalogiËno proæela s izdan-
cima suvremene duhovnosti “andriÊevskog” i “nasta-
sijeviÊevskog” prosedea.
Dva umjetnika na razliËitim poetiËkim osima
svoga vremena sustiËu se u djelu Gorana PetroviÊa u
aktualizaciji jurodivosti boæjaka (NastasijeviÊ), Ëo-
vjeka Boæjeg i u narodu neshvaÊene i prokazane lude
(od PetroviÊevog Blaπka do AndriÊevog ∆orkana ili
Osmana), da bismo u krajnje ontoloπkim premisama
narativa i njegove duhovne iluminacije prozirali
(prepoznali) MiljkoviÊevog Ariljskog anela onog
trenutka kada se arhetipski obrazac anela preo-
30
braæava (kao polazna toËka udaljavanja od realnosti)
i utjelovljuje u jeziËnoj rekonstrukciji “zaboravljenog
sjeÊanja”, a snagom koncentracije (inspiracije, po
Valeriju) saæima stvarnost u znak koji je nadilazi
svojom nemjerljivoπÊu i tamom (u Heraklitovom
znaËenju mraËnjak). PetroviÊev roman veæe sve poto-
nule naracije koje mreπkaju glatku povrπinu stvarnosti
kao poreknutosti i iπËeznuÊa, gdje se u oniriËkom
preplitanju historijske podtekstualnosti i fantastike
ostvaruje transsvjetovni identitet pojedinih likova u
novom pronicanju historijskog i tradicijskog koda. U
svojim traganjima za ontologizacijom stvarnosti pu-
tem rijeËi ne bi li joj se potpuno posvetio (rijeËi su
poput pera), PetroviÊev Bogdan (jedini budan) bdi kao
i MiljkoviÊev aneo nad ispraænjenim grobom, kao
cvijet iz simbolistiËke poetike, kao “budna praznina”
(PetkoviÊ 1997: 203). Sve crte MiljkoviÊeve poetike
vodile su ga neminovno do anela, do tog netjelesnog
biÊa s granice, posrednika izmeu onostranog i ovo-
stranog, a u duhovnoj i teleoloπkoj strukturi PetroviÊe-
vog romana aneli su svojim javljanjem (kao Ëudno-
vato pero koje se, u trenutku krπtenja Bogdanovog
sina, izvija iz jednog od odlomaka vidika nekadaπnjih
prozora poruπene ÆiËe) ‡ oæivljeni konac i poËélo
priËe, rijeËi, Bivstva i Ëovjeka.
Ishodiπna toËka apoteoze æivota, “smrti istorije”
(Lusi 1999: 85) i sumnje da “od svega nije viπe niπta
ostalo, ni da se pripoveda” (PetroviÊ 2004: 310)
sustiËu se u zavrπnoj iluminaciji historijskog, knji-
æevnog i publicistiËkog (politiËkog) diskursa (bugar-
sko i kumansko razaranje ÆiËe, srediπta arhiepiskopije
i autokefalnosti srpske pravoslavne crkve, 1291. go-
dine; hagiografske biljeπke tih dogaaja perom “greπ-
nog Danila” u svjetlu Ëuda i Boæjeg javljanja, zaustav-
ljanje hereza bugarsko-kumanskog pohoda):
[...] kada su hteli uÊi u mesto zvano Ædrelo, da uzmu
tamoπnje veliko nasledstvo crkve doma Spasova, t.j.
arhiepiskopije, nisu mogli. No tu pobeeni silom
Gospodnjom i molitvama Sv. Arhijereja Hristova Save,
bi izbijeno veliko njihovo mnoπtvo. Te noÊi, kad su
stojali blizu toga mesta zvanog Ædrelo, molitvama
svojih ugodnika Sv. Simeona i Save i arhijereja Hristo-
va Sv. Arsenija, koji tu leæi u domu Sv. Apostola, javi
im Bog veliko znamenje straha, takovo znamenje, da
su videli veliki ognjeni stup gde silazi sa neba, od koga
su izlazile plamene luËe sa oruæjem u rukama i sa
velikom æestinom gonjahu ih sekuÊi njihove pukove.
(PetroviÊ 2004: 307)
ProroËka istinitost tona ove knjige raspliÊe se i
otvara izmeu arhetipskog naboja Knjige proroka
Isaije i zavrπnog Ëina svete tajne krπtenja Bogdanovog
sina, sljedstva, u devetoj knjizi “Aneli” ‡ odnosno,
oksimoronskom vizijom Ëuda uzletanja “malog pera
angela” (PetroviÊ 2004: 316) u hramu Spasovog doma
(Svetog Uznesenja) kao znakovitosti nade u proce-
sualnost BiÊa. Biblijska podtekstualna otvorenost
historijski notiranog epiloga 20. stoljeÊa ogleda se u
cikliËnoj obnovi simboliËkog poretka rijeËi, æivota i
novog roenja kao konca i poËetka povratne slike,
vjere i sumnje, oæivljene duhovnosti ‡ u ljubavi ime-
novanja izgubljenog jezika kao stupa sjeÊanja i za-
nosnog (magijskog) ritma inicijacije govora æivota
(priËe).
Strukturnom zadanoπÊu koja tvoraËki implicira
biblijsku matricu kao sræ narativa, na koji se palimp-
sestno uËitava srednjovjekovna duhovnost i u nju
utkana tragiËna historijska potka danaπnjice ‡ po-
vratna slika apsurda kao traume same historiografije
i njene ideoloπke projekcije dostiæe vrhunac episte-
moloπko-ontoloπkim aksiomom Danila Drugog. U
njegovom metanarativu kao samorefleksivnom i
autoreferencijalnom ironijskom aktualiziranju poziva
kroniËara i svjedoka kanoniziranih znaËenja “zvaniËne
istine” æivotopisa kraljeva srpskih, u svijetu “neËistog
slovija, napadne zlosti” (tvrdoglavosti, jarosti, drs-
kosti, gordosti, prevrtljivosti, zavisti, maloduπnosti) i
“gmizavog ljubija” (“zlatoljubija” i “vlastoljubija”)
(PetroviÊ 2004:124) ‡ na πirokom fonu kaleidoskopa
zavjetnosti onih “koji se poje sa izvora taπtine”, pro-
ziru se obrisi suvremene priËe o rasapu simboliËkog
poretka, traume Realnog (nesimboliziranog svijeta)4
i otkrivenju ‡ koncu i poËetku u dinamiËnom sustavu
koncentriËnih krugova historijske metafikcije. U toj
poetiËkoj zadanosti, tragom neprekinutog duha i daha
priËe, izvija se procesualnost postmoderne va-
rijantnosti arhetipskog naboja, æelje, identiteta (ovdje
aktualiziranog kroz ciklotvornu derivaciju rijeËi-priËe-
slova-slijeda-logosa) kao zaloga ontoloπke razlike
izmeu biÊa i bivanja (Heidegger) ili ontoloπkog
odgovora Drugom, neimenovanom, kao preobraæaj
od konstativnog ka performativnom “rubu (smrti)
istorije” (Lusi 1999: 117), kao raanje Bogdanovog
novog æivota. Taj prijelaz epistemoloπkog u ontoloπko
izvrπen je na svim pragovima procesualne duhovnosti
romana ‡ u onim kruænim toËkama kada se egzi-
stencijalni drhtaj sustiËe s prepoznatljivim izdancima
tvoraËke rijeËi, gdje se samosvjesna metaprozna
naracija proæima s izvornom i neposrednom fabu-
lacijom (historijska opsada ÆiËe kao krunidbenog
mjesta, poËetnog prostora srpske duhovnosti, kriæarski
pohod na istok i moderne kataklizme, imperijalne
poπasti “slepe sile” u gluhom i nijemom vremenu) ‡
u etiËkom zijevu “procedure istine” i istine ‡ tiπine i
“punog govora”, kojim se upravo od opsade historije
moæe izbaviti neπto zapretenog oseÊanja ili seÊanja,
jednim od onih tajnih prokopa knjiæevnog lavirinta
kojim moæemo da hodimo od stoleÊa do stoleÊa, od
4
“S jezika zna da kane ptiËije mleko, milje, svakakva lepota
i lekarija za samu duπu. Ali joπ ËeπÊe, znaju s jezika da se cede i
bale od najveÊe opaËine. / Moæda zato ‡ jedino meu mutavima
nema mrzitelja. Spram drugih sam na stalnom oprezu. »uvam se
da me ne otruju. Samo u priËi uzberem jabuku jablanku, u priËi
ulovim belu ribu, samo se u priËi nagnem nad samorodnim
izvorom. »ak i sopstveno ime nerado izriËem. Da ne dospe u kletvu
ili klevetu. Da ga ne poreknu. ObiËno tek tiho kaæem: / Moje ime
je malo. I da ga Ëujeπ, ne bi ga upamtio” (PetroviÊ 2004: 231).
31
proπlog do buduÊeg doba, ne bismo li ikako sastavili
tek onaj, za opstanak uvek neophodan, trenutak sa-
daπnjeg vremena. (PetroviÊ, prema MarËetiÊ 1998: 39)
6. KRONOTOP TEKSTA KAO ESENCIJA
POETSKE SAMOSVIJESTI ‡ SINTETSKA
ISHODI©TA
Do sada svedenije istraæene moguÊnosti aktua-
liziranja estetsko-etiËkog poetskog Ëina tipoloπkim
obrascima kronotopa (grada) kao generativne mime-
tiËko-semiotiËke matrice otvaraju nove istraæivaËke
aspekte poetske duhovnosti i procesualne forme
(post)modernizma srpske knjiæevnosti, od reljefne
slike historijske cikliËnosti do ontoloπkih premisa
poetskog miljea i tvorbene osnove kronotopa ‡ izmeu
metafore i identiteta. Ma koliko se kronotop grada
aktualizirao u ambivalentnosti i semantiËkoj opali-
zaciji meuratnog i poratnog modernizma u varijant-
nosti od apokaliptiËnog (NastasijeviÊ) do hramovnog
u Ëovjeku (PavloviÊ) ‡ on se svojom poetskom sve-
ukupnoπÊu iskazuje kao ona dinamiËna kategorija 21.
stoljeÊa koja sublimno saæima i dijalogiËno otvara sve
pretpostavke poetiËkog i hermeneutiËkog utjelovljenja
pjesniËke i knjiæevne rijeËi ‡ od nadvladane avan-
gardnosti u religijskom profetizmu heideggerovske
biti do traæenog identiteta u praznom mjestu istine
Drugog, utisnutog kriptograma pjesnika u kardio-
gramu grada, u ritmu daha i duha otkrivenja kao
ontoloπke premise postmodernog narativa. Aktuali-
zirano (kronotopsko) istraæivaËko glediπte i poetiËki
entitet (kao osobit metodiËki postupak prouËavanja
knjiæevnosti, ishodiπno odreen ontologijom, kojoj
kao vrhovnoj disciplini, pored BiÊa, pripada pojam
slike svijeta) ‡ blisko je povezano s gnoseologijom, s
teorijom dijaloπkog saznanja, ovdje posebno primije-
njenom kao interpretativno polaziπte pjesniËke cikli-
zacije ‡ humanistiËke trijadne prizme Miodraga
PavloviÊa.
Duhovnost i identitet suvremene poezije sagle-
davaju se dinamikom kronotopa u sferi njenog poe-
tiËkog, morfoloπkog i ideoloπkog rakursa, s polaziπta
tradicijskih, historijskih premisa literarnosti i diskurs-
ne prakse dijalogiËnosti (Bahtin) kao stvaranje zna-
Ëenja u susretu svijesti. Ideoloπke, ontoloπke i poetiËke
paradigme toposa i toponima heterotopijski se iska-
zuju i u diskursnom naslojavanju traganja za huma-
nistiËkim centrom svijeta kao osvijeπtenim toposom,
u dijalogiËnosti procesualne forme i u poetskoj du-
hovnosti jezika kao istovremenog fokusa i istoËnika
(izvornika) strukture i znaËenja historije, mita, religije,
ideologije i kulture decentriranog subjekta u opa-
lescentnim tragovima vlastitosti i agona identiteta,
iskazanog nesmirenom dinamikom i dramatikom
prostornih odnosa.
Realnost knjiæevnosti je i realnost tog drugog,
dovrπenog u njoj “kao drugo no πto je ona, kao drugo
nje same, dovrπeno u njenoj realnosti” (KordiÊ 2011:
33). Upravo aspekti kronotopa kao nedjeljivog vre-
mensko-prostornog entiteta, poput identiteta i poetske
duhovnosti procesualne forme, iznova dinamiziraju
u poetiËkom, genoloπkom i genealoπkom kontekstu
generativnu matricu povratne slike BiÊa ‡ od anti-
cipacije modernosti estetiËkim principima moder-
nistiËkog konstruktivizma zarobljenog i zaborav-
ljenog korijena slikovnog gradiva jezika do osobitog
postmodernog procesuiranja duhovne matrice slo-
vesnosti-jezika-rijeËi u polimorfnom heterokozmiË-
kom vidu virtualizacije historijskog miljea i ontolo-
gizacije narativa, u ostvarenoj formi kronotopa grada
kao trijadnog cikliËnog zaloga prirode/iskona, kulture
i apokalipse/obnove estetsko-etiËkih, ontoloπko-
-gnoseoloπkih i, konaËno, krajnje humanistiËkih,
aksioloπkih pragova poetske rijeËi i jeziËnog iskona.
Hrvatskom jeziku prilagodila
Dijana ∆URKOVI∆
LITERATURA
Baura, S. M. 1970. Naslee simbolizma: stvaralaËki
eksperiment. Beograd: Nolit.
Bahtin, M. 1980. Marksizam i filozofija jezika. Beo-
grad: Nolit.
Bahtin, M. 1986. Limeramurno-krimi~eskie
smamqi. Moskva: Hudo`ensmvenawa limeramura.
Bahtin, M. 1988. “Jedinstvo hronotopa”. Polja 355,
str. 354‡357.
Bahtin, M. 1989. O romanu. Beograd: Nolit.
Bahtin, M. 1991. Autor i junak u estetskoj aktivnosti.
Novi Sad: Bratstvo-Jedinstvo.
Bahtin, M. 2014. Predavnja iz istorije ruske knji-
æevnosti. Sremski Karlovci: IzdavaËka knjiæarnica Zorana
StojanoviÊa.
BeliÊ, A. 1952. “Nasilje nad jezikom”, u: Oko naπeg
knjiæevnog jezika. Beograd: Srpska knjiæevna zadruga.
BeliÊ, A. 1999. Oko naπeg knjiæevnog jezika. Sabrana
dela Aleksandra BeliÊa. Beograd: Zavod za udæbenike i
nastavna sredstva.
Beli, A. 1984. Simbolizam. Beograd: “Vuk KaradæiÊ”:
Institut za knjiæevnost i umetnost.
Beli, A. 2004. Smisao umetnosti. Beograd: Brimo
(Biblioteka ReË).
BoπkoviÊ, D. 2013. “Vizantija: identitet ili utopija
istorije srpske knjiæevnosti”, u: Vizantija u srpskoj knji-
æevnosti i kulturi od srednjeg do dvadeset i prvog veka,
[Zbornik sa meunarodnog nauËnog okruglog stola],
Dragan BoπkoviÊ (ur.), Kragujevac: Filoloπki fakultet, str.
73‡81.
BrajoviÊ, T. 2000. Teorija pesniËke slike. Beograd:
Zavod za udæbenike i nastavna sredstva.
BrajoviÊ, T. 2009. Kratka istorija preobilja. Zrenjanin:
Agora.
Doleæel, L. 2008. Heterokosmika. Beograd: Sluæbeni
glasnik.
Goj, E. 1969. O dva lirska ciklusa MomËila Nasta-
sijeviÊa. Kruπevac: Bagdala.
32
HaËion, L. 1996. Poetika postmodernizma: istorija,
teorija, fikcija. Novi Sad: Svetovi.
Juvan, M. 2013. Intertekstualnost. Novi Sad: Aka-
demska knjiga.
Kasirer, E. 1998. Jezik i mit, Novi Sad: IzdavaËka
knjiæarnica Zorana StojanoviÊ.
Kvas, K. 2006. Intertekstualnost u poeziji, Beograd:
Zavod za udæbenike.
KoljeviÊ, N. 1988. Klasici srpskog pesniπtva. Beograd:
Prosveta.
KoljeviÊ, S. 2005. VeËna zublja, Beograd: Zavod za
udæbenike.
KonstantinoviÊ, Z. 1993. Komparativno vienje srpske
knjiæevnosti, Novi Sad: Svetovi.
KonstantinoviÊ, Z. 2002. Intertekstualna kompara-
tistika, Beograd: Narodna knjiga.
KordiÊ, R. 2011. Etika knjiæevnosti. Beograd: Sluæbeni
glasnik.
LaliÊ, I. 1997. “Proπirena beleπka o jednom traganju
za poetikom Vaska Pope”, u: Poezija Vaska Pope: zbornik
radova [urednik: Novica PetkoviÊ], Beograd: Institut za
knjiæevnost i umetnost, Vrπac: Druπtvo “Vrπac lepa varoπ”,
str. 49‡57.
Leovac, S. 1983. MomËilo NastasijeviÊ (knjiæevno
delo). Gornji Milanovac: DeËje novine.
Leovac, S. 2000a. Traktat o knjiæevnosti. Beograd:
Knjiæevni atelje.
Leovac, S. 2000b. Tri znamenita pesnika. Beograd:
Zvonik.
Lusi, N. 1999. PostmodernistiËka teorija knjiæevnosti.
Novi Sad: Svetovi.
MarËetiÊ, M. 1998. “Æivimo priliËno nasumice (razgo-
vor sa Goranom PetroviÊem)”. Reporter, god. 2, 21, str.
39‡41.
MiπiÊ, Z. 1963. ReË i vreme, I, II, Beograd: Nolit.
MiπiÊ, Z. 1967. Antologija srpske poezije. Beograd:
Nolit.
MiπiÊ, Z. 1997. “Poezija Vaska Pope (1953)”, u:
“Kora” Vaska Pope: kritike i polemike (1951‡1955)
[sakupljaË i prireivaË: Gojko TeπiÊ], Vrπac: Knjiæevna
opπtina Vrπac.
NastasijeviÊ, M. 1991. Sabrana dela MomËila Nasta-
sijeviÊa. Priredio: Novica PetkoviÊ, Gornji Milanovac:
DeËje novine; Beograd: Srpska knjiæevna zadruga.
NastasijeviÊ, M. 1995. Sedam lirskih krugova. Sremski
Karlovci: Kairos.
NovakoviÊ, J. 2004. Intertekstualnost u novijoj srpskoj
poeziji. Beograd: Gutenbrgova galaksija.
PavloviÊ, M. 1952. 87 pesama. Beograd: Novo poko-
lenje.
PavloviÊ, M. 1953. Stub seÊanja. Beograd: Novo poko-
lenje.
PavloviÊ, M. 1981. Poetika modernog. Beograd: Vuk
KaradæiÊ.
PavloviÊ, M. 1986. Poezija. Beograd: Prosveta.
PavloviÊ, M. 1989. Bezazlenstva. Valjevo: “MiliÊ
RakiÊ”.
PavloviÊ, M. 2000. Ogledi o narodnoj i staroj srpskoj
poeziji. Beograd: Prosveta.
PavloviÊ, M. 2000. Eseji o srpskim pesnicima. Beo-
grad: Prosveta.
PetkoviÊ, N. 1984. Od formalizma ka semiotici. Beo-
grad: BIGZ.
 PetkoviÊ, N. 1990. Ogledi iz srpske poetike. Beograd:
Zavod za udæbenike i nastavna sredstva.
PetkoviÊ, N. 1995. NastasijeviÊeva pesma u nastajanju.
Beograd: BIGZ.
PetkoviÊ, N. 1999. Ogledi o srpskim pesnicima.
Beograd: Druπtvo za srpski jezik i knjiæevnost.
PetroviÊ, G. 2004. Opsada crkve Svetog Spasa. Beo-
grad: Narodn knjiga.
Petrov, A. 2008. Kanon. Srpski pesnici XX veka. Beo-
grad: Sluæbeni glasnik.
Petrov, A. 2010. “Hronotop u poeziji Miodraga
PavloviÊa”. U: Pesniπtvo i knjiæevna misao Miodraga
PavloviÊa: zbornik radova, urednik: Jovan DeliÊ, Beograd:
Institut za knjiæevnost i umetnost: UËiteljski fakultet.
PetroviÊ, P. Æ. 2013. “Avangardna Vizantija: nedo-
vrπeni ili nemoguÊi projekat?” u: Vizantija u srpskoj
knjiæevnosti i kulturi od srednjeg do dvadeset i prvog veka,
[Zbornik sa meunarodnog nauËnog okruglog stola],
Dragan BoπkoviÊ (ur.), Kragujevac: Filoloπki fakultet, str.
73‡81.
Popa, V. 1953. Kora. Beograd: Novo pokolenje.
Popa, V. 2001. Sabrane pesme. Beograd: Zavod za
udæbenike i nastavna sredstva; Vrπac: Druπtvo “Vrπac lepa
varoπ”.
Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta. 1950. (Prijevod
Starog zavjeta: –. DaniËiÊ; prevod Novog zavjeta: Vuk
StefanoviÊ KaradæiÊ). Njujork‡London: Savet biblijskih
druπtava.
SimoviÊ, Lj. 1989. “O poeziji Miodraga PavloviÊa”,
u: M. PavloviÊ. Bezazlenstva. Valjevo: “MikiÊ RakiÊ”, str.
7‡80.
StanojËiÊ, Æ. 1967. “GramatiËka asocijativna sredstva
u delu Hronika moje varoπi MomËila NastasijeviÊa”, Naπ
jezik, NS, XVI, 1-2, str. 57.
©icel, M. 2007. Hrvatski ekspresionizam. Zagreb:
Naklada Ljevak.
©imiÊ, A. B. 2000. “Sabrane pjesme”, u: Klasici
hrvatske knjiæevnosti II ‡ Pjesniπtvo. Zagreb: Bulaja
naklada.
©utiÊ, M. 2000. Knjiæevna arhetipologija. Beograd:
Institut za knjiæevnost i umetost: »igoja πtampa.
©utiÊ, M. 2004. “Interdisciplinarna ishodiπta knjiæevnih
teorija XX veka”, u: Knjiæevne teorije XX veka: zbornik
radova (urednik: M. ©utiÊ). Beograd: Institut za knjiæevnost
i umetnost.
©utiÊ, M. 2010. Traganje za metodom. Beograd: Sluæ-
beni glasnik.
Velmar-JankoviÊ, S. 2005. Izabranici. Beograd: Stu-
bovi kulture.
Velmar-JankoviÊ, S. 2013. Srodnici. Novi Sad: Matica
srpska.
Vinaver, S. 1975. KritiËki radovi Stanislava Vinavera.
Priredio: Pavle ZoriÊ, Novi Sad: Matica srpska; Beograd:
Institut za knjiæevnost i umetnost.
VuËkoviÊ, R. 2010. “PoetiËko-kritiËke novine Mio-
draga PavloviÊa”, u: Pesniπtvo i knjiæevna misao Miodraga
PavloviÊa: zbornik radova, urednik: Jovan DeliÊ, Beograd:
Institut za knjiæevnost i umetnost: UËiteljski fakultet, str.
19‡47.
VuËkoviÊ, R. 2011. Poetika srpske avangarde, Beo-
grad: Sluæbeni glasnik.
33
SUMMARY
SEMANTIC TYPOLOGY OF FEED-BACK PIC-
TURES IN THE ONTOLOGY OF “FULL SPEECH”
‡ THE CHRONOTOPE OF “CITY” AS
(AUTO)POETIC DISCOURSE OF THE LITERA-
TURE OF(POST)MODERNISM
In this article we intend to explore the under-re-
searched poetic and hermeneutic typology and seman-
tics of the chronotope of the city (Bakhtin, Petrov) in
Serbian literature from the standpoint of modernist
and post-modernist determination of comparative-
analytical works of inter-war modernism (Nastasije-
viÊ: The Seven Lyrical Circles), the modernist post-
war actualization of the chronotope (and modelled)
chronotopicity of the language of poetic collections
of “the second avant-garde” (PavloviÊ: 87 poems, The
Pillar of Memories; Popa: The crust) to the post-mod-
ern illumination of the closed/open polyphonic
chronotope and mastering of the narrative as a spir-
ituality of the processual form of poetic fantasy
(PetroviÊ, The Siege of the Holy Salvation Church).
On the ideological plane, this way of recognition
is supported by the accomplished logos deriving from
a metaphysical conception of the Heideggerian defi-
nition of language in the role of the crucial part (the
real word), which sublimates in a particular equaliza-
tion of metaphysical poetic element with the essence
of the religious prophetism (NastasijeviÊ), along ex-
plorations of the poetic chronotope of the city as a
generative matrix of poetic systems and the paradigm
of processual form of Vasko Popa and Miodrag
PavloviÊ ‡ to the ontologization of poetry in semi-
sphere, on one side, the epiphany of mixing of the
primary and secondary worlds, reality and fiction (the
real and the virtual) in the totality of Romanesque
heterocosmics as a referent system of the text ‡ from
the mythical and biblical codes to the matrix of “total
literature”, autoreflexivity and historiographical meta-
fiction (siege) of Goran PetroviÊ, where the “shortest
word is longer than human life”. Applying compara-
tive-analytic, structural-semiotic, philological-rheto-
ric, psychoanalytical and sociological approaches to
the selected works the poetics of the chronotope is
explored as a critical discourse, fantastic zeal and
poetic consciousness of anti-image in intentional,
symptomatic and adaptive aspects of interpretation.
The chronotope of the city is actualized as a genera-
tive matrix of big and small chronotopes and the domi-
nant valorizing principle not only of the linguistic
picture of the world but also of the synchronic-
diachronical processuality of spirituality, poetic con-
sciousness of Serbian literature as a conceived space
in finding the being and oblivion.
Key words: modernism, poetic consciousness, anti-
image, space, chronotope, time, history, mytholo-
gies, discourse, spirituality
Analize
Katarina HRASTE
UmjetniËka akademija SveuËiliπta u Splitu
Posjed kao geografsko i knjiæevno mjesto u
Bijelom paunu D. H. Lawrencea i Mlinu na
Flossi George Eliot
UVOD
Prema Hillelu M. Daleskiju, u Lawrenceovom
prvom romanu znakovi utjecaja George Eliot toliki
su da bi se Bijelog pauna (1911) isplatilo Ëitati kao
preradu Mlina na Flossi (1860). Na taj zakljuËak nije
ga navela samo tvrdnja Jessie Chambers da je Law-
rence, kada ga je pisao, imao na umu upravo Mlin na
Flossi1, nego i sliËnosti izmeu ta dva romana, uklju-
ËujuÊi “male, ali sugestivne veze” koje pokazuju
njihovi poËeci, samu lokaciju ‡ farmu u imenu koje
stoji rijeË “mlin”, i Ëinjenicu da na poËetku Mlina na
Flossi pripovjedaË drijema i sanja kako stoji na starom
kamenom mostu s kojega gleda vodenicu Dorlcote
Milla, pri Ëemu je sve toËno onakvo kakvo je bilo
jednoga popodneva u veljaËi, dvadeset i neπto godina
ranije. Na poËetku Bijelog pauna, pripovjedaËu Cyrilu
Beardsallu ukazuje se pak vizija mjesta na kojemu
stoji iz vremena kad je tu stajao ribnjak cistercitskog
samostana (sve Daleski 1985: 53‡54).
Daleski nije jedini koji je zapazio vezu izmeu
poËetka Mlina na Flossi i nekog Lawrenceovog ro-
mana. Helen i Carl Baron tako istiËu sliËnost izmeu
poËetaka Mlina na Flossi i Sinova i ljubavnika (1913),
buduÊi da oba romana zapoËinju slikom “prostorne i
vremenske tranzicije IstoËnog Midlandsa iz preteæno
agrarne u preteæno industrijsku ekonomiju”, s tom
razlikom πto “πiroka povijesna perspektiva i pogled
unatrag na dolazak æeljeznice kojima se otvaraju
Sinovi i ljubavnici prije najavljuje roman poput
Middlemarcha, u kojemu se opisuje jedna kasnija faza
iste tranzicije i u kojemu je ukljuËen i grafiËki opis
predvienog utjecaja æeljeznice na ruralni pejzaæ”
1
U svojoj memoarskoj knjizi D. H. Lawrence: Osobne
zabiljeπke E. T. Lawrenceova prijateljica Jessie Chambers tvrdi
da je on “oboæavao Mlin na Flossi” te da je “svjesno oblikovao
Bijelog pauna prema tome djelu George Eliot” (Chambers 1936:
97‡98), cit. prema Daleski 1985: 54‡55).
35
Izvorni znanstveni rad.
PrihvaÊen za tisak 17. 5. 2019.
(Baron i Baron 1994: xvii‡xviii). Helen i Carl Baron
tako idu i korak dalje, dovodeÊi u meusobni odnos
dva knjiæevna teksta i geografski prostor koji ih
povezuje, a to je stvarni krajolik IstoËnog Midlandsa.
Geografija je uvijek tumaËenje danoga svijeta.
Ipak, shvaÊanje geografskog pejzaæa kao teksta no-
vijeg je datuma. ZapoËelo je njemaËkom Landschafts-
kunde, berkeleyskom geografskom πkolom i inter-
pretacijom krajolika kao otisaka, ili zapisa, proπlih
ljudskih aktivnosti, koju Êe sintetizirati metafora Do-
nalda Meininga “pejzaæ kao palimpsest” (v. Meining
1979: 6). Otad Êe mjesto kao palimpsest biti locus
communis humane i kulturne geografije, a intertekst
rijeË koja najbolje predstavlja Ëinjenicu da u geo-
grafskim pejzaæima ne koegzistira samo viπe po-
vijesnih razdoblja, nego i viπe razliËitih povijesnih
sudionika. Identifikacija geografskog pejzaæa s
tekstom dovest Êe do zakljuËka da su geografija i knji-
æevnost “jedinstveno polje tekstualnih æanrova” (Da-
niels i Rycroft 1993, cit. prema ©akaja 2015: 271), a
otkriÊe knjiæevnosti kao vrijednog resursa za geo-
grafska istraæivanja, do ustanovljenja knjiæevne
geografije kao posebne kategorije unutar kulturne
geografije.
No, ne sadræe samo knjiæevna djela potencijal za
obogaÊivanje geografskih istraæivanja, nego isto
vrijedi i obrnuto, uzme li se u obzir da je svako fikcio-
nalno mjesto u nekoj mjeri inspirirano elementima
nekog stvarnog geografskog prostora. Drugim rije-
Ëima, ne proπiruju samo fikcionalni prostori iskustva
stvarnih geografskih prostora na koja se referiraju,
nego i ta stvarna mjesta proπiruju imaginirani prostor
svojih fikcionalnih pandana.
»injenica je da se bez implicitnih uputa koje Mlin
na Flossi sadræi fikcionalnu dolinu Flosse nikad ne
bi moglo prepoznati u dolini rijeke Trent, fikcionalni
grad St. Ogg’s u gradu Gainsborough, a fikcionalnu
Ripple, na kojoj se smjestio Dorlcote Mill, u rjeËici
Iddle, u istoËnomidlandskoj grofoviji Lincolnshire.
S druge strane, Lawrence u svome Bijelom paunu (isto
vrijedi i za Sinove i ljubavnike, kao i sve druge njegove
romane) rabi stvarna imena gradova i mjesta, poput
Nottinghama, Selbyja, Pappelwicka ili Basforda, kao
repere koji formiraju obod stvarnog geografskog
teritorija, u graniËnom podruËju izmeu grofovija
Derbyshire i Nottingshire, unutar kojega bi trebalo
potraæiti njegovu fikcionalnu dolinu Nethermere. No
Bijeli paun nije na stvarni prostor djelovao na naËin
na koji je to uËinio Mlin na Flossi. Naime, kada je
grad Gainsborough u cilju ekonomskog unapreenja
svoje okolice osmislio turistiËku turu koja vodi po
mjestima iz Mlina na Flossi, roman George Eliot je
poËeo formativno i transformativno utjecati na taj
geografski prostor, i to ne samo tako πto je dao novi
zamah lokalnoj ekonomiji, nego i na naËin konstrui-
ranja novog druπtvenog pamÊenja i formiranja nove
proπlosti toga prostora2. BuduÊi da joπ nitko nije
reklamirao turistiËku turu po mjestima iz Bijeloga
pauna, Lawrenceov roman, naravno, nije ni mogao
na isti naËin utjecati na lokalnu memoriju i ekonomiju.
Ipak, zbog revolucije IC tehnologija, posebno one
Weba 2.0 koja je omoguÊila kibernetiËko ujedinja-
vanje svih vrsta prikaza geografskih mjesta, kako
umjetnika, tako i znanstvenika, kako profesionalaca,
tako i amatera, on je, zajedno s drugim Lawrenceovim
istoËnomidlandskim romanima, kao i svim drugim
tekstovima, umjetniËkim slikama, filmovima, fotogra-
fijama i kartama IstoËnog Midlandsa, danas dio “fluid-
ne i savitljive” virtualne slike te engleske regije, koja
“utjeËe na fiziËki svijet kao πto i on utjeËe na nju”
(Graham 2009: 1)3. Isto tako, bio je neminovan utjecaj
slike IstoËnog Midlandsa iz popularnih romana
George Eliot na sve njegove kasnije slike, i to iz
jednostavnog razloga πto je “sliku o nekom mjestu
(...) nemoguÊe (...) ukinuti nakon πto se ona jednom
uËvrstila u svijesti ljudi; moæe je se samo zamijeniti
novom slikom, koja Êe uzeti u obzir ranije stvoreni
stereotip i dati mu novo znaËenje” (Mitin 2008: 24).
2
Taj fenomen prva zapaæa Dydia DeLyser u analizi romana
Ramona Helen Hunt Jackson (DeLyser 2003: 901, cit. prema
©akaja 2015: 270‡271). Isto se dogaa i s lokacijama filmskih
megahitova i globalno popularnih serija, kao πto je to sluËaj s ekra-
nizacijom Tolkienove trilogije Gospodar prstenova i mjesta na
Novom Zelandu gdje je snimana, ili s megahit serijom Igra prijesto-
lja, prema romanima Georgea R. R. Martina i npr. Dubrovnikom.
3
Kako zapaæa Mark Graham, zahvaljujuÊi revoluciji Weba
2.0, danas je na djelu konstruiranje virtualne Zemlje koja nije jedno-
stavno ogledalo svoga fiziËkog pandana ni samo zbirka digitalnih
karata, slika, knjiga i Ëlanaka uploadiranih u kiberprostor, nego
njezina fluidna i savitljiva alternativna dimenzija, koju karakte-
riziraju nuæna preklapanja i jukstaponiranja diskurzivnih i fiziËkih
slojeva, crne rupe informacija i Ëvorovi bogatih opisa i detalja. U
teoretskom smislu, virtualna Zemlja s virtualnim mjestima sinkro-
nijska je realizacija dijakronijske projekcije geografskih mjesta
kao tekstova koji se tijekom vremena pretvaraju u zbirove brisanja,
prirasta, anomalija i redundancija (v. Crang 1998: 22).
36
DVA PO»ETKA,
JEDNA ISTO»NOMIDLANDSKA RAVNICA I
JEDNA ISTO»NOMIDLANDSKA DOLINA
Prostrana ravnica gdje rijeka Flossa πireÊi se hrli izme-
u svojih zelenih obala prema moru (…) Na toj moÊnoj
plimi plove crne lae ‡ natovarene jelovim daskama
πto svjeæe miriπu u nabreknutim vreÊama uljevita
sjemenja ili mrkog svjetlucavog ugljena ‡ do grada St.
Ogg’s, koji proviruje svojim ostarjelim æljebastim crve-
nim krovovima i πirokim zabatima svojih luËkih skla-
diπta izmeu niskog poπumljenog brijega i ruba rijeke
(…) Daleko na obje strane rijeke pruæaju se bogati
paπnjaci i parcele tamne zemlje pripremljene za sjetvu
πirokolisnih zelenih usjeva ili su veÊ obojene zelenilom
njeænih vlati zimskih usjeva. (…) Tik kraj gradiÊa
crvenih krovova, pritok Ripple æustrim tokom utjeËe
u Flossu. (…) A ovo je Dorlcote Mill. (…) ©um vode
i mukla tutnjava mlina zagluπuju i uspavljuju (…) Sada
mogu opet svrnuti pogled prema mlinu. (…) I ona ga
djevojËica promatra: stoji toËno na istome mjestu, na
rubu vode otkako sam zastao na mostu. (MF, 2009:
5‡6)
Na navedenu sliku ravnice Flosse s kojom zapo-
Ëinje Mlin na Flossi ‡ po kojoj neimenovani pri-
povjedaË vodi Ëitateljev pogled od ulaska rijeke u
nizinu do molova St. Ogg’sa na koje se slijevaju
brodski tereti iz njene dalje i bliæe okoline, odatle ga
prebacuje na polja i paπnjake na horizontu, da bi ga
na kraju vratio na krovove grada i zavrπio na vode-
niËnom jazu male farme Dorlcote Mill koja se
smjestila na njegovome pragu ‡ moglo je, po logici
stvari, utjecati to πto je George Eliot sama vidjela u
tome prostoru, kao i razliËiti postojeÊi prikazi podruËja
oko rijeke Trent koji su joj bili poznati. No, isto tako,
na njezinu sliku ravnice Flosse utjecale su i odreene
u to vrijeme aktualne gospodarske i politiËke ideje o
simbiozi grada i sela. Naime, iako pripovjedaËev
podrobni opis brodova i vrsta brodskih tereta, oblika
krovova, luËkih zabata i vrsta zasaenih kultura stvara
dojam da je rijeË o vjernoj slici stvarnosti, ekonomsko-
-geografska organizacija same doline reproducira i
jedan poznati teoretski model odnosa grada i njegove
okolice koji je prvi postavio njemaËki ekonomist
Heinrich von Thünen u svojoj knjizi Izolirana dræava,
objavljenoj 1826. godine, koja se danas smatra prvim
modernim pokuπajem analize prostornih karakte-
ristika ekonomskog djelovanja. Naime, u von Tüneno-
vom ruralno-urbanom sustavu, baπ kao i u slici ravnice
Flosse, centralno mjesto zauzima grad, oko kojega se
u koncentriËnim prstenima smjenjuju zone razliËitih
gospodarskih aktivnosti, od intenzivnih prema eksten-
zivnim, pri Ëemu je udaljenost svake zone od centra
(grada) diktirana profitabilnoπÊu toga πto se u njoj
proizvodi. BuduÊi da tada, kao ni danas, profitabilnost
nekog proizvoda nije ovisila samo o broju ljudi koji
su spremni za njega platiti, nego i o cijeni transporta,
taj se sustav nuæno oslanjao na najekonomiËniju vrstu
prometnica koju je prva polovica 19. stoljeÊa pozna-
vala, a to su bili vodeni putevi. Problem je, meutim,
da rijeke i kanali u stvarne pejzaæe obiËno uvode
iskrivljenja i πto prirodna bogatstva obiËno nisu raspo-
reena u koncentriËnim pojasevima oko gradova, nego
nasumiËno (v. Cronon, 1992: 48‡50), πto pejzaæ rav-
nice Flosse Ëini viπe idealnim nego li stvarno prove-
divim4.
Ravnica rijeke Flosse nije samo slikoviti primjer
knjiæevne implementacije jednog misaonog ekonom-
sko-prostornog eksperimenta, koji Êe, uostalom,
uskoro biti doveden u pitanje dolaskom æeljeznice koja
Êe ekonomiju zauvijek osloboditi od geografije (Cro-
non 1992: 74), nego i odraz cijelog jednog impe-
rijalnog pogleda na svijet. Prostorno organizirana u
fiksne gospodarske pojaseve koji ostaju nepromije-
njeni od poËetka do kraja romana (radnja Mlina na
Flossi zapoËinje dvadesetih, a zavrπava u drugoj po-
lovici Ëetrdesetih godina 19. stoljeÊa) i koji su,
udaljavanjem od centra, mjesto sve ekstenzivnijih
gospodarskih aktivnosti, ona je istovremeno i slika u
malom difuzionistiËke karte svijeta, na kojoj takoer
postoji fiksni centar i fiksna periferija5 i na kojoj se,
s geografskim udaljavanjem od Europe, dogaa
analogni pad iz civilizacije, preko barbarstva, do
divljaπtva.
O imperijalnom odolijevanju organizacije ravnice
Flosse promjenama govori i to πto se u njoj, Ëak i
nakon epske poplave rijeke, na kraju gotovo sve vra-
tilo na svoje mjesto:
Pustoπenje koje je izazvala ta poplava ostavilo je vid-
ljive tragove na licu Zemlje joπ pet godina kasnije. Peta
jesen bila je bogata zlatnim æitnim stogovima, πto su
se izdizali u gustim skupovima izmeu dalekih æivica;
4
Prema Williamu Crononu u Metropola prirode: Chicago i
Srednji Zapad von Thünenov teorijski model doista je proveden u
praksi u sluËaju podruËja grada Chicaga. Kako zapaæa Cronon,
sve do poËetka sedamdesetih godina 20. stoljeÊa putnik bi, putujuÊi
kroz njegovu ruralnu okolicu, mogao doæivjeti svojevrsni déjà vu.
OstavljajuÊi za sobom grad i njegove tvornice, najprije bi prolazio
kroz gusto napuËena farmerska naselja u kojima se prakticirala
intenzivna poljoprivreda i u kojima su bili vidljivi brojni znakovi
ulaganja dobiti u gospodarske objekte i tehnologiju za poboljπanje
proizvodnje. ©to se iπlo dalje prema zapadu, intenzivna poljopri-
vreda sve viπe je posustajala pred novijim i rjee naseljenim zajed-
nicama koje su se bavile ekstenzivnom poljoprivredom, eksploa-
tirale prerijsko tlo i uzgajale nerotirajuÊe kulture. Joπ dalje na zapad,
to je ustupalo mjesto otvorenoj preriji na kojoj su ranËeri i kauboji
uzgajali æivotinje. Ipak, Cronon zakljuËuje, rijetko gdje ima toliko
homogenog geografskog podruËja koliko to predvia von Tünenov
hipotetski nacrt, buduÊi da prirodna bogatstva stvarnih pejzaæa nisu
rasporeena pravilno (Cronon, 1992: 50‡51).
5
Kako kaæe James M. Blaut, “naËinimo li kartu [difuzio-
nistiËkog] krajolika, otkrit Êemo da on ima fiksni centar i fiksnu
periferiju” (Blaut 1993: 12). Blaut inaËe razlikuje dva tipa difu-
zionistiËkog modela svijeta. U jednom su centar i periferija strogo
odvojeni, dok u drugom takoer postoji jasno odreeni centar, ali
je pad u stupnju civiliziranosti, progresivnosti i inovativnosti postu-
pan. Varijanta toga drugog tipa u kojoj je prijelaz razina moder-
niteta, ili razvoja od civilizacije, preko barbarstva, do divljaπtva
postupan (Blaut, 1993: 14), posebno je primjenjiva na ravnicu rijeke
Flosse.
37
pristaniπta i skladiπta na Flossi opet su oæivjela, odje-
kujuÊi æustrim glasovima i bukom tovarenja i iskrca-
vanja punih nade.
I svi muπkarci i æene, spominjani u ovoj pripovijesti,
joπ uvijek su æivjeli ‡ osim onih, kojima kraj znamo.
(…) Mlin su Dorlcote obnovili. A na dorlcotskom
groblju (…) zavladao je opet nekadaπnji travnati red.
(MF 2009: 573)
Znakovi trajnosti pejzaæa ravnice Flosse tu ne
zavrπavaju. Tu su joπ brodovi, mostovi, krovovi, luËka
skladiπta i nerotirajuÊe kulture, od kojih je on sazdan,
koji su fiksne, odjelite i ponovljive Ëinjenice i kao
takve takoer predmet imperijalnog diskursa, koji,
kako zapaæa Paul Carter, posebno voli “izdræljive
objekte, koje se moæe tretirati kao tipiËne, kao daljnji
dokaz univerzalnog procesa povijesti” (Carter 1987:
xvi). Tu je, na kraju i niπta manje imperijalna pozicija
samog naratora, koji svoju priËu o Tulliverima zapo-
Ëinje Ëak dvostruko ukopan ‡ na javi u stolac u kojem
sjedi, a u snu u ogradu kamenoga mosta na koju se
nalaktio6, odakle, kao s kakvog kazaliπnog balkona s
kojega je konceptualno æariπte svijeta koji se opisuje
teπko locirati, gleda u jedan ekonomski, politiËki i
ideoloπki proizveden prostor u kojemu su, u priËi koja
slijedi, æivjeli i djelovali æitelji njegovog fikcionalnog
St. Oggs’a i okolice7, ali i stvarni stanovnici IstoËnog
Midlandsa, Engleske i cijelog Britanskog Carstva na
izmaku prve polovice 19. stoljeÊa.
Cyril svoju priËu o ljudima iz doline Nethermere
zapoËinje zureÊi u
siluete riba πto su promicale polutamom vodeniËkog
jaza. Posivjele od starosti, jedva su podsjeÊale na ona
srebrnasta biÊa πto su pobjegla iz redovniËkih ribnjaka
dok je æivot u dolini joπ bujno i mladenaËki cvao. (…)
Voda je bila tiha i posve mirna. Samo je slabaπna struja
tekla mlinskim jarkom i tiho æuborila o buËnom æivotu
πto je nekoÊ odzvanjao dolinom.
Naglo me trgnuo neËiji glas te umalo πto nisam pao u
vodu sa svog sjediπta na korijenju johe. (BP 1975: 7)
Povratak bunovnog Cyrila u proπlost, mlin, vode-
niËni jaz i vlaænost mjesta, sve su to stvari koje poËetak
Lawrenceovog prvog romana Ëine redundantnim u
odnosu na ravnicu Flosse. No, opis mjesta s kojim
Cyril zapoËinje svoju priËu o ljudima iz Nethermerea
6
“A vrijeme je [kaæe pripovjedaË] i za mene da se prestanem
upirati podlakticama o hladni kamen mosta (…) Pritiskao sam
ruËice svoga naslonjaËa i sanjao da stojim na mostu pred mlinom
Dorlcote” (MF 2009: 6‡7).
7
Da je mentalni prostor stanovnika St. Ogg’sa i njegove
okolice obiljeæen imperijalnim perceptivnim stereotipima svjedoËi
i njihovo shvaÊanje periodiËnih poplava rijeke kao kazaliπne igre
u kojoj se komemorira legenda o sv. Oggu, ili njihov doæivljaj sa-
daπnjosti kao beskrajne ravnice na kojoj se gubi osjeÊaj za vulkane
i potrese (MF 2009: 131), ili praksa da se u prodavaonicama u St.
Ogg’su ne prodaje niπta za one koji su tu tek u prolazu, dok se
istovremeno smatra posve normalnim da sirovine za lokalne
pogone dolaze iz Rusije (ibid.).
sadræi i niz rjeπenja koja govore o namjernom i
smiπljenom oponiranju poËetku slavnog viktorijan-
skog romana. Tako dok Flossa hrli prema moru,
njezina pritoka Ripple u nju utjeËe “æustrim tokom”,
a puna struja pada neumorno na mlinsko kolo, u
Lawrenceov ustajali jarak nekadaπnjeg mlina teËe tek
slabaπni mlaz. Dok je St. Ogg’s sabirni centar za
brodove nakrcane ugljenom i vreÊama suncokreta, u
Cyrilovoj viziji cistercitskog ribnjaka ribe se raspr-
πuju. Dok se pet godina nakon velike poplave Flosse,
æivot u ravnici obnovio u joπ bujnijem obliku, onaj u
dolini Nethermere tek je blijedi podsjetnik na nepo-
vratno prohujalo vrijeme kada je ona bujala æivotom.
KonaËno, dok Mlin na Flossi zapoËinje s panoram-
skom slikom ravnice Flosse, koja zavrπava na vodenici
Dorlcote Milla, i s pripovjedaËem koji je Ëvrsto uko-
pan u svoju promatraËku (i pripovjednu) poziciju,
uvodna slika Nethermerea ekstremno je ograniËena
vidikom svog pripovjedaËa zagledanog u jaz Strelley
Milla8, dok sjedi na svom “nesigurnom sjediπtu, na
korijenju johe”.
Usporedba dvaju poËetaka romana otkriva, dakle,
i neπto viπe nego πto je u njima pronaπao Daleski, a to
je da iza poËetka Bijelog pauna stoji strategija pre-
crtavanja, u oba znaËenja te rijeËi, tradicije koju se
naizgled nastavlja9, s ciljem transcendiranja vikto-
rijanskog pristupa midlandskoj provinciji, u kojemu
je ona bila podvrgnuta diskursu koji geografiju tretira
kao pozornicu na kojoj se potvruje univerzalna
povijest, i (re)afirmiranja lokalnih oblika povijesti,
zbog Ëega Êe Lawrence konaËno i biti uvrπten meu
one pisce koji su u prvim desetljeÊima 20. stoljeÊa
najbolje predstavili prirodu provincijalnih klima u
razdoblju modernizma i ponudili jednu svjeæu
koncepciju regionalnog romana (James i Tew 2009:
19)10. Pritom se George Eliot i Lawrencea moæe
usporediti s dvojicom geografa ‡ istraæivaËa iz od-
govora ruskoga kulturnog geografa Ivana Mitina na
pitanje kako se slike geografskih mjesta mijenjaju,
od kojih je jedan doπao na neko mjesto i opisao ga,
dok je drugi tu doπao kasnije, proËitao opis ranijeg
geografa i iz njega iskoristio ove ili one kvalitete kako
bi podupro vlastitu hipotezu o tom mjestu, stvarajuÊi
tako joπ jedan njegov sloj (v. Mitin, 2008: 23‡25).
8
Zanimljivo je i da se Cyrilov poloæaj poklapa s onim Maggie
Tulliver, koja takoer stoji na rubu vode.
9
“Precrtavanje” (“sous rature”) u Derride znaËi da moæemo
koristiti isti izraz kao i naπi protivnici, bez da on za nas ima isto
znaËenje (v. Sim, 2001: 32). David Bradshaw Êe pak za opÊu stra-
tegiju pisanja Bijelog pauna upotrijebiti izraz “overwriting”,
misleÊi istovremeno na pretjerano elaborirani stil pisanja i ponovno
pisanje tradicije romana 19. stoljeÊa, Ëime Lawrenceov prvi ro-
man, po njemu, anticipira modernistiËku strategiju pisanja koju
Virginia Woolf koristi u Valovima, a T. S. Eliot u Prufrocku (Brad-
shaw 1997: x).
10
Roger Ebbatson za Bijelog pauna kaæe da zapoËinje kao
pokrajinski roman obiËaja (Ebbatson 1980: 47).
38
NETHERMERESKO VLASTELINSTVO,
STRELLEY MILL I DORLCOTE MILL KAO
UGROÆENI POSJEDI
Kada se Richard Lehan na poËetku svoje knjige
Grad u knjiæevnosti (1998) zapitao kako bi bilo kad
bi se knjiæevne tekstove pokuπalo utemeljiti na nekoj
teoriji mjesta, misleÊi pritom, kako kaæe, na grad,
posjed i cestu kao tri vrste mjesta koje prevladavaju u
knjiæevnim prouËavanjima (Lehan 1998: xiv), skrenuo
je paænju na Ëinjenicu da joπ uvijek ne postoje sustavne
i opÊeprihvaÊene teorije za njihovu kritiËku analizu.
Razlog tomu je svakako i raznolikost naËina na koje
se mjesta pojavljuju u samim knjiæevnim tekstovima.
Knjiæevne vedute organizacijom kojih upravljaju eko-
nomske, politiËke i druge ideje utvrene u ideoloπke
pozicije i svjetonazorske poglede na geografiju, uvijek
prikazuju grad ili selo ili put (u πto spadaju i slike
divlje prirode, uzmemo li da civilizirani Ëovjek u njoj
uvijek ima status putnika). No, grad, selo i cesta pojav-
ljuju se u knjiæevnim djelima i na dva ne-slikovna
naËina: kao reprodukcije geografskih struktura poet-
skim sredstvima ‡ kao πto je to naprimjer sluËaj s
romanom Dosa Passosa Manhatten Transfer (1925),
u kojem je interpretacija grada ugraena u samu formu
teksta na naËin koji ukljuËuje “polisemiju, kom-
pleksnost, konstrukciju, kompoziciju” (Brosseau
1995: 94, cit. prema ©akaja 2015: 264) ‡ te kao
razliËite paradigme oprostorenja vremena. Tako Bah-
tin zapaæa kako je naprimjer kod bukoliËko-idiliËko-
-pastoralnog kronotopa aleksandrijskog pjesniπtva
prostor redovito insularan i stopljen s polucikliËnim
oblikom vremena prirode, dok u starogrËkim roman-
sama, okosnicu kojih Ëini cesta, narav nekog mjesta
nikad ne nastupa kao komponenta u dogaaju, nego
kao golo, apstraktno protezanje vremena, zbog Ëega
u njima vlada zamjenjivost prostora (Bahtin 1981:
100‡103). No Bahtin zapaæa joπ neπto, niπta manje
vaæno, a to je da otvorena cesta nije samo vrsta mjesta
koja prirodno odgovara epizodiËnoj morfologiji roma-
na koji se odvijaju duæ njezine osi, nego i takva vrsta
mjesta na kojoj spontano dolazi do kolapsa druπtvenih
distanci (ibid. 243), otvarajuÊi tako put za buduÊa
istraæivanja veza izmeu vrsta mjesta, æanrova i druπ-
tveno-ekonomskih odnosa, a s time i razumijevanja
druπtvene, ekonomske i politiËke pozadine razvoja
modernih romanesknih æanrova, poËevπi od pikarskog
romana koji se, kako kaæe Franco Moretti, ne po-
javljuje sluËajno upravo u trenutku “definiranja
moderne nacije kao prostora u kojemu stranci nisu
nikad potpuno stranci ‡ ili to barem dugo ne ostaju”,
πto je po njemu bilo “veliko simboliËko pikarsko
postignuÊe” (Moretti 1999: 50‡51).
Osim πto odaπilju izvan-knjiæevne poruke, cesta,
posjed i grad utjeËu na fabularne, morfoloπke i stilske
strukture æanrova koji se na njima zasnivaju, koje do-
bivaju oblik konvencija i kliπeja prema kojima se
odreuje pripadnost pojedinih knjiæevnih djela odre-
enom æanru. Dogaa se, isto tako, da se te kon-
vencije, koje su izvorno tipiËne za jedan æanr, od njega
emancipiraju, ulazeÊi u druge æanrove (tako je s
Joyceovim Uliksom epizodiËna struktura romana ceste
uπla u urbani roman, a konvencija unutraπnje granice,
koja je nastala u povijesnom romanu 19. stoljeÊa, uπla
je u prve kriminalistiËke romane, one o Sherlocku
Holmesu). Istovremeno, pod pritiskom neizbjeænih
povijesnih promjena i takozvani “povijesni æanrovi”
doæivljavaju promjene, a s njima i vrste mjesta na
kojima se oni temelje. Tome procesu podlegla je i
vrsta mjesta kojom se posebno bavi ovaj Ëlanak, a to
je posjed, koji je zajedno s mitskim vlastelinskim
kurijama poput Fieldingovog Paradise Hilla (Tom
Jones, 1749) ili Richardsonovog Grandison Halla
(Sir Charles Grandison, 1753) poËela “kolonizirati
engleski roman veÊ na samome njegovom poËetku”
(Kelsall 1993: 8) KonaËno, o dubokoj povezanosti
engleskog romana posjeda i engleskih kurija najbolje
svjedoËi to da se u anglo-saksonskoj literarnoj kritici
romani posjeda najËeπÊe pojavljuje pod nazivom
country house novel, rjee manor house novel, a
najmanje kao estate novel.
Prve obrise ugroæenosti agrarni posjed u engleskoj
knjiæevnosti dobio je u zadnjoj Ëetvrtini 18. stoljeÊa,
kada se grad po prvi put ozbiljnije nametnuo selu, a
engleska vlastelinska kuÊa uπla u duboku druπtvenu i
ekonomsku krizu. To Êe, kako zapaæa Malcolm Kel-
sall, joπ prije pojave Jane Austen promijeniti i njezinu
knjiæevnu sliku, u kojoj Êe ona poËeti razvijati snaænu
samozaπtitu od “korupcije iznutra i destrukcije izvana”
(Kelsall 1993: 97). Agrarni posjed u engleskom roma-
nu tako Êe vrlo brzo, zadræavajuÊi i dalje pastoralni
karakter mjesta ladanjskog æivota ispunjenog kulti-
viranim zadovoljstvima, postati simboliËni nositelj
ugroæenih feudalnih vrijednosti i knjiæevna obrada
teme mobilnosti novca koji je sve agresivnije razarao
staru agrarnu zajednicu, mijenjajuÊi njezinu vlasniËku
strukturu.
U zadnjoj Ëetvrtini 18. stoljeÊa na knjiæevnu po-
zornicu uspinje se joπ jedan æanr utemeljen na feu-
dalnom agraru. Bit Êe to gotski roman11 koji, zbog
Ëinjenice da se pojavio kao reakcija na iste dramatiËne
druπtveno-ekonomske promjene, Lehan smatra pod-
æanrom romana posjeda. Kako kaæe Lehan: “Korjenita
transformacija [vlastelinstva] pomogla je stvaranju
podæanra ‡ gotske fikcije” (Lehan 1998: 39). I neki
drugi kritiËari skloni su gledati na romane posjeda i
gotsku fikciju kao na æanrove koji su u najbliæem
srodstvu. Jedan od njih je i John O’Connell, prema
kojemu roman posjeda ima dva svoja kraka, od kojih
je jedan gotski roman, a drugi druπtveni roman posjeda
(v. Lucas 2011). Ipak, izmeu ta dva æanra postoji i
jedna vaæna razlika. Iako se, naime, oba pojavljuju
kao odgovor na uspon novoga grada i propadanje
zemljoposjeda, πto ih Ëini prirodnim nositeljima feu-
11
Ovdje je rijeË o klasiËnom gotskom romanu, dakle onome
iz razdoblja od 1760-ih do sredine 1820-ih godina.
39
dalnog etosa, koji u pravnim stvarima podrazumijeva
prednost starih prava pred novima, a u onim ekonom-
skima zemlje pred novcem, druπtveni romani posjeda
predstavljaju simboliËni Ëin spaπavanja feudalnog
posjeda, dok ga gotski, sa svojom fantastiËkom
iracionalnoπÊu, podrivaju. Toga je, prema Lehanu, bila
svjesna veÊ Jane Austen kada je odluËila napisati svoj
roman Northanger Abbey (1818, posthumno) u kojem
parodira elemente gotskog romana. No, iako je
pokuπaj Jane Austen “da saËuva posjed netaknutim
razaranjem æanra koji ga najopasnije transformira, bio
oËito i feudalan i uzaludan” (Lehan 1998: 39), mnogi
kritiËari koje je zaintrigirala dugovjeËnost engleske
country house kao kulturnog fenomena zapaæaju da
su se konzervativne vrijednosti koje emanira ideali-
zirana vizija engleske vlastelinske kuÊe zadræale i do
danas upravo zahvaljujuÊi knjiæevnosti12. Zapravo, u
20. i 21. stoljeÊu engleska vlastelinska kuÊa doæivjet
Êe Ëak dva revivala, prvi u drugoj polovici Ëetrdesetih
i pedesetih godina 20. stoljeÊa, kada je britanska
knjiæevnost privremeno skrenula u desno, a “britansko
poslijeratno Ëitateljstvo, izmoreno godinama rata i
racionalizacije, u knjiæevnosti vidjelo sredstvo bijega
iz svoje turobne egzistencije”, pitajuÊi se “ima li boljeg
naËina bijega od zahtjeva za svakodnevnom trijez-
noπÊu i πtednjom od, metaforiËki reËeno, preædera-
vanja opisima luksuznih posjeda” (Berberich 2009:
48); i drugi na kraju 20. i poËetku 21. stoljeÊa, u
brojnim ekranizacijama klasiËnih djela engleske knji-
æevnosti u kojima se ona pojavljuje kao protagonist,
koje su od nje stvorile i globalni mit13. S druge strane,
kako zapaæa Lehan, i gotski roman je “kao narativna
struktura sretno nastavio æivjeti u romanima i pripo-
vijetkama 19. stoljeÊa koji su, kao rezultat industrijske
revolucije, oslikavali joπ veÊe razdvajanje grada i sela”
(Lehan 1998: 39), s tom razlikom πto Êe se novi gotici
odmaknuti od fantastiËnih tema i srednjovjekovnih
dvoraca kao mjesta radnje rane gotske fikcije i preseliti
u prepoznatljivije okoliπe, ukljuËujuÊi onaj modernog
grada (v. Barrnett 2013).
12
Kako kaæe Kelsall: “Literatura koja maπtovito stvara i
reflektira etos vlastelinske kurije postala je osnovna hrana
obrazovanja, institucionalizirana u obliku πkolskih ispita i sveuËi-
liπnih odsjeka, meko ukoriËena u svrhu πire konzumacije, popula-
rizirana u filmovima i TV-serijama. Pamberley, Gatherum Castle
ili Brideshead poznati su milijunima” (Kelsall 1993: 182).
13
Dovoljno se prisjetiti filmskih i televizijskih ekranizacija
romana, od Ponosa i predrasuda (1813, ek. 1995. i 2005) i Emme
(1815, ek. 1996. i 2009) Jane Austen do Forsterovog Howards
Enda (1910, ek. 1992. i 2017) pa i trilogije Flore Thompson Lark
Rise (1939‡1943, ek. 2008‡2011), Povratka u Brideshead Evelyna
Waugha (1945, ek. 1981. i 2008) ili Poldarka Winstona Grahama
(1945‡1953, ek. 1975. i 2015), ali i recentnih filmova i TV-serija
snimljenih po novim scenarijima, poput Altmanovog Gosford
Parka (2001) ili globalno popularne BBC-eve serije Dowton Ab-
bey (2010‡), koja prati tri generacije Crawleyja i njihovog brojnog
kuÊanstva, na Ëelu s vrlim earlom koji ni u prijelomnim vremenima
20. stoljeÊa ne posustaje u svojoj misiji oËuvanja tradicionalnih
vrijednosti koje zastupa engleska vlastelinska kuÊa.
 Osim πto imaju obiljeæja Bildungsromana i
provincijskog romana obiËaja, Bijeli paun i Mlin na
Flossi pozivaju se i na tradiciju romana posjeda. Stvari
se u Mlinu na Flossi poËinju zaplitati s odlukom vlas-
nika Dorlcote Milla gospodina Tullivera da pokrene
sudsku parnicu protiv novog susjeda Pivarta, pred-
stavnika agrarnog kapitalizma, koji je, kako kaæe
Tulliverova sestra gospoa Moss, “novo ime u ovom
kraju” i koji “nije posjedovao tu zemlju u oËevo vrije-
me, a ni u tvoje, prije moje udaje” (MF 2009: 171).
Povod je taj πto je Pivart, nakon πto je kupio “zemlju
malo dalje uz rijeku Ripple i baπ poduzeo sve potrebno
da tu zemlju navodni” (ibid.), povrijedio “zakoniti
udio gospodina Tullivera na vodenoj snazi” (ibid.).
Tulliver Pivarta tuæi temeljem naËela “da je voda
voda” (ibid.) i Ëinjenice da je mlin u rukama njegove
obitelji “veÊ stotinu godina i viπe” (ibid.), ali parnicu
gubi. BuduÊi da ne uspijeva podmiriti nago-milane
troπkove sudskog postupka, Tulliver ostaje bez farme,
koju jeftino kupuje odvjetnik Wakem. Gubitak Dorl-
cote Milla u nastavku Êe dramatiËno utjecati na druπ-
tvenu i ljubavnu sudbinu (u smislu izbora partnera u
odnosu na konkurenciju) junakinje romana Maggie
Tulliver, Ëime se fabula Mlina na Flossi referira na
druπtvene romane posjeda kakve je pisala Jane Austen.
No Mlin na Flossi istovremeno i potkopava ideoloπke
temelje romana posjeda, nadredivπi oËuvanju nasljed-
nog imanja duhovni progres pojedinca, πto znaËi da
George Eliot, za razliku od “feudalne” Jane Austen,
preæivljavanje vrijednosti simboliziranih u nasljednom
posjedu ne vidi kao misiju, nego kao korektiv napretka
koji bi, po njezinom uvjerenju, trebao poËivati na
sprezi moralne vertikale dobre proπlosti i novoga
civilnog druπtva (v. Thorold 1997: v). Rezultat Êe tako
biti roman koji selektivno integrira stare feudalne
tekovine u nove buræoaske ideoloπke pozicije i koji,
nakon πto je zapoËeo kao svojevrsna puËka verzija
country house romana, zavrπava u zamjeni metafi-
ziËkih vrijednosti utemeljenih na zemlji, vrijednostima
koje proizlaze iz puritanskih vrlina dobroËinstva
(charity) i moralnog usavrπavanja (moral improve-
ment), koje viktorijansko razdoblje institucionalizira,
gradeÊi na njima svoj projekt druπtvene skrbi, te u
jednoj evolucionistiËkoj viziji povijesti u kojoj sve
ono πto se ne da prilagoditi mora otpasti14.
Istovremeno, Mlin na Flossi govori i o jednom
originalnom naËinu integriranja iracionalnih gotskih
elemenata u viktorijansku knjiæevnost, kojima George
Eliot pruæa svojim Ëitateljima fikcionalni predah od
tiranije pragmatizma vremena i kojima ona vrlo
umjeπno napinje priËu, ali isto tako i podriva æanrov-
sku tradiciju. Naime, nakon πto (iracionalni) gospodin
Tulliver, neposredno po gubitku Dorlcote Milla, na-
javi poplavu Flosse rijeËima: “Prema nekoj pripo-
14
U tom smislu emblematiËan je kraj Maggie i Toma Tullivera
u sudaru njihove brodice s dijelovima otrgnutih luËkih postrojenja
koje nosi podivljala rijeka.
40
vijesti, rijeka se naljuti kada mlin prijee u druge ruke
‡ Ëesto sam puta Ëuo kako to otac govori” (MF 2009:
289), stvari se ne razvijaju prema iskustvu sa sliËnim
enigmatiËnim gotskim proroËanstvima ‡ model za sve
je proroËanstvo iz Dvorca Otranto (1764) o prelasku
dvorca u nove ruke kada pravi vlasnik postane
prevelik da ga nastani ‡ gdje to πto je posjed doπao u
ruke “nelegitimnog” vlasnika ima za posljedicu kaos,
koji traje do povratka legitimnog stanja. U Mlinu na
Flossi kaos (u obliku poplave), naime, eksplodira
nakon πto je veza sa svijetom otaca ponovo uspostav-
ljena, odnosno nakon povratka Dorlcote Milla u
obiteljske ruke Tullivera, πto govori o jednoj novoj,
ne viπe feudalnoj i gotskoj, logici, onoj ponovnog
raanja reda iz kaosa po vlastitoj volji univerzalne
povijesti15.
Vjera George Eliot u superiornost reda nad ne-
redom objaπnjava i zaπto se iracionalno ne prelijeva
iz fabule na geografiju Dorlcote Milla. Naime, iako
se novi upravitelj odao piÊu i puπta posao da propada
(MF 2009: 437), farma ne doæivljava dramatiËnu
promjenu nagore. ©toviπe, Wakem je na njoj uveo i
odreena tehniËka unaprjeenja16. Valja, meutim,
reÊi da roman George Eliot u tome nije izuzetak meu
engleskim druπtvenim romanima 18. i 19. stoljeÊa.
Tako naprimjer ni park Bramble Halla u Smolletto-
vom romanu Ekspedicija Humpreya Clinkea (1771)
neÊe podivljati nakon vlastelinovoga bankrota, nego
Êe njegova flora samo doæivjeti pad iz kultiviranosti
viπe, artificijelne razine, na baziËnu razinu æitnog polja
i paπnjaka (Kelsall 1993: 96). U Disraelijevom romanu
Sybil pak, u kojem ruralni radnici u Marneyu, koji
izravno ovisi o Marney Abbey, æive bez svjetla i
sanitarnih uvjeta, πto Disraeli pripisuje vlastelinovom
uvozu zala grada, to takoer ne utjeËe na ureenost
posjeda (ibid. 127‡129).
No, dok u Ekspediciji Humpreya Clinkea, Sybil
ili Mlinu na Flossi imanje ne zapada u jalovost zato
πto se gospodar ogrijeπio o svoje feudalne duænosti i
ne ispunjava svoje druπtvene obveze, u Bijelom paunu,
u kojemu se lokalni squire stavio na Ëelo degeneracije
zajednice koju su njegovi prethodnici gradili i nje-
govali, propadanje imanja viπe je nusproizvod vlaste-
linove bezobzirne agrikulturne prakse nego li rudarske
industrije (Bradshaw 1997: xvi). Zbog njegovog uz-
goja zeËeva nestala je sva trava, a krave su kao iz
biblijske priËe o sedam mrπavih godina17. Povampireni
glodavci (koji ukljuËuju i πtakore) razmnaæaju se
15
Po tome se roman George Eliot ne razlikuje samo od gotskih
romana, nego i od onih kasnoviktorijanskih Doylea i Haggarda, u
kojima vlada osjeÊaj nestabilnosti reda, koji je pod stalnom
prijetnjom kaosa.
16
Wakem, naime, prije odluke o odustajanju Dorlcote Milla
kaæe: “Neka mi plate za ono πto sam popravio, to je sve” (MF
2009: 472).
17
“Bila je to [vlastelinova odluka da uzgaja kuniÊe] propast
za farme; s padina breæuljaka nestalo je æita i svjeæe trave; stoka je
omrπavjela” (BP, 1975: 77).
geometrijskom progresijom. VoÊke u vrtu Strelley
Milla neumjereno raaju, a od poπasti ludila nisu
poπteeni ni ljudi koji kreÊu u akciju njihovog
istrebljivanja:
Domahnuo sam ocu [kaæe Cyril]. On [gosp. Saxton]
potrËi i udari ga grabljama. ZaËu se oπtar kuniÊev krik
i mene presijeËe oπtar bol kao da sam sam ranjen. Ali
kuniÊ skoËi i ja u tili Ëas zaboravih na njegov krik i
dadoh se u potjeru, osjeÊajuÊi kako mi se prsti steæu u
æelji da ga udavim. ©epao je. Leslie ga najednom uhvati
i samo πto mu nije otkinuo glavu u strasti ubijanja.
(BP 1975: 67‡68)
Iracionalnom ugoaju nethermereskog vlaste-
linstva doprinosi i niz apsurdnih martirija æivotinja,
misteriozne smrti ljudi na njemu i oko njega18 te
radikalna poremeÊenost fiziËkih veliËina njegove flore
i faune koja nas vraÊa na prvi gotski roman, u kojemu
na kræljavog princa Conrada s neba pada πljem koji je
isti kao i onaj na grobu njegovoga velikog pretka
Alfonsa Dobroga, samo je sto puta veÊi i na mjestu
ga ubija. Zanimljivo je da i Mlin na Flossi ima svoga
slabaπnog “princa” u liku Toma Tullivera koji se, kao
ni cijela njegova “slabaπna generacija”, ne moæe
mjeriti s nekadaπnjim protestantskim gospodarima
koji su bili “πumski nerasti s kljovama koje su derale
i parale, a ne obiËno domaÊe roktavo svinjËe” (MF
2009: 295)19, ali rast flore i faune na Dorlcote Millu
nije zbog toga postao ni hiperboliËan niti litotiËan,
kao πto je to sluËaj s nethermereskim imanjem. FiziËki
poremeÊaj veliËina na njemu nije, doduπe, toliko fan-
tastiËan koliko onaj u Dvorcu Otranto, ali je zato
kroniËan. Vidljiv je u vrtu Strelley Milla koji vrvi
πtakorima, na ulazu u samu nastambu koji je skoro
blokiran ogromnim jorgovanom, u vlastelinskom
loviπtu u kojemu su nekadaπnje veprove i jelene
zamijenile horde ekonomiËnih zeËeva, na Kennelsu
do kojega Cyril prolazi kroz πumu “najviπih kopriva
koje sam ikada vidio ‡ kopriva daleko viπih od mene
koji sam visok πest stopa” (BP 1975: 80) i, konaËno,
18
Na samome poËetku romana, George komada pËelu.
Kasnije, stupicom osakaÊenu maËku Ga Nickie Ben baca u vreÊi
u jezero. Gi Saxton piliÊ, s kamina na koji ga je stavila da se
osuπi, pada u oganj. Kada je rijeË o ljudima, tu je smrt krivolovca
koji je takoer upao u klopku, ona Cyrilovog oca koji se iz ne-
poznatog razloga vraÊa iz bijelog svijeta kako bi anonimno umro
u unajmljenom sobiËku u Cossethayu i, konaËno, misteriozna smrt
Annablea u odronu u napuπtenome kamenolomu, za koju se ne
zna je li sluËajna ili je rijeË o namjeπtaljki.
19
U neobiËnom poglavlju-digresiji “Varijanta protestantizma
koju Bossuet nije poznavao”, koje je neka vrsta izvijeπÊa o stanju
britanske nacije i, istovremeno, primjer tipiËnog viktorijanskog
retoriËkog prizivanja restauracije vrijednosti primitivnih predaka,
George Eliot daje svoje vienje druπtvene scene St. Ogg’sa,
usporeujuÊi njegove stanovnike sa “slabim pokoljenjima” moder-
nih francuskih gradova uz Ronu, koje je ona u svojoj epskoj poplavi
iz 1840. pokosila, “pretvarajuÊi im nastambe u pustoπ” i diveÊi se
njemaËkim protestantskim feudalnim barunima koji su sagradili
dvorce Rajne (MF 2009: 295).
41
u Hallu, sjediπtu vlastelinske obitelji koja je sa svojih
“trinaest krepkih ogranaka” dosegla gargantuovske
razmjere:
Vlastelin, vlasnik veleposjeda, [je] glava stare, nekoÊ
Ëak i slavne, ali sada propale obitelji (...) Za razliku od
obiteljskog imetka, obiteljsko stablo izvanredno je
napredovalo; Sherwood nije mogao pokazati niπta πto
bi se moglo s ovim usporediti. Razgranatost obitelji
bila je golema; liËila je viπe na smokvenicu nego na
britanski hrast. (BP 1975: 76‡77)
Vezivanjem golemog rasta uz Kennels, a lito-
tizacije uz Hall, i feudalno srce vlastelinstva pomiËe
se s Halla na Kennels, ili hrvatski “πtenare” ‡ neπto
sliËno nalazimo i u Ljubavniku lady Chatterley (1928)
‡ na kojemu æivi “pravi” gospodar imanja (lovoËuvar
Annable)20 i koji je nekad bio popriπte glavnog doga-
aja lokalnog aristokratskog kalendara ‡ lova na
lisice21. No, konaËni cilj gotizacija u Bijelom paunu
nije, kao u Mlinu na Flossi, retoriËko prizivanje starih
feudalnih vrijednosti, niti one sluæe kao pojaËivaËi
napetosti priËe. Cilj im nije ni parodiranjem uniπtiti
gotski æanr u korist vrijednosti koje zastupa engleski
nasljedni posjed, kao πto je to sluËaj s Northanger
Abbey (πtoviπe, svojom prirodom koja bezumno raa
sponte sua Bijeli paun parodira upravo mitsku spo-
sobnost regeneracije vlastelinske kuÊe), nego dija-
gnosticirati stanje ruralne Engleske koja je pedeset
godina nakon Mlina na Flossi doæivljavala fiziËku i
duhovnu obliteraciju koju roman George Eliot tek
nasluÊuje. Po tome se nethermereski zombiefield moæe
usporediti s distopijskim pejzaæima Thomasa Hardyja,
ili kasnije T. S. Eliota.
SVE GRANICE DOLINE NETHERMERE
Svaki æanr ima i svoj prostor, a svaki prostor svoj æanr,
definiran odreenom prostornom distribucijom. (Mo-
retti 1999: 35)
Bijeli paun je mukotrpno topografski kartiran, s veli-
kom brigom za detalje. (Alcorn 1977: 80)
Vratimo se Dorlcote Millu koji se smjestio u srcu
πiroke ravnice Flosse, odmah do grada, na kojemu je
nastamba s mlinom zaklonjena od udara sjeverca
brijestovima i kestenima, ispred nje je tratina pa rjeËica
Ripple, odakle se sve do obzora, na obje strane, pru-
æaju nasadi suncokreta i æita, paπnjaci, i na kraju,
πumska divljina, πto ga Ëini sliËnim Fieldingovom
aristokratskom Paradise Hallu koji je sa sjeveroistoka
20
“Tada je farma postala nadglednikov dom, a krajem je
zavladala tiπina” (BP 1975: 77).
21
Cyril spominje Kennels iz doba Byrona (BP 1997: 92),
Ëije se obiteljsko sjediπte Newstead Abbey nalazi upravo u grofoviji
Nottinghamshire (Kelsall 1993: 115).
zaklonjen hrastovim gajem, ispred kojega je park s
jezerom, odakle se, takoer s lijeva i s desna, niæu
πumarci, sela i livade, sve do planina na horizontu (v.
Kelsall 1993: 92). No, dok Paradise Hall i Dorlcote
Mill stoje tako u pejzaæu u kojemu jedna geografsko-
gospodarska zona prelazi u drugu bez drame, u
kojemu niπta ne zatvara pogled i koji ne poznaje izne-
naenja, na Netheremeru stvari stoje drukËije:
Netheremere je najniæe u nizu triju jezeraca. Ostala
dva su gornji i donji vodeniËki jaz kod Strelley Milla.
(...) Na suprotnoj strani, na breæuljku iza najudaljenije
okuke jezera, stoji Highclose, dom Tempestovih.
Jednim okom gleda preko vode na nas u Woodsideu
[u kojemu æivi Cyril], dok naπa kuÊa baca postrance
pogled na tu ponosnu kuÊu. (BP 1975: 17)
Problem s izravnim vizualnim kontaktom muËi i
cijelu dolinu Nethermere, kojoj najbliæe rudarsko
mjesto Selsby leæi malo iza obzora i moæe se vidjeti
tek s brijega:
Popeli smo se [kaæe Cyril] uz breæuljak iza Highclosea
i πetali gorskim krajem, gledajuÊi prema bregovima
neplodnog Derbyshirea a ne mogavπi ih vidjeti jer je
bila jesen. Ugledali smo postrojenja rudnika u Selsbyju
i ruæno selo πto je stajalo pusto i golo na obronku brda.
(BP 1975: 63)
Brda su jedna vrsta prirodnih granica, a uz pri-
rodne granice, postoje i one politiËke i administra-
tivne. One pak mogu biti vanjske, izmeu dræave i
dræave, i unutraπnje, izmeu etniËki i kulturno razli-
Ëitih dijelova iste dræave. Te posljednje dobit Êe po-
sebnu vaænost u europskim povijesnim romanima 19.
stoljeÊa, u kojima pribliæavanje junaka unutraπnjoj
granici nacionalne dræave redovito koincidira s dra-
matiËnom promjenom pripovjedaËevih stilskih oda-
bira. Moretti tu pojavu naziva prostorno-tropiËkim
kontinuumom i ilustrira mjestom iz Scottovog Waver-
leyja (1814) gdje se istoimeni junak romana Eduard
Waverley pribliæava granici s Highlandom i u daljini
vidi veliku vatru, ali kada doe bliæe, ona se pretvara
u blijeπteÊe crveno nebesko tijelo i ratnu koËiju iz
orijentalnih priËa, a Waverley viπe nije siguran ni je
li zapaljena “na nekom otoku ili kopnu” (Scott 1937:
157). Neπto vrlo sliËno proliferaciji figurativnog jezika
u fiktivnom prostoru granice, koja za Waverleya, kako
joj se pribliæava, postaje sve viπe pojas semantiËke
zbunjenosti (i posljediËno paradoksa u percepciji
stvarnih udaljenosti), nalazimo i u Cyrilovim opisima
granice izmeu agrarne doline i industrijskog sektora
koji je okruæuje. Tako Cyril na jednom mjestu zapaæa
da je prisustvo selsbyjskih æeljezara iz doline vidljivo
za oblaËnog vremena, a kad je nebo vedro, nije vid-
ljivo22. Na drugom pak mjestu, kada prepriËava svoj
22
“A ove noÊi nisu se mogla vidjeti ni svjetla dalekih lje-
vaonica, jer je nestalo niskih oblaka a blijede zvijezde æmirkavo
su sjale iznad mjeseca” (BP 1975: 118).
42
povratak nakon nedjeljne mise iz Greymedea kuÊi u
Woodside “kroz Selsby”, rudarski gradiÊ opisuje tek
kada mu on ostane iza lea pa, umjesto da iskoristi
priliku za njegov prikaz izbliza, sa svim njegovim
pitoresknim detaljima, odluËuje se za sublimnu vizuru
iz koje dominira rudnik koji “ostaje na zapadnoj strani,
a njegovi lijepi visoki dimnjaci crno se ocrtavaju u
ruju SunËeva zalaska dok postrojenja djeluju kao
golemi kliπeji na vedrom nebu. Zatim dolaze kuÊe
πto u zasjenjenim redovima “ËuËe na podnoæju ovih
velikih spomenika” (BP 1975: 231). U treÊem pak
sluËaju, kada takoer pokuπava dati oblik industrij-
skom svijetu s druge strane, za referentno polje uzima
upravo organiËki svijet agrarnog prostora u kojemu
se nalazi, kao kada mu “veliki rezervoari za plin” na
zadnjim, prljavim poljima doline izgledaju “poput
ogromnih muhara” (ibid. 311), ili kada mu tuljenje
rudniËkih sirena “izvan naπe doline u Derbyshireu,
prema dalekom Nottinghamu” nalikuje na “ozivanje
mladih pijevaca πto kukuriËu svaki u svojoj visini i
boji glasa” (ibid. 327). Kao, dakle, i u Waverleyevom
susretu s unutraπnjom granicom nacionalne dræave, i
u svakom Cyrilovom susretu s granicom agrarnog i
industrijskog svijeta23, ona postaje nekartirano podru-
Ëje metafore, alarmno zvono s kojim se ‡ kako to
zapaæa Bradshaw za njezinu prostorno-stilsku obradu
u Bijelom paunu24 ‡ “naglaπavanjem udaljenosti samo
privlaËi paænja na okruæujuÊu bliskost svijeta s njezine
druge strane” (Bradshaw 1997: xv).
Prema Morettiju, prostorno-tropiËki kontinuum
posebnost je povijesnog romana 19. stoljeÊa, dok je u
drugim æanrovima granica “vrlo rijetko geografski
entitet i obiËno pripada iskustvenoj ljestvici za koju
je naziv ‘geografija’ posve neprimjeren” (Moretti
1999: 45‡46). To, meutim, nije posve toËno. Istina
je da stilsko oznaËavanje granica izmeu geografskih
entiteta neÊemo naÊi u romanima posjeda, ali je zato
ono itekako prisutno u topofobiji Doyleovih romana
o Sherlocku Holmesu, s tom razlikom πto nacionalnu
dræavu iz povijesnih romana 19. stoljeÊa sada zamje-
njuje Ëitavo Britansko Carstvo, a crta razdvajanja
slijedi onu izmeu zapadnog i istoËnog Londona,
nastanjenog kolonijalnim svijetom s rubova carstva,
iz kojega prijete uvezene sile zla u kojima ameriËki
kulturni geograf Yi-Fu Tuan prepoznaje fantazije
pobuene latentnim strahom od Drugoga (Tuan 1985,
cit. prema ©akaja 2015: 257).
23
Usporedi i percepciju svijeta granice kao predvorja pakla u
dva romana: “Eduard je mogao utvrditi da je ta velika vatra, izdaπno
poticana jelovim granama kojima su je loæile dvije figure koje su
u crvenom odsjaju njenoga svjetla izgledale poput demona, bila
zapaljena u raljama prostrane peÊine” (Scott 1937: 158) i: “Nasta-
vili smo put (…) pa smo doπli do podnoæja velikog rudokopa koji
je smrdio po sumporu i na Ëijoj je povrπini, pokrivenoj ukruÊenim
pepelom, odsjev SunËevih zraka bio nalik na male crvene vatre”
(BP 1975: 311).
24
Isti Êe stilsko-geografski naËin obrade agrarno-industrijske
granice Lawrence kasnije koritstiti i u Dugi i Ljubavniku lady
Chatterley.
 Iako povijesni roman 19. stoljeÊa, roman posjeda
i kasnoviktorijanski kriminalistiËki roman povezuje
osjeÊaj straha od okultne napadnutosti iznutra,
povijesne i kriminalistiËke romane muËi nedostatak
zajedniËkog identiteta, odnosno nedovoljna asimi-
liranost periferije, dok romane posjeda muËi suprotan
strah ‡ onaj od hegemonizirajuÊih i poravnavajuÊih
sila agrarnog i industrijskog kapitalizma. Pritom, kao
πto je veÊ spomenuto, Ëini se neobiËnim da u roma-
nima posjeda izostaje prostorno-stilsko markiranje
granice izmeu agrarnog i industrijskog sektora koji
ga je sve jaËe stiskao u svoj obruË. MoguÊih objaπnje-
nja za to ima viπe, od toga da bi tek time doπlo do
izraæaja alarmantno geografsko smanjenje agrara u
korist industrijske urbanizacije, a time i razmjerno
smanjenje realnog utjecaja feudalnog etosa na engles-
ko druπtvo, do Ëinjenice da je u viktorijanskim pro-
svijeÊenim krugovima postojalo vrlo snaæno gledanje
na industrijalizaciju engleskoga sela kao na proces
oblikovanja jedne nove seoske zajednice (v. Kelsall
1993: 136), πto se reflektiralo i na romane George
Eliot. U svakom sluËaju, izgleda da je prvi primjer
pojave unutraπnje granice kao entiteta u romanu u
srediπtu kojega je vlastelinska kuÊa tek onaj iz Forste-
rovog Howards Enda (1910), u kojemu pri gradnji
garaæe padne stoljetni brijest koji je bio simbol
drevnosti i kontinuiteta vlastelinske kuÊe i privremeno
odsijeca vrt od livade, a time “presijeca i vezu (koja
je sada joπ samo simboliËna) izmeu kuÊe i pro-
duktivne prirode” (Kelsall 1993: 175).
No, iako s njima ne dijele obiËaj obiljeæavanja
unutraπnje granice, romani posjeda s povijesnim
romanima 19. stoljeÊa dijele dvije s njom povezane
teme. Jedna od njih je izdaja. Kao πto kaæe Moretti,
“u svim velikim povijesnim romanima, na ovaj ili onaj
naËin, imamo izdaju: kada junak doe do unutarnje
granice, on se odmah prikljuËi otporu, pobuni, pre-
tendentu, hereticima” (Moretti 1999: 37). Strategija
izdaje nije ona udara “vojskom”, kao πto je to sluËaj
kod vanjske granice, nego ona infiltracije, a druπtveni
romani posjeda razlikuju se tu od povijesnih romana
19. stoljeÊa utoliko πto u njima pretendente i heretike,
kao uljeze, zamjenjuju predstavnici grada i nove
komercijalne klase, koji se ne bi nametnuli da nema
slabosti nasljednog vlasnika, bilo u smislu neke nje-
gove (po)greπke ili problema s generiranjem nasljed-
nika.
Gospodin Tulliver, kao i nethermereski vlastelin,
ima svoje slabosti. Kada je rijeË o uljezima, Mlin na
Flossi ima ih Ëak dva. Jedan je Pivart, a drugi odvjet-
nik Wakem, koji kupuje Dorlcote Mill. U Bijelom
paunu tome tipu uljeza najbliæi je Lettien zaruËnik i
lokalni industrijalac, Leslie Tempest. No, Bijeli paun
ima jednog daleko impresivnijeg uljeza. To su squire-
ovi zeËevi, koje njegovi farmeri vide kao “gangrenu”,
a sam squire kao “manu nebesku” (BP 1975: 77).
Pritom valja reÊi da oni nisu puki plod knjiæevne
maπte, nego i stvarna povijesna himera engleskog
agrara. Uvezeni s europskoga kontinenta u srednjem
43
vijeku kako bi obogatili seljaËku prehranu proteinima,
zeËevi su se na Otoku tijekom vremena toliko raz-
mnoæili da su sredinom 20. stoljeÊa, zbog njihovog
pogubnog uËinka na poljoprivredne nasade, farmeri
sami meu zeËjom populacijom proπirili bolest mikso-
matozu, koja ih je desetkovala, ali i iznijela na vidjelo
njihovu viπestoljetnu zaslugu za tradicionalnu sli-
kovitost engleskog krajolika (v. White 1996: 3). U
Bijelom paunu, osim πto su element iz stvarnosti
istoËnomidlandskog agrara, zeËevi su i metafora na-
Ëina na koji je industrijski grad osvajao englesko selo.
Prve tekstilne tvornice i prve æeljezare, kako naime
zapaæa Mumford, nisu nicale na periferijama velikih
engleskih gradova i odatle napadale englesko selo,
nego upravo na selu, u prirodi, uz nalaziπta rude i na
mjestima koja su pruæala obilje vodene energije, jeftin
teren i jeftinu seosku radnu snagu, okupirajuÊi selo
iznutra (Mumford 1968: 511). Dosljedno tome, nakon
kapitulacije Saxtona i njihove emigracije u Kanadu,
novi stanar na Strelley Millu bit Êe migrantica sa
sjevera, koja govori “πkotskim narjeËjem kakvim se
govori u okolici Glasgowa” i ima “zeËja usta” (BP
1975: 340).
Druga zajedniËka tema povijesnog romana 19.
stoljeÊa i romana posjeda je sukob izmeu legalnosti
i legitimnosti, ponovno ujedinjenje kojih donosi novi
prosperitet, kako nacionalne dræave, tako i nasljednog
posjeda (pritom se samo u gotskom romanu stanje
nelegitimnosti oËituje u ispadima fiziËkog svijeta). U
Mlinu na Flossi ta se tema pojavljuje, ali i napuπta
nakon πto je gospodin Tulliver izgubio pravni rat za
legitimni udjel “u vodenoj snazi”, a roman zavrπava,
kao πto je veÊ spomenuto, u afirmaciji viktorijanskih
vrijednosti moralnog usavrπavanja i dobroËinstva. U
Bijelom paunu pak odstupanje od tradicije romana
posjeda je drukËije: Saxtoni u svom legitimnom poku-
πaju obrane od vlastelinovih zeËeva poseæu za puπ-
kom, krπeÊi zakon o pravu na posjedovanje vatrenog
oruæja25, no legitimnost je na objema stranama26.
I farma Strelley Mill ima svoje granice. OiviËena
je s triju strana πumom, od Ëega s istoËne i prirodnom
barijerom koju Ëini “strmo korito potoka” (BP 1975:
76), dok sa zapadne graniËi s nekadaπnjim opÊinskim
paπnjakom koji je u procesu povijesnog ograivanja27
postao “sastavni dio veleposjeda”, πto Strelley Mill
Ëini isturenim poloæajem civilizacije, “the outpost in
25
Od 1838. do 1886. godine u Velikoj Britaniji izglasan je
niz lovnih zakona koji kazneno definiraju ilegalni odstrel divljaËi,
a koji su bili na snazi i poËetkom 20. stoljeÊa.
26
“Kako je mogao siromah vlastelin hraniti sebe i svoju gos-
pou, svoje ime, tradiciju i svojih trinaest krepkih ogranaka na
svom mrπavom posjedu? Zla kob doπapnula mu je da bi mogao u
Nottinghamu prodavati sve svoje kuniÊe, svakog onog krznom
obraslog πtetoËinca, za otprilike jedan πiling; od toga dana ple-
menita obitelj æivjela je od kuniÊa” (BP 1975: 77).
27
Sa Zakonom o ograivanju uporaba jednom ograene
zemlje ograniËena je samo na vlasnika, Ëime su dokinuti “com-
mons”, upotreba kojih je bila zajedniËka.
the wilderness” (WP 1997: 68). No, iako je i s ostalih
strana okruæena zeËevima, farma trpi najæeπÊe napade
upravo s nekadaπnjeg opÊinskog paπnjaka, na kojemu
je vlastelinov kuniÊnjak28, i na kojemu nepoznati “sivi
vuËjaci” napadaju stoku Saxtona (BP 1975: 84). Stoga
se upravo na zapadnu29 granicu odnosi Saxtonov
zahtjev upuÊen squireu da postavi æiËanu ogradu (ibid.
77). BuduÊi da to ostaje vapaj u prazno, zapadna
granica postaje sve viπe fronta duæ koje se farma, kao
unutraπnja periferija vlastelinstva, asimilira u njegov
veÊ mutirani ostatak30.
KonaËno, na Nethermereu postoji i jedna granica
koja generira narativ na elementaran naËin. Kad ju se
prijee, nae se licem u lice s neprijateljem, a priËa
ulazi u prostor avanture31. Ta je granica drukËija je
od ostalih i po tome πto samo na njoj dolazi do sraza
suprotstavljenih strana ‡ Annablea i Georgea, An-
nablea i lovokradica. Njezina kvalitativna razlika od
drugih dviju granica, koje agrarno mjesto definiraju
kao unutraπnju periferiju jednog veÊ dobrano in-
dustrijaliziranog IstoËnog Midlandsa, proizlazi iz toga
πto je ona zadnja crta obrane mitskoga Sherwooda.
No, ni ta granica nije bez paradoksa: jedina koja ima
karakter vanjske granice, ona je istovremeno i naj-
dublja i najskrivenija od tri nethermereske granice.
Vanjske granice imaju svoje vojnike, a vojnik te
granice je Annable. Prva varijanta likova poput
Mellorsa, Annable je prema Rogeru Ebbatsonu, kao
glasnogovornik Lawrenceove doktrine (Ebbatson
1980: 54‡55), sliËan lovoËuvaru-filozofu Tregarvi iz
Kvasaca (1848) Charlesa Kingsleyja32. Poput zeËje
poπasti, i Annableov rat s lovokradicama ima uteme-
ljenje u stvarnoj povijesti engleskog agrara. Zbog
ograivanja, izmeu lovoËuvara i lovokradica, kako
prenosi Kelsall, u jednom trenutku je bjesnio i pravi
mali graanski rat (Kelsall, 1993: 118), koji Êe ostaviti
traga u engleskim druπtvenim romanima posjeda u
brojnim lovoËuvarima. No, za razliku od Tregarve
koji prvi potiËe ËartistiËku preobrazbu svoga gospo-
dara, Annable je zadnji krnjatak feudalne svetojurjev-
ske vertikale, koji podsjeÊa dijelom na protestantske
barune-razbojnike iz “varijante protestantizma koju
28
“Tako je s tri strane farma bila ograena πumom i rovovima
kuniÊa; opÊinski paπnjak zapremalo je drugo uzgajaliπte kuniÊa”
(BP 1975: 76).
29
Smjer pada civiliziranosti koji tu ide od zapada prema istoku
suprotan je difuzinistiËkom mitu o putu civilizacije od istoka prema
zapadu.
30
Kao πto zapaæa Lehan, “nakon πto se simbioza grada i sela
pretvorila u parazitski odnos, svijet posjeda se transformirao i dobio
karakter mutanta” (Lehan 1998: 39).
31
“Stigli smo do kamenoloma i stali razgledavati vapnenice.
/ ‡ Poimo iz kamenoloma ravno u πumu! ‡ reËe Leslie. ‡ Nisam
bio ovdje od svog djetinjstva. / ‡ Zabranjeno je ‡ reËe Emily. / ‡
Za nas nije zabranjeno ‡ reËe on hvalisavo” (BP 1975: 166).
32
Prema Ebbatsonu, i neki drugi lovoËuvari mogli su utjecati
na lik Annablea, poput lovoËuvara iz djela Na vratima obora: PriËa
sa sela J. S. Fletcher (1896) ili iz Rijeke Edena Phillpottsa (1902)
(Ebbatson, 1980: 70).
44
Bossuet nije poznavao” u Mlinu na Flossi33, a po
tragikomiËnosti svoje borbe dijelom i na gospodina
Tullivera: herojski34 braneÊi vlastelinove zeËeve, on
brani zadnji feudalni prerogativ bez kojega squire viπe
nije squire. Tragikomedija je u tome πto to πto brani
nisu negdaπnji jeleni i veprovi, nego glodavci koji se
razmnoæavaju geometrijskom progresijom.
Annable pogiba u drugom dijelu romana. Nje-
govoj smrti prethodit Êe zbivanja u industrijskom
sektoru ‡ πtrajk, masovno otpuπtanje i glad u rudarskoj
zajednici, zbog kojih Êe se pojaËati krivolov “u vlaste-
linovim πumama i na njegovim gojiliπtima” (BP 1975:
161). Annable Êe uhvatiti dva lovokradice i oni Êe
zavrπiti u zatvoru. Neposredno nakon toga on pogiba
u odronu u napuπtenom kamenolomu, pod sumnjivim
okolnostima (πuπka se da je to bila osveta krivolo-
vaca), a s njegovom smrÊu nestaje i zadnja prepreka
uklizavanju industrijskog svijeta na vlastelinstvo.
NETHERMERE
I MITOGEOGRAFSKI PALIMPSEST
Definicija geografskog mjesta ruskog kulturnog
geografa Ivana Mitina prema kojoj ono nikad nije
samo nejasni skup povijesno razliËitih elemenata,
nego i skup razliËitih interpretacija, hijerarhija kojih
je za svaku osobu i/ili druπtvenu grupu u svakom
trenutku drugaËija (Mitin 2007: 217), jedna je od
poststrukturalistiËkih/postmodernih dorada interpreta-
cije mjesta kao palimpsesta. Za Mitina ni jedno kon-
kretno geografsko mjesto nije jednoslojni materijalni
pejzaæ, nego je ono set autonomnih slojeva, od kojih
je svaki prvo sustav materijalnih elemenata, onda
jedan od geografskih atributa toga mjesta i, konaËno,
potencijalno beskonaËan broj prostornih ideja, od-
nosno prostornih mitova (Mitin 2008: 23), pri Ëemu
Mitin koristi Barthesovu teoriju modernih mitova, jer
ona otvara moguÊnost sagledavanja geografskih
mjesta u beskonaËnoj semiozi. Po Mitinu, opis svakog
konkretnog mjesta treba poËeti istraæivanjem atributa
koji Ëine njegov semiotiËki i strukturni inventar.
Nakon toga trebaju se sintetizirati njegove dominante
(glavni atributi), vodeÊi raËuna da one ne budu samo
osnova opisa, nego i da budu takve da se povezuju s
drugim izabranim atributima (sekundarnim karak-
33
Usp. opis protestantskih baruna-razbojnika iz Mlina na
Flossi kao “poneπto krutih i pijanih ljudoædera [koji su] (…) u
sebi imali neke veliËanstvenosti kakvu ima divlja zvijer” (MF 2009:
295) s Cyrilovim opisom Annablea i njegove djece kao “surovog
Ëovjeka” i “divljih zvijeri” i Lettienom izjavom o Annableu:
“»ovjeka prou trnci kad ga ugleda” (BP 1975: 171). Usp. i gomilu
pod kojom je pronaen mrtvi Annable, koja je “velika hrpa kame-
nja, zemlje i smrvljenog raslinja” iz koje viri ruka (BP 1975: 197)
s naËinom uruπavanja dvoraca Rajne “koji su se poruπili i spojili u
takav sklad sa zelenim stjenovitim strminama da se Ëini kako im
po prirodi pristaju poput planinskog bora” (MF 2009: 295).
34
“Annable je herojski branio svoju divljaË” (BP, 1975: 141).
teristikama), da ih mogu objasniti, spojiti i ilustrirati/
generalizirati, i da struktura izabranih atributa i domi-
nanti bude organizirana na takav naËin da ju je, in-
ternim i eksternim tekstualnim vezama, moguÊe
transformirati (Mitin 2007: 218‡219).
Zanimljiva primjenjivost Mitinovog mitogeograf-
skog modela opisa geografskih mjesta na Lawrenceov
fikcionalni Nethermere jedan je od konkretnih dokaza
Rycroftove teze da “geografija i knjiæevnost nisu
posve odvojene i razliËite strukture znanja” (Rycroft
1993, cit. prema ©akaja 2015: 271). Naime, stvarajuÊi
svoju istoËnomidlandsku dolinu, Lawrence sliËno
sintetizira atribute engleskog agrara na poËetku 20.
stoljeÊa u nekoliko glavnih atributa, ili dominanti.
Jedna od njih je ona ugroæenog posjeda, o kojemu je
ovdje do sada bila rijeË, a koji povezuje niz drugih
njezinih atributa, od izdaje iznutra kao metode osva-
janja agrara, do kvantitativnog poremeÊaja flore i
faune i squirea koji viπe nije na visini svoga povijes-
nog zadatka. Pritom Lawrence uzima u obzir stvarni
pejzaæ IstoËnog Midlandsa, ali i jedan veÊ konstruirani
mit o engleskom agraru, oslanjajuÊi se na nj i dodajuÊi
mu vlastite ideje. No ugroæeni posjed ne obuhvaÊa
sve atribute Nethermerea. Tu su i takvi kao πto su
priroda, jezero i vodenica, koji takoer uzimaju u obzir
elemente istoËnomidlandskog pejzaæa, ali koje pove-
zuje jedna druga dominanta. Ta druga slika Nether-
merea kao “povlaπtenog znaka ljepote proËiπÊene
odmaknutoπÊu od procesa mehaniËke proizvodnje (...)
[neËega] poput otoka blaæenika koji viπe nije od ovoga
svijeta” (v. Kelsall 1993: 99) ukorijenjena je u jednoj
drugoj ideji o engleskom agrarnom posjedu, koja
dijelom leæi u njezinoj pastoralnoj vizibiliji, a dijelom
u metafiziËkoj interpretaciji engleske vlastelinske
kuÊe kao simbolu engleskog otoËkog, izolacionistiË-
kog duha i politike otpora prostornoj kolonizaciji kapi-
talistiËke modernizacije. To drugo znaËenje engleske
kurije Lawrence eksploatira u slici aristokratskih
Beadalbyja (Zaljubljene æene, 1920) i Wragbyja
(Ljubavnik lady Chatterley), ali i u onoj puËkoga
Marsha (Duga, 1915). U Bijelom paunu tu metafiziËku
pastoralnost posjeduje Kennels (a ne, zanimljivo je,
Hall). Ipak, pastoralnost Nethermerea, ukupno gle-
dajuÊi, ne proizlazi toliko iz simboliËkih vrijednosti
“kuÊe”, koliko iz Cyrilovog neumornog stiliziranja
njegovog golog kronotopskog oblika kao skoro zape-
ËaÊenog segmenta prirode samonametnutih granica
koji æivi u kompaktnoj izolaciji, πto Lawrenceovu
dolinu odmiËe od ravnice Flosse i pribliæava dolinama
Hardyjevog Wessexa. Pastorala (i korumpirana pasto-
rala) kao druga dominanta (i drugi sloj) daje, dakle,
zajedniËki smisao jednom drugom skupu atributa
Nethermerea, od mlina i πumarka ispod kojega pro-
tjeËe potok i slijeva se u jezero s dva zelena otoËiÊa
(BP 1975: 288), bukoliËnosti Georgea, Annableovog
rousseauovskog izbora poæivinËenog naËina æivota i
katastrofalnih posljedica Lettienog projekta Geor-
geovog obrazovanja, do cijeloga pastoralnog diskursa
koji nameÊe obrazovani dio protagonista.
45
Ugroæeni posjed i pastorala, kao dva sloja Nether-
merea, cijelo vrijeme koegzistiraju, izmjenjujuÊi se
na hijerarhijskom vrhu ovisno o problemu koji valja
rijeπiti, odnosno motriπtu s kojega se na nj gleda (far-
meri, lovoËuvar, mladeæ). Ipak, nakon Annableove
smrti, slika Nethermerea kao ugroæenog posjeda zna-
Ëajno gubi na supstanci i, proporcionalno tome, svome
utjecaju na roman, dok se ona pastoralne arkadije
dodatno napuhuje. U to (pre)napuhivanje spadaju i
usporedbe Strelley Milla s Trojom35. Istovremeno teËe
i proces dekonstrukcije mlina kao mitskog prostora,
bilo kao nejasnog polja detektivskog znanja koje
okruæuje empirijsku poznatost ili kao koncepcije
lokaliziranih vrijednosti i perceptivnih stereotipa unu-
tar kojih ljudi vrπe svoje praktiËne aktivnosti (v. Tuan
2002: 86). To kulminira u zadnjem poglavlju drugog
dijela romana, na pikniku koji Leslie i Lettie, povo-
dom svoga vjenËanja, prireuju na njegovoj sjenokoπi,
uoËi kojega Cyril iz odabrane lokacije iπËitava obi-
ljeæja ultimativnog pastoralnog krajolika i informira
Ëitatelja kako isto Ëitanje mjesta dijeli i vlastelinova
æena, koja je napisala knjigu u kojoj je svoju pot-
pourri romansu smjestila upravo na te livade i pod-
ruËje oko mlina. Pozvano druπtvo unaprijed se veseli
pikniku “na tako lijepu mjestu” (BP 1975: 288).
Druπtvo ukljuËuje klasiËnog filologa Freddyja Cress-
wella koji ih potiËe da na mjesto na kojem se nalaze
gledaju kroz naoËale Ovidija, Horacija i Teokrita. Tu
je ponovo i Cyril, ovoga puta ne u ulozi “detektiva”,
nego u ulozi vodiËa po mjestima iz lokalne legende o
mlinaru, vlastelinskoj kÊeri i crvenoj boji boæura u
vrtu Strelley Milla. Pridruæuje im se i George Saxton,
koji se tim putem vraÊa s kravom s paπe. No dok se u
Mlinu na Flossi imperijalni mit konzistentno tretira
kao realnost i u smislu skupa ideja kojima pripovjedaË
uokviruje pragmatiËni prostor ravnice rijeke Trent
(alias Flosse) i u smislu kompleksa lokaliziranih
vrijednosti i perceptivnih stereotipa u kojima æive
stanovnici St. Ogg’sa, na sjenokoπi Strelley Milla
izbija na vidjelo Ëinjenica da ni gosti ni lokalni sta-
novnici na mit ne gledaju kao na stvarnost: Freddy
Cresswell posprdno kontrastira salonsku pastoralnu
igru sa “stvarnom” pastoralom, Agnes d’Arcy ustvr-
uje da se “na naπim sjenokoπama” ne sreÊe “nestaπ-
nog boga” (BP 1975: 292), a svi se sjeÊaju i kako je
George “bio hladan tuπ za cijelo druπtvo” (ibid. 295).
On sam cijelu je stvar unaprijed ocijenio kao “πalu”
(ibid. 288), a dan zavrπava u razmiπljanju o svim
neskladnostima (discrepencies, WP 1997: 261) izme-
u sebe i njih. Cyril se, pak, ograuje od kategorizacije
svoje priËe kao mita rijeËima: “Emily mi je ispriËala
35
Najprije, na kapiji Strelley Milla, Alice preimenuje sebe,
Lettie i Maggie u boginje iz Parisovog suda Junonu, Veneru i
Minervu, a Georgea u Parisa (BP 1975: 227‡228) Nakon toga,
Lettie pretvara Strelley Mill u Troju dok ga gleda i recitira Hora-
cijeve stihove u kojima Junona zbraja tragiËne posljedice Parisovog
suda: “Ilion, Ilion fatalis incestusque iudex et mulier peregrina
vertit. In pulverem” (Carminum, lib. III, 3: 18‡21; WP 2000: 236).
tu priËu. Ona kaæe da je to legenda, ali ja mislim da je
to samo priËa” (BP 1997: 297).
Usporedba Strelley Milla s Trojom, lokalna adap-
tacija mita o Veneri, Adonu i crvenoj boji anemona,
izbor vlastelinove æene da, kako kaæe Bradshaw, na-
piπe “pot-pourri romansu o Nethermereu umjesto da
opiπe dolinu kakva jest” (Bradshaw 1997: xx) i pre-
obrazba farme u “vragolastu malu pastoralu ‡ dostojnu
staroga Teoktita” (ibid.), pa potom depastoralizacija
istog prostora od strane samih protagonista, razotkriva
i problem prostornih mitova, koji po Barthesu redu-
ciraju sloæene fenomene na tek nekoliko odlika koje
se uzimaju kao konaËne i tjeraju pojedinaËne znakove
da izgledaju prirodni, vjeËni, apsolutni, ili zamrznuti,
πto prouzroËuje transformiranje povijesti u prirodu i
zaustavljanje jezika, a time i zamrzavanje mjesta kao
teksta (v. Robinson 2011). No, dok je Lawrenceova
dekonstrukcija pastoralnog prostornog mita (kao do
nedavno i ona Thomasa Hardyja)36 ostala nezapaæena,
kritika se dosta bavila njegovim nedostatkom svijesti
o klasnosti engleskoga druπtva37. Tako Graham Hol-
derness Lawrenceu zamjera da u Bijelom paunu iz
izoliranih fragmenata eastwoodskog æivota gradi laæ-
nu druπtvenu totalnost, stvarajuÊi jedan mitski svijet
(Holderness 1982: 96), πto Êe Bradshaw kasnije ospo-
riti, tvrdeÊi kako Lawrenceov prvi roman, upravo
suprotno od toga za πto se tereti, samo prikazuje stvar-
nost istoËnomidlandskog druπtva “slomljenog pod
socijalnim i ekonomskim pritiscima i slijepljenog u
industrijsko blato koje je Lawrence poznavao joπ od
svoga djetinjstva” (Bardshaw 1997: xiv). No, i Holder-
nessu i Bradshawu je pritom promaklo da Lawrence
tu nastavlja tradiciju engleskog druπtvenog romana u
kojoj je “[joπ] od Fieldinga i Austen pa do Forstera,
Wodehousea i Waugha, country house uvijek (...) bila
i ostala prostor koji si dopuπta okupljanje grupe
razliËitih likova ‡ sluga kao i gospodara ‡ pod jednim
krovom, da bi se onda promatralo kako se razvijaju
tenzije, poËinju ljubavne veze i odvijaju katastrofe”
(Morrison 2011).
Nethermere, konaËno, ima joπ jedan atribut, koji
je u prva dva dijela romana sekundaran, no u treÊem
izbija na vrh hijerarhije. Kako kaæe Mitin, hijerarhiju
slojeva mijenja se da bi se rijeπili odreeni problemi
(Mitin 2007: 219). U ovom sluËaju, problem je bio
kako razviti roman do kraja. Ta treÊa dominanta
36
Thomasa Hardyja se, uz George Eliot, takoer smatra pis-
cem koji je utjecao na Bijelog pauna. Tek nedavno Thierry Goater
zapaæa da, “mijenjajuÊi tradiciju naslijeenu od Teokrita, Vergilija,
renesanse i romanopisaca poput George Eliot”, Hardy prvi u
engleski roman uvodi “napetost izmeu pastoralne romanse s jedne
strane i tragiËnog realizma i ironiËne distance s druge strane”, pod-
vrgavπi “pastoralni æanr procesu potpunog potkopavanja i dekon-
strukcije” (Goater 2017: 169).
37
Lawrencea se Ëesto optuæivalo za nedostatak klasne svijesti.
S druge strane, nakon Sinova i ljubavnika on je neko vrijeme vaæio
kao realistiËki pisac, odnosno “imao reputaciju romanopisca koji
piπe s autoritetom i osjetljivoπÊu o rudarskom æivotu” (Cushman
1996: xxvii).
46
Nethermerea je izgubljeni raj. Kao i arkadija, izgublje-
ni raj prije je metafiziËko nego li fiziËko mjesto. No
za razliku od arkadije, koja “u jeziku idealistiËkog
stanovanja (...) dramatizira hubristiËki impuls Ëovje-
Ëanstva da u svijetu bezliËnih i neizbjeænih promjena
sebe postavi u srediπte (...) [i koja je] ime za mjesto
na kojem taj centrifugalni impuls ponovo oæivljava
ruralne prostore samo kako bi romantizirao njihov
bezvremenski πarm, impuls koji u knjiæevnim teksto-
vima moæe postati predmet polemiËke ili ironizirajuÊe
aproprijacije” (James i Tew 2009: 14), izgubljeni raj
otvara prostore napetosti izmeu progresa i gubitka,
a time i svih paradoksa i kontradikcija druπtvenih i
ekonomskih transformacija te, u konaËnici, Ëitavog
heterotopijskog iskustva migracija i migranata38 ‡ u
Ëemu je arkadija deficitarna39.
Da je od samoga poËetka romana atribut izgublje-
nog raja bio prisutan, moglo se naslutiti veÊ iz Cyrilo-
vog opisnog stila, za koji Êe Bradshaw kazati da je
“previπe knjiπki” (Bradshaw 1997: vii) i koji sam po
sebi govori o otuenosti od toga πto se opisuje. No,
tek u treÊem dijelu romana agrarnu dolinu konaËno
probada os vremena avanture40. Izlazak iz netherme-
reskog raja ostvaruje se Georgeovom æenidbom i
preseljenjem u Eberwich gdje od yeomana postaje
krËmar i prekupac, te Emilynom udajom i selidbom
na muæevu farmu Swineshead pokraj rudarskog
Papplewicka; Lettie i Leslie se, zbog Lesliejevog
posla, privremeno sele u industrijski razvijeniji York-
shire, a Cyril odlazi æivjeti i raditi na periferiju Lon-
dona, uz tek povremene posjete rodnoj dolini. TreÊi
dio romana obiljeæit Êe i fragmentarnost vremena i
prostora. Dok je radnja ranije napredovala u ritmu
polu-cikliËnog vremena prirode, sada to Ëini u sko-
kovima, a u roman ulaze nova i drugaËija mjesta ‡
Ebberwich koji joπ uvijek leæi u dolini Nethermere,
ali bliæe rudarskom sektoru, farma Swineshead koja
se smjestila pokraj industrijskog Papperwicka, Not-
tingham i London. U treÊem dijelu dolazi do punog
izraæaja i Lawrenceov prijenos privræenosti sa svijeta
George Eliot na svijet Thomasa Hardyja41 u kojemu
je englesko selo “varavi raj koji se Ëinom intruzije
moæe pretvoriti u pakao” (Goater 2017: 166). Nether-
mere postaje sve sliËniji Edgonu Heathu iz Hardy-
jevog Povratka na rodnu grudu (1878), u kojemu
povratnik ne nalazi to zbog Ëega se vratio, i dolini
38
Usp. s Lawrenceovim navodom: “We cast ourselves each
one into separate exile” (WP 2000: 263). Ili: “[I] suffered actu-
ally the sickness of exile” (WP 1997: 287).
39
Kao πto kaæe Oates u “Place and the Paradox of Moder-
nity”, “pastoralistiËke reprezentacije (…) umakle su ambiva-
lentnostima modernog iskustva” (Oates 1997: 515).
40
Vremenom avanture Bahtin naziva kronoloπko vrijeme
(Bahtin 1981: 103).
41
Ebbatson zapaæa “kartiranje prijenosa privræenosti sa svijeta
George Eliot na svijet Thomasa Hardyja” (Ebbatson 1980: 47), ali
misleÊi samo na rovitu plodnost doline Nethermere i prepuπtanje
zemlje divljini.
Blackmoor iz Tesse iz porodice d’Urberville (1891),
pejzaæ koji Tessinim “padom” i pridruæivanjem popu-
laciji migrirajuÊih radnika, dislociranih i alijeniranih
od vlastite zajednice, postaje “sve sumorniji i jaloviji”
(Oakes, 1997: 516), a sve dalji od vjeËno plodne nizine
Flosse George Eliot. Iako je Cyril i ranije spominjao
opustoπenost lokalnih polja zbog najezde glodavaca,
tek sada, kad je i sam postao alijeniran i dislociran,
primjeÊuje prave razmjere πtete koju je donijela in-
dustrijalizacija: “Biljke su (...) umirale posvuda oko
mene, bobice su naginjale svoja teπka crvena usta i
Ëeznutljivo gledale za pticama” (BP 1975: 405). Isto-
vremeno Cyril obznanjuje i da su mu “stabla koja su
nekad draæesno i romantiËno nadvijala svoje grane
nad potokom”, nakon jednogodiπnjeg izbivanja iz
rodne doline, “smijeπna” (ibid. 339). Razlog, nije
teπko pogoditi, leæi u njegovoj novoj oËaranosti
“ogromnom i divnom poezijom” grada, koju George
ne moæe razumjeti (ibid. 365)42. Cyril nepovratno
prelazi s pozicije stanovnika agrarne doline na poziciju
koju Oates pripisuje Hardyjevom pripovjedaËu na
poËetku Tesse iz porodice d’Urberville, ali i pejzaænim
slikarima, urbanim Ëitateljima i turistima, ili ukratko
svim vrstama vanjskih promatraËa koji, pruæajuÊi
jedan πiri, delokalizirani pogled na agrarno mjesto, u
istom mu Ëasu daju “znaËenje” i Ëine ga “nespoznatlji-
vim kao geografskim izrazom cijelosti” (Oates 1997:
515). SliËno ni Cyril, nakon godine æivota u Londonu,
viπe nije u stanju vidjeti Nethermere kao “potpun,
divan (...) svijet” (BP 1975: 339). Na Nethermereu,
doduπe, joπ postoji raj zemaljski. To je mali ograeni
vrt u Eberwicku, u kojem sada uæiva Georgeovo dijete,
u koji Cyril, Lettie, George i Emily viπe ne mogu stati:
Cvjetovi vrtnog sljeza dugog izdanka rumenjeli su se
na vrhu stabljike. PËele, pokrivene blijedim cvjetnim
praπkom, kolebale su se naËas pred πirom otvorenim
Ëaπkama, a onda bi uz uzbueno zujanje uskakale unu-
tra, divlje prianjale uz bijele vratove i nemirno sisale
slasni sok oko njihovih podnoæja. (…) Dijete je pruæalo
ruËice prema æarko obojenom cvijeÊu. (…) Zatim je
poËelo tepati i mahati rukama koje su sliËile smeæura-
nim ruæiËastim sljezovim pupoljcima. (BP 1975: 347)
Dogaa se konaËno joπ neπto Ëega nema u geo-
grafiji Mlina na Flossi, a to je promjena pejzaæa doline
Nethermere u skladu s novim poimanjem vlasniπtva.
Te su promjene veÊ bile najavljene privatizacijom
korita na Kennelsu od strane novih stanara (ibid. 271),
no sada su postale vidljive i u pejzaæu: “Blizu Wood-
sidea bodljikava je æica bila poloæena uz svaku stazu
a na koncu svakog puteljka stajali su na deblima
natpisi namaljani katranom: ‘privatni posjed’” (ibid.
390).
42
Ni Cyril je ranije nije razumio. Kada se Leslie bio razvezao
“o svom trodnevnom boravku u metropoli”, kaæe Cyril, “sluπao
sam, ali Ëuo sam vrlo malo. Jasnije sam Ëuo krik noÊnih ptica nad
Nethermereom” (BP 1975: 101).
47
Nethermere, koji je na poËetku romana izronio
kao “precrtana” dolina Flosse, zavrπava tako kao
trostruko prekriæeno agrarno mjesto ‡ ugroæeni posjed
koji viπe nije ugroæen jer ga je preuzela derbyshireska
industrijalizacija, arkadija koja to nije jer ne postoji u
svijesti i izgubljeni raj koji je, bez napetosti izmeu
progresa i gubitka, sada samo “mala, neznatna dolina,
izgubljena u velikom prostranstvu zemaljske kugle”
(ibid. 339).
U meuvremenu Lawrence razvija svoju fikcio-
nalnu dolinu kao geografski i knjiæevni palimpsest u
kojem uzima u obzir elemente ekonomske, druπtvene
i ekoloπke stvarnosti istoËnomidlanskog agrara na
poËetku 20. stoljeÊa, ali i mitove o engleskom posjedu
koji su se uËvrstili kroz country house i gotsku tradi-
ciju i koje su, prije njega, u skladu s novom stvarnoπÊu,
mijenjali i nadograivali (uz ostale) George Eliot i
Thomas Hardy. Svaki od tih slojeva ruralne Engleske
nalazi svoju formalizaciju u jednoj dominanti Nether-
merea. No on ima i atribute koji su u stanju povezati
te slojeve u jedinstven palimpsest, koji su sposobni,
u razliËitim kontekstima, aktivirati svoja razliËita
znaËenja ‡ poput zeËeva koji mogu biti sinonim za
pitomost engleskog krajolika, ali i za jalovost engles-
kih njiva, spontane volje (spontanea voluntas) prirode
koja moæe znaËiti i prekid veza sa svijetom otaca, ali
i blagoslovljenu plodnost vlastelinske kuÊe, tres-
passinga koji moæe znaËiti i povredu posjeda i (istoË-
ni) grijeh43, ili jabuka koje mogu biti plod s drva
zabranjenog znanja i jabuka koja je zakotrljala propast
mitske Troje.
U Mlinu na Flossi, nakon Pivartove kupnje zem-
ljiπta uzvodno od Tullivera, Dorlcote Mill takoer
postaje ugroæeni posjed. Dorlcote Mill takoer je
oliËenje mead-and-wood-and-water, farm-and-mill44
slike engleskog agrara, a u trenutku odrastanja Toma
i Maggie Tulliver takoer postaje izgubljeni raj45. No,
izmeu Mlina na Flossi i Bijelog pauna tu postoji
posljednja velika razlika. George Eliot te odlike male
farme Tullivera razvija samo do mjere do koje je to
potrebno da bi æivoti njezinih stanara dobili druπtvenu,
ekonomsku i psiholoπku konkretnost koju traæi uni-
verzalna povijest. Lawrence ih, pak, razvija u palimp-
sestske slojeve koji su, u odreenom trenutku, spo-
sobni pokriti sve ostalo, anticipirajuÊi tako jednu
postmodernu interpertaciju mjesta.
43
Takoer, usp. Emilynu reakciju na Lesliejev prijedlog da
uu u vlastelinsku πumu: “‘It is traspassing’” (WP 1997: 145) i
Cyrilovo zapaæanje da se George uvijek dræao poput Ëovjeka koji
je poËinio neπto nedopustivo, “like a trespassing child” (ibid. 275).
44
Tako Kelsall saæima tipiËnu pastoralnu scenografiju engles-
kog romana 19. stoljeÊa (v. Kelsall 1993: 130).
45
U poglavlju “Proπla su sretna vremena”, koje prema R. T.
Jonesu predstavlja “vaæan trenutak u strukturi priËe u kojemu se
æivoti Maggie i Toma mogu prikladno usporediti s izgonom iz
Edena” (Jones 1999: xi), pripovjedaËica kaæe: “Krenuli su u novi
æivot (...) Uπli su u trnovitu pustoπ, a zlatna vrata njihova djetinjstva
zauvijek se za njima zatvoriπe” (MF 2009 : 211).
LITERATURA
Alcorn, John 1977. The Nature Novel from Hardy to
Lawrence. London ‡ Basingstoke: The Macmillan Press
Ltd.
Austen, Jane 2004. The Complete Novels of Jane
Austen: Sense and Sensibility, Pride and Prejudice,
Mansfield Park, Emma, Northanger Abbey, Persuasion &.
Lady Susan. Ware: Wordsworth Editions Limited.
Bakhtin, Mihail 1981. “Forms of Time and of the
Chronotope in the Novel: Notes towards a Historical Poet-
ics”. U: The Dialogic Imagination. Austen ‡ London: Uni-
versity of Texas Press, str. 84‡258.
Baron, Helen i Baron, Carl 1994. “Introduction”. U:
Sons and Lovers. Cambridge: Cambridge University Press
‡ Penguin Books, str. xv‡xl.
Berberich, Christine 2009. “From Glory to Wasteland:
Rediscovery of Country House in Twentieth Century Lit-
erature”. U: New Versions of Pastoral. Ur. David James i
Philip Tew. Madison ‡ Teaneck: Feirleigh Dickinson Uni-
versity Press, str. 44‡57.
Biggins, Peter 2017. “The Mill on the Floss Map: Com-
munity walk”. Maps of the Classics. URL: http://www.
communitywalk.com/map/list/465729?order=0, pristup 18.
rujna 2018.
Blaut, James Morris 1993. The Colonizer’s Model of
the World: Geographical Diffusionism and Eurocentric
History. New York ‡ London: The Guilford Press.
Bradshaw, David 1997. “Introduction”. U: The White
Peacock. Oxford: Oxford University Press ‡ Oxford
World’s Classics, str. vii‡xxx.
Brockmeier, Jens 2001. “Texts and other symbolic
spaces”. U: Mind, Culture and Activity, 8(3), str. 215‡230.
Brosseau, Marc 1995. “The City in Textual Form:
Manhattan Transfer’s New York”. Ecumene, sv. 2, br. 1,
str. 89‡114.
Carter, Paul 2010. The Road to Botany Bay: An Ex-
ploration of Landscape and History. Minneapolis ‡ Lon-
don: University of Minnesota Press.
Chambers, Jessie 1936. D. H. Lawrence: A Personal
Record by E. T. New York: Knight.
Crang, Michael 1998. Cultural Geographies. London:
Routhledge.
Cronon, William 1992. Nature’s Metropolis: Chicago
and the Great West. New York ‡ London: W.W. Norton &
Company.
Cushman, Keith 1996. “Introduction”. U: Love Among
the Haystacks and Other Stories. London: Penguin Books,
str. xiii‡xxxiii.
Daleski, Hillel Matthew 1985. “Lawrence and George
Eliot: The Genesis of the White Peacock”. U: D. H. Law-
rence and Tradition. Ur. Jeffrey Meyers. Amhest: The
University of Massachusetts Press, str. 51‡68.
Daniels, Stephen i Rycroft, Simon 1993. “Mapping the
Modern City: Allan Sillitoe’s Nottingham Novels”. U:
Transactions of the Institute of British Geographers NS,
18, str. 460‡480.
DeLyser, Dydia 2003. “Ramona Memories: Fiction,
Tourist Practices, and Placing the Past in Southern Califor-
nia”. U: Annals of the Association of the American Geog-
raphers, 93(4), str. 886‡908.
Ebbatson, Roger 1980. Lawrence and the Nature Tra-
dition: A Theme in English Fiction. Brighton: Harvester
Press. Sussex i Atlantic Highlands: Humanities Press. New
Jersey.
48
Eliot, George 2009. Mlin na Flossi. Prevela Martina
Lice. Zagreb: Nova knjiga Rast.
Eliot, George 1999. The Mill on the Floss. Ware:
Wordsworth Editions Limited.
“Firearms policy in the United Kingdom”. Wikipedia.
URL: https://en.wikipedia.org/wiki/Firearms_policy_
in_the_United_Kingdom, pristup 22. prosinca 2018.
Goater, Thierry 2017. “Myths of ‘Old England’ Re-
visited: Thomas Hardy’s Dissonant Representations of
Rural Spaces in Under the Greenwood Tree, Far from the
Maddening Crowd, and the Woodlanders”. U: The English
Countryside: Representations, Identities, Mutations. New
York: Springer, str. 157‡170.
Graham, Mark 2009. “Neogeography and the
Palimpsest of Place: Web 2.0 and the Construction of a
Virtual Earth”. U: Tidjchrift voor Economische en Sociale
Geografie, 101(4), str. 422‡436.
Holderness, Graham 1982. D. H. Lawrence: History,
Ideology and Fiction. Dublin: Gill and Macmillan.
James, David i Tew, Philip 2009. “Introduction:
Reenvisioning Pastoral”. U:. New Versions of Pastoral:
Post-Romantic, Modern, and Contemporary Responses to
the Tradition. Ur. David James i Philip Tew. Madison ‡
Teaneck: Fairleigh Dickinson University Press, str. 13‡28.
Jones, R.T. 1999. “Introduction”. U: The Mill on the
Floss. Ware: Wordsworth Editions Limited, str. v‡xv.
Kelsall, Malcolm. 1993. The Great Good Place: The
Country House and the English Literature. New York:
Columbia University Press.
Lawrence, David Herbert 1975. Bijeli paun. Prevoditelj
Mladen Car. Rijeka: Otokar Kerπovani.
Lawrence, David Herbert 1997. The White Peacock.
Oxford: Oxford University Press ‡ Oxford World’s Clas-
sics.
Lehan, Richard. 1998. The City in Literature: An In-
tellectual and Cultural History. Berkeley ‡ Los Angeles ‡
London: University of California Press.
Lucas, John 2011. “The Deep Foundations of the Coun-
try House Novel”, The Guardian, February, 1. URL: https:/
/www.theguardian.com/books/booksblog/2011/feb/01/
country-house-novel, pristup 21. rujna. 2018.
Meining, Donald W. 1979. “Introduction”. U: The In-
terpretation of Ordinary Landscape. Ur. Donald Meining.
New York ‡ Oxford: Oxford University Press, str. 1‡7.
Mitin, Ivan 2007. “Mythogeography ‡ regions as a
palimpsest of identities”. U Cross-Cultural Communica-
tion and Ethnic Identities. Ur. L. Elenius, C. Karlsson.
Luleå: Luleå University of Technology, str. 215‡225.
Mitin, Ivan 2008. “Place as Palimpsest”. U: Going East.
Local Identities in Practice, 31(4), str. 20‡25.
Moretti, Franco 1999. Atlas of the European Novel:
1800-1900. London ‡ New York: Verso.
Morrison, Blake 2011. “Thecountry houseand the
Englishnovel”. The Guardian, 11. lipnja, 2011. URL:
https://www.theguardian.com/books/2011/jun/11/country-
house-novels-blake-morrison, pristup 1. prosinca 2018.
Mumford, Lewis 1968. Grad u historiji. Njegov posta-
nak, njegovo mijenjanje i njegovi izgledi. Zagreb: Naprijed.
Oakes, Timothy 1997. “Place and the Paradox of Mo-
dernity”. U: Annals of the Association of American Geog-
raphers, 87(3), str. 509‡531.
Robinson, Andrew 2011. “An A to Z Theory: Roland
Barthes and Semiotics”. U: Ceasefire Magazine, 23. rujna.
URL: https://ceasefiremagazine.co.uk/in-theory-barthes-1/
, pristup 5. prosinca 2018.
 Schein, Richard 1997. “The Place of Landscape: A
conceptual framework for interpreting an American scene”.
U: Annals of the Association of Amercan Geographers,
87(4), str. 660‡680.
Scott, Walter 1937. Waverley; Or, ’Tis Sixty Years
Since. London: J. M. Dent & Sons Ltd.
Sim, Start 2001. Derrida i kraj povijesti. Zagreb:
Naklada Jesenski i Turk.
©akaja, Laura 2015. Uvod u kulturnu geografiju. Za-
greb: Leykam international d.o.o.
Tatraπkoda 2009. “The True Site Of The ‘Mill On The
Floss’”. Flickr. URL: https://www.flickr.com/photos/
tatraskoda/4101852646, pristup 23. studenoga 2018.
Thorold, Dinny 1997. “Introduction”. U: George Eliot,
Felix Holt, the Radical. Ware: Wordsworth Editions Lim-
ited, str. v‡ix.
Tuan, Yi-Fu1985. “The Landscapes of Sherlock
Holmes”. Journal of Geography, sv. 84, br. 2, str. 56‡60.
Tuan, Yi-Fu 2002. Space and Place: The Perspective
of Experience. Minneapolis ‡ London: University of
Minneapolis Press.
von Tünen, Heinrich 1826. Der isolirte Staat in Bezie-
hung auf Landwirthschaft und Nationalökonomie. Ham-
burg: Perthes.
White, Lynn Jr. 1996. “The Historical Roots of Our
Ecologic Crysis”. U: The Ecocriticism Reader. Landmarks
in Literary Ecology. Ur. Cheryl Glotfelty i Harold Fromm.
Athens ‡ Georgia ‡ London: The University of Georgia
Press, str. 3‡14.
SUMMARY
REAL ESTATE AS A GEOGRAPHIC AND LIT-
ERARY SITE IN D. H. LAWRENCE’S THE WHITE
PEACOCK AND GEORGE ELIOT’S THE MILL ON
THE FLOSS
The opening description of the fictional East Mid-
lands valley of Netheremere in the novel The White
Peacock by D. H. Lawrence overwrites the descrip-
tion of the plain of the river Floss at the beginning of
The Mill on the Floss, anticipating the modernist strat-
egy of rewriting the tradition one apparently contin-
ues, which he will continue doing throughout his first
novel. At the same time, the difference between the
49
two visions of the same geographic region corre-
sponds to transformations which real geographic
places undergo. The other thing the two novels have
in common is that both, Dorlcote Mill and Nether-
emere estate with Strelley Mill, are estates under
threat, drawing, sometimes in quite different ways,
on the country house and gothic literary traditions.
An even more dramatic difference between the two
places lies in the conception of territorial continuity
and borders. While the Victorian novel follows the
imperial, diffusionist model of the world, with a mag-
netic centre and divided into belts which succeed each
other from the centre to the periphery without obsta-
cles, the valley of Netheremere displays a series of
borders which symbolically, rather than factually,
divide the rural and the industrial sectors. Two of them
recall the internal borders of the national state in
Scott’s nineteenth-century historical novels, whereas
the third one, which is set deepest into the estate, has
the character of an external border. Yet another thing
that connects the Dorlcote Mill farm with the
Netheremere estate and the Strelley Mill farm is that
they are not solely estates under threat but also pasto-
ral places and a metaphorical Lost Paradise. Follow-
ing in the constructs of estate under threat and pasto-
ral Arcadia the country house tradition, in the latter
they both embrace the modern idea of a rural place.
Yet, while these interpretations of Dorlcote Mill are
only there to give concreteness to its people as re-
quired by the universalism of the imperial history,
Lawrence develops his Netheremere into a geographic
and literary palimpsest with variable hierarchy of lay-
ers which—as sets of established ideas about English
rural place—could also be considered spatial myths.
Two of them (estate under threat and pastoral Arcadia)
are intrinsic to the county house tradition which they
overwrite, while the third one tells of the influences
of Thomas Hardy on the representation of English
rural landscape in Lawrence’s first novel.
Key words: estate, D. H. Lawrence, George Eliot, East
Midlands, The White Peacock, The Mill on the
Floss, the country house novel, internal border,
place as palimpsest
Vladimir VUJO©EVI∆
Filoloπki fakultet Univerziteta Donja Gorica (UDG)
Jedna od onih krvavih priËa: æanrovski identitet
proze Flannery O’Connor
POGRE©NA KARAKTERIZACIJA
ÆANROVSKOG IDENTITETA PRI»E
Za vrijeme jednog od svojih boravaka u bolnici,
Flannery O’Connor1 je Ëitala knjigu Ubojstvo u kate-
drali (Murder in the Cathedral). Nije sasvim neobiËno
πto su medicinske sestre, kada su vidjele korice te
knjige, pomislile da je O’Connorova ljubiteljica jedne
posebne vrste æanrovske fikcije.2 Kao da je sasvim
prirodno da su razliËiti elementi, oËiti u sasvim povr-
πinskoj reprezentaciji naslova i korica (srednjovje-
kovno zdanje, motiv ubojstva koji ukazuje na mraËni
zaplet u kontekstu neke katoliËke starine, opskurna
atmosfera zloËina itd.), mogli biti poistovjeÊeni s
motivima tzv. gotiËke fikcije (gothic fiction). No, kao
πto znamo, ovdje je u pitanju jedna vrsta nesporazuma:
Ubojstvo u katedrali djelo je T. S. Eliota, autora kojega
je O’Connorova veoma cijenila. To je drama u sti-
hovima koja ima autentiËan srednjovjekovni “predlo-
æak” ‡ hagiografski tekst Edwarda Grimma, sred-
*
Drugo, treÊe i Ëetvrto poglavlje ovog rada sadræe sintezu
rezultata πireg istraæivanja prisustva gotike u prozi Flannery
O’Connor provedenog u okviru neobjavljene doktorske disertacije
(“Gotski motivi u prozi Fleneri O’Konor”), koju sam odbranio
rujna 2018. godine na Filoloπkom fakultetu u Beogradu. Gdje nije
drukËije navedeno, prijevodi u radu su moji.
1
Flannery O’Connor, jedna od najznaËajnijih spisateljica
ameriËkog 20. stoljeÊa, roena je 1925. godine u gradiÊu Savan-
nah, u ameriËkoj dræavi Georgija. S dvadeset dvije godine odlazi
na sjever da bi pohaala ©kolu za pisce pri Univerzitetu u Iowi. U
svojoj dvadeset petoj godini obolijeva od sistemskog eritemskog
lupusa, autoimune bolesti od koje je prerano preminuo i njezin
otac. LijeËnici joj predviaju joπ pet godina æivota, te je prinuena
vratiti se na obiteljsku farmu Andalusia u Milledgevilleu, gdje æivi
zajedno s majkom Reginom. UnatoË prognozama lijeËnika, Flan-
nery Êe æivjeti joπ Ëetrnaest godina. To je period, otet od smrti, u
kojem Êe napisati svoja najznaËajnija djela. Æivot na juænjaËkoj
farmi, O’Connorova, osim piπuÊi, provodi brinuÊi o brojnim
paunovima koje je uzgajala s majkom. Utjehu i inspiraciju nalazi
u religioznoj vjeri, te gotovo svakodnevno nazoËi misi u lokalnoj
crkvi Presvetog srca Isusova i moli Ëasoslov, drevnu monaπku po-
boænost. U ovom kontekstu posebno zanimljivo zvuËi naslov bio-
grafske studije Lorraine Murray, Igumanija Andalusije: duhovno
putovanje Flannery O’Connor (The Abbess of Andalusia: Flannery
O’Connor’s Spiritual Journey). Flannery O’Connor preminula je
3. kolovoza 1964. godine. Imala je 39 godina (usp. VujoπeviÊ
2018a: 1).
2
O ovoj zgodi O’Connorova govori u pismu Betty Boyd Love
od 23. prosinca 1950. (usp. O’Connor 1979: 23).
51
Izvorni znanstveni rad.
PrihvaÊen za tisak 17. 5. 2019.
*
njovjekovnog sveÊenika i oËevica muËeniËke smrti
svetoga Tome Becketa, canterburyjskog nadbiskupa
iz dvanaestog stoljeÊa. U pitanju je, dakle, djelo koje
zaista ima odreenu æanrovsku inspiraciju, ali ne onu
na koju su prvo pomislile medicinske sestre iz bio-
grafske crtice koju O’Connorova navodi u pismu
svojoj prijateljici. U pitanju je drama vjerno uteme-
ljena na jednom æanru srednjovjekovne, katoliËke
starine ‡ na hagiografiji, povijesti o æivotu svetaca.
Ova, naizgled banalna, biografska “faktura” moæe
zapravo funkcionirati kao vaæna “hermeneutiËka”
ilustracija u kontekstu tumaËenja O’Connorine proze.
Postoji neπto u njezinu djelu πto nas navodi da go-
vorimo o gotiËkim motivima, o gotiËkom senzibilitetu
i atmosferi, no uvijek postoji i jedan trenutak u priËi
(kada se ue dublje u sadræaj njezine proze) u kojem
je moguÊe otkriti eksplicitno prisustvo biblijskog ili
hagiografskog siæea “maskiranog” kodovima jednog
modernog æanra. To je trenutak obiljeæen tranzicijom
iz jednog znaËenjskog registra u drugi: iz gotiËkog u
onaj koji moæemo opisati kao sakralni. MoguÊe je
tvrditi da je jedna od glavnih osobitosti njezine poetike
vezana za ovu vrstu pogreπne karakterizacije æanrov-
skog identiteta priËe. To je zabuna koju O’Connorova,
izgleda, vrlo svjesno potiËe.
GOTI»KA “KRIPTI»NOST”
I KRIPTOHAGIOGRAFIJE
FLANNERY O’CONNOR
Prije nego se upustimo u rasvjetljavanje odnosa
gotiËkih konvencija i hagiografskog siæea u prozi
Flannery O’Connor, potrebno je dati nekoliko preli-
minarnih napomena o prirodi samog gotiËkog æanra.
Odreenje prirode æanra odvijat Êe se u dva kljuËna
koraka. Prvo Êemo naznaËiti jednu vrstu literarnog
postupka na koji nailazimo u djelima koja se obiËno
karakteriziraju kao primjeri gotiËke proze, a u sljede-
Êem poglavlju motivaciju ove specifiËne literarne pro-
cedure karakteristiËne za gotiËku fikciju traæit Êemo
u povijesnim okolnostima njezina nastanka. Proza
Flannery O’Connor, kako Êemo vidjeti, pruæa zanim-
ljiv teren za ovu vrstu istraæivanja.
Knjiæevni povjesniËari slaæu se uglavnom da go-
tiËka fikcija svoje zaËetke ima u Britaniji kasnog
osamnaestog stoljeÊa (usp. Hurley 2002: 119).3 No
pitanje samog odreenja gotiËkog æanra ostaje donekle
kontroverzno. Pokuπaji jedinstvene karakterizacije
gotiËke fikcije komplicirani su i prisustvom razliËitih
regionalnih subæanrova (poput “ameriËke gotike”,
“juænjaËke gotike” ili “kanadske gotike”). IstraæivaËi
su obiËno inzistirali na motivskim razlikama izmeu
ovih povijesnih i “regionalnih” æanrovskih pojava i
britanskih osamnaestostoljetnih gotiËkih “prototi-
pova”.4 No, kako istiËe Agnieszka Soltysik Monnet,
mnogi kritiËari su danas skloni da ovakve razlike sma-
traju donekle “prenaglaπenima” (2010: 25).5 KljuËni
motivi rane britanske gotike pokazali su se zaËuujuÊe
izdræljivima i u sasvim novim povijesnim i kulturnim
kontekstima. Amerika dakako nije imala katedrale i
zamkove “staroga svijeta”, no ipak je ova tipiËna
scenografija ranog gotiËkog romana doæivjela svoju
ameriËku adaptaciju (usp. Truffin 2016: 187). Umjes-
no je da se ovdje sjetimo Faulknera, moæda i najzna-
Ëajnijeg predstavnika tzv. juænjaËke gotike. KuÊa i
imanje, Sutpen’s Hundred, u romanu Absalom,
Absalom! prikazani su kao ameriËki “Carcassonne”
(Faulkner 1990: 129), traumatiËna srednjovjekovna
lokacija sukoba “pravovjernog” Sjevera s jednim
drugim “heretiËkim” Jugom. Nisu li one oronule kuÊe
nekada moÊnih, pseudoaristokratskih i “ukletih” juæ-
njaËkih porodica, Sutpenovih i Compsonovih, posje-
dovale neπto od “mraËne veliËanstvenosti zamka”
(Faulkner 1900: 29) koja je predstavljala tipiËnu sce-
nografiju britanskog gotiËkog romana? U O’Con-
norinom “The Good Country People”, da damo joπ
jedan primjer, napuπteni juænjaËki ambar udaljen od
kuÊa (tako da nitko ne moæe Ëuti zapomaganja “ne-
vine” heroine zatoËene od mraËnog i lukavog zloËin-
ca6) postat Êe neka vrsta ameriËkog “dublera” gotiËke
3
Kao prvi pravi æanrovski tekst uzima se obiËno Walpoleov
The Castle of Otranto (1764), roman koji je sam autor u podnaslovu
okarakterizirao kao “gotiËku priËu”.
4
»esto je isticano kako je, primjerice, ameriËka gotika, za
razliku od britanske, bila donekle liπena repozitorija nadnaravnih
fenomena, scenografije feudalne starine (oronulih katedrala i
opatija), te je bila viπe okrenuta “unutarnjim uæasima” postavπi
neka nova “gotiËka knjiæevnost uma, krivice i opsesivne psiholo-
gije” (Soltysik Monnet 2010: 26).
5
Oπtro razlikovanje, primjerice, britanske i ameriËke gotike
moguÊe je, kako sugerira Soltyik Monnet, tek ako usporedimo
britanske osamnaestostoljetne gotiËke autore (Walpolea, Lewisa
ili Maturina) s ameriËkim devetnaestostoljetnim romantiËarskim
piscima (Poeom, Hawthorneom ili Melvilleom) izjednaËavajuÊi
time kulturne i povijesne razlike s geografskima (2010: 25). Neπto
sliËno izgleda tvrdi i Virginia Woolf. Novi gotiËki autor, za razliku
od Walpolea, treba nas “zaplaπiti ne duhovima mrtvih, veÊ duho-
vima koji æive u nama” (Woolf 1986: 307). Za Woolf, ovaj novi
goticizam unutarnjosti (koji je ponekad tumaËen kao differentia
specifica ameriËke gotike vis-à-vis britanske) nije pitanje regio-
nalne distinkcije veÊ intrinsiËnog razvoja i prilagoavanja æanra
novim ËitalaËkim senzibilitetima.
6
U pitanju je joπ jedan tipiËni motiv britanske gotike koji je
doæivio brojne ameriËke adaptacije. Frederic Jameson Êe pomoÊu
ovog motiva odrediti i sam æanr: gotika je za njega “ona dosadna
i potroπena paradigma (...) u okviru koje je neka naivna æenska
52
srednjovjekovne inkvizitorske kripte, mjesta nasilne
osame zloËinca i ærtve.7 Sama gotiËka britanska sce-
nografija nejasne feudalnosti ustrajavala je uporno i
u prostorima Novoga svijeta.
Moæda je upravo ovakav tretman proπlosti (ovo
neoËekivano dupliciranje “mraËne” srednjovjekovne
povijesti u modernim kontekstima) ono πto nas moæe
pribliæiti razumijevanju æanra viπe negoli jednostavno
nabrajanje motiva (duhova, opatija, nadnaravnih ili
naizgled nadnaravnih dogaaja). Sjetimo se kako je
na poËetku Quentinova odjeljka u The Sound and the
Fury jedan srednjovjekovni tekst, Laudes Creatu-
rarum Franje Asiπkog, “goticiziran”: rijeË “sestra”
koja se javlja u Franjinom religioznom diskursu
(“sestra voda”, “sestra smrt”) kod Quentina8 je gotiËki
“duplicirana” tako da sada novi tekst parazitira na
srednjovjekovnom predloπku defamilijarizirajuÊi ga,
liπavajuÊi ga sadræaja i teoloπke i povijesne rele-
vantnosti da bi se doπlo do motivskog skeleta koji u
gotiËkoj Faulknerovoj ekonomiji potom dobiva novi
sablasni æivot. “Sestra” sada oznaËava mraËnu Ëeænju
za smrÊu i nestankom (“sestra smrt”), samoubojstvom
(“sestra voda”), za transgresijom i nekom vrstom psi-
holoπkog incesta koji preokupira Quentina.9 Srednjo-
vjekovni tekst postaje doslovno mrtvo tekstualno
tijelo, æanr proπlosti na kome “parazitski” æivi novi
“mraËni” narativ.10
Moæda nije toliko bitno jesu li duhovi koji nas
progone u gotiËkom djelu stvarni ili su tek unutarnje
manifestacije naπih strahova i trauma, niti je moæda
kljuËna stvar je li srednjovjekovni ambijent gotike
“autentiËan” ili tek metaforiËki prizvan. Jedan je
postupak, izgleda, uvijek prisutan: u pitanju je svoje-
vrsna kriptiËnost teksta. Da bi gotiËka fabulacija, pri-
mjerice u Quentinovom odjeljku, nastupila, bilo je
potrebno da srednjovjekovni tekst bude prizvan, a
zatim naglo semantiËki kompromitiran, pretvoren u
kriptiËni “rukopis” daleke i nejasne starine u kome je
“podvuËena” ominozna i jeziva rijeË “smrt”. Gotika
je, kako tvrdi Punter, uvijek posjednuta prethodnim
osoba zlostavljana i terorizirana od strane nekog zlog muπkarca”
(Jameson 2003: 289).
7
U ovoj “mraËnoj” pseudosrednjovjekovnoj scenografiji,
tipiËnoj za gotiËku prozu, postoji jasan odjek ideologije antika-
tolicizma ranih britanskih æanrovskih oblika gotike. Taj je motiv,
mutatis mutandis, nastavio donekle trajati i u Americi. Sjetimo se
samo dinamike odnosa Henryja, “protestanta” i Charlesa Bona,
“neke vrste katolika” u veÊ pomenutom Faulknerovu romanu
(1990: 75).
8
“I dobri sveti Franjo koji je kazao sestrica Smrt, a nikad
nije imao sestru” (Faulkner 1946: 96).
9
Ovu je komplementarnost motiva (Franjine “sestre vode” i
“sestre smrti” i Quentinove opsesije Caddy i njegovog potonjeg
samoubojstva skokom u vodu) primijetio joπ 1965. Charles Clerc
(1965: 45‡47).
10
Ovakav postupak bio je obilato rabljen i od strane britanskih
osamnaestostoljetnih gotiËkih pisaca. Sjetimo se samo kako je,
mutatis mutandis, sakralna predstava Madone u Lewisovom The
Monk (1796) gotiËki preoznaËena u vizualni repozitorij sablasnog
i transgresivnog (usp. Lewis 2015).
tekstovima (Punter 1998: 14). “Posjednutost” ovdje
znaËi da su ti prethodni tekstovi (poput Franjine himne
kod Faulknera) liπeni svoje teoloπke i kulturne
obrazloæenosti, a samim tim i “spektralizirani” u
kriptiËne tekstualne podsjetnike. Tema je to koja je
dominantna u djelima æanra: neπto je uvijek skriveno
i nejasno (tajne genealogije i podrijetla, nejasni izvo-
ri trauma, neprotumaËivi rukopisi starine). Uvijek
postoji neπto suπtinski kriptiËno u gotiËkoj tekstual-
nosti. NeprotumaËivost i nedoreËenost dogaaje
otkriva kao jezivu priËu.
Kripta nije samo frekventni motiv gotike,11 veÊ i
jedan od kljuËnih narativnih modela gotiËke fikcije
(usp. Castricano 2001: 29).12 PraveÊi distinkciju iz-
meu horora i gotike, Punter koristi ambijent kripte.
Dok “horror zahtijeva da ostaneπ bez teksta”, uka-
zujuÊi “na nemoguÊnost bilo kakve akcije dok
Ëudoviπte puzi prema tebi kroz podzemni tunel”,
gotika “uvijek dopuπta da pomjeraπ oËi u razliËitim
pravcima, tragajuÊi za nekom alternativom, za ‘ver-
zijom’ u kojoj (...) postoji neki izlaz” (1998: 11).13
Ne podsjeÊa li ova facijalna gesta (“pomjeranja oËiju
u razliËitim pravcima”) na samo iskustvo Ëitanja
nejasnog, kriptiËnog teksta, na neku vrstu interpre-
tativne nelagode? U srediπtu gotiËkog djela je neprotu-
maËivost: neπto je skriveno od nas, a grË. upravo i
znaËi “sakriti”.
11
Kripta je mjesto zatoËenja u gotiËkom zamku, lokacija
tajanstvenosti πto “kodira” istinu, te ukazuje na neπto skriveno od
pogleda. Inkvizitorske kripte (Ëest motiv u gotiËkoj fikciji) pred-
stavljaju mjesta zbivanja jedne uæasne hermeneutike: istina se mora
otkriti kroz sredstva muËenja i ËereËenja. Kripta je topos u kome
“nasilni Ëinovi omoguÊavaju da istina napokon izae na vidjelo,
da bude (da tako kaæemo) ‘ispljunuta’ zajedno sa krvlju” (Vujo-
πeviÊ 2018a: 207).
12
Jodey Castricano gotiËki motiv “kripte” tumaËi kao tek-
stualnu metaforu (Castricano 2001: 29), neπto πto spada posred
srijede odreenja gotiËke fikcije kao “paradigme tekstualnosti
same” (Punter 1998: 1). Ono πto moæemo opisati kao “(s)kriptiË-
nost” funkcionira kao posebna motivska potkategorija gotiËke
kriptiËnosti. Razmislimo samo o prominenciji motiva nejasnog,
fragmentiranog i neprotumaËivog teksta u djelima æanra: Wal-
poleov The Castle of Otranto navodno je misteriozni rukopis iz
starine koji inaugurira zagonetku autorovog identiteta i njegove
motivacije, Stokerov Dracula sastoji se od dnevniËkih unosa i
izvoda iz πtampe. The Narrative of Arthur Gordon Pym of
Nantucket, Poeov roman koji obilato koristi gotiËke motive, dan
je u formi dnevnika, te zavrπava fragmentiranoπÊu: rukopis opisuje
susret s neobiËnom i neobjaπnjivom, sablasnom pojavom i potom
se prekida, raspada se u spekulaciji. The Turn of the Screw Henryja
Jamesa predstavlja rukopis preminule æene, enigmatiËnu priËu koja
takoer zavrπava fragmentiranoπÊu, nejasnoÊom u pogledu prirode
onoga πto se dogodilo (usp. VujoπeviÊ 2018b). KriptiËnost generira
tekstualnu perspektivu nepotpunosti, nedovrπenosti, autorove
nesposobnosti da tekst privede kraju.
13
SliËnu stvar tvrdi i Misha Kavka: horor navodi publiku “da
se usudi da otvori oËi i da vidi”. Gotika nas, s druge strane, ne
“nagovara” da provirimo kroz prste, da se usudimo vidjeti, veÊ
naprotiv, objekt gotike (ono uæasno) sudjeluje u jednoj igri pred-
stavljanja i povlaËenja: “Nije u pitanju samo to da mi ne vidimo”,
kaæe Kavka, “veÊ upravo to da mi i ne moæemo vidjeti” (Kavka
2002: 227).
53
Ova gotiËka narativna perspektiva “kriptiËnosti”
(jedan od kljuËnih simptoma æanra) neprekidno traje
u O’Connorinoj prozi, no samo da bi u jednom
trenutku kriptiËni, nestabilni narativ gotike zavrπio u
sakralnoj cjelovitosti, u eksplikaciji biblijskog ili
hagiografskog siæea, kao u nekoj teπkoj i stabilnoj
“oltarskoj slici”. Metafora je to kojom Joyce Carol
Oates (2009: 45) opisuje jednu O’Connorinu kratku
priËu. Na djelu je svojevrsni “oporavak” onih pret-
hodnih tekstova koji su gotici trajno nejasni, sablasni,
izgubljeni u “kriptiËnosti”.
Ilustraciju ove teze moæemo naÊi u gotovo svim
O’Connorinim romanima i pripovijetkama. Protago-
nist njezina romana Wise Blood, Hazel Motes, uliËni
propovjednik ateizma, poslije izvrπena Ëina nemotivi-
ranog ubojstva (O’Connorin je to pastiche na acte
gratuit, popularni motiv onovremene knjiæevnosti),
doæivljava neku vrstu religiozne konverzije i upraæ-
njava razliËite penitentne prakse: opasava se æicom,
hoda u cipelama napunjenim πljunkom, neπtedimice
dijeli novce i imovinu, poËinje æivjeti celibat. To su
vrlo stabilni motivi srednjovjekovne hagiografske,
anakoretske knjiæevnosti. Sama O’Connorova ovaj
roman opisuje kao priËu o nekoj vrsti “protestantskog
sveca” (O’Connor 1979: 69). No gospoa Flood,
Hazelova stanodavka, ne uspijeva prepoznati o Ëemu
se tu radi: ona ne uspijeva fiksirati asketski, hagio-
grafski, penitentni aspekt Hazelovog ponaπanja, veÊ
jedino moæe, kako je to rekao Eric Savoy, reÊi “Ëemu
je to nalik” (2016: 136):
To nije normalno. To je kao iz jedne od onih krvavih
priËa [one of them gory stories], to je neπto πto su ljudi
prestali raditi, kuhati jedni druge u vrelom ulju,
postajati sveci ili zazidati maËke u zidove (...) ljudi su
prestali to raditi. (O’Connor 1964: 122)
Neuspjeh da se prepozna “priËa”, da se identificira
æanrovska osebujnost Hazelovog ponaπanja generira
gotiËku perspektivu. Ona je uvijek vezana za neπto
neprotumaËivo. MraËno u gotici nije samo atmosfer-
ska i scenografska (mrak, magla, tamni koridori,
sjenke, groblja), veÊ i epistemiËka kategorija: neπto u
priËi uvijek ostaje opskurno, nejasno, netransparentno,
“zakopano”. Mi ostajemo s kriptiËnim narativom o
anakronim praksama, nerazumljivim obrascima po-
naπanja, religioznom nasilju i sujevjerju: mjesto je to
gdje svetost pada u istu slijepu toËku s kuhanjem ljudi
u ulju, zaziivanjem maËaka u zidove (gotiËki motiv
iz Poeovih priËa) i sablastima daleke, nasilne i
nerazumljive feudalnosti. Asketsko podrijetlo Haze-
lovih Ëinova “maskirano” je tipiËno gotiËkom alarmi-
ranoπÊu: ti Ëinovi postaju neπto arhaiËno, mraËno i
nerazumljivo πto gospoa Flood identificira s onom
vrstom priËa (“one of them gory stories”) kakve je
pisao E. A. Poe.14
14
Reakciju gospoe Flood Ëesto Êe dijeliti i O’Connorin
sekularni Ëitalac kojega ona Ëesto spominje i za kojega, kako sama
tvrdi, piπe (O’Connor 1979: 275): to je za nju bio tzv. “idealni
 Na sliËnu stvar nailazit Êemo i u drugim O’Con-
norinim tekstovima. Pripovijetka “Why Do the Hea-
then Rage” naizgled predstavlja gotiËki “kriptiËni”
narativ (tekst je to koji ima tek Ëetiri strane) o nekoj
nejasnoj osobnoj tajni i onesposobljenosti; mladiÊ
Walter Tilman æivi s roditeljima, no kao da krije neko
mraËno sebstvo koje se ne moæe jasno izraziti, veÊ se
manifestira tek kroz opskurne i pseudosrednjovje-
kovne odlomke knjiga koje on Ëita. KriptiËni frag-
menti iz srednjovjekovnih tekstova obiluju Ëudnim i
“nasilnim” teoloπkim metaforama o Kristu Kralju koji
dolazi s maËem da odvoji djecu od roditelja: Walte-
rova majka, pred sluËajno otvorenom knjigom koju
njen sin Ëita biva zamrznuta u stanju gotiËke jeze.
Walter funkcionira kao “stranac” s maskom “poznatog
lica” (O’Connor 1971a: 484) koji opsjeda prostor
domaÊega æivota. TipiËni gotiËki zaplet ironiËno je
prisutan: neπto drevno (“srednjovjekovno”), anakrono
i nasilno iskrsava kao mraËna zagonetka u prostoru
pitomog æivota sekularne, srednjoklasne “nevinosti”.
KriptiËni narativ i nejasne “religiozne” sugestije poz-
nate su komponente gotiËkog teksta.
PriËa zavrπava tekstualnim fragmentom: opskurni
uznemirujuÊi srednjovjekovni tekst o nasilju i anakro-
nim praksama (kao πto je u Faulknerovom romanu u
pitanju bio opskuran, srednjovjekovni “citat” koji je
nekako povezivao “sestru” i “smrt”) u posljednjoj
reËenici otkriva se kao odlomak iz korespondencije
svetog Jeronima i Heliodora, biskupa Altinuma o
redovniËkom æivotu. Alarmiranost i anksioznost pred
iskrsavanjem opskurnog parareligioznog diskursa u
prostoru sekularne ameriËke modernosti u posljednjim
sekvencama priËe “stabilizira” se u poznatu ikono-
grafsku predodæbu svetoga Jeronima u svom studiju.
KriptiËnost je ukinuta kroz otkrivanje izvora i kon-
teksta tekstualnog fragmenta. GotiËki detalji koji se
javljaju u tijeku pripovijetke (lubanja, skriveni, tajan-
stveni æivot, drevni tekstovi, opskurne religiozne ale-
gorije, neka vrsta sekularne klauzure) na kraju,
kontekstualizirani, funkcioniraju kao detalji poznate
anakoretske kompozicije koja prikazuje velikog
crkvenog oca15 zadubljenog u Ëitanje u svojoj peÊini,
okruæenog memento mori ikonografijom. Nejasni i
prijeteÊi gotiËki kadar “izoπtrava” se u “ikonu”,
familijarizira se kao neoËekivana sakralna predodæba.
Biblijski ili hagiografski siæe je, u O’Connorinoj prozi,
“oneobiËen” poput poznatog biblijskog prikaza Judite
koja ubija Holoferna u slikarskim prikazima suvre-
menih autora (Roccoa Normana, Johna Lukea i dru-
Ëitalac” kakvog svaki pisac ima. U pitanju je osoba, nalik gospoi
Flood, koja æivi u sekularnoj modernosti te ne poznaje povijest
crkve, teoloπke teme, ili ne pronalazi u njima neki vitalni interes.
Ili, kako je to izrekao John Burt: “O’Connorova piπe religioznu
fikciju za publiku koja nije samo nevjerujuÊa, veÊ je i u stanju
radikalno loπe vjere. Malo je autora koji su svojim Ëitaocima priπli
na tako agresivan naËin” (Burt 2007: 350).
15
Jessica Hooten Willson (2017: 209) sugerira da je sveti
Jeronim prototip Walterova lika u ovoj pripovijetki.
54
gih) u kojima su scene ekscesivnog nasilja i ubojstva,
na uznemirujuÊi naËin, izmjeπtene iz biblijskog kon-
teksta i umetnute u kontekst suvremenog, srednjo-
klasnog domaÊeg æivota.
Jedna druga njezina pripovijetka, “The Displaced
Person”, tematizira dolazak obitelji poljskih izbjeglica
na jednu ameriËku farmu netom nakon Drugog
svjetskog rata. Guizacovi su ostali bez imovine, pre-
æivjeli su nacistiËki logor i njihov dolazak u Ameriku
funkcionira kao oblik pseudoeshatoloπkog izbavljenja
od uæasa europske povijesti koja uvijek, u gotiËkom
tekstu, funkcionira kao “mraËna” i nerazumljiva
naracija o feudalnim i vjerskim sukobima. No, jednom
kada stignu kao ispomoÊ na farmu gospoe McIntyre,
oni postaju akteri gotiËke priËe u okviru koje, u pa-
ranoidnim rendicijama ameriËkih protestantskih
stanovnika farme, preuzimaju ulogu “prijeteÊih stra-
naca”, misionara “papistiËke”, “nereformirane” reli-
gije “sujevjerja” (O’Connor 1971b: 198), te postaju
nosioci traume europske nasilne povijesti krvavih
sukoba u zemlji “slobode i demokracije”. Zanimljivo
je da obitelj Guizacovih lokalni stanovnici farme,
nezainteresirani da toËno izgovore njihovo prezime,
nazivaju Gobblehookovima, πto je vjerojatno iskrivlje-
ni oblik rijeËi gobbledygook koja u engleskom jeziku
oznaËava nerazumljiv, “kriptiËni” govor. Paranoidni
gotiËki narativ o prijeteÊem, netransparentnom (“krip-
tiËnom”) strancu, posredovan neprekidnim motivima
antikatolicizma i Ëudoviπnosti, zavrπava se (kao πto
je uobiËajeno kod O’Connorove) neuobiËajenom
sakralnom familijarizacijom: gotiËki kadar nejasnog,
prijeteÊeg i jezivog smjenjuje ikona, sakralna repre-
zentacija Kristove pasije. Scena ubojstva Guizaca-oca
preoznaËava Ëitavu pripovijetku: ubijeni nije viπe neko
“vampirsko” sebstvo koje dolazi iz europske vjeËite
feudalnosti u zemlju eshatoloπke protestantske nade
(usp. Redding 2014: 450), veÊ je kristoloπki model: u
posljednjoj sceni pripovijetke, Guizacovo mrtvo tijelo,
s njegovom æenom i djecom zamrznutima u Ëinu
æaljenja, nalikuje na poznati sakralni prikaz lamen-
tacije i skidanja s kriæa.16
O’Connorin postupak “maskiranja” biblijskog ili
hagiografskog siæea æanrovskim konvencijama gotike
mogao bi se adekvatno opisati terminom kriptoha-
giografija. Ta je rijeË veÊ zanimljiva buduÊi da
predstavlja sloæenicu koja ukljuËuje rijeËi “kripta” i
“hagiografija”. Tu su veÊ dva æanrovska odreenja
simultano prisutna.17
16
Stvar je to koju primjeÊuje i Anthony Di Renzo (1993: 40).
17
Govorenje o postojanju biblijskog ili hagiografskog
predloπka u O’Connorinoj prozi nije novo. Spomenut Êemo samo
Richarda Giannonea koji je dokazivao kako siæe O’Connorina
romana The Violent Bear It Away sadræi aluzije na anakoretsku
Apophthegmatu ‡ na izreke i æivote pustinjskih otaca iz tradicije
egipatskog monaπtva. Naπ cilj, dakle, nije tvrenje da su ovakvi
narativni siæei jednostavno prisutni kod O’Connorove, veÊ, prije,
razumijevanje njihovog odnosa prema gotiËkim motivima i
narativnim konvencijama koje ih, neoËekivano, prate.
PROSVJETITELJSKA “GOTICIZACIJA”
HAGIOGRAFIJE
Kako je moguÊe da ova dva suprotstavljena æan-
rovska registra budu simultano prisutna u prozi Flan-
nery O’Connor? A to doista jesu suprotstavljeni re-
gistri buduÊi da je gotiËka fikcija izvorno bila (to je
stvar koja je postala notorna u literaturi) najantika-
toliËkiji moguÊi æanr.18 U pitanju je, kako je kazao
Jerrold Hogle, æanr u okviru kojeg se “simboli ekspli-
citno katoliËke proπlosti” interpoliraju “na ultimativno
antikatoliËki naËin” (Hogle 2002: 15). Kako je, dakle,
moguÊe da æanrovski identitet O’Connorine proze
oscilira izmeu dva potpuno suprotstavljena æan-
rovska modela (antikatoliËke gotike i hagiografije kao
æanra katoliËke starine) u toj mjeri da kritiËari katkad
o njoj govore kao o “gotiËkom” piscu, a katkad kao o
“katoliËkom”?19
Svakako postoji odreeni “strukturalni afinitet”
izmeu motiva gotike (modernog æanra) i motiva
sakralne knjiæevnosti i (predmoderne) umjetnosti
krπÊanskog srednjeg vijeka, iako su u pitanju ideoloπki
suprotstavljeni registri. Dobar primjer je “The Dis-
placed Person”, pripovijetka u kojoj, kako smo vidjeli,
sve vrijeme imamo dvije priËe (gotiËku priËu o de-
monskom strancu i evaneosku priËu o kristolikom
stradanju: o Kristu-strancu koji postaje ærtva deka-
dentne zajednice) koje, neoËekivano, posjeduju odre-
enu srodnost. GrËki prijevod fraze displaced per-
son mogao bi biti (izraz koji je dio novozavjetne ke-
rigme) i u toj su rijeËi veÊ prisutna oba ova koda: i
gotiËki i sakralni. U pitanju je sloæenica od pará i
oíkos, te se odnosi na ono πto boravi uz dom, paralelno
s domaÊim æivotom. Kao da u tom izrazu veÊ postoji
ukazivanje na neπto parazitsko, Ëudoviπte iz horor
filma koje boravi na tavanu, u duplom zidu, te obitava
uz normalan, obiteljski æivot; neπto πto se infiltrira i
naruπava autonomiju obiteljskog doma, neka
vampirska tajna zajednica koja postoji paralelno ili
na marginama modernog, prosvijeÊenog svijeta. No,
je i termin koji oznaËava onoga tko pripada Crkvi,
parohiji (æupi), tko je uvijek stranac u svijetu, te nema
ovdje trajna grada. To je slika koja Êe se javiti u
crkvenoj poeziji Velike subote: Krist kao displaced
person, ‡ onaj tko nema gdje “prikloniti glavu”, ulti-
mativni Stranac.
18
U tekstovima gotiËke knjiæevnosti prisutna je, po L. Fiedle-
ru, barem jedna “konzistentna slika” ‡ KatoliËka crkva kao ne-
prijatelj (Fiedler 1960: 120).
19
“O’Connorova je svakako gotiËki pisac”, tvrdi, npr. Allan
Loyd-Smith (2005: 122), dok Harold Bloom njezino djelo preli-
minarno odreuje kao “oËevidno rimokatoliËku prozu” (Bloom
2009: 1). Ova vrsta zabune u pogledu “æanrovskog” identiteta
O’Connorine proze poËela je joπ za njezina æivota, pa ona tako na
jednom mjestu kaæe: “Svako tko je proËitao Wise Blood misli za
mene da sam nekakav seljaËki nihilist [hillbilly nihilist], dok bih
ja æeljela da ostavim utisak (...) da sam seljaËki tomist [hillbilly
Thomist]” (O’Connor 1979: 81).
55
Kao da u samom izrazu postoji neπto πto nam
istodobno omoguÊava dvije suprotstavljene slike.20
Upravo je to dobra ilustracija onoga πto se zbiva u
O’Connorinoj prozi: u pitanju je simultano prisustvo
dvaju kontradiktornih æanrovskih registara. Tuma-
Ëenje O’Connorine proze navodi nas da postavimo
odsudno pitanje: u kakvom odnosu stoje gotiËki mo-
tivi i estetski i teoloπki kodovi (srednjovjekovnog)
krπÊanstva? Sagledavanje “kriptiËnosti” kao temelj-
noga gotiËkog postupka u specifiËnom povijesnom
kontekstu pomoÊi Êe nam da odgovorimo na ovo
pitanje.
Primijetimo prvo da gotiËka fikcija neoËekivano
sadræi neπto od diskursa ideologije emancipatorske
modernosti. Ne sadræi li veÊ sama rijeË “gotika”
odreeni prosvijeÊeni “nehaj“? To je nejasna rijeË koja
je, iz nove, renesansne perspektive, historijski neute-
meljeno opisivala “nadiene” forme srednjovjekovne
umjetnosti kao neπto barbarsko i “germansko”. Ona
veÊ sadræi jedan emancipatorski otklon od pretjerane
religioznosti proπlosti, neobiËnih i Ëudnih praksi,
feudalnih ratova, “neprosvijeÊenosti” i “barbarstva”.
To je rijeË koja veÊ ukazuje da je proπlost za nas sada
neπto mraËno i “kriptiËno”.
Gotika, kao literarni æanr koji se javlja u osam-
naestom stoljeÊu, zapravo dijeli odreenu srodnost s
historiografijom prosvjetiteljstva koja je, kako je
dokazivao Charles Taylor, pozivajuÊi se na Edwarda
Thompsona, posjedovala “ogromnu snishodljivost
potomstva” (Taylor 2009: 301) prema srednjovje-
kovnoj proπlosti. Ovu Thompsonovu sintagmu Taylor
navodi govoreÊi o Edwardu Gibbonu, jednom od
najznaËajnijih glasova historiografije prosvjetiteljstva.
Njegova The History of the Decline and Fall of the
Roman Empire pokazuje kako su se motivi kasnije
gotiËke fikcije isprva javljali u okviru prosvjetiteljskog
tretmana srednjovjekovne “proπlosti biskupa i redov-
nika” (Taylor 2009: 301). Bio je to trenutak u kojem
su hagiografije, paradigmatiËni tekstovi “mraËne”
proπlosti, mogle biti sagledane kao neke netranspa-
rentne (“kriptiËne”) priËe o ludilu, smrti i sujevjerju.
GovoreÊi o nastanku redovniËke sljedbe, Gibbon
prvo naznaËuje scenografiju sujevjerja i magije.
Redovniπtvo nastaje u Egiptu, “plodnom roditelju
sujevjerja” (Gibbon 1907: 158). U Gibbonovu tret-
manu, scenografija hagiografskog teksta (o svetom
Antunu opatu, Ëija je hagiografija, kao referenca,
prisutna u O’Connorinoj pripovijetki “The Comforts
of a Home”) poËinje dobivati specifiËna æanrovska
20
Na ovome tragu je i Æiæek kada govori o katoliËkoj euha-
ristiji: “Ovo je naËin na koji treba da pristupimo temi euharistije:
πto je toËno to πto jedemo kada uzimamo tijelo Kristovo? Mi
konzumiramo parcijalni objekt, neumrlu (undead) supstancu koja
nas iskupljuje i garantuje nam da smo uzdignuti nad domenom
smrtnosti, da smo, joπ za naπega æivota na zemlji, uËinjeni dio-
nicima vjeËnoga boæanskog æivota. Zar to ne znaËi da je euharistija
poput one neumrle supstance neuniπtivoga vjeËitog æivota koja
preuzima tijelo u horor filmu?” (Æiæek 2005: 173).
odreenja koja Êe se javljati u kasnijim gotiËkim
romanima: redovnici æive u “razruπenim kulama i
grobovima” (Gibbon 1907: 159). PustinjaËku nastam-
bu svetog Hilariona (koji je jedno vrijeme æivio u
okolini danaπnjeg Cavtata) Gibbon Êe opisati kao
“turobno prebivaliπte [dreary abode]” (Gibbon 1907:
161). Religiozni fanatizam (“mraËni i neutoljivi duh
sujevjerja”21), “abonormalne” penitentne prakse i
tjelesne modifikacije (“biËevanja do krvi”22) postaju
kljuËni motiv u prikazivanju svijeta redovnika. VeÊ
je tu prisutan specifiËni idiom gotiËke knjiæevnosti.
Kada David Punter tvrdi da se u gotiËkoj fikciji
samostan javlja kao “mjesto licemjerja i nasilnog
zatoËenja” a redovnici postaju “simboli katoliËkog
mraka” (Punter 2002: 117‡118), onda ovu æanrovsku
politiku moæemo naÊi veÊ u The History of the De-
cline and Fall, kljuËnom tekstu prosvjetiteljske histo-
riografije. Samostan je, kod Gibbona, “doæivotni
zatvor” (Gibbon 1907: 166), a njegovi stanovnici Ëesto
su licemjeri, posjednuti zgrtanjem novca i stjecanjem
utjecaja (Gibbon 1907: 164). U Gibbonovoj modernoj
rendiciji, predmoderni protagonist hagiografskog
teksta postaje izvor kurioziteta i uæasa: “The aspect
of a genuine anachoret was horrid and disgusting”
(Gibbon 1907: 168). Pogled na pustinjaka izaziva
doslovni horror (Gibbon 1907: 160). Gibbon govori
i o mladim djevojkama koje su, zatoËene u samosta-
nima, bile prisiljene da “prekrπe zakone prirode” (Gib-
bon 1907: 164). Ova tema kojom Êe se baviti i Diderot
u svojoj protogotiËkoj La Religieuse, postat Êe opÊe
mjesto gotiËke fikcije. »itava povijest o monstruoz-
nom Frayu Ambroziju iz Lewisovog The Monk uka-
zuje πto se deπava s muπkarcem u punoj snazi koji
liπava sebe “uobiËajenog blagoslova doma i djece”
(Snograss 2005: 11). Poboæna bratstva iz hagiograf-
skih tekstova zamijenit Êe, kod Gibbona, “masa
opskurnih i podlih plebejaca” (Gibbon 1907: 165) ‡
prototipovi buduÊih gotiËkih zloËinaca.
Diskurs o srednjovjekovnom sujevjerju kod
Gibbona na granici je “mraËno natprirodnog”, omi-
ljene teme gotiËkih autora. Gibbonova retorika o
redovniËkim svecima posjednutim “fantomima uæasa”
(Gibbon 1907: 175) veÊ oponaπa supernaturalizam
kasnije gotiËke fikcije: sveci srednjovjekovlja æivi
“sahranjeni u svojim mraËnim peÊinama” (Gibbon
1907: 176) s ulceroznim tijelima kao da posjeduju
gotiËku kvalitetu “æivih mrtvaca”, neumrlih individua
πto nastanjuju ruπevine proπlosti. Slike su to koje
raËunaju s eksplicitno gotiËkom fantazijom. Historio-
grafija prosvjetiteljstva, u svom tretmanu srednjovje-
kovne starine, veÊ priziva imaginaciju koje Êe obi-
ljeæiti gotiËku fikciju.
“Monaπka priËa” (Gibbon 1907: 167) kod Gibbo-
na postaje priËa o ludilu (o “svecima i ludacima”23) i
21
Vidjeti: Gibbon 1907: 163.
22
Vidjeti: Gibbon 1907: 166.
23
Vidjeti: Gibbon 1907: 167.
56
kao takva ulazi u najpopularniji onovremeni knjiæevni
æanr. “Ekstravagantne priËe” (Gibbon 1907: 179)
starine dobit Êe u gotiËkoj fikciji svoju modernu
parodiju. Hagiografski tekst se u prosvjetiteljskoj
perspektivi pokazuje kao kriptiËni i mraËni narativ
sujevjerja i nemotiviranih, nejasnih Ëinova. U toj
kulturnoj klimi nastaje i gotiËka fikcija.
“SABLAST TEOLOGIJE”:
DETEOLOGIZACIJA I ESTETIZACIJA
KATOLICIZMA U GOTI»KOJ FIKCIJI
U gotovo svim gotiËkim motivima (vampirizam,
ispijanje krvi, utvare itd) perzistira “sablast teologije”,
da upotrijebimo frazu Timothyja Bahtija i Richarda
Kleina (usp. Castricano 2001: 113). Moderna, seku-
larna, emancipatorska perspektiva (u okviru koje,
kako smo vidjeli, nastaje gotiËka fikcija) omoguÊava
da se motivi katoliËke religioznosti pojave kao “kate-
gorije u koje viπe ne moæemo vjerovati, ali istovre-
meno ne moæemo a da ih ne ponavljamo isprazno,
mehaniËki, na neki sablasni naËin (in a ghostly fash-
ion)” (Castricano 2001: 113).
U gotiËkoj fikciji na djelu je neobiËno reizvoenje
motiva srednjovjekovne i katoliËke teologije: ti su
motivi u gotici defamilijarizirani, te odgovaraju
Freudovom konceptu unheimlich koji opisuje “onu
klasu zastraπujuÊega koja nas odvodi unatrag neËemu
πto nam je odavno poznato, s Ëime smo nekoÊ bili
upoznati” (Freud 1971: 220) a πto se sada pojavljuje
kao zastraπujuÊe i nepoznato. U gotiËkoj fikciji, æanru
koji nastaje u periodu europske modernosti, te koji
sadræi neπto od prosvjetiteljskog “zazora” prema
religioznosti katoliËke starine, slika katolicizma se
goticizira kroz njegovo svoenje na estetske kodove,
na vizualni spektakl liπen teoloπkog znaËaja. To je
predstava u kojoj je teoloπka perspektiva trajno kom-
promitirana. Liπen svoje teoloπke obrazloæenosti,
katolicizam postaje izvor slika i predstava koje, dekon-
tekstualizirane, funkcioniraju kao sablasne i kriptiËne
predodæbe. Duπe iz Ëistiliπta postaju jezive i dezo-
rijentirane utvare, predragocjena krv “metastazira” u
opskurni ritual krvi, sveÊeniËka reverenda postaje
vampirski plaπt. Neπto sliËno vidjeli smo i u Faulkne-
rovom tretmanu teksta Sv. Franje. Gotika nastaje kada
se motivi sakralne umjetnosti “ekstrapoliraju” iz
vlastite tradicije. Natprirodno je zato u gotici uvijek
“mraËno” i kriptiËno. Sekularni raskid s “religioznom
proπloπÊu” u periodu europske modernosti omoguÊava
da repozitorij motiva katoliËke starine oæivi kao
doslovni unheimlich. U pitanju je simultana deteo-
logizacija i estetizacija katolicizma.
Katolicizam u gotici postaje religija netranspa-
rentnosti, tajnovitosti, vizualne fascinacije. Estetski
kodovi katoliËkog slikarstva (s predstavama rana i
povreda, muËenika s iskasapljenim udovima, s chiaro-
scurom i baroknim tenebrizmom, s tamnim lubanjama
u rukama obnaæenih Maddalene penitenti) sada, liπeni
svog biblijskog, hagiografskog i teoloπkog uteme-
ljenja, postaju sablasni motivi jednog modernog æanra.
Deteologizirani motivi sakralne umjetnosti ‡ “mraËna,
krvava platna [gloomy, gory paintings]” (Berlin 1999:
32), kako Isaiah Berlin opisuje katoliËku umjetnost
rane modernosti ‡ kao da korespondiraju s onim
odreenjem koje koristi gospoa Flood pokuπavajuÊi
fiksirati æanrovski identitet Hazelovog ponaπanja:
“one of them gory stories ‡ (...) like (...) being a saint”
(O’Connor 164: 122).
Razmislimo nakratko o upotrebi ovakvih motiva
kod Faulknera i Joycea, autora koji obilato rabe go-
tiËke narativne konvencije, te Ëija su djela O’Con-
norovoj bila dobro poznata. U pokuπajima Rose
Coldfield da pronikne u prirodu tajanstvenog plana
Thomasa Sutpena, u Faulknerovom romanu Absalom,
Absalom!, javljaju se motivi pakla, prokletstva, de-
monskog djelovanja, no ta (pseudoteoloπka) perspek-
tiva ne Ëini stvari jasnima, veÊ, naprotiv, dodatno
“kompromitira” narativ. Jednom kada se avao, pro-
kletstvo i spasenje (“vokabular” gotiËke “teologije”
‡ motivi “ekstrapolirani” iz krπÊanske predaje) uvedu
u igru, stabilnost priËe je, na neki naËin, za nas
zauvijek izgubljena: ona tone u kaos nediskurzivnosti,
u gotiËku kriptiËnost (kao da upotreba ovakvih para-
religioznih motiva u gotiËkom tekstu uvijek svjedoËi
o nekoj vrsti sekularnog zazora prema sakralnom
narativu). U pitanju je neπto nejasno i sablasno.
SliËno biva i kod Joycea: u njegovoj pripovijetki
“The Sisters”, parareligiozne metafore javljaju se da
prikriju istinu dogaaja, da osujete spoznaju i ta-
buiziraju je. Deteologizirano prisustvo sakralnih
znakova (to je znaËenje u kojem koristimo rijeË
parareligiozno) daje Joyceovom tekstu gotiËku kva-
litetu. Bilo je “neπto Ëudno (queer)” (Joyce 2004: 231)
s pokojnim sveÊenikom s kojim se djeËak-protago-
nist druæio, ali mi nikad ne spoznajemo eksplicitnu
istinu. Enigma se odræava prisustvom sakralnih
metafora koje funkcioniraju kao gotiËki motivi krip-
tiËnosti i mraËne nediskurzivnosti. Za Joyceovog
djeËaka, Crkva kojoj pripada pokojni sveÊenik poka-
zuje se kao heremenutiËko Ëudoviπte koje generira
ogromne, voluminozne tomove crkvenih otaca, knjige
na latinskom s duplim stupcima ‡ “debele poput
Poπtanskog imenika” (Joyce 2004: 234) ‡ πto sadræe
odgovore na sva pitanja. No samim tim, one su
suπtinski neËitljive i, za djeËaka, stoga beskorisne.
SveÊenikova “transgresija” sakrivena je, dalje, doslov-
nim sakralnim znakom: euharistijom, slikom kaleæa
koji mu je ispao iz ruku. Tajanstveni govor odraslih o
nekoj tajni vezanoj za sveÊenika ne moæe otiÊi dalje
od ove kriptiËne slike: “Onaj kaleæ koji je razbio...
To je bio poËetak” (Joyce 2004: 238). Tu postoji neπto
religiozno ali enigmatiËno, neπto πto “sahranjuje”
tajne, prikriva ih i sklanja od pogleda. Sakralni motivi
u ekonomiji gotiËke poetike dokidaju dalje spoznajno
kretanje. Duhovi, utvare mrtvih, nadnaravna ukazanja,
obredi, u gotiËkim tekstovima simptomi su nediskur-
zivnosti. Duhovi nikad ne otkrivaju niπta: oni su
57
enigme, “obrasci nerazumljivog” (Panter 1998: 4).
Gotika je æanr tajanstvenih ceremonija (usp. Punter
1998: 13) koje su gotovo uvijek liπene obrazloæenog
teoloπkog sadræaja. Nije neobiËno πto je motiv
praznog kaleæa prominentan u Joyceovog gotiËkom
narativu.
Na sliËan naËin, u Joyceovom A Portrait of the
Artist as a Young Man, nekoliko djeËaka izbaËeno je
s koledæa zbog neke nejasne transgresije. Skandal u
kupaonici Clongowesa je tabuiziran (jer je u pitanju
vjerojatno neπto seksualno transgresivno, o Ëemu se
ne moæe govoriti izravno buduÊi da je previπe trau-
matiËno). Seksualni tabu uspostavljen je prisustvom
sakralnog znaka: seksualni skandal “kodiran” je
kraom monstrance. I ovdje se euharistija javlja u
diskursu tabuiziranja. Da bi se prikrilo ono πto se
zapravo zbilo, da bismo ostali u trajnoj epistemiËkoj
anksioznosti, priroda skandala u kupaonici zamije-
njena je priËom o krai monstrance i zloupotrebi
misnog vina. KatoliËki sakrament u gotiËkom narativu
kriptiËnosti javlja se kao prijepor spoznaji, kao znak
da neπto ne moæe biti kazano jezikom. GotiËki tekst
je nestabilan te se raspada u spekulaciji. Ekstrapolirani
motivi krπÊanske teologije javljaju se upravo kao
znakovi nestabilnosti i tajnovitosti: euharistija ukazuje
da je neπto ostalo suπtinski nerazrijeπeno, da je narativ
na tom mjestu postao neprotumaËiv, nalik na frag-
ment πto se raspada. PriËa je na neki naËin, za nas,
zavrπena. Ne postoji naËin da spoznamo istinu o
onome πto se zapravo dogodilo.
No, kod Flannery O’Connor deπava se potpuno
suprotna stvar: sakralni motivi zapravo omoguÊuju
dalje spoznajno kretanje. Oni su epistemiËki prohodni.
Uzmimo kao primjer O’Connorinu pripovijetku “The
Temple of the Holy Ghost”, tekst koji sadræi direktne
aluzije na Joyceove “The Sisters”. DjevojËica-prota-
gonistkinja posjeduje neku osobnu tajnu koja spada
u domenu somatskog. Ne moæemo sa sigurnoπÊu znati
je li u pitanju “normalna” adolescentska promjena
tijela kroz koju djevojËica prolazi (proces tijekom
kojeg se “vlastito tijelo” doima kao neπto tue), ili se
moæda radi o nekoj nejasnoj i mraËnoj traumi (koja
moæe ukljuËivati i potencijalno seksualno zlostavlja-
nje).24 U svakom sluËaju, nelagoda pred vlastitim
tijelom u ovoj je O’Connorinoj pripovijetki prisutna
poput slona u sobi.
U posljednjim sekvencama pripovijetke, djevoj-
Ëica nazoËi euharistijskom klanjanju. To je mjesto
gdje bi, u uobiËajenoj ekonomiji gotiËkog teksta,
kriptiËnost bila konaËno zapeËaÊena. No, kod O’Con-
norove, najednom se drastiËno iznevjerava sama
politika æanra. Susret s euharistijskim Kristovim
tijelom ne cenzurira traume, veÊ djevojËicu oslobaa
njihova tereta. Bjelina hostije terapeutski upija u sebe
rane i povrede te, prelomljena rukama sveÊenika tije-
kom mise, kao da korespondira s traumom djevojËice
24
Ovaj scenarij kao da je sugeriran u Gordon 2003: 158.
‡ s onim πto Hélène Cixous opisuje kao “bolnu
sposobnost da se bude isjeËen [painful ability to be
cut]”(Cixous 1997: 156). Krist u hostiji postaje znak
“skrπenosti”: okvir u kome se svaka priËa o “lomlje-
nju”, povredi, krvi i traumi moæe kontekstualizirati i
osmisliti. To je, kod O’Connorove, subverzivan sim-
bol, ali i sakramentalna stvarnost.
Iz gotiËkog narativa tajni i tabua uπli smo ne-
nadano u teoloπki modus operandi katoliËke mise.25
Pred nama nije opskurni prazni ceremonijal gotiËke
kriptiËnosti. Tajne odrastanja, tijela, djeËje sobe i
seksualnosti, osjetljive teme koje su u gotiËkom
“rukopisu” Ëesto tabuizirane kroz motive mraËne
religioznosti, cenzure i Ëudoviπnosti, u O’Connorinoj
pripovijetki, kroz motiv euharistije, zapravo bivaju,
na neki naËin, razrijeπene (barem za djevojËicu): ona,
kao da se nadovezuje na rijeËi pretvorbe, otkriva novo
prihvaÊanje vlastita tijela (corpus meum). To nije znak
koji nju Ëini zarobljenicom nediskurzivnog, krip-
tiËnog, tabuiziranog. Motiv koji u gotiËkom tekstu
kompromitira cjelovitost priËe, ovdje je paradoksalno
omoguÊuje. Euharistija postaje misterij pomirbe
djevojËice sa sobom, sveti trenutak prihvaÊanja vlasti-
te ranjivosti ‡ mjesto misne tiπine “na kojem prestaju
mnogi unutarnji glasovi agresivnosti, osude, nesigur-
nosti i srama” (VujoπeviÊ 2018a: 423). U pitanju je
izlazak iz epistemiËke anksioznosti gotiËkog narativa.
UNATRAG PREMA BETLEHEMU:
INVERZIJA POLITIKE ÆANRA
Ako gotika, kako smo ukazivali, nastaje historij-
skim i kulturnim udaljavanjem od srednjeg vijeka i
vjerskih formi prethodnih epoha, O’Connorina proza
poËinje ovom gotiËkom perspektivom nejasne,
mraËne proπlosti, no potom se uspostavlja kretanje
unatrag ‡ ka obrazloæenoj srednjovjekovnoj proπlosti,
ka hagiografskim prikazima i jasnim biblijskim nara-
tivima, ka ikonama i sakramentima. Od parareligioz-
nog diskursa gotike (koji uvijek inzistira na kom-
promitiranosti i kriptiËnosti), O’Connorina proza
vraÊa nas teoloπkoj i sakralnoj obrazloæenosti. U
njezinu djelu kao da je prisutna neka vrste inverzije
politike gotiËkog æanra.
U O’Connorinom opusu preskoËen je “jaz” stalno
prisutan u Gibbonovoj kriptogotskoj historiografiji
“mraËnog srednjeg vijeka”. U pitanju je moderni
osjeÊaj temeljite odvojenosti od srednjovjekovnog
æivota ‡ distanciranost koja onemoguÊuje svako
“uæivljavanje”, te uvijek Ëini da nam taj period izgleda
kao neπto od Ëega smo radikalno odvojeni. Proπlost
se doima kao neπto “abnormalno”, nadieno, nemoti-
25
Zanimljivo je da Cynthia Seel (2001: 204) dokazuje kako
struktura ove pripovijetke odgovara razliËitim dijelovima mise:
ulaznoj procesiji, uvodnoj himni, litanijama i Kyrie eleison, na-
vijeπtanju Boæje rijeËi i euharistijskoj sluæbi.
58
virano. Otud se, u Gibbonovom tekstu, katoliËka sta-
rina redovniπtva pokazuje kao period “abnormalnosti”
i “nastranosti”, repozitorij motiva koji Êe biti rabljeni
u gotiËkoj fikciji.
GotiËka fikcija suπtinski je vezana za emancipa-
torsku perspektivu osamnaestostoljetne historiogra-
fije.26 Eric Savoy tako istiËe da je to æanr koji te-
matizira zastraπujuÊi povratak povijesti (Savoy 2002:
169). Sjetimo se kljuËnog gotiËkog zapleta: mi, ljudi
modernosti, odjednom smo suoËeni s nekom
vampirskom i neumrlom i nejasnom proπloπÊu koja
“upada” u naπ æivot ‡ s duhovima mrtvih, oæivjelim
portretima barona, s Ëudnim obredima religija,
indijanskim grobljima u podrumu, rukopisima πto
sadræe mraËne tajne umrlih, s davno umrlima πto
odbijaju ostati u grobu i u proπlosti, sa sujevjerjem i
fanatizmom. GotiËka fikcija se, kako dalje kaæe Sa-
voy, opsesivno vraÊa u historiju, ali ne da bi je
pojasnila, veÊ da bi je dodatno zakomplicirala (Sa-
voy 2002: 169). Znanje o proπlosti uvijek ostaje “uda-
ljeno”, nedovoljno jasno (Savoy 2002: 169). “MraËni
srednji vijek” je fraza koja ukazuje upravo na ovu
vrstu konfuzije u pogledu prirode proπlosti: neπto je
tu zauvijek “mraËno” i kriptiËno u pogledu motivacije
i æivota ljudi. Postoji neπto πto spada u slijepu toËku
prosvijeÊenog pogleda. Ako je gotiËka fikcija idiom
ovog emancipatorskog “zaborava”, osjeÊaja radikalne
odvojenosti πto od proπlosti Ëini neπto “mraËno”,
nerazumljivo i zaboravljeno, onda je u O’Connorinoj
prozi na djelu svojevrsni anamnezis.
O’Connorin Wise Blood, vidjeli smo, poËinje kao
gotiËka priËa o zaËaranom i mraËnom Taulkinhamu,
o abnormalnoj psihologiji i neobiËnim parareligioz-
nim Ëinovima, no u konaËnici ta se kriptiËna gotiËka
slika “izoπtrava” u hagiografski, penitentni siæe.
Gospoa Flood, jedan od O’Connorinih sekularnih
likova odvojenih od bilo kakve obrazloæene teoloπke
tradicije, ne moæe iziÊi na kraj s neobiËnim pona-
πanjem Hazela Motesa. Ona je za nju netko tko se
kreÊe unatrag ka nekoj “svetoj”, biblijskoj proπlosti:
“Vidjela ga je kako ide unatrag prema Betlehemu”
(O’Connor 1964: 119). Ovo kretanje unatrag, od
mraËne gotiËke perspektive (od modernog æanra) ka
predmodernoj, sakralnoj dimenziji (“Betlehemu”)
moæe biti i zanimljiva ilustracija æanrovske dinamike
O’Connorine proze.
Hrvatskom jeziku prilagodila
Dijana ∆URKOVI∆
26
Ovaj Êe emancipatorski prijepor “suvremenosti” i “proπ-
losti” biti reproduciran u brojnim instancama ameriËke gotike, kroz
jukstaponiranje Amerike i Europe, sjevera i juga, bijele anglosak-
sonske kulture i “subalternih” kultura (npr. u The Narrative of
Arthur Gordon Pym), “novog” protestantizma i “starog” katoli-
cizma.
BIBLIOGRAFIJA
Berlin, Isaiah. 1999. The Roots of Romanticism. Ur.
Henry Hardy. Princeton, New Jersey: Princeton Univer-
sity Press.
Bloom, Harold. 2009. “Introduction”. U: Flannery
O’Connor (Bloom’s Modern Critical Views). Ur. Harold
Bloom. New York: Bloom’s Literary Criticism.
Burt, John. 2007. “Flannery O’Connor”. U: The Cam-
bridge History of American Literature, Vol. 7; Prose Writ-
ing (1940 ‡ 1990). Ur. Sacvan Bercovitch. New York: Cam-
bridge University Press.
Castricano, Jodey. 2001. Cryptomimesis: The Gothic
and Jacques Derrida’s Ghost Writing. Montreal, London:
McGill Queen’s University Press.
Cixous, Hélène. 1997. “Sorties: Out and Out: Attacks/
Ways Out/ Forrays”. U: The Logic of Gift. Ur. Alan D.
Schrift. New York & London: Routledge.
Clerc, Charles. 1965. “Faulkner’s The Sound and the
Fury”. U: The Explicator, br. 24, str. 45‡47.
Di Renzo, Anthony. 1993. American Gargoyles:
Flannery O’Connor and the Medieval Grotesque. Carbon-
dale: Southern Illinois University.
Faulkner, William. 1990. Absalom, Absalom! Vintage
International: New York.
Faulkner, William. 1946. The Sound and the Fury.
Random House: New York.
Fiedler, Leslie. 1960. Love and Death in the American
Novel. New York: Criterion Books.
Freud, Sigmund. 1971. “The ‘Uncanny”. U: The Stand-
ard Edition of the Complete Psychological Works of
Sigmund Freud, Vol. XVII (1917 ‡ 1919). Ur. i prev. James
Strachey. London: The Hogarth Press and The Institute of
Psycho-analisis.
Gibbon, Edward. 1906. The History of the Decline and
Fall of the Roman Empire (Vol. VI). New York: Fred de
Fau and Co.
Gordon, Sarah. 2003. Flannery O’Connor: The Obe-
dient Imagination. Athens, London: The University of Geor-
gia Press.
Hogle, Jerrold H. 2002. “Introduction: the Gothic in
the western culture”. U: The Cambridge Companion to
Gothic Fiction. Ur. J. H. Hogle. Cambridge: Cambridge
University Press.
Hooten Wilson, Jessica. 2017. “O’Connor’s Unfinished
Novel: The Beginning of A Modern Saint’s Life”. U: Rev-
elation and Convergence: Flannery O’Connor and the
Catholic Intellectual Tradition. Ur. Mark Bosco i Brent
Little. Catholic University of America Press.
Jameson, Frederic. 2003. Postmodernism, Or, The
Cultural Logic of Late Capitalism. Durham: Duke Univer-
sity Press.
Joyce, James. 2004. “The Sisters”. U: A Portrait of
the Artist as a Young Man and Dubliners. New York: Barnes
and Noble Classics.
Kavka, Misha. 2002. “The Gothic on screen”. U: The
Cambridge Companion to Gothic Fiction. Ur. J. H. Hogle.
Cambridge: Cambridge University Press.
Lewis, Matthew. 2015. The Monk: A Romance. Ur-
bana, Illinois: The Project Gutenberg ebook. URL: http://
www.gutenberg.org/files/601/601-h/601-h.htm. Pristup: 15.
studenog 2018.
Lloyd-Smith, Allan. 2005. American Gothic Fiction:
An Introduction. New York, London: Continuum.
59
Oates, Joyce Carol. 2009. “The Action of Mercy”. U
Flannery O’Connor (Bloom’s Modern Critical Views). Ur.
Harold Bloom. New York: Bloom’s Literary Criticism.
O’Connor, Flannery. 1979. The Habit of Being: Let-
ters of Flannery O’Connor. Ur. Sally Fitzgerald. New York:
Vintage Books, Random House.
O’Connor, Flannery. 1971a. “Why Do the Heathen
Rage”. U: The Complete Stories. New York: Farrar, Straus
and Giroux.
O’Connor, Flannery. 1971b. “The Displaced Person”.
U: The Complete Stories. New York: Farrar, Straus and
Giroux.
O’Connor, Flannery. 1964. “Wise Blood”. U: 3 by
Flannery O’Connor (Wise Blood, A Good Man is Hard to
Find, The Violent Bear It Away). New York: Signet Book.
Punter, David. 1998. Gothic Pathologies: The Text,
the Body, and the Law. London: Palgrave MacMillan.
Punter, David. 2002. “Scottish and Irish Gothic”. U:
The Cambridge Companion to Gothic Fiction. Ur. J. H.
Hogle. Cambridge: Cambridge University Press.
Redding, Arthur. 2014. “Apocalyptic Gothic”. U: A
Companion to American Gothic. Ur. Charles Crow. Maiden,
Oxford: Wiley Blackwell.
Savoy, Eric. 2002. “The Rise of American Gothic”.
U: The Cambridge Companion to Gothic Fiction. Ur. J. H.
Hogle. Cambridge: Cambridge University Press.
Savoy, Eric. 2016. “Flannery O’Connor and the Real-
ism of Distance”. U: The Palgrave Handbook to Southern
Gothic. Ur. S. Castillo Street i C. L. Crow. London: Palgrave
Macmillan.
Seel, Cynthia. 2011. Ritual Performance in the Fic-
tion of Flannery O’Connor. New York: Camden House.
Snodgrass, Mary Ellen. 2005. Encyclopedia of Gothic
Literature: The Essential Guide to the Lifes and Works of
Gothic Writers. New York: Facts on Files.
Soltysik Monnet, Agnieszka. 2010. The Poetics and
Politics of the American Gothic: Gender and Slavery in
Nineteenth-Century American Literature. Farnham: Ash-
gate.
Taylor, Charles. 2009. A Secular Age. Cambridge,
London: The Belknap Press of Harvard University Press.
Truffin, Sherry. 2016. “New Orleans as Gothic Capi-
tal”. U: The Palgrave Handbook to Southern Gothic. Ur.
S. Castillo Street i C. L. Crow. London: Palgrave Mac-
millan.
VujoπeviÊ, Vladimir. 2018a. Gotski motivi u prozi
Fleneri O’Konor. Doktorski rad. Rukopis. Beograd:
Univerzitet u Beogradu.
VujoπeviÊ, Vladimir. 2018b. “Teror kao pravilo igre:
‘gotski’ kodovi BeËanoviÊevog Arcueila”. U: Art Vijesti,
br. 787. URL: https://www.vijesti.me/caffe/teror-kao-
pravilo-igre-990161. Pristup: 4. prosinca 2018.
Woolf, Virginia. 1987. “Gothic Romance”. U: The
Essays of Virginia Woolf (1919-1924). Ur. Andrew
McNeillie. San Diego: Harcourt Brace Jovanovich.
Æiæek, Slavoj. 2005. “Neighbors and Other Monsters:
A Plea for Ethical Violence”. U: The Neighbor: Three In-
quiries in Political Theology. Ur. S. Æiæek, E. L. Santner,
K. Reinhard. Chicago, London: The University of Chicago
Press.
SUMMARY
ONE OF THEM GORY STORIES: GENRE IDEN-
TITY OF FLANNERY O’CONNOR’S PROSE
The Flannery O’Connor scholarship was marked
by a peculiar genre controversy. Critics have referred
to O’Connor either as the author who belongs to the
tradition of the so-called “Gothic fiction” or as the
“Catholic writer”. In this article it is argued that these
two most frequent descriptions of the generic nature
of her work (i.e., Gothic fiction and Catholic revival)
are de facto contradictory. Catholicism and the Gothic
are two ideologically opposed semantic registers.
However, her prose possesses both of these contra-
dictory genre identities. It is pointed out that the
Gothic fiction and the Enlightenment historiography
(especially, its treatment of the Middle Ages) share
certain pattern similarities. This insight makes it pos-
sible to claim that some of the key Gothic motifs op-
erate as “defamiliarized” concepts of (medieval) Ca-
tholicism. In Gothic fiction, the aesthetic codes of
60
Catholicism are extrapolated from their theological
tradition so that they can function as uncanny objects,
categories of the Freudian unheimlich. In O’Connor’s
work, the Gothic operates as an idiom of the prob-
lematic presence of the “sacred” in the period of secu-
lar modernity. However, Gothic narrative conventions
in her work are eventually suspended so that a clear,
theologically minute, sacral representation can be es-
tablished at the end. The process of “fashioning” the
Gothic motifs into the sacred imagery of pre-modern
Christianity is at work in O’Connor’s fiction. This
procedure can be termed as “familiarization” and it
functions as the Freudian “un-heimlich” in reverse.
Simply put: the very process of historical develop-
ment of the Gothic fiction is, in O’Connor’s prose,
reconstructed in reverse (from eerie, spectral, para-
religious objects to theologically elaborated imagery
of pre-modern Catholicism).
Key words: Flannery O’Connor, the Gothic, Catholi-
cism, cryptohagiographies, Edward Gibbon, the
Enlightenment, deteologization, literary genres
Jelena KNEÆEVI∆
Filoloπki fakultet, Univerzitet Crne Gore
Od elegiËnog ka himniËnom kod
Friedricha Hölderlina i Laze KostiÊa
Reprezentativnu elegiju Friedricha Hölderlina
(1770‡1843) “Menonova tuæaljka za Diotimom”
(“Menons Klagen um Diotima”, napisana 1800,
objavljena 1802/1803) i pjesmu srpskog romantiËara
Laze KostiÊa (1841‡1910) “Santa Maria della Salute”
(1909) odlikuje gotovo istovjetno preplitanje pjes-
niËkog i biografskog konteksta, te struktura odreena
bolnim sjeÊanjem na izgubljenu ljubav i umrlu dragu,
πto lirskog subjekta dovodi do individualne spoznaje
onostranog, idealizacije voljene do religioziteta (Gluπ-
ËeviÊ 1972: 437) i himniËnog uzdizanja ljepote i
ljubavi. Obje pjesme izazovne su za hermeneutiËku
metodu, o Ëemu svjedoËi veliki broj tumaËenja. U
ovom Êemo se radu posluæiti sredstvima iz πirokog
repertoara novije knjiæevno-teorijske interpretacije
lirike, kako bismo ukazali na duboko romantiËne,
istovjetne motive u obje pjesme, prije svega na motiv
spoznaje koja lirski subjekt iz najdubljeg oËaja zbog
izgubljene ljubavi prevodi u egzaltaciju zbog sreÊe
πto je volio i πto sjeÊanje na izgubljenu ljubav i ljepotu,
koja je od njega uËinila istinskog pjesnika, u umjet-
nosti moæe saËuvati za vjeËnost. Ta spoznaja na temat-
skom planu tuæbalicu i formalno pretvara u himnu.
O Hölderlinu se u kontekstu svjetske knjiæevnosti
odavno govori kao o apartnoj figuri, van svakoga
izma. Njegovo originalno shvaÊanje stvari iz kojeg
izrasta jedinstvena fantazma GrËke i eonska kon-
cepcija vremena, kao i Ëinjenica da je bez posredstva
tradicije uspio doÊi do izvorno krπÊanskog doæivljaja
svijeta, potvruju nemoguÊnost da se Hölderlin kao
pjesnik bez ostatka uklopi u epohu koja se, dok joπ
misli klasiËno, povodi za romantiËnim osjeÊajem
svijeta. “On raspolaæe æestokom subjektivnoπÊu”, piπe
Schiller Goetheu u pismu 30. lipnja 1797, “i s njom
povezuje filozofski duh i dubokomislenost” (Gete/
©iler, 2010: 347).1 UranjajuÊi u sebe u potrazi za
nedostiænom harmonijom, Hölderlin odlazi dalje od
suvremenika, ali u svom vremenu ostaje u sjeni
Goethea i Schillera koji su poeziji nametnuli visoke
zahtjeve. Svojim idealima prijateljstva, ljubavi, har-
monije, ljepote i slobode Schiller je utjecao na Höl-
derlina u najranijoj fazi stvaranja, dok je Goethe kao
1
Njem. heftige Subjectivität. O Hölderlinovoj subjektivnosti
usp. Kurz 2014.
61
Izvorni znanstveni rad.
PrihvaÊen za tisak 29. 3. 2019.
rodonaËelnik doæivljajne lirike gotovo omoguÊio
Hölderlinovu poeziju. Ipak, u korpus najbolje svjetske
lirike Hölderlin je mogao uÊi tek kada se oslobodio
svih utjecaja i napustio filozofske i teoloπke preoku-
pacije iz vremena studentskih razgovora s Hegelom i
Schellingom. Æivi interes za Hölderlina kao pjesnika
poËinje od Nietzschea. Heidegger u njegovom pjes-
niπtvu pronalazi suπtinu poezije, pa Hölderlin u 20.
stoljeÊu stjeËe reputaciju “proroka meu pjesnicima”
i “pjesnika sudbine modernog Ëovjeka” (MariÊ 2009:
10) koji se po πirini i raznovrsnosti svog opusa moæda
ne moæe mjeriti s weimarskim velikanima, Goetheom
i Schillerom, ali ih dometima svoje lirike bez sumnje
nadilazi.
Iako je Ëitav njegov opus, premda neujednaËen i
dobrim dijelom sastavljen od fragmenata i varijanti,
literarno, misaono i filozofski intrigantan, za Hölder-
linovu reputaciju “ pjesnika pjesniπtva” zasluæne su
prije svega tzv. majstorske elegije, ostvarenja idealne
forme u kojoj je postignuto klasiËno savrπenstvo, Ëak
iako se one u odnosu na velike himne iz kasnog
stvaralaËkog perioda smatraju podËinjenim lirskim
oblikom koji tematski ostaje suviπe u blizini stvarnosti.
Svih sedam “lirskih simfonija”, kako Hölderlinove
elegije u svojoj dosad nenadmaπnoj studiji o Goethe-
ovom vremenu naziva Korff (1949: 460), obiljeæene
su duboko osobnim peËatom.2 One nastaju u periodu
neposredno nakon pjesnikovog odlaska iz Frankfurta
(1798), koji je znaËio i rastanak sa Susette Gontard
(1769‡1802), suprugom uglednog bankara u Ëijoj je
kuÊi Hölderlin sluæbovao kao kuÊni uËitelj, voljenom
Diotimom koja je obiljeæila njegov æivot i poeziju.3 I
2
Ukoliko nije drugaËije navedeno, citati iz literature na
stranom jeziku navedeni su u prijevodu autorice rada.
3
Iako je Susette Gontard uzor za Hölderlinovu knjiæevnu
junakinju antiËkog imena koja se u njegovoj lirici i romanu pojav-
ljuje u periodu 1796‡1800, nije ju moguÊe u potpunosti izjednaËiti
s njom. Uz to, Hölderlinova Diotima je u novovjekovnoj knjiæev-
nosti najpoznatiji primjer recepcije Platonove Diotime, Ëiji nauk
o ljubavi Sokrat iznosi u Gozbi (Sympósion, 385‡370. p.n.e.).
Misao da ljubav moæe uzdiÊi pojedinca iznad njegove prolazne i
raspadljive egzistencije obiljeæila je Hölderlinovu ljubavnu liriku
i svoj najizrazitiji umjetniËki oblik dobila u elegiji “Menonova
tuæaljka za Diotimom”. Diotima je i heroina Hölderlinovog romana
u pismima Hyperion ili pustinjak u GrËkoj (Hyperion oder Der
Eremit in Griechenland, 1797/1798) u kojem je takoer dosljedno
Korff i Beissner, najbolji poznavatelji Hölderlinovog
elegiËnog opusa, vjeruju da su elegije izrasle iz osob-
nog iskustva ljubavi koje je pjesnika “oslobodilo
duboke unutraπnje noÊi i osjeÊaja potpune obeshra-
brenosti i dalo mu novo vjerovanje ‡ u svijet i u sebe
samoga” (Korff 1949: 460). Uz Hölderlinovo teorijsko
uËenje o dosljednoj promjeni tona i nuænosti unu-
traπnjeg slaganja materijala i forme, klica osobnog
iskustva presudno preobraæava patetiËne ode iz pret-
hodnog stvaralaËkog perioda u elegije, oblik “izvan-
redno podesan da izrazi tanane i krivudave pokrete
duπe koja opÊi sama sa sobom” (Baura 1970: 81).
Briæljivo sklopljene u distihe, Hölderlinove elegije
stilski zadræavaju plemenitu klasiËnu mjeru koja Êe
tek u himnama kasnog perioda postati “romantiËarski
napregnuta i izlomljena”, πto Êe istovremeno biti i
njeno uzviπenje i uniπtenje (Korff 1949: 406). Vjeran
obliku antike, i metriËki i stilski, Hölderlin slijedi
princip asocijativnog nizanja iz rimskih elegija Pro-
percija, Tibula i Ovidija, po kojem lirski subjekt
razvija “misao iz misli i otkriÊe iz otkriÊa” (Beissner
1941: 173). U vezi s antiËkim modelom su i stalne
antiteze i uzviπeni ton koji Hölderlin postiæe prije
svega izborom rijeËi, a ne eksplicitnom frazom kao
Schiller. Ipak, Hölderlinova teorijska promiπljanja
elegije svjedoËe o svijesti velikog liriËara da, uz pot-
puno oslanjanje na zakonitosti antiËkog pjesniπtva,
moderni pjesnik od njih mora odstupiti veÊ zbog sen-
timentalnog materijala na koji je upuÊen.4 Sentimen-
talni materijal pjesnik crpi iz stvarnosti, tako da mu u
nasumiËnom obliku nedostaje veza s opÊim. Ona se
mora uspostaviti u naËinu predoËavanja pjesniËkog
materijala ‡ bilo kroz smjenu kontrastnih motiva ili
vremenskih planova, bilo posredstvom zaokreta u
sredini pjesme koji donosi i odsudnu promjenu tona.5
Ovaj Hölderlinov kriterij za obradu sentimentalnog
materijala vodi ka prevladavanju akcidentalnog,
jednokratnog, a kao vid unaprjeenja stvaralaËkog
postupka omoguÊava proboj od oda ka velikim him-
nama.
Za razliku od Goetheovih, Hölderlinove elegije
nisu cikliËne. Njihovi odjeljci ne mogu se promatrati
realiziran koncept platonske ljubavi. U vrijeme borbi za oslobo-
enje GrËke od turske vlasti voljena Diotima ohrabruje naslovnog
junaka, s kojim je povezuje bezuvjetna ljubav, da se uzdigne iznad
akcidentalnosti svoje sudbine na Zemlji, ispuni svoj zadatak i tako
pronae put u viπe sfere egzistencije. Istovremeno, ona je otje-
lovljenje ideala ljepote u smislu kalokagathie. O liku Diotime u
Hyperionu usp. Bassermann-Jordan 2004, Gaier 1991 i Firges
2010.
4
“Sentimentalno” se ovdje od Schillerovog pojma sentimen-
talnog razlikuje tek utoliko πto mu je suprotnost prije tragiËno nego
naivno, pa je za Hölderlina sentimentalni materijal modernog
pjesnika prije svega izgubljena ljubav.
5
SistematiËno uËenje o promjeni tona jest originalno Hölder-
linovo, ali je poticaje za ovakvu sistematizaciju pjesnik mogao
naÊi kod svojih uËitelja Klopstocka, Herdera i Heinsea. Po Raja-
novom miπljenju o Hölderlinovim se elegijama moæe govoriti kao
o “himnama sa tom naroËitom osobenoπÊu da su proæete liËnim
imenima i sjeÊanjima πto im daje lako tugaljiv ton” (1960: 232).
62
kao posebne pjesme posveÊene istom predmetu u
pukoj misaonoj meuovisnosti. Jedan za drugim oni
pokazuju dijalektiËko i estetiËko kretanje koje vodi k
ishodu cjeline. To potvruju meki prijelazi, Ëesta
opkoraËenja i Ëinjenica da su odjeljci otvoreni jedan
prema drugom do te mjere da se ne mogu razumjeti
zasebno. U ovakvom naËinu nizanja strofa Beissner
prepoznaje princip digresivne progresije koji je
karakteristiËan za tipiËnu elegijsku formu (1941: 175).
»injenica da se u “Menonovoj tuæaljki za Diotimom”
sve joπ odvija u personalnoj sferi ukazuje na ostatak
oda, dok himniËni polet zakljuËka ‡ karakteristiËan i
za druge Hölderlinove zrele elegije ‡ upuÊuje na dalji
razvoj ka himni, koji na idejnom planu otkriva na-
dindividualno iskustvo i otkriÊe opÊeg, metafiziËkog
smisla. Jedna od najljepπih elegija njemaËkog jezika
nastala je u vrijeme kada je pjesnik veÊ rastavljen od
svoje najveÊe ljubavi, pa u oËaju i bez nade ne vjeruje
u moguÊnost ostvarenja sreÊe na ovom svijetu. Pjesma
se od biografskog konteksta udaljava utoliko πto je
Diotima, pjesnikova draga, ovdje predstavljena kao
mrtva, πto se moæe Ëitati i kao zastraπujuÊa anticipa-
cija, buduÊi da je Susette Gontard umrla 1802. kada
je prvi dio pjesme veÊ objavljen u Almanahu Muza
(Musenalmanach für das Jahr 1802). Mrtva draga,
odnosno zauvijek izgubljena ljubav, jedna je od naj-
ËeπÊih tema elegijskog kruga, istovremeno i omiljena
tema romantiËara.
Pjesmu u cijelosti takoer Ëitamo kao doslovnu
realizaciju Schillerovog odreenja elegije u spisu O
naivnom i sentimentalnom pjesniπtvu (Über naive und
sentimentalische Dichtung, 1795), buduÊi da pjesnik
od poËetka traæi prirodu, “kao ideju i u takvom savr-
πenstvu u kakvom ona nikada nije postojala, da je
oplakuje kao neπto πto je bilo i sada je izgubljeno”
(©iler 2008: 308).6 Priroda je suprotstavljena umjet-
nosti, a ideal stvarnosti. Tuæenje proizlazi iz nadah-
nuÊa probuenog idealom i postaje graa za elegiËnu
poeziju, jer se æaljenje za izgubljenim radostima, za
zlatnim dobom, za izmaklom sreÊom i ljubavlju
ujedno predstavljaju i kao predmet moralne harmonije
(©iler 2008: 309). Sentimentalna po tome πto stvarno
stanje dovodi u vezu s idejama, a ideje primjenjuje
na stvarnost, te πto “ima posla sa idealom i iskustvom”,
ova Hölderlinova pjesma nedvojbeno se mora odrediti
kao elegija i po tome πto se u njoj smjenjuju sukob i
harmonija, mir i kretanje (©iler 2008: 320‡321).
Pjesma i poËinje kao tuæbalica ‡ u skladu s
naslovom ‡ karakteristiËno subjektivnim doæivljajem
usamljenosti onoga koji tuæi. Slika nemirne sadaπnjo-
sti ostvaruje se u prvoj strofi proπirenom usporedbom:
lirski subjekt je ranjena zvijer Ëiju fiziËku bol ne moæe
ublaæiti ni jedna prirodna sila. OsjeÊaj oËaja je potpun,
6
“Der elegische Dichter sucht die Natur, aber als eine Idee
und in einer Vollkommenheit, in der sie nie existiert hat, wenn er
sie gleich als etwas da gewesenes und nun verlorenes beweint”
(Schiller 2001. [1962]: 450). Usp. Groddeck 2011: 323.
sadaπnjost izgleda kao “tuæni san” (14).7 Jedina se
nada moæe nazrijeti u buenju koje dolazi nakon sna.
Druga strofa donosi konkretizaciju oËaja. Zazi-
vanje bogova smrti nagovjeπtava da je ona koju Me-
non Ëeka ‡ mrtva:
Zaludu je, o bogovi smrti, kad jednom ste
Zgrabili Ëovjeka i svladanog Ëvrsto dræite njega (15‡16)
Lirski subjekt na pragu je rezignacije ‡ “πutke
zaspi!” (21) ‡ Orfejev neuspjeh osporava svaku nadu.
Ipak, kao πto æivima nije moguÊe ostati u carstvu smrti,
tako ni pjesnik ne moæe ostati nijem. Usred potpunog
oËaja lirsko ja æeli da “ovjenËa glavu” (25) ‡ da o
svom jadu progovori kao pjesnik. MoguÊnost artiku-
lacije oËaja otvara put ka njegovom prevladavanju,
otkrivajuÊi Menona i kao pjesnika, a ne samo onoga
tko ljubi i uzaludno Ëeka.8 To je i prethodno nago-
vijeπteno prizivanjem slike Orfeja.
Iz daljine dopire sjeÊanje i donosi blaæenstvo u
patnji (28). Slijedi kontrapunkt: promjena vremenskog
plana, vraÊanje u proπlost i zaokret ka idealiziranoj
proπlosti tipiËan za elegiju (AdamËevska 2015: 311).
Istinski elegiËne, blago-radosne slike proπlosti kao
“nebeske sreÊe svjedoci” (33) sijaju usamljenom u
noÊi. Umrla draga ne znaËi i prestanak ljubavi:
Svjetlo ljubavi! HoÊeπ li i mrtvima sijati, zlaÊano? (29)9
Tko je jednom ljubio u sebi zauvijek nosi “slike
svjetlijeg doba” (30). Atribut “zlatno” u individualnoj
sferi upuÊuje na nekadaπnju ljubavnu sreÊu, onako
kako ona stoji u odnosu na oËaj pjesnikove sadaπnjosti.
Na kolektivnom planu to odgovara slici zlatnog doba
u odnosu na mraËnu obezboæenost povijesne suvreme-
nosti. Prolaznosti prirodnih pojava (smjena godiπnjih
doba, ciklusi vegetacije, smrtnost ljudskoga biÊa)
suprotstavljena je vjeËnost idealizirane ljubavne sreÊe
‡ res funebres ‡ res amores ‡ u trenucima savrπene
kozmiËke konstelacije.
Jer svi ti dani i godine zvijezdâ, Diotimo moja,
Bijahu okò nas prisno i vjeËno sjedinjeni. (41‡42)
Vrhunac vizije sreÊe kod Hölderlina je dozivanje
imena Diotime. Nakon πto je u pjesmama nastalima u
Frankfurtu ono odzvanjalo Ëesto i zvonko, ovdje se
7
Navedeni stihovi “Menonove tuæaljke za Diotimom” ozna-
Ëeni su brojem stiha i navedeni u prijevodu Zvonimira MrkonjiÊa
(Hölderlin 1985: 91‡100).
8
Menon je akter Platonovog istoimenog dijaloga (Ménn) koji
je uz Fedona (Phaidn) reprezentativan za Platonovo uËenje o
anamnezi i besmrtnosti duπe. Platonovog Menona Sokrat privodi
znanju, onako kako Hölderlinovog Menona Diotima privodi spoz-
naji da je æivot moÊniji od smrti i da svojim pjevanjem o sretnijem
æivotu tu spoznaju treba kao pjesnik prenositi drugima.
9
Istu misao eksplicirat Êe neπto kasnije Goethe u Pandori
(Pandora, 1810): “Tko je jednom bio sretan, taj ponavlja svoju
sreÊu i u boli” (prev. autorica rada) / “Wer glücklich war, der wie-
derholt sein Glück im Schmerz” (Goethe 2008. [1960]: 354).
63
pojavljuje posljednji put ‡ kao vrhunac i kraj ljubavne
sreÊe na ovome svijetu. Slika proπlog ljubavnog
iskustva i svetih moguÊnosti ljubavi proπiruje se u
narednoj strofi koja je s prethodnom i formalno pove-
zana opkoraËenjem. Bezvremena ljubavna idila dana
je slikom iz romantiËarskog dijapazona: ljubavnici su
labudovi. Pod njima je voda u kojoj se ogleda vedro
nebo, a oni su izdvojeni od ostatka svijeta i u svojoj
usmjerenosti jedno na drugo “poput djece radosno
sami” (52). Izrazita slikovnost ovog prizora karakte-
ristiËna je i za ranije Hölderlinove pjesme.
Nagli povratak na poËetni osjeÊaj usamljenosti u
posljednja Ëetiri stiha iste strofe surovo razbija idilu.
Zbog sjeÊanja na sreÊu, jad sadaπnjosti Ëini se joπ
nepodnoπljivijim:
Ali pust mi je sada dom jer svjetlost su meni
OËinju oduzeli, te sam njom izgubio i sebe.
Zato ja lutam i poput sjene æivjet mi valja
I odavno se meni sve veÊ besmislenim Ëini. (53‡56)
OsjeÊaj pustoπi poslije gubitka najupeËatljiviji je
u petoj strofi: Zemlja je tamnica, nebo zatvorska
tavanica ‡ do paroksizma je dovedena suprotnost
punoÊe æivota ispunjenog ljubavlju i njegova pustoπ
jednom kad je ljubavna sreÊa izgubljena. Pjesma je
vraÊena u ton tuæbalice, ali to nije ton oËaja poput
onoga u prvoj strofi, jer je elegijski osvrt na “godine
zvijezdâ” i oæivljavanje izgubljene ljepote u sjeÊanju
pjevajuÊe ja izdiglo iznad osobne rezignacije, do
spoznaje nadindividualne pustoπi i obezboæenosti
svijeta. To Êe joπ oËiglednije postati u treÊoj trijadi,
zbog Ëega se za nju upravo i moæe reÊi da “donosi
produbljenje”, jer se iz sfere individualnog uzdiæe do
opÊeg (Korff 1949: 445).10
Al tako samotnu sve mi boæansko izmiËe. (58)
»itava πesta strofa je elegijski prizvana slika
GrËke i grËkih bogova. To je vizija sretne i ostvarene
zajednice, shvaÊena nadosobno, koja po tonu idile u
personalnoj sferi korespondira sa slikom proπlog
jedinstva Menona i Diotime iz Ëetvrte strofe. SjeÊanje
na boæansku punoÊu ljudskog svijeta (zlatne dane
ËovjeËanstva) pozitivna je suprotnost sveopÊe nesreÊe
suvremene obezboæenosti u kojoj su ljudi prazni i
opustoπeni, ali ipak s nadom da Êe “snaga Ëuda nekog”
(76) privoljeti “utonule” ‡ kako Hölderlin naziva
grËke bogove ‡ da se vrate i da ponovo “tlom zazele-
njelim hode” (77).11 U noÊi sadaπnjice to je obeÊanje
najveÊe sreÊe.
10
Upravo to istiËe i Sanader kada govori o Hölderlinovim
promjenama / zamjenama na sadræajnom planu elegije: “pjesnik
najprije govori o konkretnoj zbilji (koja i inaËe pripada svakoj
vrsti elegije), da bi zatim preπao u sferu nadnaravnog, duhovnog,
Ëime se tek pokazuje istinski estetski pogled, drugim rijeËima po-
moÊu Ëega se tek pojavjuje ono sveobuhvatno Cijelo” (1985: 266).
11
U ovim stihovima Groddeck kod Hölderlina identificira
ideju o paligenezi, povratku, odnosno raanju novog Ëovjeka (2011:
323).
 Nada u uspostavljanje ponovnog jedinstva s
bogovima vraÊa lirskom subjektu vjeru u ponovno
jedinstvo s Diotimom, omoguÊava mu da “nadmaπi
osobnu sudbinu te da i sreÊu i æalost shvati u πirem
povijesnom horizontu” (Korff 1949: 446). Nada da
Êe se vratiti “zlatni dan” proizlazi iz vjerovanja u
Ëovjekovu samoobnovljivu snagu, u samopomlai-
vanje pomoÊu snage otkrivene u preæivljenoj boli, u
svijesti o ‡ makar i prolaznoj ‡ ljepoti i vrijednosti
æivota, steËenoj po cijenu velike patnje. U ovoj toËki
romantiËni pjesnik prevladava elegiËni, tugaljivi i
rezignativni karakter svog pjevanja i otvara prostor
za himniËni, slavljeniËki pokliË æivotu na kraju osme
strofe.12
Ona ‡ “Ëedo bogova” (87), Atenjanka, Diotima ‡
ona je ta koja mu je “viπu ljepotu kazala” (84). Ljepota
i ljubav otvorile su pogled lirskog subjekta za bezgra-
niËnu sferu duhovnosti, za ono πto je dublje od dnev-
nog i pojavnog, a sjeÊanje na voljenu ‡ “misleÊ na
plemenitije vrijeme” (90) ‡ omoguÊilo mu je da pjeva
i da u svojoj pjesmi oæivi sliku prvobitne harmonije
ljudskog i boæanskog koja, jednom realizirana u
GrËkoj, ostaje kao ideal.13 Boæansko kod Hölderlina
Ëitamo kao idealistiËki shvaÊen apsolut, kao vjeËnu,
nepropadljivu, harmoniËnu realizaciju najbolje ljud-
ske moguÊnosti neograniËenu tjelesnim i smrtnim.
Otkriveni pjesnik stidi se svoje tuge ‡ tuæi samo
onaj tko ne vidi dalje od zemaljskog. Mrtva draga
predstavljena je u svjetlosti, kao “duh zaπtitni” (93).
Blaga i trpeljiva u ljubavi, pjesniku se ukazuje kao
vizija iz onostranosti u kojoj obitava, “gdje cvjeta i
poËiva meu ruæama godine” (98). Iako je draga
mrtva, ljubav i sjeÊanje nisu umrli ‡ oni imaju fan-
tazmatsku funkciju. Snaga ljubavi dovodi do metafi-
ziËke spoznaje i donosi utjehu.
Atenjanka se pjesniku pojavljuje iz onostranosti.
Sada ne kao ljubavnica nego kao boginja, vjesnica
boæanske objave (Korff 1949: 446). S one strane
æivota ona pjesniku donosi nauk koji nije osoban, ne-
go u posljednjoj istinski himniËnoj strofi prerasta u
objavu:
12
Obiljeæena afektima tuge s jedne i entuzijazma s druge
strane, “Menonova tuæaljka” potvruje se i u skladu s odreenjima
afektivne poetike kao dvostruko æanrovski obiljeæena. Za detaljniju
analizu trebalo bi, meutim, imati u vidu kako Meyer-Sickendie-
sovu Afektivnu poetiku, tako i njenu kritiku. Usp. Meyer-Sickendiek
2005: 77‡146 i Schnell 2015: 696 i dalje.
13
Ovdje odjeka nalazi romantiËarska teænja koju Schleier-
macher u svojim govorima O religiji (Über die Religion, 1799)
opisuje pojmom “religija umjetnosti” ‡ teænja ka ponovnom
uspostavljanju drevnog jedinstva umjetnosti i religije, u smislu
drevne konstelacije zlatnog doba, te religijska uloga koja se u tom
procesu pripisuje pjesniku. U istom spisu Schleiermacher izlaæe i
tezu o prihvaÊanju svih bogova ËovjeËanstva kojoj odgovara Höl-
derlinov politeistiËki koncept prisutan u njegovom cjelokupnom
opusu ‡ monumentalni pokuπaj integracije grËko-rimskog s
biblijsko-krπÊanskim nasljeem koji Adorno prepoznaje kao sim-
biozu izmeu antiËkih grËkih i krπÊanskih vrijednosti (Adorno
2003: 465), dok neki autori smatraju da ga treba razumjeti doslov-
no. Usp. Hölscher 2006. i Detering 2016.
64
Tako svjedoËiπ i kaæeπ meni kako bih drugima
Prenio, makar oni u to vjerovali ne bi,
Da je besmrtnija radost od brige svake i gnjeva
i da se svakodnevno jedan zlatni zavrπava dan.
(105‡108)
Tako se lirski subjekt uzdiæe iz dubine svog ljud-
skog poniπtenja u visine boæanskog poslanja. Istinski
apolonijski pjesnik, kakvog ga veÊ otkriva stih i metar,
prednost daje danu, svjetlosti i æivotu, a novu vjeru
pronalazi u boæanskoj ljepoti svijeta i svetoj sluæbi
pjesnika da ljepotu svakog dana æivota osvjedoËi i
formulira za vjeËnost.
Iako u osmoj strofi veÊ dolazi do potpunog nadi-
laæenja elegijskog, posljednja, deveta, “gomila eksta-
tiËne pozive strasnog poleta” (Ryan 1960: 240) uzdi-
æuÊi pjesmu do oæivotvorujuÊe himniËne objave. Nije
tu viπe rijeË samo o nadahnuÊu koje se probueno
spoznatim idealom raa iz tuge, a koje Hölderlin dina-
mizira promjenama tona, “smjenom mirovanja i kre-
tanja, ushiÊenja i duboke æalosti, oËajanja i utjehe”
(Gaier 1993: 376). Deveta strofa, koja se od prethod-
nih razlikuje i po gotovo udvostruËenom broju stihova,
moæe se i izvan cjeline Ëitati kao himna. Pogotovo
ako znamo da je grËka himna na samom poËetku imala
i elemente tuæbalice (kod Anakreonta na primjer), te
da je njen sastavni dio obiËno bila i molitva bogu koji
se slavi (©najder 2006: 455‡456).14 Prelazak na him-
niËni ton i transformaciju tuæbalice u himnu omogu-
Êilo je upravo religiozno uzdizanje voljene do statusa
boæanstva i vjeËnog æivota, buduÊi da su u antici, a i
kasnije, himne slavile iskljuËivo bogove ili junake koji
su svojim djelima zasluæili vjeËnost. Zanimljivo je
da Hölderlin zadræava elegijski distih koji je kao
distinktivno obiljeæje tipiËan tek za krπÊansku himnu
od humanizma i renesanse, dok je u antici himna
pisana prevladavajuÊe u heksametru. Na taj naËin on
joπ jednom, sada spajanjem formalnih kriterija himne,
dovodi u vezu antiËku i krπÊansku tradiciju. Ovdje
svakako treba skrenuti paænju i na to da se krπÊanska
himna u protestantizmu razvijala pod izrazitim utje-
cajem pijetizma koji je kao jedan od kljuËnih obiljeæio
i Hölderlinovo pjesniπtvo u cjelini (Flaπar 1992: 262).
Dodatno, Hölderlinova himniËna zavrπnica na temat-
skom planu poput romantiËarske himne udruæuje
neraskidivo ljubav i smrt.
Pjesma tako zavrπava himniËnim odjeljkom koji
poËinje kao zahvalna molitva “nebesnicima” (109) s
radosnim obeÊanjem u pokliËu:
Æivjeti hoÊu! (113)
Slika zacijeljenih krvavih krila uspostavlja rav-
noteæu sa slikom ranjene zvijeri s poËetka. Pjesnik
14
Eksplicitno, obraÊanjem Bogorodici u prvom stihu ‡
Oprosti majko sveta, oprosti ‡ KostiÊeva pjesma poËinje kao
molitva, a svoj molitveni karakter potvruje i prizivanjem Bogoro-
dice refrenskim ponavljanjem naslova u obliku invokacije na kraju
svake strofe.
ponovo pjeva “iz lakih grudi” (110) ‡ o muzama,
junacima i ljubavnicima, o prisnom jedinstvu s bogo-
vima ‡ Ëistom religijskom doæivljaju svijeta otkri-
venom u ljubavi:
Mnoπtvo velikih stvari valja joπ otkriti, a tko je
Toliko ljubio nek ide, on to mora, putem k bogovima.
(117‡118)
Ono πto je njemu otkriveno kroz iskustvo ljubavi,
pjesnik prenosi drugima ‡ to je obeÊanje zlatnog dana,
objava vizije spajanja svih razdvojenih ‡ ljubavnika,
ali i ljudi i bogova, tijela i duha ‡ u novoj “godini
naπe duπe” (130). Ta objava je njegov sveti pjesniËki
zadatak i sama suπtina poezije.15
Hölderlinovo shvaÊanje biÊa i uloge pjesnika nije
posljedica umjetniËko‡filozofske spekulacije, nego
dolazi iz sfere emotivnog, te iz osobnog iskustva gu-
bitka onog najvrjednijeg.16 Ipak, konkretni oËaj
transcendiran je utoliko πto je posredstvom spoznaje
opÊeg i onostranog u konkretnom i prolaznom dospio
do pjesniËke artikulacije. Izgubljenu ljubav zamje-
njuje poezija u slavu ljubavi, ljubavi koja jest boginja.
Otud i mrtva voljena, nekad otjelovljenje ljubavi, u
onostranosti zadobiva boæanske prerogative ‡ spo-
kojstvo, mudrost, vjeËnost ‡ πto Êe biti sluËaj i u
KostiÊevoj pjesmi. Ljepota, izgubljena u æivotu, u
poeziji nastavlja trajati vjeËno. Zato nad izgubljenom
ljepotom pjesnik viπe ne tuæi, nego je slavi, slaveÊi
æivot u kojem je iskusio ljubav i ljepotu i kroz njih
spoznao nadmoÊ æivota nad smrÊu. To je romantizam
uzdigao do estetskog zakona.
Taj zakon na snazi je i kod Laze KostiÊa u nje-
govoj najpoznatijoj tuæbalici i najglasovitijoj ljubav-
noj pjesmi srpskog romantizma “Santa Maria della
Salute”. U njoj, baπ kao i u Hölderlinovoj elegiji, smje-
na osjeÊanja i raspoloæenja lirskog subjekta, koji u
sjeÊanje priziva svoju umrlu dragu, dovodi do duboke
spoznaje u himniËnom tonu. Promjena vremenskih
planova i raspoloæenja ‡ od rezignacije do najpolet-
nijeg ushita, te smjena sfera realnog i onostranog u
kojem se realizira ono πto je u stvarnosti bilo nemo-
guÊe, kreira i ovdje kritiËku distancu koja lirskom
subjektu omoguÊava drugaËiji uvid ‡ mistiËku spoz-
naju ljubavi kao boæanske sile i nadmoÊi æivota obilje-
æenog iskustvom ljubavi nad smrÊu.
Mrtva draga je u posljednjoj KostiÊevoj pjesmi
knjiæevna dvojnica Jelene Lenke Dunerski (1870-
-1895), kÊerke njegovog prijatelja i dobroËinitelja
Lazara Dunerskog (1833‡1917), koja je bila i nakon
svoje rane smrti ostala pjesnikova najveÊa ljubav.
Nema pouzdanih svjedoËanstava o njihovom mogu-
Êem odnosu mimo Ëinjenice da je KostiÊ Ëesto boravio
15
U tom je pravcu Heidggerova tvrdnja da se u Hölderlinovim
stihovima nasluÊuje najvaæniji poetski cilj: “stvaranje suπtine poe-
zije” (1982: 130)
16
Pjesmu utoliko moæemo oznaËiti kao “liËnu” i “nadisto-
rijsku”, pojmovima kojim Miodrag PavloviÊ atribuira KostiÊevu
pjesmu (1979: 417).
65
na imanju Dunerskih, gdje je 1891, nakon povratka
s Cetinja, upoznao lijepu, obrazovanu i darovitu
najmlau kÊi Dunerskih, kao i da je 1892. napisao
pjesmu pod naslovom Gospoici L. D. u spomenicu
u kojoj dirljivo otkriva svoju fascinaciju gotovo tride-
set godina mlaom djevojkom oko koje se otimaju
prosci. Lenka je umrla nepuna dva mjeseca nakon πto
se KostiÊ, na nagovor Lenkinog oca, oæenio Julijanom
PalanaËki (1849‡1909). Godinu nakon njene smrti
KostiÊ Êe sitnim slovima i na francuskom jeziku,
poËeti voditi takozvani dnevnik snova u kojima mu
se pojavljuje Lenka.17 San i pojava mrtve drage u snu
jedan je od srediπnjih motiva pjesme “Santa Maria
della Salute”.
KostiÊeva pjesma jest tuæbalica, ali poËinje kao
molitva za oprost Bogorodici, kojoj se lirski subjekt
direktno obraÊa veÊ u prvim stihovima.18 Motiv mrtve
drage direktno uvodi tek peta strofa, ali je, ako uzme-
mo u obzir makar i samo PopoviÊevu i GluπËeviÊevu
interpretaciju, on indirektno prisutan i u prve Ëetiri
strofe, buduÊi da obogotvorenu voljenu pjesnik uzdiæe
do same Bogorodice, a izjednaËava je s arhitektonskim
zdanjem, hramom, podignutim njoj u Ëast. U toj toËki
“idealizovanja do religioziteta” GluπËeviÊ pronalazi
srodnost KostiÊa ne samo s Hölderlinom, nego i s
Rilkeom, opisujuÊi Hölderlinovu Diotimu kao svoje-
vrsnu “greciziranu bogorodicu” (1972: 437), Ëemu se,
bez sumnje, mogu naÊi i protuargumenti.19
ElegiËni ton na snazi je i u prve Ëetiri strofe koje
jesu izraz æaljenja lirskog ja, mada ne joπ zbog smrti
voljene, nego nad prethodnim æivotom ‡ zbog uludo
napravljenih izbora i ljudske (suviπe ljudske!) kratko-
vidosti.20 Kajanje lirskog subjekta naπem razumije-
vanju otvara se u potpunosti tek ukoliko lirsko ja
poistovjetimo s pjesnikom KostiÊem koji je u pjesmi
“Duæde se æeni!” (1879) osudio sjeËu bora iz dalma-
tinskih πuma za gradnju crkve Gospe od Zdravlja u
Veneciji pred kojom sada stoji egzaltiran. PoËetak
pjesme toliko je duboko u sferi osobnog da ga je skoro
nemoguÊe razumjeti bez, makar i minimalnog, bio-
grafskog osvjetljenja.21 S druge strane, poput Hölder-
17
Usp. “Dnevnik Laze KostiÊa”. prev. Milan Kaπanin. U:
Knjiæevnost, br. 2, Beograd, 1971, str. 89‡100.
18
Piper tvrdi Ëak da “Santa Maria della Salute” predstavlja
prije svega pjesniËku molitvu i pripada vrhu srpske molitvene
poezije (2011: 83).
19
Miodrag PavloviÊ piπe o “madoniziranju stvarne æene”
(1979: 420‡421).
20
Viπe o jedinstvu lirskog subjekta, te o motivu kajanja kao
“egzistencijalnom rezimeu” v. u StojanoviÊ 2010: 33‡35.
21
StojanoviÊ demonstrira da je moguÊe biografske detalje,
pa i aluziju na slavenske borove, u potpunosti zanemariti, tako πto
npr. stihove u drugoj strofi “tonut o brodu, trunut u plotu” Ëita
samo u simboliËnom znaËenju manjkavosti Ëovjekove fiziËke
egzsistencije: Ëovjek “tone usprkos brodu” (iako bi se mogao
spasiti) i “trune u putenom, Ëulnom æivotu” (plot u znaËenju
‘tjelesna pût’), bez obzira πto se oni veoma direktno mogu odnositi
na dalmatinski bor koji je, umjesto da nosi konstrukciju crkve
sagraene za vjeËnost, mogao zavrπiti i prozaiËno ‡ u bilo kakvom
brodu ili plotu (plot u znaËenju ‘ograda’) (2010: 42).
linove, i ova pjesma demonstrira sposobnost istinskog
pjesnika da individualno iskustvo artikulira tako da
ono dobije univerzalnu dimenziju upravo onako kako
Schiller to definira u gore navedenom odreenju
sentimentalne elegiËne poezije. U prirodi, pred sobom,
lirski subjekt pronalazi otjelovljenje ideje u gotovo
savrπenom obliku ovjekovjeËene ljepote, pa se, opo-
minjuÊi se svoje proπlosti, pred tim idealom prisjeÊa
izgubljenog æivota i s aspekta nove svijesti prepoznaje
ga kao zabludu. Oprost za svoje zanose i prkose22 traæi
od Bogorodice pred Ëijim hramom stoji.23
Trenutak preokreta iz nesvjesnog, greπnog æivota
u svjesni jest sudbinski susret s voljenom predstavljen
u petoj strofi.
Tad moja vila preda me granu, (33)24
Dok kod Hölderlina lirski subjekt voljenu poisto-
vjeÊuje s antiËkom junakinjom Ëiji je glavni atribut
mudrost, KostiÊ poseæe za mitoloπkim biÊem izvan-
redne ljepote ‡ voljena je vila. Kao i kod Hölderlina,
promjena vremenskog plana donosi promjenu raspo-
loæenja. Koji god da su grijesi zbog kojih se kaje,
susret s ljepotom u sadaπnjosti najprije opominje lirsko
ja na vlastitu kratkovidost i baca ga u oËaj, da bi
odmah potom prizvao proπlu sreÊu i sjeÊanje na susret
s ljepotom koji mu je otvorio vrata osobne spoznaje i
otkrio istinski raj i pakao.25
πto Êu od milja, od muke ljute, (39)
(...)
jade pa slade, Ëemer pa med (46)
Ispraznost æivota voenog razumom, a bez lju-
bavi, uvjerljivo demonstrira slika slomljenih krila:
jer πto je duπi lomilo krilo,
te joj u jeku duπilo let,
sve je to s ove glave sa lude (29‡31)
22
Sveobuhvatna i intrigantna KostiÊeva intelektualna biogra-
fija koju potpisuje Stanislav Vinaver nosi naslov Zanosi i prkosi
Laze KostiÊa. Najnovije izdanje: Beograd: Sluæbeni glasnik, 2012.
23
IdentificirajuÊi elemente interkulturalnosti u ovoj Kosti-
Êevoj pjesmi Kornelije Kvas za osnovu krivice zbog koje lirski
subjekt moli za oproπtaj iz pjesnikove biografije uzima njegov raniji
prezrivi odnos prema Bogorodici, poglavito prema katoliËkoj
Madoni, kao i osudu drugosti koju s novom svijeπÊu prepoznaje
kao grijeh (2015: 110). Ta drugost odnosi se na kajanje lirskog ja
zbog ranijeg nepromiπljenog prihvaÊanja stereotipa MletaËke
Republike kao one koja je donijela samo zlo istoËnoj strani Jadrana.
Susret s drugim omoguÊava promjenu identiteta lirskog subjekta
(ibid. 116).
24
Navedeni stihovi pjesme “Santa Maria della Salute” ozna-
Ëeni su brojem stiha i navedeni prema: Laza KostiÊ: Pesme, izabrao
i priredio Boπko PetroviÊ, Novi Sad: Matica srpska, 1984, str.
394‡398.
25
S tim u vezi StojanoviÊ (2010: 46‡47) navodi rijeËi koje
Faust izgovori nakon πto prvi put vidi lijepu Helenu: “Neka mi
nestane snage æivotnog daha / Ako se ikad vratim na sebe onakvog
kakav sam bio prije tebe”.
66
Glava se pojavljuje kao sinegdoha razumskog
Ëovjeka, dok je duπu slomljenih krila, kao metaforu
obeshrabrene ljudske duhovnosti, po suprotnosti mo-
guÊe usporediti sa zacijeljenim krilima u Hölderli-
novoj posljednjoj himniËnoj strofi. Tu sliku smjenjuje
uzlet ljubavnog zanosa koji se realizira kroz povike i
retoriËka pitanja “svu veËnost za te, divni trenute!”
(48), “zar meni jadnom sva ta divota?” (50), te apolo-
nijski, u slikama svjetlosti ‡ iskra koja iz pogleda otapa
led vasione (43‡44) ‡ i zlata: “zlatna voÊka πto sad
tek zre” (53). AntitetiËku strukturu pjesme odraæava
i stalno sudaranje suprotnosti unutar dijelova, pa
tipiËno romantiËarski sukob razuma i Ëulnosti oliËava
nepomirljivu dvostrukost ljudske prirode koja je i
osnova Ëovjekove nesreÊe u svijetu. Taj je sukob
problematiziran veÊ u drugoj strofi stihovima “u pepô
spalit srce i lub” (12),26 gdje su osjeÊajnost i razum,
meutim, izjednaËeni, Ëak udruæeni u ‡ posluæimo se
hölderlinovskim izrazom ‡ “obezboæenom” æivotu,
da bi tek s otkriÊem ljubavi/boga gledanje dobilo
prednost nad miπljenjem. 27
Kad “vijugav mozak” (63) uspije da odræi vlast
nad srcem, rajske slike zlata i svjetlosti zamjenjuje
pomraËenje sunca, gaπenje zvijezda, vjeËita hladnoÊa.
Utekoh od nje ‡ a ona svisnu. (68)
(...)
smak sveta nasta i straπni sud (71)
Iz najdubljeg oËaja zbog zauvijek izgubljene dra-
ge koju je smrt prevela u onostranost, lirsko ja moæe
izbaviti samo njena pojava, πto Êe, i na nivou raspo-
loæenja i na nivou motiva, pjesmu potpuno osloboditi
elegiËnih tonova i omoguÊiti himniËni zavrπetak.
U srcu slomljen, zbunjen u glavi,
spomen je njezin sveti mi hram
Tad mi se ona odonud javi,
kô da mi Bog se pojavi sam: (74‡77)
Pojava voljene istovjetna je pojavi boæanskog, a
tipiËno romantiËarski prolaz ka onostranom je san koji
KostiÊevom ljubljeniku omoguÊava susret s mrtvom
dragom prije njegove smrti. Pojava voljene u snovima
pomiËe radnju iz sfere realnog u sferu iracionalnog, u
onostranost, gdje je realizacija Ëiste ljubavi moguÊa,
jer moralne zapreke zemaljskog svijeta ne postoje.
Zemaljska frustracija ljubavnika, Ëinjenica velike
razlike u godinama, eksplicirana je u stihovima “starija
sad je ona od mene, / tamo Êu biti dosta joj mlad”
(94‡95) koji istovremeno upuÊuju i na nadzemaljsku
mudrost voljene kakvu svjedoËimo i kod Hölderlinove
Diotime. U stihovima koji slijede lirski subjekt nam
se (sada bez biografske povezice) otkriva kao pjesnik:
26
StojanoviÊ pojaπnjava da je lub u ovom stihu oËigledno
lubanja, joπ jedna sinegdoha koja obiljeæava Ëovjeka kao prije svega
racionalno biÊe (2010: 25).
27
Ponavljanje u stihu “Lepπe je ovaj ne vide vid” upuÊuje na
intuitivnu spoznaju koja poËinje gledanjem, onako kako je senten-
ciozno jezgrovito izvedeno u priËi E.T.A. Hoffmanna “Princeza
Brambilla” (Prinzessin Brambilla, 1820).
 A naπa deca pesme su moje,
tih sastanaka veËiti trag (98‡99)
Ljubav ‡ realizirana u onostranom ‡ i otkriÊe
ljepote, te bolno iskustvo njene smrtnosti i raspadlji-
vosti u greπnom i turobnom svijetu, od misleÊeg
(apolonijskog!) Ëovjeka stvorila je pjesnika koji istinu
o svijetu ‡ koju “proroci tek u zanosu slute” (104) ‡
uobliËava u umjetnost. PjesniËka mistika nadilazi
filozofsku i religioznu.28 Eksplicitno naglaπavanje
aspekta pjesniËke objave kod KostiÊa izostaje, ali
pjesma jednako kao i Hölderlinova tuæbalica, demon-
strira kako pjesnik osobno iskustvo preobliËava u
spoznajno-poetsko iskustvo svijeta.
I kod KostiÊa i kod Hölderlina se, dakle, s promje-
nama vremenskih planova, te s prelaskom iz sfere
realnog u iracionalno, iz personalnog u opÊe, posred-
stvom kritiËke distance realizira spoznaja, a s njom
prelazak iz elegiËnog u himniËno raspoloæenje. Kod
KostiÊa je poticaj tog preokreta ‡ s aspekta kronologije
priËe ‡ najprije ljepota voljene drage kao obeÊanje
ljubavne sreÊe, a onda ljepota crkve kao obeÊanja
vjeËnosti, πtoviπe, kao jedinog moguÊeg vjerovanja
da Êe ljepota biti saËuvana od smrti i propadanja ‡
vjere u umjetnost. To iznova otkriveno povjerenje u
umjetnost pjesnika potiËe da ljepoti koju oboæava u
svojoj poeziji sagradi hram za vjeËnost.
Raskoπna kupola tog hrama je posljednja strofa
pjesme ‡ himna u kojoj u slikama raja trijumfira
ljubav, zemaljska ljubav, iako ostvarena tek na onom
svijetu, kao neraskidivo zajedniπtvo koje kozmosu
zadaje novu konstelaciju. Posljednja strofa, formalno
markirana time πto je dvostruko duæa od prethodnih,
komponirana trinaest Ëvrsto skrojenih oktava, referira,
kao i Hölderlinova posljednja, na buduÊnost u kojoj
Êe biti ostvarena rajska harmonija.29 HimniËno-eksta-
tiËno je ovdje novootkriveno osjeÊanje svijeta, po
Ëemu PavloviÊ KostiÊevu pjesmu usporeuje s verlai-
novskim ljubavno-religioznim himnama, te himniËno-
liturgijskim tonom poezije Charlesa Péguyja (1972:
416). Usprkos stalnom prizivanju krπÊanske bogo-
majke, refrenski na kraju svake, pa i posljednje strofe,
himniËni uzlet u KostiÊevom finalu, baπ kao ni kod
Hölderlina, nema i ne moæe imati direktno i doslovno
shvaÊen krπÊanski smisao. Kod oba pjesnika se u
himniËnim strofama pojavljuju i Otac i “blaæeni”, i
muze, geniji, ljubavnici i junaci (kod Hölderlina), i
“bogovi silni”, i ljudi, i dusi (kod KostiÊa) ‡ svi
prizvani u jedinstvenu sliku buduÊeg blaæenstva koju
Hölderlin naziva “godinom duπa”, a KostiÊ rajem. I
jedno i drugo Ëitamo kao trijumf duha nad mate-
rijom, æivota nad propadanjem i niπtavilom. Iz
osobnog iskustva grijeha, patnje, gubitka, proistekla
28
O mistiËnom i apsolutu kod KostiÊa usp. PopoviÊ 1972:
382‡384.
29
Izuzetak je πesta strofa koja prije refrena ima dodatni
umetnuti stih. KostiÊeva pjesma ima tako ukupno 121 stih, ne
mnogo manje od Hölderlinovih 130.
67
je nadosobna objava buduÊe harmonije, iz iskustva
bezboæne noÊi, objava svjetlosti, boæanskog dana, iz
krπÊanskog pokajanja ‡ πira religiozna predodæba koja
prevladava okvire jedne religije. To je objava pjesnika,
onoga koji je volio na zemlji i kroz iskustvo ljubavi i
smrti otkrio znaËenje boæanskog ‡ snagu æivota, snagu
ljubavi i snagu umjetnosti da ljepotu i ljubav uËini
vjeËnima.
LITERATURA
AdamËevska, Izabela. 2015. “Elegija”. U: Gæegoæ
Gazda i Slovinja Tinecka Makovska (ur.) ReËnik knjiæevnih
rodova i vrsta. Beograd: Sluæbeni glasnik, str. 309‡312.
Adorno, Theodor W. 2003. Noten zur Literatur. Ber-
lin: Suhrkamp.
Bassermann-Jordan, Gabriele von. 2004. “Schönes
Leben! du lebst, wie die zarten Blüthen im Winter”. U: Die
Figur der Diotima in Hölderlins Lyrik und im “Hyperion“-
Projekt: Theorie und dichterische Praxis. Würzburg:
Königshausen & Neumann, str. 130‡151.
Baura, Sesil M. 1970. Naslee simbolizma, prev. Duπan
PuvaËiÊ. Beograd: Nolit.
Beissner, Friedrich. 1941. Geschichte der deutschen
Elegie. Berlin: de Gruyter (reprint: Berlin: De Gruyter,
2018).
Detering, Heinrich. 2016. “Lyrik und Religion”. U:
Dieter Lamping (ur.), Handbuch Lyrik. Theorie, Analyse,
Geschichte. Stuttgart: J. B. Metzler, str. 125‡127
Firges, Pascal. 2010. Eros im Hyperion. Annweiler,
str. 30‡35, 40‡49.
Flaπar, Miron. 1992. “Himna”. U: Dragiπa ÆivkoviÊ
(ur.) ReËnik knjiæevnih termina. Bograd: Nolit, str. 260‡262.
GluπËeviÊ, Zoran. 1972. “Santa Maria della Salute.
Varijacije na ambivalentnu suπtinu jednog poetskog
motiva”. U: Zoran GluπËeviÊ (ur.) Epoha romantizma.
Beograd: Nolit, str. 436‡451.
Gaier, Ulrich. 1991. “Diotima, eine synkretistische
Gestalt”. U: Valérie Lawitschka (ur.) Hölderlin: Christen-
tum und Antike. Tübingen, str. 141‡172.
Gaier, Urlich. 1993. Hölderlin. Eine Einführung.
Tübingen ‡ Basel: Francke.
Gete, Johan Volfgang i ©iler, Fridrih. 2010. Prepiska,
prev. Branimir ÆivojinoviÊ. Sremski Karlovci ‡ Novi Sad:
IzdavaËka knjiæarnica Zorana StojanoviÊa.
Goethe, Johann Wolfgang von. 1960. / 2008. Werke.
Hamburger Ausgabe. Band 5: Dramatische Dichtungen III.
Erich Trunz (ur.) Hamburg: Christian Wegener / München:
C. H. Beck.
Groddeck, Wolfram. 2011. “Elegien”. U: Hölder-
lin‡Handbuch. Leben ‡ Werk ‡ Wirkung. Ur. Johan Kreuzer.
Stuttgart ‡ Weimar: Mezler, S. 320‡335.
Hajdeger, Martin. 1982. Miπljenje i pevanje, prev. Petar
Zec. Beograd: Nolit.
Hölderlin, Fridrih. 1985. Kruh i vino, prev. Zvonimir
MrkonjiÊ. Split: Logos.
Hölscher, Stefanie. 2006. “Schiller and Hölderlin:
From Beauty to Religion”. U: Publications of the English
Goethe Society, 75:2, str. 83‡94.
Korff, Hermman August. 1949. Geist der Goethezeit.
Versuch einer ideellen Entwicklung der klassisch-roman-
tischen Literaturgeschichte, Bd. 3. Leipzig: J. J. Weber (re-
print: Treuchtlingen: Literaricon Verlag, 2016).
 KostiÊ, Laza. 1984. Pesme, izabrao i priredio Boπko
PetroviÊ. Novi Sad: Matica srpska, 1984.
Kurz, Gerhard. 2014. “Hölderlin, Subjektivität und
Moderne”. U: Studia theodisca ‡ Hölderliniana I. Marco
Castellari i Elena Polledri (ur.), str. 37‡51.
Kvas, Kornelije. 2015. “Interkulturalnost pesme Santa
Maria della Salute”. U: Zbornik Matice srpske za knjiæev-
nost i jezik, knj. 63, sv. 1, str. 107‡117.
MariÊ, Sreten. 2009. “U predvorju Helderlinove
poezije”. U: Fridrih Helderlin. Odabrana dela, priredio i
preveo Ivan V. LaliÊ. Beograd: Nolit, str. 5‡48.
Meyer-Sickendiek, Burkhard. 2005. Affektpoetik. Eine
Kulturgeschichte literarischer Emotionen. Würzburg:
Königshausen & Neumann.
PavloviÊ, Miodrag. 1979. “Santa Maria della Salute
Laze KostiÊa”. U: NedeljkoviÊ D. i RadoviÊ M. (ur.)
Umetnost tumaËenja poezije. Beograd: Nolit, str. 410‡425.
Piper, Predrag. 2011. “O ponavljanjima korenskih
morfema u Pesmama Laze KostiÊa”. U: Laza KostiÊ:
1841‡1910‡2010. Ljubodrag SimoviÊ (ur.) Beograd: Poli-
graf, 2011, str. 69‡83.
PopoviÊ, Miodrag. 1972. Istorija srpske knjiæevnosti
III. Romantizam. Beograd: Nolit.
Ryan. Lawrence John. 1960. Hölderlins Lehre vom
Wechsel der Töne. Stuttgart: W. Kohlhammer.
Sanader, Ivo. 1985. “Kruh i vino ‡ elegija ili himna?”
U: Fridrih Hölderlin. Kruh i vino. Split: Logos, str. 263‡270.
Schiller, Friedrich. 1962. / 2001. Werke. National-
ausgabe. Bd. 20: Philosophische Schriften. Erster Teil.
Benno von Wiese i Helmut Koopmann (ur.) Weimar: Verlag
Hermann Böhlaus.
Schnell, Rüdiger. 2015. Haben Gefühle eine
Geschichte? Aporien einer History of emotions. Göttingen:
Vandenhoeck & Ruprecht.
StojanoviÊ, Dragan. 2010. “Izmeu astralnog i sakral-
nog”. U: Energija sakralnog u umjetnosti. Beograd: Sluæ-
beni glasnik, str. 20‡62.
©iler, Fridrih. 2008. “O naivnom i sentimentalnom
pesniπtvu”. U: Fridrih ©iler. Pozniji filozofsko-estetiËki spisi,
prev. Olga KostreπeviÊ. Sremski Karlovci ‡ Novi Sad:
IzdavaËka knjiæarnica Zorana StojanoviÊa, str. 279‡348.
©najder, Jeæi. 2015. “Himna (antiËka)”. U: Gæegoæ
Gazda i Slovinja Tinecka Makovska (ur.) ReËnik knjiæevnih
rodova i vrsta. Beograd: Sluæbeni glasnik, str. 455‡ 458.
68
SUMMARY
FROM THE ELEGIAC TO THE HYMNAL IN
FRIEDRICH HÖLDERLIN’S AND LAZA
KOSTI∆’S WORKS
Friedrich Hölderlin’s (1770-1843) representative
elegy “Menon’s Lament for Diotima” (“Menons
Klagen um Diotima“, written in 1800 and published
in 1802/1803) and the poem by the Serbian romantic
poet Laza KostiÊ (1841-1910) “Santa Maria della
Salute” (1909) are characterized by an almost identi-
cal intertwining of the poetic and biographical con-
texts and a structure determined by a painful memory
of a love lost and a deceased lover which leads the
lyric subject towards the individual realization of the
transcendental, the idealization of the loved one to
the point where she becomes an object of a religious
feeling and a hymnal celebration of beauty and love.
In the article we have pointed out the identical,
profoundly romantic, motifs in both poems, most of
all the motif of understanding and deep inner insight
which lifts the lyrical subject from the depths of de-
spair due to the loss of the beloved towards the exal-
tation for being fortunate enough to have loved and
for the ability to preserve the memory of the lost love
and beauty, which makes him a true poet, in art for
all eternity. On the thematic level, this knowledge also
formally transforms an elegy into a hymn.
Key words: Hölderlin, “Menon’s Lament for Dio-
tima”, elegy, Laza KostiÊ, “Santa Maria della Sa-
lute”, hymn, inner insight
Zoran TIHOMIROVI∆
Filozofski fakultet SveuËiliπta u Zagrebu
Pastiπ meÊave i revolucije:
Kristalni svijet Viktora Pelevina i
Dvanaestorica Aleksandra Bloka
Znatno ranije od pojave pojma intertekstualnosti,
Mihail Bahtin prepoznaje da “tekst æivi tek u dodiru s
drugim tekstom” (Bahtin 1986: 385), tj. da zbivanje
u tekstu egzistira iskljuËivo u dijaloπkom odnosu.
Pritom je tekst, kao cjelina koja objedinjuje viπe
zbivanja i znaËenja, vezan uz raniji tekst, ostvarujuÊi
time “etape dijaloπkog kretanja znaËenja: poËetna
toËka ‡ tekst, kretanje unatrag ‡ proπli kontekst,
kretanje unaprijed ‡ anticipacija (i poËetak) buduÊeg
konteksta” (ibid.). Kristeva se nadovezuje na Bahti-
novu teoriju pojmom intertekstualnosti gdje se “svaki
tekst izgrauje kao mozaik citata, svaki tekst upija i
transformira neki drugi tekst” (Kristeva 1967: 99).
U terminoloπku raspravu o pojmovima bliskima
danas prihvaÊenom terminu intertekstualnosti, osim
Bahtinove konceptualizacije, neminovno spada i ter-
min Borisa Tomaπevskog ‡ konvergencija (rus. shoæ-
denie), pri kojoj Tomaπevskij razlikuje: svjesni citat,
nesvjesnu reprodukciju knjiæevnog kalupa i sluËajnu
sliËnost (Tomaπevskij 1930: 57). Misao Tomaπevskog
da tekst nesvjesno proizvodi knjiæevni kalup implicira
da intertekstualnost ne mora nuæno postojati tek na
verbalnoj i sintagmatskoj razini, veÊ i na πiroj strukturi
teksta. “Kalup” u tom kontekstu Ëini cijeli niz sliËnosti
izmeu dvaju tekstova poput teme, motiva, moti-
vacije, figurativnih aspekata, vizualnih aspekata i
sliËno. Ove sliËnosti suπtinski tvore diskurs knjiæev-
nog teksta, tako da je u daljnjem razmatranju povez-
nica izmeu dva ili viπe tekstova prvenstveno rijeË o
interdiskurzivnosti. Fairclough smatra da je inter-
diskurzivnost “poveznica izmeu viπe diskursa koja
Ëini æanr” (Fairclough 1995: 57), no, moæda vaænije
od toga, i da tekst djeluje na viπe semiotiËkih razina,
poput vizualnosti i zvuka, “i na ostale semiotiËke
oblike koji su istovremeno prisutni u tekstu” (ibid.
58).
Sve spomenute konceptualizacije vezane su uz
Bahtinov imperativ dijaloπkog odnosa izmeu
tekstova. Pripovijetka Viktora Pelevina Kristalni svijet
(Hrustal’nyj mir) upuπta se u dijaloπki odnos s poe-
mom Aleksandra Bloka Dvanaestorica (Dvenadcat’)
ispunjavajuÊi pritom prva dva kriterija konvergencije
‡ svjesni citat i proizvodnju kalupa koji tekstu pridaju
“svojstvo” intertekstualnosti. Meutim, ono πto poten-
cira uspostavljanje dijaloga izmeu pripovijetke i
69
Izvorni znanstveni rad.
PrihvaÊen za tisak 26. 4. 2019.
poeme nisu tek citati ili tema, veÊ ono πto nosi temu i
motive ‡ prostor. Jurij Lotman smatra da je “umjet-
niËki prostor autorov model svijeta, izraæen kroz jezik
njegovog poimanja prostora” (Lotman 2015: 299).
Koncepcija prostora pritom ne podrazumijeva tek
objektivnu stvarnost i fiziËku materiju koje se u tekstu
zapaæaju, veÊ i orijentacijske koncepte, poput opo-
zicija sjever ‡ jug ili gore ‡ dolje. Na primjeru
TjutËevljevog koriπtenja opozicije dan ‡ noÊ, Lotman
zakljuËuje da “prostorni model svijeta u tim teksto-
vima Ëini organizacijski princip oko kojeg se formiraju
i neprostorne karakteristike” (Lotman 1998: 162).
Iako je transfer neprostornih konotacija kroz prostor
relevantan za intertekstualnost Bloka i Pelevina,
buduÊi da se konvergencija atmosfere meÊave i
revolucije u tekstovima oËituje upravo u prostoru, u
ovom izlaganju poseban interes zaokuplja vizualni
aspekt prostora, tj. vizualna intertekstualnost. Kessler
i Helwig pojmom interikoniËnosti (rus. Interi-
koniËnost’) oznaËuju “one situacije komunikacijske
uzajamnosti, u kojima u osnovi izgradnje verbalnog
teksta leæi poËetni ‡ precedentni ‡ tekst koji nije
verbalnog, veÊ vizualnog karaktera” (Kessler i Helwig
2004: 389). Iako rad Kessler i Helwig preteæito
analizira jezik slika, karikatura i plakata, a ne nuæ-
no knjiæevnosti, i dalje se radi o “Ëitanju teksta”, a
posljediËno i o intertekstualnosti. Na temelju interpre-
tacije vizualnih prikaza dobiva se sadræajno i smisleno
jedinstvo Ëime se implicira vizualna intertekstualnost
‡ interikoniËnost.
ISHODI©TE PROSTORNE KONFIGURACIJE
ImajuÊi u vidu spomenute konceptualizacije,
vaæno je opredijeliti izvoriπni tekst i onaj koji od njega
preuzima prostornu konfiguraciju. Pritom odreujemo
Blokov tekst kao primaran, a Pelevinov kao sekun-
daran, ali s naglaskom da “primarnost” teksta ne
podrazumijeva da je on ishodiπte atmosfere ili æanra
svih tekstova koji se koriste ovakvim tipom prostora.
Spomenute konceptualizacije “dijaloπke” pove-
zanosti tekstova u jednu ruku podrazumijevaju inter-
tekstualnost kao univerzalnu pojavu, neodvojivu od
svakog oblika umjetnosti. S druge strane, suvremeni
teoretiËari, poput Marka Lipoveckog, smatraju da je
intertekstualnost specifiËno postmodernistiËka pojava,
tj. da je ona “najËvrπÊe vezana uz postmodernizam, u
kojem je intertekstualnost postala svjestan umjetniËki
postupak, Ëime se dovodi u pitanje moguÊnost raz-
matranja intertekstualnosti kao univerzalnog Ëimbe-
nika svakog umjetniËkog teksta” (Lipoveckij 1997:
9).
Za Lipoveckog se stoga svaki nesvjesni dijalog
izmeu tekstova ne moæe poimati kao intertekstual-
nost, Ëime se gubi intertekstualno “svojstvo” svakog
teksta. S druge strane, intertekstualnost nije tek inte-
gralno svojstvo postmodernizma, veÊ je i jedan od
temeljnih umjetniËkih postupka koji Ëine postmo-
dernistiËku knjiæevnost onim πto ona jest. Smirnov
se nadovezuje na ovu ideju smatrajuÊi da je inter-
tekstualnost “pojam πirokog znaËenja, imajuÊi u vidu
da se smisao umjetniËkog djela, u cjelini ili djelo-
miËno, formira posredstvom veze s nekim drugim
tekstom, koji se traæi u stvaralaπtvu tog autora, u sliË-
noj umjetnosti, u sliËnom diskursu ili u ranijoj knji-
æevnosti” (Smirnov 1995: 11). Svjesno preuzimanje
drugog teksta ili nekih njegovih elemenata stoga nije
tek besciljni postupak, veÊ on direktno utjeËe na
znaËenje “sekundarnog” teksta. ZnaËenje Pelevinove
novele je “meÊavnog” i revolucionarnog karaktera jer
se u njoj nalaze elementi Blokove poeme koji na to
ukazuju ‡ a ti elementi su veÊinom vezani uz prostorne
odnose.
Imaginarni prostori u knjiæevnome tekstu ostva-
ruju ono πto Marko Juvan naziva “efektom prisut-
nosti” (Juvan 2004: 86). Oni u Ëitatelja prizivaju
osjeÊaj proæivljenog iskustva i stvarnog bivanja u
vremenu i prostoru, Ëime se od njega oËekuje pozicio-
niranje u imaginarnom svijetu knjiæevnog djela. Juvan
takoer pravi distinkciju izmeu intertekstualne
prostorne transgresije: intertekstualnu transpoziciju
prostora nekog drugog teksta i intertekstualno evo-
ciranje/impliciranje nekog izvantekstualnog prostora
(ibid. 90). Pritom je vaæno naglasiti da ova dva procesa
prostorne transgresije nisu meusobno iskljuËiva, pa
se Ëak i nadopunjuju, πto je evidentno u primjeni kon-
cepta na naπ primjer. Pelevinov tekst vrπi transpoziciju
prostora Blokovog teksta kroz citate, posuivanje i
odvijanje radnje u istom prostoru, a istovremeno upra-
vo “posuivanje” omoguÊava implikaciju izvan-
tekstualnog prostora, u ovom sluËaju meÊave i revo-
lucije. Time intertekstualni Kristalni svijet postaje
ekstratekstualni upravo zbog aproprijacije prostora
Dvanaestorice.
PASTI© I INTERTEKSTUALNOST
Do sada je bilo rijeËi o pojmu intertekstualnosti
koji u svojoj definiciji Ëesto podrazumijeva pojam
prostora, ali preteæito u apstraktnom smislu ‡ Lotman
primjerice koristi pojam prostora u kontekstu semio-
sfere kao “prostora” koji “pretvara neki znakovni Ëin
70
u stvarnost” (Lotman 1992: 13). U semiotici je dakle
termin “intertekstualni prostor” najËeπÊe vezan uz
pitanje “semantiËkog prostora”. S druge strane,
nedvojbena je i ukorijenjenost objektivnog prostora
u semantiËkim analizama knjiæevnog teksta, kakvu
primjerice susreÊemo u Toporovljevu “peterburπkom
tekstu” (Toporov 1995) ili moskovskom tekstu, lenjin-
gradskom tekstu, gradskom tekstu, provincijalnom
tekstu itd. (Pytihina 2013: 168) ‡ koji postaju nad-
tekstualna cjelina, pri Ëemu prostor i prostorne
kategorije odraæavaju znaËenje tekstova. Kroz dijalog
s Blokovom poemom, Pelevin modelira specifiËnu
umjetniËku i intertekstualnu strukturu koja se prenosi
posredstvom prostornih veza s prvotnim tekstom i
sadræi u sebi ne samo sliËnosti vizualnog karaktera,
veÊ i znaËenje “meÊavnog” prevrata.
Fredric Jameson razlikuje pastiπ od parodije kao
specifiËno postmodernistiËki fenomen. Dok se paro-
dija pojavila kao “sistematska mimikrija ekscen-
triËnosti” (Jameson 2003: 16) pojedinih modernistiË-
kih tendencija, pastiπ je takoer imitacija jedinstvenog
stila i njegovih elemenata, ali iz neutralne pozicije,
“gdje je satiriËki impuls amputiran” (ibid. 17) iz teksta.
Pelevinova novela ne ironizira niti satiriËki pre-
nosi specifiËnosti Blokovog stila, iako se ne moæe
smetnuti s uma satiriËna i ironijska nota koju Kristalni
svijet posjeduje neovisno o referiranju na Bloka.
ZnaËajniji od toga je element ekscentriËnosti πto ga
Jameson smatra integralnim za postupak pastiπa.
Pritom pod ekscentriËnoπÊu ne podrazumijevamo
nuæno kakvu siæejnu “pretjeranost” Dvanaestorice,
veÊ elemente prostora, buduÊi da su oni posebice
naglaπeni i jer odraæavaju kaotiËni ton poeme. Iako
se naizgled Ëini da Dvanaestorica i Kristalni svijet
ravnopravno koegzistiraju u zajedniËkom prostoru,
zbog “meÊavnih” i revolucionarnih konotacija koje
sa sobom nosi prvenstveno Blokova poema, Pele-
vinova novela je u podreenom mise en abyme polo-
æaju ‡ ona je refleksija ovih konotacija, ravnopravna
tek s ostalim refleksijama unutar kulisa zadanih Dva-
naestoricom. U kontekstu zadanosti prostora, Blokova
poema djeluje kao uokvirena pripovijest unutar koje
egzistiraju razliËiti protagonisti i rakursi, od kojih
svaki moæe Ëiniti zasebno zbivanje. Skoropanova
implicira da postoje dvije razliËite vrste odnosa pri-
marnog i sekundarnog teksta u procesu citiranja ‡
“kraa ili dar. Ponavljanje-kraa jest izricanje istog,
kopija koja ne pretpostavlja proπirivanje znaËenja. (...)
S druge je strane ponavljanje-dar vezano s preno-
πenjem viπka lingvistiËke i stilistiËke Ideje” (Skoro-
panova 2001: 85‡86).
Vaæno je napomenuti i da je Pelevinova novela
intertekstualno vezana i uz Blokovu pjesmu Ja tuænom
rukom dræim svoju πtaku (Ja æalobnoj rukoj sæimaju
svoj kostyl’, 1904) jer se poËetni i zavrπni stihovi ove
pjesme nalaze u paratekstu Kristalnog svijeta, a i citira
ih jedan od junaka. ©toviπe, za ostvarivanje svrhe ili
“misije” dvojice glavnih protagonista Kristalnog
svijeta “potrebno je postojanje tog treÊeg, koji
pokuπava proÊi” (Pelevin 2007: 168). Paratekst moæe
biti instrument koji, izmeu ostalog, “modelira
situaciju koja se prikazuje u tekstu i izdvaja objekt
koji se nalazi u srediπtu paænje” (Frolova 2007: 132).
GovoreÊi o odnosu teksta i Ëitatelja, Genette naglaπava
da je paratekst “prag (...) zona izmeu unutartekstual-
nog i vantekstualnog, ne samo zona tranzicije, veÊ i
transakcije” (Genette 1997: 2). ImajuÊi u vidu da se
Blokovi stihovi nalaze na poËetku i na kraju Pele-
vinove novele, novela je potencijalno sastavni dio
poeme, njena derivacija, ali prvenstveno i izdvojeni
objekt na koji se treba fokusirati. U prvoj strofi Blo-
kove poeme Ja tuænom rukom dræim svoju πtaku rijeË
je o lirskom subjektu na πtakama koji zajedno sa svo-
jim “deliriËnim” suputnikom oËekuje treÊeg:
Ja æalobnoj rukoj sæimaju svoj kostyl’.
Moj drug ‡ vljublen v lunu ‡ æivet ee obmanom.
Vot ‡ tretij na puti. O, milyj drug moj, ty l’
V izmjatom kartuze nad vzorom olovjannym?
(Blok 2008: 341)
(Ja tuænom rukom dræim svoju πtaku / Moj prijatelj ‡
zaljubljen u Mjesec ‡ æivi od njegove obmane. / Evo ‡
treÊi je na putu. O dragi moj prijatelju, jesi li to ti / U
zguævanoj kapi iznad olovnog pogleda?)
Na simboliËnoj i stvarnosnoj razini ista se situacija
odvija i u Kristalnome svijetu, gdje dva junaka pod
utjecajem kokaina i efedrina, s punom svjesnoπÊu o
truleæi koja ih okruæuje, ugledaju prodavaËa limunade,
Blokovog buræuja kojeg sami interpretiraju kao utje-
lovljenje “mamurluka”:
»udna stvar: otvorena iskrenost ovog zakljuËka kao
da je zatvorila pukotinu u duπi i koliËina stradanja u
njoj prestala se uveÊavati. Ali sada je trebalo vrlo briæ-
ljivo pratiti svoje misli, zato πto je svaka od njih mogla
postati poËetak neizbjeænog, ali, zasad, joπ dalekog
podruËja muka koje je efedrin svaki put zahtijevao za
svoje usluge. S Jurijem se oËito dogaala ista stvar, jer
se on okrenuo prema Nikolaju i rekao tiho i brzo, kao
da πtedi zrak koji izlazi iz pluÊa:
‡ Trebalo ga je pustiti na πpricu.
(...)
“Krrr-is-sstalni svijet” ‡ s gaenjem prema sebi i svemu
na svijetu pomisli Nikolaj. Nedavne vizije uËinile su
se najednom toliko neumjesnima i sramotnima da je
πkripanjem zubi poæelio oponaπati lomljenje stakla.
Sad je postalo jasno πto ih Ëeka ‡ mamurluk. Isprva je
bio negdje pored fenjera, a onda je, kad su se fenjeri
uËinili bliæima, utonuo u maglu koja se kovitlala kod
kriæanja s Litejnom uliËicom i Ëekao. Bijaπe nesumnji-
vo da je hladna, mokra i prljava ©palerna ‡ jedino πto
postoji na svijetu, a jedino πto se od nje moglo oËekivati
bila je beznadna sjeta i muka.
(...)
iz pravca Litejne pojavi se i poËne pribliæavati mamur-
luk. Pokazalo se da je to brkati sredovjeËni muπkarac s
koænim kaËketom i blistavim Ëizmama ‡ tipiËan svjesni
proleter. (Pelevin 1997: 194)
71
Izuzev “fiziËke” intertekstualnosti o kojoj svje-
doËi susret triju protagonista i kod Bloka i kod Pele-
vina, evidentno je postojanje istog subjekta koji sluæi
kao instrument za prenoπenje prostorne atmosfere.
Dok Blokov junak prenosi dojam onoga πto vidi ‡
“JA dræim πtaku; MOJ PRIJATELJ je zaljubljen u
mjesec; TRE∆I je na putu”; πto sve pritom ukazuje
na kaotiËan i disfunkcionalan dojam prostora, Pele-
vinov protagonist analognom konstrukcijom ‡ “JA
pomislim s gaenjem; MOJ PRIJATELJ je deliriËan;
TRE∆I je na putu” ‡ odraæava ne tek stanje Ëovjeka
pod utjecajem droga, veÊ i prostor koji postaje sve
manji i tjeskobniji. UkljuËujuÊi u odreenoj mjeri ne
samo objektivan prostor, veÊ i analogni prijenos
atmosfere prostora oËima junaka, novela Kristalni
svijet uspjela je hiperbolizirati poËetni prostor Blokove
poeme, a time i sve neprostorne konotacije.
Ostali zajedniËki motivi su mraËne kuÊe, pukotina
koju junak vidi u zgradama te opÊenita atmosfera
napuπtenosti koju takav prostor evocira. Paratekst u
vidu Blokove poeme dakle djeluje kao fragment koji
u prostornim odnosima sinegdohiËno reprezentira
znaËenjsku cjelinu Pelevinove novele ‡ delirij, umira-
nje, smrt i propadanje.
NARATIVNI PROSTOR
U analizi koristimo naratoloπku terminologiju
koju je izloæila Marie-Laure Ryan (Ryan 2009). U
kontekstu narativnog prostora kao fiziËke okoline
unutar koje junaci obitavaju i kreÊu se razlikujemo
prostorne okvire (specifiËna okolina zbivanja; razne
lokacije unutar pripovijedanja), okolnosti (eng. set-
ting; druπtvena, povijesna i geografska okolina u kojoj
se zbivanje odvija), prostor priËe (sav prostor u kojem
se zbivanje odvija, kao i onaj koji se spominje bez
inkorporacije zbivanja), svijet narativa (sveukupnost
prostora i Ëitateljeve imaginacije temeljene na pozna-
vanju kulture i stvarnom iskustvu) te univerzum nara-
tiva (uz veÊ spomenute tipove tekstualnog prostora,
podrazumijeva sve potencijalne ishode zbivanja,
neovisno o tome pripovijeda li se o ishodima u tekstu
ili ne) (Ryan 2009: 421‡422).
PrimjenjujuÊi ovu perspektivu na knjiæevni tekst,
pri Ëemu koncepcija prostora utjeËe na viπe slojeva,
uoËavamo elementarne sliËnosti izmeu Blokovog i
Pelevinovog teksta. Prije svega, prostorni okvir oba
teksta je istovjetan ‡ radi se o Sankt-Peterburgu
neposredno prije i nakon Oktobarske revolucije 1917.
godine. Kristalni svijet sadræi specifiËne prostorno-
-vremenske indikatore, poput datuma (24. listopada
1917. godine, dan prije poËetka revolucije) i ulica i
graevina koje πtite junkeri1:
1
Kadeti vojnog uËiliπta, pripadnici carske vojske.
 ‡ Po ©palernoj u smjeru Smol’nog ne smijete propustiti
niti jednu civilnu kurvu ‡ rekao je kapetan prilikom
smjene, znaËajno gledajuÊi Jurija ‡ Jasno? (Pelevin
2007: 171)
“Smol’ni” pritom aludira na “Insitut Smol’nogo”,
zgradu koja je u poËetku revolucije sluæila kao sjediπte
Lenina i boljπeviËke vlade.
Blokova poema u nekoliko navrata implicitno
upuÊuje na prostorno-vremenski okvir zbivanja, prven-
stveno spominjanjem boljπevika koji “tjeraju u grob”
(Blok 1968: 633), crvenog barjaka (ibid. 634), uzvika
“Dræite revolucionarni korak!” (ibid. 636) te motiva
poput plakata “Sva vlast Ustavotvornoj skupπtini!”
(ibid. 633) i “buræuja na raskriæju” (ibid. 632, 637).
IduÊi sloj narativnog prostora ‡ okolnosti, obu-
hvaÊa spomenuti prostorni okvir i sukladno njemu,
ukazuje na specifiËno druπtveno-povijesno razdoblje,
a to je revolucionarni prevrat u Rusiji 1917. godine.
Jednako kao i prethodni sloj, okolnosti kao prostorno-
vremenska konfiguracija dodatno utvruju povezanost
Dvanaestorice i Kristalnog svijeta. Meutim, inter-
tekstualna, interikoniËna i interdiskurzivna poveza-
nost ova dva teksta ne bazira se tek na vizualnim
sliËnostima koje ukazuju na specifiËan prostorno-
-vremenski kompleks, veÊ dolazi do konvergencije i
u kontekstu atmosfere i popratnih konotacija.
U poemi Dvanaestorica, evidentno je da se radi
o radikalnim promjenama, ali ne tek ukazivanjem na
prostorno-vremenski kompleks revolucije, veÊ i upu-
Êivanjem na vremenske nepogode unutar kojih se
odvija zbivanje. Kronotop meÊave uËestala je pojava
u ruskoj knjiæevnosti, unutar kojeg se “izmjenjuju
nade i sumnje, otvoreni i zatvoreni prostori, kretanje
i stajanje” (VojvodiÊ 2013: 92). MeÊava se kod Bloka
oËituje kao trajna kulisa cjelokupnog zbivanja:
Veter, veter!
Na nogah ne stoit Ëelovek
Veter, veter ‡
Na vsem Boæ’em svete! (Blok 1968: 633)
(Vjetar, vjetar! / Na nogama ne stoji Ëovjek / Vjetar,
vjetar ‡ / na cijelom Boæjem svijetu!)
Zavivaet veter
Belyj sneæok
Pod sneækom ‡ ledok.
Skol’zko, tjaæko,
Vsjakij hodok
Skol’zit ‡ ah, bednjaæka! (Blok 1968: 633)
(Vjetar vije / Bijeli snijeg. / Pod snijegom ‡ led, /
Sklisko je, teπko je, / Svaki korak / Sklizak je ‡ ah
jadan li si.)
»ernoe, Ëernoe nebo.
Zloba, grustnaja zloba
Kipit v grudi…
»ernaja zloba, svjataja zloba... (Blok 1968: 635)
(Crno, crno nebo. / Zloba, tuæna zloba / Kipi u grudi-
ma... Crna zloba, sveta zloba)
72
Meutim, kronotop meÊave ne Ëine tek vre-
menske nepogode unutar kojih se protagonisti nalaze,
veÊ i reakcije protagonista na postojeÊe stanje. Tako
u Dvanaestorici nailazimo na staricu koja zaziva
Majku Boæju u obrani od Boljπevika koji Êe ju “strpati
u grob” (Blok 1968: 634), “buræuja na raskriæju s
nosom, skrivenim u ovratnik” (ibid. 635) i sveÊenika
koji “u dugoj halji ide postrance od snjeænih nanosa
(...) natmuren i neveseo” (ibid. 635). Kao metafora
revolucionarnoga prevrata, meÊava ne oteæava tek
fiziËku prohodnost kroz gradske ulice, veÊ na meta-
foriËkoj razini kod likova potiËe sumnju, zbunjenost
i neizvjesnost. Kristalni svijet zadræava ikonografiju
Dvanaestorice:
Car prirode ne bi namjeπtao dlan nalik indijskoj mudri,
pokuπavajuÊi da siÊuπnu startnu povrπinu na noktu
palca zaπtiti od naleta hladnog vjetra. (Pelevin 2007:
169)
Udario je hladan vjetar, zalupao po limu na krovu,
prohujao, ali za sobom je ostavio Ëudan i neugodan
zvuk, prodornu daleku πkripu negdje iz pravca Litejne.
(ibid. 185)
Neko vrijeme jahali su u tiπini. Nikolaj je pogledao na
obje strane, ulica kao da je izumrla i, da nije bilo
nekoliko osvijetljenih prozora, moglo bi se zakljuËiti
da su zajedno sa starom kulturom nestali i svi njeni
nositelji. (ibid. 171)
Atmosfera napuπtenosti koju impliciraju prazne
ulice i naleti hladnog vjetra oËituje se i u intelek-
tualnom razgovoru dvojice junkera o propadanju kul-
tura:
I to kulturno naËelo ima neki fiksni period postojanja,
otprilike tisuÊu godina. A unutar tog vremena ona
prolazi kroz sve stadije kao i Ëovjek ‡ kultura moæe
biti mlada, stara i umiruÊa. Kod nas se upravo dogaa
umiranje. Kod nas je to posebno jasno. Pa ovo je ‡
Jurij je mahnuo rukom prema crvenoj platnenoj traci s
natpisom “Æivjela Ustavotvorna skupπtina!” zategnutoj
izmeu dva fenjera ‡ veÊ agonija. »ak poËetak raspa-
danja (ibid. 170‡171).
Spomenuti primjeri ukazuju na postojanje inter-
tekstualnosti na dvije razine. Kao prvo, prostorna
konfiguracija ukazuje na isti prostorno-vremenski
kompleks i druπtveno-povijesne okolnosti. Kao drugo,
revolucija se, osim stvarnog kretanja i promjena,
ostvaruje i na metaforiËkoj razini meÊave, kao krono-
topa koji kroz atmosferu sumnje i straha implicira
specifiËne promjene. Promjene koje se pritom ostva-
ruju vezane su uz pitanje umiranja starog i raanja
novog sustava vrijednosti, a time i novog svijeta te
nepredvidljivosti koju svaka promjena ovakvog tipa
donosi sa sobom. U analizi Dvanaestorice Aleksandar
Flaker istiËe da Blokova poema doista podsjeÊa na
kronotop meÊave, ali ga nadilazi i postaje “nadme-
Êavna” upravo zbog konotativnog znaËenja revolucije
koja se “kao estetski i etiËki projekt razlikuje od me-
teæa, pobune i prevrata” (Flaker 1984: 196). Blok
stoga ostvaruje “nadmeÊavni” kronotop koji Pelevin
potom preuzima ili u najmanju ruku dodatno poten-
cira.
UNIVERZUM NARATIVA
Posljednji tekstualni prostor koji Ryan uvrπtava
u svoju tipologiju tiËe se univerzuma narativa koji
podrazumijeva sve potencijalne ishode zbivanja,
neovisno o tome pripovijeda li se o ishodima u tekstu
ili ne. U dosadaπnjem razmatranju Dvanaestorice i
Kristalnog svijeta, ukazali smo na postojanje kon-
vergencije izmeu dvaju tekstova, prvenstveno kada
se radi o prostoru i prostornim konotacijama unutar
veze izmeu ovih tekstova. Meutim, sliËno kao i s
kronotopom meÊave ili primjerice Sankt-Peterburga,
koji su prisutni u velikom broju knjiæevnih djela i
pritom su ujedinjeni na sliËnoj semantiËkoj osnovi,
intertekstualnost Bloka i Pelevina kreira novi krono-
top. Taj prostorno-vremenski kompleks poËiva ne
samo na sliËnostima, veÊ i na suprotnostima.
Prostorna istost, Ëiju osnovu Ëine peterburπke
ulice, meÊava i revolucija, fiksira jedinstven prostor
u kojem Blokovi i Pelevinovi junaci nisu tek sudionici
koji ulaze i izlaze sa scene kako bi ustupili mjesto
jedni drugima, veÊ koegzistiraju u tom jedinstvenom
prostoru. Tako primjerice plakat “Sva vlast Ustavo-
tvornoj skupπtini” nije tek intertekstualna i “pastiπna”
aluzija kojom se Kristalni svijet referira na Dva-
naestoricu, veÊ ukorijenjena vizura, fiksno mjesto u
oba teksta na kojem se mogu naÊi i junaci poeme i
junaci pripovijetke. Fiksno mjesto zauzimaju i uliËni
prolaznici, starica, buræuj i sveÊenik kod Bloka, a kod
Pelevina i Lenin koji se maskira u ova tri lika u nasto-
janju da doe do “Smol’nog”. Jedna od potencijalno
najznaËajnijih sliËnosti je paradoksalno i razlika ‡
naime, ©palernom ulicom u Kristalnom svijetu prolaze
“dvanaestorica”:
Naprijed, na maloj bijeloj kobili ‡ krajevi njegovih
crnih brkova povijali su se uvis, oËi su odvaæno blistale,
a u ruci je, poput zaleene munje, sijevala kavkaska
sablja. Za njim je u zbijenim redovima galopiralo dva-
naest junkera. (Pelevin 2007: 182)
U prvi plan upada Blokovih “dvanaest ljudi” i
Pelevinovih “dvanaest junkera” kao izravna asocija-
cija. Ono πto je pak drugaËije jest Ëinjenica da su
Blokova i Pelevinova dvanaestorica zapravo neprija-
telji ‡ s jedne strane su boljπevici, a s druge junkeri,
Ëuvari carske vlasti. Flaker ukazuje da su antiteza,
poredba i uopÊe suprotstavljanje prisutni kod Bloka
kao sastavni dio pjesniËkog ritma i nizanja motiva,
primjerice u antitezi vulgarnog govora i simbolistiËke
estetike ili banalnog zloËina i globalne revolucije
(Flaker 1984: 194‡196). Svojevrsnu antitezu ostvaruje
i Kristalni svijet kroz uspostavljanje zrcalne slike
73
ideoloπkog predznaka Dvanaestorice, Ëime dodatno
potiËe konvergenciju izmeu dva teksta.
BuduÊi da spomenute sliËnosti odraæavaju jedin-
stven prostor, u vizualnom i posljediËno u konota-
tivnom smislu, ostvaruje se nekoliko glediπta ili “foka-
lizatora” unutar istog prostora. U distinkciji raznih
tipova fokalizacije kao perspektive unutar koje je
prezentiran narativ, Genette navodi mnogostruku
fokalizaciju, gdje se “jedno zbivanje promatra iz viπe
perspektiva” (Genette 1983: 190). Uspostavom singu-
larnog prostora u oba teksta koja su predmet ove
analize formira se univerzum narativa, prostor unutar
kojeg su raznoliki tekstovi vezani istim prostornim
reprezentacijama i konotacijama. OdbacujuÊi prostor
kao “danost”, πto je s konceptom kronotopa uËinio
veÊ Bahtin, a potom i Mieke Bal, percipirajuÊi prostor
kao “objekt prezentacije sam po sebi” (Bal 2017: 127),
nameÊe se zakljuËak da u kontekstu univerzuma nara-
tiva fokalizacija postaje raznolika, buduÊi da se radi
o viπe protagonista ili pripovjedaËa koji se nalaze u
istom prostoru, tj. promatraju i percipiraju singularan
prostor. RijeË je stoga o prostoru konvergencije svih
“nadmeÊavnih” poema, romana i drugih umjetniËkih
formi. Time Ëitatelj moæe zamisliti junake drugih
tekstova, osim Blokove poeme i Pelevinove pripo-
vijetke, koji postaju dio iste atmosfere, tj. dijelom ovog
singularnog prostora.
Postupak pastiπa kod Pelevina nosi sa sobom i
drugaËije razumijevanje narativa. Za postmodernizam
je karakteristiËna ne samo rekonstrukcija tradicional-
nog, mitoloπkog narativa, veÊ i njegovo napuπtanje u
potpunosti. Lyotard tvrdi da metanarativ koji reflektira
ljudsku djelatnost u kontekstu najπirih vrijednosti po-
put “razuma, istine i napretka” biva u postmodernizmu
zamijenjen “malim narativima” (petits récits) poput
svakodnevice marginaliziranih druπtvenih skupina.
Narativ stoga “gubi svoje Ëimbenike: velikog junaka,
velike opasnosti, velika putovanja i veliki cilj. On se
razbija na oblake jeziËnih, narativnih, denotativnih,
preskriptivnih, deskriptivnih, i sliËnih Ëestica, od kojih
svaka sadræi pragmatiËnu valentnost sui generis”
(Lyotard 1998: 11‡12). Postmodernizam dakle odba-
cuje veÊe narative i arhetipe i fokusira se na one manje,
singularne. Pelevinov tekst blizak je Lyotardovoj kon-
ceptualizaciji, u smislu da dozvoljava multiplicitet
teoretskih stajaliπta, jer ova stajaliπta nisu vezana uz
veÊi narativ; ali intertekstualnoπÊu se ipak preuzima
veÊi narativ, buduÊi da su Dvanaestorica arhetipski
vezana uz “nadmeÊavu”. Pastiπem prostora se stoga
u postmodernistiËkom tekstu moæe ostvariti meta-
narativ. ©toviπe, imajuÊi u vidu singularni prostor
izgraen u noveli Kristalni svijet, moæemo reÊi da
postmodernistiËki tekst kroz prostor u sebi moæe sadr-
æavati viπe od jednog metanarativa.
LITERATURA
Bahtin, M. M. 1986. Èstetika slovesnogo tvorËestva.
Moskva: Iskusstvo.
Bal, M. 2017. Narratology: Introduction to the Theory
of Narrative. London: University of Toronto Press.
Blok, A. 1968. Stihotvorenija. Poèmy. Teatr. Moskva:
Hudoæestvennaja literatura.
Blok, A. 2008. Stihotvorenija. Poèmy. Pesy. Moskva:
Èksmo.
Fairclough, N. 1995. Critical Discourse Analysis. Bos-
ton: Addison Wesley.
Flaker, A. 1984. Ruska avangarda 1. Zagreb: Globus.
Frolova O. E. 2007. Mir, stojaπËij za tekstom:
Referencialnye mehanizmy poslovicy, anekdota, volπebnoj
skazki i avtorskogo povestvovatelnogo hudoæestvennogo
teksta. Moskva: Izdatelstvo LKI.
Genette, G. 1983. Narrative Discourse: An Essay in
Method. New York: Cornell University Press.
Genette, G. 1997. Paratexts: Thresholds of Interpre-
tation. London: Cambridge University Press.
Jameson, F. 2003. Postmodernism or, the cultural logic
of late capitalism. Durham: Duke University Press.
Juvan, M. 2004. “Spaces of intertextuality, the inter-
textuality of space”. Primerjalna knjiæevnost 27, str. 85‡96.
Kessler, C. i Hellwig, . 2004. “Visualisierte Inter-
textualität als Kontext für Bedeutungskonstruktionen in
Karikaturen, politischen Plakaten und Werbeanzeigen”, u
Stabilität und Flexibilität in der Semantik. Strukturelle,
kognitive, pragmatische und historische Perspektiven, Pohl,
I. i Konerding, K. (ur.), Wien: Lang.
Kristeva J. 2000. “Bahtin, slovo, dialog, roman”, u:
Francuzskaja semiotika: Ot strukturalizma k poststruktu-
ralizmu (prev. G. K. Kosikova). Moskva: IG Progress, str.
427‡457.
Liotar, Æ. F. 1998. Sostojanie postmoderna (prev. N.
A. ©matko). Sankt-Peterburg: ALETEJJA.
Lipoveckij, M. N. Russkij postmodernizm. Ekaterin-
burg: Uralskij gos. ped. in-t.
Lotman, Ju. M. 1992. Stati po semiotike i topologii
kultury, Tom 1. Tallin: Aleksandra.
Lotman, Ju. M. 2015. V πkole poètiËeskogo slova:
Puπkin, Lermontov, Gogol. Sankt-Peterburg: Azbuka.
Lotman Ju. M. 1998. Struktura hudoæestvennogo
teksta. Sankt-Peterburg: Iskusstvo.
Pelevin, V. O. 2007. Æeltaja strela: Izbrannye proizve-
denija. Moskva: Èksmo.
Pyhtina Ju. G. 2013. “Model intertekstualnogo
prostranstva v hudoæestvennoj literature”, u: FilologiËeskie
nauki. Voprosy teorii i praktiki 3 (21). Tambov: Gramota,
C. 167‡172.
Ryan, A. M. 2009. “Space”, u Handbook of Narra-
tology, Jannidis, F. et al. (ur.) New York: Walter de Gruyter,
str. 420‡433.
74
Skoropanova I. S. 2001. Russkaja postmodernistskaja
literatura: novaja filosofija, novyj jazyk. Sankt-Peterburg:
Nevskij Prostor.
Smirnov, I. P. 1995. Poroædenie interteksta: Èlementy
intertekstualnogo analiza s primerami iz tvorËestva B.L.
Pasternaka. Sankt-Peterburg: Izdavatelstvo SPbGU.
Tomaπevskij, B. 1930. Teorija literatury. Moskva:
GIZ.
Toporov V. N. 1995. Mif. Ritual. Simvol. Obraz:
issledovanija v oblasti mifopoètiËeskogo: izbrannoe.
Moskva: Izdatelskaja gruppa “Progress” ‡ “Kultura”.
VojvodiÊ, J. 2013. “Nomadizam doktora Platona Il’iËa
Garina”, u: Antropologija (ur. M. MilenkoviÊ) 13 (2), 2013.
Beograd: Univerzitet u Beogradu, Institut za etnologiju i
antropologiju, str. 89‡101 (online Ëasopis). URL: http://
www.anthroserbia.org/Journals/Article/1575, pristup 25. 3.
2019.
SUMMARY
PASTICHE OF THE TEMPEST AND REVOLU-
TION: V. PELEVIN’S “THE CRYSTAL WORLD”
AND A. BLOK’S “THE TWELVE”
The spatial turn in humanities deals, among oth-
ers, with the idea of heterotopia. Michel Foucault
believes that heterotopia is a real place that consists
of several spaces. This conceptualization of space is
observable in Russian postmodernist literature, par-
ticularly in the works by Viktor Pelevin, whose texts
often encompass several worlds that exist in a unique
space. This article is dedicated to the analysis of space
and spatiality in Victor Pelevin’s short story “The
Crystal World”. In doing so, we will examine the
synecdochic nature and interrelations between objects
and space, as well as the intertextual foundation of
the story, based upon the poem “The Twelve” by
Alexander Blok. Furthermore, we will attempt to dem-
onstrate that the citational nature of Pelevin’s story is
largely based upon the spatial dimension of Blok’s
poem, due to which “The Twelve” is largely respon-
sible for the comprehension and atmosphere of the
tempest and revolution present in “The Crystal
World”.
Key words: pastiche, intertextuality, spatiality
O prevoenju
Monika BLAGUS
Filozofski fakultet SveuËiliπta u Zagrebu
Prevoenje struËnih sadræaja u knjiæevnom djelu
s osvrtom na roman Doktor Faustus
Thomasa Manna
UVOD
DotiËuÊi se problematike prevoenja i prijevodne
recepcije cilj Ëlanka je da se, u okolnostima rastuÊe
kompleksnosti svih aspekata æivota i postojanja gole-
mog skupa znanja koje nam stoji na raspolaganju i
koje se sve bræe umnoæava, a koji dovode do sve veÊe
specijalizacije u znanstvenom, umjetniËkom i poslov-
nom svijetu te masovne produkcije struËnih i knji-
æevnih tekstova, naznaËe neki aspekti o kojima bi
trebalo voditi raËuna kako bi se prevodilaËka struka
mogla πto bolje prilagoavati nastalim uvjetima. Dru-
gim rijeËima, dok je primjerice Johann Wolfgang
Goethe bio diplomirani pravnik, knjiæevnik, prevodi-
telj, mislilac i znanstvenik, danaπnje su struke postale
podruËja profesionalno zaposlenih specijalista kojima
je svijet izvan njihova podruËja djelovanja ili interesa
metodiËki i naËelno priliËno nepoznat. Takvi trendovi
pred prevoditelje postavljaju izazov da, uzimajuÊi u
obzir ovisnost o svojoj druπtvenoj okolini, sagledaju
potrebe i moguÊnosti kako bi se najbolje postigli æelje-
ni uËinci. Okolnosti bi mogle dovesti do dodatne spe-
cijalizacije prevodilaËkog posla koja bi mogla dovesti
do odtereÊenja prevoditelja da se bave vrlo πirokim
spektrom tema, tekstova i informacija, odnosno usre-
dotoËenja na samo odreenu tekstnu vrstu, knjiæevnu
vrstu, odreene pisce, odreenu epohu, na odreena
struËna i znanstvena podruËja itd. No iako primjeri-
ce sliËne tekstne vrste imaju dosta zajedniËkih lin-
gvistiËkih, æanrovskih ili sadræajno tematskih karakte-
ristika, Ëesto su u njih ukljuËeni i sadræaji iz drugih
podruËja, odnosno konstrukcije razliËitih pojmovnih
sustava. To zahtijeva od prevoditelja sposobnost da
osigura pretpostavke kojima se moæe postiÊi zadovo-
ljavajuÊe rjeπenje u realizaciji prevoenja. Meu
ostalim to znaËi da bi pristup prevoenju trebao uklju-
Ëivati adekvatnu pripremu i razne oblike meudje-
lovanja odgovarajuÊih ljudi s potrebnim znanjima i
iskustvima. Drugim rijeËima, da bi se ostvarila oËe-
kivanja takve svrhovite orijentacije, prevoditelji Êe
75
Pregledni znanstveni rad.
PrihvaÊen za tisak 22. 3. 2019.
trebati biti “pokretljiviji”, odnosno otvoreniji prema
specijalistima razliËitih podruËja.
Za πto konkretniju i jasniju obradu tema u Ëlanku
odliËno je posluæila knjiga Thomasa Manna Nastanak
doktora Faustusa, koja upravo istiËe koliko je piscu
u njegovom, kako on istiËe “posveÊenom neznanju”
koje je bilo nedovoljno za uvjerljivost djela, osim,
naravno, raspoloæive literature, bila potrebna struËna
pomoÊ u obliku niza karakteristiËnih, realistiËnih i
konkretnih ideja i savjeta. Osim toga uraenom ana-
lizom nekih primjera iz prijevoda Mannova romana
Doktor Faustus nastojalo se ukazati da i u kvalitetno
prevedenom tekstu uvijek ima prostora za dorade.
O KOMUNIKACIJI PREVODITELJA I NJEZINIM
POSLJEDICAMA
Predstavnici razliËitih teorija i pristupa u okviru
znanosti o prevoenju slaæu se da bez zadovoljenja
preduvjeta razumijevanja izvornog teksta prevoenje
ne bi bilo moguÊe. Prema Fritzu Paepckeu, zaËetniku
hermeneutiËke teorije prevoenja, koja prouËava
upravo razumijevanje kao aspekt prijevodnog procesa,
ispravno razumijevanje izvornog teksta podrazumije-
va i zahtijeva da prevoditelj toliko duboko uroni u
smisao autorove poruke da se s njom moæe duhovno
i emocionalno identificirati (Paepcke 1986: 105).
Prema jednom od naËela te teorije, za pravilno razu-
mijevanje teksta potrebno je razumjeti svaki njegov
dio jer postoji uzajamna uvjetovanost svih elemenata
nekog teksta i teksta kao cjeline. Izgubi li prevoditelj
iz vida da znaËenje pojedinih dijelova teksta utjeËe
na znaËenje teksta kao cjeline, ili ako zbog nedo-
voljnog razumijevanja izvornog teksta izobliËi taj
odnos, moæe se dogoditi da Ëitatelj neÊe dobiti is-
pravnu interpretaciju izvornog teksta.
StvarajuÊi pretpostavke da cijeli prevodilaËki pro-
ces proe u najboljem redu i da zadovolji odreene
kriterije, prevoditelj treba voditi raËuna o tome da
svaki prijevod u pronalaæenju odgovarajuÊih znaËenja
zahtijeva stalno suoËavanje s raznim dvojbama ve-
zanima uz razumijevanje smisla izvornog teksta.
SreÊom, zbog naglog razvoja novih komunikacijskih
sredstava, problematiËna mjesta moguÊe je lakπe
razrijeπiti svrhovitom i efikasnom komunikacijom
izmeu prevoditelja i autora teksta (ako je æiv i ako je
na to spreman) ili, po potrebi, sa struËnjacima odree-
nih profila. Kad sugovornici meusobno razgovaraju
i stupaju u odnos, kontakt mogu oblikovati na razliËite
naËine. Vaæno je da u procesu komunikacije sugovor-
nici prihvaÊaju i dobro razumiju odaslane poruke i
namjere te teæe optimalnoj uËinkovitosti. Tada njihova
komunikacija moæe biti koristan pokretaË jednog
dinamiËnog odnosa u kojem, primjerice, autor koji
poznaje svoje djelo moæe uoËiti poneπto πto se moæe
doraditi, savjetovati neka rjeπenja ili sugerirati prevo-
ditelju koliko si moæe dozvoliti slobode kako bi pre-
mostio odreene prepreke, a moæe i potvrditi da su
neka mjesta u prevoenju izvrsno uspjela. Prevoditelj
bi pak sa svoje strane mogao autoru djela obrazloæiti
i argumentirati zaπto je neπto iz rada interpretirao na
odreeni naËin. Promatrana iz te perspektive, ideja o
meusobnoj komunikaciji moæe se Ëiniti iznimno
prihvatljivom i jednostavnom. No komunikacijski je
proces u praksi vrlo Ëesto podloæan raznim smetnjama
i sadræi razne znakove koji ukazuju na raskorak u
zauzimanju stavova. Drugim rijeËima, to znaËi da ako
komunikacija nije dovoljno relevantna u smislu oprav-
danja njezine korisnosti, svrhom voeno rjeπavanje
spornih momenata i neutraliziranje nenamjeravanih
posljedica prevoenja moglo bi izgubiti svoju reduk-
cijsku funkciju. Primjerice, uspjeπnoj komunikaciji
mogli bi smetati pokuπaji dominacije neke strane u
odnosu ili nametanje bilo Ëijeg sustava vrijednosti ili
interesa koji idu na πtetu izvornog teksta. ©teta u
komunikaciji mogla bi nastati ako bi netko bio sklon
podcjenjivati samog sebe i odgovornost prenositi na
svojeg sugovornika. Netko drugi bi se mogao dræati
naglaπeno distancirano i hladno ili se u odnosu poka-
zivati posve nemoÊnim i upuÊivati na druge. Takvo
sporazumijevanje moglo bi biti itekako zahtjevno i
zamorno. Stoga ga je potrebno paæljivo osmisliti i
uzeti u obzir moguÊe razlike i poteπkoÊe koje bi mogle
utjecati na njegov tijek.
OËito je da bi meusobna suradnja trebala biti
usmjeravana ka kontinuitetu, prilagoavanju i interak-
ciji svih sudionika u procesu prevoenja kako bi se
pronaπla najkvalitetnija rjeπenja. To je put koji moæe
dovesti do potrebne razine meusobnog razumijevanja
i podrπke te u konaËnici do lojalnosti i povjerenja. A
to onda moæe znaËiti da neka razmiπljanja ili stavovi
meu sugovornicima Ëak ne moraju biti ni doslovno
izgovoreni, a da ipak tvore svojevrsnu temeljnu poru-
ku koja moæe biti izraæena u najrazliËitijim varijacija-
ma, u rijeËima, gestama, mimici, radnjama itd.
Odnosno, kada se ljudi osjeÊaju pozvanima napraviti
neπto korisno i to provedu, onda to moæe utjecati na
posve odreene osjeÊaje, motivaciju za djelovanje i
76
zadovoljstvo zbog postignutog. Podrazumijeva se da
iskazivanje lojalnosti nipoπto ne bi smjelo upuÊivati
na bilo kakvo podreivanje, podloænost, popustljivost
ili izbjegavanje konflikta. Prema Nord (2009: 31)
lojalnost prevoditelja prema autoru oËituje se u æelji
da se poπtuju njegove namjere i da se smisao njegovih
rijeËi prenese na naËin da se pritom niπta ne doda,
izostavi ili izmjeni. Nord navodi da se prihvatljivi
rezultati u prevoenju mogu postiÊi jedino pod tim
uvjetom. No Ëinjenica je da ljudi Ëesto teπko uspostav-
ljaju meusobno povjerenje, πto moæe dovesti do toga
da neπto ostane neizreËeno ili da se neπto ne æeli Ëuti.
U svakom sluËaju prevoditelji trebaju sa svoje strane
biti dovoljno svjesni svoje uloge i ulagati dovoljno
truda kako bi ostali u granicama zahtjeva za potreb-
nom preciznoπÊu i istanËanoπÊu pristupa koji se od
njih oËekuje.
Koristan naËin suradnje svakako je meusobni
susret izmeu prevoditelja i autora. Meusobno
upoznavanje i prilagoavanje moæe biti korisno za
suradnju. Prednost takve vrste komunikacije je da sve
ono πto se rijeËima nastoji priopÊiti sugovorniku prati
govor tijela, fiziËki i vizualni kontakt, izraz lica, πto
sve moæe utjecati na pravilno razumijevanje izvornog
teksta. Takva komunikacija obiËno se stvara s piscima
koji su svjesni zahtjevnosti svojih tekstova i/ili koji
znaju koliko je prevodilaËki posao sloæen. Stoga su
spremni suraivati i pomoÊi prevoditeljima da se taj
posao obavi πto kvalitetnije. Tako je, primjerice, Gün-
ter Grass od 1979. godine, nakon svake objave novog
romana, pozivao prevoditelje tih djela na viπednevne
radne susrete k sebi u NjemaËku. Kroz meusobnu
komunikaciju trebalo je rijeπiti sve nedoumice vezane
za jezik, stil i intertekstualnost nekog djela. Umberto
Ecco (2006: 211) kretao je od stanoviπta da je
potrebno (...) vlastite prevoditelje πto je viπe moguÊe
informirati o iluzijama koje im, iz nekog razloga, mogu
promaknuti, pa im [je], dakle, obiËno slao stranice i
stranice biljeæaka koje pojaπnjavaju razliËite referen-
cije. Ne samo to, (...) sugerirao [im je] Ëak i naËin na
koji se one mogu uËiniti zamjetljivima na njihovom
jeziku.
Postoji joπ jedan naËin koji moæe dovesti do
rezultata kakvi su potrebni kako bi prijevod dostigao
stupanj potrebne odreenosti. Vrlo uËinkovitu su-
radnju prevoditelj bi mogao imati i sa struËnjakom
odreenog podruËja, koji bi mu mogao pomoÊi da
doe do potrebnih informacija i dati mu korisne ideje
ili prijedloge. Te bi informacije trebale biti prezenti-
rane na naËin da ih prevoditelj moæe razumjeti. U
suprotnom bi se kod prevoditelja mogla pojaviti
odbojnost prema suradnji ili bi prevoditelj ponueno
objaπnjenje mogao protumaËiti pogreπno. OËito bi
takva suradnja mogla biti lakπa ako prevoditelj pozna-
je podruËje koje istraæuje.
PREVO–ENJE STRU»NIH SADRÆAJA U
KNJIÆEVNOM DJELU
Bavljenje prevoenjem, pa tako i knjiæevnim,
Ëesto zahtijeva i podrazumijeva sposobnost prevo-
ditelja da svojim pristupom oæivotvoruje obraivanu
problematiku koju je autor izvornog teksta s razlogom
nastojao prenijeti kroz standarde i norme jezika neke
struke. SpecifiËnost struËnog jezika oËituje se u
njegovim karakteristikama, leksiËkoj, morfoloπkoj i
sintaktiËkoj, i po njima se takvi jezici razlikuju jedan
od drugog. Te karakteristike struËnih jezika doprinose
njihovoj veÊoj preciznosti, logiËnosti i koherenciji,
Ëime se umanjuje moguÊnost pogreπne interpretacije.
Ukupnost tih svojstava tvori njihovu spoznajnu cjelinu
i sustav oËekivanja, πto je moguÊe tumaËiti jedino kroz
izuËavanje tog specifiËnog jezika ili uz pomoÊ struË-
njaka odreenog profila. Ako je prevoditelj svjestan
ovih zahtjeva, on se neÊe zalijetati u neπto Ëemu nije
dorastao, nego Êe preuzeti punu odgovornost za uËi-
njeni izbor djela koje æeli prevesti.
Uspjeπan proces prevoenja struËnog jezika sasto-
ji se u tome da je, izborom prikladnog pristupa, po-
seban svijet ili sustav moguÊe na odgovarajuÊi naËin
interpretirati i time doprijeti do njegovog pravog
smisla. Dakako, ako prevoditelj poznaje taj struËni
jezik, to mu moæe itekako olakπati da svoj prijevod
izvornog teksta zasniva na ispravnoj orijentaciji. Sve
to u konaËnici odreuje kompetenciju nad obradom
izvornog teksta. Poseban izazov za prevoditelje mogu
predstavljati romani u kojima se nalaze duæi pasaæi
struËnih opisa, mnoπtvo struËnog nazivlja i argumen-
tacije svojstvene odreenom struËnom podruËju.
Takvih primjera meu klasicima svjetske knjiæevnosti
ima dosta, a posebno je to izraæeno u Zolinom Ger-
minalu, Melvilleovom Moby Dicku ili Mannovom
Doktoru Faustusu. Kao πto je u proπlom poglavlju
spomenuto, da bi se takva djela mogla primjereno
prevesti, prevoditelj najprije treba biti sposoban uoËiti
i razumjeti potencijal odreena autorova pristupa i
namjeru koriπtenja drugaËijeg jezika. Odnosno, da bi
prevoditelj iz nekog djela izvukao pravi smisao ili
svrhu, svakako treba najprije dobiti odgovor na pitanja
koja su sve znaËenja i koje vrijednosti utkane u tekstu
te koji su preduvjeti da bi prijevod bio πto cjelovitiji i
precizniji. Shvatiti taj sloæeni kompleks Ëimbenika o
kojima prevoditelj treba voditi raËuna Ëini vidokrug
kojim se on treba baviti te otkrivati i razvijati svoj
postupak prevoenja.
Navedene smjernice u pristupu procesu prevo-
enja struËnog jezika osnovica su da se u nastavku
Ëlanka navedena problematika dalje razradi i analizira
na primjeru muzikoloπkih aspekata u romanu Doktor
Faustus Thomasa Manna. Tim viπe πto je i sam autor
prevoenje Doktora Faustusa smatrao izvanrednim
pothvatom (Mann 2000: 513).
77
O ODNOSU THOMASA MANNA I GLAZBE
Djelima i stvaralaËkim procesom Thomasa
Manna bavili su se mnogi znanstvenici i knjiæevnici
u svijetu. To i ne treba Ëuditi jer radi se o jednom od
najkontroverznijih i najistaknutijih predstavnika
njemaËke knjiæevnosti i kulture proπlog stoljeÊa, a nije
na odmet spomenuti da su i njegov stil pisanja i teme
kojima se bavio ostali aktualni sve do danas. Ono πto
je posebno zanimljivo za ovaj Ëlanak jest Ëinjenica
da je u viπe njegovih djela prisutan duh glazbe za koju
je bio intimno vezan cijeli svoj æivot. Iako je njegov
otac bio cijenjen kao poslovni Ëovjek i politiËka figura
i oËekivao je da ga sin slijedi na putu kojim je krenuo
prema uspjehu i ugledu, mladom Thomasu viπe se
dopadao svijet umjetnosti koji mu je otvorila majka
Júlia da Silva-Bruhns. Kako bi ga poticala da razvija
svoju muzikalnost, upisala ga je na satove violine
(Mertens 2006: 12). Sklonost i povezanost s glazbom
potvruju i Mannovi Ëesti posjeti opernim i koncert-
nim izvedbama dok je æivio u Münchenu i Lübecku,
a to se nastavilo i za njegova boravka u Americi. U
emigraciji je prijateljevao s mnogim poznatim sklada-
teljima, glazbenicima i glazbenim teoretiËarima poput
Arnolda Schönberga, Igora Stravinskog, Bruna Walte-
ra, Arthura Rubinsteina, Theodora W. Adorna, Ernsta
Keneka itd.
Iako je svijet glazbe u svim njegovim oblicima
specifiËan sustav, razliËiti radovi Thomasa Manna
potvruju da se ona moæe na razliËite naËine, dakle
prema potrebama pojedinih tema te s obzirom na
æeljene uËinke, ali unutar vlastitog djelokruga, prila-
goavati interesu nekog djela. Njegov je roman Josip
i njegova braÊa u stvari tetralogija po uzoru na Wag-
nerov Prsten Nibelunga, a neka je svoja djela Ëak pisao
prema naËelima glazbenog oblikovanja. Primjerice,
u romanu Buddenbrookovi koristio je Wagnerovu
tehniku provodnih motiva (ÆmegaË 1959: 10), dok je
u Doktoru Faustusu primijenio montaænu tehniku po
uzoru na Igora Stravinskog i njegovog drugog omilje-
nog skladatelja Richarda Straussa. Iz tih razliËitih
potencijala proizaπli su zanimljivi prikazi æivota i
sudbina Mannovih likova kao πto su Gerda Budden-
brook, Johannes Friedmann, Tonio Kröger i Rudi
Schwerdtfeger. Ti su “junaci” gotovo uvijek osobe
koje teπko uspostavljaju odnos s ostalim ljudima i sa
situacijama uobiËajenog naËina æivota.
Mannova naklonost, iskustvo i znanje o glazbi
bilo je dovoljno inspirativno da ona postane polazna
toËka u graenju romana Doktor Faustus. Posebno
ga je nadahnula dvanaestotonska glazbena tehnika
Arnolda Schönberga koju je ukomponirao u priËu o
kompozitoru Adrianu Leverkühnu i njegovom paktu
s avlom. Za prosljeivanje specifiËnih svrha glazba
je u romanu postavljena relativno autonomno, ali
poprima svoju funkciju ako se uzme u obzir njezina
ovisnost o svojoj druπtvenoj okolini. A bilo je to vrije-
me krize civilizacije, koju je Europa doæivjela za vrije-
me nacizma i koje se sigurno odraæavalo na poloæaj
glazbe. Razumijevanje teksta tako postaje Ëin tuma-
Ëenja koji jednako ovisi o onom πto je u njega smjestio
autor, a onda i o onom πto prevoditelj prepoznaje u
tekstu.
USREDOTO»ENOST NA PRIPREMU
Sva Mannova kreativnost koja je uspjela odreeni
specifiËni jezik ‡ u ovom sluËaju glazbeni ‡ iskoristiti
kao koristan sustav proizvodnje i protoka specifiËnih
znaËenja, zahtijevala je, dakako, temeljitu pripremu i
adekvatan pristup autora. Thomasu Mannu bilo je
iznimno vaæno da dubinski razumije sve aspekte koji
su Ëinili tematski okvir romana i æelio je sve muziko-
loπke Ëinjenice prikazati πto toËnije i vjernije. Time
je htio postiÊi da djelo bude πto uvjerljivije, ali i da
izbjegne kritike, osobito glazbenih struËnjaka. Stoga
je trebao prouËiti svu dostupnu i prikladnu literaturu
i pronaÊi suradnike koji bi mu mogli pomoÊi u ostva-
renju zamiπljene koncepcije. Iako je zadatak bio
zahtjevan i odgovoran te je zahtijevao preciznost i
istanËanost, Thomas Mann mu se posvetio strastveno
ne πtedeÊi svoje vrijeme ni zdravlje. Iz njegove knjige
Nastanak Doktora Faustusa (Die Entstehung des
Doktor Faustus) i dnevnika koje je vodio, vidljivo je
da je proveo mnogo vremena u istraæivanju i skuplja-
nju potrebnih materijala i priloga. Tako je, primjerice,
skupio mnogo biljeπki kako bi precizirao Lever-
kühnove glazbene manire i pronaπao mu vjerodostoj-
no mjesto meu stvarnim liËnostima glazbenog æivota,
kao i da bi prikazao njegovo bjekstvo iz teπkoÊa kul-
turne krize iz koje je nastao ugovor s avlom (Man
1976: 30). Vrlo je paæljivo Ëitao i knjige koje se nisu
odnosile neposredno na predmet, ali su mu, kako je
naveo, zahvaljujuÊi svojim mudrim analizama po-
mogle u raπËiπÊavanju situacija oko romana. Ta su
mu djela, i pored velikih razlika knjiæevne prirode,
otkrila mnogo dosad neoËekivanih veza, pa Ëak i
srodnosti (ibid. 77), πto mu je bilo itekako korisno za
njegov roman. Prije pisanja prouËio je velik broj
muzikoloπkih djela, izmeu ostalog autobiografiju
Igora Stravinskog i Hectora Berlioza, Schönbergov
teorijski tekst Nauk o harmoniji (Harmonielehre), koji
je dobio od samog autora, Instrumenti orkestra:
njihova bit i razvoj (Die Instrumente des Orchesters:
ihr Wesen und ihre Entwicklung) Fritza Volbacha,
Glazba ovdje i sada (Music Here and Now) Ernsta
Keneka i joπ mnoga druga. Polazio je od toga da za
pisanje tog romana “univerzalnost” nije bila dovoljna,
jer bi graniËila s diletantskom profanacijom, a i struËni
glazbenici, za koje navodi da nema poziva koji lju-
bomornije Ëuva svoju struËnost, mogli bi mu se pod-
smjehivati (Man 1976: 39). U Nastanaku Doktora
Faustusa (1976: 39‡40) Mann tako navodi:
Ovoga puta, na æalost, “univerzalnost” nije bila do-
voljna, jer bi tu Ëak graniËila sa diletantskom profa-
nacijom. Radilo se upravo o cehovskom poimanju
muzike. Ako piπeπ roman o umetniku, nema niËeg
78
odvratnijeg no deklarativno hvaliti umetnost, genija,
delo, i veliËati samo njihov duhovni uticaj. Ovde je
bila potrebna realizacija, bila je potrebna konkretnost
‡ shvatao sam to jasnije nego ikad.
‡ ali je takoer istaknuo sljedeÊe:
Ali, takav kontakt s materijalom joπ nije oznaËavao
pravo izuËavanje muzike, joπ nije garantovao da neÊu
odati svoje neznanje u konkretnim pitanjima i, prema
tome, nije bilo dovoljno za konstruisanje dela istaknu-
tog kompozitora tako da se Ëitaocu Ëini kao da ih stvar-
no Ëuje, da u njih poveruje (a sa neËim πto ne bi bilo
to, nisam hteo da se pomirim). OseÊao sam da mi je
potrebna pomoÊ sa strane, neki savetodavac, rukovo-
dilac, s jedne strane kompetentan u pitanjima muzike,
a s druge strane posveÊen u zadatke mog spisateljskog
rada i kadar da me sopstvenom maπtom podstakne.
(ibid. 40)
Takvog savjetnika Thomas Mann je pronaπao u
Theodoru Wiesengrundu Adornu1, vrlo cijenjenom
filozofu i muzikologu, uËeniku Albana Berga. Bio je
siguran da Êe mu njegova, baπ njegova pomoÊ biti
potrebna u njegovom dugom radu. Ono πto je on
govorio Ëinilo mu se uvjerljivim i dostojnim odobra-
vanja (ibid. 45). Njegova tragiËno mudra i neumoljiva
kritika situacije u kojoj se nalazila glazba bilo je
upravo ono πto mu je trebalo: jer ono πto je iz nje
mogao izvuÊi i prisvojiti za prikazivanje krize kulture
uopÊe i glazbe posebno, bio je naËelni motiv romana
(ibid. 58). Suradnja se odvijala tako da je Thomas
Mann znao za Adorna pripremiti maπinom otkucanu
kopiju svega πto je do odreenog trenutka napisao,
sastavljao je za njega objaπnjenja, Ëitao mu dijelove
romana, sve kako bi Adorna upoznao sa svojim
zamislima i pridobio ga da mu svojom imaginacijom
pomogne u rjeπavanju glazbenih problema koji mu
predstoje u daljnjem radu. S druge strane, kako bi
Mannu pojasnio odreene stvari vezane uz glazbu,
Adorno je ponekad sjeo za glasovir i odsvirao neku
glazbenu dionicu, a nakon toga bi slijedila rasprava.
Tako je jednom prilikom odsvirao Beethovenovu
sonatu op. 111 i pritom objaπnjavao Mannu aspekte
te glazbe. Mann je sve to paæljivo sluπao i nastojao
upiti svaku informaciju. Poslije takvih susreta danima
bi doraivao ili preraivao tekst. Taj odnos i rasprave
koje su vodili Adorno i Mann mogli su izgledati poput
u romanu opisane analize Sonate Adrianova uËitelja
Wendella Kretschmara. Od potrebne literature Adorno
je Mannu stavio na raspolaganje vaæne glazbeno-
-teorijske tekstove poput knjige Alban Berg Willia
Reicha, esej ©to je atonalitetno (Was ist atonal)
Albana Berga, knjigu NadahnuÊe i Ëin u glazbenom
stvaranju. Prilog o psihologiji zakonitosti razvoja i
stvaranja kreativnih ljudi (Eingebung und Tat im
1
Theodor W. Adorno bio mu je glavni savjetnik, ali ne i
jedini. Nekoliko puta traæio je pomoÊ i od samog Schönberga,
Stravinskog i Waltera.
musikalischen Schaffen. Ein Beitrag zur Psychologie
der Entwicklungs- und Schaffensgesetze schöpfe-
rischer Menschen)2 te svoju knjigu Filozofija nove
muzike (Philosophie der modernen Musik). Koliki je
utjecaj imalo to glazbeno-filozofsko djelo na Thomasa
Manna vidljivo je ako se usporedi drugi dio te Ador-
nove knjige posveÊen Arnoldu Schönbergu iz kojeg
nisu preuzeti samo Adornovi stavovi i ideje, veÊ su
Adrianove rijeËi zapravo parafraza ili Ëak doslovan
prijepis Adornovih formulacija (usp. Mann 1990:
256‡259 i Adorno 1978: 55‡59, 63, 64, 69).
Ta potpora u stvaranju neophodne glazbene iluzije
imala je i svojih granica. Primjerice, iako za neke
Mannove prijedloge Adorno nije htio ni Ëuti, pisac
od njih ponekad nije htio odustati. U jednom je sluËaju
bio toliko zanesen svojom idejom da se, krijuÊi to od
Adorna, za savjet obratio Schönbergu. Njegov
odgovor je bio: “Ja to ne bih radio. Ali, teorijski to je
potpuno moguÊe.” Iako je na taj naËin dobio zeleno
svjetlo, na kraju je ipak odustao od svoje zamisli (Man
1976: 126). Nesuglasica je bilo i prilikom stvaranja
oratorija Apocalipsis cum figuris, koji se trebao
oslanjati na Dürerove ilustracije uz Apokalipsu. Mann
je u pismu zamolio Adorna za pomoÊ u obliku
“egzaktnosti kojima bi okarakterizirao i osmislio
djelo, (...) te pokojeg glazbenog obiljeæja koje bi mu
posluæilo za stvaranje iluzije” (Mann 1965: 504). Iako
Adorna nije privlaËila ideja o izgradnji tog oratorija,
ipak je na kraju pronaeno prihvatljivo rjeπenje.
Adornove zasluge nisu bile vezane samo za probleme
glazbe, nego i za oblast jezika i njegovih nijansi te
Ëak i neËeg πto spada u moral, teologiju i religiju (Man
1976: 177‡178).
ANALIZA GLAZBENOTEORIJSKIH
ODLOMAKA HRVATSKOG PRIJEVODA
DOKTORA FAUSTUSA
U nastavku su navedene prosudbe i tumaËenja
koja su dobivena analizom primjera vezanih uz glaz-
benoteorijske odlomke prijevoda romana Doktor
Faustus. Prijevod je u povodu 100. roendana nje-
maËkog pisca uradio Milivoj MezuliÊ i za njega dobio
nagradu Druπtva hrvatskih knjiæevnih prevodilaca.
Pozabaviti se takvim prijevodom bio je izazov, ali ne
u smislu traæenja nedostataka i greπaka ili bilo kakvog
naruπavanja vrijednosti prijevoda, nego da bi se do-
bronamjerno ukazalo da svaki prijevod treba shvatiti
kao polaziπte ili osnovnu strukturu koja prevoditeljima
otvara ili ostavlja moguÊnost dodatnog preciziranja
ili doraivanja navoda, argumenata i terminologije
koji su koriπteni u izvornom tekstu. Kroz obuhvaÊene
primjere æeljelo se poduprijeti u Ëlanku viπe puta isti-
canu Ëinjenicu da je prevoenje struËnog teksta vrlo
2
Neki od ispitanika u tom djelu bili su Carl Orff, Arthur
Honegger, Arnold Schönberg i Ernst Kenek.
79
zahtjevan zadatak. Na kraju krajeva, i sam je Thomas
Mann mnogo paænje pridavao detaljima, pa zaπto se
to onda ne bi isto oËekivalo i od svakog prevoditelja
koji se dotakne njegovih djela?
Za potrebe analize koriπten je model klasifikacije
prijevodnih problema koji je osmislila predstavnica
funkcionalistiËkog pristupa njemaËke znanosti o
prevoenju Christiane Nord. Prema tom modelu
postoje razlike izmeu pragmatiËnih, konvencijskih i
jeziËnih prijevodnih problema (Nord 2009: 176‡179).
U ovom Ëlanku pragmatiËni problemi, koji nastaju
zbog razliËitih komunikacijskih situacija u izvornom
i ciljnom jeziku (u tu skupinu problema spadaju
primjerice funkcija izvornog i ciljnog teksta, namjera
autora, odnos autora prema Ëitatelju, medij te vre-
menski okvir), neÊe biti obuhvaÊeni, nego Êe se paænja
usmjeriti samo na konvencijske i jeziËne prijevodne
probleme.
1. KONVENCIJSKI PROBLEMI
Konvencijski problemi nastaju zbog razliËitih
konvencija u tekstovima istih tekstnih vrsta u
pojedinim jezicima. U tu kategoriju spadaju npr.
razlike u navoenju direktnog, tj. indirektnog govora,
navoenju citata i bibliografskih podataka, u inter-
punkciji, u transkripciji, tj. transliteraciji imena, u
citiranju naslova knjiga te kazaliπnih djela itd. Iz te
skupine odabrani su transliteracija i transkripcija
imena skladatelja, imena instrumenata te navoenje i
prevoenje naziva glazbenih djela.
a. Transkripcija i transliteracija imena skladatelja
U Hrvatskoj je uobiËajeno da se imena skladatelja
piπu izvornim pravopisom, a ne prema izgovoru u
hrvatskome jeziku. Prevoditelj se toga pravila dræao i
ispravno postupio u navoenju 64 imena skladatelja,
od kojih je najviπe njemaËkih, talijanskih, francuskih
i austrijskih glazbenika, nekoliko znaËajnih ruskih
skladatelja, nekoliko franko-flamanskih, nekoliko
poljskih i nekoliko belgijskih te po jedan Ëeπki, πpa-
njolski, norveπki i engleski skladatelj. No u prijevodu
postoji i jedna kriva transkripcija. Ona se odnosi na
Ëeπkog skladatelja Dvoáka kojeg je prevoditelj naveo
u fonetiziranom obliku Dvoræak (Mann 2000: 101,
552), iako bi po navedenom pravilu trebalo stajati
Dvoák.
Zanimljivo je primijetiti da se u cijelom radu ni
jednom ne spominje ime Arnolda Schönberga, iako
je upravo njegovoj dvanaestotonskoj tehnici Mann
posvetio cijelo jedno poglavlje.
b. Nazivi glazbenih djela
SpominjuÊi skladatelje Thomas Mann je takoer
navodio i jedno ili viπe njihovih djela. Kako u njemaË-
kom, tako i u hrvatskom jeziku naziv instrumentalnog
djela sastoji se od navoenja instrumenta ili instru-
menata za koje je napisano djelo, glazbenog oblika,
tonaliteta i opusa3, kao npr. Beethovenova klavirska
sonata u c-molu, op. 111. Istovjetnost konvencija u
oba jezika trebala bi za prevoditelja biti olakπavajuÊa
okolnost i smanjiti moguÊnost pogreπke. No ni ova
Ëinjenica ne iskljuËuje moguÊnost da prevoditelj
nedovoljno toËno navede naziv nekog djela kako to
stoji u izvorniku. Takve nepreciznosti u prevoenju
mogu dovesti do odstupanja od stvarnog znaËenja
teksta. Analizom prijevoda utvren je jedan takav
primjer, a odnosi se na poglavlje VII u kojem se
spominje pojam Klaviersonaten (Mann 1990: 70).
Iako se taj pojam odnosi na zadnjih pet Beethovenovih
klavirskih sonata (op. 101, 106, 109, 110 i 111), prevo-
ditelj Milivoj MezuliÊ odluËio se koristiti nadreeni
pojam sonata. Na taj se naËin moæda izgubilo neko
znaËenje koje je za autora bitno. Primjerice, da je
dobro usvojio i shvatio glazbeni svijet. To kod Tho-
masa Manna ne bi bilo niπta Ëudno jer je on, a o tome
je veÊ bilo govora u prethodnim poglavljima, znajuÊi
narav glazbenih krugova, ulagao mnogo truda i vre-
mena kako bi izbjegao njihove kritike. Ovdje treba
napomenuti da bi se u sliËnim situacijama prevoditelj,
dakako, kad je to moguÊe (a ovdje to nije jer Thomas
Mann viπe nije æiv), mogao za miπljenje obratiti autoru
teksta ili se posavjetovati s mjerodavnim glazbenim
struËnjakom.
Prilikom prevoenja trebalo bi pripaziti da postoje
neke instrumentalne skladbe koje iznimno nose pose-
ban naziv. U takvim sluËajevima prevoditelj bi trebao
znati ili doznati moæe li neki naziv skladbe ostati u
izvornom jeziku jer je to tako uobiËajeno ili na ciljnom
jeziku za tu skladbu postoji neki drugi opÊeprihvaÊeni
naziv. Ako prevoditelj na svoj naËin prevede naziv
glazbenog djela za koji veÊ postoji prihvaÊen prijevod,
moæe nastati neadekvatan jeziËni izraz koji spada u
konvencionalne prijevodne pogreπke. Osim toga, treba
voditi raËuna i o tome da takav pristup ne bi bio u
skladu s postignutim domaπajima i standardima koji
upravo potvruju vrijednosti i pokazuju bogatstvo
kulture zemlje na Ëiji se jezik prevodi izvorni tekst.
U romanu Doktor Faustus u tu skupinu djela spadaju
primjerice Beethovenova Hammerklaviersonate, Ëiji
je naziv prevoditelj ispravno ostavio neprevedenim.
No prijevod za Tartinijevu Teufelstrillersonate,
skladane za violinu, koji glasi sonata s avolskim
trilerima (Mann 2000: 527), moæe se smatrati pro-
izvoljnim, jer za taj naslov u hrvatskom jeziku postoji
naziv sonata –avolji triler. Odabrano rjeπenje moglo
bi upuÊivati da je pojam Teufelstriller, primjerice,
naziv za odreenu vrstu trilera.
Za razliku od instrumentalnih skladbi, veÊina
vokalnih djela ima naziv za koji u ciljnom jeziku
3
Uz Mozartova djela umjesto broja opusa navodi se Köche-
lova oznaka (KV), a uz Bachova broj iz kataloga Bachovih djela
(BWV).
80
postoji uvrijeæeni prijevod. Analiza je pokazala da je
prevoditelj veÊinu njih naveo ispravno, no i ovdje
postoje primjeri kod kojih postoji odstupanje od tog
pravila. Tako je primjerice za Schumannovo djelo
Kinderszenen ponuen prijevod DjeËje scene (ibid.
99) umjesto DjeËji prizori, za Wagnerovu operu
Fliegender Holländer ponuen je prijevod LeteÊi
Holananin (ibid. 104) umjesto Ukleti Holandez, a
za Weberovu operu Freischütz navodi se Slobodni
strijelac (ibid. 104), a ne Strijelac vilenjak. U pri-
mjerima Debussyjeve opere Pelléas et Mélisande,
baleta Jeux, Mozartove opere Don Juan te Ravelova
baleta Daphnis et Chloé uopÊe nema prijevoda, iako
u hrvatskom za ta djela postoje opÊeprihvaÊeni nazivi
Peleas i Melisanda, Igre, Dafnis i Hloja, dok se za
operu Don Juan prednost daje talijanskom, tj. izvor-
nom nazivu Don Giovanni.
c. Nazivi instrumenata
Thomas Mann u romanu je pokazao zavidno
poznavanje instrumenata, kako suvremenih, tako i
starijih, pa se tako spominju oboa d’amore, viola da
gamba, lutnja i Ëembalo. Osobito se to moæe uoËiti u
poglavlju VII u kojem Mann opisuje spremiπte instru-
menata Adrianova strica Nikolausa. Iako se nekome
moæe Ëiniti da se radi tek o tehniËkim detaljima, za
autora je sve to bilo itekako vaæno jer je jedino takvim
pristupom mogao doseÊi potrebnu razinu svih segme-
nata glazbenog svijeta. Stoga 21 krivo napisan ili
preveden naziv ili ime instrumenata u prijevodu Mili-
voja MezuliÊa, od 62, koliko ih je navedeno u romanu,
upuÊuje na potrebu da se u nekom sljedeÊem prijevodu
ovog romana Thomasa Manna taj propust ispravi.
U hrvatskom jeziku postoje uvrijeæeni nazivi za
neke od instrumenata koje prevoditelj nije upotrijebio,
iako bi to u svakom sluËaju trebao biti prioritet kako
bi se bilo u duhu veÊ poznate i usvojene terminologije.
To znaËi da, primjerice, odreenu skupinu instrume-
nata ‡ Baß-Instrumente ‡ nije bilo potrebno parafra-
zirati permutacijom instrument za bas-tonove ako za
nju postoji istovrijednica basovski instrumenti. Isto
vrijedi i za naziv Zugposaune koji je preveden kao
truba na pomak, iako se to limeno puhaÊe glazbalo u
hrvatskom naziva trombon s povlaËkom ili jedno-
stavno trombon. U ovom je sluËaju pogreπno tuma-
Ëenje otiπlo i korak dalje pa je uËinjenom mutacijom
trombon postao truba. Isto se to dogodilo i s Basstuba,
koja je umjesto bas-tube postala bas-truba. Sporna
su i neka rjeπenja nastala na osnovu strategije koja se
naziva implikacija, a koja se sastoji u moguÊnosti
navoenja opÊenitijeg, nadreenog pojma u ciljnom
jeziku u sluËaju da u tom jeziku ne postoji istovrijed-
nica i ako se time ne mijenja smisao teksta. Tako se,
primjerice, za Holzblasinstrumente ‡ drvena puhaÊa
glazbala ‡ uz ponueni prijevod duhaËi u drvene
instrumente (ibid. 237), nastao permutacijom, po-
javljuju i nadreenice duhaËki instrumenti, tj. duhaËi,
Ëime se mijenja smisao reËenice. I za Hausorgel i
Querflöte prevoditelj se odluËio za opÊenitije nazive
pa je upotrijebio pojmove orgulje i flauta, iako u
hrvatskom jeziku postoje prevedenice koje glase
kuÊne orgulje i popreËna flauta. U skupini gudaËih
instrumenata stari instrument violone mutirao je u
prijevodu u violinu. Za Tafelklavier se u prijevodu
koriste razliËiti nazivi ‡ ravni klavir (ibid. 279, 634),
dugaËki klavir (ibid. 338) i produæeni klavir (ibid.
414), iako bi prema MuziËkoj enciklopediji (Kova-
ËeviÊ 1974: 332) ispravniji naziv bio Ëetvorougaoni
klavir, a prema internetskom izdanju Hrvatske
enciklopedije (v. “Klavir”), naziv Ëetverouglasti kla-
vir. Kao zadnji primjer moæe se spomenuti naziv
Kesselpauke, koji se odnosi na skupinu udaraljki i
moæe se prevesti nadreenicom timpan. Prevoditelj
se ipak odluËio za opisni prijevod bubanj u obliku
kotla (Mann 2000: 58).
2. DISFUNKCIONALNI ASPEKTI JEZI»NIH
PROBLEMA
©to se tiËe jeziËnih pogreπaka, koje obuhvaÊaju
leksiËke, sintaktiËke i stilistiËke pogreπke, Ëlanak Êe
se ograniËiti samo na leksiËku analizu, tj. na seman-
tiËke pogreπke. Analiza je pokazala da se kod nekih
glazbenih struËnih naziva koji su uzeti u razmatranje,
usprkos krivim istovrijednicama, ipak moæe utvrditi
znaËenje, no ima i onih rjeπenja radi kojih je doπlo do
znaËenjskog pomaka.
a. Krive istovrijednice glazbenog nazivlja bez
znaËenjskog pomaka
Kada u ciljnom jeziku ne postoji istovrijednica
neke rijeËi ili naziva, prevoditelj moæe primijeniti
prevoditeljski postupak doslovnog prevoenja. No
ako veÊ postoji uvrijeæeno prijevodno rjeπenje, taj
postupak viπe nije primjenjiv. Odstupanje od takve
prakse uoËeno je kod sljedeÊih primjera. Za pojam
Chladnische Klangfiguren u prijevodu je pronaena
doslovna prevedenica Chladnijeve zvuËne figure (ibid.
165). No prema MuziËkoj enciklopediji ispravna bi
bila istovrijednica Chladnijevi likovi (KovaËeviÊ
1971: 323). Za termine Septimenakkord, tj. Septi-
makkord bilo bi prikladnije da je izabran pojam
septakord, a ne da je taj termin preveden kao tuica
septimakord (Mann 2000: 311). SljedeÊe πto pada u
oËi su nazivi polovina, Ëetvrtina i osmina koji ne
postoje u glazbenoj terminologiji, veÊ se radi o polo-
vinkama, Ëetvrtinkama i osminkama. Nadalje, za
sloæenicu Dreiklang prevoditelj je u svim sluËajevima
koristio pojam troglas. Takav termin ne postoji u glaz-
benoj, veÊ iskljuËivo u lingvistiËkoj terminologiji. U
njemaËkom jeziku za taj pojam postoje ekvivalenti
Dreilaut, tj. Triphtong. Istovrijednica za Dreiklang u
hrvatskoj glazbenoj terminologiji glasi kvintakord. U
prijevodu se viπe puta pojavljuje rijeË red, koja bi
trebala biti istovrijednica za njemaËki pojam Reihe.
81
U romanu se navedena rijeË pojavljuje u poglavlju o
dodekafoniji, gdje ona ne predstavlja opÊejeziËnu
rijeË, veÊ naziv koji je upravo terminologiziran u
kontekstu dodekafonije te bi se trebao prevesti rijeËju
niz. Nedovoljna preciznost prijevoda jednorjeËnih i
viπerjeËnih naziva moæe se spomenuti i u primjeru
kolokacije punktierte Viertelnote, prevedene s Ëetvr-
tinka produæena za jednu Ëetvrtinku (ibid. 73), a ne
kao punktirana Ëetvrtinka ili Ëetvrtinka s toËkom. Ovo
je bitna razlika jer ta toËka iza note oznaËava produ-
ljenje note za polovicu njezinog osnovnog trajanja.
Sporna je i upotreba naziva tonska ljestvica koji se
koristi kao prijevod pojma Tonstufe, a ne termina
Tonleiter, koji se viπe puta pojavljuje u romanu.
b. Krive istovrijednice glazbenog nazivlja sa
znaËenjskim pomakom
U analiziranom prijevodu pronaeno je nekoliko
primjera prijevodnih pogreπaka koje su viπe puta
dovele do znaËenjskog pomaka. Kod prvog primjera
koji Êe se u nastavku objasniti radi se o vrsti ekvi-
valencije nazvane “jedan prema viπe” (Koller 2011:
232). U temperiranom sustavu ugaanja svaki ton ima
svoj enharmonijski ekvivalent. To su tonovi “koji su
teoretski (muziËki i fizikalno) po visini razliËiti i
drukËije se notiraju, ali praktiËki imaju u danaπnjem
temperiranom sistemu identiËnu visinu” (KovaËeviÊ
1971: 530). Primjeri su tonovi cis-des ili gis-as. Enhar-
monijski tonovi mogu se zamijeniti kako bi se izvrπila
modulacija u udaljene tonalitete ili kako bi se olakπalo
Ëitanje nota za neuobiËajene tonalitete transponi-
rajuÊih instrumenata. U njemaËkom jeziku taj se
postupak naziva enharmonische Verwechslung ili
enharmonische Umdeutung, pri Ëemu se ti pojmovi
koriste kao sinonimi. U hrvatskom jeziku za njega
postoje dva naziva ‡ enharmonijska promjena ili
enharmonijska zamjena ‡ a koriste se za oznaËavanje
razliËitih postupaka. Naziv enharmonijska promjena
odnosi se na promjenu jednog jedinog tona odreenog
akorda, npr. kada se trozvuk c-e-gis mijenja u c-e-as.
Pritom se mijenja vrsta akorda. U prvom sluËaju
naime imamo kvintakord, a u drugom sekstakord.
Naziv enharmonijska zamjena koristi se ako se enhar-
monijski zamijene svi tonovi akorda kao npr. kada
akord fis-ais-cis postane ges-b-des. Kod ovakvih
primjera od prevoditelja se oËekuje istanËani osjeÊaj
za donoπenje ispravne odluke.
SljedeÊi primjer prijevod je naziva Durchgangs-
ton. Prevoditelj se odluËio za nadreeni pojam zvuk,
iako je ovdje rijeË o posebnom tonu ‡ neakordiËkom
tonu ‡ “koji predstavlja melodijsku sponu izmeu
dvaju akordiËkih tonova jedne te iste harmonije ili
dviju razliËitih harmonija” (KovaËeviÊ 1976: 131).
Za taj naziv u hrvatskom jeziku postoji istovrijednica
prohodni ton.
Evo joπ jednog primjera koji potkrepljuje potrebu
pravilnog sagledavanja izvornika. Radi se o sljedeÊoj
reËenici:
 Modulation von H- nach C-Dur, aufhellender Halbton-
Abstand wie im Gebet des Eremiten im Freischütz-Fi-
nale, bei dem Eintritt von Pauke, Trompeten und Oboen
auf dem Quartsextakkord von C. (Mann 1990: 191)
Prijevod te reËenice glasi:
Modulacija od h-dura u c-dur, polutonski razmak koji
je tu modulaciju svjetlije obojio kao u pustinjakovoj
molitvi u finalu Strijelca vilenjaka kad se jave bubanj,
trompete i oboe na kvartsekstakordu od c-a. (Mann
2000: 185)
Poznato je da se nazivi tonova i tonaliteta u hrvat-
skom i njemaËkom piπu jednako. I to na naËin da se
tonovi subkontra, kontra i velike oktave, kao i nazivi
durskih tonaliteta piπu velikim slovom, dok se molski
tonaliteti i tonovi male, prve, druge, treÊe i Ëetvrte
oktave piπu malim slovima (Massenkeil; Noltensmeier
1998: 1057‡1058, Spiller 2011: 66, 116). To znaËi
da bi se i u ciljnom tekstu tonaliteti H-dur, C-dur i
ton C trebali pisati velikim slovom. Za pojam Halbton-
Abstand, koji je preveden s poluton, bilo bi toËnije da
je preveden s istovrijednicom polustepen pa i razmak
od pola stepena, koje se koriste u glazbenoteorijskoj
literaturi. VeÊ je ranije u Ëlanku spomenuto da se in-
strument koji se u njemaËkom jeziku naziva Pauke, u
hrvatskom naziva timpan, a ne bubanj, dok bi se in-
strument Trompete trebalo prevesti kao truba. Tako-
er je vaæno toËno shvatiti da na kraju reËenice slovo
C ne oznaËava ton, veÊ tonalitet C-dur. Na to upuÊuje
veliko slovo u izvorniku.
©to je toËno Thomas Mann mislio navedenom
reËenicom moæe se provjeriti i u partituri, na temelju
koje se da zakljuËiti da oboe, timpani i trube nastupaju
na kvartsekstakordu 1. stupnja ljestvice C-dura, znaËi
na akordu g-c-e, πto je neπto drugo nego πto piπe u
analiziranom prijevodu:
Slika 1. Molitva Pustinjaka u finalu Strijelca vilenjaka
(Weber 1821: 188)
82
ZAKLJU»AK
Temama koje su obraene u ovom Ëlanku nasto-
jalo se naglasiti da prevoenju struËnog teksta treba
pristupiti vrlo paæljivo i odgovorno. Moglo bi se reÊi
da dobar prijevod zavisi od shvaÊanja prevoditelja πto
i kako treba uËiniti da prijevod postigne potrebnu
kvalitetu te, dakako, i od njegove odluËnosti i preda-
nosti da to i ostvari. Da bi se pokazalo πto to u praksi
znaËi, u Ëlanku je, s jedne strane, dan osvrt na pristup
i pripremu koju je Thomas Mann poduzimao kako bi
savladao i shvatio glazbeni svijet i time postigao
æeljeni rezultat. Cijeli je taj proces temeljite pripreme
opisan u njegovoj knjizi Nastanak doktora Faustusa.
S druge se strane analizom glazbenoteorijskih odlo-
maka hrvatskog prijevoda te knjige æeljelo ukazati
da se ista takva temeljitost oËekuje i od prevoditelja
tog teksta. To znaËi da se podrazumijeva njegov Ëvrsti
osjeÊaj za svrhu angaæmana, snaænu motivaciju za
uspjeh i sposobnost usredotoËenja napora na sve
posebnosti i odreenja izvornog teksta. Dakako, kva-
litetu prijevoda u znaËajnoj mjeri odreuje i upuÊenost
prevoditelja u svijet glazbe jer se na njemu zasniva
sadræaj romana.
Iz svega navedenog proizlazi da postizanje stvara-
laËke povezanosti izvornog teksta i prevoditelja ovisi
o naËinu na koji prevoditelj upravlja cijelim procesom
prevoenja i koliko prihvaÊa pravila i standarde koji
mu omoguÊavaju i ograniËavaju adekvatan pristup
izvornom tekstu. A jedna od tih moguÊnosti uspostava
je uspjeπne komunikacije sa svima onima koji bi mogli
pomoÊi u realizaciji tog posla. Prvenstveno se tu misli
na autora teksta te kompetentne struËnjake. Potreba
za takvom suradnjom proizlazi iz Ëinjenice da koliko
god prevoditelji bili verzirani u svom poslu, nisu
uvijek u stanju sami razrijeπiti sve nijanse jezika neke
struke koji je inkorporiran u izvorni tekst. Naravno,
svaka æelja i sklonost ka komunikaciji trebala bi se
kroz meusobno uvaæavanje i lojalnost uzdiÊi na
razinu plodonosne profesionalne suradnje.
Dakle, iako prijevod moæe biti dobar kao πto je
to sluËaj s romanom Doktor Faustus, koji je na hrvat-
ski preveo Milivoj MezuliÊ, to ne znaËi da je time
posao prevoenja konaËno obavljen i da se nema πto
traæiti u tom smislu. Upravo suprotno. Da bi se koliko
je to moguÊe dobio tekst “bez greπaka”, u fazi koja
predstoji taj tekst postaje polaziπte ili osnovna struk-
tura koju treba neprestano razvijati i osigurati posti-
zanje joπ viπeg stupnja profinjenja prilagoavanja
izvornog i ciljnog teksta.
LITERATURA
Adorno, Theodor Wiesengrund 1978. Philosophie der
neuen Musik. Frankfurt am Main: Suhrkamp Taschenbuch
Wissenschaft.
Ecco, Umberto 2006. Otprilike isto. Iskustva prevo-
enja. Zagreb: Algoritam.
“Klavir”, u: Hrvatska enciklopedija. Leksikografski
zavod Miroslav Krleæa. URL: http://www.enciklopedija.hr/
natuknica.aspx?id=31786, pristup 12. 8. 2018.
Koller, Werner 2011. Einführung in die Über-
setzungswissenschaft. Tübingen: A. Francke.
KovaËeviÊ, Kreπimir (ur.) 1971. MuziËka enciklo-
pedija. A-Goz. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod.
KovaËeviÊ, Kreπimir (ur.) 1976. MuziËka enciklo-
pedija. Or-Æ. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod.
Man, Tomas 1976. Nastanak “Doktora Faustusa”.
Roman jednog romana. Prev. Petar VujiËiÊ. Beograd: Slovo
Ljubve.
Mann, Thomas 1965. Briefe 1937-1947. Berlin, Wei-
mar: Aufbau-Verlag.
Mann, Thomas 1990. Doktor Faustus. Das Leben des
deutschen Tonsetzers Adrian Leverkühn erzählt von einem
Freunde. Franfurt am Main: Fischer Taschenbuch Verlag.
Mann, Thomas 2000. Doktor Faustus. Æivot njemaËkog
skladatelja Adriana Leverkühna ‡ po priËanju jednoga
njegova prijatelja. Prev. Milivoj MezuliÊ. Zagreb: Ljevak.
Massenkeil, Günther; Noltensmeier, Ralf 1998. Metzler
Sachlexikon Musik. Stuttgart et al.: Metzler.
Mertens, Volker 2006. Groß ist das Geheimnis. Tho-
mas Mann und die Musik. Leipzig: Militzke.
Nord, Christiane 2009. Textanalyse und Übersetzen.
Theoretische Grundlagen, Methode und didaktische
Anwendung einer übersetzungsrelevanten Textanalyse.
Tübingen: Julius Groos.
Paepcke, Fritz 1986. Im Übersetzen leben. Übersetzen
und Textvergleich. Klaus Berger i Hans-Michael Speier
(ur.). Tübingen: G. Narr.
Spiller, Felix 2011. MuziËki sustav. KupineËki Kralje-
vec: Edicije Spiller ‡ priruËnici.
Weber, Carl Maria von 1821. Strijelac vilenjak, op.
77. IMSLP Petrucci Music Library URL: http://imslp.org/
wiki/Der_Freisch%C3%BCtz,_Op.77_(Weber,_Carl_
Maria _von), pristup 12. 8. 2018.
ÆmegaË, Viktor 1959. “Die Musik im Schaffen Tho-
mas Manns”. U: Zagreber germanistische Studien, sv. 1.
Zagreb: Filozofski fakultet SveuËiliπta u Zagrebu, Seminar
za njemaËku filologiju.
83
SUMMARY
TRANSLATION OF SPECIALIZED CONTENT
WITHIN A LITERARY WORK WITH REFER-
ENCE TO THE NOVEL DOKTOR FAUSTUS BY
THOMAS MANN
The translation of a specific text, as is the case
with a literary piece of writing containing segments
written in a language of a specialist subject field, can
be successful only if the translator adopts an appro-
priate approach. In other words, the translator has to
understand that in such cases there are specific de-
mands determined by an expansion of the semantic
space, which has to be interpreted adequately and
accurately. If the translator manages to comprehend
the source text from various perspectives, different
languages that occur and create its structure will re-
main in the correlation created by its author. Accord-
ingly, attention is paid to some elements that may
make it easier for a translator to get along with the
translation of a source text within the framework ex-
plained. The article tries to emphasise that the reten-
tion of the original’s specificity is possible only with
a high-level expertise that is determined by the con-
stitutive elements of the source text. Furthermore, the
translator should aim at creating wider and more open
relationships and communication with those who can
help them to preserve the spirit of the authentic ex-
pression of the original in their target text.
In order to facilitate the comprehension of what
has been described and to illustrate several claims,
the article refers to the novel Doctor Faustus by Tho-
mas Mann, in which the presence and the interaction
of literary and specialized texts are clearly conveyed.
Beyond that, for the purpose of the article we carried
out an analysis of examples connected with musico-
logical passages in the Croatian translation of the
novel.
Key words: translation, specialized language, musi-
cal terminology, Thomas Mann
Hrvatska u svijetu
Iva LAKI∆ PARA∆
Filozofski fakultet SveuËiliπta u Zagrebu
Japanoloπki opus Vladimira Devidéa u kontekstu
nihonjinron teorija
Izmeu zapadnog Ëitaoca i japanske knjiæevnosti ispre-
Ëuje se Ëitav niz barijera: To su ne samo jezik i pismo,
veÊ i naËin rasuivanja i doæivljaja svijeta i æivota
uopÊe kod Japanaca, kako su razvili tokom stoljeÊa i
tisuÊljeÊa njihove povijesti.1
1. UVOD
Ime akademika profesora Vladimira Devidéa
(1925‡2010), po struci renomiranog matematiËara, u
Hrvatskoj se vezuje uz Japan i japansku kulturu.
Devidé je kao neumorni promicatelj Japana odræao
preko 200 japanoloπkih predavanja i napisao dvade-
setak knjiga (javnosti su najpoznatije one japanoloπke,
dok je moæda manje poznato da je pisao i autorska
knjiæevna djela2). Ostavio nam je prvu, za sada i jedi-
nu, hrvatsku antologiju japanske knjiæevnosti (Iz
japanske knjiæevnosti,1985), s brojnim parcijalnim
prijevodima japanskih klasika, od kojih mnogi ostaju
jedini hrvatski prijevodi i danas.3 Meu autorovim
japanoloπkim ostvarenjima istiËu se Japanska haiku
poezija i njen kulturno povijesni okvir (1970), Japan
‡ tradicija i suvremenost (1978), Japan ‡ poezija i
zbilja (1987) i Japan (2006).
Devidé je u Japanu boravio u nekoliko navrata,
no ostaje nedoreËeno koliko je uistinu aktivno savla-
1
Devidé, Vladimir: Iz japanske knjiæevnosti, Zagreb, Spektar,
1985: 5.
2
Meu njima se stiËu Bijeli cvijet (1994), Antidnevnik prisje-
Êanja (1995, proπireno reizdanje pod naslovom Na krilima noÊnog
paunËeta tiskano je 2010), Trenutak / The Moment (1997), Haibuni
‡ rijeËi slika (1997).
3
Izbor tekstova uvrπtenih u antologiju odraæava mainstream
u dijakronijskim prikazima pojedinih razdoblja japanske kulturne
i knjiæevne povijesti. Tako nalazimo prijevode manjeg dijela
predgovora Kojikiju, odabrane poezije iz Manypshba, dio slavnog
Tsurayukijevog predgovora Kokinshbu te odabrane poezije iz iste
pjesniËke zbirke itd. Preveo je u cijelosti Hpjpki, dijelove Makura
no spshija te Tsurezureguse, Zeamijeve np drame Hachi no ki,
odabranu poeziju Kobayashi Isse te neke pripovjetke Akutagawe
Rybnosukea.
85
StruËni rad.
PrihvaÊen za tisak 22. 2. 2019.
dao japanski jezik jer se u svakodnevnoj komunikaciji
s Japancima koristio engleskim i hrvatskim. U tom
smislu moæe se pretpostaviti da su njegovi prijevodi
rezultat kombinacije pasivnog znanja jezika i prije-
voda sekundarnog karaktera, Ëime se njihova vaænost
naravno ne umanjuje.
Autorov naËin pisanja i poimanja japanske knji-
æevnosti i umjetnosti kao izraze partikularnog i jedin-
stvenog japanskog kulturnog i nacionalnog identiteta,
odraz je zanimanja za Japan kakav se reflektira u japa-
noloπkoj literaturi pedesetih, πezdesetih i sedamde-
setih godina proπlog stoljeÊa. Devidé kao svjedok
svoga vremena piπe o Japanu i Japancima interpretira-
juÊi ideje vodeÊih svjetskih japanologa s poËetka i
sredine proπlog stoljeÊa: E. Fenollose, L. Hearna, D.
T. Suzukija, R. H. Blytha, Arthura Waleya, D. Keenea
i drugih. Iako je boravio meu Japancima u njihovoj
zemlji, odnosno imao priliku antropoloπki “promatrati
sa sudjelovanjem”, u svojim pisanjima uglavnom za-
uzima stav “salonskog antropologa” i prenosi ideje
spomenutih autora. Pokuπat Êemo stoga problema-
tizirati Devidéovu japanoloπku ostavπtinu u kontekstu
“teorija o Japancima” (jap. nihonjinron), ali i ukazati
na evoluciju trendova u japanologiji u posljednjih
trideset godina.4
2. “TUMA»ENJE” JAPANA I NIHONJINRON
TEORIJE
Devidé, dakle, piπe o Japanu u stilu velikih japa-
noloπkih imena proπlog stoljeÊa, πto podrazumijeva
stavljanje u prvi plan binarizma Istok‡Zapad, ne toliko
u odnosu na geografske, geopolitiËke ili politiËke
kategorije, veÊ kulturno povijesne. Za mnoge od njih
Japan je predstavljao fascinantno i zagonetno Drugo,
4
Rad se oslanja na prethodno napisan Ëlanak koji trenutno
Ëeka objavu u Ëasopisu Tabula SveuËiliπta u Puli, odnosno,
predstavlja daljnje produbljivanje i detaljnije problematiziranje
prethodno otvorene teme.
svijet koji ih je neodoljivo privlaËio i bez sumnje oËa-
ravao. Mnogi su bili knjiæevnici i zaljubljenici u
umjetnost a Japan koji su poznavali i kojem su se divili
æivio je u klasiËnoj knjiæevnosti, poeziji, Ëajnoj cere-
moniji, budistiËkim tekstovima i np kazaliπtu. Upravo
taj i takav Japan prenosi nam Devidé nekih sedam-
desetak godina kasnije, i sam pjesnik i veliki zaljublje-
nik u japansku umjetnost. U meuvremenu je Japan
doæivio poraz u Drugom svjetskom ratu, kao i veliki
ekonomski procvat nakon njega, a javlja se i nova
generacija japanologa koja pokuπava sebi, i nama,
objasniti taj nevjerojatni fenomen, jedinstven u eko-
nomskoj povijesti ËovjeËanstva, s tim da u raπËlambi
sada sudjeluju i japanski teoretiËari. Nastavljaju
govoriti i pisati o Japanu kao o fascinantnom Drugom,
a fascinacija s kulture i umjetnosti prelazi na meu-
ljudske odnose i japanski mentalitet. Svi osjeÊaju
potrebu objasniti nam πto Japan jest, zaπto on takav
jest i kako je takvim postao (vidi Ruth Benedict, Chie
Nakane, Takedu Doija, D. T. Suzukija itd.). Svako-
dnevno izlaze naslovi poput Understanding the Japa-
nese Mind (James Moloney,1968), The Kimono Mind:
An Informal Guide to Japan and the Japanese
(Bernard Rudofsky, 1982), The Japanese Mind: An
Interpretation (Chee Meow Seah, 1989), Unlocking
the Japanese Business Mind (Gregory Tenhover et
al., 1994), itd.
Devidéov nam japanoloπki opus potvruje kako
je i autor miπljenja da je za razumijevanje Japana
potrebna pomoÊ “struËnjaka”, da se Istok i Zapad
mogu razumjeti ako u to uloæe dovoljan napor te da
se razumijevanje samo po sebi se ne Ëini kao realna
opcija.
Velik dio literarne ostavπtine temeljene na bina-
rizmu Japan‡Zapad, kako od japanskih, tako i od
stranih autora, spada u korpus tzv. nihonjinron litera-
ture. Nihonjinron generiËki je naziv za dis-
kurs fokusiran na ustoliËenje japanskoga kulturnog
identiteta kroz demonstraciju razlika u odnosu na dru-
ge kulture, a s ciljem promicanja ideje japanske kul-
turne jedinstvenosti u svijetu. Koncept (homogene)
japanske kulture postao je kljuËan nakon poraza u
Drugom svjetskom ratu i gubljenja prethodno kolo-
niziranih teritorija. Meutim, veÊinu kljuËnih konce-
pata nihonjinrona moæe se pronaÊi u idejama o
nacionalnom identitetu koje su kolale joπ u predratnom
razdoblju, kao i u “nacionalnim studijima” πkole
kokugaku perioda Tokugawa (1600‡1868). To
je ujedno i razlog zbog kojeg mnogi smatraju da je
nihonjinron termin koji se ne bi trebao odnositi samo
na literaturu poslije 1945. godine.
Sam termin nihonjinron doslovno preveden znaËi
“teorija/e o Japancima ili o japanπtini”5. Tekstovi
5
Ponekad se upotrebljavaju i nazivi Nihon bunkaron
(“teorije o japanskoj kulturi”), Nihon shakairon
(“teorije o japanskom druπtvu”), Nihonron
(“teorije o Japanu”) itd.
86
pokrivaju razliËite discipline, od sociologije, psiholo-
gije, povijesti, lingvistike, do filozofije, pa Ëak i pri-
rodnih znanosti. Takve knjige i Ëlanci analiziraju,
objaπnjavaju i promiπljaju specifiËnosti japanske
kulture i mentaliteta prvenstveno u odnosu i usporedbi
sa zemljama Europe te Sjedinjenim AmeriËkim Dræa-
vama, a glavni cilj je objasniti japansku kulturu i
japanski mentalitet ne-Japancima.
Suprotstavljena dualnost lajtmotiv je u ovom
procesu objaπnjavanja japanske kulture drugima.
AmeriËkoj i europskoj javnosti ponuen je lako shvat-
ljiv i relativno jednostavan obrazac usporedbi koji
Said u svojoj kultnoj knjizi Orijentalizam objaπnjava:
Orijentalizam je stil miπljenja, zasnovan na ontoloπkoj
i epistemoloπkoj distinkciji koja se povlaËi izmeu
“Orijenta” i (najËeπÊe) “Okcidenta”6
‡ a koja je u svojoj suπtini imaginarna i predstavlja
konstrukt utoliko πto je pisanje o Orijentu njegovo
“predstavljanje” putem citiranja odreenih djela i
autora, a ne njegovo “prirodno” odslikavanje, od-
nosno, Orijent je proizvod Zapada.
U naπem sluËaju problematika je joπ zanimljivija,
jer nihonjinron predstavlja pokuπaje da se definira
jedinstven, esencijalan karakter Japana, ali ne od
strane iskljuËivo zapadnjaka, veÊ odgovore i rjeπenja,
prema preuzetom obrascu, nude sami Japanci, na neki
naËin rebrendirajuÊi ponuene orijentalistiËke meha-
nizme i kapitalizirajuÊi ih u robu koja se ostatku zain-
teresiranoga svijeta prodaje pod sloganom “mi Japanci
smo ovakvi”. Japan tako postaje “mistiËan i nedoku-
Ëiv”, “odgovoran i uredan”, “precizan i minuciozan”
itd.
Thomas P. Gill, profesor na japanskom SveuËi-
liπtu Meiji Gakuin, vrlo jasno ocrtava osnovne znaËaj-
ke nihonjinron teorija (slajdovi njegovih predavanja
dostupni su na internetu)7. Gill ih dijeli na Ëetiri kate-
gorije: psiholoπku, socijalnu, estetsku i intelektualnu,
te saæima razloge kojima nihonjinron teoretiËari naj-
ËeπÊe obrazlaæu njihov nastanak.8
Za nihonjinron teoretiËare, prvi razlog japanske
jedinstvenosti je ekoloπki. Japan je naime otoËna
zemlja s jedinstvenom klimom (sva Ëetiri godiπnja
doba) u odnosu na ostatak Azije, veliËinom mala, no
gusto naseljena. Iz takve situacije proizlazi i agrikul-
turni ciklus koji diktira naËin æivota i odreuje druπtvo
u cjelini. Najjasnije je to objasnio Wasuji Tetsuro u
svom djelu Fudo (Climate and Culture) iz 1935.
(prev. Geoffrey Bowness, 1962), koji tvrdi da se Ja-
pan nalazi u monsunskoj oblasti, no za razliku od
ostalih zemalja u istoj oblasti, on je neπto sjevernije
6
. Said 2008: 11
7
V. http://www.meijigakuin.ac.jp/~gill/pdf/03_Anti-
Nihonjinron_121003.pdf, pristup 17. 5. 2018.
8
Pritom se najviπe referira na knjigu Petera Dalea: The Myth
of Japanese Uniqueness, New York, Routledge, 1986.
pozicioniran pa njegovu klimu oblikuju kako hladan
zrak s Arktika, tako i povremeni naleti tajfuna. Stoga
Japance odlikuje tiha izdræljivost u kombinaciji s po-
vremenim izljevima jakih emocija.9
SljedeÊi razlog je povijesni. Sakoku , od-
nosno 250 godina izolacije (1600‡1850) rezultiralo
je zatvorenim druπtvom “otoËkog mentaliteta”, ali i
jedinstvenom kulturom koja je promjenjiva samo kada
na nju djeluje kakav izvanjski impuls, kako objaπnjava
Mayumi Ito u svom djelu Globalisation of Japan:
Japanese Sakoku Mentality and US Efforts to Open
Japan, 2000.10
KonaËno, posljednji razlog je bioloπki. Japanski
mozak funkcionira drugaËije negoli kod drugih naro-
da, Japanci upotrebljavaju desnu polutku i za emociju
i za logiku, objasnio je Tsunoda Tadanobu u svojoj
knjizi The Japanese Brain, Uniqueness and Univer-
sality 1985.
Iz ovih postavki su, prema nihonjinron teoretiËa-
rima, proizaπle partikularnosti psiholoπkog, socijal-
nog, estetskog i intelektualnog karaktera koje su obo-
jile japanski nacionalni i kulturni identitet i uËinile
ga jedinstvenim u svijetu. Jedan od najviπe ukorijenje-
nih stavova je primjerice koncept amae koji je popula-
rizirao Doi (1973), odnosno “prirodno uroena inkli-
nacija ovisnosti o drugima” koja Ëini da Japanci imaju
izraæeniji osjeÊaj za pripadnost grupi i manjak onoga
πto nazivamo “individualnoπÊu”. Japanci tako osjeÊaju
veÊe zadovoljstvo dok pridonose zajednici negoli kada
rade neπto samo za sebe. Spomenimo i oËuvanje har-
monije unutar grupe (vidi Nakane 1967), πto se ostva-
ruje kroz njegovanje dobrih odnosa unutar vertikalne
druπtvene hijerarhije (Ëemu je suprotstavljen Zapad s
fokusom na dobre odnose unutar tzv. horizontalne
hijerarhije ili ljudi s klasno, odnosno druπtveno sliË-
nom pozicijom (usp. Sugimoto 2010: 3).
Gill inzistira i na neoriginalnosti nihonjinron
teorija ukazujuÊi da se preuzimaju teorije zapadnih
teoretiËara devetnaestog stoljeÊa kada piπu o industrij-
skom druπtvu svoga vremena kontrastirajuÊi ga s onim
pred-industrijskim, odnosno feudalnim. Kontrasti
poput druπtvo-zajednica nalazimo u tumaËenjima
Ferdinanda Tonniesa (1887) o prijelazu ruralnih zajed-
nica u urbano, industrijsko druπtvo11, dok pojmove
vertikalno-horizontalno te egalitarno-hijerarhijsko
druπtvo, specifiËne za tumaËenja Chie Nakano, nala-
9
Eika, Tai: “Rethinking Culture, National Culture, and Japa-
nese Culture”, Japanese Language and Literature, vol. 37, br. 1,
Special Issue: Sociocultural Issues in Teaching Japanese: Criti-
cal Approaches, 2003: str. 11‡12 (URL: https://www.jstor.org/
stable/3594873?seq=1#page_scan_tab_contents).
10
Pri tom zaboravlja da je, u trenutku kada piπe knjigu, od
otvaranja zemlje proπlo respektabilnih 160 godina.
11
U klasiËnim antropoloπkim raspravama sveprisutan pojam
Gemeinschaft ili tradicionalne ruralne zajednice utemeljene na
zakonima grupe i prirodnog okruæenja te pojam Gesellschaft ili
modernog urbanog druπtva koje se temelji na individualizmu i
zakonima koje je skrojio Ëovjek.
87
zimo u pisanjima Alexisa de Toquevillea (Democ-
racy in America, 1835) u kojima on europsko feudalno
druπtvo opisuje kao vertikalno. Gill zakljuËuje da se
na taj naËin u nihonjinron literaturi moderni Japan
konceptualno objaπnjava u kategorijama feudalnog
druπtva koje je razvijeniji Zapad odavno prerastao.
Funkcioniranje nihonjinron teorija moæemo
objasniti i na primjeru Ruth Benedict (1946), ameriËke
antropologinje i jedne je od inicijatora ideje o japan-
skom druπtvu kao druπtvu psihologije grupe. Njezina
knjiga Krizantema i maË (eng. The Chrysanthmenun
and the Sward ‡ Patterns of Japanese Culture, 1946)
pokrenula je raspravu o imperijalizmu u konstrukciji
antropoloπkog znanja puno prije uvoenja pojma
orijentalizma. Ono πto je manje poznato jest da je
knjiga nastala pod vrlo specifiËnim okolnostima: naru-
Ëena je od strane ameriËkog ratnog informacijskog
biroa (eng. The Office of War Information, OWI) s
ciljem da istraæi i formulira profil japanskog nacional-
nog karaktera i “objasni” ga Amerikancima. Istraæi-
vanje je trajalo vrlo kratko, svega tri mjeseca, a nastalo
je iz potrebe da se pokuπa predvidjeti ponaπanje Japa-
naca nakon kapitulacije, odnosno, okupacije njihove
zemlje. No prema SekuliÊ12, jedan od razloga bio je i
traæenje “opravdanja” za bacanje atomske bombe na
civilno stanovniπtvo, buduÊi da je istraæivanje zavrπilo
neposredno prije toga Ëina. Teza “da se Japanci (kod
kojih se suicid i bezuvjetna odanost caru tumaËe kao
najviπe kulturne vrijednosti) drugaËije nikada ne bi
predali” kao i ona o “iracionalnom karakteru Japa-
naca” i danas su jednako zastupljene i aktualne.13
Benedict polazi od pretpostavke da su ameriËka i
japanska kultura nesvodljivo razliËite, a da bi to do-
kazala, Ëini komparacije izmeu dviju kultura tako
πto izdvaja ono πto ona misli da je za pojedinu kulturu
karakteristiËno. Na primjer, u ameriËkoj kulturi se
“samoærtvovanje i osveta smatraju vrijednostima sa-
mo u ekstremnim sluËajevima” dok je u japanskoj
kulturi “osveta vaæna komponenta kulturnog profila
Japanca, i oËituje se u situacijama tuim i neshvatlji-
vim za zapadnjake”.14 Ili, “Amerikanci bi subverzivno
djelovali protiv okupatora njihove zemlje, sabotirali
bi osvajaËe onemoguÊivπi im da funkcioniraju i po-
digli bi revoluciju protiv okupatora”, dok “zbog duga
prema caru Japanci ameriËku okupaciju prihvaÊaju
kao dio poretka i svojih obaveza u funkcioniranju
dræave”.15
Benedictina knjiga o nacionalnom karakteru Japa-
naca pobudila je πiroku akademsku raspravu meu
antropolozima i japanolozima te u konaËnici i inicirala
æanr nihonjinron literature. SekuliÊ definira ovaj æanr
kao “vrstu orijentalnog odgovora na orijentalistiËke
12
SekuliÊ, Nada. 2007. “Ruth Benedict o kulturi Japana”,
Antropologija 4, Beograd, Filozofski fakultet, str. 62.
13
Ibid.
14
Ibid., str. 66.
15
Benedict prema SekuliÊ 2007, str. 68‡69.
ideje o Japanu, gdje se polazi od vizure drugih o
Japanu kao baziËno konstruiranoj ideji”.16 Zanimljivo
da su ideju japanski kulturni antropolozi najbolje
prihvatili, oslanjajuÊi svoje analize na vrlo sliËne kom-
paracijske strukture, πto vidimo ËitajuÊi Chie Nakane,
Takedu Doia, Suzuki Daisetsua i mnoge druge.
Problem je πto ovakva literatura kulturu tretira
kao homogenu i stabilnu nepromjenjivu cjelinu
favorizirajuÊi odreeni element u kulturoloπkom
obrascu koji Êe potkrijepiti stanovitu autorovu ideju,
odnosno potvrditi njegovu, najËeπÊe osobno konstrui-
ranu, paradigmu koja uglavnom nije utemeljena na
empiriËkim i znanstveno provjerljivim podacima.
Prema rijeËima Sugimotoa, jednog od vodeÊih
dekonstruktora nihonjinrona, problem s nihonjinron
promiπljanjem japanskog druπtva je pretpostavka da
svi Japanci, bez obzira na klasnu, rodnu, obrazovnu
ili kakvu drugu distinkciju, dijele iste, dodijeljene im
atribute, s jednakim intenzitetom.17 Drugi problem je
pretpostavka da ovi, Japancima dodijeljeni atributi,
ne postoje ili samo marginalno postoje i u drugim
druπtvima. Problematika proizlazi iz ne-historijskog
promiπljanja, odnosno, zanemarivanja utjecaja po-
vijesnog konteksta u oblikovanju nekog fenomena ili
ideje, te njihovo automatsko primjenjivanje na cijelo
druπtvo kroz neograniËeni protok vremena, bez sagle-
davanja specifiËnih okolnosti zbog kojih ili unutar
kojih nastaju.
Za Harumija Befua, nihonjinron je “sekularna
religija” odnosno politiËka ideologija maskirana u
kulturnu teoriju.18 Befu kritizira poimanje japanskog
druπtva kao onoga koje favorizira i potiËe iskljuËivo
unutarnju harmoniju kao kljuËan element psihologije
grupe i okrenutosti vrijednostima grupe a ne pojedin-
ca. Navodi i konkretan primjer japanskih πkola, u
kojima izuzetno visoka kompetitivnost meu uËenici-
ma neminovno proizvodi osjeÊaje pritiska, nelagode
i neprijateljstva. SliËna atmosfera vlada i meu zapo-
slenicima primjerice banaka, koji takoer prolaze
razliËite razine ispitivanja i testiranja da bi napredovali
u karijeri.19 U daljoj povijesti svjedoËimo seljaËkim
bunama usmjerenima protiv vlastelina koji su, unatoË
teπkim uvjetima i velikom siromaπtvu koje je vladalo
meu potlaËenima, nastavljali ubirati poreze, pa je
tako u periodu Tokugawa zabiljeæeno 1600 πto veÊih
πto manjih seljaËkih buna.20 U idealnom konfucijan-
skom modelu vertikalno postavljene i paternalistiËki
16
SekuliÊ, str. 78.
17
Sugimoto, Yoshio 2010. An Introduction to Japanese So-
ciety, Cambridge University Press, str. 4.
18
Befu, Harumi 1980. “A critique of the group model of Japa-
nese society”, Social Analysis: The International Journal of So-
cial and Cultural Practice, no. 5/6, Japanese society: Reapprais-
als and New Directions, str. 29a‡43. Vidi i Befu, Harumi 2001.
Hegemony of Homogeneity. An Anthropological Analysis of
Nihonjinron, Trans Pacific Press.
19
Befu 1980, str. 31.
20
Ibid.
88
benevolentne hijerarhije, vlastodræac bi trebao brinuti
i skrbiti za svoj puk, i zauzvrat dobivati neupitnu
lojalnost i podrπku, πto, kako vidimo, nikako nije bio
sluËaj.
Moæemo usporediti i atmosferu u japanskoj pred-
ratnoj i poslijeratnoj tekstilnoj industriji, gdje su
radnici u teπkim uvjetima zaraivali svoje izuzetno
niske plaÊe, dok su vlasnici tvornica æivjeli viπe nego
dobro. U novije doba smo svjedoËili πtrajkovima rad-
nika æeljeznica u kojima je sudjelovalo viπe tisuÊa
nezadovoljnih radnika, πto sve ide u prilog konstataciji
da je vizija harmoniËnoga vertikalnog druπtva simpli-
fikacija i mitologizacija koja nema puno veze sa
stvarnoπÊu koju æivi puno Japanaca.
3. DEVIDÉOVO TUMA»ENJE JAPANA
Kako smo vidjeli, cilj nihonjinron literature jest,
izmeu ostalog, objasniti strancima πto Japance Ëini
Japancima. Devidé, zaljubljenik u japansku knjiæev-
nost i umjetnost, tu ideju prezentira na sljedeÊi naËin:
Haiku nije mogao biti primljen (i prigrljen) od Zapada
(tj. uæeg kruga Zapadnjaka koji su mu dorasli), dok
mu L. Hearn nije rekao πto je Japan, dok mu D. T.
Suzuki nije rekao πto je zen i dok mu R. H. Blyth nije
rekao πto je ‡ haiku.21
Prema njemu, “D. T. Suzuki i R. H. Blyth dali su
Zapadu pravi Japan, onaj kakvim ga gledaju Japanci
(ili ga je bar do nedavno gledala veÊina Japanaca) a
ne onaj kakvim ga je ‡ bez obzira da li kroz ruæiËaste
ili kroz crne naoËale ‡ gledala veÊina ranijih (i mnogi
kasniji) zapadnih prolaznika.” 22
Drugim rijeËima, predstavivπi nam neka od oda-
branih imena japanske kulturne (zen umjetnici) i knji-
æevne (haiku pjesnici) povijesti, autor nam objaπnjava
πto Japan jest. Pristup je esencijalistiËki, inspiriran
autorovim subjektivnim i romantikom obojenim vie-
njem, nekritiËki a na mahove Ëak i nelogiËan. Bez
obzira πto njegov cilj, kako je i sam naglasio, nije
znanstvena preciznost, veÊ popularizacija japanske
kulture i njezino prihvaÊanje u Hrvatskoj, takav
pristup je priliËno problematiËan.
Prvi dokaz da autor gaji nekritiËki odnos prema
Japancima i japanskoj kulturi izbor je tema koje
obrauje. On nikada ne piπe o spornim stvarima iz
japanske povijesti i sadaπnjosti, ili ga one jednostavno
ne zanimaju. Ni rijeËi o japanskom reæimu tijekom
Drugog svjetskog rata i posljedicama koje je ostavio
na kontinentu, o frustrirajuÊem poloæaju æena u suvre-
menom Japanu koje, iako visokoobrazovane, moraju
birati izmeu posla i obitelji, o odnosu prema nacio-
nalnim manjinama ili drugim marginalnim skupi-
nama, o skupoj cijeni koju japanski radnici plaÊaju
21
Devidé 2006. Japan, Zagreb, ©kolska knjiga, str. 86.
22
Ibid., str. 26.
svojim osobnim æivotima i vremenom koje provode
na poslu. Za Devidéa, Japan je haiku, zen i umjetnost.
©to samo po sebi nije problem, da on na viπe mjesta
ne govori o razumijevanju japanskog nacionalnog
karaktera i ne tumaËi svoje vienje razliËitih umjet-
niËkih oblika da bi nama, kako sam kaæe, pribliæio
Japance. Kada to Ëini, on zapravo dijeli razmiπljanja
japanologa Ëija djela nekritiËki Ëita, poput L. Hearna,
D. T. Suzukija, R. H. Blytha, reprezentativnih pred-
stavnika nihonjinron struje u svijetu.
Spomenute autore navodi kao dobre zapadne
poznavatelje Japana koji su “u viπe navrata sa æaloπÊu
uoËavali kako se gube ili blijede pojedine znaËajke
starog, klasiËnog Japana”, no kako je unatoË tome “u
usporedbi s bilo kojom drugom visokorazvijenom
zemljom, Japan za svoju industrijsku revoluciju platio
neusporedivo manju cijenu u gubicima kulturne baπ-
tine”.23 Naime,
iako danas mnogi, osobito mlai, Japanci ne znaju
mnogo o zen budizmu ‡ niti ih on posebno zanima ‡
kulturna baπtina s kojom æive i rastu u tolikoj je mjeri
nabijena i saturirana utjecajem zena iz prijaπnjih sto-
ljeÊa da i suvremeni Japanci i nesvjesno “æive zen”
(ikebana, chanoyu, origami, vrtovi, arhitektura, slikar-
stvo, kaligrafija, Ëak i kendo ili judo).24
Drugim rijeËima, Japanci su naturalizirani “ze-
novci” jer u svojim visokim neboderima izvode Ëajne
ceremonije, aranæiraju cvijeÊe ikebana stilom, uzga-
jaju bonsaije, a u slobodno se vrijeme treniraju bo-
rilaËke vjeπtine.
Za Suzukijeva i Blytheova djela kaæe da su ga-
rancija da Êe jednom zen prestati biti “modom”
dezorijentiranih zapadnjaka i postati i za Zapad ono
πto je bio i ostao za Japan ‡ nikakva mistika, nikakva
religija, nikakva akademska filozofija, nego nepo-
sredno doæivljavanje æivota samog “poput rascvjetala
stabla treπnje”.25
Nekoliko je problema u ovoj tvrdnji. Prvi je da
zapadnjak mora biti dezorijentiran ukoliko ga zanima
zen, pritom se ne precizira o kakvoj se toËno dezo-
rijentaciji radi, no za pretpostaviti da je ona nekakvog
misaonog karaktera. Drugi problem je pojam mono
no awarea reflektiranog u slici “rascvalih treπnjinih
cvjetova”, dakle stanovitog senzibiliteta prema æivotu
koji se u ovakvoj literaturi atribuira kao neπto isklju-
Ëivo japansko. Ukoliko je poznato da pojam zrcali
budistiËki pogled na æivot kao neπto efemerno i pro-
lazno, a znamo da je budizam prisutan u mnogim
azijskim zemljama, zaπto bi to bio samo japanski
fenomen i japanski senzibilitet? TreÊi problem je
konstatacija da zen “nije nikakva mistika, nikakva
religija, nikakva akademska filozofija, nego nepo-
sredno doæivljavanje æivota samog ‘poput rascvjetala
23
Ibid., str. 9.
24
Ibid., str. 42.
25
Ibid.
89
stabla treπnje’”. Naime, zen jest i sve nabrojano i u
toj Ëinjenici leæi i kljuË njegova razumijevanja. Devidé
ovdje jednostavno prenosi ideju D. T. Suzukija, veli-
kog popularizatora zena na zapadu, a koji je u meu-
vremenu kritiziran upravo zbog pisanja u kojem zen
budistiËku πkolu promatra iskljuËivo kroz prizmu
meditacije i duhovnog rasta, u potpunosti zanemaru-
juÊi utjecaj koji je imala u povijesno-institucijskom
(zen shb jest ili je kroz povijest bila ekonomski i
politiËki potentna religijska institucija) odnosno druπ-
tvenom kontekstu (liturgijski su sve budistiËke πkole
prisutne u svakodnevnom æivotu Japanaca). Takva
jedna idealizirana vizija zen πkole zapravo nema mno-
go veze sa stvarnoπÊu. Autor tvrdi i da je:
Basho za vrijeme posljednje bolesti Ëesto sa svojim
uËenicima razgovarao o poeziji, filozofiji, religiji ‡
toËnije bi bilo reÊi o poeziji-filozofiji-religiji, jer ih
Basho kao pravi Japanac, kao pravi DalekoistoËnjak,
kao pravi pjesnik i filozof, i nije razlikovao.26
Jasno je kada autor govori o utjecaju zena na
haiku, ali πto znaËi biti pravi Japanac odnosno pravi
DalekoistoËnjak? ZnaËi li to da Japanci koji ne piπu
haiku i ne zanimaju se za zen, zapravo, imaju nekakav
problem s vlastitim identitetom jer nisu dovoljno dobri
Japanci, odnosno nisu pravi Japanci i DalekoistoË-
njaci?
Autor se ne zaustavlja samo na pitanjima kultur-
nog identiteta, veÊ u maniri ostalih “tumaËa japanske
kulture” ima potrebu sebi, i nama, razjasniti “nedo-
kuËiv” poslijeratni ekonomski boom. On to Ëini na
sljedeÊi naËin:
Japanac danaπnjice moæe æivjeti u vrevi modernog vele-
grada a da time nije nuæno odsjeËen od prirode (...)
Rekao bih da je to najdragocjenija poruka koju Zapad
moæe nauËiti od Japana: da dehumanizacija nije nuæna
posljedica civilizacije i industrijalizacije. Uistinu, i na
Zapadu upravo meu vodeÊim znanstvenicima i inæe-
njerima moæemo naiÊi na ljude koji se zanimaju za
knjiæevnost ili umjetnost a neki put i aktivno doprinose
tim podruËjima. U Japanu su takve koincidencije znat-
no ËeπÊe.27
Nastavlja:
Da bi se razumjelo funkcioniranje moderne japanske
tehnologije, neophodna je upuÊenost u njihovu tradi-
ciju. Pokuπamo li suvremeni Japan i kretanja u njemu
shvatiti sluæeÊi se iskljuËivo naπim psiholoπkim, socio-
loπkim i kulturoloπkim kategorijama, neizbjeæno Êemo
pogrijeπiti.28
Tvrdnja je u potpunosti u skladu s Gillovim kate-
gorijama za razumijevanje fenomena nihonjinron teo-
rija. Podsjetimo, autor je utvrdio da, prema nihonjin-
26
Ibid., str. 93.
27
Ibid., str. 13‡14.
28
Ibid., str. 19.
ron teoretiËarima, japanski nacionalni i kulturni
identitet Ëine jedinstvenima partikularnosti psiholoπ-
kog, socijalnog, estetskog i intelektualnog karaktera
koje Japanci posjeduju.
3.1. Psiholoπka kategorija
Na πto toËno Devidé misli kada se u prethodnom
citatu referira na psiholoπku kategoriju, moæemo
razaznati iz sljedeÊih rijeËi:
[na zapadu] eksplozivni je razvoj tehnologije posljed-
njih desetljeÊa redovno bio popraÊen dubokim promje-
nama u mjerilima vrednota na πtetu duhovnih (...) Ëemu
je uslijedila erozija etiËkih i estetskih kvaliteta poje-
dinca (...) SreÊom, postoji primjer Japana, jedne od
industrijski najrazvijenijih zemalja svijeta koja se i
dalje naglo razvija ‡ a koja time nije zaboravila ni izgu-
bila bogatu baπtinu svoje kulturne tradicije. U tome je
Japan jedinstven u svijetu.29
Autor jedinstveni japanski kulturni identitet objaπ-
njava i na primjeru πintoizma te kaæe:
πintoizam je, bez obzira kako ga shvaÊali (kao rana
animistiËka vjerovanja, mitove, festivale i rituale pro-
ËiπÊavanja ili pak kao dræavnu religiju, kako su je kas-
nije razvili i razradili nacionalistiËki povjesniËari i
ideolozi) u svojoj osnovi oduvijek nosio i zauvijek
zadræao izvjesne bitno japanske crte nacionalnog karak-
tera, po kojim je ovaj bio i ostao jedinstvenim i nepo-
novljivim.30
Kao jedinstvene crte japanskog nacionalnog ka-
raktera autor nabraja “izuzetni i sigurno nigdje drugdje
dostignuti senzibilitet prema prirodi, prema godiπnjim
dobima, prema odnosima meu ljudima, (...) prema
svakoj makar naoko najbeznaËajnijoj sitnici svako-
dnevnog æivota, (...) prema radu koji svakom obliku
rada daje dostojanstvo i vrijednost radosti stvaranja.”31
Ne treba posebno objaπnjavati potpunu iracionalnost
ovakvog stava, Japan se kao i mnoge druge industrijski
razvijene i bogate zemlje bori s problemom oneËiπÊe-
nja okoliπa, u Japanu postoje ljudi koji æive kao bes-
kuÊnici (njihov broj nije zanemariv i u odnosu na
druge razvijene zemlje je Ëak priliËno velik) kao i ljudi
sa æivotnim priËama vidno obiljeæenima loπim meu-
ljudskim odnosima, a za pretpostaviti je i da dvanaest-
satno radno vrijeme i kultura zangypa ( , “pre-
kovremeni rad”) ne pridonosi “dostojanstvu i radosti
stvaranja”.
Dakle, autor nam predstavlja stanoviti psiholoπki
profil Japanaca. Kako smo vidjeli, tvrdi da je jedan
od kljuËnih elemenata koji oblikuje nacionalni karak-
ter Japanaca zen, odnosno ponaπanje u skladu sa zen
29
Devidé 1987. Japan ‡ poezija i zbilja, Zagreb, Alfa, str. 8.
30
Ibid., str. 81.
31
Ibid.
90
filozofijom æivota. No, kada kaæe da je: “u Japanu
zen-budizam ostavio traga na gotovo svim podruËjima
æivota Japanaca ‡ u umjetnosti, u etici, u svako-
dnevnom æivotu”, namjesto da primjerima argumen-
tira svoje tvrdnje, veÊ u sljedeÊoj reËenici zapoËinje
priËu o zen-majstoru Hakuinu (1685‡1785) “za kojeg
se govorilo da je mudrac koji se raa jednom u petsto
godina”.32
Na sliËan naËin, kada kaæe da “svaki zapadnjak
moæe doÊi do razumijevanja, prihvaÊanja i uæitka u
Istoku ako je samo spreman uËiniti potreban napor i
ako je u tome dovoljno uporan”, on nastavlja: “razu-
mije se, nikada ne bih bio toliko drzak da ustvrdim ili
povjerujem kako do kraja mogu razumjeti sve πto
Japanci osjeÊaju ili misle ili Ëine.”33 No, kada piπe
kako ipak ima dovoljno toga πto se moæe doæivjeti
priliËno blizu onome πto doæivljava Japanac, Devidé
kao primjere navodi Bashovu i Issinu poetiku nastalu
u Tokugawa razdoblju te Sesshuovu umjetnost iz 15.
stoljeÊa. Moæemo li govoriti o razumijevanju onoga
πto suvremeni Hrvati “osjeÊaju ili misle ili Ëine” na
temelju freski na katedralama ili MaruliÊeve Judite?
Devidéov zanesenjaËki pristup je pjesniËki neodoljiv,
no buduÊi da ostaje kao trajni zapis i jedinstvena
referentna japanoloπka graa na hrvatskom jeziku, uz
sve simpatije koje gajim prema autoru i njegovoj
strasti, smatram da je potrebno ukazati i na oËigledne
manjkavosti koje iz takvog nekritiËkog pristupa pro-
izlaze.
3.2. Socioloπka kategorija
Socioloπka kategorizacija nihonjin teorija japan-
sko druπtvo vidi kao druπtvo grupe (jap. shbdan shakai
), odnosno druπtvo u kojem je individualnost
subordinirana grupi, koje je izuzetno hijerarhijski
posloæeno i stoga u svojoj prirodi vertikalno (tate
shakai ). Mladi su lojalni starijima, a stariji
prema mladima osjeÊaju paternalistiËku odgovornost.
Jaz u statusu izmeu bogatih i siromaπnih relativno
je malen pa ljudi imaju dojam socijalnog poπtenja.
Radi se o druπtvu koje dijeli veÊinu kulturnih, jeziËnih
i vrijednosnih normi, πto je garancija njegove harmo-
niËnosti.
Za Devidéa, zapadnjaËka kultura se “protivi uvo-
enju automatizacije, robota i kibernetike uopÊe vrlo
Ëesto iz opravdanog straha pred poveÊanjem neza-
poslenosti zbog zamjene ljudi strojevima”, dok s druge
strane “japanski sindikati ne koËe automatizaciju
industrije jer je tradicija radne organizacije takva da
je poslodavac duæan radniku pronaÊi novi posao ako
bi njegovo radno mjesto postalo suviπno, a korijenje
takve tradicije treba traæiti ne samo u Tokugawa raz-
32
Devidé 2006, str. 51.
33
Ibid., str. 12.
doblju nego i puno ranije.”34 Takvo bi idealno druπ-
tveno ureenje podrazumijevalo nepostojanje rad-
niËkih sindikata ili ikakvog radniËkog otpora u Japanu,
πto naravno ne moæe biti niti je toËno, pa preporuËujem
Gillovu literaturu.
Evo i jednog klasiËnog orijentalistiËkog tuma-
Ëenja: “Suprotstavljanje prirodi dovelo je do toga da
je rad za Ëovjeka (klasiËnog) Zapada prokletstvo: ‘U
znoju lica svojeg kruh Êeπ svoj jesti dok se u zemlju
ne vratiπ.’ (cit. Knjiga postanka 3;19). »ovjek Zapada
se suprotstavlja okoliπu, nastoji ga pobijediti, pokoriti,
podËiniti svojoj volji, prisiliti da radi za nj.” S druge
strane, “odnos Japanaca prema radu je drugaËiji; Ëesto
se to oËituje i u jeziku: isoshimu znaËi ot-
pri like ‘s radoπÊu i uæitkom predano i marljivo raditi’
[‘biti posveÊen poslu’ bio bi toËan prijevod, ‘biti
marljiv’ takoer je blizu, ali odakle je autor iπËitao
radost i veselje, potpuno je nejasno, op. a.]. Kad
japanski seljak obrauje zemlju (...) on to ne doæivlja-
va kao pokoravanje prirode (...) veÊ kao njezin dar.
»ovjek Dalekog istoka æeli æivjeti u okoliπu, s njim,
doæivljavati ga u sebi.”35
Ponekad je autor kontradiktoran u istom pasusu,
na primjer kada kaæe da je
industrijalizacija i u Japanu prouzroËila oneËiπÊenje
okoliπa, ali reakcija na svaki pojedini sluËaj je veoma
oπtra i Ëini se sve da bi se πtete uklonile ‡ vjerojatno
nigdje u svijetu ta nastojanja nisu tako rigorozna kao u
Japanu, upravo zato πto nigdje osjeÊaj za jedinstvo
Ëovjeka i prirode nije tako razvijen.36
Nastavlja:
Ipak, moderna civilizacija i u Japanu uzima danak.
Velik dio japanske obale danas viπe nije Ëist i bistar
kao nekoÊ (...) stoga se morske alge nori, koje su vrlo
vaæne u japanskoj prehrani, u novije vrijeme sve viπe
uvoze iz Koreje, gdje joπ ima priliËno Ëistoga mora u
kakvom se one mogu uzgajati.37
ZnaËi li to da su Korejci, puno viπe od Japanaca,
vezani za prirodu? Ako su i oni takav odnos prema
prirodi odnjegovali kroz svoju kulturnu povijest, kako
to da im za to nije bio potreban animistiËki impuls
proizaπao iz πintoizma? ©toviπe, ukoliko je odnos pre-
ma prirodi uvjetovan mentalitetom koji proizlazi iz
stanovite religijske svijesti, kako Ëistu korejsku obalu
povezati s Ëinjenicom da u Koreji egzistira velik broj
krπÊana?
34
Devidé 1987, str. 19.
35
Devidé 2006: 196‡197.
36
Ibid., str. 199.
37
Ibid., str. 245.
91
U estetsku kategoriju nihonjinron teorija ubraja
se navodno Japancima intrinziËna ljubav prema pri-
rodi, sklonost jednostavnosti i eleganciji (wabi-sabi
), senzibilitet prema prolaznosti æivota (mono no
aware ) te sklonost prema minimalizmu
(bonsai, haiku, walkman).
Devidé to opisuje ovako: “Japanski dom nije dio
prostora izuzet iz prirode za Ëovjeka. Naprotiv, on je
prostor u kojem Ëovjek æivi s prirodom. Vrt u dvoriπtu
‡ a soba redovito gleda na dvoriπte, a ne na ulicu ‡
ujedno je dio doma kao i dio prirode.”38 Svakako je
to sluËaj s tradicijskom japanskom gradnjom, no isto
se ne moæe reÊi za prostor stanovanja u suvremenim
japanskim gradovima.
Nastavlja:
Ukrasi su suzdræani i asketski, ali promiπljeni i profi-
njeni. Malen broj predmeta omoguÊuje da se u svojoj
punini doæivi njihova ljepota ‡ ona nije nametljiva, nije
bljeπtava, nije razmetljiva. (...) To je bogatstvo “siro-
maπtva” wabi i sve prisutna “osamljenost” sabi.39
Svakako i ovo vrijedi za feudalni Japan koji odav-
no viπe ne postoji, barem ne u izgledu suvremenih
japanskih velegrada i domova prosjeËnih ljudi, o Ëita-
voj industriji zabave, animea, mangi, raznih gadgeta
da ne govorimo.
Za autora, postoji i japanska umjetnost ophoenja
s ljudima: “Jedan od najljepπih oblika japanske umjet-
nosti je njihova umjetnost ophoenja s ljudima. Koje
li sreÊe ako i ta jednom prodre na Zapad!”
3.4. Intelektualna kategorija
Zadnja kategorija koju u obranu svojih stavova
istiËu nihonjinron teoretiËari, odnosi se na tvrdnju da
se japanski intelekt oslanja viπe na intuiciju negoli na
logiku, jer su Japanci (za razliku od zapadnjaka, op.
a.) “bliæi prirodi”.40
Na tu temu se i Devidé jasno izjaπnjava:
Moæda nisam baπ dobar zapadnjak ako gajim ozbiljne
sumnje u pogledu glasovitog “cogito, ergo sum”. Ne-
kako osjeÊam da je doæivljaj ljepote i ljubavi barem
tako bitan za naπe postojanje kao πto je to racionalno
zakljuËivanje.41
Na primjeru borilaËkih vjeπtina on objaπnjava:
Judo i karate joπ uvijek se na Zapadu Ëesto shvaÊaju
ili bar “prakticiraju” prvenstveno kao sportsko umijeÊe,
dok je japanski judo u Japanu nerazdvojno vezan s
odreenom filozofskom usmjerenosti u æivotu, jednim
38
Ibid., str. 220.
39
Devidé 1987, str. 68‡69.
40
Autori/filozofi poput Nishide Kitaroa, Watsuji Tetsuroa,
Imanishi Kinjija.
41
Devidé 2006:15.
 naËinom gledanja na nj i doæivljavanja u kojem je,
strogo uzevπi, tehniËka strana judoa tek sekundarna
manifestacija takvog gledanja i takvog stava, a ne nje-
gova primarna motivacija (ibid.).
Za kraj jedan tvrdo orijentalistiËki stav:
Na Zapadu je joπ uvijek raπireno miπljenje da Japanci
nemaju smisla za humor. Japanci Ëesto drugaËije rea-
giraju na humor i njihov je humor Ëesto drugaËiji nego
naπ; uz potrebno objaπnjenje japanski je humor pristu-
paËan i zapadnjaku kao i naπ Japancu.42
4. ZAKLJU»AK
Problemi s ovakvim vienjem japanske kulture
su mnogostruki, navest Êu samo one najoËitije. Podra-
zumijeva se homogenost i jednaka zastupljenost odre-
enih tendencija, odnosno, izjavama da su “Japanci
takvi” trivijaliziraju se individualne razlike meu lju-
dima. Komparacije su uglavnom u odnosu na Zapad,
no πto je s ostatkom svijeta, poglavito geografski i
kulturoloπki bliskom Azijom? Gill pravilno zamjeÊuje
da je primjerice konfucijanski kodeks poπtovanja
prema starijima jednako jak, ako ne i puno jaËi, u
Koreji (ali i Kini, op. a.), no nihonjinron paradigma
ignorira ostatak svijeta i oslanja se samo na osovinu
Japan‡Zapad (odnosno, SAD i Europa). Naravno, ako
su “Japanci takvi”, onda su i “zapadnjaci ovakvi”.
Ostala druπtva nemaju te posebne kvalitete svojstvene
Japancima. Zapadnjaci nemaju dovoljno ganbari i
gaman kvaliteta, nisu dovoljno ustrajni i trpeljivi.
Takve predrasude, iako produkt proπlih vremena,
umnogome nas prate i danas (primjerice, vlada miπlje-
nje da zapadnjaci ne mogu dobro funkcionirati kao
zaposlenici u japanskim tvrtkama, da nisu dovoljno
ustrajni i strpljivi radnici, da ne mogu suπtinski ra-
zumjeti japanski naËin poslovnog razmiπljanja i ruko-
voenja). S druge strane, vlada miπljenje da su Japanci
izuzetno lojalni i vrijedni radnici, a poznat je i feno-
men karoshija odnosno smrti usljed premo-
renosti radom. No, svjedoËi li taj fenomen o japanskoj
poslovnoj etici ili pak o druπtvenim nejednakostima i
sustavu rada koji nije po mjeri Ëovjeka? Govori li
moæda viπe o nesigurnosti na træiπtu rada i strahu od
otkaza? Japan je u svojoj ekonomskoj povijesti pro-
lazio kroz razdoblja veÊe ili manje nesigurnosti kao i
sve ostale zemlje svijeta, te ima svoje specifiËnosti
uslijed kojih je gubitak posla izuzetno stresna i
ozbiljna situacija za pojedinca, prvenstveno zbog
oËekivanja druπtva i obitelji, odgoja itd.
Nihonjinron zagovara tezu o klasnoj jednakosti.
Chie Nakane piπe da zaposlenici u japanskim tvrtkama
osjeÊaju veÊu pripadnost i lojalnost tvrtki negoli klasi.
No, japanska povijest puna je klasnih borbi, poËevπi
42
Ibid., str. 114.
92
od bujanja ratniËke klase u periodu Kamakura i
seljaËkih buna u periodu Tokugawa pa do πtrajkova
rudara πezdesetih godina dvadesetog stoljeÊa. Gillu
je ovo dokaz da nihonjinron zapravo ima konzerva-
tivne politiËke implikacije. Isti autor se dotiËe i bushi-
da, pojma koji je i prosjeËnom hrvatskom laiku
direktna asocijacija na Japan. Zaboravlja se da je Put
samuraja bio kodeks jedne vrlo ograniËene skupine
ljudi, one najutjecajnije i najbogatije. Velik dio ja-
panske populacije u periodu Tokugawa nisu Ëinili
samuraji veÊ obiËni seljaci i najamni radnici, na Ëijem
su radu (upotrijebit Êu autorov izraz) samuraji para-
zitirali.
Literatura nihonjirona ima za cilj pokazati “jedin-
stvene crte japanske kulture, japanskog druπtva i
japanskog naroda” i stoga obiluje “πirokim genera-
lizacijama esencijaliziranog Japana”. Kako se takve
tvrdnje temelje na “implicitnom genetskom determi-
nizmu”, one znaËe i da “ove jedinstvene aspekte ne-
Japanci ne mogu u potpunosti razumjeti”.43 Pogledaj-
mo primjer kamikaza.
Devidé tvrdi da “nijedan Zapadnjak nije pozvan
da o japanskom seppukuu iznosi svoj sud”, a okarak-
terizirati sluËajeve kamikaza samoubojica u suvre-
menom Japanu jednostavnim “dijagnozama”, od-
nosno da je rijeË o umno ili æivËano poremeÊenim
osobama, puka je simplifikacija.44 On nastavlja:
ZapadnjaËki pogled na kamikaze jest da je rijeË o
fanatizmu i indoktrinaciji, πto je pogreπno. RijeË je bila
o pogledu na æivot i svijet klasiËnog Japanca, koji je
ærtvu vlastitog æivota (...) smatrao neËim πto se samo
po sebi razumije.45
Danas æivimo u svijetu teroristiËkih napada koji
se mahom izvrπavaju na naËin “kamikaza” i svjedo-
Ëimo da ideoloπka indoktrinacija koja navodi na
ubojstvo samoubojstvom nikako nije svojstvena samo
jednom narodu, kao πto ni sam Ëin ne implicira psi-
hiËki ili neuroloπki neuravnoteæenu osobu.
U susretu s vrijednosno snaæno obojenim teksto-
vima kakvi su Devidéovi (pozitivan nihonjinron ‡
najËeπÊe divljenje spram japanske snaæne ekonomije
i harmoniËnog druπtva vs. negativan nihonjinron ‡
ekonomski rast kao ekoloπka prijetnja i represivno
druπtvo), potrebno se zapitati na kakvim metodo-
loπkim obrascima leæe takvi zakljuËci, radi li se o
objektivno analiziranim i obraenim podacima ili je
vrijednosni sud utjecao na tumaËenje i odabir repre-
zentiranih teza. »itajuÊi Devidéovu knjiæevnu ostav-
πtinu, moramo imati na umu da su pozitivistiËka
tumaËenja japanskog druπtva stvar proπlosti.
Mnoga nihonjinron tumaËenja su meusobno
kontradiktorna, primjerice asketizam wabi-sabija vs.
grupizma odnosno lojalnosti grupi. Ljubav prema
43
Eika 2003, str. 13, prema Befu 2001: 4.
44
Devidé 2006, str. 171‡172.
45
Ibid., str. 156.
prirodi? Zaπto je Japan jedan od vodeÊih svjetskih
zagaivaËa? Ove je kontradiktornosti i nelogiËnosti
vaæno osvijestiti zato jer smo i danas izuzetno izloæeni
takvoj literaturi, naroËito u Hrvatskoj gdje je japano-
logija kao akademska disciplina u povojima. Devi-
déovo oduπevljenje Japanom svakako je pridonijelo
tomu da u hrvatskom javnom i akademskom prostoru
japanska umjetnost i knjiæevnost postanu manje “pe-
riferni apendiksi ‘svjetske’ povijesti umjetnosti i
knjiæevnosti” i na tome mu trebamo biti zahvalni. No,
svaki bi japanolog, kao i obiËan laik, trebao slijediti
Devidéovu poruku: “Traæi dalje, Ëitaj dalje ili joπ bolje
‡ poi i vidi, pa sam prosudi.”46
LITERATURA
Befu, Harumi. 2001. Hegemony of Homogeneity. An
Anthropological Analysis of Nihonjinron, Trans Pacific
Press.
Befu, Harumi. 1980. “A critique of the group model
of Japanese society, Social Analysis”, u: The International
Journal of Social and Cultural Practice, br. 5/6, Japanese
society: Reappraisals and New Directions, str. 29‡43.
Benedict, Ruth. 1946. The Chrysanthmenun and the
Sward ‡ Patterns of japanese Culture, Boston, Houghton
Mifflin Company.
Dale, Peter. 1986. The Myth of Japanese Uniqueness,
New York, Routledge Revivals.
Devidé, Vladimir. 1978. Japan ‡ tradicija i suvre-
menost, Zagreb, Centar za informacije i publicitet.
Devidé, Vladimir. 1985. Iz japanske knjiæevnosti, Za-
greb, Spektar.
Devidé, Vladimir. 1987. Japan ‡ poezija i zbilja, Za-
greb, Alfa.
Devidé, Vladimir. 2006. Japan, Zagreb, ©kolska
knjiga.
Doi, Takeda. 1973. The Anatomy of Dependance, New
York, Kodansha USA.
Eika, Tai. 2003. “Rethinking Culture, National Cul-
ture, and Japanese Culture”, Japanese Language and Lit-
erature, vol. 37, br. 1, Special Issue: Sociocultural Issues
in Teaching Japanese: Critical Approaches, str. 1‡26.
Gill, Tom. Contemporary Japanese Culture and Soci-
ety, Lecutre No. 3: Anti-nihonjinron, URL: http://www.
meijigakuin.ac.jp/~gill/pdf/03_Anti-Nihonjinron_
121003.pdf, pristup 17. 5. 2018.
46
Devidé, Vladimir. 1978. Japan ‡ tradicija i suvremenost,
Zagreb, Centar za informacije i publicitet, str. 7.
93
Mayumi Ito. 2000. Globalisation of Japan: Japanese
Sakoku Mentality and US Efforts to Open Japan, New York,
Palgrave Macmillan.
Nakane, Chie. 1967. Japanese Society, Berkley, Los
Angeles, London, University of California Press.
Said, Edward. 2008. Orijentalizam. Ivan »oloviÊ (ur.),
Beograd, Biblioteka XX vek.
SekuliÊ, Nada. 2007. “Ruth Benedict o kulturi Japana”,
Antropologija (4), Beograd, Filozofski fakultet.
Sugimoto. Yoshio. 2010. An Introduction to Japanese
Society, Cambridge University Press.
Suzuki, T. D. 1970. Zen and Japanese Culture,
Princeton, Princeton Univerity Press.
Tonnies, Ferdinand. 2001. (1887) Gemeinschaft und
Gesellschaft, Cambridge University Press.
Toquevillea, Alexisa. 2002. (1853) Democracy in
America, University of Chicago Pres.
Tsunoda Tadanobu. 1985. The Japanese Brain,
Uniqueness and Universality, Taishukan Pub. Co.
Wasuji, Tetsuro. 1935. Climate and Culture (prev.
Geoffrey Bowness 1962), Hokuseido.
SUMMARY
VLADIMIR DEVIDÉ’S JAPANESE OEUVRE IN
THE CONTEXT OF NIHONJINRON THEORIES
The article deals with Vladimir Devidé’s writing
style and his representations of Japanese literature and
art as expressions of nihonjinron theories. His Japa-
nese studies writings are interpreted as reflections of
time in which the author has lived and literature that
he has read. Such a style, based on ontological and
epistemological distinction drawn between the “Ori-
ent”, ie. Japan, and the “Occident”, would now be
characterized as essentialist and a product of author’s
personal interests and ideas about Japanese culture
and art. Bearing in mind the importance of Devidé’s
legacy in Croatia, this article aims to deconstruct some
of his ideas within the context of nihonjinron or “theo-
ries about the Japanese.”
Key words: Devidé, orientalism, nihonjinron, Japa-
nese studies
Marina BITI
Filozofski fakultet, SveuËiliπte u Rijeci
Implicitna politiËnost rodnih odnosa:
aporije koncepta (post)jugoslavenstva
*
u romanima Ane –okiÊ
1. PROBLEMSKI OKVIR
I POJMOVNI INSTRUMENTARIJ
U romanima Ane –okiÊ Gordana meu vrbama
i Recepti za sreÊu tematiziraju se pitanja æenskog
identiteta u kontekstu πireg pitanja nacionalnog iden-
titeta. U pozadini zbivanja koja pripadaju sferi pri-
vatnih æivota protagonistica dvaju romana, Gordane
i Tanje, odvijaju se procesi raspadanja dotadaπnje
viπenacionalne dræave, Jugoslavije, kao i oni nicanja
novih nacionalnih dræava iz fiziËkih i mentalnih ruπe-
vina kakve ratovi i nacionalni sukobi za sobom ostav-
ljaju.1 –okiÊ se u oba djela usredotoËuje na privatnu
sferu, onu javnu uvodeÊi u prostor svojih romana spo-
rednim, a u sluËaju Gordane meu vrbama i implicit-
nim (popratnim dokumentaristiËkim) narativnim
kanalima. Prodor javne sfere u privatnu koji je velikim
dijelom uzrokom poremeÊaja u æivotima –okiÊinih
junakinja u fokus ove rasprave dovodi naËine na koje
se, uslijed potrage za novim identitetskim osloncem
te zagubljena odnosa prema dojuËeraπnjem identitet-
skome oznaËitelju, preizgrauju i reartikuliraju rodne
uloge protagonistica. Radi se, dakle, o problematici
odnosa roda i nacije za koju se mogu pronaÊi uporiπta
*
Ovaj je rad financirala Hrvatska zaklada za znanost pro-
jektom IP-2016-06-9548.
1
Tema raspada Jugoslavije i s njome povezanih identitetskih
preobrazbi poziva i na πire komparativno trasiranje. Naime, “apeli
na identitet bujali su tijekom πezdesetih, pa su do kraja sedam-
desetih mnoga druπtva prolazila kroz politiËke pokrete temeljene
na rodu, seksualnosti, rasi, religiji i etnicitetu (kako se klasna politi-
ka nerijetko povlaËila u pozadinu). Na viπe mjestâ, regionalni po-
kreti teæili su raπËinjanju Ëesto dugovjeËnih dræava sluæeÊi se
jezikom nacionalnog identiteta. Samo u Europi postoji πkotski,
velπki, katalonski, baskijski, padanijski i flamanski nacionalizam:
potkraj dvadesetog stoljeÊa, Jugoslavija se raspala u zbir distinktiv-
nih dræava (...)” [Orig. citat: “Appeals to identity swelled through
the sixties and, by the end of the seventies, many societies had
political movements grounded in gender and sexuality, race, reli-
gion, and ethnicity (even as class politics frequently receded into
the background). In more than a few places, regionally based move-
ments that sought to undo often long-established states spoke the
language of national identity. In Europe alone, there’s Scottish,
Welsh, Catalan, Basque, Padanian, and Flemish nationalism; near
the end of the twentieth century, Yugoslavia collapsed into a col-
lection of distinct countries (...)”] (Appaih, 2018: 5).
95
Izvorni znanstveni rad.
PrihvaÊen za tisak 22. 5. 2019.
u feministiËki oznaËenim socioloπkim, filozofskim i
politoloπkim promiπljanjima samoga pojma nacije te
nacionaliz(a)ma, druπtvenog poretka i tzv. druπtvenog
ugovora. Ta se pak problematika nadalje, s obzirom
na identitetsku dimenziju te konceptualnu kom-
pleksnost koja prati identitetske pojmovne sklopove,
nadaje i kognitivistiËkoj obradi koja Êe se usmjeriti
prema pitanjima kognitivnog procesuiranja kulturne
promjene, a u konaËnici i prema problematici kogni-
tivnog procesuiranja traumatskog iskustva potaknuta
odsutnoπÊu identitetskog oznaËitelja u novim po-
vijesnim, ali i æivotnim okolnostima protagonistica.
U nastojanju da dohvatimo relevantne aspekte
koji mogu pomoÊi u Ëitanju spomenutih djela slijedit
Êemo stoga i propitivati poticaje iz izvora obiju vrsta,
odmiËuÊi se veÊ i samom prirodom takvih izvora od
hegemonistiËkih i esencijalistiËkih definicija pojma
nacije, onih koje na leima Herderove romantiËarske
filozofije i hegelijanskog koncepta nacionalnog duha
ili Volksgeista promiËe s jedne strane nemali broj su-
vremenih teoretiËara, a s druge i politiËkih provoditelja
rodno-slijepih, u naravi maskulinistiËkih, a u realnim
praksama, spram roda, rase, etniciteta, vjere, seksualne
orijentacije i dr., nerijetko i diskriminatornih ideja o
naciji, dræavi i druπtvenim ulogama ukljuËenih poje-
dinaca. Spomenimo u tome kontekstu problem na koji
skreÊe paænju Nira Yuval-Davis, da primordijalno
orijentirani teoretiËari (npr. Geertz, 1963; van den
Berghe, 1979.) tumaËe naciju kao prirodni i univerzal-
ni fenomen ponikao iz bioloπkoga srodstva. No iako
je srodstvo kljuËna kategorija u primordijalistiËkoj
viziji pojma nacije, pitanja nacionalne produkcije i
reprodukcije u pravilu se tretiraju kao rodno neutralna
i ne razmatraju se s obzirom na æene (Yuval-Davis,
1997: 1‡2). Yuval-Davis skreÊe paænju i na prilog
Rebecce Grant naslovljen “The Sources of Gender
Bias in International Relations Theory” sadræan u
knjizi Gender and International Relations (Grant-
Newland, 1991) u kojem se izvori pristranosti suvre-
menih teorija povezuju s nekritiËkim prenoπenjem
temeljnih teorija koje prijelaz iz pretpostavljena pri-
rodnoga stanja u druπtveno ureenje tretiraju kao
rezultantu djelovanja agresivnosti (Hobbes) i rezoni-
ranja (Rousseau), prikazanih kao muπkih odlika, dok
æene u takvim vizurama ostaju bliske pojmu prirode i
motre se kao segment druπtvene zajednice koji u tim
procesima ne sudjeluje.
U svojoj studiji naslovljenoj Gender and Nation
Nira Yuval-Davis naglaπava neodvojivost rodnoga
momenta od procesa konceptualizacije nacije te pro-
pituje naËine na koje se rodne relacije reflektiraju na
nacionalne procese kao i naËine na koje nacionalni
procesi povratno i interaktivno utjeËu na same te
relacije (Yuval-Davis, 1997: 4). Ta je analiza dovodi
do kategorija kao πto su “nacionalizirani rod” (natio-
ned gender) i “oroena/rodno oznaËena nacija” (gen-
dered nation) (1997: 21), ali i “oroene/rodno
oznaËene vojne formacije” (gendered militiaries) te
“oroeni/rodno oznaËeni ratovi” (gendered wars)
(1997: 93). NaslanjajuÊi se na pojmove nacionali-
zirana roda i rodno oznaËene nacije koje predlaæe
Yuval-Davis, posegnut Êemo i za promiπljanjima
Carole Pateman koja pristupa temi roda i nacije
posredstvom diferencijacije pojmova unutar teorije
druπtvenog ugovora koja se i u danaπnjim vizurama
nadovezuje na Hobbesa, Lockea i Rousseaua. Pate-
man uËeπÊe pojedinca u æivotu dræave motri s obzirom
na stupanj javnosti te navodi na diferenciranje tzv.
privatne i javne sfere, ali i s obzirom na samu rodnu
podjelu uloga. Pateman problematizira patrijarhalni
kompleks (koji u suvremenijim uvjetima prerasta po
njezinu sudu u “fraternalistiËku” inaËicu patrijarhata),
i to unutar koncepcije rada i radnih procesa, pri Ëemu
“æene, æenstvo i æenska tijela reprezentiraju ono
privatno”, odnosno “sve πto se iskljuËuje iz javne sfe-
re” (Pateman, 1989: 4). Diktatom sadræaja temati-
ziranih u romanima, u ovoj diskusiji aktualizirat Êe
se odnos privatnog i javnog, kao i moment uvjeto-
vanosti likova patrijarhalnim kodovima.
FokusirajuÊi se u najveÊem dijelu diskusije na
kognitivistiËku vizuru koja Êe se najizravnije temeljiti
na uvidima Antonija i Hanne Damasio u procese
aktivacije senzornog i emotivnog iskustva posred-
stvom mentalno mapiranih znaËenja (Damasio A. i
Damasio H. 2006) koji pod uplivom velikih kulturnih
promjena podlijeæu preispisivanju u kodu traume,
povlaËit Êemo paralele i s problematizacijom identitet-
skih paradoksa i kontradikcija (ili “laæi koje pove-
zuju”) koje osvjetljava Kwame Anthony Appiah
(Appiah, 2018) u studiji znakovito naslovljenoj The
Lies that Bind: Rethinking Identity. Kroz svoja raz-
matranja identiteta Appiah izmeu ostalog dekon-
struira simplificirane predodæbe o suodnosu srodstva
i nacije koje suËeljava mnogostrukosti i meusobnoj
isprepletenosti relacija koje participiraju u stvaranju
identiteta:
SvaËiji osjeÊaj sebstva neminovno se oblikuje njego-
vim ili njezinim podrijetlom, poËevπi od obitelji no
πireÊi se u brojnim pravcima ‡ prema nacionalnosti,
πto nas vezuje uz mjesta; prema spolu/rodu, πto svakoga
od nas povezuje ugrubo barem s polovicom ljudske
vrste; i prema kategorijama kao πto su klasa, seksual-
nost, rasa, religija, gdje svaka od njih transcendira naπe
lokalne afilijacije2
96
‡ (a dodajmo i to da velik dio njih uopÊe nije de-
terminiran zajedniËkim bioloπkim podrijetlom). Za
zapitati se je, naime, u kontekstu istaknutih uvida: u
kojoj se mjeri nacionalizmi koji podrivaju ustaljene
dræavne poretke rukovode stvarnom genetskom po-
vezanoπÊu naroda koje teæe reprezentirati, a u kojoj
netransparentnost svojih dubljih genealogija svjesno
ili nesvjesno prikrivaju simplicistiËkom jedinstve-
noπÊu nacionalnih etiketa? Jesu li, ili nisu li neminovno
takvi pokreti uvjetovani podjednako drugim fakto-
rima, odnosno moguÊim teπko razmrsivim klasnim,
rodnim, svjetonazorskim, ekonomskim ili drugim ten-
zijama koje pod pojmom nacionalnog nalaze barem
svoje privremeno utoËiπte? Koje su to nadalje dojuËe-
raπnje povezujuÊe “istine” koje u okolnostima borbe
za nacionalna prava unutar grupa koje iz te borbe
izranjaju zadobivaju status “laæi”, a koje se sve doju-
Ëeraπnje “laæi” premeÊu u nove preferirane “istine”
kojima se nacionalni pokreti legitimiraju? Naime, ako
dræava i nacija nisu isto ‡ a bezbrojni primjeri poka-
zuju da ne mogu biti, ma koliko poredak koji se brani
od ruπenja ili koji se teæi izgraditi teæio nacionalnom
purizmu3 ‡ onda je sasvim logiËno zakljuËiti da sta-
bilnost poretka ovisi (i) o ravnoteæi brojnih drugih
realnih identitetskih faktora koji se samo s djelomiË-
nim opravdanjima prevode u nacionalistiËke retorike
koje osvajaju povijesnu pozornicu u prijelomnim
trenucima u kojima neravnoteæa u sferi graanskih i
ljudskih prava prerasta sposobnost postojeÊeg poretka
da se, u cilju vlastita odræanja, samokorigira. Podjed-
nako tako, opravdano je pretpostaviti da se nabrojani
2
“Each person’s sense of self is bound to be shaped by his or
her own background, beginning with family but spreading out in
many directions ‡ to nationality, which binds us to places; to gen-
der, which connects each of us with roughly half the species; and
to such categories as class, sexuality, race, and religion, which
all transcend our local affiliations.”
3
Tu tvrdnju potkrepljuju svi pokuπaji izgradnje “Ëistih”
nacionalnih dræava koji se unatoË i najbrutalnijim genocidnim
metodama u konaËnici pokazuju bezuspjeπnima. Ideja ËistoÊe u
romantiËarskim vizurama nije naime predviala rasizam i druge
diskriminativne oblike djelovanja spram po bilo kojemu kljuËu
“neËistih” identiteta koje su realne politiËke prakse tragiËno iznje-
drile, veÊ je donosila utopistiËku predodæbu o tome da je koncept
“Ëistog” moguÊ i samorazumljiv, ne zamarajuÊi se “prizemnim”
pitanjima provedbe. Dovoljno je meutim prisjetiti se Holokausta,
Ruande ili Srebrenice, ograniËavajuÊi se tek na nekolicinu primjera
iz novije povijesti, da se uvjerimo u zastraπujuÊe posljedice
doslovna prijenosa takvih ideja na tlo realnosti. Pojam nacije naime
ima veze sa zajedniËkim porijeklom najËeπÊe veÊine stanovniπtva,
no on u uvjetima stvarnoga æivota uvelike nadilazi taj aspekt i
predstavlja prije svega projekt izgradnje svijesti o zajedniπtvu i
volje za zajedniπtvo, πto ukljuËuje i aspekte usuglaπavanja i balan-
siranja razlika u prostoru dosega bilo neke postojeÊe ili projicirane
dræave. “If you’re going to build states around nations you’re go-
ing to have to do more than simply summon an existing people
and make a constitution. You’re going to have to make a nation:
you will take a population most of whom wish, for some reason, to
live under a shared government, and then, after wresting them
from whatever states they currently live in, you will need to build
in them the shared sentiments that will make it possible for them
to live productively together.” (Appiah 2018: 76‡77).
paradoksi obijaju o stabilnost subjekatskih pozicija
protagonista vremena zadiruÊi i u samu sræ identitet-
skih oznaËnica, ticale se one rodnih uloga, rase, klase,
seksualne orijentacije ili nekog drugog za subjekta
odreujuÊeg momenta, te da destabilizacija tih pozi-
cija uvodi u podruËje razmatranja i moment traume.
2. KOGNITIVNO PROCESUIRANJE
KULTURNE PROMJENE
Konceptualizacija identiteta kao s jedne strane
osobnog, a s druge strane zajedniËkog znaËenja poËiva
na viπevrsnim kriterijima. Te kriterije Appiah klasi-
ficira na sljedeÊi naËin: 1) mora postojati skup etiketa
koje se mogu pripisati ljudskim skupinama; 2) etikete
utjeËu na ponaπanje ljudi i na to πto oni osjeÊaju, i 3)
etikete moraju odgovarati predodæbama drugih o
nama, pa Êe o toj podudarnosti ili nepodudarnosti
ovisiti kako nas drugi tretiraju. Upravo zato, kaæe
Appiah, identitet sadræi i subjektivnu i objektivnu
dimenziju (Appiah 2018: 141) i tek djelomice pred-
stavlja izbor ili Ëin neËije volje. U sluËaju –okiÊinih
junakinja, ovo posljednje pokazat Êe se kao kljuËno.
Da bismo to razjasnili, poËnimo od kraja, odnosno
od ishoda dviju romanesknih zbilja.
Ponajviπe, dakle, po kljuËu treÊeg kriterija koji
istiËe Appiah, Gordani (Gordana meu vrbama) nije
dano da svoje obiteljsko podrijetlo otpiπe kao nebitno
i da smirenje nae uz Tomislava, u skloniπtu patrijar-
halnoga rodnog stereotipa kojemu se bila voljna
prikloniti. Tomislav je naime, iz vizure svojih kolega
branitelja, uz Gordanu “»edo” ili neka vrsta izdajnika,
unatoË svojim ratnim zaslugama; njemu je domovin-
ski rat svetinja a njoj je svaki rat glupost (“Njoj je sve
glupost! Jel ti i domovinski rat glupost? Je li, æeno?”,
–okiÊ 2012: 380). Stoga postupno, unatoË Gordani-
nim nastojanjima, oni prestaju biti ono πto su bili u
poËetku svoje veze ‡ muπkarac i æena koji se vole i
svojoj su ljubavi anacionalni. Oni, pod pritiskom
okoline, prerastaju u suprotstavljene strane i na kraju
se razilaze. Gordana stoga napuπta Zagreb da bi otiπla
negdje gdje nije bitno koje je nacionalnosti, gdje joj
jugoslavenski identitetski okvir neÊe trebati za oslo-
nac. Podjednako tako ni Tanji, protagonistici romana
Recepti za sreÊu, nije dano da bude samo Tanja kada
se zatiËe u Beogradu. Ona je svoj grad napustila godi-
nama prije udavπi se za ZagrepËanina Borisa i sada
najednom postaje strankinja koja je po miπljenju
neudane prijateljice Sandre iz nekog Ëudnog kaprica
ostavila u Zagrebu svojega supruga. Tanja se, istaknut
Êe Sandra, samo “preserava na svom iskrivljenom
hrvatskom te joπ nalazi za shodno da sere kako se
Beograd promijenio” (–okiÊ 2008: 183). Tanja bi
moæda æeljela ostati u Beogradu, no tamo najednom
kao da ne pripada, te se griænje savjesti otiskuje iz
svoje rodne zemlje kojoj prijeti bombardiranje kako
bi spasila barem svoju rodnu ulogu. U trenucima koji
prethode tim konaËnim odlukama i Gordana i Tanja
97
Ëine se subjektivno spremnima na nimalo laku pri-
lagodbu, no obje nailaze na otpor izvanjskih faktora
koje nijedna od njih ne moæe kontrolirati. Prodor
javnoga u privatnu sferu u koju se obje protagonistice
pokuπavaju skloniti silovit je i neizbjeæan. Pritom kon-
taminacija rodnog momenta onim nacionalnim, kao i
diskriminatorna politiËka insinuacija, sasvim razvidno
izlaze na povrπinu, πto potkrepljuje tezu Yuval-Davis
o nacionaliziranoj naravi roda, kao i onu Carole
Pateman o zaposjednutosti privatne sfere degenerira-
nim formama javnih politika koje svoj neformalni
zamah zadobivaju netransparentnoπÊu djelovanja
patrijarhalnih druπtvenih odnosa koji napuËuju pri-
vatnu sferu.
U trenutku kada se uslijed dogaanja u javnoj sferi
pokrene proces razgradnje temeljnih znaËenjskih
kategorija, onih koje u okviru dane druπtvene zajed-
nice imaju psiholoπku snagu socijalno ispregovaranih
‡ a u sluËaju koji aktualizira koncept jugoslavenstva
i institucionalno podræavanih, do juËer neprijepornih
zajedniËkih znaËenja (shared meanings) ‡ tada
“javno” poËinje zalaziti u “privatno” iziskujuÊi us-
postavu novog naËina razmiπljanja s kojim i reor-
ganizaciju temeljnih æivotnih postavki. RijeË je o
intervenciji u “kognitivne i socijalno-psiholoπke
mikrotemelje koji oblikuju pojavu zajedniËkoga zna-
Ëenja” (Shepherd 2014: 1008), odnosno o potrebi
uspostavljanja novih zajedniËkih znaËenja koja su
preduvjet kulturi zajedniËkoga æivljenja, pa time i
opstanka u danoj socijalnoj zajednici. Izloæenost
procesu kulturne promjene suoËava ljudsku jedinku s
golemim zahtjevom i kognitivne i æivotne prilagodbe
novim druπtvenim vrijednostima, pa on kao takav
dotiËe najdublju privatnu sferu, generirajuÊi ishode
najrazliËitijih vrsta. Kognitivno procesuiranje kulturne
promjene nije naime stvar prilagodbe samo jednog
pojedinaËnog znaËenja: kada zadire u sferu identiteta;
ono zadire i u brojne druge povezane znaËenjske
sklopove, nedjeljive od ukupne iskustvene baze
protagonista vremena koju Ëine prijateljstva, ljubavi,
rodbinske spone, brojne ranije odluke i izbori itd.
Pitanje koje se nameÊe jest moæe li se takav kognitivni
pothvat poduzeti u korist spaπavanja socijalnih relacija
a bez πtete po emotivnu ravnoteæu subjekata?
Emotivni intenziteti –okiÊinih junakinja u veÊoj
mjeri pripadaju sferi unutarnjih monologa negoli
izravnih verbalnih oËitovanja ili izravnih postupaka.
Muπkarci su ti koji tom sferom dominiraju, a posredno
su dozvani u priËu kroz misli æena, ili su ‡ osobito u
romanu Gordana meu vrbama gdje imaju i status
protagonista ‡ izravno prisutni i dominantni. Muπka
fiziËka odsutnost, popraÊena mentalnim oprisuÊiva-
njem pripadnika “jaËeg” spola, neπto je poput lajt-
motiva koji se perpetuira od stranice do stranice i koji
povezuje sve æene u romanu Recepti za sreÊu. Tanja
stiæe u Beograd zamiπljajuÊi da Êe svojim odlaskom
svojeg sve inertnijeg supruga potaknuti na to da se
otisne za njom ne bi li iznaπla razlog za svoj ostanak
u toj drugoj dræavi u vremenima ne samo osobnih,
nego i politiËko-nacionalnih kuπnji. Kroz Sandrina se
sjeÊanja provlaËi Goran ‡ momak kojega je Tanja
ostavila, a s kojim je Sandra ostala trudna i koji je od
nje traæio da pobaci (iako je ona protivnica abortusa);
Sandra se bori s kompleksom manje vrijednosti i zbog
Tanje, i zbog svoje sestre i njezina idiliËnoga braËnog
æivota u Americi, kao i zbog Bobe s kojim ne uspijeva
stupiti u romantiËnu vezu iako se tome uporno nada.
Dragana sama podiæe svoju kÊerku i osjeÊa se odba-
Ëenom od svojega supruga; osamljena je i æivi sa
svojom neugaslom tjelesnom poæudom koja je odvodi
u sjeÊanja na nekadaπnje seksualne kontakte, pa i u
muπki striptiz bar koji s osjeÊajem srama napuπta.
Sonja se pak miri s trudnoÊom i s daljnjim æivotom s
Igorom nakon πto uvia da Êe njezine ambicije da se
otisne u nove svjetove putem fotografije kojom se bavi
i koju voli ostati neostvarene. One su tjelesno i emo-
tivno inhibirane te tragaju za kompenzacijama; njiho-
va je ukupna ravnoteæa naruπena.
Pri iπËitavanju takvih stanja, od pomoÊi mogu biti
uvidi suvremene neuroznanosti koji upozoravaju na
to da mentalna i tjelesna stanja nisu jednostavno
linearno povezana. Suodnos se uma i tijela naime
oblikuje kroz sloæenu tjelesnu petlju (body loop) koja
poËiva na meupovezanosti i meuuvjetovanosti svih
dijelova ljudskoga nervnoga sustava, kao i na memo-
rijskoj utemeljenosti kognitivnoga procesa u ranijim
iskustvima subjekta (Damasio A. i Damasio H. 2006:
17)4. Objasnimo to jednostavnim primjerom. Ako smo
se ikada porezali i to je izazvalo bol, dogaaj je pohra-
njen u memoriji kao znaËenjska mapa koja pojmu
“porezati se” pridruæuje viπe od racionalne definicije
(koja moæe glasiti: “oπtetiti tkivo oπtrim predmetom”)
buduÊi da sadræi i one zapise koji se tiËu osjetilnih
reakcija na podraæaj (po svoj prilici, osjeta boli) kao i
emocionalnog reagiranja (primjerice straha). Umom
naime interpretiramo zapis koji je u mozgu pohranjen
kao znaËenje povezano s ranijim osjetima i s emo-
cijom, i taj se zapis aktivira sa svakim novim podra-
æajem koji se prepoznaje kao pripadan toj mapi, i to u
svim svojim dimenzijama ‡ racionalnoj, osjetilnoj i
emotivnoj. Ugledamo li u nekoj novoj situaciji oπtricu
noæa u prijeteÊoj blizini svojemu tijelu, postat Êemo
ne samo svjesni opasnosti, veÊ Êemo s njome dozvati
i prateÊe osjete i emocije, πto Êe nekoga moæda parali-
zirati, a nekoga drugoga potaknuti na odgovarajuÊe
preventivno djelovanje. Mnogo faktora, i subjektivnih
i objektivnih, utjeËe na kognitivno procesuiranje dano-
ga podraæaja, a kada je rijeË o procesuiranju onih koji
se tiËu usvojenih znaËenja iz socijalne sfere, odluka o
djelovanju ili nedjelovanju ticat Êe se aktiviranja ne
jednog nego brojnih zapisa u mozgu vezanih uz
4
Saæeti citat duljeg opisa toga procesa u citiranu izvorniku
glasi: “Mental states cause brain states, which cause body states;
body states are then mapped in the brain and incorporated into
the ongoing mental states.”
98
iskustva socijalnih konstelacija, s kojima i kompleks-
nih, nerijetko uvelike i kontradiktornih zaziva emo-
cionalne i osjetilne sfere. Usvojeni nas znaËenjski
obrasci s jedne strane opremaju iskustvom koje po-
maæe u snalaæenju u novim situacijama, no s druge
nas strane uvelike mogu i inhibirati kako u zaklju-
Ëivanju, tako i u djelovanju, te izazvati frustracije i
generirati kontradikcije mentalne i tjelesne sfere.
Inhibicija koja se odraæava i na zakljuËivanje i na
djelovanje, s izvoriπtem u patrijarhalnom modelu koji
oznaËava mentalni prostor a potencirana pritiskom
politiËkih okolnosti koje ih suoËava s brojnim ne-
poznanicama, ali i sa æeljom da se novim definicijama
otmu, na djelu je kod Tanje, Sandre, Dragane i Sonje.
Zamiπljanje æeljenih scenarija kod protagonistica
Recepata za sreÊu u pravilu se nudi kao zamjena za
djelovanje, πto je tema koja uvodi u razmatranje joπ
jedan aspekt kognitivnoga procesa na koji upozo-
ravaju Antonio i Hanna Damasio. Naime, oni upo-
zoravaju na to da se dinamiËka tjelesna petlja koja
osigurava kognitivno procesuiranje neposredno aktua-
liziranih podraæaja nadalje moæe ‡ pod uplivom evo-
cirane, anticipirane ili samo zamiπljane stvarnosti ‡
nadalje i podvajati, pa tako nastaje paralelni meha-
nizam koji oni nazivaju “kao-da” tjelesnom petljom
(as-if body loop). RijeË je o sposobnosti ljudskoga
mozga da simulira stanja koja ne samo πto se ne
dogaaju u realnom vremenu, nego s tim vremenom i
ne moraju biti povezana, pri Ëemu mozak takva stanja
zaziva i kroz osjetilnu i kroz emocionalnu sferu,
prisvajajuÊi ih i upisujuÊi ih u znaËenjske mape, si-
multano sa znaËenjima izravno poluËenima iz realnog
iskustva. Tako primjerice funkcioniraju prisjeÊanja i
maπtanja te nastaju efekti paralelne stvarnosti koju
smo kadri emocionalno proæivljavati, pa i interio-
rizirati kao neku vrstu novoga ili obnovljenoga, rein-
terpretiranoga iskustva. DesniËina su primjerice
ProljeÊa Ivana Galeba ilustracija upravo takva
procesa: subjekt, u realnom vremenu, leæi u bol-
niËkome krevetu dok njegovu mentalnu stvarnost
oznaËava asocijativno vrludanje prostorima proπlosti
i maπte, πto iz svijesti istiskuje realnost bolnice i
mapira se u svijesti subjekta kao novo (obnovljeno)
iskustvo koje biva mapirano i kao novo znaËenje.
Tako zazvanim i u tijelu (re)produciranim stanjima
podloæni smo i u svakodnevnom æivotu, a njima u
odreenom stupnju postajemo uvjetovani i u svojem
daljnjem djelovanju. Dogaa se to, smatraju neuro-
znanstvenici,5 aktiviranjem tzv. zrcalnih neurona te
5
Koje sve neuroanatomske strukture omoguÊuju funkcio-
niranje “kao-da” petlje nije do kraja utvreno, no Antonio i Hanna
Damasio skreÊu paænju na primjenjivost rezultata eksperimenata
koje je proveo Giacomo Rizzolati, gdje su predmet istraæivanja
bili upravo zrcalni neuroni. Rizzolatijevo istraæivanje na koje se
autori pozivaju opisano je u: G. Rizzolatti, L. Fadiga, L. Fogassi,
V. Gallese (1999) Resonance Behaviors and Mirror Neurons,
Archives Italiennes de Biologie 137, str. 85‡100.
moguÊih drugih joπ uvijek nepotvrenih faktora
(Damasio A. i Damasio H. 2006: 18‡19).6 Za svrhu
jasnijeg razlikovanja pojmova prvu Êemo petlju u
daljnjem tekstu nazivati primarnom petljom, a “kao-
da” petlju sekundarnom petljom. I sekundarna petlja,
baπ kao i primarna, moæe imati produktivne i kon-
traproduktivne uËinke na kognitivno procesuiranje
znaËenja, i to je upravo onaj aspekt po kojem se juna-
kinje Recepata za sreÊu razlikuju od protagonistice
romana Gordana meu vrbama. RijeË je o razlici koja
je donekle uvjetovana razliËitoπÊu temporalnih postav-
ki dvaju romana, no joπ i viπe karakternim obliko-
vanjem likova.
Pozabavimo se najprije temporalnim aspektom.
U romanu Recepti za sreÊu situirani smo u “sada”,
odnosno u realno vrijeme, i tu se jako malo toga do-
gaa: Tanja dolazi iz Zagreba u Beograd, susreÊe
majku, prijavljuje boravak na policiji, susreÊe se s
prijateljicama, odlazi iz Beograda i na koncu se vraÊa
u Zagreb. Kratak vremenski period u kojemu pratimo
odnose izmeu Ëetiriju æena pripada 1999. godini i
povezan je s turbulentnim zbivanjima izmeu Srbije
i Kosova koja proizlaze iz srpskog neprihvaÊanja
kosovske samostalnosti, a tema toga razlaza zaziva i
tematiku ranijega razlaza koji se dogodio i izmeu
Hrvatske i Srbije. Sve to doprinosi redefiniranju pre-
dodæbe o bliskosti izmeu ljudi zateËenih na razliËitim
geografskim lokacijama nekadaπnje Jugoslavije i pre-
dodæbi koju su ranija vremena podræavala, a nova
razruπila. Pojavljuju se slobodni fleπbekovi u proπlost
pomoÊu kojih razumijevamo sadaπnjost no oËekivana
promjena koja bi se trebala dogoditi u sadaπnjosti i
donijeti Tanji i drugim protagonisticama put u za njih
prihvatljiviju buduÊnost ‡ izostaje. Boris ne stiæe u
Beograd. Boba se ne baca u Sandrino naruËje. Dragana
ne ostvaruje svoje æudnje. Sonjin san o odlasku u Fran-
cusku pada u vodu. Æivot kao da je stao i ponueno
nam je da ga gledamo u njegovoj nezadovoljavajuÊoj
zaustavljenosti, napuËenog sjeÊanjima i kontaminira-
nog brojnim vanjskim promjenama koje nisu promje-
6
Sekundarna, odnosno “kao-da” petlja je naime mehanizam
koji podræavaju meupovezani Ëvorovi u nervnome sustavu, Ëije
djelovanje ima uËinke na tijelo (aktivira hormone, primjerice;
potiËe grËenje, izaziva znojenje, ubrzani puls ili dr.), πto pak znaËi
da ljudska biÊa imaju sposobnost mentalne simulacije dogaaja,
bilo stvarnih ili zamiπljenih, koji ne pripadaju vremenu u kojemu
se sam “kao-da” proces odvija i u kojemu ih popraÊuju fiziËki
znakovi mentalne aktivnosti. “Kao-da” petlja aktivira se i kada se
uæivljavamo u fikcionalne svjetove koje zamiπljamo stvarnima i
koje smo kadri osjeÊati iako znamo da nisu stvarni. RijeË je o
sposobnosti koja nas Ëini biÊima predisponiranima za empatiju,
ali i za strateπko planiranje buduÊnosti putem viπestrukih
zamiπljenih scenarija. U uvjetima poremeÊaja “kao-da” petlje
uzrokovanima bilo tjelesnim ili vanjskim faktorima moæe doÊi i
do patoloπkih zamjena realnoga irealnim. Za proπirenje uvida u
ovu temu, konzultirati: Damasio 1994. i Damasio 2003. te nadalje
veÊ citirani izvor ‡ Damasio A. i H. 2006; za povijesno-filozofsku
dimenziju vezanu uz fenomenologiju zamiπljanja, konzultirati:
Johnson 2006.
99
ne nabolje. Zavrπnica je stoga tjeskobna i nemalo
gorka.
Za razliku od toga, u romanu Gordana meu
vrbama pratimo Gordanu kroz ukupan proces njezina
odrastanja i tu se niæu mnoge situacije. Svaka situacija
na kronoloπkoj skali izmeu 1965. i 1995. godine
jedno je “sada”, no isto tako, svako to aktualizirano
“sada” koje prethodi 1995. godini sa svakim novim
poglavljem postaje “onda”. “Sada” u kojemu se
zaustavljamo i koje prerasta u konaËno i u strukturi
romana odrediπno “sada” ono je u kojemu zatiËemo
Gordanu i njezinu kÊerku na grobu Gordanine majke.
Gordana meu vrbama i jest priËa o “sada” i o “onda”,
i upravo joj uviπestruËeni karakter u sadaπnjost naj-
prije dozvane a potom iz nje brisane juËeraπnjice daje
preteæito nostalgiËni karakter. To je priËa o proπlosti,
æivoj no u isto vrijeme i prevladanoj. Gordana se
izborila za svoju buduÊnost i ona svoju proπlost doziva
osjeÊajuÊi sjetu, no u isto vrijeme i sreÊu, πto je upravo
onaj oksimoron koji se prevodi u pojam nostalgije.
Gordanin Êemo æivot stoga pratiti kao postupno
mentalno i tjelesno sazrijevanje koje se odvija kroz
svladavanje izazova koje socijalni odnosi pred nju
postavljaju. Ona niæe dojmove i povezuje ih u uzorke
koji postupno prerastaju u svojevrsnu mapu restrikcija
koje ona, u potrazi za samom sobom, uËi kognitivno
procesuirati: zaobilaziti ih, krËiti kroz njih vlastite
puteve, postupno ih prevladavati. Uronjena u nefleksi-
bilne obiteljske odnose, Gordana vrlo brzo shvaÊa da
ni ona ni njezina majka od autoritarnog oca ne mogu
oËekivati ni njeænost ni neku posebnu paænju, a
upoznaje i majËinu emotivnu zatomljenost spram
vlastita biÊa, pa neminovno i spram nje same. Dje-
vojËici je stoga zadano rasti u nekoj vrsti zaËuenosti
i relativne otuenosti, u poziciji pomalo promatraËa
a joπ viπe tragaËa za æivotnim prostorima koji joj mogu
pruæiti odmak od normi koje su joj nametnute i pri-
baviti joj uvijek æuenu moguÊnost stvarnoga ljudskog
kontakta. U situacijama koje se niæu od jednog do
drugog romanesknog “sada”, neke su upravo paradig-
matske za obiteljske odnose s kojima se Gordana
suoËava. Najpotresnija i posljediËno najdalekoseænija
bila je bez sumnje ona situacija kada je iz kupaonice,
skvrËena u kadi, sluπala oËeve grube rijeËi, Ëula udarce
i majËine vriskove, razabiruÊi da je majËin “erotski
grijeh” bio taj πto je susjedu kome je supruga u to
vrijeme bila u bolnici ‡ suzila hlaËe. Gordana je
upoznavala kodove patrijarhalnih odnosa shvaÊajuÊi
da im se mora nauËiti izmicati dok ih ne postane
sposobna rjeπavati, kako bi sebe uzmogla barem do-
nekle zaπtititi od boli koju takvi odnosi za sobom
povlaËe. NauËila je iskustvo i emociju pretvarati u
znaËenje, postavljati ciljeve i, postupno, preuzimati
kontrolu ‡ πto u ukupnosti Ëini onaj spoznajni krug
koji se tiËe aktualiteta, a koji smo, slijedeÊi tragove
Antonia i Hanne Damasio, nazvali primarnom spoz-
najnom petljom. No iako se moæe reÊi da Gordana
pokuπava i mahom uspijeva ostati s nogama Ëvrsto
na zemlji, odnosno u vremenu u kojem odista jest,
ona u nemalom broju situacija pribjegava maπti kako
bi stvarnost, nerijetko nelagodnu, uËinila podnoπlji-
vijom. Jedan je od primjera takva njezina bijega iz
stvarnog u virtualno ‡ πto podrazumijeva aktiviranje
sekundarne petlje ‡ bilo njezino zamiπljanje kupanja
u Neretvi u situaciji kada u zakoËenu liftu nije mogla
zaustaviti poriv za mokrenjem. Dopustila je maπti da
je izvede iz tjeskobne situacije vlastita tijela u prostor
prisjeÊanja na trenutak iz djetinjstva, i to je bila prva
karika u procesu prebroivanja traumatskog iskustva
kojemu se korijeni razabiru u patrijarhalnoj strogoÊi
njezinih obiteljskih okolnosti. Sposobnost pribjega-
vanja simulaciji sreÊe izbavlja Gordanu i iz drugih
tjeskobnih situacija, a to joj pomaæe razvijati i sposob-
nost empatije. To moæda najbolje razabiremo iz nje-
zina odustajanja od æarko æeljena upisa na Likovnu
akademiju u Beogradu, kao i od zapoËete emocionalne
veze kako bi se vratila u Zagreb skrbiti o bolesnu ocu.
Meutim, njezin samorazvoj i nakon privremene kapi-
tulacije pred vlastitim ciljevima teËe dalje te ostaje
usmjeren oËuvanju njezina emocionalnog integriteta
posredstvom pribjegavanja “kao-da” modusu kojim
se sluæi kako bi se osjetila slobodnom i sretnom i kada
to u naravi nije. Ona ni na samome kraju romana,
nakon izvojevane pobjede nad proπloπÊu, ne moæe biti
potpuno sretna, no ona Êe i tada, dok stoji pored groba
svoje majke, pribjegnuti sekundarnoj petlji i zamiπljati
sebe kako u majËinu naruËju, baπ kao nekoÊ u najra-
nijem djetinjstvu, leti na ljuljaËki. Gordanina je naj-
veÊa pobjeda u tome πto uspijeva saËuvati harmoniËni
odnos spoznajnih putanja kojima se kreÊe. Primarna
i sekundarna petlja kod nje djeluju na naËin meu-
sobnog nadopunjavanja, πto joj pomaæe prevladati
iskustvo traume.
Nema meutim takva spoznajnoga sklada kod
protagonistica Recepata za sreÊu, pa ni kod glavne
protagonistice Tanje, iako je njezin dolazak u Beograd
u osvit najavljena bombardiranja predstavljao pokuπaj
zauzimanja djelatna stava kakav izostaje kod drugih
æena s kojima se u romanu susreÊemo. No ona je i
nadalje, baπ kao πto su to Sandra, Dragana i Sonja,
talac patrijarhalnih druπtvenih odnosa, iako i nju i
druge protagonistice susreÊemo i u njihovoj istovre-
menoj zahvaÊenosti emancipacijskim procesima, πto
rezultira samo joπ veÊim unutarnjim konfliktom.
Tanjin dolazak u Beograd ima elemente emancipirana
Ëina, no ona u isto vrijeme æudi za tim da njezin suprug
doe po nju i da taj Ëin poniπti, a na koncu ga ona
poniπtava sama. Sandrina je karijera televizijske spi-
kerice u slijepoj ulici πto pojaËava njezin kompleks
neostvarenosti u njezinoj æenskoj i rodnoj ulozi. Dra-
gani je njezin veterinarski posao slaba kompenzacija
za odsutnost muπkoga dodira, pa se prepuπta sjeÊa-
njima i maπtanjima, zakljuËavajuÊi svoju intimu pred
ostatkom svijeta. Sonja ima æelju pobjeÊi u neku
daleku, kreativnu slobodu, πto joj biva uskraÊeno, pa
prihvaÊa Igora kao utoËiπte iako se upravo od toga
utoËiπta æeljela odmaknuti. One osjeÊaju ljutnju,
100
æudnju i sram, a te osjeÊaje kaneliziraju prema zna-
kovima novoga vremena, a ponekad i prema drugim
ljudima. Krivi su ratovi, krive su promjene, a ponekad
im se Ëini i da su krive neke druge æene kojima ‡
doista ili samo moæda ‡ polazi za rukom æivjeti druk-
Ëije. Muπkarci su u njihovim glavama objekti a na
popriπtima stvarnih æivota one dopuπtaju da same
budu objekti. Junakinje Recepata za sreÊu pribjega-
vaju “kao-da” modusu kako bi kroza nj poniπtile
stvarnost koju æive, i sve se one stoga sve viπe zapliÊu
u sekundarnu petlju u veÊoj mjeri nego πto se uspije-
vaju njome produktivno sluæiti. One reminisciraju o
proπlosti ne bi li u njoj iznaπle razloge ili, πtoviπe,
krivce za nezadovoljavajuÊe stanje stvari koje ih u
sadaπnjosti pritiπÊe, slabo ili nikako propitujuÊi sebe
i svoje izbore. One prizivaju proπlost ne bi li se putem
nje uzmogle suprotstaviti znakovima novoga vreme-
na. Tako na koncu i Tanjin pokuπaj da se svemu tome
suprotstavi otuæno zavrπava svijeπÊu o nevidljivim
zidovima koji su se preprijeËili izmeu nje i njezine
mladosti te povlaËenjem njezina sa suprugom nikad
raspravljena ultimatuma kojim ga je pokuπala potak-
nuti na djelovanje. Ne izazvavπi uËinak svojim zahtje-
vom da Boris izie iz svoje udobne graanske rutine
i doe po nju u Beograd, ne osjeÊajuÊi se viπe kod
kuÊe ni u Beogradu, Tanja se odluËuje na povratak u
Zagreb, proæivljavajuÊi za vrijeme svog povratnog
putovanja neπto πto se ne dogaa ‡ Borisov automobil
koji se kreÊe u pravcu Beograda (sekundarna petlja!).
I ta se vizija na koncu raspada kada nalazi Borisa u
Zagrebu i kada je on joπ k tome obavjeπtava kako je
staru dianu prodao. U tjeskobnoj atmosferi njezine i
Borisove zamraËene zagrebaËke braËne sobe koju tek
tanak pregradni zid dijeli od susjednoga stana, do nje
Êe kroz taj zid doprijeti zvuk susjedova televizora.
Ona razabire glas spikera koji u posljednjim vijestima
dana obznanjuje da su ameriËke snage te iste veËeri
bombardirale Srbiju. Stvarnost spram koje je Tanja
nemoÊna sustiæe je, obruπavajuÊi se na sve produkte
“kao-da” kognicije putem kojih joj se pokuπavala
oteti: njezin izlet u Beograd bio je tek neuspjeli poku-
πaj oæivotvorenja romantizirane predodæbe o minulim
vremenima, i taj ishod u sebi sadræi naboj traume.
3. REKOMBINIRANJE IDENTITETSKIH
OBRAZACA
Ono πto Tanju Ëini drukËijom od drugih prota-
gonistica Recepata za sreÊu jest to da ona i jest i nije
viπe Beograanka, πto joj Sandra i spoËitava, iako ne
u izravnu dijalogu. To, gleda li se iz Sandrine perspek-
tive, Ëini Tanju na neki naËin sliËnijom Jasenki iz
Karlovca nego njezinim beogradskim prijateljicama.
Za Jasenku saznajemo iz Sandrina i Bobina razgovora:
to je osoba koja je Bobina oca “otela” Bobinoj majci
i koja se ne moæe suspregnuti da poziv u Karlovac
kao sigurno skloniπte od prijeteÊih bombi ne zaËini
izjavom da su “Srbi primitivan i prost narod koji je
navikao da maltretira sve oko sebe i kako je dobro da
Êe ih neko konaËno nauËiti pameti” (–okiÊ 2008:66).
Jasenka se u romanu pojavljuje sasvim periferno, no
sama aktualizacija njezinih uzanih pogleda na srpski
narod i sklonost likovanju nad nevoljama na “drugoj
strani” indikativna je za percepciju samog pojma
“strane” ‡ bila to ova ili ona. Pristranosti su to koje
ne dobivaju u romanu svoju punu eksplikaciju, no
stalno se provlaËe kroz podtekst i mijeπaju s frustra-
cijama æensko-muπke prirode koje obuzimaju misli i
zalaze u dijaloge protagonistica.
Pokazuje se kroz roman ono na πto skreÊe paænju
i Appiah (Appiah 2018: 30), da se podjela na insajdere
i autsajdere koja se vrπi po kljuËu mjesta na kojemu
se grupa okuplja moæe lako u praksi nadrediti ideji
nacije izvedenoj iz kombinacije predodæbi i Ëinjenica
o zajedniËkom podrijetlu, odnosno da identitetski
obrasci podlijeæu logici rekombiniranja baπ poput
kakve igre domina. Kao πto moæemo biti svjedoci
romantiËnog veliËanja nacije kao posveÊena i nad-
prostornoga pojma, unatoË razasutosti mnogih nacio-
nalnih krda po breæuljcima brojnih dijaspora, tako smo
nerijetko i svjedoci razgraniËenja koja se vrπe izmeu
onih koji su otiπli i koji su ostali, izmeu onih koji
æive na sjeveru ili na jugu dræave, ili na istoku ili na
zapadu. Tanja se svojom udajom za ZagrepËanina
svrstala u autsajdere, a taj se autsajderski moment
aktivirao ponajviπe izmijenjenom definicijom adrese
na kojoj se skrasila, one koja je bila navedena u nje-
zinim dokumentima u trenutku preiscrtavanja dræav-
nih granica. Nema meutim nikakve spremnosti na
koncesiju kod Sandre zbog Tanjina dolaska u Beograd
koji u opasnim vremenima nije nimalo turistiËki;
Sandru Tanjine pretenzije na insajderstvo samo iriti-
raju. Sandrino prigrabljivanje Beograda u trenutku
kada se svijet okreÊe protiv Srbije i najavljuje vojnu
intervenciju obiluje nekom vrstom osvetniËkog mazo-
hizma kojemu se rodni korijeni sasvim jasno razabiru,
kao πto se razabire i kontaminiranost njezinih sentime-
nata nacionalnim i politiËkim primjesama. Tanja za
Sandru nije viπe “mi“; ona je druga strana, ona je ‡
“oni”, a “samo mi koji smo ostali znamo kako je.
Samo mi imamo pravo da kaæemo πto ne valja. Samo
mi imamo pravo na promene!” (–okiÊ 2008; 184).
Sandra to svoje “mi” naspram “oni” i ne moæe suvislo
opravdati, jer njezina podjela bjeæi od nacionalnih,
pa i od rodnih definicija, iako je kontaminirana obje-
ma. Ona je klanovska.
Prema psiholozima evolucije, skrenut Êe paænju
Appiah, sklonost ljudi na klanovska dijeljenja bila je
nekad adaptivne naravi i tumaËi se potrebom za tjeπ-
njim povezivanjem onih koji su jedni o drugima
neposredno ovisili radi gologa preæivljavanja. U pret-
historijskim uvjetima grupe su se meusobno borile
za egzistencijalne resurse i jedna drugoj predstavljale
ugrozu (Appiah 2018: 31) zbog Ëega su se unutar sebe
kompaktnije povezivale, no i bez neposredne pove-
zanosti s egzistencijalnim ugrozama, taj se arhetipski
obrazac lako iznova aktivira i u suvremenim uvjetima.
101
U vremenima druπtvenih turbulencija zbiva se to i
lakπe i ËeπÊe no inaËe.
Unutarrodna nadmetanja povezana su s okvirima
funkcioniranja druπtva koji svoje korijene imaju, baπ
kao i klanovska dijeljenja, u odnosima koji se naslje-
uju iz drevnih vremena, i izvode se iz patrijarhalnih
kodova zajednice i prateÊih uzusa. Muπkarci su u
prethistorijskim vremenima bili lovci i branitelji od
ugroza a æene Ëuvarice ognjiπta i osiguravateljice pod-
mlatka, a ugrozu veÊ i prethistorijskoj zajednici ne
predstavljaju samo prirodne opasnosti, veÊ uvijek i
druga, po logici stvari ona najbliæa zajednica koja se
na istome terenu bori za svoj opstanak. Takve su
zajednice bile interesne skupine ili svojevrsni klanovi
prije nego πto su prerasle u plemena ili nacije koje su
klanovskim podjelama ponudile ËvrπÊi okvir i umno-
æile ih. Nije doista potrebno slijediti sve putanje raz-
voja patrijarhata koji se diferencirao na modele koji
su varirali od religije do religije i od razdoblja do
razdoblja da bi se uoËio rodni karakter razdjelnica kroz
koje se klanovske podjele artikuliraju: na muπkoj
strani uloga voe oduvijek je i svugdje predstavljala
nadmetaËki izazov, baπ kao πto su se i æene nadmetale
za muπku naklonost i borile za status “one prve” ili/i
“legitimne”, buduÊi da je takav status za sobom povla-
Ëio i odreene povlastice. Patrijarhat je definiran
rivalitetima, muπkom dominacijom i æenskom podloæ-
noπÊu, πto predstavlja joπ jedan arhetipski obrazac koji
suvremenost nije uspjela iskorijeniti veÊ ga perpetuira
‡ pored suprotnih strujanja, ali i usprkos suprotnim
strujanjima, u srazu ili slivenosti sa suprotnim struja-
njima7 ‡ uvijek iznova i na nove naËine.
7
Ovo posljednje aktualizira i pitanje pojmovne diferencijacije
pojma patrijarhata koji u suvremenim uvjetima zaprima nove oblike
te se provlaËi i kroz prakse emancipatorskoga predznaka. Malcolm
Waters podvrgava naime taj pojam ËetveroËlanoj raπËlambi s
aspekta odnosa privatnog i javnog, kao i s aspekta odnosa druπtvene
produkcije i reprodukcije, uvaæavajuÊi i povijesnu dinamiku tih
odnosa, te predlaæe razlikovanje pojma patrijarhata i njegove novije
inaËice ‡ virijarhata, motreÊi nadalje oba pojma u njihovim izrav-
nim i proπirenim manifestacijama (Waters, 1989). U sluËaju predlo-
æaka koji se u ovom radu analiziraju, a s aspekta Watersove diferen-
cijacije, ima argumenata u prilog koriπtenju pojma virijarhat (i u
izravnoj i proπirenoj inaËici). Naime, po Watersu, i pojam patrijar-
hata i pojam virijarhata odnose se na maskuline sisteme rodnosti i
tiËu se geneze tih sistema. Izravni patrijarhat vezuje se uz druπtva
s niskom diferencijacijom privatne i javne sfere, gdje dominacija
muπkoga spola proizlazi izravno iz srodstvenih relacija. Proπireni
patrijarhat odnosi se na druπtva u kojima se temeljna srodstvena
poveznica podvrgava elaboraciji i prerasta u politiËki razraene
sustave kojima dominiraju muπkarci. Na to se nadovezuje izravni
virijarhat koji poniËe iz obiteljske proizvodnje roba i manjih pro-
izvodnih pogona (obrta, farmi i sl.) gdje muπkarac dominira nad
æenom s pozicije supruænika (ne viπe oca, ili ne primarno oca), a
æena biva ukljuËena u proizvodni pogon kao podreena radna snaga
Ëiji je poloæaj zakonski definiran obiteljsko-braËnim sponama. I
na koncu, proπireni virijarhat odnosi se na dominaciju javne sfere
od strane muπkaraca i tiËe se njihova vlasniπtva nad materijalnim
sredstvima, njihove nadreenosti nad æenama u smislu kulturne
reprezentacije te prikrivenih diskriminacijskih praksi koje
karakteriziraju podjele rada i moÊi u suvremenim druπtvima. Ovo
posljednje nemalo korespondira sa suvremenim stanjem u brojnim
 Patrijarhat, bogato zaËinjen potisnutim erotskim
nabojem i puritanskim normama, ide dakle ruku pod
ruku s klanovskim tendencijama. Ne mogu svi biti
voe i uvijek viπe od jednog to æeli biti, pa voe, i
kada se taj status svede na najuæe okvire patrijarhalnih
odnosa izmeu jednog muπkarca i jedne æene, strepe
od moguÊih rivala. S druge strane, æene u takvim
konstelacijama kontinuirano strepe za svoj status oda-
branice te za njega traæe potvrdu u patrijarhalnome
redu koji uvijek moæe ugroziti “druga”, a pritom (æen-
sko) tijelo, kao objekt socijalnog normiranja, postaje
izvorom mnogih frustracija. Sve te i mnoge druge niti
kojima su ispresijecani patrijarhalni odnosi trebaju tek
poticaj da bi prerasle u igre moÊi raznolikih vrsta unu-
tar tek neπto πirih zajednica, pa tako nastaju razdjelne
linije oko kojih se formiraju animoziteti i uspostavljaju
podjele. Klanovske su pak podjele korijen iz kojega
bujaju i one nacionalne, dok ove druge prerastaju u
uzroke ratova.
Sve to navodi na zakljuËak da i ratovi nuæno u
sebi kodiraju i rodna obiljeæja, kao πto je detektirala
Yuval-Davis. Patrijarhalno definirani rodni odnosi
utkani su u pitanja rase, klase, kaste i seksualnosti,
istaknut Êe i Carol Gilligan i David Richards; patrijar-
hat zadire i duboko i πiroko promiËuÊi nezdravo nad-
metanje s kojim i kulturu srama i posramljivanja, dok
u ime moralnosti zamagljuje “naπu etiËku inteligen-
ciju” (Gilligan i Richards, 2018: 1‡2). Ta pojava
meupovezanosti patrijarhata s identitetskim nadme-
tanjima, odvijala se ona po rodnoj, nacionalnoj, klas-
noj ili nekoj drugoj osnovi, ima i svoj naziv: intersek-
cionalnost.8 U svim tim spregama i interferencijama
na djelu je “koriπtenje identiteta kao osnove hijerarhija
statusa i poπtovanja te struktura moÊi” (Appiah 2018:
10).9
Sandra se, dakle, po klanovskome kljuËu poku-
πava nadrediti Tanji i to Ëini ponajprije jer se u svojoj
rodnoj ulozi osjeÊa inferiornom. Gordanin otac prak-
ticira svoju patrijarhalnu nadmoÊ nad Gordanom i
njezinom majkom, a dok mu izmiËu statusni oslonci
izgraeni iz donedavna javno vaæeÊih definicija nacije
i armijskog ustroja, on postaje u tome i sve agresivniji.
zemljama Zapada, a niπta manje u zemljama nekadaπnje
Jugoslavije, pri Ëemu modusi prikrivene diskriminacije nerijetko
perpetuiraju i ostale modele patrijarhata odnosno virijarhata, ovisno
o sferi, privatnoj ili javnoj, kroz koju se prelamaju. Dræimo
relevantnim ovu distinkciju naznaËiti iako se ne odluËujemo za
dosljedno provoenje Watersove diferencijacije koja bi iziskivala
veÊi broj podanaliza te prateÊih teorijskih podrasprava koje bi
ugrozile koherentnost ove rasprave kao cjeline, bez bitnog utjecaja
na glavnu liniju argumentacije i na konaËne zakljuËke. U konaËnici,
ono πto se iz romana Ëita u najveÊoj se mjeri tiËe prikrivene
diskriminacije koja sadræi elemente svih Ëetiriju modela.
8
Appiah navodi da je pojam intersekcionalnosti u identitetska
razmatranja uvela Kimberlé Crenshaw ‡ feministica, teoretiËarka
prava i aktivistica za graanska prava.
9
Orig. ©iri citat: “… among the most significant things peo-
ple do with identities is use them as the basis of hierarchies of
status and respect and of structures of power.”
102
Takve zamjene jednog obrasca drugim tiËu se nasto-
janja subjekata da krizna vremena prebrode preispi-
sujuÊi socijalne statuse koji im izmiËu, ili pak da nikad
zauzete statuse ispiπu u kodu nekog novog obrasca
ne bi li ih uzmogli osvojiti. Takva nastojanja, suprotno
esencijalistiËkim definicijama identiteta, prokazuju
izmeu ostaloga i intersekcionalnu protoËnost samih
identitetskih obrazaca koja oznaËuje i dinamiku kogni-
tivnoga procesa pod uplivom velikih kulturnih pro-
mjena.
4. NACIONALNE PRI»E O RODU ILI RODNE
PRI»E O NACIJI
Vratimo se na koncu i samome pojmu “jugo-
slavenstva” kao anakroniziranu, socijalno tabuiziranu
i iz sfere sluæbene primjene uklonjenu identitetskome
oznaËitelju od kojega je sfera oznaËenoga ‡ ona koja
se odnosi na identitet Gordane kao i Tanje ‡ ampu-
tirana. Vezivanje oznaËenog uz virtualnost odsutnog
ili, preciznije, “nultog oznaËitelja”, Ëudnovatiji je, ako
ne i obrnut, fenomen od fenomena tzv. lebdeÊeg/
plutajuÊeg oznaËitelja. Prema Lévi-Straussu (Lévi-
Strauss, 1987), lebdeÊi je oznaËitelj onaj kojemu
znaËenje nije zadano, πto ga Ëini sposobnim primiti u
sebe razliËita znaËenja, kao i podloænim πiroku spektru
uvijek novih interpretacija. No kada se oznaËitelj
zatekne u stanju odsutnosti, kada je “zakljuËan”,
interpretacije oznaËenog obijaju se o zid njegove mi-
nus-egzistencije koja se u naravi izjednaËava s ne-
postojanjem. Situacija je u najmanju ruku zbunjujuÊa
i nosi u sebi potencijal traume.
U Ëlanku Writing (and Doing) Trauma Studies,
Timothy Richardson, s polaziπta izvedenih iz Freuda,
Lacana, Baudrillarda, Lyotarda, Kristeve i drugih,
traumu objaπnjava upravo kao prazninu u oznaËitelj-
skome procesu, latentno prisutnu u svakoj nemo-
guÊnosti povezivanja doæivljenog s izriËajem. Trauma
izvire iz stanja u kojemu “neπto nedostaje ‡ izrijekom,
oznaËitelj za ono πto je prekriveno u pukotini i koje
moæe postati vidljivim tek u posebnom, kontingentom
kontekstu” (Richardson 2004: 495). Posrijedi je, i
dalje slijedeÊi Richardsona, manjak koji remeti sa-
daπnjost projicirajuÊi se prema buduÊem iz pozicija
proπloga, svojevrsni “πto Êe biti da je bilo” koji raa
potrebu za stvaranjem novih oznaËitelja koji nikad
ne uspijevaju u zadovoljavajuÊoj mjeri obuhvatiti ni
sam koncept ni specifiËnost manjka koji ga prati, koji
su “uvijek kontingenti u odnosu na sadaπnjost i u
sadaπnjosti” (Richardson 2004: 495), no koji unatoË
tome uporno traæe svoj put u izriËaj. Jezik tada prestaje
biti karika u kognitivnom procesu, pa sam proces
zapinje u stanju nedovrπenosti, a oznaËiteljska praz-
nina postaje kadra u svijesti proizvesti i u tijelo pre-
nijeti fantomsku bol, usporedivu s onom koju proizvo-
di dio tijela koji viπe fiziËki ne postoji, no Ëija je
prisutnost saËuvana u mentalnome zapisu, virtualno
ga oprisuÊujuÊi.
 S druge strane, Emiko Ohnuki-Tierney otvorit Êe
raspravu o nultim oznaËiteljima s tvrdnjom da se
njihova znaËenja stupnjuju “od najkonkretnijih i
najspecifiËnijih do razliËitih tipova ‘niπtavnosti’”
(Ohnuki-Tierney, 1994:59) te upozoriti na to da takvi
oznaËitelji imaju transgresijski karakter (u smislu
uvrede, prekrπaja ili blasfemije), kao i na to da
transgresija sama po sebi predstavlja simboliËku
praksu koja iziskuje podrobnu istraæivaËku paænju.
U daljnjem slijedu rasprave Ohnuky-Tierney pre-
doËuje i propituje klase nultih oznaËitelja primjerima
iz japanskog jezika i kulture, u rasponu od poluglasova
i meuglasova, preko odsutnih gramatiËkih katego-
rija poput neizreËenih zamjenica i objektiviranih ili
istisnutih subjekata pa sve do dokinutih vremensko-
prostornih kategorija i same niπtavnosti, koje u cjelini,
baπ poput praznih poteza kistom u japanskoj kaligra-
fiji, popunjavaju meuprostore diskurzivnih praksi
neiskazanim, a ipak prisutnim znaËenjima, u socijal-
nim praksama najËeπÊe onima koje konstituiraju neku
vrstu transgresije. A s pojmom transgresije iznova se
susreÊemo i s moguÊom traumom koja transgresiju
uzrokuje ili pak moæe biti njome uzrokovana.
I Gordanu meu vrbama i Recepte za sreÊu mogu-
Êe je Ëitati kao pokuπaje stvaranja svojevrsnih tekstual-
nih proteza saËinjenih od memorijsko-imaginativnog
materijala koji svojom narativnom ukupnoπÊu teæe
prekrivanju oznaËiteljske praznine koja prijeti trau-
mom. Moglo bi se isto tako reÊi da se Recepti za sreÊu
u veÊoj mjeri razvijaju kao pokuπaj transgresije koju
konstituira sam Tanjin odlazak u Beograd putem
kojega ona prkosi realnosti, a koji u konaËnici poentira
lik djevojËice Marine, kÊeri Tanjine prijateljice Dra-
gane, koja bombardiranje doËekuje kao svojevrsni
vatromet, i to u druπtvu djeËaka romske nacionalnosti,
prkoseÊi svim normama odraslih. Junakinje romana
Recepti za sreÊu i same su nosioci izokrenutih vizura
koje grade iz procjepa izmeu mentaliteta kojemu i
same privatno podlijeæu te slike o sebi koju se trude
javno, a i pred samima sobom, oblikovati. Sve se one
prisjeÊaju svojih osobnih povijesti i nekih drugih vre-
mena kada su im se vrata u æivot Ëinila otvorena. U
njima se mijeπa baπ sve, i sve je u srazu: ograniËeni
dosezi njihovih rodnih uloga u srazu su sa htijenjima;
obuzdana spolnost u srazu je s poæudama; proπlost je
u srazu sa sadaπnjoπÊu. One traæe neko svoje kolek-
tivno “mi” i ne nalaze ga, jer posvud su “oni” ‡ ljudi
na nekim drugim stranama, koji su do juËer bili “mi”,
koji su trebali postati ili ostati “mi”. Muπkarci koje
su voljele. Prijateljice koje su nekad æivjele u istoj
zemlji. Kosovo. Hrvatska. Na momente se Ëini kao
da kroz svoje unutarnje monologe vriπte. PriËa je to o
raspadu Jugoslavije. Ujedno, i æenska priËa.
S druge strane, u Gordani meu vrbama naracija
niËe upravo iz suodnosa sjeÊanja i traume. –okiÊ je
sjeÊanjima u Gordani meu vrbama pokuπala pristu-
piti sistematski, i to istovremeno na dva naËina. Prvi
se tiËe kronologije samoga pripovijedanja, uredno
obrojËane naznakom godine u kojoj se dane situacije
103
odvijaju, i to kroz sva poglavlja. VeÊ ta dimenzija
proizvodi dvojaki uËinak ‡ s jedne strane dnevniËki i
intimistiËki, a s druge strane dokumentaristiËki.
Godiπta su nadalje oznaËena i rijeËima “naprijed” i
“natrag”, Ëime se linearnost kronologije obogaÊuje
dimenzijom osobnoga odnosa spram vremena te
govori o pozitivnim i negativnim pomacima koji se
æivim biÊima dogaaju ili su se dogaali u slijedu
vremena koje protjeËe. Drugi se naËin tiËe uvjetne
razdjele samih sjeÊanja, i to na ona koja pripadaju
privatnoj sferi i na ona koja se tiËu javne sfere. Uz
ispise Gordaninih sjeÊanja na oca, majku, prijatelje,
odrastanje, –okiÊ je u tu svrhu kreirala i paralelni tekst
koji u strukturi cjeline funkcionira kao svojevrsni
paratekst (pomalo poput dramskih didaskalija) kojim
se, iz faze u fazu Gordanina æivljenja, pokuπava mapi-
rati ukupna geneza jugoslavenstva sve do raspadanja
dræave koje je tako izniklu identitetu oduzelo javni
legitimitet. Jugoslavija, i privatna i javna, dovodi se
pred Ëitatelja oblikovana u hipermnezijske,10 viπe-
struko prepletene memorijske ispise koji sinergijski
predoËuju znaËenje odsutnoga pojma “jugoslaven-
stvo” za koji roman u svojoj ukupnosti preuzima
funkciju oznaËitelja.
I Gordana meu vrbama je priËa o raspadu
Jugoslavije. O odrastanju u Jugoslaviji, o njezinu
raspadu, i o pogledu na nju iz post-perspektive. Ona
postavlja i pitanje Gordanine nacionalnosti: je li ona
hrvatska, srpska, moæda crnogorska? Ako se nacio-
nalnost mjeri srodstvenim kljuËevima, mogla bi biti
bilo koja od navedenih, kao i nijedna. Ako se slijedi
10
Hipermnezija je vrsta memorijskog poremeÊaja koji se
opisuje kao intenziviranje sjeÊanja na doæivljaje i dogaaje iz
vremena koja su za subjekta bila osobito vaæna. Radi se o fenomenu
hiperaktivnosti mozga koja rezultira egzaltiranim i hipertrofiranim
sjeÊanjima koja mogu biti izazvana traumatskim dogaajem, ali i
primjerice uzimanjem opojnih droga, te su u potonjem sluËaju
popraÊena i drugim halucinogenim simptomima. Fenomen je
odavna poznat u neuromedicini: u Ëasopisu Science, godine 1881.
Clara Lanza objavljuje tekst Hypermnesia or Exaltations of
Memory u kojemu navodi sluËaj Ëovjeka koji je preæivio iskustvo
utapanja, gdje se opisuje kako je on u trenutku asfiksije doæivio
priziv retrogradnoga slijeda svojega æivljenja s obiljem detalja koji
su bili popraÊeni osjetima ugode ili boli. Spominje se i primjer
Ëovjeka koji je hodao æeljezniËkom prugom, a u trenutku nailaæenja
vlaka uspio se baciti uzduæno meu traËnice te proæivio tutnjanje
vlaka nad svojim tijelom; taj je trenutak bio popraÊen neobiËno
jasnim prizivima brojnih dogaaja iz njegova æivota (Lanza 1881,
450‡451). O fenomenu hipermnezije moæe se viπe proËitati u djelu
iz podruËja eksperimentalne psihologije mnogo novijeg datuma,
naslovljenom The Recovery of Unconscious Memories: Hyper-
mnesia and Reminiscence (Erdelyi, 1996) koji dokumentira slu-
Ëajeve te propituje vjerodostojnost sjeÊanja induciranih traumom,
kao i metodoloπka pitanja obrade kliniËkih podataka. S aspekta
ove rasprave manje je relevantno pitanje vjerodostojnosti takvih
sjeÊanja, a daleko je vaænije ono πto nije sporno, a to je samo posto-
janje toga fenomena i njegova moguÊa uzroËna povezanost s odre-
enim traumatskim dogaajem. Kako i zaπto trauma izaziva
hipermnezijski, ali i druge vrste memorijskih poremeÊaja, objaπ-
njeno je u neπto popularnijem ispisu u knjizi Petera Levinea Trauma
and Memory: Brain and Body in a Search for the Living Past
(Levine, 2015) namijenjenoj terapeutima, ali i samim pacijentima.
linija podrijetla po oËevoj strani, onda bi to bila
crnogorska, no Gordana je s Crnom Gorom imala
ponajmanje veze. Po mjestu roenja, bila bi srpska.
Po godinama provedenima na teritoriju jedne od danas
triju dræava, a i po majËinoj liniji ‡ hrvatska. Njezina
veza s Tomom nije opstala zbog percepcije njegovih
suboraca da je ona Srpkinja. Kao Hrvaticu ju je, para-
doksalno, vidio njezin otac koji ju je nazvao ustaπkim
kopiletom, smjestivπi je u istu mraËnu ladicu prepunu
svih vrsta predrasuda u koju je spremio i sjeÊanja na
njezinu pokojnu majku. Moæda je doista mogla postati
Srpkinja da je ostala u Beogradu studirati i da je dobila
priliku tamo dalje razvijati svoj identitet, iako ostaje
sasvim neizvjesno bi li joj se na putu takve moguÊe a
neostvarene sudbine preprijeËila njezina zagrebaËka
biografija, kao i podatak da joj je majka bila Hrvatica.
Da bismo razrijeπili dilemu o Gordaninoj nacio-
nalnosti, barem u onoj mjeri u kojoj je ona uopÊe
razrjeπiva, prisjetimo se ranije citiranih Appiahovih
kriterija za uspostavu nacionalnog identiteta (Appiah
2018: 141) i parafrazirajmo ih: preduvjet nacionalnosti
je postojanje etikete; etikete utjeËu na ono πto ljudi
osjeÊaju i Ëine; etikete moraju odgovarati predodæ-
bama drugih o nama. Zamijetit Êemo da kriterij
srodstva/podrijetla nije meu tim kriterijima, i kada
bi morao, a ne samo mogao biti, onda bismo odmah
mogli dovesti u pitanje postojanje ameriËke nacio-
nalnosti i tada se zasigurno ljudi nigerijskog podrijetla
i tamne puti ne bi mogli osjeÊati kako se danas mnogi
od njih osjeÊaju ‡ Francuzima. A nema tu ni kriterija
mjesta, jer moæe se biti Hrvat i æivjeti, pa i biti roen
u Australiji ili na bilo kojem drugom mjestu na svijetu,
baπ kao πto se moæe biti i TurËin u NjemaËkoj. Sama
etiketa meutim mora postojati, s njome se moramo
identificirati do odreenog stupnja kulturne i emotivne
povezanosti sa znaËenjima koja ona reprezentira, a i
jedno i drugo su preduvjeti da bi nas i drugi pre-
poznavali i prihvaÊali kao pripadnike odreene nacije.
Bez ovog zadnjeg, to πto sami osjeÊamo nema nikakve
socijalne relevancije. A Gordana se osjeÊa Jugosla-
venkom, i taj je njezin osjeÊaj osuuje na nepripa-
danje.
Gordana pripada onoj kategoriji ljudi bivπe dræave
koji su bili pomalo odasvud i koji su sebe mogli pre-
poznavati u objedinjujuÊoj jugoslavenskoj etiketi jer
nijedna druga nije bila ni viπe ni manje njihova od
moguÊih alternativnih izbora, a ti su ljudi ‡ izrijekom:
Jugoslaveni ‡ u tome vremenu kao takvi mogli biti
prepoznati i od drugih. Ona je dakako u isto vrijeme i
Hrvatica, i Srpkinja i pomalo Crnogorka, no baπ zato
πto je sve to i πto u nedovoljnoj mjeri moæe biti samo
jedno, pokazalo se da ne moæe biti niπta od toga.
Izgubila je pravo na jugoslavensku etiketu s kojom je
odrastala kada je ta etiketa politiËki izbrisana te, iako
je moæda mogla polagati pravo na bilo koju od nave-
denih triju koje su u poratnom vremenu postale mo-
guÊe, ona nije na dovoljno jasan i nedvosmislen naËin
mogla udovoljiti jednoznaËnim oËekivanjima drugih,
a ni sebe same, vezanima uz te etikete. Ta bezetiket-
104
nost ju je uËinila samo æenom, i to æenom s teretom
stigme odbaËene etikete u brutalnoj areni ispo-
litiziranih rodnih odnosa. U druπtvu, kako bi to rekli
Gilligan i Richards, oskudne etiËke inteligencije
(2018: 1‡2) joπ uvijek snaæno oznaËenu patrijarhalnim
momentima, to ju je uËinilo i metom. Joπ jedna priËa
o naciji i rodu (nationalized gender, odnosno nacio-
naliziranom rodu, sukladno nomenklaturi Nire Yuval-
Davis) nemalo tuæna.
LITERATURA
Appiah, Anthony Kwame 2018. The Lies that Bind:
Rethinking Identity. London: Profile Books Ltd.
Damasio, Antonio 1994. Descartes’ Error: Emotion,
Reason, and the Human Brain. New York: G. P. Putnam’s
Sons.
Damasio, Antonio 2003. Looking for Spinoza: Joy,
Sorrow, and the Feeling Brain. New York: Harcourt, Inc.
Damasio, Antonio i Hanna Damasio 2006. “Minding
the Body”. Daedalus, vol. 135, no. 3: On Body in Mind,
str. 15‡22.
Erdelyi, Matthew H. 1996. The Recovery of Uncon-
scious Memories: Hypermnesia and Reminiscence. The
University of Chicago Press.
Geertz, Clifford 1963. “The Integrative Revolution:
Primordial Sentiments and Civil Politics in the New States”.
U: Clifford Geertz, ur. Old Societies and New States. Free
Press, Glencoe, str. 105‡157.
Gilligan, Carol i David A. J. Richards 2018. Darkness
Now Visible: Patriarchy’s Resurgence and Feminist Re-
sistance. Cambridge University Press.
Grant, Rebecca 1991. “The Sources of Gender Bias in
International Relations Theory”. U: Grant, Rebecca i
Kathleen Newland, ur. Gender and International Relations.
Bloomington: Indiana University Press, str. 8‡26.
Johnson, Mark 2006. “Mind Incarnate: From Dewey
to Damasio”. Daedalus. Vol. 135, No. 3, str. 46‡54.
Kandiyoti, Deniz 1991. “Identity and Its Discontents:
Women and the Nation”. Millenium: Journal of Interna-
tional Studies 20/3, str. 429‡443.
Lanza, C. 1881. “Hypermnesia or Exaltations of
Memory”. Science 2/65, str. 450‡453.
Levine, Peter A. 2015. Trauma and Memory: Brain
and Body in a Search for the Living Past. Berkeley: North
Atlantic Books.
Lévi-Strauss, Claude 1987. “Introduction to the Work
of Marcel Mauss” [izvorno: “Introduction à l’oeuvre de
Marcel Mauss“]. U: Mauss, Sociologie et Anthropologie,
Paris, 1950.
Ohnuki-Tierney, Emiko 1994. “The Power of Absence:
Zero Signifiers and their Transgressions”. L’Homme 34/
130, str. 59‡76.
Pateman, Carole 1989. The Disorder of Women: De-
mocracy, Feminism and Political Theory. Cambridge: Pol-
ity Press.
Richardson, Timothy 2004. “Writing (and Doing)”.
Trauma Studies. JAC, vol. 24, no. 2, Special Issue, Part 1:
Trauma and Rhetoric, str. 491‡507.
Shepherd, Hana 2014. “Culture and Cognition: A Proc-
ess Account of Culture”. Sociological Forum, vol. 29, no.
4, str. 1007-1011.
 van den Berghe, Pierre L. 1979. Human Family Sys-
tems. An Evolutionary View. New York: Elsevier.
Waters, Malcolm 1989. “Patriarchy and Viriarchy: An
Exploration and Reconstruction of Concepts of Masculine
Domination”. Sociology, vol. 23, no. 2, str. 193‡211.
Yuval-Davis, Nira 1997. Gender and Nation. London:
Sage Publications.
ÆiliÊ, Darija 2009. “SuoËavanje s predrasudama. Ana
–okiÊ, Recepti za sreÊu, Knjiga u centru, Zagreb, 2008.”
Vijenac XVIII/399 MH, Zagreb. URL: http://www.
matica.hr/vijenac/399/suocavanje-s-predrasudama-3246/,
pristupljeno 26. sijeËnja 2019.
PREDLO©CI
–okiÊ, Ana 2008. Recepti za sreÊu. Zagreb: Knjiga u
centru.
–okiÊ, Ana 2012. Gordana meu vrbama. Beograd:
Laguna.
105
SUMMARY
THE IMPLICIT POLITICAL DIMENSION OF
GENDER RELATIONS: CONCEPTUAL INTRI-
CACIES OF (POST)YUGOSLAVISM IN THE
NOVELS OF ANA –OKI∆
This paper investigates issues related to female
identity in the broader context of its relations to na-
tional identity, using two novels as examples, Ana
–okiÊ’s Gordana meu vrbama (Gordana amid Wil-
lows), and Recepti za sreÊu (Recipes for Good For-
tune). Theoretical instruments are proposed for the
investigation of gender-nation relations pointing to
the phenomena of gendered nationhood and nationed
gender, as well as to the traumatic consequences of
such relations when contaminated by patriarchal as-
pects. The issues of Yugoslav identity viewed from
within the post-Yugoslav frame is also addressed
which raises the point of the missing or zero signifier,
the effects of which undermine the stability of iden-
tity as ‘signified’ and induces trauma, as both novels
reveal. A cognitive perspective is also applied to the
two texts to provide a deeper understanding of the
traumatic dimension of characters and of the thera-
peutic effects of the text itself, which in its totality
assumes the position of the zero signifier.
Key words: identity, gender, nation, zero signifier,
cognitive processing
Marijan ©ABI∆
Hrvatski institut za povijest
Podruænica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje
Slavonski Brod
Hrvatski krajevi u putopisu Jána Kollára
Svoj je prvi putopis, naslovljen Cestopis obsa-
hující cestu do Horní Italie a odtud p¢es Tyrolsko a
Baworsko, se zwláπtním ohledem na slawjanské æiwly
roku 1841 konanau a sepsanau od Jana Kollára, Ján
Kollár objavio 1843, dakle kada je veÊ dugo meu
Slavenima i πire uæivao ugled “slavenskog Goethea”
i vodeÊeg pjesnika slavenske uzajamnosti. Upravo mu
je taj ugled omoguÊio da svoje djelo odmah objavi
knjiæno ‡ naime, usprkos tradiciji koju je veÊ imao u
Ëeπkoj i slovaËkoj knjiæevnosti, putopis je u to vrijeme
svoje mjesto puno viπe nalazio “pod crtom”, u felj-
tonistiËkim dijelovima malobrojnih Ëasopisa, alma-
naha i kalendara, nego u monografijama, a kako je u
svojoj studiji o Ëeπkom preporodnom putopisu poka-
zala Veronika Faktorová, i povijest knjiæevnosti dugo
ga je zapostavljala.1 S druge pak strane, Róbert Kiss
Széman putopis smatra jednom od najvaænijih knji-
æevnih vrsta u srednjoeuropskom prosvjetiteljstvu,
pogodnom za racionalno upoznavanje svijeta, pa su
odatle i Kollárovi putopisni afiniteti razumljiviji, i
uklapaju se u knjiæevne tendencije doba.2 U knjiænoj
su formi u prvoj polovici 19. stoljeÊa meu Ëeπkom i
slovaËkom intelektualnom elitom u nastajanju zna-
Ëajno Ëitani putopisi njemaËkih autora, a meu njima
i specifiËan æanr “talijanskog putopisa”, koji je Ëita-
teljskoj publici nametao odreena stereotipna shvaÊa-
nja Italije kao prostora koji je fasciniranom putniku
nudio svjedoËanstva o antici i poËecima krπÊanstva,
prostor na kojem je utjelovljen temelj europske kul-
ture, umjetnosti i obrazovanja.3
Cestopis je Kollár napisao na temelju putovanja
na koje je krenuo 7. rujna 1841. Iz Peπte je putovao
preko Zagreba i Trsta, pa brodom Jadranskim morem
do Venecije, na sjeveru Italije ostao je oko dva mje-
seca, a vraÊao se preko Tirola, Bavarske, Innsbrucka,
Salzburga i Bratislave, iz koje je do Peπte doπao Du-
navom, na parobrodu. Povod putovanju bio je odlazak
na vjenËanje njegovog prijatelja Vincenca Doleæáleka
u slovenske Breæice, a iz Kollárovog dijaloga s gene-
*
Ovaj je rad sufinancirala Hrvatska zaklada za znanost
projektom IP-2018-01-2539.
1 4
Faktorová 2012: 15‡23.
2 5
Kiss Széman 2017: 45.
3 6
Faktorová 2006: 385.
107
Izvorni znanstveni rad.
PrihvaÊen za tisak 22. 3. 2019.
*
ralnim inspektorom evangeliËke crkve grofom Zayem,
kojeg je prepriËao u predgovoru svoga putopisa,4
moæe se naslutiti da je poziv na svadbu iskoristio kako
bi izbjegao konvent evangelika u Ugarskoj, na kojem
se trebalo raspravljati o ujedinjenju s kalvinistima,
πto je Kollár smatrao novim prilogom maarizaciji
Slovaka u Ugarskoj. I sam veÊ na prvoj stranici pred-
govora istiËe kako je to radosnije iskoristio priliku za
putovanje, jer je bio sit maaromanie koja je vladala
Ugarskom.5 Naravno, glavni je razlog putovanja bila
Kollárova intelektualna radoznalost, sklonost umjet-
nosti i prouËavanju starina, te hipoteza o tom kako su
Slaveni u davnini obitavali na Apeninskom poluotoku,
u Ëije je dokazivanje uloæio puno truda i vremena. To
je pokazao joπ Jan Jakubec u uvodu izdanja Kollá-
rovog Cestopisa iz 1907. Njemu je Cestopis bio vaæan
izvor podataka o Kollárovim pogledima na umjetnost,
i to najviπe na likovnost. U svom je tekstu elaborirao
te Kollárove afinitete ‡ istaknuo je njegovu averziju
prema baroku i gotici, zaziranje od byronovske ro-
mantike, sklonost Goetheu, antici i talijanskoj rene-
sansnoj i srednjovjekovnoj umjetnosti i arhitekturi,
napose puËkom karakteru talijanske umjetnosti, koji
je (prema Kollárovu nazoru) germanski utjecaj ne-
sretno naruπavao.6 Posebno mjesto u Jakubecovoj
interpretaciji Kollárova putopisa zauzima slavensko
pitanje, koje se problematizira na dvije razine. Prva
je razina odnos Slavena s drugim narodima (Talija-
nima, Nijemcima i Maarima) u krajevima kroz koje
je Kollár proπao, a druga je pseudoznanstvena razina,
na kojoj se otkriva i pravi cilj njegova putovanja. Na
njoj je usredotoËen na traæenje slavenskih tragova u
talijanskim krajevima, i to u razliËitim aspektima ‡
od toponimije do povijesti talijanske umjetnosti i
knjiæevnosti, a sve u svrhu dokazivanja spomenute
hipoteze. Istovremeno je Kollár gotovo svemu po
Ëemu je Italija bila znaËajna za europsku kulturu i
civilizaciju traæio slavenske korijene. Kollárovi su za-
pisi s putovanja predstavljali svojevrsnu “narodo-
pisnu” pripremu za posthumno mu objavljeno djelo
Staroitalia slavjanská (1853), ali je popularno pisani
Kollár 1907: 3‡7.
Isto, 1.
Jakubec 1907: VII‡XXI.
putopis ipak privukao veÊi broj Ëitatelja. Samu su pak
tezu o slavenskom podrijetlu talijanske kulture, koju
je Kollár nastojao dokazati, kritizirali veÊ i suvreme-
nici i Ëak su joj se, poput njemaËkog filologa Augusta
Schleichera, i podsmjehivali.7 Novije interpretacije
Kollárovog Cestopisa, pored odreenih nadopuna i
prilagodbi novijoj terminologiji, uglavnom se oslanja-
ju na opÊa mjesta koja je ustanovio Jakubec i od njih
se granaju u razliËitim pravcima: tako je Klátik stavio
naglasak na iscrpan opis Kollárove naracije,8 Fakto-
rová na elemente bidermajera u putopisu,9 ©tevËek
na naËelne retoriËke modele kojima je Kollár gradio
mit o slavenskoj proπlosti krajeva kroz koje je prola-
zio,10 a Gáfrik je u uvodu Ëlanka u kojem obrauje
tezu o indijskom porijeklu Slavena u Kollára istaknuo
kako su do danas s pravom prevladale Jakubecove
kritiËke ocjene Kollárovog znanstvenog rada objavlje-
ne upravo u njegovom predgovoru Cestopisu.11 U
ovom Êemo tekstu pokuπati dati analizu onih dijelova
Kollárovog “talijanskog putopisa”, kako ga veÊina do
sada ovdje nabrojanih knjiæevnih povjesniËara nazva-
la, u kojima opisuje svoje putovanje kroz hrvatske
krajeve. RijeË je o poglavljima 1/II “Mezimu¢í a
©tyrsko” (50‡63), 1/III “Horvatsko” (64‡82) i 1/IV
“Pomo¢í” (83‡114). Ta su poglavlja sastavnice prvog
dijela knjige naslovljenog “Zadunajské Uhersko a
Illyrsko” (15‡114), u kojem opisuje putovanje do
Italije, drugi je opseæan glavni dio “Italie: Benátsko a
Lombardsko” (115‡406), u treÊem dijelu naslovlje-
nom “Némecko: Tyrolsko i Bavorsko” (407‡490)
opisan je put kuÊi, a na viπe od dvjesto stranica priloga
nalaze se razliËite Kollárove memorabilije, legende,
pojmovnik slavenske umjetnosti i kazala.
Prvi Kollárov susret s Hrvatima na njegovu se
putovanju dogodio veÊ u Velikoj Kanjiæi (Nagyka-
nizsa), gdje su Kollár i njegovi suputnici spazili
slavenska imena na trgovinama, do njih je iz dvoriπta
i s ulica dopirao “ilirski govor”, a koËijaπ im je bio
Josef, roeni Hrvat, od kojeg su “puno nauËili o
hrvatskom jeziku i obiËajima”.12 Zlatko Klátik epizo-
du s prelaskom u Hrvatsku splavom preko Mure istiËe
kao jednu od malobrojnih dinamiËnih epskih cjelina
u djelu kojim inaËe dominiraju opisi i historiziranje,
a odreena se pripovjedna napetost postiæe tek izmje-
nom beletristiËkog i nebeletristiËkog (kronologija,
popisivanje, nabrajanje statistiËkih podataka) diskur-
sa.13 Kollár tu pripovijeda kako je sa suputnicima neπto
prije ponoÊi pokuπao probuditi maarskog splavara s
lijeve strane Mure, ali su ih on i njegova æena odbili
uz grube psovke, dok je ljubazni hrvatski splavar do-
πao s druge strane rijeke kako bi pomogao putnicima:
7
Faktorová 2006: 387.
8
Klátik 1968: 81‡105.
9 14
Faktorová 2006.
10
©tevËek 1993.
11
Gáfrik 2015: 74.
12
Kollár 1907: 48.
13
Klátik 1968: 101.
108
Nakon πto smo toga stasitoga Hrvata (Marica se zvala
njegova lijepa æena) dvostruko nagradili za prijevoz, s
uvrijeenim smo se srcem oprostili od ugarske zemlje,
i slobodno i veselo koraËali po hrvatskom tlu, meu
susretljivom braÊom u takozvanom Meimurju.14
Kollár i njegovi suputnici preko sela Hodoπan
(kod Kollára Podoπen) i Dræimurec (Dræimace) doπli
su do »akovca (»akatorné), gdje su potraæili obitelj-
sku grobnicu Zrinskih, πto je Kolláru dalo povod za
kratak pregled povijesti te plemiÊke obitelji. Obilazi
lokalne znamenitosti, osvrÊe se na lokalnog sluæbeni-
ka koji je uporno pokuπavao s njim razgovarati na
maarskom, te odbija posjetiti spomenik Nikoli
Zrinskom, autoru epa Adriai tengernek Syrenaia,
smatrajuÊi ga “neprijateljem svoga vlastitoga naroda”.
Dvadesetak kilometara udaljenu ©trigovu ne posje-
Êuju, ali spominje spor o porijeklu Sv. Jeronima,
zakljuËujuÊi kako je on, ako i nije roen u ©trigovi, u
svakom sluËaju bio Slaven.15 U Varaædinu je Kollár
posjetio gradsku upravu i Ëitaonicu, gorje IvanËica
nazvao je hrvatskom ©vicarskom, a u Krapini mu je
najvaænije bilo posjetiti rodnu kuÊu Ljudevita Gaja.
Kollárov hrvatski itinerarij mogli bismo svesti na
sljedeÊe toËke: 7. rujna ujutro napustio je Peπtu, Muru
je preπao u noÊi s 9. na 10. rujna, a istog je dana proπao
kroz »akovec, Varaædin, Lepoglavu i Krapinu. Zbog
spomenute prijateljeve svadbe prenoÊio je u sloven-
skim Breæicama ‡ prema njegovim rijeËima, vaæniji
su mu od svadbe bili Zagreb, knjiæevnost i “narodnost
slavoilirska”, pa je veÊ 12. rujna rano ujutro “iz na-
rodno umiruÊe ©tajerske hrlio u æivahnu Hrvatsku”.16
Preko LaduËa i Brdovca je oko 10.00 doπao u Zagreb,
u kojem je ostao Ëetiri dana. 16. rujna oko 9.30
napustio je Zagreb, prenoÊio u Karlovcu, te se cestom
Lujzijanom zaputio prema Rijeci, vjerojatno usput
prenoÊivπi u mjestu Mrzla Vodica. Iz putopisa je jasno
da je u Rijeci proveo noÊ sa 17. na 18. rujna, ali nije
jasno kada se toËno zaputio prema Trstu niti kada je
u njega prispio. I inaËe, Ëitatelj Cestopisa treba se
priliËno usredotoËiti kako bi se snaπao u logici kojom
Kollárov putopisni subjekt savladava prostor i vrije-
me, a to sve viπe dolazi do izraæaja πto se viπe pribli-
æava Italiji i πto je jaËe Kollárovo nastojanje da eviden-
tira sve utiske, osjeÊaje i ideje koje su mu pobudili
objekti njegove pozornosti, te pokuπa rijeËima rekon-
struirati kako mu se vanjski svijet odrazio u “zrcalu
duπe”.17 Klátik je pretpostavio da se Kollár za formu
putopisa odluËio zbog razliËitih moguÊnosti obrade
podataka koje je temeljito zapisivao u galerijama,
katedralama, na trgovima i kod spomenika,18 no upra-
vo je zbog zaguπenosti takvom vrstom podataka sre-
diπnji talijanski dio Cestopisa, naroËito u usporedbi s
Kollár 1907: 49.
15
Isto, 52‡53.
16
Isto, 60.
17
Isto, 60.
18
Klátik 1968: 83.
uvodnim, manje putopis a viπe opis, nabrajanje i
tendenciozno historiziranje kojim se “dokazuje” sla-
vensko naseljavanje Apeninskoga poluotoka u dav-
nini.
Lokaliteti koje Kollár posjeÊuje u aktancijalnoj
su strukturi koju je Dean Duda primijenio na æanr
putopisa primarne toËke Kollárova zanimanja,19 a
iskustvo koje na njima namjerava steÊi Objekt su
njegove æudnje kao putopisnog Junaka, kako ga je
odredio Propp u svojoj Morfologiji bajke. Usmjere-
nost putopisnog subjekta na te lokalitete omoguÊuje i
njegovo logiËno kretanje od jedne do druge zgode kao
nuænih temeljnih jedinica (svojevrsne Barthesove
“jezgre”) pripovijedanja, ali je jasno da je opis temeljni
pripovjedni postupak ovog putopisa. Njegov “hrvat-
ski” dio u cjelini funkcionira kao svojevrstan uvod ‡
kao put koji putopisni subjekt mora prijeÊi kako bi
doπao do talijanskih krajeva kao krajnjeg cilja, ali i
kao uvod u postupke i motivaciju koji Êe prevladavati
u obradi talijanskih tema.
©to je, dakle, Kollárov putopisni pripovjedaË vidio
u hrvatskim krajevima, i koji su motivi zaokupili
njegovu pozornost? Pokuπat Êemo ih ovdje u svrhu
πto preglednije analize razvrstati u nekoliko skupina,
koje se svakako ne mogu promatrati sasvim izolirano,
jer je rijeË o motivskim snopovima koji se meusobno
isprepliÊu. Historizam je tematska tendencija koja
dominira veÊim dijelom putopisa: u Italiji Kollár traæi
slavenske tragove kroz povijest, u povratku kroz nje-
maËke krajeve, kao i u prvom dijelu, prolazeÊi kroz
maarske, jadikuje nad sudbinom Slavena u proπlim
sukobima s Germanima i Maarima, a prolazeÊi kroz
hrvatske krajeve evocira slavnu slavensku proπlost,
bitke i istaknute pojedince. VeÊ je spomenuto njegovo
prisjeÊanje na obitelj Zrinski i sv. Jeronima, prolazeÊi
kroz Krapinu osvrnut Êe se na legendu o »ehu, Lehu
i Mehu, “staroilirski” novËiÊ iz zbirke starina u vlas-
niπtvu Ljudevita Gaja asocirat Êe ga na narodne pjes-
me i grb Slavonije, a veliku Êe pozornost pokloniti i
Vinodolskom zakoniku iz iste zbirke.20 ProlazeÊi kroz
kontinentalnu Hrvatsku Kollár nije niti izbliza sklon
historiziranju koliko je to sluËaj u glavnom, “talijan-
skom” dijelu putopisa. Taj se interes pojaËava nado-
mak Rijeci, pred kojom Êe Ëitatelju izloæiti priËu o
19
RijeË je o aktancijalnoj strukturi putopisa koju je Duda
utemeljio na, kako tvrdi, “opÊeprihvaÊenim naratoloπkim
kategorijama” proiziπlima uglavnom iz aktancijalnih shema koje
su predloæili Propp i Gremais, i tu je strukturu ukratko ovako opi-
sao: “S obzirom da je putovanje temeljna djelatnost u putopisnom
svijetu, razumljivo je da Êe srediπnja aktancijalna uloga pripasti
njezinu subjektu. Putnik je, dakle, osnovni aktant putopisnog
odvijanja zgoda. On mora na komunikacijskoj razini imati svoga
poπiljatelja. Za veÊinu hrvatskih romantiËarskih putnika poπiljatelj
se moæe oznaËiti kategorijom domoljublja ili kategorijom zna-
tiæelje. Na drugoj se strani nalazi primatelj komunikacije, a njega
ponovno treba potraæiti u kategorijama domovine, hrvatske kulture,
odnosno matiËnoga prostora kojemu se posreduje odreena koliËina
na putu steËenoga znanja” (Duda 1998: 74‡75).
20
Kollár 1907: 57‡58, 70‡71.
109
hrvatskoj bitci s Tatarima na GrobniËkom polju.21
©etajuÊi naveËer rijeËkom lukom zaËut Êe s ribarskih
laa pjesme koje su mu poznate iz KaËiÊeve pjesma-
rice, primijetit Êe da ribari Ëesto pjevaju o Frankopa-
nima, te Êe potom razviti ekskurs svojstven glavnom
dijelu putopisa: od pregleda povijesti ove plemiÊke
obitelji i podatka o crnim elementima u krËkoj narod-
noj noπnji (zadræanih, prema predaji, zbog æala za
Frankopanima) kompliciranom Êe i krajnje nategnu-
tom logikom doÊi do zakljuËka da crna noπnja KrËana
ima indijsko porijeklo, i da ima veze s hinduistiËkim
boæanstvom Kriπnom.22 Tezu o indijskom podrijetlu
Slavena dokazuje na iduÊih 5 stranica putopisa, meu
ostalim i na temelju citata iz “Srpskih narodnih pje-
sama” Vuka KaradæiÊa iz 1841, u skladu s tom tezom
imena Krk i Velja izvodi iz indijske mitologije, te
predlaæe da se u slavenske πkole osim grËkog uvede i
sanskrt, a pored grËkih i latinskih takoer Ëitanje
klasiËnih indijskih tekstova.23 U glavnom, “talijan-
skom” dijelu putopisa Kollár Êe uloæiti velik napor
kako bi slavensku narav talijanske kulture obrazloæio
s jezikoslovnog i etniËkog aspekta. GenetiËku Êe
povezanost Slavena i Talijana Kollár tumaËiti korije-
nima u narodu “Veneto-Slavena”, Ëija povijest seæe
do Troje, snalaæljivo Êe pronalaziti brojne “sliËnosti”
izmeu talijanskih toponima i rijeËi iz slavenskih jezi-
ka, antiËke Êe spomenike smatrati zajedniËkom baπti-
nom, i tako Êe Slavene pokuπati prometnuti u praoËeve
europske civilizacije.24 Takvu tendenciju, u neπto
manjoj mjeri, vidimo i u njegovim zapisima iz Rijeke
i Trsta, u kojima je æivjelo slavensko i talijansko sta-
novniπtvo. Kada piπe o otocima u okolici Rijeke, za
njihove nazive tvrdi da su prastara slavenska imena,
koja su spominjana kod antiËkih klasika, te da je
njihovo podrijetlo povezano s grËkom i rimskom mito-
logijom naroda koji je Venetima bio ne samo susjedni,
nego je s njima bio i krvno vezan.25
Nije jasno je li posjetio Labin, tek navodi osnovne
podatke o njegovu geografskom poloæaju, kao i to da
je iz njega potekao Matija VlaËiÊ Ilirik prema kojem
je Kollár kao evangeliËki sveÊenik gajio naroËito
poπtovanje. Izloæio je njegov æivotopis i najvaænija
djela te istaknuo pretpostavku kako je prezime Fran-
koviÊ, kojim se VlaËiÊeva obitelj takoer sluæila,
vjerojatno potjeËe od prezimena BrankoviÊ.26 Kolláro-
ve su historiografske teze, kako je reËeno, pseudo-
znanstvenima proglasili joπ njegovi suvremenici, a
Ëesto su citirane rijeËi njegovog prijatelja i aktivnog
hrvatskog propagatora njegova djela Ljudevita Gaja27
u pismu Dragutinu Rakovcu od 30. srpnja 1937, koje
21
Isto, 80.
22
Isto, 89‡90.
23
Isto, 91‡95.
24
Faktorová 2006: 386.
25
Kollár 1907: 88.
26
Isto, 96‡98.
27
Ivantyπynová 2006: 9.
su se odnosile na ranija Kollárova historiografska
nastojanja ‡ da je Kollár “kao poeta velik, kao historik
mal, a kao politik najmanji”.28 Primarna svrha Kollá-
rova historiziranja nije bila znanstvena spoznaja nego
oblikovanje slavenske svijesti u Ëitatelja, pa Klátik
upuÊuje da se s tog aspekta Cestopis moæe promatrati
kao most izmeu Kollárovog programatskog teksta
slavenske uzajamnosti Ueber die literarische Wech-
selseitigkeit zwischen den verschiedenen Stämmen
und Mundarten der slawischen Nation (Peπta, 1837)
i njegovog najvaænijeg knjiæevnog djela Slávy dcera
s jedne, i “znanstvenog” djela Staroitalia slavjanská
s druge strane.29 Upravo je slavenska uzajamnost
tematska dominanta koju ovdje navodimo kao drugu
zato πto se i sam Kollár u putopisu najËeπÊe dræao
takvog redoslijeda: najprije bi posegnuo u povijest
(tako πto bi prepriËao kakav dogaaj, izloæio æivotopis
koje znamenite osobe itd.) a potom na njega pokuπao
nadovezati zakljuËke koji su iπli u prilog njegovim
tezama o Slavenima opÊenito, njihovom podrijetlu i
povezanosti te duhovnom napretku.
Klátik je primijetio da se i Kollárova ideja sla-
venske uzajamnosti u razliËitim krajevima razliËito
manifestira, pa u Italiji pokazuje simpatije prema Ta-
lijanima kao “Vlahoslavenima”, u Bavarskoj Nijem-
cima zamjera odnos prema Slavenima, a u slavenskim
krajevima ponajviπe pokazuje suosjeÊanje s narodom
i zanimanje za æivot puka i razvoj naroda u cjelini.30
NjemaËko-slavenski antagonizam koji su Ëesto isticali
propagatori meuslavenske solidarnosti u hrvatskom
dijelu Cestopisa do izraæaja naroËito dolazi u epizodi
u kojoj se bahati mladi πtajerski grof sukobio sa
skupinom mladih Hrvata.31 SliËan maarsko-hrvatski
primjer nalazimo u zapisu iz Karlovca, gdje se vodila
istraga protiv ljudi koji su pjevali slavenske rodoljubne
pjesme. Kollár te pjesme usporeuje s uvredljivim
maarskim protuslavenskim napjevima zbog kojih
nitko nije sudski gonjen,32 a kada je od Hrvata u Rijeci
Ëuo da su, kako bi se othrvali maarskom utjecaju,
radije doveli dvije talijanske uËiteljice da uËe djecu u
puËkoj πkoli, to je prokomentirao rijeËima: “Tako ste
se s kiπe sakrili pod oluk.”33 Robert B. Pynsent je na
temelju citata iz pojedinih Kollárovih tekstova (meu
ostalima i Cestopisa) pretpostavio utjecaj Herdero-
vog spisa Ideen zur Philosophie der Geschichte der
Menschheit na Kollárovu ideju slavenstva, te je istak-
nuo vaænu ulogu koju su obojica pridavala narodnom
jeziku puka.34 Kollár od prvih natpisa i odjeka hrva-
tskog govora u Nagykanizsi pa sve do Rijeke, u kojoj
28
©repel 1901: 254.
29
Klátik 1968: 94‡95. Viπe o ideji slavenske uzajamnosti
kod Kollára u: StanËiÊ 1998; Prelog 2007: 89‡97.
30
Isto, 94.
31
Kollár 1907: 62.
32
Isto, 77‡78.
33
“Z deπté pod ælab”, tj. iz zla u gore. Isto, 85.
34
Pynsent 2006: 19.
110
postoje “slavoilirske” veletrgovaËke obitelji no “djeca
u njihovim kuÊama veÊ cvrkuÊu talijanski”, na razli-
Ëite naËine tematizira jezik kao temeljni znak narodne
pripadnosti, ali i zapisuje lokalne izraze ‡ tako kada
piπe o Krku na cijeloj stranici nabraja krËke dija-
lektizme te u biljeπci donosi OËenaπ na lokalnom
narjeËju,35 a prolazeÊi ∆iÊarijom zapisao je i tridesetak
rijeËi lokalnog narjeËja ∆iÊa, koje je smatrao Sla-
venima.36 Od ovakvih je zapisa Kollár slagao svo-
jevrsnu bazu podataka, koja mu je bila korisna u
“dokazivanju” njegovih teza utemeljenih na sliËnosti
izmeu talijanskih i slavenskih rijeËi,37 πto je primije-
tio i Jakubec:
Cestopis su obiljeæila ona svojstva kojima se isticao i
Kollárov struËni filoloπki rad: beskrajna marljivost, s
kojom je iz razliËitih izvora prikupio bogat znanstveni
materijal, ali istovremeno i æivahna fantazija, s kojom
je bez oklijevanja i nekritiËki iz prezentirane materije
izvodio one etimoloπke zakljuËke koje mu je srce
htjelo; na temelju pojedinaËnih rijeËi, kojima je nateg-
nuto i svojevoljnim prekrajanjem pripisivao slavensko
podrijetlo, nastanjivao je slavenskim plemenima u
davnoj proπlosti one krajeve, u kojima Slaveni nikada
nisu æivjeli.38
Prostor za izlaganje ideja o slavenskoj uzajam-
nosti, sudbini Slavena u Monarhiji i Slovaka u Ugar-
skoj Kolláru je otvarao ambijent graanske elite, i
nju ovdje istiËemo kao treÊu vaænu temu u prvom
dijelu Cestopisa. Funkcija je dijaloga u cijelom djelu
uglavnom reducirana na ulogu (do)nositelja podataka,
i to je vidljivo veÊ u prvoj dijaloπkoj epizodi, tj. u
razgovoru s grofom Zayem, no pitanja koja mu upu-
Êuju hrvatski intelektualci povod su Kolláru za raspra-
ve o razliËitim temama, koja se proteæu i na nekoliko
stranica: kada ga zagrebaËki prijatelji upitaju zaπto
se viπe ne bavi pjesniπtvom, on odgovara refleksijama
o smislu pjesniπtva i prosvjete,39 u karlovaËkoj Êe Ëi-
taonici izlagati o odnaroenosti slovaËkog plemstva,
poloæaju Slovaka u Ugarskoj i slovaËko-maarskim
odnosima,40 a o istoj temi nastavlja i u salonu pjesni-
kinje Sofije Ruπnov u Trstu.41 Najugodnije je dojmove
iz hrvatskih krajeva Kollár ponio s Ëetverodnevnog
boravka u Zagrebu, gdje se susreo s brojnim prijate-
ljima i istomiπljenicima. 14. rujna 1841. u njegovu je
Ëast u dvorani Graanske streljane u Tuπkancu pri-
reeno sijelo o kojem je u Danici ilirskoj iscrpno
izvijestio Ivan KukuljeviÊ.42 Uz KukuljeviÊev je Ëla-
nak priloæena i oduπevljena pjesma dobrodoπlice koju
je u kratkom vremenu u jedanaest sestina sastavio
35
Kollár 1907: 88‡89.
36
Isto, 100‡101.
37
Primjerice Kollár 1907: 101‡103.
38
Jakubec 1907: XXVII.
39
Kollár 1907: 73‡75.
40
Isto, 76‡77.
41
Isto, 107‡109.
42
KukuljeviÊ 1841: 154.
Pavao Stoos, te je bila podijeljena uzvanicima i pje-
vana na samom okupljanju.43 U Zagrebu je Kollár
posjetio Gaja, njegovu tiskaru i Ëitaonicu te se susreo
s brojnim vodeÊim osobama hrvatskih preporodnih
gibanja: Demetrom, Vrazom, Stoosom, Rakovcem,
KukuljeviÊem, BabukiÊem, UæareviÊem, biskupom
Moysesom, grofom DraπkoviÊem, barunom Kulme-
rom i drugima, u svom je putopisu naveo kako boravak
u Zagrebu pripada meu najljepπe dane njegova
æivota. Oduπevljeno je hvalio svoje hrvatske domaÊi-
ne, a naroËito Ljudevita Gaja, s kojim se susreo prvi
put nakon dvanaest godina:
Hrvati su slavenski Spartanci: snaæni, hrabri, odluËni.
Plemeniti osjeÊaji narodne svijesti i slavenske uzajam-
nosti nikoga ne oduπevljavaju viπe nego te junake.
Pripada im ta velika Ëast, da su bili prvi, koji su se
usudili nove slavenske ideje iz duhovne oblasti prenijeti
i ugraditi u stvarni æivot. Nema tu nikakvog knjiæevnog
i znanstvenog aristokratizma, nikakvoga monopola nad
literaturom i idejama, kao drugdje: istinska je to na-
rodna i duhovno slobodna zajednica, i sreÊa je biti
njezinim Ëlanom, Ëak i samo svjedoËiti njenom posto-
janju. (...) Kada bismo mi Slaveni imali narodni Pan-
teon kao Rimljani i Francuzi, ja bih tamo postavio
Gajevo poprsje i glavu bih mu ukrasio lovorovim vijen-
cem.44
U Zagrebu je Kollár pogledao i dvije kazaliπne
predstave, sluπao je izlaganje Sreznjevskoga o suvre-
menom stanju u ruskoj knjiæevnosti, a svojim je zagre-
baËkim prijateljima savjetovao da do sada prikupljen
novac za izgradnju zgrade narodnog kazaliπta radije
preusmjere Matici u osnivanju za izdavanje knjiga, i
za utemeljenje narodnog muzeja. Uz isti je problem
vezana jedna od njegovih malobrojnih kritiËkih pri-
mjedbi usmjerenih prema hrvatskoj narodnoj eliti, a
napisao ju je lamentirajuÊi nad zanemarenim starina-
ma na GrobniËkom polju: “Zaπto braÊa Hrvati ne
razmiπljaju o utemeljenju narodnog muzeja? (…) Mi
svugdje kasnimo, u svemu smo posljednji, i za sve
preslabi”, dodavπi: “Wir uneinigen Slawen!”45 Ova
se reËenica Josefa Dobrovskog u Cestopisu provlaËi
kao svojevrstan lajtmotiv i Kollár Êe ju u nekoliko
navrata ponoviti uz razliËite slavenske asocijacije na
svom putovanju.46
U Karlovcu je Kollár takoer posjetio Ëitaonicu,
do ponoÊi je bio u druπtvu suca Dragutina KlobuËariÊa
i, vjerojatno, Antuna VakanoviÊa,47 a u Trstu je na-
brojao sve uglednije graane slavenskog porijekla s
kojima se sastao, meu kojima je najviπe pozornosti
posvetio Sofiji Ruπnov, roenoj ÆiniÊ, koju oduπevlje-
no opisuje kao “slavoilirsku Sapho”. Osim πto je raz-
43
Stoos 1841: 153‡154.
44
Kollár 1907: 69‡70.
45
Isto, 81‡82.
46
Isto, 95, 187, 250.
47
Kollár je napisao “pány bratry VakanoviËe” (76), ali Antun
VakanoviÊ, koji je tada æivio u Karlovcu, bio je jedinac.
111
govor s njom iskoristio, kako je reËeno, za izlaganje
o slovaËkim temama, ova je epizoda Cestopisa i
svojevrstan hvalospjev slavenskim æenama koje djecu
odgajaju u narodnom duhu, a Faktorová ju smatra
jednim od najboljih primjera bidermajerske usmjere-
nosti Kollárove putopisne poetike.48
Dok o hrvatskom graanstvu i intelektualcima
Kollár uglavnom piπe s divljenjem, prema stanju u
hrvatskom puku, koje izdvajamo kao Ëetvrti Ëesti
motiv u ovom dijelu Cestopisa, puno je kritiËniji. Na
putu od Lepoglave prema Krapini susreo je hodo-
Ëasnike koji su iπli na proπtenje u Crkvu Majke Boæje
Jeruzalemske, meu njima i majku s teπko bolesnim
dojenËetom, i taj je prizor bio povod Kollárovu zdva-
janju nad neprosvijeÊenoπÊu naroda.49 U tom je smislu
vjerojatno najupeËatljivije ono mjesto na kojem ∆iÊe
i ∆iribirce, koje sreÊe na putu od Rijeke do Trsta,
opisuje kao “propalu i zanemarenu granu slavenskog
plemena, nad kojom svatko dobronamjeran mora
glasno zajecati”,50 a zaostalost i bijedu, kako hrvat-
skog, tako i slovenskog puka, on Êe povezati s maar-
skim utjecajem i visokim porezima, i to kroz pojavu
kotlokrpe (dráteník) u siromaπnim selima kroz koje
je prolazio na putu iz Slovenije prema Zagrebu: “Ma-
ari se glupo podsmjehuju njima i njihovom zanatu,
pa siroti radije idu u daleke zemlje kako bi zaradili za
kruh i kako bi plemstvu i varmei mogli platiti po-
reze.”51 U tom bi se kontekstu i kratku epizodu nepo-
sredno nakon ove, s mladim, visokim i lijepim sve-
Êenikom koji se moli u tiπini cvjetnoga vrta, moglo
smatrati ironiËnom, naroËito uzmemo li u obzir stre-
lice koje je u svom Cestopisu, doduπe tek diskretno i
mjestimice (tu pripada i spomenuto kvalificiranje
katoliËkog hodoËaπÊenja kao Ëina zaostalog i neukog
puka), odaπiljao prema katoliËkoj crkvi. OpÊe pak
Kollárove prosudbe o zanemarenosti naroda idu na
teret onih koji bi o narodu trebali brinuti, no izrijekom
ne navodi na koga toËno misli ‡ graansku elitu, sve-
Êenstvo, plemstvo ili politiËku vlast:
Mnogo smo ovdje nauËili o naravi, stanju, dobrim i
loπim osobinama, o predrasudama i o potrebama hrvat-
skoga naroda. Gledajte, ovdje se vodi tako malo raËuna
o prosvjeÊivanju naroda, i πkola je tako malo! Taj je
narod tjelesno i duπevno zdrav, sposoban i bistar ‡ ali
je potpuno prepuπten sam sebi i sluËaju.52
Kollár je kao putopisac daleko od romantiËnog
idealiziranja puka ‡ iako Êe rado pisati o vedroj naravi
i duhovnom i tjelesnom zdravlju Hrvata (koËijaπ Josip,
hrvatski skelar, dvojica pratilaca od Lepoglave itd.),
on Êe kao racionalist i prosvjetitelj prije svega nastojati
ukazati na probleme koje vidi kao opasnu smetnju
48
Faktorová 2006: 388.
49
Kollár 1907: 56‡57.
50
Isto, 99‡101.
51
Isto, 65‡66.
52
Isto, 56.
narodnom razvoju. Meu vrlinama hrvatskog puka
Kollár najËeπÊe istiËe marljivost hrvatskih æena, pa
pribliæavajuÊi se Zagrebu primjeÊuje πtetan obiËaj da
æene nose teret na glavama, na karlovaËkoj trænici s
oduπevljenjem promatra prodavaËice koje preslicu
ispuπtaju iz ruku samo kada trebaju neπto prodati, a
nadomak Rijeke susreÊe seljanke koje u mjehovima
nose vino u grad na prodaju. Nekoliko je godina
poslije i Kollárov mlai zemljak i poznanik Janko
Tombor u svojim putopisnim dojmovima iz Slavonije
pisao o Slavonkama koje su takoer posvuda sa sobom
nosile preslicu i divio se njihovoj marljivosti, dok Sla-
vonce nije smatrao naroËito sposobnim gospodari-
ma.53 ProlazeÊi kroz hrvatske krajeve, Kollár se u dva
navrata osvrnuo i na problem kocke meu hrvatskim
pukom, koji povezuje sa stranim utjecajem. Prva se
takva epizoda odigrala u Karlovcu, gdje je promatrao
kako je trinaestogodiπnja djevojËica doπla u gostionicu
bezuspjeπno moliti svoga oca, hrvatskog mlinara, da
se konaËno vrati kuÊi nakon cjelonoÊnog kartanja s
dvojicom njemaËkih trgovaca, a drugi put u Gorskom
kotaru, gdje se susreo s igraËima πijavice, koja je
talijanskim posredniπtvom stigla meu Hrvate:
Kasno naveËer doπli smo u Mrzlu Vodicu, i veÊ izda-
leka smo zaËuli neobiËnu viku koja je dopirala iz
gostionice. Uπli smo i vidjeli koËijaπe i neke putnike
kako stoje oko stola i po njemu snaæno udaraju πakama,
pokazujuÊi Ëas viπe, Ëas manje prstiju te, sa sjajem u
oËima, gromko i pomijeπanih glasova viËu: jedan cin-
que, drugi sette, otto, nove itd. To je talijanska igra
Alla Mora, nazvana tako jer potjeËe od Maura ili Arapa,
koji su je donijeli u ©panjolsku. »esta je po cijeloj Italiji
i svim juænim krajevima, uzrokom je bezbrojnih suko-
ba, pa Ëak i ubojstava. To je surova igra, kada su ulozi
veÊi, zbog brzine igranja za sat moæe od bogataπa
naËiniti prosjaka.54
Kollár je u hrvatskim krajevima na proputovanju
do Italije boravio desetak dana,55 i u svom im je “ta-
lijanskom putopisu” posvetio pedesetak stranica, πto
Ëini oko desetinu teksta cijelog putopisa (bez priloga).
Iz Maarske dolazi razoËaran poloæajem Slovaka u
Ugarskoj, a u Italiji Êe tek otkrivati slavenske korijene
tamoπnje kulture ‡ u hrvatskim je krajevima, naroËito
u Zagrebu, tada na vrhuncu preporodni zanos koji su
hrvatski ilirci kulturno i politiËki artikulirali, pa i
hrvatska epizoda od susreta s ljubaznim hrvatskim
splavarom sve do dolaska u Trst, u kojem “talijanski
jezik potiskuje slavenski, i veÊ ga je skoro nadvla-
dao”,56 stilski i tematski funkcionira kao zasebna cje-
lina. Kollárove smo objekcije o hrvatskim krajevima
53
Tombor 1847: 516.
54
Kollár 1907: 82.
55
Muru je preπao u noÊi s 9. na 10. rujna, 18. 9. kasno naveËer
joπ je bio u Rijeci (isto, 86), a u Trst je stigao izmeu 19. i 21.
rujna, jer je to datum njegovog posjeta Sofiji Ruπnov u Trstu (isto,
108).
56
Kollár 1907: 106.
112
i ljudima ovdje pokazali kao koncentrirane oko Ëetiri
glavne tematske cjeline (slavenske uzajamnosti, histo-
rizma, graanske elite i hrvatskog puka), koje su
podjednako proæete antagonizmom Slaveni ‡ Drugi
(Maari, Nijemci, Talijani itd.). PokazujuÊi odreenu
socijalnu osjetljivost i ne idealizirajuÊi hrvatski puk,
Kollár pri modeliranju utopijskog koncepta slavenske
domovine57 Hrvate istiËe kao primjer suvremenih no-
sitelja slavenstva, a hrvatska mu epizoda postaje
svojevrsnim ideoloπkim okvirom za glavni dio puto-
pisa, u kojem Êe puno viπe pozornosti pokloniti arhi-
tekturi, umjetnosti i arheologiji nego stanovnicima
talijanskih krajeva kroz koje Êe prolaziti. Pri povratku
iz Italije, jadikujuÊi u Tirolu nad sudbinom Slavena u
zemljama kroz koje je proπao, iz nabrajanja je izosta-
vio jedino Hrvatsku:
Nesretni moj narode, moram li kamo god se okrenem
zbog tebe bez prestanka cviliti i naricati? Iz Ugarske
sam pobjegao od tuge i boli uzrokovane maaroma-
nijom, doπao sam u ©tajersku: i tu naem tugu; u Kranj-
sku: i tu tuga; zaputio sam se sve do mora, u Veneciju
i na sjever Italije, i tamo me je nemilosrdna ruka tuge
sustigla i posvuda pratila. Rekao sam: sakrijte me
barem vi, duboke jame i udoline velikih πvicarskih,
tirolskih i bavarskih planina!
Neposredna hrvatska recepcija Kollárovog puto-
pisa nije znaËajnije obuhvatila njegovu hrvatsku epi-
zodu.58 Kollár je u Danici od 3. prosinca 1842. objavio
opseæan oglas za pretplatu na Cestopis, a u iduÊem
godiπtu Danice pronaπli smo pet prevedenih ulomaka
iz Kollárova putopisa. Premda je uredniπtvo veÊ uz
prvi prijevod izrazilo namjeru i æelju “i druge o domo-
vini naπoj govoreÊe Ëlanke iz istoga putopisa Ëita-
teljem naπim priobÊiti”,59 to se nije dogodilo ‡ naime,
Danica je objavila dijelove u kojima Kollár opisuje
svoj boravak u Trstu, meu tamoπnjim Slavenima, i
spomenuti posjet Sofiji Ruπnov, boravak u Veneciji
te poglavlje Mo¢e Jaderské, kao jedno od najljepπih i
najzanimljivijih mjesta cijelog Cestopisa.60 Danica Êe
i dalje nastaviti objavljivati Kollárove tekstove i tek-
stove o Kolláru, 1853. u prijevodu Vilhelma ©veleca
donijet Êe i fragmente ovdje spomenutog njegova djela
Staroitalia slavjanská,61 nastalog u velikoj mjeri na
temelju Cestopisa, ali se Kollárovim putopisima neÊe
znaËajnije vraÊati. Neπto je viπe pozornosti hrvatskim
temama Cestopisa 1843. poklonila zagrebaËka Luna,
57
Pátková 2017: 8.
58
Nikπa StanËiÊ dao je popis najvaænijih historiografskih
radova koji su se bavili specifiËnom ulogom Kollárova uËenja u
oblikovanju ideologije hrvatskog narodnog preporoda (StanËiÊ
1998, 65‡66), a Katica IvankoviÊ je s filoloπkog aspekta dala
pregled odjeka Kollárovih ideja i djela na stranicama Gajeve Da-
nice ilirske, osvrnuvπi se pri tom i na ulomke iz Cestopisa koji su
objavljeni u Danici (IvankoviÊ 1995, 167).
59
Kollár 1842: 196.
60
Kollár 1843a-e.
61
Kollár 1853.
objavivπi osim poglavlja o Jadranskom moru i nje-
maËke prijevode fragmenata o GrobniËkom polju i
legende o »ehu, Lehu i Mehu.62 Kollárov je posjet
hrvatskim krajevima ozbiljnije zainteresirao tek
Maksu KuntariÊa, koji je 1901. u Pobratimu objavio
prijevode dijelova putopisa o Kollárovim dojmovima
iz Zagreba, Karlovca i s GrobniËkog polja.63
LITERATURA
Duda, Dean 1998. PriËa i putovanje. Hrvatski
romantiËarski putopis kao pripovjedni æanr. Zagreb: Matica
hrvatska.
Faktorová, Veronika 2012. Mezi poznáním a imaginací.
Podoby obrozenského cestopisu. Praha: ARSCI.
Faktorová, Veronika 2006. “Poetika biedermeieru a
idea slovanské vzájemnosti v Kollárové italském cestopise”.
U: “Slavme slavné slávu Slávóv slavnªch”. Slovanství a
Ëeská kultura 19. století. Sborník p¢íspévk™ z 25. roËníku
sympozya k problematice 19. století, Plze£, 24. ‡ 26. února
2005. Praha: KLP, str. 384‡393.
Gáfrik, Róbert 2015. “‘… Z Indie, té staré Slav™
matky...’ Hl’adanie pôvodu Slovanov v diele Jána Kollára”.
U: Slavica litteraria 18, 1, str. 73‡82.
IvankoviÊ, Katica 1995. “Jan Kollár v Danici ilyrské”.
U: Studia balkanica bohemo-slovaca 4, str. 162‡168.
Ivantyπynová, Tatiana 2006. “Slovanské národy a
nacionalismus: úvahy a problémy”. U: Ján Kollár a slovan-
ská vzájomnost’. Genéza nacionalizmu v strednej Európe.
Bratislava: SpoloËnost’ pre dejiny a kultúru strednej a
vªchodnej Európy; Historickª ústav SAV, str. 1‡10.
Jakubec, Jan 1907. “Úvod”. U: Ján Kollár: Cestopis
obsahující cestu do Horní Italie a odtud p¢es Tyrolsko a
Bavorsko, se zvláπtním ohledem na slavjanské æivly roku
1841 konanou. Praha: J. Otto, str. III‡LXII.
Kiss Széman, Róbert 2017. “Dílo Jana Kollára ve svétle
klasicistních a romantickªch tendencí uherskªch literatur
neo-latinské a πkolní latinské provenience”. U: Bohemica
litteraria20,1, str. 27‡53.
Klátik, Zlatko 1968. Vªvin slovenského cestopisu. Bra-
tislava: Slovenská akadémia vied.
Kollár, Ján 1842. “Knjiæevni oglas”. U: Danica 8, 49,
str. 196.
Kollár, Ján 1843a. “Narodnost u Tàrstu”. U: Danica
9, 25, str. 98‡99.
Kollár, Ján 1843b. “Andria i SréÊko Slavjan (Medola)”.
U: Danica 9, 34, str. 133‡135.
62
Kollár 1843f-h.
63
Kollár 1901.
113
Kollár, Ján 1843c. “Jadransko more”. U: Danica 9,
28, str. 109‡111.
Kollár, Ján 1843d. “Narodnost u Tàrstu”. U: Danica
9, 37, str. 146.
Kollár, Ján 1843e. “Domoljubi u Mletcih”. U: Danica
9, 50, str. 197‡199.
Kollár, Ján 1843f. “»ech, Lech und Mech”. U: Luna,
64, str. 276.
Kollár, Ján 1843g. “Das Grobniker Feld. (Aus Kollar’s
‘Cestopis’)”. U: Luna, 65, str. 280.
Kollár, Ján 1843h. “Das adriatische Meer. (Aus
Kollar’s ‘Cestopis’)”. U: Luna, 88, str. 373‡375; 89, str.
377‡378.
Kollár, Ján 1853. “Ulomci iz Staroitalie Slavjanske od
Jana Kollara”. U: Danica 16, 37, str. 145‡146; 38, str.
149‡150; 39, str. 153‡154.
Kollár, Ján 1901. “Iz ‘Cestopisa’ Jana Kollára. Priop-
Êuje u prijevodu iz Ëeπkoga Makso KuntariÊ”. U: Pobratim
3, 3, str. 70‡71; 4, str. 96; 5, str. 114‡115; 6, str. 140‡142.
Kollár, Ján 1907. Cestopis obsahující cestu do Horní
Italie a odtud p¢es Tyrolsko a Bavorsko, se zvláπtním
ohledem na slavjanské æivly roku 1841 konanou. Praha: J.
Otto.
KukuljeviÊ, Ivan 1841. “Dana 12. ovoga méseca […]”.
U: Danica 7, 38, str. 154.
Pátková, Jana 2017. “Ke ©túrové cestopisu Cesta do
Luæic (vykonána z jara 1839)”. U: Slavia 86, 1, str. 1‡14.
Prelog, Milan 2007. Slavenska renesansa 1780.-1848.
Zagreb: Ex libris.
Propp, Vladimir 1982. Morfologija bajke. Beograd:
Prosveta.
Pynsent, Robert B. 2006. “Slávy Herder”. U: Ján
Kollár a slovanská vzájomnost’. Genéza nacionalizmu v
strednej Európe. Bratislava: SpoloËnost’ pre dejiny a
kultúru strednej a vªchodnej Európy;Historickª ústav SAV,
str. 11‡24.
StanËiÊ, Nikπa 1998. “Ideja o ‘slavenskoj uzajamnosti’
Jána Kollára i njezina hrvatska recepcija”. U: Radovi
Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta
SveuËiliπta u Zagrebu 30, 1, str. 65‡76.
Stoos, Pavao 1841. “Pozdrav visokouËenomu gospo-
dinu Ivanu Kolaru kano velikomu pésniku [...]”. U: Danica
7, 38, str. 153‡154.
©repel, Milivoj 1901. “Iz ostavine Dragutina Rakovca”.
U: Graa za povjest knjiæevnosti hrvatske 3, str. 241‡293.
©tevËek, Jan 1993. “Realita Kollárovho mªtu (pobyt v
Benátkah)”. U: Ján Kollár (1793‡1993). Zborník πtúdií.
Bratislava: Veda, str. 169‡192.
Tombor, Ján 1847. “Ohlasy Slováka zo Slavónie”. U:
Orol tatránski 2, br. 64‡65.
SUMMARY
CROATIAN REGIONS IN JÁN KOLLÁR’S
TRAVELOGUE
In his first travelogue titled Cestopis obsahující
cestu do Horní Italie a odtud p¢es Tyrolsko a Bawor-
sko, se zwláπtním ohledem na slawjanské æiwly roku
1841 konanau a sepsanau od Jana Kollára, Ján Kollár
describes his travel through Croatian regions and short
sojourns in Zagreb, Karlovac and Rijeka. Using four
dominant themes, namely, historicism, Pan-Slavism,
the bourgeois elite and the Croatian folk, the author
114
of the article analyzes the Croatian motifs in Ján
Kollár’s travelogue, and demonstrates that the
Croatian episode functions in it as a separate thematic
and stylistic piece and somewhat of an introduction
to the principal part of the travelogue in which Kollár
intends to collect evidence of the ancient Slavic set-
tlement of Apenine peninsula and about the Slavic
roots of Italian culture thus placing the Croatian re-
ception of this work in the context of the influence of
Kollár’s ideas in ninteenth-century Croatia.
Key words: Ján Kollár, the ninteenth-century trav-
elogue, Pan-Slavism, Ján Kollár and the Croats
Recenzije i prikazi
Maja PANDÆI∆
Neomit unutar i izvan knjiæevnosti
(Neomitologizam u kulturi 20. i 21. stoljeÊa, urednica Jasmina VojvodiÊ, Zagreb,
Disput, 2018, 407 str.)
Zbornik Neomitologizam u kulturi 20. i 21. sto-
ljeÊa rezultat je Ëetverogodiπnjeg projekta (2014-
-2018) istoga imena, kojega je financijski podupirala
Hrvatska zaklada za znanost. Uz hrvatske znanstve-
nike, toËnije voditeljicu Jasminu VojvodiÊ i suradnike
Æivu BenËiÊ, Josipa UæareviÊa, Ivanu Peruπko Vinda-
kijeviÊ, Danijelu LugariÊ Vukas i Zorana Tihomiro-
viÊa, na projektu su sudjelovali brojni drugi suradnici
iz jedanaest dræava Europe i SAD-a. Prema rijeËima
urednice zbornika, J. VojvodiÊ, fokus istraæivanja bio
je neomitologizam kao jedan od glavnih kulturnih
fenomena na prijelazu iz 20. u 21. stoljeÊe, u prije-
lomnom razdoblju kada Ëovjek odgovore na mnoga
pitanja pokuπava pronaÊi u novim mitologijama,
preispitujuÊi mitologizam ranijih perioda, tragajuÊi
za novim æanrovima, istraæivanja, novim jezikom. U
tu su svrhu unutar projekta organizirani okrugli stol
(18. prosinca 2014), radionica (4. i 5. svibnja 2015) i
konferencija (17.‡19. lipnja 2016), te je naposljetku
objavljen zbornik s 23 Ëlanka hrvatskih i inozemnih
autora, grupirana u poglavlja prema zajedniËkim
temama, kojima prethodi uvodna rijeË urednice.
»lanak kojim se otvara prvo poglavlje “Od kaosa
prema kozmosu”, a koji istovremeno moæe posluæiti
i kao uvod u cjelokupan zbornik, nosi naslov “Pre-
dodæbe o svemiru u mitologiji, religiji i znanosti”. U
njemu Josip UæareviÊ predstavlja razliËite odgovore
koje mitologija, religija i znanost pruæaju na pitanja
vezana uz nastanak svemira, njegovu svrhu i ulogu
Ëovjeka u njemu, odnosno prikazuje kako se ideja
svemira ostvaruje u trima podruËjima ljudske du-
hovno-stvaralaËke aktivnosti. Dok se mitologija pri-
marno oslanja na senzornu percepciju, fantaziju i
naraciju, biblijsko-krπÊanska tradicija svemir pro-
matra kao dokaz Stvoriteljeve veliËine, a znanost se
pak trudi eliminirati ideju Stvoritelja iz okvira kozmo-
logije. Meutim, zakljuËuje autor, navedeni pogledi
na svemir, iako razliËiti, ne kose se, veÊ se meusobno
nadopunjuju. Mitologiju i znanost povezuje imanenti-
zam; znanost i religiju ‡ elementi racionalnosti; a
115
religiju i mitologiju diskurs u kojemu se naglaπava
prisutnost nadnaravnih biÊa, odnosno Boga i bogova.
Rainer Grübel takoer se bavi osnovnim pitanjima
mitskoga u svom Ëlanku “(Neo)mit i diskurs u ruskoj
kulturi: izmeu prirode i kulture”. PostavljajuÊi pita-
nje: po Ëemu se neo-mit razlikuje od iskonskoga mita,
tvrdi da razlika leæi u tome πto prvi ne funkcionira na
podlozi suprotstavljenog mu diskursa. Koncepti mita
i diskursa prouËavaju se na primjerima Harmsova
topografskog neo-mita, “svjetskog jajeta” koje je isto-
vremeno i nula, odnosno element diskursa; Hlebni-
kovljeva kronoloπkog neo-mita u PloËama sudbine,
koje veæu vrijednosne miteme brojeva dva i tri s
diskurzivnim postupcima aritmetiËkog raËunanja;
Rozanovljeva osobnog neo-mita starog Egipta, koji
odbacuje hijeroglifske tekstove u korist slobodnog
Ëitanja drevnih slika kraja 20. stoljeÊa; neo-mita u
umjetnosti Kabakova, koji predstavlja nov odnos
Ëovjeka (kulture) i æivotinje (prirode) te pokazuje
orijentiranost na vizualni prikaz svijeta u crteæu ili
instalaciji; Pelevinova romana-antiutopije, u kojemu
se sve slikovne pojave pretvaraju u verbalne znakove.
Sonju Briski Uzelac, kao i prethodna dva autora,
zanimaju πire teoretske postavke mitskog, toËnije,
mitsko kao kulturoloπki fenomen i utjecaj. U svom
prilogu “Muπke antropologije ‡ o pristupu konstrukciji
mitskog modela maskulinog identiteta”, oslanjajuÊi
se na teoretsko-analitiËke pristupe Bourdieua, istiËe
obrazac sistemskoga kodiranog formiranja dominacije
maskulinog identiteta u ekonomiji razmjene simbo-
liËkoga kulturnog kapitala. Spolne i rodne podjele
autorica vidi kao proizvode kontinuiranoga druπtve-
nog uËenja koje odræava kognitivne strukture muπko-
centriËne dominacije i mitskim transfiguracijama
proizvodi druπtveni odnos vladajuÊih i podËinjenih.
ProuËavajuÊi strukturalnu logiku druπtvene konstruk-
cije maskulinosti u procesu kulturnog oblikovanja
identiteta, primjeÊuje mitoloπki narativ, narativ koji
nije vjeËan, ali koji “ovjekovjeËuje”. U skladu s time,
moæe se govoriti o muπkoj antropologiji.
 Drugo poglavlje zbornika naslovljeno “Postmo-
dernistiËki neomit” obuhvaÊa devet radova posve-
Êenih prouËavanju suvremenih tekstova, a otvara se
Ëlankom Æive BenËiÊ “Lik monstruma u prozi ruskoga
postmodernizma: pokuπaj tipologije”. Ovisno o
antropomorfnim crtama u njihovom fiziËkom sklopu,
autorica svrstava knjiæevne monstrume ruske post-
modernistiËke proze u nekoliko kategorija: Ëudoviπta
bez antropomorfnih crta, monstruozni hibridi s ljudsk
om komponentom, ljudski monstrumi te prijelazna
skupina fantastiËnih biÊa koja nalikuju na ljude, ali
sjedinjuju u sebi osobine æivog i mrtvog. Posebna se
pozornost posveÊuje tendenciji koja se, kako tvrdi
autorica, kontinuirano provlaËi kroz sva postmoder-
nistiËka djela s likom monstruma, a rijeË je o sklonosti
ruskih postmodernista (J. Mamleev, T. Tolstaja, V.
Pelevin, V. Sorokin, Viktor Erofeev, D. Prigov) da
gotovo neutraliziraju tradicionalnu opoziciju izmeu
junaka i Ëudoviπta. ©toviπe, u mnogim djelima autorica
primjeÊuje da se junak pretvara u Ëudoviπte ili obrnuto.
PostmodernistiËki tekst analizira i Miha Javornik
u Ëlanku “Repetitivni re-/demitologizam kao ustaljen
proces u razvoju kulture (na primjeru romana Laur
Evgenija Vodolazkina)” te se u navedenom romanu
usredotoËuje na ponavljanje mitopoetskog kronotopa.
RazmiπljajuÊi u Bahtinovim terminima istiËe kronotop
puta, odgoja, kuπnji (odricanja), koji se jeziËnom
polifonijom povezuje u roman odrastanja. VeÊ u
prvom njegovom poglavlju primjeÊuje da se vrijeme
zguπnjava i postaje oblikom prostora, πto vidi i u dalj-
njoj radnji. Uz Einsteinovu teoriju o Ëetvrtoj dimenziji,
Javornik u obzir uzima i teorije ruskih znanstvenika,
ezoterika i okultista poput Nikolaja Fedorova, Petra
Uspenskoga i Georgija Gudæieva, koje su utjecale na
Vodolazkina.
Jasmina VojvodiÊ u prilogu “Trivijalizacija i indi-
vidualizacija mita (Ruska ljepotica Viktora Erofeeva)”
analizira navedeni roman istiËuÊi mitoloπke elemente
na razini strukture i u ispovijedi protagonistkinje Irine
Tarakonove. Njezino se opisivanje svog æivota kao
putovanja na kojem svladava prepreke (niæuÊi lju-
bavne pustolovine) moæe, tvrdi autorica, poistovjetiti
s Campbellovim monomitom (“junakovim putem”),
mitom o junaku koji odgovarajuÊi na neki viπi poziv
napuπta svakodnevicu i ulazi u svijet avantura te se
naposljetku vraÊa duhovno i fiziËki obnovljen. Meu-
tim, mitoloπko se u Irininom putu trivijalizira, du-
hovno degradira jer sakralno postaje tjelesno. Irinine
samostalne odluke koje se kose s viπim ciljevima,
kakvima je obiËno voen junak u monomitu, ukazuju,
zakljuËuje VojvodiÊ, na to da se individualno naËelo
uzvisuje iznad opÊeg, odnosno da protagonistkinja u
potpunosti piπe svoj vlastiti (mono)mit.
Na junakinje se usredotoËuje i Danijela LugariÊ
Vukas u svom prikazu “Matrifokalni (neo)mit o ruskoj
æeni i kasnosocijalistiËka nevolja s rodom (na primjeru
Ëasopisa ‘Rabotnica’ i knjiæevnih tekstova I. Grekove,
N. Baranske i L. Petruπevske)” prouËavajuÊi oblike
reprezentacije matrifokalnoga mita o ruskoj æeni u
116
tekstovima takozvanog kasnog socijalizma. Svoju
analizu prije svega postavlja unutar teorijskih okvira
J. Butler o rodu kao kulturnom performansu, te teorija
B. Malinowskog i H. Blumberga koji mit vide kao
kulturoloπku praksu i Ëimbenik u konstituiranju rodnih
identiteta. U skladu s navedenim, matrifokalni mit o
ruskoj æeni autorica poima kao oznaËiteljsku gestu
kojom se ustanovljuju rod, rodni identitet i rodni
odnosi. AnalizirajuÊi tekstove I. Grekove, N. Baranske
i L. Petruπevske, primjeÊuje da se u svima njima
pripovjedni identitet strukturira vlastitim brisanjem /
odsutnoπÊu / nestajanjem / smrÊu, to jest da praznina
Ëini konstitutivan dio predodæbe æene.
Za razliku od prijaπnjih autora i autorica Ëlanaka
drugog poglavlja, Andrea Meyer-Fraatz u svom radu
“Autobiografski mit o Japanu kao utopiji stvaralaπtva:
Neizbjeænost nenapisanog Andreja Bitova” fokusira
se na pisca te nastoji pokazati da se Bitov u pisanju
navedenog romana koristio autobiografskim mitom.
Vlastito neostvareno putovanje u Japan projicirao je
na fiktivnog autora koji se ne uspijeva pridruæiti
japanskom scenaristu iako je pozvan, a niti napisati
knjigu o Japanu. Neostvareno putovanje tako postaje
metafora i mit; predstavlja vlastitu Bitovljevu neostva-
renu æelju da otputuje u inozemstvo, ali i sva njegova
nenapisana djela koja su postala moguÊa tek nakon
kolapsa SSSR-a. Japan koji je u ruskoj kulturi pred-
stavljao narodnu utopiju, u ovom sluËaju, zakljuËuje
Meyer-Fraatz, predstavlja utopiju stvaralaπtva.
Olga Sazontchik pak u svom prilogu “©to vidi
onaj koji gleda u knjigu ili nekoliko zapaæanja o roma-
nu Tat’jane Tolstoj Kys’” paænju najviπe posveÊuje
ulozi Ëitatelja. Postavivπi pitanje kojim je unutarnjim
svojstvima navedeni roman privukao “masovnog”
Ëitatelja, presudnim smatra tehniku uvlaËenja Ëitatelja
u proces stvaranja opisivanog svijeta. BuduÊi da je
deklaracija svojstava opisanog svijeta popraÊena
zamagljivanjem svih njegovih naznaËenih granica
(prostornih, vremenskih, jeziËnih, granica koje se
nalaze u opisima realija), Ëitatelj je prisiljen pobrinuti
se za jedinstvo onoga πto se opisuje, to jest sve se
viπe uvlaËi u proces neomitologizacije kasnog sovjet-
skog i ranog postsovjetskog razdoblja. Takva se de-
mijurπka funkcija, tvrdi Sazontchik, ostvaruje isto-
vremeno na viπe razina. »itatelj je ne samo uvuËen u
(jeziËnu) igru stvaranja svijeta, veÊ je i su-autor no-
votvorenih rijeËi, a prepuπta mu se i izbor varijanti
Ëitanja teksta.
Inga Vidugiryte u prikazu “Geografija i nove
mitologije: reprezentacija prostora u romanu Viktora
Pelevina S.N.U.F.F.: Utopija” navedeni tekst pro-
matra u kontekstu suvremenih geopoetiËkih istraæi-
vanja i autorovih tendencija prema mitotvorstvu, te
zapaæa da autor ovdje nastavlja tradiciju mapiranja
prostora suvremene Rusije, no da njegov mitologizam
dobiva novi karakter utopije. U romanu se, tvrdi
Vidugiryte, ponavlja ranije koriπten distopijski izgled
strogo stratificiranog megalopolisa te prostranstvo
pustinja, stepa, πuma i gora prikazanih iz ptiËje per-
spektive, koje ima svoje uporiπte u arhetipu zemalj-
skog raja. Te se dvije prostorne paradigme distopije i
utopije sudaraju u formiranju suvremenog mita o
bijegu iz grada u prirodu i ostvarenju utopistiËkog
postojanja, zakljuËuje autorica.
Kao i prethodni, Ëlanak Zorana TihomiroviÊa bavi
se istim piscem, a nosi naslov “Metamorfoza cikliË-
nosti: remitologizacija u romanu Viktora Pelevina
Kaciga uæasa”. TihomiroviÊ za cilj postavlja ukazati
na proces kreiranja postmodernistiËkog mita u djelu.
UoËavajuÊi tri sloja mita, prvi veæe za Ëovjeka kao
individualnu i kolektivnu liËnost koja stvara mitove;
drugi za mit o Tezeju i Minotauru ostvaren u prostoru
chat portala; te treÊi za kacigu uæasa koja reprezentira
ideju cikliËnosti, a samim time i princip na kojemu
mit funkcionira. BuduÊi da je Ëitatelj ne samo pro-
matraË, veÊ i sudionik primoran dekodirati nadimke,
snove i simbole te tako sam postati dio ciklusa,
zbivanje nastaje posredstvom subjektivnog doæivljaja,
tvrdi autor.
Blaæ Podlesnik se u svom radu “Mitologija lite-
raturocida ‡ Grigorij »hartiπvili / Boris Akunin i
spisateljska samoubojstva 20. stoljeÊa” poput Meyer-
Fraatz ponajviπe usredotoËuje na autora. Istaknuvπi
kako »hartiπvili predlaæe tri razliËite strategije pre-
æivljavanja pisca u træiπnim uvjetima 21. stoljeÊa:
promijeniti profesiju, ostati vjeran i trpjeti bijedu, te
“prijelaznu” strategiju koja ukljuËuje rad u dvjema
sferama ozbiljne i popularne knjiæevnosti; autor Ëlan-
ka primjeÊuje da se navedeni pisac odluËio za treÊu.
Iako je samoubojstvo skrivena tema svake od predlo-
æenih strategija, u treÊoj varijanti ona se temelji na
“strukturiranju vlastitog saËinjavanja”. Naime, u
radovima »hartiπvilija demitologizacija i pokuπaj
racionalnog odreivanja fenomena samoubojstva
autora spaja se sa strategijom stvaranja autorskih lica,
ponajprije Borisa Akunina, a potom i njegovih alter-
nativa Anne Borisovne i Anatolija Brusnikina.
TreÊe poglavlje zbornika pod nazivom “Poetska
Igra” sadræi Ëetiri Ëlanka posveÊena pjesniËkom izri-
Ëaju, od kojih je prvi “Kozmogonijski uæas u poeziji
Aleksandra Vvedenskog” Kornelije IËin, a koji istra-
æuje poetski svijet Vvedenskog s aspekta kozmogo-
nijskih mitova. Eshatologija Vvedenoskog, tvrdi auto-
rica, ne implicira kraj, veÊ podrazumijeva povezivanje
osnovnih elemenata svega postojeÊeg u bezobliËno
kaotiËno stanje, nakon Ëega slijedi njihovo uspostav-
ljanje novog univerzuma. Kako bi ogradio svoj pjes-
niËki svijet od svih ranijih kozmogonijskih repre-
zentacija nastanka univerzuma, Vvedenski se, zapaæa
autorica, okreÊe suvremenim znanstvenim otkriÊima
u polju fizike te gradi nove odnose izmeu lirskog
subjekta i svijeta, novo vrijeme i prostor, a takvom su
pjesniËkom svijetu primarni otuenje i osamljenost
Ëovjeka, koji svjedoËe o neodvojivosti ktoniËkog i
kozmogonijskog poËela.
Nasuprot prikazivanju hermetiËnog svijeta pjes-
niËke kozmogonije, Milica Banjanin u Ëlanku “Mitovi
o novom gradu: urbana poezija Aleksandra Bloka”
117
istiËe mitologiju svakodnevice. Autorica prouËava
kako Blokova poezija evocirajuÊi neke od tradicio-
nalnih mitova koji se povezuju s Peterburgom, nudi
novo Ëitanje grada. Na primjer, tako se poetsko prika-
zivanje idealnog svijeta Prekrasne Dame Sofije i mita
æenskog ideala VjeËne Æenstvenosti transformira u
novu inspiraciju, “posrnulu æenu”. Negativna iskustva
u njegovim pjesmama i “niæa mitologija” grada,
“pakao” stvarnog æivota na peterburπkim ulicama,
tvrdi autorica, postaju izvorima inspiracije, nago-
vjeπtavaju otuenost modernog doba i metafiziËki
teror vlasti.
DeËka »avdarova i Mladen EnËev pak u svom
prikazu “Konceptualizacija avijacije u poeziji Elisa-
vete Bagrjane” razotkrivaju ratnu svakodnevicu
istraæujuÊi koncept zrakoplova, odnosno avijacije u
kulturi 20. stoljeÊa s posebnim naglaskom na stvara-
laπtvo E. Bagrjane izmeu 1930-ih i 1940-ih. Autorska
interpretacija navedenog koncepta oËituje se u slav-
ljenju avijacije u svrhu politiËke konjunkture, kao πto
je to vidljivo u pjesmi Carski sin-pilot, u kojoj se
mitologizira car, ili pak u poemi za djecu Zrakoplov
za Moskvu, koja u socrealistiËkom stilu ideologizira/
mitologizira zrakoplov. Ipak, zakljuËuju autori,
Bagrjana je istodobno sposobna uzdiÊi se na razinu
filozofskih i umjetniËkih ideja svoga vremena.
»lanak “Mitoloπka tema i njezine funkcije u
stvaralaπtvu Zbigniewa Herberta (na materijalu
poezije i zbirke pripovijedaka Kralj mrava. Privatna
mitologija)” Romana Bobryka posljednji je u po-
glavlju koje se bavi pjesniπtvom. U Herbertovim pjes-
mama temeljenima na motivima stare GrËke autor
istiËe mit o Apolonu kao najvaæniji. Iako se ne dotiËu
apolonijskog mita direktno, fokus takvih pjesama
obiËno je problematika vezana za umjetnost i knji-
æevnost, te odnos umjetnosti i æivota, tvrdi Bobryk. S
druge strane, pripovijetke sabrane u zbirci Kralj
mrava. Privatna mitologija karakteriziraju usredoto-
Ëenost na sporedne junake grËke mitologije i pripo-
vijedanje suvremenim jezikom s motriπta kao da se
sve dogaa u suvremenosti. Drugim rijeËima, zajed-
niËko je obiljeæje svih Herbertovih tekstova, zaklju-
Ëuje autor, univerzalizacija mita.
SljedeÊih πest Ëlanaka Ëine Ëetvrto poglavlje koje
nosi naslov “Mitsko i dokumentarno”, a posveÊeni
su prouËavanju povijesno/ideoloπko-mitoloπkog u
vizualnim umjetnostima, publicistiËkom i knjiæevnom
tekstu, odnosno prouËavanju mitologiziranja histo-
riografije i historizacije mita. Prvi rad “Deus ex machi-
na (o ekranizaciji mita)” napisala je Ol’ga Burenina,
koja pokazuje kako je pojava kinematografije pove-
zana s mitocentriËnoπÊu kulture na razmeu 19. i 20.
stoljeÊa. Rana filmska umjetnost usvaja mitoloπku
tradiciju iz knjiæevnosti izravno se okreÊuÊi mitovima,
bajkama i umjetniËkom epu, ali je i preobraæava “pre-
vodeÊi” jezik umjetniËkih djela s jezika mita na jezik
filma. Svojstveno joj je mitoloπko konstruiranje i re-
konstruiranje arhetipskog prostora i vremena, formi
razumijevanja svijeta i povijesno-mitoloπke proπlosti.
Kinematografija 1920-ih pak, tvrdi Burenina, stvara
veÊ svoj vlastiti specifiËni kinonarativ/mit u æanru
znanstvene fantastike.
Brigitte Obermayr autorica je prikaza “Kontra-
faktualni knjiæevnopovijesni narativ i aktualnost
povijesnih mitova u ruskoj knjiæevnosti i kulturi od
1990-ih godina”. Tzv. narativi alternativne povijesti
koji u bifurkacijskoj toËki odudaraju od povijesnih
Ëinjenica i pripovijedaju o onome πto se nije sluæbeno
dogodilo, ËineÊi to stvarnim, mogu proπiriti, tvrdi
autorica, diskusijske prostore i sluæiti teleologiji for-
malne politike, te je afirmirati. Stoga je vaæno, na-
stavlja Obermayr, razlikovati demitlologizirajuÊe i
remitologizirajuÊe tendencije, zbog Ëega u radu
predlaæe razlikovanje triju tjelesnih struktura: Y (na
primjeru romana A. LazarËuka Svi koji su sposobni
nositi oruæje...), vilice (na primjeru romana V. So-
rokina Plavo salo ) i petlje (na primjeru romana P.
Krusanova Ugriz anela).
Poput Burenine, Ivanu Peruπko VindakijeviÊ u
Ëlanku “Mitotvorbena i mitoruπilaËka politika sovjet-
ske knjiæevnosti nakon Drugoga svjetskog rata: Tito
‡ od mudroga marπala do pohlepnoga izdajnika”
zaokuplja vizualna umjetnost, toËnije karikatura.
OslanjajuÊi se na teorije da je komunistiËka ideologija
bila religiozno-mitoloπka po sakralnoj funkciji voe
i binarnom razmiπljanju, autorica naglaπava tendenciju
politiËke mitologije za “stvaranjem neprijatelja”, a
posebno se bavi likom Josipa Broza Tita. Iako je po
zavrπetku Drugog svjetskog rata bio idealiziran kao
hagiografski junak u stvaralaπtvu Konstantina Simo-
nova (Slavenska druæba, Jugoslavenska biljeænica),
od 1948. godine, tvrdi autorica, njegov je lik pod-
vrgnut mitoloπkoj demonizaciji u djelima istog autora,
ali i brojnih drugih (N. ©panov, O. Mal’cev), koja su
ga prikazivala kao izdajnika sovjetskog naroda i
hiperbolizirano utjelovljenje zla.
Na istom tragu ideologizacije/mitologizacije,
Jelena Kusovac napisala je prilog naslovljen “Remi-
tologizacija Lenjina i Staljina (na primjeru stvaralaπtva
Komara i Melamida, A. Kosolapova, L. Sokova i P.
Peperπtejna)”. Autorica tvrdi da u soc-artu i moskov-
skom konceptualizmu, tendencijama neformalne
kulture 1970-ih i 1980-ih godina, sovjetski diskurs
predstavlja jedan od najznaËajnijih objekata prouËa-
vanja, πto dovodi do njegove dekonstrukcije, rekon-
strukcije, a naposljetku do demitologizacije i remi-
tologizacije. U umjetniËkim djelima Komara i
Melamida, A. Kosolapova, L. Sokova, B. Orlova, D.
Prigova i P. Peperπtejna autorica prepoznaje vizualna,
tekstualna i semantiËka preplitanja nespojivih pojava
(ironija, igra sa πablonama, alternacija povijesti,
mijeπanje povijesnih liËnosti s junacima iz folklora,
mitova, bajki).
Da se publicistika moæe prikloniti mitoloπkoj
svijesti pokazuje Natal’ja Fateeva u svom Ëlanku
“Neomitologizam u publicistici Aleksandra Proha-
nova”, analizirajuÊi dva Prohanovljeva novinska Ëlan-
ka “Kozmizam-Lenjinizam” i “MistiËni staljinizam”,
118
posveÊena sovjetskim voama. OpisujuÊi filozofskim,
metaforiËkim terminima i oprekama (npr. dobra i zla,
smrti i besmrtnosti, faπizma i socijalizma) utjecaj
Lenina, Prohanov, prema rijeËima autorice, smisao
lenjinizma ne vidi samo u socijalistiËkoj izgradnji,
veÊ smatra da je on utemeljen na teoriji ruskih
kozmista koji su teæili prevladavanju smrti i besmrtnog
ËovjeËanstva. U svom drugom Ëlanku Prohanov,
nastavlja autorica, razvija uËenje o Stalinu koje naziva
“mistiËnim staljinizmom”, temeljeÊi figurativnost na
vjerskoj simbolici i metaforici te prikazujuÊi Stalina
kao lidera kojega je Bog podario ËovjeËanstvu i koji
je, odnijevπi “svetonosnu” pobjedu u Drugom svjet-
skom ratu, pobijedio pakao.
“Postsovjetske mitologije: transformacije men-
talnih dominanti” Ivana Esaulova, posljednji je Ëlanak
koji kao da zaokruæuje ne samo Ëetvrto poglavlje, veÊ
i Ëitav zbornik, buduÊi da autor prouËava i donosi
zakljuËke o cjelokupnom odnosu kulturnih dominanti
ruske, sovjetske i postsovjetske mitologije. Ruska je
kultura, tvrdi Esaulov, utemeljena na “uskrsnom”
arhetipu “apsolutnog mita”, kao πto je vidljivo u broj-
nim djelima klasiËne knjiæevnosti, dok je sovjetska
utemeljena na “boæiÊnom” arhetipu. Za razliku od
prvog koji korijene ima u spasu duπe u vjeËnosti, u
drugome spas stoji u mijenjaju svijeta na bolje.
Vrhovno boæanstvo sovjetskog panteona je upravo
Lenin kojemu nije potrebno uskrsnuÊe, jer on “stalno
æivi”, a njegovo je roenje povezano s roenjem no-
vog svijeta. Postsovjetska kultura pak, zakljuËuje
autor, oscilira izmeu “pravoslavnog kriæa” i “crvene
zvijezde”, a Veliki domovinski rat (sovjetski fragment
Drugog svjetskog rata nakon 22. lipnja 1941) sakra-
lizira i postavlja kao srediπnji mit.
Peto poglavlje zbornika “Izvan mitologije: arhiv-
ski spisi” donosi materijale o kontaktima izmeu
knjiæevnih znanstvenika sveuËiliπta u Tartuu i
Zagrebu, a koje izlaæe Tat’jana Kuzovkina, posebno
se fokusirajuÊi na korespondenciju J. M. Lotmana i
Z. G. Minc s Aleksandrom Flakerom, Dubravkom
UgreπiÊ i Josipom UæareviÊem.
Neomitologizam kao pojava neËega novoga, ali i
kao reakcija na mitologizam ranijih razdoblja, pojava
je svojstvena kriznim situacijama ili smicanjima
stoljeÊa jer tada, zbog osjeÊaja da se doπlo do kraja,
dolazi i do propitivanja kljuËnih koncepata, a to je
pretpostavka koja je vodila autore i autorice Ëlanaka,
te ujedno predstavlja i odgovor na pitanje zaπto tema
(neo)mitologizma i danas ima veliko znaËenje za nas.
U kriznim situacijama kao globalnim pojavama koje
obuhvaÊaju politiËke, kulturne i ekonomske krize, ali
i krizu pojedinca, a kakva je karakteristiËna i za naπe
vrijeme, mit je, kako piπe Milivoj Solar u knjizi Edi-
pova braÊa i sinovi, i na kojega su se autori u zborniku
dijelom pozivali, potreban ljudskoj svakodnevici.
Glavni je cilj mita upravo odræavati sklad osobnog,
druπtvenog i prirodnog, te kontrolirati druπtveni koz-
miËki poredak, tvrdi E. M. Meletinskij. Prema tome,
ponovno izranjanje mita, demitologizacija i remito-
logizacija na razmeu stoljeÊa ili u kriznim raz-
dobljima posve su logiËne pojave, πtoviπe i jer krize,
kako kaæe Solar, potiËu pojaËani interes za ritual i
autoritete. Tako primjerice u danaπnjem trendu glo-
balnog jaËanja desniËarskih politiËkih struja koje
iziskuju novi povratak na tradicionalno zaista moæemo
prepoznati tragove potrebe za obnavljanjem mitova.
Ako je mit, kako tvrdi Meletinskij, osnovni model
svake ideologije, tada (neo)mitoloπke teme knjiæevnih
i drugih umjetniËkih djela Ëine prostor za afirmaciju
ili propitivanje vladajuÊih sustava, velikih znanstvenih
koncepata; promiπljanje o prijelomnom razdoblju u
koje smo uronjeni bilo kao autori ili kao Ëitatelji.
Meutim, (re-/de-)mitologizacija nije dio samo naπe
trenutne svakodnevice; ona je, kao pojava koja uvijek
nanovo izranja u kriznim situacijama, vrlo znaËajna
tema u povijesti knjiæevnosti, ali Êe isto toliko, ako
ne i viπe, biti znaËajna u njezinoj buduÊnosti, πto sam
zbornik Ëini bezvremenim doprinosom, ne samo
konkretno znanosti o knjiæevnosti, veÊ i prouËavanju
119
kulture, druπtva i ljudske liËnosti opÊenito. Autori i
autorice problematizirali su o (neo)mitskom iz raznih
aspekata baveÊi se njegovim osnovnim pitanjima i
teorijskim postavkama (UæareviÊ, Grübel, Briski
Uzelac), analizirajuÊi postmodernistiËke tekstove
kraja 20. stoljeÊa (BenËiÊ, Javornik, VojvodiÊ, LugariÊ
Vukas, Meyer-Fraatz, Sazontchik, Vidugiryte, Tiho-
miroviÊ, Podlesnik), u procesu istiËuÊi repetitivnost
mitologizacije kada je rijeË o velikim konceptima ili
pak mitologiju monstruoznog, æenskog, autobio-
grafskog u istraæivanju individualnih koncepata;
pronalazeÊi (neo)mitoloπke elemente u poetskom
izriËaju (IËin, Banjanin, »avdarova i EnËev, Bobryk)
te prepoznajuÊi mitsko u vizualnoj umjetnosti (Bure-
nina, Obermayr, Peruπko VindakijeviÊ, Kusovac) i
publicistici (Fateeva, Esaulov), obuhvativπi tako svo-
jim radovima nadasve opπirno podruËje ljudske dje-
latnosti i dokazavπi kako je prisutnost mita, iako
isprekidana, ipak cikliËna konstanta u povijesnom
presjeku unutar i van knjiæevnosti.
In memoriam: Irena LukπiÊ
Maja PANDÆI∆
Irena LukπiÊ (1953‡2019)
Irena LukπiÊ (Duga Resa, 10. oæujka 1953. ‡ Duga
Resa, 10. oæujka 2019), hrvatska spisateljica, znan-
stvenica, prevoditeljica i urednica. Dugogodiπnja
tajnica i suurednica Knjiæevne smotre.
Kao spisateljica objavila je brojne prozne i dram-
ske tekstove, knjige eseja i filmske scenarije, izmeu
ostalog: KonaËiπte vlakopratnog osoblja(roman,
1981),Zrcalo(roman za djecu, 1983),Sedam priËa
ili jedan æivot(pripovijetke, 1986),Traæenje ælice (ro-
man, 1987),NoÊi u bijelom satenu(pripovijetke,
1995), Povratak slomljene strijele (roman, 2000),
Sjajna zvijezda Rovinja(pripovijetke, 2001),Krvavi
mjesec nad Pompejima (pripovijetke, 2002, 2007),
Tajni æivot laponske princeze(pripovijetke, 2004),
Katalog vaænih stvari(kolumne, 2005), Pismo iz Sankt
Peterburga(roman, 2006, 2008),Nebeski biciklisti
(roman, 2008),Duga Resa ‡ Ixtlan(pripovijetke,
2008),Dnevnici, snevnici, rjeËnici, dnevniËka i
esejistiËka proza(2009),Gradovi, sela, dvorci: vodiË
za literarne putnike (2012),OËajniËki sluteÊi Cohena
(roman, 2013),Idoli i barabe: slavne osobe u knji-
æevnim djelima (ogled, 2014),Klasici ostavljeni
maËkama: pokuπaj drukËijega Ëitanja knjiæevnih
tekstova(eseji, 2015),Berlin-Pariz(roman, 2016) i
Sve o sestri Robina Hooda (roman, 2018). Njezina su
djela prevoena na engleski, makedonski, njemaËki,
slovenski i turski jezik.
Kao znanstvenica tiskala je nezaobilaznu biblio-
grafiju Ruska knjiæevnost u hrvatskim knjiæevnim
Ëasopisima (zajedno s Josipom UæareviÊem, 1981),
suuredila zbornik Ruska knjiæevnost u dijaspori (1987)
te objavila tristotinjak rasprava, Ëlanaka i prikaza o
ruskoj, a naroËito ruskoj emigrantskoj knjiæevnosti i
hrvatsko-ruskom knjiæevnim vezama, pored ostalog
u knjigama Soc-art: tekstovi i kritika(zbornik, 1998),
Ruska emigrantska knjiæevna kritika (1999), Hrvatska/
Rusija: kulturno-povijesne veze(dvojeziËno, 1999),
Hrvatska i svijet: zbornik(2002),Ruska knjiæevnost
u Svemiru(studije, 2003), TreÊi val: knjiæevnost i æivot
ruske dijaspore posljednjih desetljeÊa XX. stoljeÊa
121
(2004), Ruski emigranti u Hrvatskoj izmeu dva rata
(zbornik, 2006), Ogledi o ruskoj knjiæevnosti (2006),
©ezdesete: The Sixties(zbornik, 2007), Brodski!: æivot,
djelo (1940-1996) (zbornik, 2007), Sedamdesete
(zbornik, 2010), Vjesnici nove knjiæevnosti: prikazi,
recenzije, nacrti(2010).
Bila je Ëlanica redakcija nekoliko domaÊih i stra-
nih Ëasopisa, suradnica viπe meunarodnih znanstve-
nih projekata, ameriËke Encyclopedia of World Lit-
erature in the 20th Century, te Dictionary of Literary
Biography i baltiËkih studija o ruskoj emigrantskoj
knjiæevnosti, kao i najvaænijih hrvatskih leksi-
kografskih izdanja. Kao rusistica i komparatistica
sudjelovala je na Ëetrdesetak meunarodnih znan-
stvenih simpozija.
Prevodila je brojne ruske knjiæevnike, i opet
uglavnom emigrante i disidente ‡ pored ostalog
Aksjonova, Berberova, Brodskoga, Bunina, Jero-
fejeva, Harmsa, ZoπËenka, Pelevina, Tokareva, Druæ-
nikova, Gazdanova, Platonova, Stogoffa, VojnoviËa,
Prigova, Arcibaπeva, te antologije Nova ruska poe-
zija(panorama novije ruske poezije, dvojeziËno
izdanje, 1998),Jednostavna istina: ruska pripovijetka
XX. stoljeÊa(panorama ruske pripovijetke, 1998),
Antologija ruske disidentske drame(1998).
Kao urednica objavila je nekoliko iznimnih me-
moaristiËkih djela, kao πto je Dnevnik Dragojle
JarneviÊ(2001) ili dnevnik Zdravka MaliÊa Stazom
pored druma. Dnevnik osamedesetih (2018), te golemi
broj naslova u izdanjima Biblioteke Knjiæevna smotra
i Na tragu klasika (u suradnji s izdavaËkom kuÊom
Disput).
SvjedoËanstvima te neobiËne predanosti knji-
æevnosti valja pridodati brojne Irenine intervjue,
osvrte i prikaze, nastale Ëesto kao reakcija na dobivene
nagrade, meu kojima, nakon nagrade za kulturu Kata
PejnoviÊ (1989), treba istaknuti: Zlatnu plaketu Matice
hrvatske zaDnevnik Dragojle JarneviÊ(2001), na-
gradu J. J. Strossmayer zaDnevnik Dragojle JarneviÊ
(2001), nagrade Kiklop za najbolju biblioteku Na
tragu klasika (2007, 2008, 2009), zatim Nagradu
austrijskog Kulturkontakta za ukupno knjiæevno
stvaralaπtvo, prevodilaËki i uredniËki rad (2009),
Godiπnju nagradu Druπtva hrvatskih knjiæevnih pre-
vodilaca za najbolji prijevod fikcionalnog djela
(2009), Prvu nagradu na NatjeËaju za kratku priËu
Zlatko TomiËiÊ Knjiæevnoga kruga Karlovac (2009),
TreÊu nagradu na NatjeËaju za kratku priËu Petar
ZoraniÊ Zadarskog lista (2010), Javno priznanje Grada
Duge Rese za knjiæevni, prevodilaËki i uredniËki rad
(2010), nagradu Iso VelikanoviÊ za najbolji prijevod
(2011), nagrade Kiklop za urednicu godine (2011,
2012) te nagradu Kiklop za najbolju knjigu eseja
(2013).
Bavila se i publicistikom, feljtonistikom, novi-
narstvom... Bavila se æivotom, prije svega knjiæevnim,
ali ne samo ‡ kao πto je to u knjizi Katalog vaænih
stvari, kolumne o svakodnevnom æivotu (2005) ili u
122
Blagovati na tragu klasika: kuharica za Ëitanje, Ëitan-
ka uz kuhanje(2011).
I sve to stalo je u æivot naπe drage Irene, koja nas
je napustila iznenada, na svoj 66. roendan.
No za nas u redakciji Knjiæevne smotre Irena je
bila prije svega neponovljiva tajnica ‡ ali pritom
nimalo obiËna: njezin osobni, premda usebni πarm,
njezina posveÊenost i predanost, ali istodobno i samo-
zatajnost, njezin dobar (i poduzetan) duh, bili su svih
trideset godina njezina “tajnikovanja” jamcem konti-
nuiteta, ali i kvalitete naπeg Ëasopisa.
Jer, Irena je bila tajnica u izvornom, etimoloπkom
znaËenju te rijeËi-funkcije: posjedovala je tajnu
Knjiæevne smotre, poznavala je sve njezine dimenzije,
nastojeÊi je saËuvati i uËiniti æivotnom na dugom
Smotrinom putu koji traje veÊ pola stoljeÊa.
Urednici, suurednici, suradnici ‡ svi Smotrini ljudi
‡ na tome su joj duboko zahvalni.
Jasmina VOJVODI∆
Irenini ruski motivi
Premda tekst posveÊen nedavno preminuloj Ireni
LukπiÊ u posebnom broju Knjiæevne smotre nije
nekrolog, ne mogu se oteti dojmu da je rijeË o zapisu,
sjeÊanju ili nekoj vrsti rekapitulacije barem jednog
dijela onoga Ëime se ova vrlo svestrana spisateljica,
urednica i prevoditeljica bavila. U πirokoj lepezi
njezinih interesa, joπ od 1970-ih godina, kada je poËela
objavljivati svoje prve kritiËke Ëlanke i prijevode u
domaÊim Ëasopisima, Irena se orijentirala na rusku
knjiæevnost i kulturu. IstiËe se tu ponajviπe njezin rad
urednice viπestruko nagraivane biblioteke “Na tragu
klasika” izdavaËke kuÊe Disput. Sama je biblioteka
nezaobilazna u sadræajnom smislu jer je namijenjena
pribliæavanju naπoj publici klasika svjetske knjiæev-
nosti, ali za Irenu i u formalnom smislu, buduÊi da je
biblioteka nagraena sa πest nagrada Kiklop u kate-
gorijama Biblioteka godine, Urednik/urednica godine
i Knjiga eseja godine. Irena LukπiÊ je bila i urednica
Biblioteke “Knjiæevna smotra”, pokrenute joπ 1992,
u kojoj se objavljuju djela iz teorije i povijesti knji-
æevnosti, kulturologije, publicistike, ali i prijevodi na
hrvatski jezik. I ta je biblioteka umnogome obiljeæila
Irenu, ali i Irena biblioteku, jer je rijeË o prateÊem
rukavcu naπeg istaknutog Ëasopisa za svjetsku knji-
æevnost Knjiæevna smotra uz Ëiji je rad na organi-
zacijskoj, operativnoj razini, ali i kao autorica i pre-
voditeljica Irena bila vezana nekoliko desetljeÊa. Irena
je ujedno u suuredniπtvu s Josipom UæareviÊem pri-
redila deskriptivnu bibliografiju Ruska knjiæevnost u
hrvatskim knjiæevnim Ëasopisima (1981, 1992).
Bibliografija je podijeljena u dva dijela, na onaj od
1917. do 1945. te drugi od 1945. do 1977. godine.
Ovomu bi nabrajanju ponajprije uredniËkih
radova valjalo dodati njezin spisateljski interes ili pak
esejistiËki. Ali, kamo god krenuli u nabrajanjima,
primijetit Êemo da su se Irenine preokupacije vrtjele
oko ruske knjiæevnosti, i to u prvom redu one dvade-
setostoljetne koja je nastajala u matiËnoj zemlji i u
egzilu. Tema egzila zanimala ju je u mnogim njezinim
radovima kao πto su Antologija ruske disidentske
drame (1998), zbornik Ruska emigrantska knjiæevna
kritika (1999), TreÊi val. Antologija ruske emigrantske
knjiæevnosti potkraj 20. stoljeÊa (2004), zbornik Ruski
emigranti u Hrvatskoj izmeu dva rata (2006) i drugi.
Ruska je knjiæevnost za nju bila privlaËna, gdje god
da se nalazila, makar i “u Svemiru”, kako je naslovila
svoju knjigu iz 2003. godine posveÊenu upravo ruskoj
emigrantskoj knjiæevnosti. Ruska se tema, bilo ona
izvan ili unutar granica Rusije, provlaËi kroz zbornike
123
i antologije koje je prireivala. Jedna je takva objav-
ljena pod naslovom Jednostavna istina. Ruska pri-
povijetka XX. stoljeÊa (1998). U njoj je Irena sabrala
vrlo razliËite pisce i njihove kratke proze kao πto su
Æivotno osiguranje Marine Cvetaeve, Salomejina
sudbina Gajta Gazdanova, Hello, Dolly Valerija
Popova, ©aranje Viktorije Tokareve i brojnih drugih,
ukljuËujuÊi i priËu Jednostavna istina Vladimira
Makanina koja je urednici posluæila kao naslov zbirke.
Antologija okuplja ukupno dvadeset i dvoje autora i
dvadeset i πest priËa s namjerom da Ëitatelja upozna s
razliËitim stilovima, a onda i ideologijama i tradicija-
ma u ruskoj knjiæevnosti burnoga i kompleksnoga 20.
stoljeÊa. Zato LukπiÊ u svom pogovoru inzistira na
sintagmi dviju ruskih knjiæevnosti koju je pred “rusku
znanost 90-ih godina postavio proces posvemaπnjeg
oslobaanja literature od nametnutih estetsko-ideo-
loπkih ograniËenja, njena deestetizacija poglavito”.
Svoju koncepciju o dvjema ruskim knjiæevnostima
Irena LukπiÊ preuzima od ruskoga knjiæevnog znan-
stvenika Gleba Struvea iz njegove knjige Ruska knji-
æevnost u izgnanstvu (Russkaja literatura v izgnanii)
iz 1984. u kojoj autor navodi da je ruska knjiæevnost
u inozemstvu samo privremeni tok opÊeruske knji-
æevnosti i da Êe se, kada za to doe vrijeme, te dvije
knjiæevnosti sliti u zajedniËko korito. Irena LukπiÊ
tako u svojoj antologiji koja Ëini “izbor iz mnoπtva
razliËitih pojava” i viπe nalikuje “buketu svijeÊa” nego
usustavljenoj zbirci reprezentativnih autora, slijeva
sovjetske i emigrantske pisce u jedno korito moguÊih
tema i stilova 20. stoljeÊa koje Êe u velikoj mjeri
najaviti kretanja u narednom stoljeÊu.
U izboru pisaca i djela koje predstavlja, ali i
prevodi u Ogledima o ruskoj knjiæevnosti (2006), Irenu
LukπiÊ je takoer vodila nit egzila. Premda je raspon
ogleda od Antona PavloviËa »ehova do Il’e Stogoffa
izuzetno velik i ne pripadaju svi pisci emigrantima,
nesumnjivo najznaËajnije mjesto zauzimaju upravo
ogledi o Solæenicynu, Brodskom ili Irini Aleksander,
a tek zatim oni o politiËkom kontekstu (Harms,
Pelevin, Stogoff) te æenskom pismu, gdje autorica
najviπe pozornosti pridaje spomenutoj Irini Aleksan-
der, svojoj preokupaciji i inspiraciji (vidi i druge
prireene knjige: Svi æivoti jedne ljubavi. Memoari i
dokumenti, 2003; Samo Ëinjenice, molim. Autobio-
grafski roman i dokumenti, 2007; Douglas Tweed i
ostali, 2011).
Ruska emigrantica koja je jedno vrijeme æivjela
u Zagrebu, knjiæevnica i prevoditeljica, Irina Kunina
udana Aleksander bila je u mnogoËemu nadahnuÊe
Ireni LukπiÊ pa je tako Irena Ëesto pisala o Irini, na
zaobilazeÊi je ni i u beletristici. Zadræat Êu se nakratko
na Ireninom romanu Berlin ‡ Pariz, objavljenom
2016. godine, u kojemu Irina Aleksander uz brojne
vienije osobe iz javnog æivota prve polovice 20.
stoljeÊa postaje junakinja romana, a u roman ulazi i
nemali broj ruskih motiva i tema, Ëime roman, na neki
naËin, sumira Irenin rad.
Roman Berlin ‡ Pariz poËinje i zavrπava Nabo-
kovom koji se na poËetku romana nalazi u vlaku, a na
kraju pogiba pod kotaËima vlaka. Osim Nabokova,
glavna je junakinja Irina Kunina Aleksander koja
takoer putuje vlakom iz Berlina za Pariz i o svom
æivotu koji je dijelom vezan i uz Zagreb pripovijeda
svojoj suputnici u kupeu Marini Cvetaevoj. Irina
Kunina Aleksander i Vladimir Nabokov nisu se
poznavali u stvarnom æivotu, ali su kao romaneskni
junaci imali mladenaËku ljubavnu aferu, da bi ih zatim
æivot razdvojio. Æivot se tih dviju vrlo razliËitih spi-
sateljskih figura u romanu spaja rijeËima preko
pripovijedanja drugima i pisama koja razmjenjuju,
tako da ih rijeËi, njihov osnovni æivotni alat, izgo-
vorene ili pisane istodobno i spajaju i razdvajaju.
Oboje su naglaπeni individualci pa u tom indivi-
dualizmu koji se odnosi na kreaciju vlastita æivota,
Nabokov zavrπava svoj æivot samoubojstvom, a Irina,
vrlo samostalna u svojim odabirima, izabire Marinu
Cvetaevu, izuzetnu rusku pjesnikinju koja Êe æivot
zavrπiti samoubojstvom.
Izmeu dviju vaænih toËaka ruske knjiæevnosti ‡
Nabokova i Cvetaeve, smjestila se knjiæevnica malog
znaËaja i dosega, ali u romanu glavna junakinja Irina
Aleksander koja ih povezuje. Sve troje pak povezuju
knjiæevnost i kretanje.
Nabokov (u romanu naprosto Vladimir) je “opÊe-
poznata” pojava i prepoznajemo ga po Loliti, po
ljubavi prema πahu, rebusima i sliËnim viπejeziËnim
igrama, skupljanju leptira ili pak po Ëitanju Krafft-
Ebingove knjige o devijantnoj seksualnosti. Kao πto
Humbert Humbert na slogove rastavlja ime “Lolita”,
tako Vladimir rastavlja ime “Irina”, “I-ro-Ëka, svjetlo
mog æivota, / Oganj mojih prepona”. Cvetaeva je pak
u romanu puno tajanstvenija. Ona je sluπateljica, ona
upija tue rijeËi sluπajuÊi kako joj Irina pripovijeda
svoj æivot, Ëak i svoja maπtanja i snove. Malo poznat,
a ponekad i proturjeËan i nedokuËiv æivot Irine Kunina
Aleksander otvara prostor razliËitim konstrukcijama
i mitologijama. Irena LukπiÊ stoga puπta svoju juna-
kinju da sama progovara o sebi i svom æivotu te joj
daje priliku da ga preko fikcionalne rijeËi ponovno
proæivi. Dokumentarno se na taj naËin u ovom romanu
susreÊe s izmiπljenim, a fikcionalizirana biografija
poprima zanimljivu formu fragmentarnog pisma. Zato
u tim fragmentima simultano postoje znaËajni histo-
rijski dogaaji i sitna, toËkasta zapaæanja poput marki-
ranih cipela iz onog doba, torbe Salamander, karamela
Ceppelin, parfema Cyclamen ili Schichtova sapuna.
124
Isprepletanje velike povijesti i privatnog æivota,
tektonskih povijesnih pomaka i osobnih dojmova
junaka najbolje je izreËeno u reËenici o opÊoj i pri-
vatnoj revoluciji koju Fritz, a zapravo Miroslav
Krleæa, kazuje Irini:
Recite, mala moja, jeste li ikad sanjali svoju malu revo-
luciju, to da jednog jutra pokupite stvari i nestanete u
nepoznatom pravcu?
Revoluciju nisam sluËajno spomenula. Ona je u
knjizi Irene LukπiÊ potaknula kretanje, emigraciju da
jedan prostor zamijeni drugim/drugima, a rusku
knjiæevnost da æivi u dinamici. Kretanje kroz razliËite
prostore i upoznavanje razliËitih ljudi, napose pisaca,
sukus je ovoga romana. Osim konkretnih susreta, u
romanu figuriraju znaËajna imena ruske knjiæevnosti,
kao i dijelovi njihovih tekstova: Tolstoev Hadæi
Murat, Puπkinov putopis Putovanje u Arzrum, Ler-
montov sa svojom pjesmom Jedro, a stihovi iz te
pjesme: “Bijeli se jedro osamljeno / Na tome moru
plavetnom. / ©to traæi zemljom udaljenom? / ©to ostavi
u kraju svom?” znakovito se povezuju s bijelim put-
nicima-emigrantima koji se kreÊu europskim prosto-
rima. Spominju se zatim Maksimilijan Voloπin, Ni-
kolaj Gumilev, Il’ja Èrenburg, Aleksandr Blok i brojni
drugi. U romanu vaænu ulogu igra i biblioteka pro-
fesora Raphaela Löwenfelda, prevoditelja s ruskog,
koji je njemaËke Ëitatelje upoznao s klasiËnom ruskom
knjiæevnoπÊu, tako da se pred Ëitateljevim oËima niæu
naslovi iz njegove biblioteke, ustoliËujuÊi klasiËnu
rusku knjiæevnost na jednom mjestu i upozoravajuÊi
da je ruska kultura uvelike knjiæevnocentriËna, jer
knjiga i knjiæevnost igraju srediπnju ulogu u njezinoj
kulturnoj orijentaciji.
Osim konkretnih pisaca i knjiga koji jamËe du-
hovni kontinuitet jedne naglaπeno knjiæevnocentriËne
kulture, osim biografskih Ëinjenica, vaæno je obratiti
pozornost na geografske toËke, posebice na gradove
Zagreb, Pariz i Berlin. I dok je Zagreb periferni prostor
emigracije u kojemu je Irina æivjela, Berlin i Pariz s
naslova romana srediπta su kojima junaci teæe. Berlin
je 20-ih godina proπloga stoljeÊa bio veliki centar
ruske emigracije, dok Êe to mjesto kasnije preuzeti
Pariz, kako istiËe Magdalena MedariÊ u svojoj knjizi
o pripovjednom svijetu Nabokova pod naslovom Od
Maπenjke do Lolite (1989). Stoga je naslov romana
Berlin ‡ Pariz opravdao kretanje ruske emigracije od
jednog do drugog centra. Pariz je bio izuzetno vaæno
srediπte i ruska ga je aristokracija poznavala joπ prije
Revolucije odsjedajuÊi u samome gradu, ali i na
Azurnoj obali i drugim francuskim mondenim
mjestima. Nakon Revolucije oko 400.000 emigranata
iz Rusije naselilo se u Francuskoj, od Ëega se najveÊi
broj zaustavio u velikim gradovima, poglavito u
Parizu. Naziv “Ruski Pariz” 30-ih godina 20. stoljeÊa
predstavljao je Ëitav svijet zbog æivahnoga kulturnog
æivota. I u Berlinu je bilo sliËno. U ono je doba æivot
u NjemaËkoj bio priliËno jeftin, a niske su bile i cijene
papira i tiskarskih usluga pa se Berlin ubrzo pro-
metnuo u najjaËi europski izdavaËki centar u kojemu
su nicali brojni ruski izdavaËi. U to vrijeme joπ “ko-
lebljiv stav sovjetske vlade prema ruskoj emigraciji”
doprinio je izdavanju Ëasopisa i knjiga, a izdavaËi su
mogli raËunati i na sovjetsko knjiæarsko træiπte, kako
istiËe MedariÊ u svom istraæivanju toga vaænog emi-
grantskog srediπta. ZahvaljujuÊi joπ uvijek “polifo-
nijskom principu” sovjetskoga politiËkog æivota,
slobodi træiπta Leninove Nove ekonomske politike,
sovjetske su se knjige mogle naÊi u berlinskim knji-
æarama i mnogi su sovjetski knjiæevnici dobivali
dozvolu putovati u “ruski” Berlin, kako su ga nerijetko
zvali, i opÊenito u Zapadnu Europu. To su primjerice:
Andrej Belyj, Viktor ©klovskij, Sergej Esenin, Vla-
dimir Majakovskij, Il’ja Èrenburg, Boris Pasternak,
Aleksej Tolstoj, a veÊina njih se verbalizira ili fikcio-
nalizira na stranicama romana Berlin ‡ Pariz.
Ruska je knjiæevnost na poseban naËin povezana
s kretanjem, i to ne samo emigrantskim, a na kretanje
se oslanja i roman Irene LukπiÊ. Kretanje je neobiËno
vaæno za rusku aristokraciju koju susreÊemo u kla-
siËnoj ruskoj prozi 19. stoljeÊa: putovanje iz grada na
ladanje, ljetne sezone u kuÊama za odmor, na vlaste-
linskim imanjima i æivot u gradu zimi, putovanje u
ljeËiliπta, pogotovo njemaËka, putovanja koËijama,
putovanje vlakovima i tako dalje. Sve se to opisuje u
klasiËnoj ruskoj knjiæevnosti. Prisjetimo se da »iËi-
kov, junak romana Mrtve duπe, ulazi koËijom u
znakoviti grad N. ne bi li nastavio kretanje po vlaste-
linskim imanjima pa nam se Ëini da njegovo putovanje
ide unedogled. U Turgenevljevu romanu OËevi i djeca
Arkadij Kirsanov sa svojim prijateljem Bazarovom
iz grada je doputovao na obiteljsko imanje, Puπkinov
Evgenij Onegin u istoimenom romanu u stihovima
pokreÊe radnju premjeπtanjem iz grada na selo, a
Puπkinovi, Tolstoevi ili »ehovljevi junaci, primjerice,
stradavaju u meÊavama u kojima su se zatekli i koje
su im zaustavile kretanje i tako redom. Taj noma-
dizam, to kretanje iz toËke A u toËku B nastavlja se i
æeljeznicom. Knez Myπkin, junak romana Idiot F. M.
Dostoevskog, u roman ulazi vlakom, kao i jedna od
najpoznatijih junakinja klasiËne ruske knjiæevnosti,
Tolstoeva Anna Karenina, doputovavπi iz Sankt Pe-
terburga u Moskvu svome bratu, a isto tako izlazi iz
romana kroz taj motiv, pogibajuÊi pod kotaËima vlaka.
Vlak veÊ u simbolista, a potom u avangardnoj poeziji
poËetka 20. stoljeÊa zauzima vaæno mjesto jer je
oliËenje mehanicistiËnosti, industrijskog razvoja i
kulture gibanja u Valerija Brjusova, Andreja Belog,
Vladimira Majakovskog, Aleksandra Bloka, a dio tih
pjesnika svojim stihovima ulazi u roman Irene LukπiÊ.
Aleksandar Flaker u knjizi Poetika osporavanja
(1984) posebno poglavlje posveÊuje takozvanoj æe-
125
ljezniËkoj poeziji, propitujuÊi pjesniπtvo i tehniËku
civilizaciju, relativizaciju kretanja te poetski kolo-
dvorski model, u πto ukljuËuje i gradsku, “tramvajsku
poeziju”, takoer povezanu s traËnicama i gradskim
kretanjem. Kretanje tramvajem u gradu asociramo s
pjesnikom Nikolaem Gumilevom i njegovom pje-
smom iz 1919. Zalutali tramvaj. Taj je motiv vaæan i
u romanu Berlin ‡ Pariz. ZagrebaËki je tramvaj, prema
Irininoj priËi u vlaku, zamalo pregazio Irinu i starËiÊa
kojega je pokuπala spasiti, a kolica s njezinim sinom
Saπom pojurila su nizbrdo.
Kretanje traËnicama, a posebice vlakom koji spaja
velike udaljenosti, nastavlja se kroz rusku knjiæevnost
20. stoljeÊa, a onda izlazi iz gabarita tog stoljeÊa. Vlak
je snaæan motiv kod Pasternaka, u poeziji, ali i u
njegovu romanu Doktor Æivago. Znakovit je i vlak iz
romana Moskva-Petuπki Venedikta Erofeeva (roman
je prevela Irena LukπiÊ, 2001), u kojem glavni junak
progovara o povijesti ruske filozofije i knjiæevnosti.
U Pelevinovoj pripovijesti Æuta strijela ponovno vlak
kao heterotopija igra glavnu ulogu. RijeË je o aso-
cijaciji na Crvenu strijelu, vlak koji prometuje od
Moskve do Sankt Peterburga, dok je fikcionalna Æuta
strijela vlak koji putuje prema razruπenom mostu i
metafora je æivotnoga puta, jer sve πto æivi ‡ æivi u
vlaku. I tu je pripovijest prevela Irena LukπiÊ (zbirka
Vijesti iz Nepala, 2005). I junaci u romanu Berlin ‡
Pariz putuju vlakom ne bi li se pronaπli, ali se
putovanjem razilaze. Prva reËenica romana: “Ponovno
su se s obje strane dugaËkog vagona zalijepila ne-
pregledna zelena polja ispresijecana slabo uoËljivim
puteljcima i rijetkim grmljem, Ëija se tamna boja
njeæno stapala sa smeom pozadinom”, kao i ona
posljednja: “I kao da je osjeÊaj svjeæine rasprπenog
snijega na neobjaπnjiv naËin prodro u vagon”, ukazuju
na prostor unutar vlaka izvan kojega se neπto zbiva,
izvan kojega postoji “drugi svijet”. Roman se oslanja
na knjiæevnu tradiciju, na motive putovanja preko
traËnica, kolodvora, tramvaja i vlaka, crpi poznate i
manje poznate biografske Ëinjenice mistificirajuÊi
æivot umjetnika onoga vremena. No, prije svega,
oslanja se na Nabokovljevu novelu SluËajnost u kojoj
dvije suputnice razgovaraju o æivotu nakon Revo-
lucije, πto je autorica navela na kraju svoje knjige,
skreÊuÊi pozornost Ëitatelja na intertekstualnu pove-
zanost svoga romana s novelom Vladimira Nabokova,
ali i ruskom knjiæevnom tradicijom uopÊe.
Irena je nizanjem motiva i tema iz ruske knji-
æevnosti svoj fragmentarni roman kretanja Berlin ‡
Pariz uËinila bogatijim, a svoja je znanja o emigraciji,
ruskoj knjiæevnosti i kulturi, koja je na razliËite naËine
unosila u svoje preglede, zbornike i antologije, uobli-
Ëila u fikciji.
Danijela LUGARI∆ VUKAS
Zaπto je vaæno baviti se Irenom, πezdesetima,
sedamdesetima, emigracijom, egzilom?
Vjerojatno ne postoji preciznije odreenje Luk-
πiÊine radne etike, njezine prevodilaËko-uredniËko-
-znanstvene karijere, od onog koje je ponudila –urica
»iliÊ u tekstu “In memoriam: Irena LukπiÊ” na portalu
Vox Feminae, pisanom samo jedan dan nakon Irenine
prerane smrti: “Æivjela je samo jednom i samo 66
godina, a stigla je napraviti posla za najmanje tri Ëesti-
tim radom ispunjena æivota.” Osim po fikcionalnoj
prozi (od KonaËiπta vlakopratnog osoblja 1981. do
romana Sve o sestri Robina Hooda 2018), Irena LukπiÊ
poznata je po tome πto je svojim prijevodima suvre-
mene ruske knjiæevnosti i uredniËkim radom na polju
primarno rusistiËkih i sovjetoloπkih tema bila naj-
stabilniji most i najaktivniji posrednik izmeu ruske
i hrvatske kulture (o rusko-hrvatskim kulturnim veza-
ma objavila je i zaseban zbornik radova). U tekstu
“NemoguÊe je voljeti rusku knjiæevnost u Hrvatskoj
bez pomoÊi Irene LukπiÊ”, pisanom takoer ne-
posredno nakon Irenine smrti, Æeljko Ivanjek je toËno
primijetio da je Irena LukπiÊ æivjela “knjiæevnost,
takoreÊi u svim njenim moguÊnostima”. Irena LukπiÊ
bila je autorica vlastitih knjiæevnih djela, prevo-
diteljica, urednica i znanstvenica, Ëiji je rad ovjenËan
i prestiænim nacionalnim nagradama. Miljenko Jer-
goviÊ u svojoj medijskoj reakciji na LukπiÊinu smrt
(u tekstu “Ajfelov most” 17. 3. 2019) takoer spo-
minje izniman, srediπnji status knjiæevnosti u njezinu
æivotu, istiËuÊi laskavo da je æivjela “u knjiæevnosti
na naËin koji je u Hrvata krajnje neuobiËajen”. Jergo-
viÊ prepriËava jednu (i jedinu) anegdotu koja se odvila
u stvarnome svijetu (ili barem onom sloju realnosti
koju nazivamo “objektivnom” ili “æivljenom”), kada
mu je ona priπla nakon predstavljanja neke knjige te
mu bez najave, uvodnih Ëesto kurtoaznih rijeËi pri-
likom susreta, ispravila jednu njegovu opetovano
izgovaranu gramatiËku pogreπku: nije toËno reÊi da
se je neπto dogodilo u Dugoj Resi, nego u Duga Resi.
U tekstu “Znate li tko je bio Ëovjek zbog kojeg je za-
pravo prekinuta finalna utakmica Svjetskog prvenstva
izmeu Francuske i Hrvatske?” u Jutarnjem listu 22.
7. 2018. JergoviÊ piπe da je Irena LukπiÊ bila mraËna,
ubitaËna karlovaËka ruska vila. Takva JergoviÊeva
procjena ‡ aksioloπki ni pozitivna ni negativna, no
svakako pamtljiva ‡ proizlazi zasigurno i iz njegovog
osobnog, kratkog, zbunjujuÊeg, nespretno osmiπljenog
susreta s njom, ali i iz njezine knjiæevne proze: mraËne,
katkad i ubitaËno mraËne, ali svakako Ëarobne.
127
Tijekom svog je komemorativnog govora urednik
izdavaËke kuÊe Disput i dugogodiπnji suradnik Irene
LukπiÊ, Josip PanduriÊ, istaknuo sljedeÊu Ireninu spe-
cifiËnost: unatoË tomu πto je blisko s njom suraivao,
nakon 17 godina nije mu bila jasnija i poznatija.
Upravo suprotno: πto ju je dulje znao, manje i slabije
ju je poznavao ‡ s vremenom mu je bila sve tajan-
stvenija i zagonetnija. Nalik knjiæevnosti samoj.
Njezina profesionalna radiπnost i znatiæelja, ali i
tajanstvenost, neodredivost biografske Irene LukπiÊ
na zanimljive se naËine odraæava i iskazuje u dvama
moæda i srediπnjim poljima njezinih znanstveno-
-istraæivaËkih, struËnih, pa i privatnih interesa. Uz
πezdesete i sedamdesete godine proπloga stoljeÊa, uz
ono razdoblje koje rusko-ameriËki antropolog Aleksej
JurËak u kontekstu sovjetskoga druπtva i kulture na-
ziva “kasnim socijalizmom”, Irena LukπiÊ bila je
posebno vezana ‡ biografske su se Ëinjenice (to su
godine njezine mladosti) ispreplele s profesionalnim
interesima; a emigracija, dijaspora i egzil dijelom su
njezine biografije moæda i viπe nego πto se to na prvi
pogled Ëini. Jer emigracija je stanje geopolitiËke, ali
istodobno i duhovne, mentalne razmjeπtenosti. Emi-
gracija je stanje trajne dislokacije, trajne neukorije-
njenosti, trajnog osjeÊaja neudomljenosti. Irena LukπiÊ
nije bila emigrantica u uobiËajenom smislu rijeËi ‡
ali je njezin æivot bio razdijeljen izmeu Duga Rese i
Zagreba (za brojna su se njezina djela ‡ i knjiæevna i
znanstvena ‡ ideje raale i oblikovale upravo tijekom
putovanja od jednog do drugog mjesta), a njezina pro-
fesionalna djelatnost ‡ izmeu knjiæevne znanosti,
knjiæevnoga stvaralaπtva i prevodilaπtva. Jedno, drugo
i treÊe pritom se nisu iskljuËivali, niti su ometali
autorsku perspektivu, upravo suprotno: stanje izmeu
Irena LukπiÊ pretvorila je u svoju prednost, i upravo
je to, po mom sudu, najspecifiËnija osobina njezina
pisma i ostavπtine. Ona je doista æivjela knjiæevnost i
u knjiæevnosti ‡ u svim njenim moguÊnostima: kao
spisateljica, kao kritiËarka, kao prevoditeljica; isto-
dobno sve te uloge odjednom, u svim tim ulogama
odjednom i izmeu njih odjednom.
O tom stanju Irenina neukorijenjenog (i neu-
korjenjivog) duha koje je æivjelo knjiæevnost i u knji-
æevnosti govori i centrifugalnost njezina znanstvenog
pristupa temama πezdesetih, sedamdesetih i emigra-
cije: kao da je logikom i putanjama svojih istraæivaË-
kih manevara svjedoËila o svojoj potrebi da upozori
da su geopolitiËke granice istodobno i simboliËke te
da ih druπtveno i graanski odgovoran intelektualac
mora primjeÊivati i ‡ kada je moguÊe ‡ nadvladavati.
U ovom kratkom osvrtu iznijet Êu temeljne LukπiÊine
radove povezane s naznaËenim temama i upozoriti
na neke od kljuËnih uvida ‡ njezini radovi, smatram,
najbolje Êe sami odati poËast njenome æivotu.
U zborniku o πezdesetima (©ezdesete, Zagreb:
Hrvatsko filoloπko druπtvo, Biblioteka Knjiæevna
smotra, 2007) prireivaËica Irena LukπiÊ razdoblju
pristupa kao fenomenu koji je fascinirao
kritiËare, filozofe, umjetnike i sve one koji su vjerovali
da je u umornoj civilizaciji 20. stoljeÊa ipak moguÊ
prostor drukËijega miπljenja i æivljenja, prostor koji je
zapravo teπko obuhvatiti u punoÊi osjeÊaja i dogaaja,
u obrisima poæeljnim za pohranjivanje u Veliku me-
moriju povijesti ËovjeËanstva ‡ πezdesetima, jedno-
stavno πezdesetima. (7)
©ezdesete su u imaginaciji prireivaËice ono
neπto, neuhvatljivo a istovremeno tako stvarno, neπto
neopisivo a opet tako poznato, neπto daleko i blisko,
neπto izvan kruga civilizacijskog iskustva ‡ a opet
toliko prisutno u nama (7). Po LukπiÊinoj interpre-
taciji, πezdesete bi mogle biti upravo ono “zazorno”
u civilizaciji dugog i traumatiËnog 20. stoljeÊa. Centri-
fugalnost Irenine znanstvene optike oËituje se u tome
πto je zbornikom to dugo, istodobno divno i trauma-
tiËno, zazorno razdoblje πezdesetih prikazala ame-
riËkim (Nabokov, utjecaj zen-budizma na beat na-
raπtaj), njemaËkim (Handke, Hesse, prodor puËkog
komada i motiva putovanja u knjiæevnosti 1960-ih i
1970-ih godina) i ruskim blokom, kojim je ‡ kako
proizlazi iz odabranih tekstova ‡ bila karakteristiËna
poetika praznine (neizreËenog, ali i neizrecivog).
Osim spomenutog, prireivaËica je u istom zborniku
okupila i radove koji se bave nekim aspektima cenzure
u egipatskoj knjiæevnosti, pregledom maarskih mo-
dela proze u trapericama, kao i oglede Barthesa, eseje
o francuskome novom valu, talijanskoj Skupini 63,
istoËnonjemaËkome iskustvu socijalizma, halucino-
genim drogama u knjiæevnosti i glazbi, o modi, sli-
karstvu, seksualnom osloboenju, grafitima...
U prireivaËkom zborniku o sedamdesetima
(Sedamdesete, Zagreb: Hrvatsko filoloπko druπtvo,
Biblioteka Knjiæevna smotra, 2010) prvi blok, naslov-
ljen Ispred vremena, donosi tekstove o fenomenima
koji su “ubrzavali” svoje vrijeme ‡ o novim umjet-
niËkim praksama, pokretima, grupama i bitnim izloæ-
bama u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji, potom o vladavini
potpunog jeziËnog pluralizma, o Poletu, omladinskom
tisku kao prostoru “vjeæbanja demokracije” i o
artikulaciji disidentstva na tlu bivπeg SSSR-a. Druga
cjelina, naslovljena Duh sedamdesetih, donosi Ëlanak
o dramskome djelu austrijskoga knjiæevnika Thomasa
Bernharda, potom se u radu o Erofeevljevoj postmo-
dernistiËkoj poemi u prozi Moskva-Petuπki, koju
mnogi smatraju jednom od temeljnih knjiga kojom
se podvlaËi simboliËka crta ispod sovjetske civi-
128
lizacije, o knjizi govori kao o simbolu raspada so-
vjetske utopije. U treÊoj cjelini, naslovljenoj Rubovi
i srediπta, nalaze se radovi o “rubovima” knjiæevnoga
djela u ameriËkoj zbilji, novim kanarskim glasovima
u πpanjolskoj knjiæevnosti, destrukciji ruskog sela,
estonskim elementima u stvaralaπtvu ruskog pisca,
recepcijom Epikura u sovjetskome okruæenju itd.
Likovne priloge za taj zbornik izradio je kultni umjet-
nik Mirko IliÊ, autor niza znamenitih naslovnica za
glazbene albume novovalnih bendova. Posebice je
paænje vrijedna, pa i indikativna za centrifugalnost
njezine znanstvene optike, LukπiÊina lenta vremena
‡ u prostoru od podatka o dodjeljivanju Nobelove
nagrade za knjiæevnost A. Solæenicynu do posljednje
biljeπke, podatka o tome da je u Monte Carlu odræano
prvo svjetsko prvenstvo u backgammonu, nalaze se i
sljedeÊe informacije: o epidemiji kolere u Aziji, o
odabiru Ivana Zvonimira »iËka za studenta prorektora
na ZagrebaËkom sveuËiliπtu, o godinama roenja
Vanne, Alena BokπiÊa, Ume Thurman, Naomi Camp-
bell ili Andrea Agassija, o svjetskim prvacima u teπkoj
kategoriji, smrtima, dobivenim nagradama, razvodima
(primjerice Elvisa i Priscille Presley 1972) itd.
Temom πezdesetih i sedamdesetih bavi se i zbor-
nik Socart. Tekstovi i kritika (Zagreb: Hrvatsko filo-
loπko druπtvo, Biblioteka Knjiæevna smotra, 1998),
za koji je Irena LukπiÊ napravila izbor tekstova, izra-
dila prijevode i napisala uvodni tekst. U njemu auto-
rica socart kontekstualizira u poetiku smijeha navo-
deÊi da je taj intrigantni pravac u sovjetskoj umjetnosti
kasnoga socijalizma golemi fundamentalni leksikon
temeljen na smijehu. Zbornik donosi niz prijevoda
zanimljivih i utjecajnih ruskih filozofa, kulturologa i
knjiæevnih kritiËara, pa Ëitamo (u tekstu M. Èpπtejna
ApofatiËka svijest: konceptualizam, 1989) da se
konceptualizam moæe promatrati kao joπ jedan pravac
suvremene avangarde, koji se nalazi izmeu socarta i
poparta):
Konceptualnost je preokrenuta ilustrativnost: ista she-
ma, ali ne viπe slike πto ju je konstruirala plitka ideja
nego ideja konstruirana u namjerno spljoπtenoj slici.
Pseudoumjetnost, koja se bavi krivotvorenjem slika u
obliku ideje, stvorila je antiumjetnost, koja obrauje
same ideje, pokazujuÊi njihovu sterilnost i neodree-
nost. Konceptualizam se rijetko moæe pohvaliti maj-
storskim djelima u tradicionalnom smislu. Jezik je
ubog, primitivan, izvjeπtaËen, slike su napravljene sva-
kojako, umjetnik oËito ljenËari... (31)
‡ ili, kako se navodi nadalje: “Konceptualizam je πum
naπe svijesti πto prekriva dreËavi glas i omoguÊuje
nam da barem malo budemo u tiπini” (38). U eseju
Aleksandra Glezera, naslovljenom OËevi sovjetskoga
socarta, navodi se toËno i Ëesto koriπteno odreenje
socarta kao umjetniËkog pravca temeljenog na logici
sliËnoj logici poparta, samo s drukËijim objektom
reprezentacije, naime: “Ako je ameriËki popart roen
iz obilja stvari, socart je Ëedo socijalistiËke stvarnosti
i roen je iz obilja ideja” (154).
 U kontekstu razmatrane teme ‡ kasnosocija-
listiËke knjiæevnosti i kulture ‡ zanimljiv je i prire-
ivaËki zbornik XX. stoljeÊe (Zagreb: Hrvatsko filo-
loπko druπtvo, Biblioteka Knjiæevna smotra, 2003).
Naime, zbornikom se, kako se navodi u predgovoru
Jadranke BrnËiÊ, proπlo stoljeÊe pokuπava razotkriti
u nekim podrobnostima, u posebnim temama; poku-
πavaju se istraæiti neki novi kutevi i “naÊi neka nova
osvijetljena mjesta” (7) jer ‡ kako lucidno primjeÊuje
BrnËiÊ ‡ unatoË tomu πto u suvremenosti broj i duljina
radova koji analiziraju odreeno knjiæevno djelo ili
odreenog pisca i mnogostruko nadilaze samo djelo
ili pisca, prostor Ëitanja vremena trajno je otvoren. U
tom se zborniku istiËe esej svjetski poznatog sovje-
tologa E. Dobrenka, koji u eseju “Poslije socarta.
Dmitrij Prigov i kraj sovjetske knjiæevnosti” o Prigovu
(onog Prigova Ëiji je simboliËki kapital u suvremenoj
Rusiji dovoljno snaæan da je potaknuo Ëlanice skupine
Pussy Riot da ometu nogometnu utakmicu izmeu
Francuske i Hrvatske, a o Ëemu je pisao JergoviÊ u
ranije spomenutom osvrtu) kao o jedinom socar-
tistiËkom piscu u kojega je “sve po mjeri” (69), dok
je kod svih drugih neËeg “viπka” ili “manjka”: Lev
Rubinπtejn je previπe eksperimentalan, Timur Kibirov
previπe liriËan, Evgenij Popov previπe literaran, a Vla-
dimir Sorokin previπe πokantan. Posebno je vaæna
primjedba koju Dobrenko navodi, oslanjajuÊi se oËito
na Tynjanovljev pojam knjiæevnoga niza (rus. litera-
turnyj rjad), naime da je Prigov uspio “stvoriti tekst
iz samoga sebe, to jest iziÊi iz ‘knjiæevnoga niza’”
(69). Osim toga, Dobrenkovo pomno Ëitanje Prigov-
ljeve figure milicianera, kao æive hipostaze Dræave,
omoguÊuje zakljuËak da je socart “posljednji formi-
rani i zavrπeni stil u ruskoj knjiæevnosti poslije soc-
realizma” (75). Osim Dobrenka, vrijedne uvide nudi
i esej Marine Temkine “Poratno æensko tijelo: Nabo-
kovljeva Lolita i Duchampovo Uvjetno dano”, koji
poredbenom analizom dvaju antologijskih djela
stvaranih u isto vrijeme (od kraja 1940-ih i tijekom
1950-ih) i na istom mjestu (New York) govori o di-
namici modernizma sredinom dvadesetog stoljeÊa te
o intrigantnim i pregnantnim strategijama umjetnika
u tranzicijsko vrijeme.
Emigracijom, egzilom, disidentstvom Irena Luk-
πiÊ bavila se s istom opsesivnoπÊu i dubokim intere-
som kao i πezdesetima i sedamdesetima. U uvodniku
u zbornik prevedenih tekstova sabranih u Antologiji
ruske disidentske drame (Zagreb: Hrvatski centar ITI,
1998) Irena LukπiÊ govori o tome da je disidenstvo
“otpadniπtvo” (u znaËenju otklona od norme) koje
ukljuËuje dva aspekta ‡ politiËki i estetski. U uvodnom
tekstu “Tlo ruske disidentske drame” Irena LukπiÊ
nudi niz historiografskih podataka koji bi mogli biti
vaæni za buduÊe istraæivaËe. Moæda najintrigantniji i
najuspjeliji LukπiÊin prireivaËki rad, zbornik Ruska
emigrantska knjiæevna kritika (Zagreb: Hrvatsko
filoloπko druπtvo, Biblioteka Knjiæevna smotra, 1999),
okuplja kritiËke tekstove najutjecajnijih ruskih inte-
lektualaca koji su izmeu dva svjetska rata djelovali
129
u izbjegliπtvu ‡ od Zinaide Gippius i Marine Cvetaeve
do filozofa Georgija Fedotova, politiËkih publicista i
dnevnih kritiËara do filologa poput Romana Jakob-
sona. U povijesnom je smislu rijeË o izuzetno vrijed-
nom znanstveno-istraæivaËkom projektu jer na jednom
mjestu okuplja radove razliËitih ruskih autora u
emigraciji te nudi slojevitu, bogatu sliku njihova
intelektualnog rada, dvojbi, strahova i nadanja (a
poznato je da je ruska emigracija bila izrazito raz-
jedinjena u svojim stavovima; komunikacija meu
pojedincima ‡ i meu emigrantima i s intelektualcima
u domovini ‡ bila je slaba pa su Ëesto ne posve oprav-
dano kritizirani zbog pasivnosti). Radovi u zborniku
svrstani su prema dominantnoj temi: pogled emi-
granata na rusku klasiku, sovjetska knjiæevnost iz
emigrantske perspektive, procesi u emigraciji i hrvat-
ski Rusi; te nude niz zapaæanja koja su od posebne
vrijednosti istraæivaËima i intelektualcima koji ne
govore ruski. Primjerice, kod Marka Aldanova navodi
se da “[o]d svih evropskih naroda, ruski narod ima
najmanje potrebe za slobodom” (21). Marina Cve-
taeva pak na pitanje πto je umjetnost u eseju Umjetnost
pri svjetlu savjesti (1932) odgovara pamtljivo i sve-
obuhvatno:
Umjetnost je isto πto i priroda. Ne traæite u njoj drugih
zakona osim vlastitih (ne umjetnikovu samovolju, ne
samovolju postojeÊeg, nego upravo zakone umjetnosti).
Moæda je umjetnost samo ogranak prirode (vrsta njenog
stvaralaπtva). Neosporno je da je umjetniËko djelo
tvorevina prirode, isto tako roeno a ne stvoreno. (33)
“Jedino za izvrsnog pjesnika”, nastavlja dalje
Cvetaeva, “umjetnost je uvijek sama sebi svrhom, to
jest Ëista funkcija bez koje on ne moæe æivjeti i za
koju ne odgovara” (47). Roman Jakobson u tekstu
“O generaciji koja je protratila svoje pjesnike” (1930)
piπe:
Mi smo odviπe silovito i halapljivo jurnuli prema bu-
duÊnosti da bi nam ostala proπlost. (...) Svjedoci smo i
sudionici velikih socijalnih, znanstvenih i drugih
kataklizama. Svakodnevica je zaostala. (...) BuduÊnost,
ona takoer nije naπa. (...) Mi smo imali samo zanosne
pjesme o buduÊnosti, i odjednom su se te pjesme iz
dinamike danaπnjeg dana pretvorile u povijesno-knji-
æevnu Ëinjenicu. Kad su pjevaËi ubijeni, a pjesmu vuku
u muzej, pripadaju juËeraπnjem danu, joπ se samotnija,
sirotija i zbunjenija Ëini ta generacija bez rijeËi u pra-
vom smislu. (90)
Vladislav HodaseviË u eseju O sovjetskoj knji-
æevnosti (1938) navodi:
Umjetnost je slatki i gorki Ëovjekov udes. Ona je
ËovjeËna buduÊi da izvan granica ljudskog postojanja
(joπ ili veÊ) ne postoji. Nje nema u æivotinja i, apso-
lutno, tako reÊi, u divljaka. Ona nastaje s prvim bljes-
kom misli i s prvom spoznajom muke. Ona treba nestati
tamo gdje je sve spoznano, gdje su sve zagonetke
rijeπene i sve muke zavrπene. U raju neÊe biti pisaca.
(145)
IshodeÊi iz tog konteksta (iz implicirane ideje o so-
vjetskome poslijerevolucijskom raju), postavlja vaæno
pitanje: “©to se pak dogaa u SSSR-u?” (145).
O tome da egzil nije stanje karakteristiËno samo
za emigrante, pojedince razmjeπtene u geopolitiËkom
smislu, govori se u zborniku Egzil, emigracija. Novi
kontekst (Zagreb: Hrvatsko filoloπko druπtvo, Biblio-
teka Knjiæevna smotra, 2002). Egzil je, kako LukπiÊ
navodi u uvodnom slovu pozivajuÊi se na ameriËku
rusisticu Olgu Matich, stanje karakteristiËno za svakog
pjesnika i pisca jer korelira s oËuenjem. Naime,
preduvjet svakog pisanja i umjetniËkog stvaranja jest
odmak (odnosno odvajanje koje podsjeÊa na iskustvo
emigranta) u kojem dolazi do obnove umjetniËkoga
jezika i umjetniËkoga vienja (sliËno je, prisjetimo
se, tvrdila i M. Cvetaeva naglaπavajuÊi da je svaki
pjesnik emigrant Kraljevstva Nebeskog). Osim u
knjizi Ruska knjiæevnost u svemiru (Zagreb: Disput,
2003), posveÊenoj fenomenu egzila, emigracije i
novoga konteksta, Irena LukπiÊ se emigracijom i egzi-
lom bavila i u zborniku TreÊi val. Knjiæevnost i æivot
ruske dijaspore posljednjih desetljeÊa XX stoljeÊa
(Zagreb: Hrvatsko filoloπko druπtvo, Biblioteka Knji-
æevna smotra & Disput, 2004), u kojem se donose
prijevodi proznih tekstova niza znaËajnih emigrant-
skih pisaca ‡ od Aksenova, Brodskog, Dovlatova i
Druænikova, do Sokolova i Terca te poezije GaliËa,
Loseva, Ratuπinske i Temkina, s posebno vrijednim
dodatkom, naslovljenim TreÊi val njim samim, koji
donosi intervjue koje je Irena LukπiÊ vodila s vaænim
ruskim piscima poput Aksenova, Aleπkovskog, Druæ-
nikova, ©rajera i Temkine. Zbornik Ruski emigranti
u Hrvatskoj izmeu dva rata. Rubovi, memorija
(Zagreb: Hrvatsko filoloπko druπtvo, Biblioteka Knji-
æevna smotra, 2006) nudi vaæan uvodni sintetiËki tekst
Irene LukπiÊ, naslovljen Ruski emigranti u Hrvatskoj:
Prilog tipologiji mjesta, kao i tematske cjeline Kaza-
liπtarije (o ruskom dramskom studiju u Zagrebu, o
uspomenama o baletu ZagrebaËkog kazaliπta Olge
KononoviË), Umjetnost rijeËi (o hrvatskome jeziku
ruske emigracije, pejzaæu u lirici ruskih emigranata
na juænoslavenskom tlu), Druπtveno okruæenje (o
bolnici Ruskog crkvenog kriæa u dvorcu Lobor i ute-
meljitelju Hrvatske pravoslavne crkve, vladiki Ger-
mogenu), Dogaaji (o kongresu ruskih pisaca i novi-
nara u Beogradu 1928) te, na koncu, o konkretnim
sudbinama onih za koje je emigracija bila dio æivljene
biografije, pa se u poglavlju O sudbinama nude radovi
o zagrebaËkim æivotima Nikolaja Bulgakova (brata
Mihaila Bulgakova) i Marije »aplinske. KonaËno, u
zborniku Brodski! Æivot, djelo (1940-1996) (Zagreb:
Hrvatsko filoloπko druπtvo, 2007) Irena LukπiÊ pot-
pisuje prijevode svih ruskih tekstova. Zbornik nudi
130
jedan od najsustavnijih i najdetaljnijih uvida u bio-
grafsku osobu i stvaralaËki rad jednog od najpoznatijih
ruskih emigranata treÊe generacije, Iosifa Brodskog.
Ako ovaj kratak pregled temeljnih radova koje je
uredila, priredila i/ili prevela Irena LukπiÊ, s upuÊiva-
njem na neke od uvida za koje su zasluæni upravo
njezina marljivost i svestranost, nije dovoljno sadræa-
jan odgovor na pitanje postavljeno naslovom (zaπto
je vaæno baviti se Irenom, πezdesetima, sedamdese-
tima, emigracijom, egzilom), dodala bih i sljedeÊe.
Centrifugalna, spiralna, divergentna znanstvena logika
i optika Irene LukπiÊ oznaËava baπ ono πto te rijeËi
znaËe i u fizici: odnosno, ono πto se pomiËe ili bjeæi
iz centra. No taj centar nije samo fizikalni centar: u
kontekstu kulturoloπko-civilizacijske paradigme, cen-
tar je autoritet ‡ znanja, spoznaje, povijesti, identiteta.
U tom smislu Irenin rad marljivo je radio na preusmje-
ravanju naπe pozornosti prema onomu πto nije legi-
timirano i posredovano autoritetom. Iz te vizure
promatrana, Irena LukπiÊ moæda je jedna od pr(a)vih
postmodernih intelektualki na naπim prostorima za
koju su knjiæevnost i kultura bili podruËja trajne (post-
moderne) fascinacije i (postmodernog) istraæivaËkog
izazova. Knjige su ‡ kao πto navodi i LukπiÊ pozivajuÊi
se na Iosifa Brodskoga u zborniku Vjesnici nove knji-
æevnosti. Prikazi, recenzije, nacrti (Zagreb: Hrvatsko
filoloπko druπtvo, Biblioteka Knjiæevna smotra, 2010)
‡ manje konaËne od nas samih (8). Njezine knjige
nadæivljavaju njen fiziËki, ovostrani æivot moæda upra-
vo zbog toga πto je za Irenu svijet doista bio tekst (i
tekst je bio svijet), binarne opozicije gubile su smisao,
a veliki narativi ‡ pa i narativ “klasiËne” znanosti i
znanstvenog rada ‡ nisu bili dovoljno intrigantni, rele-
vantni i toËni u odnosu na ono πto je svojim intelek-
tualnim radom LukπiÊ htjela postiÊi. U njezinim je
istraæivanjima moguÊe baviti se istodobno i odnosom
Ahmatove i Ëitatelja, kao i Gogoljem kao celebrityjem
(u knjizi prikaza, recenzija i nacrta Vjesnici nove
knjiæevnosti, Zagreb: Hrvatsko filoloπko druπtvo,
Biblioteka Knjiæevna smotra, 2010). U njezinim znan-
stvenim i struËnim zbornicima istraæivaË Ëesto neÊe
naÊi ono πto oËekuje u klasiËnijim znanstvenim i
struËnim radovima. Ali Êe na(i)Êi (na) i nakon smrti
beskonaËan æivot knjiæevnosti, æivot u knjiæevnosti
(u svim njenim moguÊnostima i izmeu njih) iz
perspektive i iskustva drugosti, dislokacije, izmaknu-
tosti i odmaknutosti ‡ kako objekta istraæivanja, tako
i same istraæivaËice ‡ (postmoderno?) zagonetne,
provokativne i drukËije.
Baπ zato vaæno je baviti se ne samo πezdesetima,
sedamdesetima, emigracijom i egzilom, nego i Irenom
LukπiÊ.
Nikita NANKOV
Irena, ti jedna sretna vraæice!
Prije viπe od dvadeset godina, u kasnim devede-
setima, dobio sam e-mail jedne Irene LukπiÊ. Pozvala
me da poπaljem Ëlanak Ëasopisu za koji nikad prije
nisam Ëuo, Knjiæevnoj smotri. Pozdravivπi tu priliku,
prihvatio sam poziv. Nakon prvog Ëlanka uslijedili
su mnogi drugi. S vremenom sam postao Ëlan ured-
niπtva tog Ëasopisa. Kad sam spomenuo profesoru
Andrewu Watchelu, vodeÊem ameriËkom struËnjaku
za juænoslavensku knjiæevnost, da imam odliËan od-
nos sa Ëasopisom, Ëestitao mi je i Knjiæevnu smotru
opisao kao najbolji balkanski Ëasopis za svjetsku knji-
æevnost. Na poziv Hrvatskoga filoloπkog druπtva i uz
velikoduπnu potporu nekoliko hrvatskih kulturnih
institucija, meu kojima je i Ministarstvo znanosti i
obrazovanja, objavio sam knjigu na hrvatskom jeziku
“Postmodernizam i kulturni izazovi”. Neπto kasnije
saznao sam da je prof. Helena PeriπiÊ, joπ jedna iz-
vrsna hrvatska kolegica i prijateljica, dodala moju
knjigu na popis preporuËene literature za jedan od
kolegija koji predaje.
131
Niπta od toga ne bi bilo moguÊe bez Irene, jedne
od najvelikoduπnijih i najtalentiranijih kolegica i prija-
teljica koje sam imao sreÊu upoznati. Ipak okolnosti
nam nisu dopustile da se ikad sretnemo uæivo, ali njena
humanost i nebrojene akademske i umjetniËke ideje
bile su razlog zaπto sam postao cjeloæivotni poklonik
ne samo njenog talenta i Knjiæevne smotre, nego i
Hrvatske uopÊe. ÆeleÊi uzvratiti ljubav na najbolji mo-
guÊi naËin, recenzirao sam u SAD-u neke od Ireninih
zadivljujuÊih umjetniËkih knjiga.
Sad, dok ovo piπem, osjeÊam se deprimirano, a
rijeËi “poËivala u miru, draga Irena” su mi na vrh
jezika. Ipak, te rijeËi nisu one prave. Gledam prema
nebu i govorim: “Tako sam sretan zbog tebe, draga
Irena. Ti sretna vraæice! Sad si na mjestu gdje ti, tako
neobuzdana, kojoj guæva znaËi mir, moæeπ koliko god
ti srce æeli razgovarati sa svojim ruskim prijateljima:
Puπkinom, Gogoljem, »ehovom, Dostoevskim ili Tol-
stoem. I siguran sam da Êe oni voljeti tvoje knjige
barem onoliko koliko ti voliπ njihove.”
Helena PERI»I∆
Irena ili kako biti graankom svijeta
Ima nekoliko stvari koje su mi Irenu Ëinile blis-
kom. Naπi su djelokruzi bili zemljopisno udaljeni
(iako dræim da je zemljopis za komparatistice knji-
æevnosti najËeπÊe irelevantna kategorija) a naπi susreti
mahom sluËajni i rijetki: dogaali su se s vremena na
vrijeme u uskom hodniku na drugom katu zagrebaËko-
ga Filozofskoga fakulteta gdje se dotiËu Odsjek za
komparativnu knjiæevnost i Rusistika. Doduπe, u par
navrata povod sastanku bilo je izlaæenje nekoga meni
posebno vaænoga tematskog broja Knjiæevne smotre
ili Irenino darivanje za naπu zadarsku SlavistiËku
knjiænicu par primjeraka iz edicije koju je ureivala i
koju je pretvorila u pravu dragocjenu knjiænu kolajnu
‡ Na tragu klasika.
Prije 5 ili 6 godina pozvala sam je odræati pre-
davanje studentima kroatistike i rusistike na naπem
onodobnom Odsjeku za hrvatski jezik i knjiæevnost
zadarskoga SveuËiliπta. Bilo je proljeÊe, mislim svi-
banj: tada je uz pomoÊ fotografija izloæila studentima
priËu o spisateljici, kulturnoj djelatnici, ruskoj emi-
grantkinji Irini Aleksander, koja je u godinama izmeu
svjetskih ratova, æiveÊi i djelujuÊi u Zagrebu imala
osobiti utjecaj na pisce, kazaliπne osobe i uopÊe umjet-
niËki svijet tadaπnje hrvatske metropole. Znam da je
Irena odræala nekoliko javnih predavanja o toj osobi i
da je s velikom pomnjom pripremala svako od njih.
Bilo je oËigledno da ju je gospoa Aleksander na
poseban naËin fascinirala. Nakon Irenina predavanja
na naπemu Odsjeku sjele smo u kafiÊ uz zadarsku Rivu
(sjeÊam se toga kao da je juËer bilo), prigodne veËere
za gostujuÊe predavaËe za nju su bile nepotreban, pa
Ëak i neprimjeren luksuz ‡ dalo se tako zakljuËiti;
promatrajuÊi ljeskanje mora (koje ju je vjerujem i tada
asociralo na vodu njezine Mreænice πto joj je priËinjala
pribjeæiπte i savrπeni milieu za rad: ureivanje, pisanje
i prevoenje) ozbiljno je prokomentirala kako je vrlo
zadovoljna prijemom i pozornoπÊu koju su studenti
133
udijelili njoj i njezinu predavanju; pohvalila ih je kao
paæljivu i kulturnu mladu publiku; Ëinilo se da ih je
doæivjela vrijednima svoga profesionalnog povjerenja
i vremena.
Kako rekoh, bilo je nekoliko tema koje su je meni
osobno, a vjerujem i drugim kolegama naπega naraπta-
ja, Ëinile bliskom. Osim reËene svjetske knjiæevnosti
(i spomenutih: Ëasopisa Knjiæevna smotra te biblioteke
Na tragu klasika, ali i naklade Hrvatskoga filoloπkog
druπtva u kojoj su mnogi od nas doæivjeli objaviti
svoju knjigu, zahvaljujuÊi i Ireni), bila je to sklonost
putovanjima, pa rock-glazba 70-ih, a tragom upravo
glazbe: dakako i povrh svega ‡ Kanaanin “bez vje-
roispovijesti i nacije”, knjiæevnik i kantautor Leonard
Cohen.
Moæda bi upravo tu trebalo s rijeËima stati. Zaπto?
Zato πto ni putovanja ni glazba ne ovise o rijeËima
veÊ o vidnim i sluπnim senzacijama (i oduπevljenju
njima) te predstavljaju sebi svojstvene medije. No,
ono πto je vjerujem zajedniËko svim prostorima djelo-
vanja i doæivljavanja, a πto se dade pripisati upravo
Ireni, bila je istanËanost u pristupu svemu πto ju je
zanimalo ‡ i kao osobu koja prima i kao osobu koja
stvara. Uz to: Ëini se da joj je bio odbojan svaki oblik
povrπnosti u njihovu odraæavanju u pisanoj rijeËi.
Ta briga za rijeË, nastojanje da se odvaæe svaka
prije nego πto se (s)pusti na papir ili u eter ili u kameru
ili pred sluπatelja u dvorani ‡ neπto je πto Êe, uvjerena
sam, kad govorimo o Ireni LukπiÊ ‡ svima nama uve-
like nedostajati. Zato sam ‡ na jednoj druπtvenoj
mreæi, onoga dana kad je nemili dogaaj izazvao πok
meu svim njezinim kolegama, prijateljima i znan-
cima u svijetu i u Hrvatskoj, ne vjerujuÊi u informaciju
o njezinoj iznenadnoj smrti ‡ napisala, pompozno ali
posve iskreno: “Sad kad je Irena otiπla imam osjeÊaj
kao da je otiπlo ono Ëemu posveÊujemo Ëitav radni
vijek: otiπla je KNJIGA.”
Dalibor BLAÆINA
Ireni, fizikalnim zakonima unatoË
Izgovoreno na pogrebu Ireni LukπiÊ, Duga Resa, Ëetvrtak, 14. oæujka 2019.
Dopustite da kaæem nekoliko rijeËi u ime Hrvat-
skog filoloπkog druπtva, kao i uredniπtva Ëasopisa
Knjiæevna smotra. Irena LukπiÊ bila je naime, pored
svega ostaloga, dugogodiπnja ugledna i iznimno
vrijedna Ëlanica predsjedniπtva HFD-a, a jednako
tako, joπ od kraja osamdesetih godina, tajnica Knji-
æevne smotre ‡ Ëasopisa za svjetsku knjiæevnost Ëiji
karakter i duh sjajno reflektira sve Irenine bitne
interese: znanstvene, spisateljske, uredniËke, prevo-
dilaËke. Smotra je bila jedinstveni medij njihova
proæimanja, i njezin je peËat duboko utisnut u njezin
profil i njezinu povijest. Irena dakle nije bila tek
obiËna tajnica: bila je takoer ne samo autorica i
urednica, nego istinski spiritus movens Knjiæevne
smotre, njezin idejni pokretaË i njezina snaga, pro-
motor i realizator one namjere koja je skrivena u samoj
ideji Ëasopisa: u knjiæevnu potragu za Drugima.
Uostalom, upravo je zato od kraja osamdesetih godina
Irena osnovala i samostalno vodila uglednu znan-
stvenu Biblioteku Knjiæevne smotre.
Irena LukπiÊ roena je 10. oæujka 1953. godine,
umrla je na svoj 66. roendan, u nedjelju, ovdje, u
svom stanu u Dugoj Resi. Umrla je kao πto je i æivjela
‡ samozatajno, samotnjaËki, svjesno odabiruÊi svo-
jevrsnu izolaciju, koja joj bila potrebna da bi pisala.
Voljela je æivot, ali je najviπe voljela knjiæevni æivot
i æivot knjiæevnosti. Uostalom, te se dvije sfere u
njezinom sluËaju nikako nisu iskljuËivale. O tome
svjedoËi njezin golemi druπtveni i kulturni angaæman,
kao i njezin impozantan opus u svim dimenzijama
stvaralaπtva kojima se bavila. O tom opusu ovih su
dana pisali mnogi, i nemam namjeru ovdje ponavljati
Ëinjenice, koje zapravo govore same za sebe.
Zanima me neπto drugo ‡ πto je u Ireninom sluËaju
svemu tome bilo zajedniËko? Rekao bih, potraga za
tragovima knjiæevnosti i egzistencija koje se u knji-
æevnosti ogledaju ‡ kako, uostalom, sugerira naziv
njezine druge slavne biblioteke ‡ Na tragu klasika.
NaËelno, rijeË je o potrazi za tragovima knjiæevnosti
u vremenu koje viπe gotovo ni po Ëemu nije “kla-
siËno”. Pritom je Irena je i kao knjiæevnica, ali i kao
znanstvenica, promicala prije svega ideju inter-
tekstualnosti i interkulturalnosti, koju obiËno podra-
zumijevamo kada govorimo o postmodernizmu. Nije,
dakle, oËajavala za nekim starim vrijednostima, veÊ
je u svoju viziju knjiæevnosti ukljuËivala svojevrsnu
vlastitu inaËicu ludizma ‡ opozitnu u odnosu na svaku
135
ukoËenost i mrtvilo. U tom smislu igra elementima
knjiæevnosti bila je, u njezinu knjiæevnom, pa i
znanstvenom radu, njezino osobno i ekskluzivno
podruËje slobode ‡ podruËje u kojemu je nastojala
biljeæiti znakove vlastitog vremena i identiteta, svoje
vlastite knjiæevne egzistencije.
©to je i koga je u tim tekstovima traæila? Prije
svega svoju generaciju 60-ih, zalutalu u pogreπnom
vremenu; svoje ruske i sve druge emigrante, poraz-
bacane po bespuÊima prognanih i prezrenih sudbina
20. stoljeÊa; ogledavala se u æivotima æenskih umjet-
nica koje su traæile potvrdu u svijetu koji ih je od-
bacivao; traæila je knjiæevne junake u ogledalu
vlastitog vremena. Njezina simpatija za autsajdere
gotovo da je imala programni karakter. U njima je
traæila i vlastite odraze.
Odabrala je, dakle, ulogu posrednika ‡ posrednika
ne samo izmeu nacionalnih knjiæevnosti (prije svega
ruske i hrvatske), knjiæevnih formacija, poetika,
fenomena, ideja, projekata ‡ ali i raznih egzistencija
‡ jer πto li je drugo knjiæevnost, u krajnjoj instanci,
nego medij posredovanja egzistencija u vremenu i
prostoru? Irena je vjerovala je u takvu posredniËku
ideju knjiæevnosti, u smislenost potrage za vremenima
i ljudskim sudbinama koji su u knjiæevnosti utisnuti i
koje vrijedi uvijek iznova uvesti u polje vlastitog
iskustva. Pritom je voljela i samu ideju knjiæevnog
æivota. Biti u svemu tome, participirati i graditi ‡ s
tom idejom æivjela je kao pisac, prevodilac, urednik.
Draga Irena,
JuËer je bila srijeda, joπ prije nekoliko dana oËe-
kivao sam da Êu te vidjeti u uobiËajeno vrijeme, u
srijedu negdje oko 11,30 kada bi stizala iz svoje Duge
Rese na fakultet, u naπu B-221, na svoje uobiËajeno
smotraπko deæurstvo.
Ovaj put pripremio sam skicu dopisa koji smo
namjeravali poslati na razne adrese, a u povodu naπeg
jubileja ‡ 50. obljetnice izlaæenja Knjiæevne smotre.
Htio sam da zajedno, baπ kao πto smo to uvijek Ëinili,
provjerimo jesmo li sve dobro promislili, jesmo li sve
dobro isplanirali. Dakle onako kako smo radili punu
21 godinu, otkada smo zajedno preuzeli voenje i
ureivanje Knjiæevne smotre.
Ove srijede, meutim, nisi doπla. Vijest koja je
stigla dan ranije bila je pomalo iznenaujuÊa, ali
neumoljiva. Svoju si slabost skrivala, premda je bilo
oËito da ti je zdravlje nagriæeno. Vjerovao sam u tvoju
vitalnost, ali ovaj sam se put prevario. Ostala si svoja,
nisi odala tajnu…
Od sada Êemo morati bez tebe. Bit Êe to jako
teπko. Tvoje iskustvo razgovaranja, pregovaranja,
dogovaranja, tvoje ideje koje su nas Ëesto izvlaËile iz
raznoraznih problema, silno Êe nam nedostajati. Ali
joπ viπe nedostajat Êe nam tvoj lik, tvoj blagi osjeÊaj
za πalu i humor, tvoja intelektualna znatiæelja i okre-
nutost svijetu ‡ tako nalik na onu koju je æivio naπ
zajedniËki uËitelj, pokretaË Knjiæevne smotre, profesor
Zdravko MaliÊ, Ëije si Dnevnike nedavno s istinskim
entuzijazmom objavila.
Danas, u srijedu, namjeravao sam ti proËitati vijest
koja je upravo objavljena. Dopusti da citiram:
“Ruski znanstvenici s moskovskog Instituta fizike
i tehnologije, uz pomoÊ kolega iz ©vicarske i SAD-a
136
napravili su neπto πto se protivi zakonima fizike.
PomoÊu kvantnog raËunala uspjeli su promijeniti tijek
vremena. KoristeÊi elektrone i principe kvantne me-
hanike, istraæivaËi su uspjeli vratiti vrijeme. ToËnije,
bilo tko je u tom trenutku promatrao raËunalo vidio
bi dogaaje kao da se vrijeme vratilo nekoliko sekundi
unatrag. Ovo otkriÊe ne samo da bi moglo promijeniti
naπe shvaÊanje i uporabu kvantnih raËunala te kvantne
mehanike, veÊ i neke fizikalne zakone.”
Volio bih da je ova vijest istinita, da se vrijeme
moæe vratiti. U tom smislu vjerujem u znanost i nje-
zinu fantaziju. Mislim da bi te ova novost zaintere-
sirala i pomalo nasmijala.
Naπa obljetnica ove Êe godine proteÊi bez tebe.
Straπno Êeπ nam nedostajati. Ali vjerujem da Êeπ ipak
biti s nama ‡ trenutnim fizikalnim zakonima unatoË.