Visoka Škola „Logos centar“ Mostar

Bišde polje bb, 88100 Mostar

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA POZNAVANJE ROBE

Tema:
LAKOKVARLJIVA ROBA

Profesor: Student:

Dr.sc. Velibor Peulić Amir Salčin

Mostar, 28.11.2011.godine
 SADRŢAJ

1. LAKOKVARLJIVE ROBE ..................................................................................................................... 3

1.1 Meso ............................................................................................................................................. 3
1.2 Ribe ............................................................................................................................................... 4
1.3 Mlijeko i sladoled .......................................................................................................................... 5
1.4 Svježe voće i povrće .................................................................................................................... 6
1.5 Lijekovi ......................................................................................................................................... 8
2. TRANSPORT LAKOKVARLJIVE ROBE ................................................................................................ 9
2.1 Temperature u transportu lakokvarljive robe ............................................................................ 11
2.2 ATP sporazum ............................................................................................................................. 12
3. SKLADIŠTENJE LAKOKVARLJIVE ROBE ........................................................................................... 14
3.1 Skladišenje voća i povrća ............................................................................................................ 14
3.2 Skladištenje mesa i mesnih preradjevina ................................................................................... 16
3.3 Skladištenje ostale loakokvarljive robe ....................................................................................... 16
4. RASHLADNE KOMORE - HLADNJAČE ................................................................................................. 17
4.1 Dijelovi rashladne komore - hladnjače ....................................................................................... 18
4.1.1 Termoizolacioni paneli ......................................................................................................... 18
4.1.2 Termoizolaciona vrata.......................................................................................................... 18
4.1.3 Rashadni agregat.................................................................................................................. 19
4.1.4 Izmjenjivač topline - isparivač .............................................................................................. 19
4.2 Tehnika hlađenja ......................................................................................................................... 20
4.3 Hladnjače sa kontroliranom atmosferom ( ILO hladnjače ) ........................................................ 20
5. Zaključak............................................................................................................................................ 21
 UVOD
-Pojam lakokvarljive robe

Od postanka čovječanstva ljudi su nastojali da što duţe odrţe ţivotne namirnice svjeţe i da ih
upotrebljavaju kada ih nisu mogli naći u prirodi. To im je zbog ograničenog poznavanja
sastva namirnica rijetko polazlilo za rukom. Boljim poznavanjem sastava namirnica sa
kratkim rokom upotrebe tj. lakokvarljive robe, dobili smo mogućnost praćenja te stavljanja
pod kontrolu organizama koji su uzrokaovali kvarenje lakokvarljivih roba.

Danas činimo što je u bliskoj istoriji bilo nezamislivo, a to je mogućnost nabavke svjeţih
namirnica iz nama dalekih krajeva. Takodje, uz pomoć moderne tehnologije smo u stanju
odrţavati duţe upotrebljivim namirnice koje smo prije morali potrošiti u vrlo kratkom
vremenu.

Nepoţeljne promjene koje dovode do kvarenja ţivotnih namirnica i drugih lako-kvarljivih

roba, mogu imati različite uzroke. Najčešće su to mikrobiološke i biohemijske promjene.
Mikrobiološke promjene uzrokuju mikroorganizmi ili mikrobi. Oni se mogu naći u zemlji,
vodi i zraku. Kvarenje robe nastaje kao posljedica metabolizma mikroorganizama jer oni za
svoj ţivot troše hranljive sastojke ţivotnih namirnica, a vraćaju im produkte metabolizma
koji mogu imati neugodan miris i ukus, a mogu biti štetni i po zdravlje ljudi.
Biohemijske promjene uzrokuju najčešće fermenti i enzimi. Promjene mogu biti vidljive i
nevidljive. Vidljive biohemijske promjene se najčešće javljaju kao promjene boje, okusa i
mirisa, a nevidljive je moguće otkriti samo laboratorijskim ispitivanjem i oni u najvećoj mjeri
umanjuju hranjivu vrijednost sastojaka.

Oni se mogu uništiti zagrijvanjem na visoku temperaturu, zračenjem, nepovoljnim uslovima

za razvoj kada su: mali sadrţaj vode u proizvodu, suh zrak i niska temperatura u skladištima
ili transportnim vozilima.

Od svih pomenutih uzroka pri kvarenju namirnica i robe najbitniji su uslovi skladištenja
odnosno temperatura, vlaga i svijetlost u skladišnim prostorima jer su oni najodgovorniji
činioci svih promjena u kvalitetu namirnica i robe.

Postoje odgovarajući postupci za čuvanje prehrambrenih i poljoprivrednih proizvoda odnosno

sve lako kvarljive robe. Najčešći postupci su.

1. fizički metodi ( pasterizacija, sterilizacija, blanširanje te hlaĎenje i zamrzavanje )

2. hemijski metodi ( dodavanje konzervansa kao kuhinjska so, kiselina, dim i sl. )

Ovim postupcima namirnice se mogu čuvati u svjeţem, polupreraĎenom i potpuno

preraĎenom stanju
 1. LAKOKVARLJIVE ROBE

-Najčešće lakokvarljive robe su:

1.1 Meso
Svjeţe meso, uz veliku prehrambenu vrijednost za stanovništvo, vrlo je povoljno za razvoj
mikroorganizama, pa i patogenih, što moţe biti uzrok teških trovanja.

Vlažna površina i cjelokupna struktura mesnog tkiva omogućuje brz razvoj

mikroorganizama, razgradnju bjelančevina i drugih sastojaka mesa, stvaranje neugodnih
proizvoda metabolizma, neprijatnih mirisa i drugih znakova kvarenja mesa.
Pokvareno meso smrdi, pa se lako prepoznaje i uklanja iz prometa. Osim toga, velika
opasnost u prometu mesa su aerobna (na zraku) kvarenja mesa različitim tipovima salmonela
i anaerobna (bez prisutnosti zraka) kvarenja uzrokovana mikroorganizmom Bacillus
botulinum.
Budući da su osnovni uzročnici kvarenja mesa mikroorganizmi, bitno je, uz higijensko
rukovanje u svim fazama proizvodnje i prometa i veterinarskog pregleda, da se meso odmah
nakon klanja (temperatura 30 do 35°C) ohladi do temperatura pri kojima je aktivnost
mikroorganizama usporena (od -0,5 do +4°C) ili ga se zamrzne (temperatura u središnjim
dijelovima mišića od – 8°C ili niţa).
Kako se meso samo nakratko moţe drţati na sobnoj temperaturi, rad pri niskim
temperaturama bitan je za obradu, izlaganje i prodaju svjeţeg mesa i svjeţih mesnih
preraĎevina.

Prema stupnju ohlaĎenosti meso se stavlja u promet kao:

- ohlađeno, ako je temperatura u središnjem dijelu ili uz kost od -0,5°C do +4°C;
- smrznuto, ako je temperatura u središnjem dijelu ili uz kost najviše -12°C;
- dubokosmrznuto, ako je temperatura u središnjem dijelu ili uz kost najviše -18°C;
- odmrznuto (defrostirano), ako je temperatura u središnjem dijelu nakon odmrzavanja
viša od - 0,5°C.

Jedanput odmrznuto meso i jestivi dijelovi ne smiju se ponovno zamrzavati.

Higijena proizvodnih, skladišnih i prodajnih prostora svakako je korisna.

U nečistim prostorijama s neodgovarajućom opremom i zdravstveno neovjerenim ili
neurednim osobljem kvarenje proizvoda je uvijek moguće.
 1.2 Ribe
Riblje meso jedna je od prehrambeno najvrijednijih namirnica. Riblje meso slično je mesu
toplokrvnih ţivotinja, ali ga mnogim svojim karakteristikama (visokim sadrţajem
fosfora i joda ili probavljivošću bjelančevina) premašuje . Osim fosfora, riblje meso sadrţi i
druge minerale , npr. kalcij, ţeljezo, jod, natrij i dr., te vitamine A, D, E, K, F, uz neke
druge sastojke kojih nema dovoljno u prehrani. Zbog visokog sadrţaja vitamina D, riblje ulje
se koristi u prehrani djece i omladine u razvoju.
Visoki sadrţaj vode u ribljem mesu (od 57 do više od 89% ukupne mase) i
bjelančevina razlog su što se ono lako kvari na sobnoj temperaturi. Savremene tehnike i
tehnologija hlaĎenja, opremljenost proizvoĎača i trgovine rashladnim vitrinama i
zamrzivačima omogućuju siguran promet svjeţe i preraĎene ribe tijekom cijele godine.

Najvaţnije obiljeţje ribe u prometu je svjeţina – a najsvjeţija riba je tek ulovljena

ţiva riba. Za razliku od mesa toplokrvnih ţivotinja, mesu riba i drugih hladnokrvnih ţivotinja
nije potrebno odleţavanje ni zrenje, pa bi najbolje bilo da se riba prodaje ţiva i ubija
neposredno prije kuhanja ili pečenja.

Prevoz svjeţe ribe povezan je uz znatne troškove, što je vjerojatno uzrok da se u

ukupnoj potrošnji ribe i ribljih preraĎevina troši manje od 3% ţive ribe.

Svjeţa riba je lakokvarljiva roba, koja se čuva od 10 do 15 dana na ledu ili u

hladnjačama na oko 0°C. Ribi koja se čuva na ledu ili u hladnjači valja odmah nakon ulova
odstraniti utrobu.
Kvaliteta svjeţe ribe najlakše se čuva kad se riba poslije noćnog ulova stavi u plitke sanduke,
letvarice, metalne i plastične posude poroznog dna pomiješa s ledom i prodaje drugi dan. U
sanducima priručne veličine (kašetama) treba biti dovoljno leda, ribe moraju njime biti
pokrivene, a dno propusno radi otjecanja vode.
Pri čuvanju ribe u hladnjači temperatura ne smije biti niţa od -4°C do -6°C, jer se tada
riba smrzava, stvaraju se krupni kristali leda, tkivo se oštećuje i kvaliteta smanjuje.

Za čuvanje i promet dubokosmrznute ribe potrebno je osigurati opremu za

zamrzavanje na brodovima ili neposredno poslije lova te funkcionalan rashladni lanac u svim
fazama od ulova do potrošnje. Zdrava, veterinarski pregledana i sortirana riba I. kvalitete
smrzava se na -35°C do -40°C, glazira i stavlja u promet isključivo u rashladnom lancu. Da bi
se smanjilo njezino isušivanje dugotrajnim skladištenjem, smrznuta riba se prije skladištenja
glazira tuširanjem hladnom vodom u prostoriji gdje je temperatura -12°C ili uranjanjem u
hladnu vodu.
Za čuvanje smrznute ribe prije dolaska u trgovinu funkcionalno je odreĎena temperatura
od-25 do -30°C za masnu i -20 do -23°C za ostalu ribu uz relativnu vlaţnost zraka od 90-95%
Smrznuta ili dubokosmrznuta riba ne smije se čuvati duţe od šest mjeseci. Pri
čuvanju i izlaganju u rashladnim vitrinama ili komorama potrebno je češće kontrolirati rok
valjanosti, temperaturu i kvalitetu smrznutih proizvoda.
Odmrzavanje (defrostracija) smrznute ribe najbolje je u vodi temperature od 10°C
do 15°C, čime se nadoknaĎuje gubitak vode i proizvodima vraća svjeţina i sočnost.
Odmrznuta riba I. kvalitete:
- ne smije imati strani miris ni miris na uţeglost
- ne smije imati ozlijeĎenu koţu
- meso ne smije imati znakove sušenja, a nakon kuhanja mora imati ugodan okus i
miris, preteţno čvrstu konzistenciju i bijelu, svijetloruţičastu do tamnu boju, specifičnu za
odreĎene vrste ribe.
Osnovni principi, uvjeti i promet svjeţe, ohlaĎene i smrznute ribe vrijede i za ostale
hladnokrvne ţivotinje.
U novije vrijeme u trgovini prehrambene robe sve je veće značenje
dubokosmrznute panirane ribe, već pripremljene za prţenje, pakirane na odgovarajući način i
propisno deklarirane s tačnim uslovima čuvanja i prodavanja.

1.3 Mlijeko i sladoled

Sa stajališta zdrave i ujednačene prehrane, mlijeko je, po mnogo čemu, jedinstvena
namirnica. Prirodnoga je porijekla i sadrţi sve sastojke koji odgovaraju potrebama pravilne
prehrane dječjeg i odraslog organizma. Mlijeko je osnovna namirnica u prehrani. Troši se u
velikim količinama pa zato zasluţuje paţnju stručnjaka za prehranu. Imajući na umu
izvanrednu prehrambenu vrijednost mlijeka u prehrani svih kategorija stanovništva -od
novoroĎenčadi do staraca – mlijeko i mliječne preraĎevine su vaţni u prehrani.

Mlijeko je izvanredno pogodna mikrobiološka podloga i podloţno je kvarenju. Da bi se

sačuvalo od kvarenja i potrošaču isporučilo kao zdrava hrana, treba ga odmah nakon muţe
hladiti na 2 do 8°C, što brţe uključiti u preradu i dostaviti potrošaču. I sve to u vrijeme od 36
do 48 sati. Da bi se to postiglo, mlijeko se na mjestima gdje se skuplja od individualnog
proizvoĎača, hladi u tzv. lakofrizima, hladno prevozi u mljekare, cijedi, filtrira ili
centrifugira, homogenizira, standardizira (osobito na sadrţaj masti), pasterizira, puni u
odgovarajuću ambalaţu i otprema u trgovinu.
U našim se suvremenim mljekarama sve više primjenjuju postupci brze sterilizacije
(umjesto pasterizacije) i aseptičkog pakiranja u nešto skuplju ambalaţu (tetrabrik, tetapak i
sl.) radi dobivanja konzumnog mlijeka produţene trajnosti i duţeg čuvanja pri višim
temperaturama.
U trgovini pasterizirano mlijeko treba drţati na temperaturi ne višoj od 15°C. Preporučuje
se temperatura koja nije viša od 10°C. Na temperaturi do 5°C mlijeko se čuva do 48 sati.
Proizvodnja mlijeka i promet mliječnih proizvoda pokazuju sezonska kolebanja. Ljetnih je
mjeseci proizvodnja i ponuda mlijeka dovoljna. Tada se mlijeko najviše kvari, a potrošnja
drugih mliječnih proizvoda se povećava. U zimskim mjesecima proizvodnja se smanjuje, a
potrošnja povećava.
U trgovini na malo pasterizirano se mlijeko prodaje na hladnom, a kratkotrajno
sterilizirano mlijeko na sobnom temperaturi u blizini ostalih mliječnih preraĎevina.

Sladoled i smrznuti deserti su proizvodi dobiveni miješanjem i smrzavanjem

odgovarajuće smjese otopljenih i emulgiranih sastojaka dopuštenih za njihovu proizvodnju.
To su mlijeko i mliječni proizvodi (slatko vrhnje, maslac, mlijeko u prahu, zgusnuto mlijeko i
sl.), voće i voćne preraĎevine, kakao, čokolada, lješnjak, badem, pistać, jaja, šećer, različite
arome, stabilizatori, sredstva za vezivanje i drugo.
Nakon miješanja i dodavanja svih sastojaka, smjesa se hladi, upuhuje zrak, oblikuje i
smrzava. Gotovi industrijski proizvodi, slapići ili glazirani štapići, korneti u čašicama,
posudicama, obiteljskim pakovanjima (kartonske kutije, kalupi, plastične posude i sl. za četiri
i više osoba), torti i drugo, na trţište se dopremaju kao smrznuti proizvodi isključivo u
rashladnom lancu. Drţe se u rashladnim ureĎajima, s temperaturom niţom od -15°C.
Zabranjeno je stavljati na trţište omekšani ili rastopljeni sladoled ili odmrznute deserte.

1.4 Svježe voće i povrće

Voće i povrće je kao šira kategorija prehrambenih proizvoda, veoma rasprostranjeno i teško
ga je rasporeĎivati u općeprihvatljive skupine i kategorije. Prema osnovnim obiljeţjima graĎe
ploda, biološkim i trţišnim karakteristikama, prometu u suvremenoj trgovini najviše
odgovara voća podjela na ove osnovne skupine:
1. Zrnasto ili jabučasto voće koje čine jabuke, kruške i dunje
2. Koštičavo voće čine šljive, breskve, kajsije (marelice), nektarine, trešnje, višnje
3. Sitno, jagodasto ili bobičavo voće čine jagode, maline, kupine, ribiz, ogrozdi i
stolno groţĎe.
4. Lupinasto, jezgrasto, voće u ljusci, koštunjavi plodovi i slično, orasi, lješnjaci,
bademi, kikiriki, pistaći i pitomi kesteni.
5. Agrumi ili citrusi su naranče, mandarina, limun, limeta i grape fruit (pomelo).
6. Južno voće, suptropsko, tropsko i egzotično voće, osim agruma čine banane,
datulje, ananas a mogu im se pribrojiti i smokve, masline, rogači, japanska jabuka, kivi
7. Divlje samoniklo ili šumsko voće čine drijenak, šipak (ruţin), brusnice, kupine,
maline, jagode, oskoruše i drugi divlji plodovi
Kakvoća svjeţega voća počinje u voćnjaku. Da bi se postigla odgovarajuća kakvoća i
jednoobraznost voća u prometu, valja birati samo istorodno, pribliţno jednako zrelo i
neoštećeno ili nepokvareno voće. Tek ubrano i ispravno voće treba što brţe otpremiti u
skladište s kontroliranom temperaturom, odnosno, barem u hladovinu ili natkriveni prostor.
Izravno izlaganje voća suncu ili čuvanje na povišenim temperaturama, u pravilu, nepovoljno
utječe na kakvoću.
Neko voće koje djelomično dozrijeva u skladištu, valja brati djelomično zrelo, kako bi
punu biološku i trgovinsku zrelost i vrijednost dostiglo u času prodaje. Da bi odgovaralo
uvjetima kakvoće suvremenog trţišta, voće namijenjeno prodaji za upotrebu u svjeţem stanju
kalibrira se, sortira i ispravno skladišti.

Voće se pakira i stavlja u promet samo u ambalaţi koja je za pojedine vrste, sorte i
klase propisana odgovarajućim pravilnikom, da bi se osigurala kakvoća i zdravstvena
ispravnost od berbe do potrošnje.
Voće i povrće namijenjeno prometu u trgovini na malo moţe se pakirati u ambalaţu različitih
osobina i od različitih materijala: kartonske i furnirske kutije, vrećice od tekstila, celofana ili
papira, kontejneri od ljepenke, različite košarice, plastični podlošci zaštićeni stegljivom
folijom i sl.
U svakoj jedinici pakovanja voće i povrće mora biti istog porijekla, ujednačeno po veličini i
stupnju zrelosti, iste vrste, sorte i klase.
Obavezna deklaracija za svjeţe voće i povrće sadrţi ove podatke:
- naziv proizvoda ili sorte
- tvrtku ili naziv i sjedište proizvoĎača
- godinu proizvodnje
- rok upotrebe i godinu berbe za proizvode kod kojih je to propisano
- klasu ili kategoriju kakvoće

Za većinu voća najbolje je čuvanje i skladištenje na temperaturama od 0 do +1°C, uz

vlaţnost zraka od 85 do 90% . Za čuvanje agruma povoljnija je nešto viša temperatura, tj. od
5 do 7°C, uz nešto niţu vlaţnost zraka (oko 80%). Isti uslovi čuvanja odgovaraju i nekim
vrstama jabuka.
Odrţavanje razmjerno visoke relativne vlaţnosti zraka, a da se proizvodi ne "orose",
prilično je teško. Ako je u skladištu zrak suh a temperatura povišena, voće će se osušiti,
smeţurati, izgubiti boju i svjeţinu. Ako je vlaţnost zraka previsoka ili ako naglo padne
temperatura, plodovi će se orositi i kvariti.
U specijaliziranim skladištima su za svako voće odreĎeni optimalni uslovi mikroklime,
čuvanja i skladištenja.
U trgovini voće do trenutka prodaje mora zadrţati svoja izvorna prirodna svojstva,
svjeţinu i klasu. Do trgovine i mjesta prodaje svjeţe voće najčešće dolazi u ispravnom stanju.
Pri mogućem duţem čuvanju u priručnim skladištima, što valja izbjegavati, dobro je hladno
skladištenje na temperaturama višim od 0°C, sa što manje provjetravanja i premještanja robe.
Savremeno opremljena trgovina najčešće je opremljena i posebnim prostorijama i ureĎajima
za izlaganje i prodaju voća uz programirano hlaĎenje i provjetravanje.
Optimalnom temperaturom za izlaganje i prodaju svjeţeg voća i povrća smatra se 10°C.

1.5 Lijekovi
Lijekovi su tvari ili mješavine tvari namjenjene liječenju ili spriječavanju bolesti kod ljudi.
U svrhu stavljanja gotovog lijeka u promet svakom lijeku mora biti utvrĎena kakvoća,
djelotvornost i sigurnost primjene, te na osnovu tih podataka nadleţno tijelo izdaje
odgovarajuću dozvolu za puštanje lijeka u promet. Svaki lijek na vanjskom pakovanju,
odnosno na unutrašnjem ukoliko nema vanjskog pakovanja, mora imati podatke o lijeku
( naziv lijeka i proizoĎača, kvalitativi i kvantitivni sastav, farmaceutski oblik, način
primjene, posebna upozorenja, jasno naznačem iste roka upotrebe, posebne mjere čuvanja i
uklanjanja neiskorištenog lijeka. )

Za skladišenje lijekova sa posebnim mjerama čuvanja su nam potrebne posebne prostorije,

temperaturno regulisane. Pošto u lijekovima sa posebnim mjerama čuvanja se nalaze tvari
koje su osjetljive na promjene temperature, odstupanja od traţenih temperatura moraju biti
svedena na minimum t.j. ne smiju biti veća od 2°C u odnosu na traţene temperature
skladištenja.

Iz gore navedenog vidimo da se lakokvarljive robe proizvodi koje ljudi koriste u

svakodnevnoj prehrani i da zbog toga moramo obratiti posebnu paţnju pri transportu i
skladištenju tih proizvoda.
 2. TRANSPORT LAKOKVARLJIVE ROBE

Pojavom velikih transportnih sredstava kao što su brodovi, ţeljeznica i avioni stekli su
se osnovni uslovi za brzi prevoz lakokvarljivih roba. Pod transportom u uţem smislu se
podrazumjeva prevoz stvari sa jednog mjesta na drugo, dok pod transportom u širem smislu
se podrazumjevaju sve aktivnosti neophodne za obavljanje prevoza i drugih prevoznih radnji,
čuvanje i obezbjeĎivanje stvari i dokumentacije tokom transportnog procesa.

Zbog lakšeg prepozvanja, transporta i skladištenja lakokvarljivih roba napravljeni su

normirani znakovi upozorenja koji se nalaze na svim pakovanjima :

1. Pokvarljiva roba! – svjeţe namirnice i proizvodi koji zahtijevaju posebno rukovanje i

paţljivost pri prevozu, izlaganju i skladištenju (npr. trgovina u rashladnom lancu),
2. Proizvodi osjetljivi na svjetlost i povišenu temperaturu – čuvati na tamnom i hladnom
mjestu!,
3. Proizvodi osjetljivi na vlagu - higroskopni i slični proizvodi – čuvati na suhom!,
4. Dopuštene temperaturne razlike – obratiti pozornost na najniţu i najvišu temperaturu
koja garantuje kvalitetu proizvoda,
5. Lomljivo! – ne bacati, treskati ili udarati,
6. Držati uspravno! – čuvati, prevoziti i rukovati u uspravnom poloţaju,
7. Ne kotrljati! i
8. Ovdje otvoriti!.
Zbog toga što se lakokvarljiva roba koristi u ljudskoj ishrani, transport lakokvarljive robe se
bitno razlikuje od transporta ostalih roba. Najveća razlika je u tome što se trasport
lakokvarljive robe odvija u temperaturno kontrolisanim prevoznim sredstvima. To su
rashaldni kontejneri i auto-hladnjače.

Slika 1. Frigo ( rashaldni ) kontejner

Slika 2. Auto hladnjača Slika 3. Manja auto hladnjača

Makro prevoz se vrši u kontejnerima dok se mikro prevoz lakokvarljive robe vrši u Auto
hladnjačama. Odlika ovih transportnih sredstava je ta sto je njihova unutrašnjost obloţena
izolacijskom masom ( najčešće poliuretanom ) i kao takva imaju mogućnost duţeg
zadrţavanja hladnog zraka uz minimalnu potrošnju energije. Ova sredstva imaju nezavisno
napajanje t.j. prilagodjena su da rade na struju koju proizvodi sam automobil ili brod.
 2.1 Temperature u transportu lakokvarljive robe

Od 1. januara 2003 g. zemlje iz našeg regiona počele su potpisivati uredbu o zdravstvenom

standardnu hrane po sistemu HACCP za sve prehrambene aktivnosti.
Prema HACCP standardu za sljedeće vrste roba zahtjevane su sljedeće temeprature:

Minimalne zahtjevane temperature za prevoz kvarljivih roba koje nisu zamrznute prisilnim
hlaĎenjem:

svježe ribe u ledu, morski mekušci +2°C

kuhana i spremljena hrana +3°C
slatkiši i proizvodi spremljeni od jaja +3°C
meso, delikatesni mesni proizvodi +3°C
pilad i ostala divljač +3°C
ne sterilizirano, ne pasterizovano mlijeko,
+4°C
jogurt
mlijeko za industrijsku preradu +6°C
kuhano i nasoljeno meso, pečeno meso +6°C
kuhana jaja, maslo, mehki i plemeniti sirovi +6°C
sježe meso +7°C

Minimalne zahtjevane temperature za prevoz kvarljivih roba koje nisu zamrznute bez
prisilnog hlaĎenja:

svježe voće i povrće +4°C / +6°C

svježe cvijeće +4°C / +6°C
+7 °C /
luk
+8°C

Minimalne zahtjevane temperature za prevoz duboko zamrznutih roba sa prisilnim

hlaĎenjem:

sladoled i ledene kreme -25°C

duboko zamrznuta hrana -18°C
duboko zamrznuti riblji proizvodi -18°C
proizvodi od jaja i perutnina -12°C
meso -12°C
 2.2 ATP sporazum
Zbog sigurnosti i praćenju u transportu lakokvarljive robe nadleţna tijela su uspostavila
pravilnik o transportu lakokvarljive robe. Taj sporazum se zove „ ATP sporazum „

Naziv ATP sporazum dolazi od Francuskih inicijala Agreement Transport Perishable.

ATP je ustanovljen od Inland Transport Committee od strane United Nations Economic
Committee za Evropu još 1970-71. godine, dok je od 1976. godine taj sporazum na snazi i u
našoj drţavi. Osnovna značajka ATP certifikata je da garantuje da je termoizolovana komora
sa rashladnom jedinicom trostruko testirana i da se rezultati bar dva testa poklapaju. Prije
nego što se postavi rashladna jedinica u vozilo i ono stavi u eksploataciju, ono mora biti
odobreno od strane regionalnih zdravstvenih organa.

Slika 4. Primjer ATP certifikata

Rashladna jedinica je izolovana jedinica sa sistemom hlaĎenja koji omogućava da se na

srednjoj vrijednosti spoljne temperature od +30 0C temperatura unutar prazne nadgradnje
znatno snizi i tako niska odrţi, kako slijedi:

Klasa A - rashladna jedinica opremljena sistemom za hlaĎenje koja omogućava selekciju

temperature u intervalu od +12 0C do 0 0C;

Klasa B - rashladna jedinica opremljena sistemom za hlaĎenje koja omogućava selekciju

temperature u intervalu od +12 0C do -10 0C;

Klasa C - rashladna jedinica opremljena sistemom za hlaĎenje koja omogućava selekciju

temperature u intervalu od +12 0C do -20 0C;
Rashladni kapacitet jedinice odreĎuje se testiranjem u jednom od registrovanih test centara i
na osnovu dobijenih rezultata se sačinjava izveštaj koji se izdaje u formi atesta.

Oprema vozila treba da je opremljena sa odgovarajućim instrumentima pomoću kojih je

moguće praćenje temperature duboko smrznutih prehrambenih proizvoda, namjenjenih za
ljudsku upotrebu, u učestalim i pravilnim intervalima.

Mjerni instrumenti treba da su odobreni od ovlaštenog tijela a dokumentacija mora biti na

raspolaganju da bi je odobrila stručna ATP tijela.
Mjerni instrumenti moraju udovoljavati EN 12830 standardima (temperaturni registratori pri
transportu, skladištenju i distribuciji ohlaĎene, smrznute, duboko smrznute hrane i sladoleda -
ispitivanja, performance, prikladnost) i EN 13486 (UreĎaji za registraciju temperature i
termometri za transport, skladištenje i distribuciju ohlaĎene, smrznute, duboko smrznute
hrane i sladoleda – periodičke provjere).
Pri voĎenju zabilješki o temperaturama mora se navesti datum a zabilješke se čuvaju od
strane rukovaoca najmanje godinu dana ali i duţe, što zavisi od vrste hrane.

Pri mjerenjima temperature se dozvoljavaju odreĎene tolerancije koje mogu biti:

- operativne u slučaju smrznute i duboko smrznute hrane, dopušteni trenutni porast
temperature od 3 °C je dozvoljen pri mjerenju površinske temperature hrane i
- metodološke – metodom nerazornog mjerenja dozvoljena je razlika maksimalno 2 °C
izmeĎu očitanja i stvarne temperature proizvoda koja se mjeri, uglavnom usljed debljine
kartonske ambalaţe pakovanja.

Sporazum kao i njegove priloge, od dana stupanja na snagu, redovno dopunjava i obnavlja
radna grupa za prevoz lakokvarljivih prehrambenih proizvoda (WP.11) Komiteta za kopneni
transport Ekonomske Komisije za Evropu.
 3. SKLADIŠTENJE LAKOKVARLJIVE ROBE
Lakokvarljiva roba se najčešće čuva u temperturno regulisanim prostorijama- hladnjačama ili
rashladnim komorama. HlaĎenje je najšire i najčešće primjenjivana metoda kratkotrajnog
konzerviranja za razne vrste namirnica. HlaĎenje (eng. chilling, cooling) je postupak
konzerviranja namirnica drţanjem na temperaturi od (najčešće) 4 do 6°C. HlaĎenje je metoda
kojom se najmanje mijenjaju izvorna svojstva namirnice. MeĎutim, hlaĎenjem se povećava
odrţivost (trajnost) proizvoda samo na kraće vrijeme.

3.1 Skladišenje voća i povrća

Temperatura ubranog voća je često izmeĎu 20 do 30°C i više. U tim uslovima ubrzani su
procesi kvarenja, pa je zbog toga voće potrebno što brţe ohladiti „precooling“ metodom,
odnosno brzim uklanjanjem topline. Brzo uklanjanje topline nekoliko sati poslije branja
zaustavlja kvarenje proizvoda. Nakon što se temperatura proizvoda smanji na nisku razinu,
smanjuje se i disanje proizvoda. Ova metoda je zasnovana na saznanju da se smanjenjem
temperature biohemijski procesi u voću i povrću usporavaju, pa se tako sniţenjem
temperature za 10°C većina biohemijskih reakcija usporava za 2-3 puta. Na temperaturi
hlaĎenja od +2°C do +7°C kvarenje je usporeno, pa se proizvod dobro drţi i nekoliko dana.

Mnogi mikroorganizmii za reprodukciju zahtijevaju minimalne temperature od - 7 do 0°C.

Ispod ove granice mikroorganizmi počinju da izumiru. Niska temperatura usporava ili
zaustavlja razvoj mikroorganizama. Nakon prestanka djelovanja nepovoljnih temperatura,
neki mikroorganizmi se prilagoĎavaju i nastavljaju sa uobičajenim destruktivnim
djelovanjem. To znači da će namirnica poslije prestanka za njih nepovoljnih temperatura
brţe i lakše da se pokvari.

Čuvanje voća i povrća tokom duţeg razdoblja u hladnjačama zavisit će i od početnog

kvaliteta. Voće i povrće mora biti zrelo, zdravo, bez mehaničkih oštećenja, bez oboljenja i
bez stranih mirisa. TakoĎer je potrebno računati i na činjenicu da moţe doći i do tzv.
oštećenja hladnoćom odreĎenih vrsta voća. Ovim promjenama naročito su podloţne tropske i
subtropske vrste voća, jer sa na niţim temperaturama unutar njihovih tkiva ne mogu odvijati
procesi metabolizma. U nekim slučajevima ovo se susreće i na temperaturama od 10-13°C.
Oštećenja su najčešća prilikom vaĎenja iz hlaĎenog prostora na više temperature (promjena
boje kore i tkiva, pojava tamnih mrlja, omekšanje teksture itd.). Za sve vrste voća i povrća
vaţno je da temperatura bude stalna ili bez značajnijih varijacija. Variranje temperature od
samo 1 do 2°C moţe značajno utjecati na trajanje čuvanja voća i povrća.

Na odrţavanje voća i povrća tokom čuvanja pri niskim temperaturama ima značajan utjecaj i
vlaţnost zraka. Ako je vlaţnost preniska, moţe doći do smeţuravanja plodova, te gubitka
svjeţine plodova. Visoka je vlaţnost poţeljna radi očuvanja dobre kvalitete voća i povrća, ali
previsoka vlaţnost dovodi do razvitka nepoţeljnih plijesni i mikroorganizama.
Ventilacija i cirkulacija zraka u hladnjačama potpomaţu odrţavanje iste vlaţnosti u svim
dijelovima hladnjače, pomaţu uklanjanju mirisa i sprječavanju nastanak ustajalog mirisa i
ukusa namirnica. Ako se cirkulacija i ventilacija ne obavljaju pravilno, u pojedinim
dijelovima hladnjače usljed nakupljanja vlage moţe doći do razvoja mikroorganizama. Da bi
se obazbijedila dobra cirkulacija zraka unutar komore potrebno je instalirati ventilator
odgovarajućeg kapaciteta i pravilno slagati palete ili sanduke . Pravilno slaganje
podrazumijeva da se izmeĎu paleta ili redova paleta ostavlja razmak, kako bi se obezbijedilo
strujanje zraka izmeĎu paleta

U skladištu treba ostaviti dovoljno prostora za kretanje radi kontrole kvaliteta plodova i
uslova čuvanja, kao i radi uzimanja uzoraka plodova. Prolazi se ostavljaju sredinom komore i
u blizini zidova.

Tabela 01. – Period skladištenja odreĎenog voća i povrća u odreĎenim uslovima temperature
i relativne vlaţnosti
Temperature Vlaţnost
R.br. Produkt Period skladištenja
(oC) (%)
1. Jabuka -1–4 90–95 1–8 mjeseci
Banana (zelena) 13–15 85–90 10–30 dana
2.
Banana (zrela) 13–15 85–90 5-1 dana
3. Grah 7–8 95–100 1–2 sedmica
4. Brokuli 0–1 95–100 1–2 sedmica
5. Mrkva 0–1 95–100 4–6 sedmica
6. Celer 0–1 95–100 1–3 mjeseci
7. Karfiol 0–1 95–100 2–4 sedmice
8. Citrusi 4–8 90 3–8 sedmica
9. Krastavac 8–11 90-95 1-2 sedmice
10. Grejpfrut 10-15 90 4-16 sedmica
11. Kivi -0,5-0 90–95 2–3 mjeseca
12. Limun 10–14 90 2-6 mjeseci
13. Mango 5,5-14 90 2-7 sedmica
14. Lubenica 4-15 85-90 1-2 sedmice
15. Zelena salata 0-1 95-100 1-4 sedmica
16. Crveni luk -1-0 70-80 6-8 sedmica
17. Narandţe 2-7 90 1-4 mjeseci
Krompir
4-5 90-95 3-8 sedmica
18. (nezreli)
4-5 90-95 4-9 mjeseci
Krompir (zreli)
 3.2 Skladištenje mesa i mesnih preradjevina
Temperatura i relativna vlažnost zraka osnovni su parametri mikroklime čuvanja i
odrţivosti mesa i mesnih preraĎevina u prometu. Već temperature od 2 do 9°C omogućuju
čuvanje svjeţeg mesa od 1 do 2 sedmice, a mnogih mesnih proizvoda i mnogo duţe. Za
hladno čuvanje mesnih preraĎevina u trgovini odgovaraju temperature od + 10 do -1°C, za
čuvanje duboko smrznutog mesa hladjače s temperaturama od -18 do -30°C.
U praksi su česte nevolje s čuvanjem ili izlaganjem mesnih preraĎevina, neodgovarajuće
razmjene vlaţnosti zraka u prostorijama ili opremi za čuvanje i izlaganje. Ako je relativna
vlaţnost zraka previsoka (npr. 100%), na gornjoj površini mesnih proizvoda kondenzira se
voda koja nagrĎuje proizvod i stvara povoljne uvjete za razvoj mikroorganizama. Ako je
okolni zrak presuh, voda iz proizvoda hlapi, gubi se izvorna masa i proizvod kalira. Većinu
mesnih preraĎevina treba čuvati uz relativnu vlaţnost zraka od 85 do 95%.
Strujanje zraka vrlo je vaţno u proizvodnji, pri zrenju i prometu mesnih preraĎevina.
U skladištima i ureĎajima za čuvanje i izlaganje mesnih preraĎevina treba osigurati
povremenu ili stalnu izmjenu zraka. Ustajali zrak uzrokuje kvarenje proizvoda.
Pretjerana izmjena zraka, pak, uzrokuje ekonomske štete (utrošak energije) a ponekad moţe
nepovoljno utjecati na kakvoću proizvoda primjerice, ubrzano sušenje i kaliranje.
Prejako osvjetljenje rashladnih komora ili prostorija za dugo čuvanje smrznutih
proizvoda uzrokuje promjene boje površine skladištenih mesnih preraĎevina. Istodobno, jaka
svjetlost pridonosi oksidaciji masti i uţeglosti. Zbog toga se meso i mesne preraĎevine
skladište i čuvaju u mraku ili uz osvjetljenje koje nije više od 60 luksa.

3.3 Skladištenje ostale lakokvarljive robe

Pored gore navedenih uslova skladištenja voća, povrća i mesa, posebnu vrstu skladištenja
zahtjevaju i :
Mlijeko i mliječni proizvodi čija temperatura skladištenja iznosi od +4 do +8°C. Kod ovih
proizvoda ventilacija i osvjetljenje ne igraju tako bitnu ulogu zbog samog pakovanja mlijeka i
mliječnih proizvoda. Samim napuštanjem proizvodnih pogona mlijeko i njegovi proizvodi su
dobro zapakovani.
Odredjeni farmaceutski proizvodi se moraju čuvati u hladnjačama. Kod farmaceutskih
proizvoda kontrola temperature je mnogo rigroznija nego kod gore nabrojanih namjernica, te
se vrijednosti temperature unutar hladnjače moraju zapisivati u odredjenim vremenskim
intervalima. Zbog ove specifičnosti sama cijena nabavke hladnjače ju mnogo skuplja.
Za skladištenje cvijeća takoĎe se obavlja u hladnjačama i kod ovih hladnjača, pored
temperature je veoma bitna i vlaţnost zraka, te ventilacija.
Skladištenje različitih vrsta proizvoda u istim hladnjačama nije preporučljivo, što zbog
različitih temperturnih režima što zbog poprimanja mirisa ili okusa od drugih
proizvoda.
 4. RASHLADNE KOMORE - HLADNJAČE
Trasport i čuvanje lakokvarljive robe je bilo moguće činiti tek nastankom specijalnih
temperaturno kontrolisanih prostora nazvanim rahladne komore ili hladnjače.

Ukratko, hladnjače su prostorije koje su odredjenim izolacionim materijalom odvojene od

utjecaja temperature okoline sa izmjenjivačem topline (isparivačem ) unutar same hladnjače
te rashladnim postrojenjem van hladjenog objekta.

Slika 5 – osnovna shema najjednostavnije hladnjače

Oduzimanjem toplote nekom tijelu ili sredini sniţava se njihova temperatura ispod
temperature okoline. Ovo se uglavnom postiţe pomoću vodenog leda, rashladnih smjesa,
rashladnih mašina, tečnog CO2, čvrstog CO2 i tečnog freona. Najširu primjenu u industriji
hlaĎenja imaju rashladna postrojenja sa tečnim freonom, dok se ostali načini hlaĎenja, kao što
je upotreba azota, tečnog CO2 i suhog leda, takoĎer, koriste ali u znatno manjoj mjeri, jer
imaju specifičnu namjenu. Oduzeta toplota ili toplota hlaĎenja mjeri se obično kalorijama
(kcal/h). Kada se toplota dodaje nekom tijelu, njegova temperatura se povećava i obrnuto,
oduzimanjem toplote tijelo se hladi, a temperatura mu se sniţava. Rashladna postrojenja rade
na principu ljevokretnog termodinamičkog kruţnog procesa.

Rashladni fluid se nalazi pod visokim pritiskom u dijelu rashladne instalacije od potisnog
priključka kompresora preko kondenzatora do prigušnog ventila (ekspanzionog ventila).
Stoga se ovaj dio instalacije naziva dijelom visokog pritiska. Rashladni fluid se, meĎutim,
nalazi pod niskim pritiskom po izlasku iz ekspanzionog ventila pa sve do ulaska u cilindar
kompresora u isparivaču, te se stoga taj dio instalacije zove dio niskog pritiska.

Opisani dijelovi rashladne instalacije i ciklus hlaĎenja su sasvim uprošteni, jer se pored njih u
svakoj instalaciji nalaze i mnogi drugi aparati i dijelovi koji su neophodni za rad savremene
instalacije
 4.1 Dijelovi rashladne komore - hladnjače
4.1.1 Termoizolacioni paneli
Kućište hladnjače se izraĎuje od termoizolacionih panela. To su praktično table od lima
izmeĎu kojih te nalazi izolacioni materijal. U prošlosti se kao izolacioni materijal koristila
staklena vuna i stiropor, ali kod današnjih termoizolacionih panela se koristi poliuretanska
pjena koji je mnogo bolji i čvršći izolacioni materijal od gore spomenuta dva.

Debljina termoizolacionih panela zavisi od temperaturnog reţima unutar hladnjače.

Tako za temperature iznad +6°C se koriste paneli debljine 6 cm, za temperature od 0 do +6°C
se koriste paneli debljine 8 cm, za temperature od 0 do -8°C paneli debljine 10 cm, za
temperature od -8 do -18°C je preporučena debljina panela 12 cm te za temperature od -18°
pa dalje se korite paneli debljine 14 i 16 cm.

Slika 6. – Krovni i zidni termoizolacioni paneli

4.1.2 Termoizolaciona vrata

Pored termoizolacionih panela za izradu kućišta hladnjače su nam potrebna i termoizolaciona
vrata. Osnovni dijelovi vrata su: krilo vrata izradjeno od termoizolacionog panela, baglame ili
vodilice, unutrašnja i vanjska brava te okovratnik ( štok). U upotrebi su najčešće klizna i
okretna vrata. Za vrata koja se korite kod minusnih reţima rada u okovratnik se ugraĎuje i
grijač na zaptivač (keder), da se ne zalijepi za okovratnik. Sa unutrašnje strane vrata se vrlo
često postavljaju i trakaste zavjese koje pri otvaranju vrata ne dozvoljavaju izlaza hladnog
zraka iz hladnjače

Slika 7. Okretna termoizolaciona vrata Slika 8. – Klizna termoizolaciona vrata

 4.1.3 Rashadni agregat
''Srce'' hladnjače je rashladni agregat. Ono kontrolira protok rashladnog sredstva kroz
instalacije. Najvaţniji dio rashladnog agregata je kompresor. To je u tvari '' pumpa'' koja sa
jedne strane usisava rashladno sredstva na povratku iz hladnjače ta ga ponovo pod velikim
pritiskom šalje natrag u hladnjaču. Po izvedbi kompresore dijelim na hermetičke,
poluhermetičke, rotacione,vijčane i otvorene. U najčešćoj upotrebi se hermetički i
poluhermetički kompresori. Osim kompresora sastavni dio rashladnog agregata je
kondenzator. Njegova uloga je da ohladi rashladno sredstvo koje je na izlazu iz kompresora,
usljed velikog pritiska, povećalo svoju temperaturu.. Pored ova dva glavna dijela u rashaldni
agregat se ugraĎuju još i presostat ( zaštita za kompresor ), magnetni ventil ( otvara i zatvara
rashladnu instalaciju ) i gledno staklo (kontrola prolaska rashladnog sredstva kroz instalaciju)

Slika 9. Rashladni agregat sa Slika 10. Rashaldni agregat sa

hermetičkim komresorom poluhermetičkim komp.

4.1.4 Izmjenjivač topline - isparivač

Samo hlaĎenje zraka u hladnjači se odvija preko isparivača. To je u stvari elemenat koji je
sastavljen od velikog broja aluminijskih lamela kroz koje prolaze bakarne cijevi. Kroz cijevi
prolazi vrlo hladno rashladno sredstvo a alumijske lamele oduzimaju hladnoću od cijevi i
zbog svoje velike površine tu hladnoću predaju okolini. Po načinu predavanja hladnoće
isparivače dijelimo na isparivače sa mirnim hlaĎenjem i isparivače sa forsiranim hlaĎenjem.
Razlika je u tome što isparivači sa mirnim načinom hlaĎenje svoju temperaturu pasivno
predaju u okolinu, dok isparivači sa forsiranim hlaĎenjem svoju temperaturu okolini predaju
pomoću ventilatora. U isparivaču se nalazi još i ekspazioni ventil i grijači za opatanje inja.

Slika 10. Isparivač u rashladnoj komori

 4.2 Tehnika hlađenja
Pare rashladnog fluida ( freona ) izlaze iz kompresora sa visokim pritiskom i temperaturom i
dolaze u kondenzator gde se fluidu oduzima toplota i on prelazi u tečnost. Pritisak tečnosti je
još uvijek visok i na tom visokom pritisku tečnost ne moţe da isparava na niskoj temperaturi
koja je neophodna za hlaĎenje. Zbog toga se tečnom rashladnom fluidu smanjuje pritisak
prije njegovog dovoĎenja u isparivač. Ovo se postiţe tako što tečni fluid prolazi kroz prigušni
ventil specijalne konstrukcije, ili kod isparivača sa manjim kapacitetom kroz tanku bakarnu
cijev – kapilaru, pri čemu se smanjuje pritisak i tečnost sada moţe u rashladnom tijelu da
isparava na niskoj temperaturi. Isparavanje se odvija na temperaturi koja odgovara pritisku
tečnog rashladnog medija. U rashladnom tijelu fluid isparava oduzimajući toplotu od okolne
sredine i na taj način sniţava temperaturu okolini. Hladnu paru rashladnog fluida iz
isparivača usisava kompresor i opisani ciklus se dalje ponavlja.

Kao radni medij koriste se različite tečnosti/gasovi, što zavisi od potrebne temperature u
hlaĎenoj prostoriji. Za odreĎenu namjenu bira se ona tečnost čija je temperatura isparavanja
na nešto manjem pritisku od atmosferskog niţa od one koja treba da se ostvari u prostoru koji
se rashlaĎuje. Rashladni fluid koji je u isparivaču prešao u paru, kompresor usisava i sabija
ga na viši pritisak, pri čemu se i temperatura rashladnog fluida povećava.
Rasladni fluidi koji su se u prošlosti koristili ( Freon R 12, R22 i dr ) su zbog svojih ekološko
štetnih sastojaka skoro u potpunosti zamjenjeni sa novim (Freon R 404, R 407, R 134)
fluidima koji ne uništavaju ozonski omotač.

4.3 Hladnjače sa kontroliranom atmosferom ( ILO hladnjače )

Komore sa kontrolisanom atmosferom, ULO hladnjače, predstavljaju najsavremeniji način
čuvanja voća i povrća. Skladištenjem proizvoda u ovim hladnjacama obezbjeĎuje se znatno
duţi period čuvanja, pri čemu kvalitet proizvoda ostaje praktično nepromjenjen

Lakokvarljivu robu a naročito jabucasto voće moţemo skladištiti na duţi period sa

takozvanom (ULO) /Ultra Low Oxygen/ kontrolisanom atmosferom - ultra niskom
kiseoničkom tehnologijom. Za to su potrebni kvalitetni paneli, vrata i podovi, sa preciznom
izradom /gasno nepropustljivi/.

U komorama se nivo kiseonika odrţava izmeĎu 1,5 – 2%, a nivo ugljen-dioksida do 1,5 %.
Klimakterično voće npr. jabuka poslije berbe, čak i za vreme hlaĎenja kada se cuva na 1C,
počinje ubrzano da diše. Što je disanje brţe, vrijeme čuvanja je kraće i obrnuto. Da bi
smanjili brzinu disanja, a time produţili vrijeme čuvanja jabuka, pored niskih temperatura
primjenjuje se i ULO tehnologija. To podrazumjeva, da jabuci ne dajemo da normalno diše
smanjujemo kiseonik, "gušimo" je i ona usporeno diše. Dok se u svijetu preko 70% jabuka
čuva u kontrolisanoj atmosferi, kod nas je to samo jedva 3-4%.
 5. Zaključak

U današnjem svijetu savremenih komunikacija i transporta, kada u uslovima trţišta kao

„globalnog sela“, posmatramo problematiku proizvodnje, prerade,transporta i korištenja mesa
i mesnih preraĎevina, ribe, voća i povrća, lijekova itd. kao lakokvarljivih roba, dolazimo do
neupitnog zaključka da je transport lakokvarljivuh roba veoma bitna karika u lancu od
proizvodnje pa do konačnog potrošača i konzumenta odreĎene robe.

TakoĎer, skladištenje lakokvarljivih roba je od esencijalne vaţnosti u čitavom lancu

proizvodnje, prerade i distribucije robe od proizvoĎača do konačnog konzumenta odnosno
potrošača.

Razvojem nauke i tehnike i primjenom naučno tehničkih dostignuća ova dva segmenta tj.
transport i skladištenje lakokvarljivih roba su postala glavni faktor koji je doprinjeo da je
proizvodnja i potrošnja nezavisna od geografskog porijekla i razdaljine gdje se roba proizvodi
a gdje se konzumira.

U današnjim savremenim uslovima transporta i skladištenja robe postalo je potpuno realno

da se proizvod iz Juţne Amerike koristi na dalekom Istoku ili da se roba iz Australije prodaje
i konzumira u Europi ili Sjevernoj Americi. To je taj takozvani sistem trţišta poznat pod
nazivom „globalno selo“, koji je zahvaljujući najviše savremenim diostignućima u oblasti
transporta i skladištenja roba a posebno lakokvarljivih roba, omogućio da se u bilo kojem
dijelu svijeta koristi, distribuira i konzumira roba čije porijeklo proizvodnje moţe biti u bilo
kojem drugom dijelu svijeta.

Društvo i privreda drţave koje na vrijeme shvati da se kontinuiranim istraţivanjem i

ulaganjem u transport i skladištenje posebno lakokvarljivih roba, postiţe odlučujuća
konkurentnost na trţiţtu biće u najmanju ruku u toku sa savremenim kretanjima na svjetskom
trţištu. U suprotnom gubi ili će biti u zaostatku u neprekidnoj trţišnoj utakmici na globalnom
nivou.