1. DRUSTVENI KARAKTER?

Ustanove starateljstva – u nasem pravu starateljstvo ima drustveni karakter i znacaj, za razliku od starijih
prava u kojima je ono bilo ustanova porodicnog karaktera. Ovakva njegova priroda proizilazi iz odredaba
Porodicnog zakona, a manifestuje se u slijedecem:
1. Organ starateljstva postupa po sluzbenoj duznosti;
2. Izbor i imenovanje staraoca, rukovodeci se interesom sticenika, vrsi nadlezni organ
starateljstva, a ne roditelji, odnosno otac iz kruga srodnika;
3. Radi osiguranja pravilnog staranja o sticeniku, organ starateljstva saradjuje sa
subjektima koji su uglavnom izvan sticenikove porodice;
4. Sredstva za finansiranje starateljstva obezbjedjuje drzava, a ne porodica.

2. POSTOVANJE PORODICNOG I PRIVATNOG ZIVOTA?

Ovo nacelo vazim u svim oblastima porodicnog prava, pa i u starateljskom pravu. Izvodi se iz Ustava
BiH, koji priznaje pravo na privatni i porodicni zivot, Ustava FBiH, koji priznaje pravo na privatnost, te iz
Evropske konvencije o zastiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, koja garantuje svakom pravo na
postovanje privatnog i porodicnog zivota.

3. UPOZORENJE NA PROPUSTE I PRUZANJE POMOCI?

a) UPOZORENJE RODITELJA NA PROPUSTE USTARANJU O DJETETU I POMOĆ
RODITTELJIMA U NJIHOVOM OTKLANJANJU:
Za njeno preduzimanje je ovlašten organ starateljstva. Pored pomoći u otklanjanju propusta , organ
starateljstva če roditeljima pružiti pomoć i i sređivanju njihovih socijalnih, osobnih prilika i odnosa, a ako
interes djeteta to zahtijeva uputit će roditelje u odgovarajuće savjetovalište. Sastoji se od ukazivanja
roditeljima na uočene propuste i nepravilnosti u ostvarivanju roditeljskog staranja, onda kada ocijeni da se
već time i pomaganjem u staranju o djetetu može utjecati na roditelje u smislu njihovog otklanjanja.
Nekada će svrha biti postignuta i samim upozorenjem na propuste, a nekada će organ starateljstva
morati roditeljima i pomoći u njihovom otklanjanju. Organ starateljstava će posavjetovati roditelje kako
da otklone uočene propuste, do kojih može doći u odgoju djeteta, u njegovom obrazovanju, ili u staranju o
zdravlju djeteta.
Organ starateljstva je dužan roditeljima pomoći u sređivanju njihovih socijalnih, materijalnih i ličnih
prilika i odnosa. Nesređene prilike u kojima živi porodica i poremećeni odnosi u njoj su vrlo često
uzrok grešaka koje roditelji prave u izvršavanju pojedinih obaveza prema djetetu. Stoga se interes djeteta
može zaštiti pomaganjem roditeljima u prevazilaženju teškoća i sređivanju ovih prilika i odnosa. Ukoliko
interes djeteta to zahtijeva organ starateljstva će uputiti roditelje na odgovarajuće savjetovalište.
Ovo upućivanje će biti neophodno i svrsishodno onda kada organ starateljstava nema uopće ili nema
kompletan stručni tim koji moće pružiti adekvatnu pomoć u sticanju znanja koja roditeljima nedostaju, a
bez kojih se ne mogu pravilno starati o djetetu i osigurati njegovo podizanje i razvoj.
PZ RS normira da ce organ starateljstva, ako interesi djece zahtijevaju, pruziti pomoc roditeljima u
sredjivanju njihovih socijalnih i licnih prilika i odnosa, ili ce ih uputiti u odgovarajuce savjetovaliste.

4. OBJASNITE RAZLOGE ZBOG KOJIH SE RODiTELJ NE MOZE STARATI O

DJETETU A TEORIJSKI SE PODVODE POD PRAVNU SPRJECENOST RODTELJA?
Pravnaspriječenost, odnosnosmetnjapravneprirode je oduzetoroditeljskostaranje,
teoduzetailiograničenaposlovnasposobnost. Roditeljkojem je oduzetaposlovnasposobnostnije u
stanjustarati se ni o svojimpravimaiinteresima, tako da je u pravnojnemogućnostibrinuti se i o djetetu. 
 5. PRIBAVLJANJE MATERIJALNIH SREDSTAVA?

Staralacnijeobavezanizsvojihsredstavaizdržavatištićenika, osimakomuje on bračniilivanbračni

partner, iliblizaksrodnikkojegjepozakonudužanizdržavati. Njegovaobavezajeda se stara o
obezbjeđenjusredstavapotrebnihzaizdržavanje, odnosnozaprovođenjemjerakoje je u
interesuštićenikaodredio organ starateljstva.Staralac je dužan, uzpomoćorganastarateljstva,
preduzimatisvepotrebnemjereradipribavljanjatihsredstava, a
pritomejedužankoristitiizvoreprihodaonimredomkoji je zakonodredio.Staralac ova
sredstvaohezbjeđujeprvoizprihodaštićenika, ukolikoih on ima.Akoštićeniknemaprihoda,
ilioninisudovoljnizanjegovoizdržavanje, staralacsredstvatreba da obezbijediod
osobakojesuobavezneizdržavatištićenika. Naime, akoštićenikimasrodnike,
ilipaknastraninjegovogbračnogilivanbračnogpartnerapostojiobavezanjegovogizdržavanja,
staralactreba da predllzmesvemjerekako bi teosobeispunilesvojuobavezu.
Tekako se ninatajnačin ne moguosiguratisredstva, ona se pribavljajuizimovineštićenika,
opterećenjemiliotuđenjempokretnihinepokretnihstvariizštićenikoveimovine.
Ukolikoštićeniknemaimovinu, izdacizaizdržavanjeiprovođenjemjera se
podmirujuizsredstavadobijenihzaštićenikapoosnovusocijalnezaštite.Znači,
nadruštvopadateretizdržavanjaštićenikatekondakada se iznavedenihsredstavaono ne
možeosigurati. Kao posljednjiizvorzakonnavodidrugeizvore, štomogubitipokloni, nagrade,
naknadaštete, stipendijeiostaliizvorikojinisustalni.

6. OBIJASNI PROCESS PRESTANKA STARATELJSTVA NAD mldb. OSOBAMA

STICANJEM PUNOLJETSTVA?

Dostizanjempunoljetstva, odnosno s navršenih 18 godinaživota, maloljet-

nikstječeposlovnusposobnostipostajesposobansam se starati o
sebiištititisvojapravaiinterese.Kakovišenepostojipotreba da ostane pod starateljstvom,
starateljstvoprestaje. Međutim, potrebazapružanjemzaštitepunoljetnomštićenikunadkojim je
prestalostarateljstvo, možepostojatiinakonnastupanjapunoljetstva. Ondakada je ova
osobanijesposobnapreuzetibrigu o sebi, odnosnokada se nije do
punoljetstvauspjelaosposobitizasamostalanživoti rad, organ starateljstva je dužanprodužiti mu
pružatiodgovarajućeoblikesocijalneidrugezaštite.Ukolikoštićenikiponastupanjupunoljetstvazbogps
ihofizičkihnedostatakanijesposobanstarati se o svojojličnosti, pravimaiinteresima, staralac,
uzodobrenjeorganastarateljstvaili organ starateljstvaneposredno,
pokrećekodnadležnogsudapostupakzaoduzimanjeposlovnesposobnostištićeniku, kako bi se on
ponovostavio pod starateljstvo. Sadaje to starateljstvonadpunoljetnomosobomkojoj je
oduzetailiograničenaposlovnasposobnost. PZ
RepublikeSrpsketakođernormiraproduženjepružanjazaštitelicukoje je postalopunoljetno, alinije u
stanjupreuzetistaranje o sebi.
 7. PRESTANAK STARATELJSTVA NAD MALOLJETNIM OSOBAMA (JAKO VAŽNO)

Starateljstvo nad maloljetnicima prestaje sa prestankom potrebe za ovim oblikom njihove

zaštite. Tako ono prestaje osposobljavanje mmaloljetnika da se samstara o sebi, preuzimanjem
roditeljskog staranja o njemu, te smrću maloljetnika. Premačlan 190.Porodičnog zakona ova vrsta
starateljstva prestaje stjecanjem poslovne sposobnosti, usvojenjem ili prestankom razloga zbog
kojeg je stavljen pod starateljstvo. Nakon što donese rješenje o prestanku starateljstva, organ
starateljstva donosi rješenje o prestanku dužnosti staraoca, te ga poziva da u određenom roku
podnese izvještaj o svom radu i o stanju štićenikove imovine i da preda imovinu na upravljanje
štićeniku, odnosno roditelju. Predaja se vrši u prisustvu staraoca, štićenika, odnosno roditelja i
predstavnika organa starateljstva .Razlika između ovog i PZ FbiH samo je u tome što prvi ne
normira mogućnos tsudske emancipacije, pa njuni ne navodi među razlozima prestanka. Odredba
identična navedenoj odredbi člana 185.PZ FbiH sadržanaje u članu 200.PZ RS.

8. PRESTANAK RODITELJSKOG STARANJA EMANCIPACIJOM DJETETA?

Emancipacija je zakonom utvrđen način stjecanja poslovne sposobnosti prije punoljetstva djeteta.
S obziromna to da se po posljedicama izjednačava sa punoljetstvom, ona dovodi I do prestanka
roditeljskog staranja. Do potpune emancipacije dolazis klapanjem braka prije punoljetstva I
odlukom suda u slučaju kada maloljetnik postane roditelj. Prvi slučaj emancipacije je zakonskae
mancipacija: maloljetnik koji sa odobrenjem suda sklopi brak, po sili zakona stječe potpunu
poslovnu sposobnost. Samim tim prestaje I roditekljsko staranje koje se više ne može uspostaviti, i
ako ej brak maloljetnika prestao prijenjegovog punoljetstva. Maloljetnik, kojem je na ovaj način
prizna ta potpuna poslovna sposobnost može, samostalno vršiti roditeljsko staranje prema djetetu
kojeg dobije prije svog punoljetstva.
U drugom slučaju radi se o sudskoj emancipaciji. Maloljetnik stariji od 16 godina koji ej postao
roditelj može steći poslovnu sposobnost odlukom suda donesenom u vanparničnom postupku.
Postupak se pokreće na prijedlog ovog maloljetnika, a sud pri odlučivanj uuzima u obzir njegovu
duševnu zrelost. Postupak se mopže pokrenuti tek nakon što je zakonom predviđen način utvrđeno
materinstvo, odnosno očinstvo djeteta maloljetnika.

9. NAČELA STARATELJSKOG PRAVA?

Uredjenje ustanove starateljstva se zasniva na nekoliko nacela, koja se izvode iz ustava, medjunarodnih
ugovora i Porodicnog zakona: zastita osoba koje su pod starateljstvom, drustveni karakter ustanove
starateljstva, postovanje porodicnog i privatnog zivota.
1. Zastita osoba koje su pod starateljstvom – Ustavi BiH i FBiH i medjunarodni ugovori ne
normiraju izricito zastitu ovih osoba putem starateljstva. Zastita maloljetnih sticenika proizilazi iz
odredaba o zastiti djeteta sadrzanih u Ustavu FBiH, u Medjunarodnom paktu o gradjanskim i
politickim pravima, a narocito u Konvenciji o pravima djeteta. Konvencija o pravima djeteta
obavezuje drzavu da, u skladu sa svojim nacionalnim pravom, obezbijedi alternativnu brigu
djetetu o kojem se ne staraju njegovi roditelji, odnosno koje je liseno porodicnog okruzenja ili ciji
najbolji interes zahtjeva da ne ostane u tom okruzenju.
 2. Drustveni karakter ustanove starateljstva – u nasem pravu starateljstvo ima drustveni karakter i
znacaj, za razliku od starijih prava u kojima je ono bilo ustanova porodicnog karaktera. Ovakva
njegova priroda proizilazi iz odredaba Porodicnog zakona, a manifestuje se u slijedecem:
5. Organ starateljstva postupa po sluzbenoj duznosti;
6. Izbor i imenovanje staraoca, rukovodeci se interesom sticenika, vrsi nadlezni organ
starateljstva, a ne roditelji, odnosno otac iz kruga srodnika;
7. Radi osiguranja pravilnog staranja o sticeniku, organ starateljstva saradjuje sa
subjektima koji su uglavnom izvan sticenikove porodice;
8. Sredstva za finansiranje starateljstva obezbjedjuje drzava, a ne porodica.

3. Postovanje porodicnog i privatnog zivota – ovo nacelo vazim u svim oblastima porodicnog
prava, pa i u starateljskom pravu. Izvodi se iz Ustava BiH, koji priznaje pravo na privatni i
porodicni zivot, Ustava FBiH, koji priznaje pravo na privatnost, te iz Evropske konvencije o
zastiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, koja garantuje svakom pravo na postovanje privatnog i
porodicnog zivota.

10. DJEČIJA PRAVA U DRUŠTVENOJ ZAJEDNICI?

U grupi prava djeteta kao clana drustvene zajednice su ona koja se ticu formiranja i izrazavanja
djetetovog misljenja i to:
1. Pravo na slobodu izrazavanja (ukljucuje trazenje, primanje i davanje informacija i ideja svih vrsta
u raznim oblicima);
2. Pravo na udruzivanje i mirno okupljanje.
Postoje i obrazovna prava, zdravstvena prava, socijalna prava, ekonomska prava, kulturna prava.

11. O KOME JE DIJETE DUŽNO DA SE STARA?

PZ normira da je dijete duzno postovati roditelje i ostale clanove porodice i da je duznost djeteta da
pomaze roditeljima, te da je obaveza djeteta da izdrzava roditelje. U PZ Republike Srpske duznosti djece
su normirane u osnovim odredbama : djeca su duzna da se staraju o svojim roditeljima, da se prema njima
odnose s postovanje i da ih pomazu kada je to potrebno.
STARANJE, POMAGANJE I POSTOVANJE RODITELJA
Dijete je duzno starati se o roditeljima kojima je otezano, zbog zdravstveno stanja ili starosti, da se
potpuno samostalno staraju o sebi. Zajedno sa staranjem dijete izvrsava i obavezu pomaganja roditelja.
Pod pomaganjem se podrazumijeva pruzanje nematerijalne pomoci – u izvrsavanju poslova u
domacinstvu, koji odgovaraju uzrastu i fizickim sposobnostima djeteta, a ne ometaju ga u izvrsavanju
njegovih obaveza vezanih za obrazovanje. Duznost postovanje je prije preporuka nego pravna obaveza, jer
ne postoji mogucnost da se dijete prinudnim putem obaveze na ovakvo ponasanje.
IZDRZAVANJE RODITELJA
Obaveza djeteta da izdrzava roditelje je jedina njegova obaveza pravne prirode. Ukoliko dijete obavezu
izdrzavanja ne izvrsava dobrovoljno, sud ga moze obavezati na to. Ova obaveza pod zakonom
predvidjenim uslovima, postoji za punoljetno, ali i za maloljetno dijete. Punoljetno dijete je nuzno
izdrzavati roditelja koji je nesposoban za rad i ne moze se zaposliti, a nema dovoljno sredstava za zivot ili
ne moze ostvariti iz svoje imovine. Za maloljetno dijete pod istim uslovima na strani roditelja, ova
duznost postoji u dva slucaja:
1. Kad maloljetnik ostvaruje prihode radom i od imovine
2. Ukoliko dijete ima imovinu koja daje prihode roditelji ove prihode mogu koristiti i za izdrzavanje
clanove porodice u kojoj dijete zivi.
1. Zakonsko staranje o djetetu podrazumijeva sljedeće?
- odlučivanje o svim važnim pitanjima koja se tiču života, liječenja, odgoja, školovanja i zastupanja
djeteta.

2. Navedite primjere zakonodavnih rješenja koja upućuju na poštivanje prava djeteta na

njegovo mišljenje?

3. Koje su obaveze i prava roditelja prema djetetu koji nema starateljstvo, a koje su onog
roditelja koji ima prema drugom roditelju?
- Roditelj kojem je oduzeto roditeljsko staranje se prestaje starati o djetetu ali mu ostaje obaveza
izdržavanja djeteta. On ima pravo da bude informisan od strane roditelja koji ostvaruje roditeljsko
staranje, o važnim stvarima koje se tiču života djeteta, a ako se ne slaže sa nekim postupkom ili mjerom
drugog roditelja, može se obratiti sudu koji će u vanparničnom postupku odlučiti o prigovoru. On ima
pravo na održavanje ličnih odnosa i neposrednih kontakata sa djetetom, te biti i blagovremeno obavješten
o promjeni prebivališta ili boravišta djeteta, ukoliko do toga dođe.

4. Jedan roditelj ostvaruje rod. staranje, sta drugi moze?

- Drugi roditelj ima pravo da bude informisan, od strane roditelja koji ostvaruje roditeljsko staranje, o
važnim stvarima koje se tiču života djeteta, a ako se ne slaže sa nekim postupkom ili mjerom drugog
roditelja, može se obratiti sudu koji će u vanparničnom postupku odlučiti o prigovoru. On ima pravo na
održavanje ličnih odnosa i neposrednih kontakata sa djetetom, te biti i blagovremeno obavješten o
promjeni prebivališta ili boravišta djeteta, ukoliko do toga dođe.