RAČUNALNE MREŽE, LOKALNE RAČUNALNE MREŽE (1) ETHERNET

Osnovna obilježja lokalnih mreža

 Lokalna mreža ili LAN (eng. Local Area Network) je komunikacijska mreža koja povezuje
različite DTE uređaje - terminalni uređaji ili (radne) stanice
 Osnovna namjena lokalnih mreža je razmjena informacija između DTE uređaja
 Lokalna mreža neke tvrtke služi za razmjenu podataka između djelatnika, ali i za razmjenu
podataka između korisnika i različitih poslužitelja (npr. Baza podataka), te dijeljenje određenih
resursa (npr. pisača)
 Osobno računalo, printer, scanner,...., koji imaju ugrađenu mrežnu karticu (sklopovski dio
koji služi za povezivanje računala s mrežom) postaju čvorovi u mreži
 Ima mogućnost komuniciranja s drugim mrežnim čvorovima

Lokalnost
  LAN se prostire na ograničenom
području, obično unutar jedne zgrade ili
skupine zgrada (susjedstvo )
pokrivajući udaljenosti do nekoliko
kilometara
 Stoga su LAN-ovi veličinom znatno manji od javnih mreža
 Grane (linkovi) su ograničene dužine, uz unaprijed poznatu mrežnu topologiju
 Moguće je unaprijed predvidjeti „najgori slučaj“ prijenosa - za koji će vrijeme prostiranja
informacijskih jedinica između dva mrežna čvora biti najveće

Broj stanica u LAN-u

 Broj mrežnih čvorova ili mrežnih uređaja (računala-stanice, poslužitelji, usmjerivači,
komutatori, firewalli itd.) u lokalnim mrežama je ograničen
 Najveći broj je do otprilike nekoliko stotina uređaja u mreži
 Broj ovisi o topologiji, performansama opreme, te o prijenosnim, komutacijskim
transmisijskim kapacitetima

Vlasništvo nad LAN-om

 LAN-ovi obično povezuju korisnike koji pripadaju nekoj organizaciji - tvrtka, neka institucija ili
ustanova (npr. VŠMTI)
 Lokalne mreže su obično vlasništvo jedne organizacije, koja je vlasnik mrežne opreme, koja je
mrežu izgradila i mrežu održava
 Motiv organizacije za izgradnju mreže je potreba za takvom mrežnom infrastrukturom koja
će dati potporu poslovanju te organizacije
 Mreža je infrastruktura, ali se njome ne nude usluge poput klasičnog telefonskog poziva, već
usluge koje su bitne za poslovanje tvrtke
 Lokalnim mrežama tvrtki upravljaju IT odjeli unutar tvrtki
 Sve više se IT odjeli tretiraju kao pružatelji usluga koje ostali odjeli tvrtke (a oni su okrenuti
samom poslovanju, core businessu) koriste, te oni predstavljaju korisnike lokalne mrežne
infrastrukture

Performanse
 LAN-ovi su male veličine - utjecaj smetnji koje bi izazvalo magnetsko polje Zemlje
je zanemariv
 U okolini lokalnih mreža obično nema jakih izvora elektromagnetskih smetnji
 Stoga je vjerojatnost pogreške u lokalnim mrežama vrlo mala

1
  Lokalne mreže karakterizira vrlo velika brzina prijenosa, veličine reda Gbit/s
 Za prijenos informacijskih jedinica (paketa) lokalnom mrežom, vrlo su bitna dva parametra
 Prvi je vrijeme prostiranja signala s kraja na kraj linka (eng. propagation time)
 Drugi je vrijeme slanja paketa na sam link
 Iz iskustva znamo da računalo spojeno na vrlo brzu mrežu s mrežnom karticom koja ne
podržava takve brzine ne radi nominalnom brzinom lokalne mreže
 Omjer vremena prostiranja i vremena slanja paketa označava se slovom a, i taj parametar se
kreće unutar intervala [0.01, 0.1], mada postaje i veći od 0.1 štoje posljedica sve većih brzina
prijenosa

Načini prijenosa
 Ono što karakterizira većinu lokalnih mreža je princip na kojem one prenose informacije
 Prve inačice LAN-ova povezivale su uređaje u mrežu pomoću tzv. Dijeljenog medija (eng.
shared media)
 To znači da je svaka stanica bila spojena na medij (koaksijalni kabel), koji je bio zajednički
svim stanicama
 U mrežama s dijeljenim medijem, prijenos se radi na način da se poruke (paketi) odašilju
svim uređajima u mreži, dok će svaki od uređaja na odgovarajućem sloju donijeti odluku da li će
paket biti proslijeđen višim slojevima, preusmjeren ili odbačen
 Ovaj princip naziva se sveodredišno odašiljanje (eng. broadcasting)
 U slučaju da dvije ili više stanica u isto vrijeme pokušaju odašiljanje doći će do tzv. kolizije ili
sudara
 Stoga govorimo o problemu višestrukog pristupa dijeljenom mediju
 Za rješavanje ovog problema postoji cijeli niz protokola, koji u tom slučaju također
karakteriziraju mrežu
 Ukoliko se odašiljanje vrši ne na sve, već samo na određeni skup čvorova, naziva se
višeodredišno odašiljanje ili multicasting
 Moguća je i komunikacija po principu „od točke do točke“ (eng. point-to-point ili unicasting),
u kojoj postoje veze između više parova mrežnih čvorova
 Obično manje mreže koriste princip odašiljanja, dok mreže koje se prostiru većim
geografskim područjem koriste komunikaciju point-to-point, premda to ne mora biti pravilo

Osnovne topologije
a) sabirnička
b) prstenasta
c) zvjezdasta
 Moguća je i kombinirana topologija

Ethernet
 Počeci datiraju u ranim sedamdesetim godinama prošlog stoljeća
 Na otočju Havaji (eng. Hawaii) tada se smatralo prednošću što gotovo da niti nema
telefonske mreže
 Istraživač Norman Abramson skupa s kolegama sa Sveučilišta Hawaii to nije shvaćao kao
prednost
 Naime, on i njegov tim su imali potrebu spojiti korisnike (terminale) na udaljenim otocima s
centralnim računalom koje se nalazilo u gradu Honolulu
 Pokušano je primjenom radio valova kratkog dometa
 Definirane su dvije frekvencije tzv. upstream i downstream, kojima su praktični definirana
dva kanala
 Upstream frekvencija (kanal) služila je za prijenos podataka od terminala prema centralnom
računalu

2
 Downstream frekvencija služila je za prijenos s centralnog računala prema terminalima
 Struktura mreže je zvjezdasta, ali je izvor podataka koji se prenosi downstream kanalom
uvijek isti – centralno računalo
 Terminal isporuči podatke po upstream frekvenciji, i nakon toga čeka potvrdu primitka koju
dobije putem downstream frekvencije
 Problem može nastupiti ukoliko dva terminala istovremeno okupiraju upstream frekvenciju,
odnosno pristupaju centralnom računalu u isto vrijeme – kolizija
 To je moguće s obzirom da su terminali neovisni jedni o drugima
 U tom slučaju, terminali neće dobiti potvrdu putem downstrem frekvencije i pokušat će
ponovno poslati podatke putem upstream frekvencije
 Na downstream frekvenciji ne može doći do kolizije, jer je izvor samo jedan, a to je centralno
računalo
 Ovaj način rješavanja problema kolizije nazvan je ALOHANET
 Student Robert (Bob) Metcalfe, koji je netom prije diplomirao na M.I.T. (eng. Massachusetts
Institute of Technology) te doktorirao na Harvardu odlučio je spojiti ugodno s korisnim – provesti
ljeto na Havajima, proučavajući Abramsonov rad
 To je bilo ljeto prije početka njegovog rada u kompaniji Xerox PARC
 Dolaskom na posao, uvidio je da su istraživači u njegovoj tvrtki dizajnirali i proizveli ono što
će kasnije biti nazvano računalo
 Međutim, računala su bila izolirana
 Stoga je Metcalfe, zajedno s kolegom Davidom Boggsom počeo rad na eksperimentalnoj
lokalnoj računalnoj mreži, koristeći znanje i iskustvo koje je stekao radeći tog ljeta s Abramsonom
 Rad je prezentiran u članku „Ethernet: Distributed Packet Switching For Local Computer
Networks“
 Prijenosni medij koji je omogućavao odašiljanje (broadcast) bio je koaksijalni kabel duljine 1
km – „The Ether“ - Otuda potječe i naziv mreže – Ethernet
 Etherom su se prenosili bitovi brzinom do 3 Mbit/s
 U mreži je bilo do 256 računala (stanica), od kojih je svako bilo spojeno na medij, odnosno
koaksijalni kabel
 Da bi se stanica spojila na kabel, on je morao proći dovoljno blizu stanice da se ona na njega
može spojiti
 Prvo spajanje vršeno je tako da se malom iglicom (ili stopicom, eng. pin) pažljivo uđe u kabel
do vodiča koji njime prolazi
 Otuda i engleski naziv za takav spoj („konektor“) – vampire tap
 Grana mreže na koju je bio spojen određen broj stanica i koja je na oba svoja kraja bilja
zaključena u električkom smislu nazivala se segment (Ether segment)
 Segmente je bilo moguće međusobno spojiti obnavljačem signala (eng. repeater)
 Moralo se voditi računa o tome da za svaki par izvorište-odredište postoji samo jedan mogući
fizički put
 Svaka stanica imala je sučelje prema mreži (eng. interface) te upravljački sklop (eng.
controller)
 Sučelje je bilo spojeno na primopredajnik (eng. transceiver) te preko njega na sam kabel
 U takvoj mreži paketi (slijedovi nula i jedinica) su bili odašiljani svim stanicama
 Struktura paketa bila je vrlo jednostavna, stanica je pakete „kopirala“ (preuzimala) s Ethera
samo u slučaju da je adresa paketa koji putuje mrežom bila odgovarajuća
 Ovaj Xerox-ov Ethernet bio je toliko uspješan da je formirana grupacija DIX (DEC, Intel i
Xerox)
 Grupacija je definirala DIX standarde, koji su 1983. uz vrlo male izmjene postali IEEE 802.3
standard
 Za taj standard je uvriježen naziv Ethernet, premda nije riječ o identičnom Standardu

3
Topologije Ethernet mreža
 Prve Ethernet mreže imale su sabirničku topologiju
 Segmente takve mreže bilo je moguće spajati pomoću obnavljača signala (eng. repeater), te
se na taj način povećavala duljina mreže
 Kabliranje kod ovakvih topologija vršeno je debelim koaksijalnim kabelom (engl. thick coax)
 Ukoliko je bilo potrebe za mrežom veće duljine, korišteni su obnavljači signala.
 Spajanje na ovakav koaksijalni kabel radilo ubadanjem“ iglice (pina) u koaksijalni kabel
(vampire tap)
 Preporukom je čak preporučena boja ovakvog kabela koja treba biti „....u kontrastu s
pozadinskom bojom“
 Na svakih 2,5 m postavljane su oznake (markeri) koje su označaval mjesta na kojima je bilo
moguće spajanje stanica
 Druga korištena generacija koaksijalnog kabela je tanki koaksijalni kabel (eng. thin coax)
 Brzina je ista, ali je najveća duljina mrežnog segmenta ovdje 185 m
 Spajanje stanica je kod ovog kabela znatno jednostavnije, i radi se pomoću tzv. BNC
konketora, koji ima formu T-priključka
 Tanki koaksijalni kabel je jednostavniji za instaliranje (radi lakšeg savijanja) a BNC konektori
znatno pouzdaniji od spajanja ubadanjem u vodič
 Nedostaci: duljina samog kabela, nezgrapna instalacija takve mreže, problem detekcije
mjesta oštećenja kabela te pogreške na mjestima spajanja stanica
 Stoga se 1990. specificira uporaba upredenih parica (eng. twisted pair)
 Topologija postaje zvjezdasta, jer su sve stanice ovakvim kabliranjem spojene na jedan
centralni čvor, nazvan hub (parični obnavljač ili razvodnik)
 U svojoj suštini to je obnavljač signala, koji ima više priključaka (portova)
 Na ulaze su spojene stanice – kada stanica vrši transmisiju, signal dođe do huba
 Dva osnovna tipa: pasivni i aktivni hub
 Pasivni hub neće pojačavati signal prije proslijeđivanja, dok će aktivni hub signal primiti,
obnoviti i pojačati, te ga proslijediti na sve svoje druge portove – svim stanicama
 Segment LAN-a postaje onaj dio mreže koji spaja stanicu s hubom
 Domena sudara nije ograničena samo na segment LAN-a
 Domena sudara (eng. collision domain) je područje mreže u kojem će doći do kolizije okvira
ukoliko dvije stanice istovremeno vrše transmisiju
 S obzirom da hub prosljeđuje okvire koje odašilje jedna stanica na sve druge stanice koje su
na hub spojene, možemo reći da hub ne razdvaja domene sudara okvira
 Kako bi se provelo razdvajanje domena sudara okvira, umjesto huba u mreže se uvode LAN
komutatori (eng. switch)
 Hub je danas povijest
 Topologija je također zvjezdasta, pri čemu je komutator u sredini zvijezde
 Na komutator je spojen određen broj stanica koje naravno mogu istovremeno početi
transmisiju okvira
 Da li će doći do kolizije ovisi o izvedbi komutatora
 Ukoliko više priključaka ima zajedničko ožičavanje (međusobno su spojeni) do kolizije će doći
 Međutim, u pravilu su priključci odvojeni, te se domena sudara okvira svodi na segment u
kojem postoji samo jedna stanica
 Dakle, LAN komutator u pravilu razdvaja domene sudara okvira, te time eliminira problem
višestrukog pristupa mediju
 Ethernet mreža koja ima zvjezdastu, komutiranu topologiju vrlo se često naziva i komutirani
Ethernet (eng. switched Ethernet)