Primjena optičkih niti u medicinskoj endoskopiji

Osobito je važna medicinska primjena optičkih niti u endoskopima. To su urečaji s optičkim nitima koji
služe za promatranje unutarnjih organa ljudskog tijela koji inače nisu dostupni oku. S obzirom na vrstu
organa koji se promatra, endoskopi imaju prilagođenu konstrukciju. Endoskop za promatranje
unutrašnjosti želuca naziva se gastroskom (gaster-želudac). Endoskop za promatranje unutrašnjosti
crijeva naziva se kolonoskop (colon-debelo crijevo), a endoskop za promatranje dušnika i bronha naziva
se bronhoskop (bronhos-dišna cijev). Također endoskopi imaju i širu primjenu. Kroz endoskop se mogu
provući posebno konstruirani instrumenti koji služe za medicinske zahvate u organu koji se promatra, na
primjer igla za ubrizgavanje sredstva za zaustavljanje krvarenja želučanog vrijeda.

Načelo endoskopa u medicini

Kada se veliki broj optičkih niti postavi u snop, pomoću njih je moguć prijenos slike gdje svaka nit prenosi
jedan djelić slike. Takvi snopovi optičkih niti rabe se u endoskopu, kojim se ulazi kroz usta i jednjak u
želudac ili kroz analni otvor u debelo crijevo, pa liječnik može s lakoćom promatrati unutrašnjost želuca ili
crijeva. Pritom neke optičke niti služe za prijenos svijetlosti iz vanjskog izvora u unutrašnjost tijela, a neke
niti služe za prijenos reflektirane svjetlosti, tj slike unutrašnnjosti tijela prema van, pa je liječnik
neposredno promatra.

Duljina i broj optičkoh niti unutar snopova ovisi o tipu i veličini endoskopa, a obično se kreće od 5000 i
40000. Promjer snopa je između 0,z i 3mm. Kolonoskop sadrži 40000 niti duljine 2 metra, a ukupna
duljina svih optičkih niti u tom snopu iznosi čak 80 kilometara. Snopovi optičkih niti nalaze se u savitljivoj
endoskopskoj cijevi građenoj od međusobno petalnih prstenova tako da je omogućeno kreanje u svim
smjerovima. Liječnik endoskopičar okretanjem kotačića na rukohvatu pokreće lanac, koji zateže žice
postavljene uzduž cijele duljine endoskopa, a one omogućuju vijanje endoskopa u željeom smjeru. U
endoskopskoj cijevi nalaze se snopovi za vođenje svjetlosti i prijenos slike, te niz dodatnih kanala. Kroz
radni kanal različiti operativni instrumenti kojima se mogu obavljati medicinski zahvati u unutrašnjosti
želuca ili crijeva. Kroz jedan od snopova optičkih niti u unutrašnjosti tijela može se dovesti snop snažne
laserske svjetlosti.

Primjena optikih niti u telekomunikacijama

Primjena otičkih vlakana uzrokovala je pravu tehnološku revoluciju u telekomunikacijama jer je

omogućila vrlo unčikovit, kvalitetan i jeftin prijenos informacija - glasa, videozapisa i digitalnih podataka.
Osnovni komunikacijski sustav sastoji se od izvora signala u kojem se informacija kodira (zvuk ili slika
pretvaraju se u električne signale), transmisijskog medija (nositelj signala s jednog mjesta na drugo) i
prijamnika (detektora signala), koji dekodira orginalnu informaciju. Većina modernih komunikacijskih
sustava je digitalna, jer se na taj način može postići izvrsna kvaliteta-informacija se kodira u niz binarnih
brojeva koji se sastoje od samo dviju znamenaka, 0 i 1. Taj niz brojeva preobrazuje se u električne
signale-svakoj 1 odgovara električni puls, a svakoj 0 odgovara nepostojanje električnog pulsa. Ti se
električni signali pretvaraju u svjetlosne signale, tj. u niz svjetlosnih bljeskova koji se prenose s jednog
mjesta na drugo, na kojem se pretvaraju u električne signale. Ta pretvorba električnih pulsova u
odgovarajući niz svjetlosnih bljeskova obavlja se u malim laserima (tkz. poluvodičkim laserima) koji
pretvaraju električne pulsove u svjetlosne bljeskove.

Zašto svjetlosni komunikacijski sustavi mogu prenijeti mnogo više digitalnih informacija nego prijašnji
komunikacijski sustavi?

Razlog je to što je količina informacija koja se može prenijeti pomoću elektromagnetnih valova veća što je
veća frekvencija elektromagnetnih valova. A svjetlosne su frekvencije milijune puta veće od frekvencija
radiovalova i mikrovalova. Zato je prijenos informacija pomoću svjetlosnih signala mnogo učinkovitiji. Na
primjer, jednom optičkom niti tankom poput vlasi kose mogu se prenositi deseci tisuća glasova.

Zašto su za prijenos svjetlosnih signala potrebne optičke niti?

U načelu bi se svjetlosni bljeskovi, nositelji informacija, mogli prenositi otvorenom atmosferom od

jednog mjesta do drugoga, poput radiovalova. Medutim, to ne bi bilo prikladno za primjenu u
telekomunikacijskom sustavu zbog više razloga: magla, oborine i onečišćivači u zraku apsorbiraju
svjetlost, svjetlosni se signali mogu znatno izobličiti prolaskom kroz atmosferu, svjetlosna se zraka može
prekinuti ako joj se neko tijelo ispriječi na putu i dr. Zato je tek s izumom vlakana omogućena šira
uporaba svjetlosnih komunikacijskih sustava. Svjetlosnim se nitima mogu prenositi na udaljenost do 200
km. Tada se mogu ponovno pojačati i slati dalje. Na taj se način signali mogu prenositi posvuda na bilo
koju udaljenost na zemlji, i pod morem podmorskim kabelima.