Sveučilište u Zadru

Odjel za arheologiju

Seminarski rad:

Starokršćanski Nin

Kolegij: Starokršćanska arheologija

Mentor: doc. dr. sc. Josipa Baraka Perica Student: Dolores Knežić

11. siječnja 2016.

 UVOD
Tema seminara je dočarati izgled antičke Aenone u razdoblju ranog kršćanstva. Na
širem prostoru grada Nina i danas imamo ostatke zdanja koji svjedoče o postojanju kršćanskih
zajednica već u 4. stoljeću. U Ninu su otkriveni ostaci starokršćanskog oratorija i crkve sv.
Asela te crkva sv. Marije koja je najvjerojatnije poslužila kao uzor za gradnju crkve sv.
Andrije u Zatonu u blizini Nina. Navedene crkve podrobno su istražene tijekom 20. stoljeća i
tema su brojnih znanstvenih radova. Najviše informacija o crkvama preuzela sam iz radova
Pavuše Vežića i Ante Uglešića.

ANTIČKA AENONA
Na području današnjeg Nina, u maloj laguni s dugim pjeskovitim uvalama i plodnim
područjem u zaleđu, na samom rubu Ravnih kotara prostirala se antička Aenona. Još su u
razdoblju prapovijesti Liburni, inače vrsni pomorci, uočili su sav potencijal tog prostora i
upravo u Zatonu nedaleko od Nina osnivaju svoju glavnu pomorsku luku. Kasnije ni Rimljani
nisu mogli odoljeti povoljnim karakteristikama toga prostora pa već za vrijeme ranog Carstva
Aenona stječe status civiteta i municipalnu autonomiju i formira se u značajnije urbano
središte na Jadranskoj obali. Na sjecištu glavnih ulica nastaje kapitolij s hramom, a ispod
njega nastaje forum i Aenona se pretvara u pravi rimski gradić.1 Kao urbano središte s većim
brojem ljudi Nin je u vrijeme kasne antike imao kultna mjesta i među pukom raširena različita
vjerovanja. Narod je štovao prvenstveno rimska i lokalna božanstva te orijentalne kultove, a
bilo je zasigurno i kršćana koji su sve do 380. godine svoje obrede morali održavati u
skrovitosti svoga doma.2 Sudeći po arheološkim dokazima kršćanstvo u Ninu započinje već u
4. stoljeću. To je moguće tvrditi na temelju pronalaska keramičkih plitica s kršćanskim
motivima i arhitektonskih ostataka oratorija koji su otkriveni ispod današnje župne crkve u
Ninu. Kasnije uz spomenuti oratorij nastaje crkva sv. Asela (Karta 1.). Druga starokršćanska
crkva na području današnjeg grada Nina je crkva sv. Marije koja nastaje u 6. stoljeću. Po
uzoru na nju nešto kasnije, sredinom 6. stoljeća gradi se crkva sv. Andrije u Zatonu nedaleko
od Nina (Karta 2.).3 Prema stilskim karakteristikama nastanak crkve sv. Asela i sv. Marije u
Ninu te crkve sv. Andrije u Zatonu smješta se u vrijeme početaka razvoja kršćanstva u

1
P. VEŽIĆ, 2005, 111 – 112.
2
N. JAKŠIĆ, 1997, 13.
3
P. VEŽIĆ, 2005, 111 – 118.
1
Dalmaciji. Zajedno imaju veliku važnost za promatranje razvoja kršćanstva na našim
prostorima i one potvrđuju postojanje rane crkvene organizacije u antičkoj Aenoni.4

Karta1. Prikaz položaja crkve sv. Asela u Ninu. Karta 2. Prikaz položaja crkve sv. Andrije kod
(Prema: P. Vežić, 2005, 117.) Zatona. (Prema: P. Vežić, 2005, 120.)

POVIJEST ISTRAŽIVANJA STAROKRŠĆANSKIH CRAKAVA NA

PODRUČJU NINA I ZATONA

Pokusna iskopovanja okoliša crkve sv. Asela u Ninu započela su već krajem 19.
stoljeća. Piero Sticotti istraživao je 1895. godine prostor uz sjeveroistočni kut sakristije.
Tijekom 1910. godine potaknut željom za pronalazak mjesta gdje je stajala Višeslavova
krstionica istraživanja započinje don Luka Jelić. Pedesetak godina kasnije revizijska
istraživanja proveli su 1962. godine Mate Suić i Melkior Perinić. 5 O cijelom kompleksu pisao
je Ivo Petricioli 1969. godine, a u svom se radu iz 1984. godine posebno bavio pitanjem
krstionice.6 Zavod za zaštitu spomenika kulture u Zadru vodi istraživanja određenih dijelova
crkve 1973. godine, a tijekom 1974. i 1980. godine provedena su konzervatorska i zaštitna
istraživanja i evidentiran je krsni zdenac na području ispred apside južne građevine odnosno

4
P. VEŽIĆ, 2005, 120.
5
A. UGLEŠIĆ, 2002, 36.; M. KOLEGA, 2014, 21.
6
P. VEŽIĆ, 1986, 202.
2
oratorija.7 Kompleks se nastavio istraživati od 1995. godine u kontinuitetu do 2005. godine. 8
Nakon toga Marija Kolega istražuje položaj Ploče južno od crkve, dio ispred pročelja,
jugoistočni dio i prostor sakristije. Zadnju kampanju iskopavanja vodi Janko Belošević 2001.
godine i istražuje sjeveroistočni dio crkve koji je prije njega istraživao Luka Jelić. 9 Društvo
„Bihać“ pod stručnim vodstvom Ejnara Dyggvea tijekom 1928. godine provodi istraživanja
područja crkve sv.Marije u Ninu. Prema Dyggveovim crtežima Ljubo Karaman i Janko
Belošević objavljuju tlocrte crkve što je veoma bitno jer su nakon istraživanja iznad lokaliteta
izgrađene dvije kuće. Iz tog razloga daljnja istraživanja lokaliteta nije moguće provesti. 10
Istraživanje crkve sv. Andrije u Zatonu kod Nina započinje Arheološki muzej u Zadru pod
vodstvom Ljubice Srhoj - Čerine, tadašnje kustosice u Područnoj zbirci u Ninu. Cilj
istraživanja u prosincu 1991. i u veljači 1992. godine bio je prikupljanje osnovnih podataka o
crkvi te njena konzervacija i prezentacija. 11 Zahvaljujući konzervaciji terena danas je na
lokalitetu moguće vidjeti niske ostatke zidova bazilike sv. Andrije koji dočaravaju njen
prijašnji izgled.12

CRKVA SV. ASELA U NINU

Područje na kojem nastaje crkva sv. Asela naseljavano je još od prapovijesnih

vremena.13 S južne strane današnje župne crkve na prijelazu iz 4. u 5. stoljeće u skrovitom
dijelu starije rimske stambene zgrade nastaje prvi oratorij u Ninu.14 On je imao oblik
pravokutne građevine s polukružnom apsidom na istočnoj strani. 15 Apsida je nastala unutar
starije pravokutne rimske prostorije i jednim dijelom se na nju naslanja. S vanjske strane
apside potvrđeno je postojanje četiri plitke lezene, a njen zid građen je rimskom tehnikom
opus incertum. Apsida je gotovo u cijelosti srušena u 18. stoljeću kada se iznad nje gradi
današnja kapela Gospe od Zečeva. 16 Prostor apside oratorija bio je popločen ostacima starije
arhitekture. U njenom središtu stajao je oltar što potvrđuje nalaz ležišta za postolje oltara. 17 M.
7
A. UGLEŠIĆ, 2002, 37.; M. KOLEGA, 2014, 15.
8
M. KOLEGA, 2014, 21.
9
A. UGLEŠIĆ, 2002, 37.; M. KOLEGA, 2014, 21.
10
A. UGLEŠIĆ, 2002, 40.
11
A. UGLEŠIĆ, 1998, 89 - 90.
12
P. VEŽIĆ, 2005, 119.
13
A. UGLEŠIĆ, 2002, 37.
14
P. VEŽIĆ, 2005, 111 - 112.
15
A. UGLEŠIĆ, 2002, 37.
16
M. KOLEGA, 2014, 17.
17
A. UGLEŠIĆ, 2002, 37- 38.
3
Kolega donosi kako su na tom prostoru konkretno pronađini ostaci oltarne menze iz
ranokršćanskog razdoblja od kojih posebno ističe mramorne ulomke s profilacijom.18 Na
jugoistočnoj strani oratorija pronađen je zdenac u obliku nepravilnog slova „D“. 19 Zdenac je
imao gotovo kružni oblik s dva kraka stepenica. Ulazne stepenice nalazile su se na
jugozapadnoj strani, a izlazne stepenice su se nalazile na sjeveroistočnoj strani. Svaki krak
stepeništa sadržavao je tri stepenice kojima se spuštalo do dna krsnog zdenca. On je po
mišljenju M. Kolege nastao kada i sama građevina. 20 Drugo mišljenje o postanku krstioničkog
zdenca donosi A. Uglešić koji smatra da piscina najvjerojatnije nastala ranije, ali je u
razdoblju kasne antike korištena za potrebe pokrštavanja puka.21 Kasnije se uslijed promjene
prakse krštenja zatrpavaju krakovi stepeništa i piscina se oprema kamenim namještajem. 22
Tijekom 5. i 6. stoljeća uslijedile su promjene i oratorij je doživio povećanje površine tako što
dobiva narteks s pročelne strane.23 Ispred pročelja nastaje prostor sa slojem gorbova koji su
najvjerojatnije pripadali imućnijim članovima ninske kršćanske zajednice.24

Paralelno uz oratorij s njegove sjeverne strane u prvoj polovici 6. stoljeća nastaje nova
crkva pravokutnog oblika s polukružnom apsidom na istočnoj strani (Slika 1.). 25 Središnja
prostorija bila je na vanjskim uglovima pojačana pilastrima, a u njenoj se unutrašnjosti
nalazio trumfalni luk.26 Na zapadnoj strani prostorije pronađeni su temelji oltarne menze za
koju M. Kolega pretpostavlja da se radilo o oltarnoj menzi sa četiri stupića koji nose
mramornu menzu.27 Apsida je s unutrašnje strane bila polukružnog oblika, a s vanjske strane
bila je raščlanjena plitkim lezenama. Na sjevernom i južnom zidu nalazila su se po dvoja
vrata, jedna bliže pročelju, a druga bliže začelju. Dodatna prostorija nalazila se na sjevernoj
strani crkve i ona je u svom sjeveroistočnom dijelu imala pravokutni krsni zdenac.
Najvjerojatnije je to bila krstionica koja nastaje nakon izgradnje crkve u 6. stoljeću i ostaje u
funkciji sve do 18. stoljeća. U doba predoromanike u navedeni je pravokutni zdenac
najvjerojatnije ubačena poznata Višeslavova krstionica. S jugoistočne strane crkve sv. Asela
nalazila se druga dodatna prostorija koja je nastala na postojećim kasnoantičkim zidovima i

18
M. KOLEGA, 2014, 17.
19
A. UGLEŠIĆ, 2002, 37- 38.
20
M. KOLEGA, 2014, 16.
21
A. UGLEŠIĆ, 2002, 37- 38.
22
M. KOLEGA, 2014, 21.
23
P. VEŽIĆ, 2005, 113.
24
M. KOLEGA, 2014, 21.
25
A. UGLEŠIĆ, 2002, 38.
26
P. VEŽIĆ, 2005, 118., M. KOLEGA, 2014, 18.
27
M. KOLEGA, 2014, 18.
4
služila je kao sakristija. Ne zna se kome je crkva bila posvećena u ranokršćanskom periodu. 28
Smatra se da je crkva izvorno bila posvećena sv. Trojstvu. 29 Posveta Sv. Aselu dolazi u
karolinškom razdoblju i zadržava se sve do današnjih dana. 30 Sv. Asel bio je jedan od svetaca
ninske trijade koju su činili sv. Ambroz, sv. Marcela i sv. Anzelmo. Trijada je utemeljena u
hagiografskom krugu Rimske crkve te je uz pomoć karolinških misionara uspostavljena u
Ninu.31 Ondje se razvila autohtona legenda o Aselu kao osnivaču prve enonske kršćanske
zajendice i upravo se on smatrao utemeljiteljem Ninske biskupije. Prema evanđelistu Luki sv.
Asel bio je jedan od sedamdesetorice Kristovih učenika koji su poslani širiti radosnu vijest. Po
nalogu apostola Pavla, sv. Asel dolazi u Dalmaciju i uz pomoć đakona Ambroza osniva
kršćansku zajednicu u Ninu. Ondje gradi crkvu i posvećuje ju Presvetom Trojstvu. 32 Crkva je
stajala u paru s oratorijem do ranog srednjeg vijeka, a moguće i kasnije. Oratorij i crkva sv.
Trojstva, a zatim sv. Asela tvorile su primjer dvojne crkve koja je karakteristična za rano
kršćansko vrijeme.33 One su možda već u kasnoantičkom razdoblju imale ulogu župne crkve
(ecclesia catholica). Tu pretpostavku možemo potvrditi pronađenim ulomcima kremičkih
patena ispod današnje župne crkve u Ninu.34 Naime, pronađeni su ulomci liturgijskih patena
napravljenih od crvene keramike koje pripisujemo ih onim kršćanima koji su se okupljali u
oratoriju možda već od 4. stoljeća.35 Dvojnu crkvu (crkva sv. Trojstva i oratorij) su
najvjerojatnije predvodili lokalni klerici (korepiskop ili arhiprezbiter) podložni episkopatu u
Zadru.36 Istraženi ranokršćanski sloj arhitekture može se okvirno datirati u 5. i 6. stoljeće
kojem pripadaju otkriveni grobovi oko apside crkve sv. Asela, u međuprostoru crkve i
oratorija i u vestibulu oratorija.37 To su ujedno i najraniji grobovi oko kojih će se kasnije javiti
groblje s kontinuitetom sve do ranog srednjeg vijeka. 38 Ondje su pokapani najstariji kršćani o
čemu svjedoče nalazi ulomka keramičke liturgijske plitice ili patene. Ona je vjerojatno služila
za držanje euharistije, ukrašena je starokršćanskim simbolom križa te slovima alfa i omega i
datira se u razdoblje između 4. i 6. stoljeća. Od grobnih priloga još se ističe i antička lucerna
sa znakom križa iz 6.st.39

28
A. UGLEŠIĆ, 2002, 38 – 40.
29
P. VEŽIĆ, 2005, 113.
30
A. UGLEŠIĆ, 2002, 40.
31
P. VEŽIĆ, 2005, 113.
32
Z. STRIKA, 2011, 5.
33
P. VEŽIĆ, 2005, 113.
34
P. VEŽIĆ, 2005, 121.
35
P. VEŽIĆ, 2005, 111 - 112.
36
P. VEŽIĆ, 2005, 121.
37
M. KOLEGA, 2014, 20.
38
M. KOLEGA, 2014, 24.
39
P. VEŽIĆ, 2005, 175.
5
 Slika 1. Prikaz tlocrta crkve sv. Asela u Ninu. (P. Vežić, 2005, 113.)

CRKVA SV. MARIJE U NINU

Bazilika sv. Marije iz 6. stoljeća danas je sačuvana samo u malim ostacima temeljnog
sloja.40 Ona je romboidnog tlocrta, a u unutrašnjosti nalazimo dva reda stupova što ju čini
trobrodnom građevinom (Slika 2.).41 Jedini ulaz nalazi se na pročelju, na suprotnoj strani
središnji brod zatvara velika apsida, a bočne brodove zatvaranju dvije manje apside. Središnja
apsida s unutarnje je strane bila polukružna dok je s vanjske strane imala poligonalan oblik i
njen se plašt lomio u pet ploha. 42 Istraživanjima je ustanovljeno kako je pod crkve bio
prekriven mozaicima. U unutrašnjosti crkve pronađeni su i ulomci ciborija koji svjedoče o
visokoj kvaliteti izrade kamenog crkvenog namještaja što govori u prilog samoj važnosti
crkve. Uz nju 948. godine nastaje ženski benediktinski samostan sv. Marcele. Nakon što su
1502. godine benediktinke preseljene u Zadar crkva je porušena, a njeni su ostaci služili kao
lokalni kamenolom.43

40
P. VEŽIĆ, 2005, 118.
41
A. UGLEŠIĆ, 2002, 40.
42
P. VEŽIĆ, 2005, 118.
43
A. UGLEŠIĆ, 2002, 41.
6
 Slika 2. Tlocrt crkve sv. Marije u Ninu. (P. Vežić, 2005, 119.)

CRKVA SV. ANDRIJE U ZATONU KOD NINA

Oblikom vrlo slična crkvi sv. Marije u Ninu je crkva sv. Andrije u Zatonu. 44 Ostaci
starokršćanske crkve sv. Andrije u narodu poznate pod imenom crkva sv. Jandre nalaze se
istočno od rta Kremenjača kod Zatona gdje se nalazila glavna pomorska luka antičkog grada
Aenone (Slika 3.).45 Crkva pripada Justinijanskom vremenu odnosno 6. stoljeću, a koristila se
sve do ratova s Osmanlijama kada je porušena. 46 Crkva sv. Andrije bila je romboidnog tlocrta
s tri polukružne apside na istočnoj strani. Središnja je apsida polukružna s unutrašnje strane
dok je njen vanjski plašt sedmerostraničan.47 Bočne su apside u prvotnom obliku bile
razmaknute od središnje i u tlocrtu pravilne. Kasnijim promjenama u predromaničkom
razdoblju dobivaju nepravilan oblik i svojim su tijelom prislonjene uz središnju apsidu.48
Crkva je imala dva ulaza na pročelju, s tim da je središnji ulaz bio veći, a bočni se nalazi
južno od središnjeg ulaza i bio je nešto uži. Bočni zidovi također su imali vrata koja su bila
bliže začelju crkve. Na sjevernoj strani crkve pronađeni su ostaci temelja zida koji je moguće
bio dio pomoćnih prostorija do kojih su bočna vrata najvjerjatnije vodila. 49 Na temelju lezena
u predvorju i pronađenih ulomaka stupova smatra se da je crkva bila trobrodna. 50 Najbliža
analogija crkvi sv. Andrije u Zatonu je crkva sv. Marije u Ninu koja je bila trobrodna u
vrijeme svog nastanka u prvoj polovici 6. stoljeća. Ona najvjerojatnije predstavlja glavni uzor
po kojoj kasnije nastaje crkva sv. Andrije. Međutim, ne može se točno tvrditi kada je crkva
sv. Andrije bila trobrodna, je li to bilo u samom početku izgradnje ili tek kasnije. 51 Ostale
analogije moguće je pronaći na našem području, a to su crkva sv. Marije u Korlatu te začelje
crkve sv. Martina u Lepurima. 52 Nadalje, u unutrašnjosti crkve sv. Andrije pronađeni su ostaci
kamenog crkvenog namještaja. Ranokršćanske primjerke predstavljaju dva ulomka pluteja,
ulomak poklopca sarkofaga te četiri ulomka nosača ograde svetišta. Datacija crkve izvršena je
na temelju njenog oblika i pronađenih ulomaka kamenog crkvenog namještaja. Imala je dug
kontinuitet korištenja od 6. stoljeća sve do druge polovice 16. stoljeća. 53 Tada je pod naletom
Osmanlija porušena i prenamijenjena najvjerojatnije u kulu ili osmatračnicu. Naime,
44
A. UGLEŠIĆ, 1998, 92.
45
A. UGLEŠIĆ, 2002, 34.
46
A. UGLEŠIĆ, 1998, 89.
47
A. UGLEŠIĆ, 2002, 34 - 35.
48
A. UGLEŠIĆ, 1998, 92.
49
A. UGLEŠIĆ, 2002, 35.
50
A. UGLEŠIĆ, 1998, 89.
51
A. UGLEŠIĆ, 1998, 92.
52
P. VEŽIĆ, 2005, 120.
53
A. UGLEŠIĆ, 2002, 35 – 36.
7
središnjoj apsidi je sa zapadne strane dodan polukružan zid čime se dobio kružan oblik
građevine koja je s unutarnje strane bila ojačana sa šest pilona. 54 Zanimljivo je da su tijekom
prvih istraživanja lokaliteta sa sjeverne strane crkve sv. Andrije pronađeni ostaci pravokutne
građevine s apsidom na istočnoj strani.55 Ona se nalazila 15 metara sjeverno od crkve sv.
Andrije i nazvana je „Obejkt B“.56 Mađutim, „Objekt B“ nije u potpunosti sustavno istražen,
ali na temelju izgleda može se pretpostaviti kako se radilo o kasnoantičkoj građevini koja je
tijekom 4. stoljeća pretvorena u oratorij.57

Slika 3. Crkva sv. Andrije u Zatonu kraj Nina. (A. Uglešić, 1998, 91.)

ZAKLJUČAK

Počeci kršćanstva na području današnjeg grada Nina moguće je pratiti već od 4.

stoljeća kada u samom središtu grada nastaje ranokršćanski oratorij. Legalizacijom kršćanstva
i povećanjem broja vjernika krajem 5. stoljeća sjeverno od oratorija gradi se crkva. Smatra se
da je ta crkva u razdoblju kršćanstva bila posvećena Svetom Trojstvu. U srednjovjekovnom
razdoblju crkva dobiva naziv po Svetom Aselu za kojeg se vjeruje da je bio prvi ninski
biskup i osnivač kršćanske zajjednice u Ninu. Daljnjim razvojem kršćanstva u 6. stoljeću u
Ninu nastaje crkva sv. Marije koja ima zanimljiv romboidan oblik kakav ima i crkva sv.
Andrije u Zatonu koja nastaje nešto kasnije. Upravo po te dvije crkve možemo vidjeti kako se
kršćanstvo brzo širilo od Nina kao centra prema okolnim područjima. Sve tri crkve nedvojben
su dokaz o postojanju snažnog kršćanskog centra u Ninu u vrijeme kasne antike koji se održao
sve do današnjih dana.

54
A. UGLEŠIĆ, 1998, 94.
55
A. UGLEŠIĆ, 2002, 35.
56
A. UGLEŠIĆ, 1998, 90.
57
A. UGLEŠIĆ, 1998, 94.
8
LITERATURA

Jakšić, N., 1997., Nin – prva hrvatska biskupija, Split

Kolega, M., 2014., Ranokršćanski sloj arhitekture u Nadžupnom kompleksu Sv. Asela u Ninu,
Ars Adriatica, No.4, Zadar, 15 – 28.

Strika, Z., 2011., Početci i razvoj ninske crkve do dolaska franačkih misionara u hrvatske
krajeve, Radovi zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, No.53, 1 - 47.

Uglešić, A., 1998., Istraživanje crkve sv. Andrije u Zatonu kod Zadra, Radovi – Sveučilište u
Splitu, Filozofski fakultet Zadar, Zadar, 89 – 99.

Uglešić, A., 2002., Ranokršćanska arhitektura na području današnje zadarske nadbiskupije,

Zadar

Vežić, P., 1986., Sklop župne crkve sv. Asela, bivše katedrale u Ninu, Starohrvatska
prosvjeta, ser. III, vol. 15, Split, 201-215.

Vežić, P., 2005., Zadar na pragu kršćanstva – Arhitektura ranoga kršćanstva u Zadru i na
zadarskom području, Zadar