Dr GREGOR ČREMOSNIK

Ori~inal povelje Kulina bana

Prilog pitanju ovjeravanja naših listina Srednjeg vijeka.

Prva srrpskohrvaJ1:s kjm jezikom pisana povelJa, naime povelja Kulina bana
od 29 augusta 1189, sačuvana je do danas u tri 'p rimj en·,k a. Opć e nito je pozn/a to d a
se jedan od njih voć više od sto godina !1ahzi u Lenjing'radu. Ostala dva .primjerka
nalazila su se od 1833 do 1921 U H1liusr-Hof- und Sta·atsalfchivu u B eč u. Kada su
dubrovačke a;rhivalije go-d. 1921 iz Beč'a vraćene Jugosl'a,v iji, me'du vra!će nim .pred­
m etima se nailiazio sa)rl1o jedan primjer.a k Kuhnolve povelje, t.akozvani »cmla đi pre­
pis «, dok je dru·g,i primjerak, takoevani »stariji prepis «, ili ostao u Beču ili j e,
mo Žida, Ib io is to taJ~{IQ u Beoglfadu, ali zaturen među !kakve druge, latinske ili turske
arhivalije, koje Su iz B eča bile vraćene zajedno sa ćirilskim. Međutim, klad su za
vrijeme Drugog svjetskog ra:ta te alr hivaiije IPonovo prenesene u Beč, Ipa god. 1947
opet vraćene JllIgoslaviji, ovoga put.a je Dr2.19NnOm Mhivu u Dubrovniku vpaćen i
ta:kozvani »stalfiji prepis«, no on je pro,1ađen u DržalVl1()m arhivu u Dubrovniku
telkJ u najnovije v:rijeme, poslije mOlg a opisa hosanskiJh i hu.mskih povelja Srednjego.
vij eka u Gllasnilku 1948· Utoliko treba kori'g ovati moje IpodartJke u Glasniku 1948 .
str. 108 i 109. Na taj način, jedan Jprimj eraik: Kulinove povelje nalazi se danas II
Lenjingnadu, a OIba ()srt:ala primjerka u Dnžavnom ,arhivu .u Duhrolvn.i.k!u. ,sva tri
pr~mj er!k;a sadl'Že najprije la,tinski tekst Kulinove ZJakletve, koji je bez ikakvog
potpisa, a . ;pod 11litinsko g teksta. boji s rp skohrvatski koji u sva tri primjenka n osi
pOltpis dijaka Radoja. Pošto je ta j potpis u svaf{lome 'Primjerku pis'an drugom ru­
kom, to se ne zna na kojem se primjerku nalazi lični potpis Radojev, dru;gim rij e­
čima, ne zna se koji je primjerok original.
Sve do u najnovij e d()ba smatmn je origiJl1alom Kulinove povelje onaj pri­
mjerak koji se nalazi u Lenjingradu, i to zbog toga što je latin.~ki teks.t ovoga. /p ri­
mjerka KulinO've !povelje n a pisao tadašnji gradski J1Iota;r dubro'vački ilijakon Ma'r in,
kao Vto je t,o konsba,Wv'3O M . Rešeta-r. 1 )
No, u najnovijim »Radovima shrosla,v enskog insltituta« na;pisalO je Josip
Vrana stu:diju »Da li je .soačU\na n original iSip.rrave Kulina bana « i u njoj došao Ido
zaključka, da nij edan od navedena tri IPir imjeI"~a nije ,oPilg inal, nego d a su sva tri
ili koncepti ili prepisi KuEnovog originala,drugim riječima, orrginal KJulinove po­
velje uopće nije Sta,čuVI3n.
Glavni i stvarno jedini r azlog tVlrdenja da nijedan !primjeraiknije Kulinov
original 'leži u tome što nijedan od njih nema Ip ečata »kOtjIi. se redovito nalazio
na !Ćir ilskim ugovori.ma sa zalkletvom - a takav je ugOVOlr iKulinova ispra!va ­
što jih je u ono vrijeme dubr:oVlalčka općiria skk"pala sa susjednim vladalfima «/ )
Nešto dalje Vrana veli »Cremošnik, koji u spomenwtoj raspra,vi o bosanskim i
humskiim paveljJ3ma posvećuje na,r o2itu pa,žnju pečaćenju ispralVla , prelazi šutke
ptreko činjenice, da lenjing.radski, Ik.ao ni drug.a, dva priiIDjerka Kulinove isprave,
ruje imao pečat a , i ako bi o tom€ i te kako trebalio voditi ra,čuna.
Budući da <liploma tici i paleografi nisu posurrnnjali u originalnost lenj in­
gra-dskog primjeTka Kulinove isprave, načeli su to pitanje filolozi, čiji se rad kod

') Opširnije o tom upol'edi GZM, 1948, 108 nota.

") Radovi starosla-v. instituta , II, Za.greb, 1955, !l.
13 "'
196 br Gregor Cremošnik

iJzdavanja isprava ocjenjivanjia. njihove ispravnosti često malo cijeni. U pi·t anju
originala Kulinove is/pravewuzeo je Belic još god. 1936.kriticko stanoviš.te rije­
čima: »Da >li je dubpovači'l<i tekst - taj prvo/bitni prevod (t. j. original, napomena
pisca) ili prepis s,a, :njega iz 'docnijeg)3.J vremena, to je zasebno pilt anje.. . « Budući da se
kasnije ni!tko, koliko mi je P O'lll ato , nije kriti<čki QlSvrnuo na to pitanje, pokušat ću
d a na temeIju dos.adašnjih znanstvenih rezul,t ata i svoga vlastitog istraživa nja, sve­
st'fano prikažem sve, što je !potrebno, da se ono pnw ilno postavi i riješi « ~).
Kasnije se Vrana lU po.glavlju III »Grafislke osobine sačuvanih :primjeraka
Kulinove isprave « (str· 40) .ponovno bavi :pi·tanjem origina;l nosti le.njingradslmg
primjer/ka i na osnoiVU grafije svih triju primjeraka dola!Zi do ZJaključk;a: »Uza sve
to, što su tekstovi primjeraka B i e nastali dotjerivanjem teksta primjerka A, te­
ško je pre1Jposta'v iti, da su s toga teksta, prepisivani neposredno. Izme'đu teiksta
primj er~ A i tekstova primjeraika B i e morao je postojati JOB jedan tek[s t, tako
da tekst primjerk'a A pl'etstavlja koncept, a onaj nepoznati tekst original«.4)
Mo:ra se is!talĆi da nijedna >razlika u gmfiji triju pa.'imjeIiaika ne i!Zisk..uje kao
nužno i bezuslovno da bi morao postojati još jeda-n, četvrti primje:ralk, koji bi se
morao umetnuti i:zlrneđu tobožnjeg »koncepta« A i između (također tobožnjih)
prepis'a B i C. Sve 'razlike, i u IP,i5anju, a i u stilizaciji , mogle su nastaiti ipifetpisiva­
nj em jed:nog primjeTka o kome će bi'ti opširnije govora u drll'gomdijelu ove
rasprave.
Na t eti način, čisto filološki razlog, koji se oslanja na .g rafiske i je.Zl,c ne r[alz ­
like triju tekstova, za odricanje orj!giJnaUnost.i atpad!a, la ostaje jedino [razlog, što ni
lenjingradski ni os,tala dV!(lJ primj er/k.a nemaju pečata.
Š no se tiče pečaćenja ispraV!8., nalpraJvio sam, ~a·ista, mali propust što prHikom
govo·r a o povelji bana Kulina u GZM 1948 ni.<;am haIfetm sa nekoli:ko riječi ~;'lPI0me­
nun da nijedan [)Ir imje-rak Kulinove povelje n ema rpeoalta. Međutim,taj propust
je razu,mljiv. SVaJkolffi dirplomati<ČlalI'oU su osnovni potezi ra~Vloja toliko poz.na1ti da je
r az umljivo što se o njim.a uopće n.e govori. Ako naprilmjer, :paleograd' Ulp()tlreibi ri­
.i e č »karpit.ala« ili »minuskula«, on neće tumačilti šta je to, nego će pretpostavljati
da je to općen~to 'p o-z nato. Isto ,taiko je i II d1plo.martid općenito poznat razvoj IPocata,
i diplomatiča'r neće ni oče:khna,ti da: će ga nati na jednoj ne-carskoj ili ne..ip3jpskoj
listini iz XII ~toljeća. Iz tog razloga nisam ni ~pomenuo da nijedan pri mj errak Kuli­
nove ispflaive nema pečata, jer sam pre:1Jpos'ta.v ljao diEl' će svaki čitalac-historičar,
odnosno dirplomatič3Ir apriori znati zašto peča,ta nema .
Za stručnja.ka:rruplo:matičara bilo bi dovoljno da se na zamjerku, ,š to nijedarn
primjerak Kulinove iSip'rave nema Ipečata, od.govolfi ukra·t ko da je u d()ba Kulina
bana pečat kod nas jedva poznat, te se, napr., u Zadir u nalazi lprvi put god. 1190;
u DUlbrovniku se prvi pu,t spo-minje tek u jednoj ispravi i,z ·god. 1235, u 1'r~iru
god. 1267 G). K tome bi illo:Wa nave li još Šufflayevu rečenicu »Die Besiegelung ist
.neben der notariellen Beglaubi'g ung in keiner Art von Urkunden unumgangliches
Đrfolrdernis fur deren rechtliche BeweiskraH. « ti)
Za stručnjaka bi to bilo dovoljno. Međutim, originalnost Hi · neoriginalnoS!t
K.ulinove isrpnave, !prvog dokumenta na našem narodnom jeziku, zanima:će ne samo
stručnjaka diplOlffiatičam nego i naše ši·r e k:IiUgove. Na drugoj stna!ni nude haš
dubroVIaoke arhiv aHje taiko lijep :materijal m studij .o ovjerawlnju naših listina,
da će b ~ti !~()ris'l1O da se opširnije obradi pitanje ovjeravanja naših najstarijih do­
kumenata, 'a s tim u vezi i pitanje Kulinovog »orioginala«.
Da odmah u ,počet!ku podNUlČemo glavne crte : Dubrovniik sklapa do god. 1200 u
svemu deset ugovora sa stranim pa'r inerima - u,govor sa ibanom Kulinom je peti
po 'r edu - a od tih deset ugovora nije nijedan jedini ovjerovljen pecatom. Prvu
ispravu SI3J pečatom doh~va DubrOVinik god. 1201 ,od grada Barija u Južnoj Ita­
:I) Isto tamo , 9--ID.

' ) Isto tamo , 44 (podvukao j a ).

5) M. S u ff l a y , Die d a lmati'l1ische Pl~ivaturkunde. Sitz. bero d. Wiener Akad. phil. hi st.

KL 147, 19-04, st!'. 88 i 89.

") I s to ta mo, 90.
 Original povelje Kulina b a na 197

liji, drugu gtodlime 1215 od velikog žu;pana, kasnijeg knaJja Stefana Prvovjenča­
nog, treću od grada Fer\m3l II ItJaJliji j,z godine 1229. No, iz istih ovih prvih bri­
ju decenija XIII. molje-ća postoje u Du'brovniku, osim naveden:<1J tri ugovora
sa pečatom, još četiri dI1u:g,8i ,ugovora. ali bez pečalta. Ou tridesetih godina
XIII. s,toljeća d alje pečat pos,t aje sve češći, ali još uvijek ne bezusllo vno potreban .
Taiko, naprimje,r, još ugovor Dubrovnika sa SpHtom od 9. marta 1257, da!kle sva­
k,alko vaŽlan doku:merl!at po interese Dubrovnika, nije ovjeren !pečatom.
Tl3ko stoji s razvojem pečata u Dubrovniku u najkrupnijim cr,tama. Klao
jedan od svega pet mogućih načina ovjeravanja, pečat se Ipojavljuje sra!ZlTIj erno
kla sno, a i tpOšto se rpojavio, on se upotrebljava u početku samo iznimno. U početku
služe Z'a o'vjera.vanje dolkumenata drugi elementi, naime: a) potpis onoga, k oji
izdaje ispravu ili u čije se ime ona i'z daje; lb) pDt'pis pisa:ra dokumenta; c) potpis
svjedoka; d) hirogI1l3f i, konačno, e) Ipečat. Odmah se mOIra podvući da j.e kumulira­
nje ovih elementa~a SIVakidašnja pojava.

I. OVJERAVANJE LISTINA
1. Listine bez ovjere. Prije raspravljanj'a o :poje.dinim gOife navedenim ele­
menti'ma ()oVjera'v anja treba spomenuti One ,i sprave Ikoje nem~1U uopće n,ik,akve
ovjere. T'a vrsta, isprava iščezava doduše u drugoj polovini XII. stoljeća, ali poje­
dinačno se ovi sta'ri iščezavajući oblici nalaze još dugo. U ,t u grupu s padaju obje
najstarije sačuvane du'bravačke isprave, naime ugovor Dubrovnika sa Pizom 13.
majla 1169 i .sa, KotOIrom od 20 . septembra 1181. 7 ) Pogotovo Ikotolrska n ema ni naj­
manjeg znaka ili elementa ovje,r avljenja. Ona suvoparno priča kako je došao knez
Trifun, »dominaltor Catari «, u DUJbrovnik i ,tu sklopio sa dubrovačkom Ol?ćinom
vječni mir. Klauzule mirovnog .ugovora odnose se isključivo Slama na me'đus o bne
lm-editne pos,l ove između KotOI1an3J i Dubrovčana. Da li je ovu po .formi sta:rinsku
isplI'a'Vu pisao neki dubrovački ili neki kotorski .pisar, ne može se konstaitovart:i,
jer ne dostaje sV1a'ki malterijal za upoređivanje ;pisma, ali je prvo vjerovatruje.
Nešto bolje stoji kod u.govOlfa sa Pizom, i ako je taj sltariji od kotorskog.
Pizanski iona ibar elemente ovjeTavan.ja, natime svj.edoke i zakletvu. Ali , ti svjedoci
ne potpisuju lisIt inu, ne nastUjpaju, dalide, kao formalni ovjerovaoci, nego listina
samo .priča, čisto u duhu noticije, d3J je pfiavnom aktu prisustvovalo pet, poimen.ce
navedenih Dubrovčana i pet, isto tako \poimence navedenih Pizanaca. Osim svje­
dokCl! baj ugovor sa Pi,z om ima još elemente ,z akletve. Ona je ,poznat.a kao 1liadčvršći
način oJbaveze (ali ne i ovj ere!) kod svih naroci!a, IPa nije !čudo da: se i kad Južnih
SI,aivena općenito UI~~ebljavala (uostaJom i drUlgdje, treba samo spomenuti za­
klebvu na Riitliju i još danas postojeiću »Eidgenossenschaft «). Zakletva će postati
glavnim elementom 'Svih dubrovačkih ugovo ra do sredine XIII. stoljeca" onda će
i 'ščeznuti i,z S'npsJ{,ih »povelja«, ali će ostaJti klao jedna od bi1Jnih elemena,tla u
bosanskim ispravama sve do poslednjega bosanskog kralja. Ovdje, II pizanskom
ugovoru , rzJakletva još ne igra .glavnu ulogu, još se isprava ne piše kao tekst za­
kletve, nego se u ispravi samo usput priča da se na ugovor IPo prisbalIlku (zacijelo
i nal ogu) pjzanski:h poskmiika zakleo Marko, !pizanski vicecomes u Carigr.adu.
I ,a ko, dakle, ,u govo r s a Pizolffi rposjeduje elemente koji će u toku razvoja
noticiju pretvoriti u dispozitivnu !listinu, ti elementi još nisu upoitrelbljeni u svrhu
formalne ovjere i pizanski ugDvor ostaje još noticij'a. Njezin karak,ter najočitij e
Ip!'oiz;lazi iz posljednje rečenice »Hanc vero pacern... et cum Johanne, comite
Spalati, et omnihus S.palatinis similiter constituimus etconfirmam:us «. Mje's>1:!o !ka­
kve zaključne formuole isprava, dak1e, svršava sa !pričanjem da isti ugovor 'Važi i
za Split, koji je vjerovatno imao iste 'potrebe kao i Dubrovnik , i iskoristio priliku
da se \pIriključi Dulbrovniku s oibzirom na sklapanje mira sa Pizom.
pj,za'nSki ugovor sačuvan je II tri primjerka, od kojiJh je jedan, 'Čiji je lper­
gamena,t 'Veoma oštećen i izjeden od insekatJa, 'Pisan ilzvjd.banom i glatkom !po­

7) J. R fl d on i č, Dubro,vačka akta i '] :ovelje, I, 1. Zbornik SKA, III, 2, Beograd, 1934,

str. 5 i str. 7,
198 Dr Grego'r Cremošnik

lukurzivnom diplomskom minuskulom, dok S'u ostala dv.a pisana od jedne te iste
ruke, ali se ta Tuka po svojoj nesigurnoj drhitJa'vos{i i manjoj izvježb.anos.ti jako
r-azliGmje od pisara prvog primjerka, Ipak, ako se v l: pismo prvog IpisaH može
označiti kao diplomska minuskula, još izrazitije je to slučaj kod diru.gog pis'ara . I ako
mu ruJka nije izv je2Jb ana, on ipak UJ::;,ravo š.J<ols kom tačnošću produžuje Ip oj e din.a
slova, Radonić j naveo prvi :primjeral'6:. kao origina,l, ostala dva kao S1a vremEOina
prepisa, S prav om je te;k st, ukoliko je od ;insekata uništen na prvom !primj e rku,
n adom!jestio tekstom iz »iPre.piSla«. Kao što Ik od k ot o,rs.k e isprave, tako se ni Ikod
ovih triju !pTimj-e-rakia ništa ne može reći, da li je jedan pise b neki Pllianac, a os.tald
dva :neki Dubrovčanin, hli su oba pisara Piz'anci ili m ožd a, čak oba DU!brovčani.
N emoguć e nije ni prvo, ni drugo, ni tr e će, jer sa ma iS/:J1rava priČaJ »hoc actu m est
Ragusio in pal'a ho rurchiepisco;pi prescripte civitatis «, te su mogli izvij ešć e o tome.
tj. našu ispravu, pisati i Pizanci i Duhrovčani (he ba držati na umu, da je »actum
est« moglo Ib iti i na drugom mjestu i u -drugo vrijeme, nego »scri:ptum est «).
Strogo, uzevši , spada u tu grupu i ugovo'r Dubrovnika sa K'ačićima od 3.
februara 1190"). Ni on n e ma nikakve ()Iv jere. a nije ni isan l1<;ao dokumenat, ne go
viš e k;:!o rn ke v rste »pr omemo,r i,a le«, kao »bre ve recorrdalt.ionis «'") , j er se na istom
komadu pergamenta na1a~ i i poznati dubrova čki zakon o sv· Vlahu , Ali i ta j ugo­
vor 'b ez ikakve ovjere ima isti elemenat ovjePRvanja, kao pizanski iz god. 1169,
naime, on navodi imerua onih Kačića i Dubrovčana , koji su se na ugovor za!kileli ,
Pisal' ugovora je dubrovački nota:r dijakon Marin, ali se on ne pot pisuje nia kraju
ovo.g ugovora , nE~go tek na kraju privjeska, koji je rph."ail1 n a is.t om komadu rper­
gamenta, n aim e na b 'aju zakona Q sv.Vlahu, pa može t.aj njegov .potpis vrije­
diti i za ~a ,{lon o sv. Vlrahu a i za ugovor sa K'ačićima . V.rijeme !pisanja ug ovora,
tj. 3. f clbruar 1190, navodi pisar sam, ali time nije Tečeno, dia je i u.govo-r sklop­
ljen t01g'a dana , da su toga istog dallla položili zakletvu Kačići i Dubrovčani, To
se moglo d org oditi davno prije, kao što se to hj epo v.idi iz ugovora između Du­
brovnika i Ro'vinjla 'O ). Pisar, dijakon Marin, .pripovijeda da su se .rovinjski i2'Jasla­
nici , izgleda njih sed am, zakleli na vječiti mir sa Dubrovnikom dne 8. oktobra
1188 i da je toga d sma »xirmatum est hoc oapit.uliare «, laJ u po-tp~<;u v eli dra je TIl3.­
pisao (»exe mplavi «) taj dokument tek 3. f bru ara 1190, onogaJ istog diana, daRd e ,
kada i ugovor sa Kač~ćima. ~bog toga j e vrlo lako mo.guće, da je i ugov,or sa Ka­
čićima s klopljen ra'nije, nego ŠIto je pismeno fiksiran, iako dijak,on Ma.rin to ne
Sl:;ominj e izričito.
2. O jera izdavalaca listina. A,k o se p oslije ov,ih , uO!p će n eovjerovlj enih li­
sti'n a vrart.imo n a ovj 'ovljene, morali bismo na prvom mjestu s.pomenuti onaj na ­
čin, koji je na tlu r omanskog pravnog područja u Sređnj m vijeku postao naj­
mje,rodaV1l1iji, n1aime , n a, ovjeravanje 'Putem potpisa pism1a dootičnog dokumenta,
tj. 'Putem p O'tpis a \lotara, Međutim , prva li tina dubro'Va č!k,a, kojra je u opće ovje­
rovljenR, nij e ov jel'ovljena potpisom notara , n ego je ()vj e rovljena ;pot.pisom onoga
koji listinu izdaje. Radi se o mirovnom u gov r1.l i zmeđu Dubrovnika i veli,kog žu­
pana Stefana N em arnje od 27. se pte mbra 1186" ). T cks,t list ine je sastaVlj en sigurno
u Dubrovniku, i to sasvim DR način sta r e noticije odn. hreve reco,rdationis. On<1
pri'ča da su pred dubrovačku vlast (nadibiS'kup , normanski cafll1erarius Tao&a~i:ga,rd i
dubrovački kin ez Krvnš) došla dva poslanika Ibraće Nemanje, StracimiTa i Miro··
slawl i da su !poslanici sa Dubrovn ilkom skl'oIPi'li m,e'đu sobni mirovni ugovor, čije se
!poj edine cibootnan e obaveze detaljno na vode.
Prema formul'a'Ciji ,teksta nema ap solut no nik.s!kve l'č\!zlike i z,među klotorsko­
dubr,ov.ačkog ugOVOl1a iz god~ne 1181 i između s flpsko-dU:brovačko,g iz god~ne 1186.
Oba pri'čaju na · pot puno jednak način kaJko je došlo do ugovora (dol lasko'll1 kne za
'r.rifuna, odn. dolaskom srpskih posl:anika u Dubroovnik) i o,b a na isti način navode

8) J. R a d o n l ć , L c. 41.

n) v. M. Š uffI a y, 1. c. 37.

in) J. R a d o n i Č, l, c. 10.

11) Najbolje izdanje i analiza kod V. For e t i ć a, Ugovor Dubrovnika sa srp-skim veli­

kim županom Stefanom Nemanjom i stara dubrovačka djedina. Rad JAZU, 283 , Zagreb, 1951.
 Original povelje Kulina bana 199

pod edine .tačke međusobnog spora,z,u ma. J edina razlika, ,a li veoma krUiPll'la razliJkla,
postoji u tome, što kotorski ugov·o r iz 1181 nije ovjerovljen ničim, la srpski iz 1186
je ovjerovljen potpisom Nemanje i Miroslava1 2 ). Potpisi SiU, doduše, neObični, oni
nisu vlasItoručni , .nego je vla:Sitoručan samo krst ispred lP0tjpisa; dJalje se -ll rpotpisu
ime Ne,m anjino uopće ne navodi, nego SaITlO njegovIa lt itula (1;,3h. KE/IH ;t;~nllllh. 1\.lhHh.
cf H nOA"nHI~Xb) d ak se MiroslaJVljevo ime >llC!,v odi. KoJiko god su ()ba !potpisa još
nedotjerar1J3', bez uglađene sta1ne forme, ipak su to po1Jpisi Joojima je dokumenat
fonnalno <o vjeren.
Nerješ eno ,će ostaiti pitanje na č.iju je inicijativu došlo do ovjeravanj!3., do­
kiumenata, da li na srpsku ili na dubrovačku. InicijGtiva je mogla doci i sa jednp.
i sla druge strane. Sa srpske zbog toga, što Nemanj,a 'Sltoji pod uticajem vizan­
tiske kulture, i, da t aiko kažemo, kancelarijskim uplivom, a u Bhzantu se 'o duvijek
svi javni vl adJatrsik i dokumenti, Ikakav je i naš ugovor, potpisuju sa .strune vladam,
izdavaoca, sa du;b<rovačke zbog toga, što od Nemanjine is;prave daii je u Dubrovniku
nema više ni jedne koja ne bi IbUa: ovjerovljemr. Opreznost Dubrov:Č8..na (aJi ne
samo njiihova, nego je to opća kamkteristika tadasnjeg ddba) ima svoje OjpravdJa­
nje u sve češićem .falzilfikovanju listina·, koje je osobito uzelo maha u XIII sto­
ljeću, tako da je s am papa Inoce-neij III ustao cprotiv falzifilkovanj 'a i izdao upute
za 'r azlikovan1je falzifik()vanih ip'a,p skih bu'l a od autentičnih " ). Pod vidom sve veće
opas nosti od fl3ilzif1kata, ra,zumljilVo je opće, pa i dUlbroVlačko nastojanje da se ta
opasnost izbjegne IP omoću ovjeravanja dokumenata.
DTiugi u'g ovor !koji je ovjeren sa .potpisom irzdavača jeste u.govor između Du­
brovnika i hUiIl1Skog kneza, Mir-osLalv a od 17. juna 1190"), ali taj je ·o sim potpisom
iza.C:1vaoca ovjeren i pOlt pisom notara i nabrajanjem svjedoka.
3. Potpis notara. Sredotzemslkli rOffimski kuLturni krug, gdje je pismenost
bila prilično ,raširena, preuzeo je krajem XII stoljeća potpis pisara,- no,t ara kao
< g lavno sred:EI!lvo zaovjeravarnje do:lmmenata, dak je manje pismeno područje sje­
verme Evrope Ip'reuze.lo fpečat , koji je mogao <ovjeroviti dokurrnent i bez po!Zna.VlflJnja
pisma. Uromanskom !IDulturnom krugu igra potpis nota,r a odlučujuću ulo,gu, os<>­
bLto od kada se na italij'a nskim visokim ško'1 ama razvilo stručno notalI'sko Oibrazo­
vanje do savr~enstva, taiko da je Italija od XIII stolj 'eić'a dalje snabdijeva1a, šikolo­
vanim n ottanima i susjedna podtručjla~O).
U Duibr,olv ncku je !prvi od notara,pis-ana ovje,roV'loen dokumenat wg·o vor D\)l­
brovni'ka sa kneginjom Desislavom Duklj1anskoiffiod 3. augusta lG) 1189 1 ' ) . P.OIf:;pis
»ego MaTinus dil;conus et comunis notarius i:nterfui et hoc scripsl« još nije praJvi
notarski potpis , kra kav se l'a'zvi,o ikasnije. Nedostaju mu i /podaci, ,čijom je autor~a­
cijom Marin postao notar, a jednako mu nedostaju ;foomule »rQgatus« i »complevi
et robonavi« , ali uprkos svojod ,rudimenta!ITIos,ti IPlI'el1;stavlja ~pak prvi naš notarski
pot:pis kao ovj eru d01klume-nta. Drugi potpis pisara dokumenlta naIla zi se na našoj
povelji Kulina bana od 29. augusta 1189 na Ik ojoj se Radoje potpisuje (.. i P~AOI
,l,fliKh ~~Hb nHrn;\"" mIO I\IIHr~ nOgfIlOK" '~HORh.".) Jednako kaJO prrVi MaJrinolV pOl1;pi:s stiliozovan

je i Radojev, subjektivno, u prvom licu, dakle u čisto notaT$.om duhu. Dodwtak pot­

12) l.spor. S t. S t a n o> j e v i Ć, Studije o srpskoj diplomatki, Glas SKA, W6, Beog'r ad,
1923, sjnl, 22 i 34.
13) H. B r e s s l a u, Handbuch der Urkundenlehre, 12, Leipzig, 1912, 14-15.
14) Monum. spect. hi:st. Slavo,r um meridJionaHum, l, 14.
15) H. B l' e s s l a li, 1. e., 618 51., a za razvoj u Dalmaciji, M. S uf f l a y, l. C., 11 sl.
i") Svi dosadašnji izdavači datiraju ugovor sa :Wo augustom 1189. Sam ugovor je datiiran
"m ensis augusti, die sancti Stephani«. U a'u gustu Mna dva sv. Stjepana, nalime Stjepan, prvi
mađarski kralj , koj,i se zai's ta slavi na 20. augusta, ali je taj sv. Stjepan u Dubrovniku jedva
p02lllat. Drugi j,e našašće tijela sv. Stjepana, koje se slavi 3. augusta, a taj :p,razn~k je bio poznat
u Dubrovniku tako, da su, napr. Dubrovčand isplaćivali Hiranićima tzv. konavoski dohodak
svake godine na Stjepandan, 3. augusta.. Zbog toga mislim da je i naš ugovor iz godine 1189
datkan sa tim Stjepanom od 3. augusta, iako, dabome, ni Stjepan od 20. augusta nije isključen.
17) J. R a d o n i Ć, l. e., 9. Zapravo bi bio prvi takav dokumenat već pop.i5 stvari crkve
Svih svetih od januara 1186 (izd. u GZM, 43, 1931, 37), ali je taj sačuvan samo u kasn.i.jem prepisu.
20~0___________________________~D~r_G
~~~~
regor_~~
C'r e~m
~o~š~
' n~~
i k ______________________________

pisu "rlOKfoIOK ~11I10K~" je prirodan, jed:nako ikao, napr., dodatak termolskoga no;ta1'a
Julia:nidesa »m ::mdl to predictorum iudicum et iamdicti camerarii «l S).
od .ovih prvih dvaju ugovora iz godine 1189 nadalje imaju svi du'bmVlački
ugovori :potpis notara kao ovjeru ili kao jedan dio 'Ovjere; .tako, napr·, ugovor sa
Fanijem i Sla Jakinom iz 1199, sa Barijem iz 1201, sa Termolijem iz 1203, sa Mol­
fetom iz 1203 i sa Bise-gUjom iz 1211 19 ). U većini sluč>ajevia ovjera nota.r a je su­
bjektivna, u prvom hcu je-dnine (dakle kao kod Ma,r ina ili \kod Radoja), ali napr.,
listina Barij,a svršava u objektivnom Q1b1iku »quod Robextus notarius rogatu nostro
scripsi't, qui intedui,t«20) i molfetsiki »et ut hec pe-rpet uo mallldalrentU'r memorie,
i.u<ssisi'mus scribi ,p eT manum Jacobi notarii«21). Jedino u,golVor sa .gradom Monopoli
iz god. 1201 ~~) nema uopće nikakve ovjere, ali ne možda zbog toga što bi to bila
stara noticija, kakve su ibile moguće još 20 ·godina ranije, nego zbog tOg13! Mo je
ugovor sti'l izovan u formi 'p isma kao odgovor na jedno dubrovačko pismo. Kao
ris'IDO lIDora da je bilo zapeč3<:eno izvana nekim .pečatom, IKoji je prilikom 01va­
ranja skinut , tako da danas o njemu nemat>raga, ali se Ipismo svejedno smatralo
.autentičnim i ako nema baš ni jedan od elemenata ovjere. Potpuno isti sU.učaj po­
stoji s a pis mom općine Splita du'brov,ačkoj općini još iz f ebruana 1234 2 :3). Ni ono
nije- baš ničim ovjereno ali se i sada može konstatovati da je Ibilo pOSlla:no Du­
brovniku kao piEm o, i to po svoj .prilici kao zSlpečalćeno lP ismo. PeI1gament IPli sma
veličine 18,5 X 85 cm, je presa'v ijen najprije j edanput paralelno š~rini (odozgo na
dolje) na dva !polj a c d 18,5 X 4,25 cm veličičine , a na ,to sa desne i sa lijeve surane
još tri IPuta unut ra , tako da je pismo sada s'lo'Že-no na dv,a puta četiri :polja, a ta
su polja samo 4 ,25 X 4,625 (čis.to rrna tema tički uzevši!) veličine, Da je to ta'čno, do­
kazuje .a.idre.sa »Dn.o J . Dandulio comitl iudicibus et consi1iariis«, ikoja je neoibično
sitnim pismom smj eš tena u dva retka točno u jedno od tih malih, samo ooa 4 X 4
cm velikih polja , te se ono mora smatrati ·adresnim poljem. Ka'kvom pečatu nema
ni t:raga,ali se vide kroz sva ,polja složenog pisma dva mala proreza, pa nema
sumnje d 3 je kroz ova dva prorez.a provučena uska trak'a 'o d pergamenta i na
nju vjerovatno o,bj ešen pečat, koji je !prilikQm otvaranja pisrnl3. odbačen. Iako,
dCl'kle, tekst obaju spomenutih p isama nije ovjeren nič~m, čak ni potpisom 'Pisara,
ipak je dokume nat k aio pis mo po sebi dovoljno ovjeren.
Nije naš zad3itak da dalje u potankostima IPraJtimo neobično zanimljivi 1'a2­
voj potpisa pisara. U gl,av.rlim <::rtama može se ·reći da je pot pis pisara OStl20 u
Bosni kao srtaIni sas tavni dio svih 6ri.lskih (ali Z,a čudo ne i svih latinskih!) listina
sve do propasti :kl'12 lj evine, što neobično olarKiŠa\na studij !bosanske državne kancela­
rije 2 4 ), dok je, suprot no tome, u Srbiji potpis sasvim nepoz nata stvar sve do k l1al.ia
Milutina, ah ni poslije njega potpis pisapa nije obavezan u svim slučajevim3 2 0 ).
Dubrovnik se priključuj e s obzirom na pobpis pisara posftulatu sredozemnog kul­
turnog kruga, tj. 'Po pis pisara smatra se k,ao 'bezuvjetno potreban z,aključni dio
s v akog, i javnopravnog, a pogotovo Ip.riv,J .tnop't1avnog dokum.enta. Poslije godine
1190 nema u Duhrovnilku više nijednog dO'kumenta, koji ne bi svršavao sa Ipot.pi­
som pisaDa. I
Nažalosit , postoji u tome pravilu također i jedina izni!m!ka, i to h 9Š tamo,
gdje je n ama najneprijla tnije, naime kod anonimnog pis ara: duhrov<aČkih ćiriJskih
dokumenata izme'du godiJlla 1215 i 1254. On je napisao u svemu 10 sačuvi1l:nih li­
$otina, što du:brovačkih , što snpskih, što b osans\kih 2G) , ali pot!pisao nije nijednu. Iako
nj e.gov jezik, pun g.r eŠlaka, bez ikakve sUlmnje d ok!azuje da je romaru;k-og pori­

18) J. Radonić , l. c., 16.

19) Isto tamo, .s tr. 13, 14, 16, 18 20.
"I) Isto tamo, 16.
21) Isto tamo, 18.
22) Isto tamo , 14.
2") Isto tamo, 25 .
") °
V. S t a n j e v i ć, l. c. , 66. sl.
"") Isto 12.mo, s tr. 83, sl.
"") Ispor. GZ M, 1948, sUr. 121, napom. 48.
 Original pove'lje Kulina bana 201

jekla i da slabo vlada srpskim jezikom, 0" se nije ,poveo za primjerom romansko­
latins;',{;ih listina sredozemnog kuUul'nog krug:3, nego je u tome pogledu čisti sljed­
benik i učenik srpskih pisara. On svoju vještinu sastavljanja dokumenata nije učio
ni kod kuće, kod svojih romanskih kolega, ni u Bosni gdje bi bez sumnje preuzeo
bosanski običaj di:)' se dijak ,potpisuje m: dokumentu, nego je kancelarisku 'vlje-štinu
naučio kod Srba i svojegLavo - na našu veliku štetu i 'ž alost - držao se <tog'a izra­
zito srpskog običaja. Ova ko.nstata~ija je neobično vaŽIla, je,r se po njoj vidi gdje
je taj I?noni:mni prvi ćirilski kancelIaT dubrovački stekao svoje znanje 2 6a).
Osim :potpisa notara javlja se od druge 'četv!I"tine XIII-tog stoljeć31 dalje još
not>a['ev individuailn,i crtež »signum notalrii« koj.i je u !poče1tkiu ~Qd svuh notara go­
tovo jednak - crtež ispružene !podlaktice i dlano vi sa savijenim prstima - aU
se od druge polovine istog stoljetĆla razvija 'll z'a15ta s aiSvim inclividualne :una,kave
- crteže geometJriskog oblika, biljnih ornamenait a, imenskih monograma itd. No,
ovi notars!kiznJakovi ulPotrebljavaju se samo u privatnopravnim dokumentima i
zbog toga za nas ne do,l a)z e u ,obziT.
4. Ovjeravanje putem svjedoka. liaIko je potpis pisara no,tara bio dovoljna
ovjera za dokumenat, i.p ak se ,tJa ovjera nekad 'pojoa'č'ava'la svjedocima 27 ). Do pred
kraj XIII stoljeća [lazvili su !postepeno svi naši primorski gradovi utvrđene i stal­
ne za.k onske Ip ropise s o,bzirom na pO!tpisivanje 'privatnoprla vnih listina od strane
svjedoka (sudaca, eI~samj,natora, odnosno auditora~ 8), ali u IPočetku toga: stoljeća,
koje za naš e pitanje dolazi u ohzir, ne postoje stalna IPmv:ilJa! liU pI1Qpi@ ni za pri­
vat.nopravne, ni za javno.pravne dokumen'te, n ego se opaža nastojIanje dl3 se javno­
pravnim dokumentima dadne što jača ovj era ne samo sa 'p otpisom ,uovara, n~.go i
sa š10 viiš e svjedoka, te ih, napr., ugovor Dubrovn uka sa knezom Mrroslavom iz
god. 1190 ima 58 29 ) , ali g'a nadmašuje ugovo-r sa buga·r skim carem Mihailom Asje­
nom iz godine 1253, koji ima 101 svjedoka3 U).
U Dubrovni!:<u se navode svjedoci samo imenom na kI'laju ugovora, a njihova
imena piše nota.r. Isti na'čin nalazi se i na više u,govora, ikoje nisu pisali dubro­
vački, nego stnani nobri , tako, nCl{pr.r., ti ugovoru ,P ize od 1169, Fanija od 1199, Ja­
kina od 1199 itd. ~ l)
Me'đutim, početkom XIII stolje,oaJ u susjednoj Italiji 'UJl.:a:zi u običaj da se svje­
dOlci lLčno li vlastoručno p'otpislUju ispod teksta ugovora. Prvi taJkav ugovor je onaj
sa gradom Termolijem od 29· maja 1203, drugi sa Molfeiom iz maj.a 1208, tTeći sa
Biseglijomod 6. juna 1211 32 ). U svim ovim dokumentima svjedoci, čiji broj varira
između 12 i 20. potpisuju se vlastoručno. Dabome, ima među njima rukopisa, kod
kaj.ili se na prvi pOIg led vidi da teškom mukom crtaju pojedina slova jedno za dru­
gim, napr. potpis »Nger Filippi filus« u molfetslkom (Radonić .ga piše praviJno Ni­
ger FiliPIpi .filius, ali s'am Niger je u potpisu dva IPuta za;boravio slovo i!) 3:l). Ve­
dna njih ali još ne svi, stavlja ispred 'pO'tpisa krst, neki - sasvim dbičan krst,
drugi ga 1dote manje ili više (većinom manje), ukusno i spretno. Prili6an !broj svje­
doka još nije pismen, te vlastoručno povuče samo krst, kao 'š to su to učinih Ne­
manja ili Miroslav godine 1186 i 1190, a ime svjedoka u 'tJali<lvim slučaje.v~rnJa ispi­
suje not.ar.
Dubrovčani su preuzeli i taj talijanski način ovjer.rava,nj.a, ali su gla primje­
njivlaili prili.čno ri.jetko, kao što ga uOBlt·alom ni komune u Italiji nisu u:potrebljav,ale
u svim slučajevim:3 bez izuze,tka. TaJko Je, napr., .pisar grada Fermo u »fidanciji«

2Ga) I spor. i moj Postanak i razvoj srpske ili hrvaltske kancelarije u Dubro,v niku. Anali
hist. inst. JAZU I, 1952, 76.
27) Općenito o svjedocima iSpal'. S t. S t a n o j e v i ć, Glas SKA, 110, 1024, 1 sl. za Du­
brovnik, Sltr. 4 sl.
28) M . S uf f l a y, L e., W6 str.

29) Manum. spect. hist. Slavorum mer., I. 14.

30) M i k L, 35 sl.

31) J . R a d o n i ć, l. c., 6, 13, 14, j s. d.

30) Isto tamo, 16, 17, 18.
33) Isto tamo, 18.
202 Dl' Grego·!' Čremošnjl{

Duhrovčanima od 26 maja 1231 po starom obi'čaju samo limenom naveo tamošnjl!

svjedo,ke, 'a li se oni nisu vlastoručno pot:pisali;H). Zbo.g toga nije čudo što se vla­
sto11učno pot;pisivanje i u Dubrovni,k u u{po trebljavla r ij etko. U arhivu su sačuvani
s amo ugovor sa Ariminijem o·d 1. augu h . 1235X ~') i dva ugovora sa UJcinjem od
22 aprila 1242: 1U ), o kojima ć e biti još kasnije govo m . Na njima su, osim drugih
s:redsta'J1a ovjeravanja, i vlastoručni po1{pisi, na ,p rvom mjestu potpisi Dubrovčana,
na ulci;njskima pak i Dubrovčan'a i Ulcinjana, ·p a bak i jednog Mleča,nina. Ali, kao
što je v e ć spomenuto, II godina poslije ulcinjskog ugoiVora na ugovoru sa bugar­
skim carem Mihailom Asjenom opet se ne potpisuju svjedoci vlastoručno, nego ih
samo piSlar navodi poimence.
5. Hirogra.f. O tome što je hirograf i o ovjeravanju na'Ših i brilskih dokume­
na ba pomoću hirograf a raspra'VljJo SalID na drugom mj estu olPširnije37 ) i pokaZ1ao
kar«o je u Dub rovniku hirogra.f isanje dokumenl31ta uveo notar presbiteT Pascalis
de Capalu (u služ:bi god. 1228-1262), a po njegoIvom uzoru hirografisao samo tri
ćiriIsk e isprave Pa kalov savremenik i drug, često ~omenutri anonim u dubrovač··
koj slI"pskoj iU hrvatsk oj k ancelariji. Ovdje da spomenemo samo to, da je Paska­
lov .prvi h ir ogra& u Dulbrovniku njegova za'k letvapri1ikoll11 stupanja u slll'ŽJbu 26.
januara 1228 3 8 ). Iz toga se v idi d a je hir ografis an je dokumenata kod nas uvedeno
vrlo .k abll0, dok je, n ?!pr., u Engleskoj prvi hi'rogra.fisani dokumenat i'z gOld. 855, '..l
NjemaVkoj iz god . 967, ,a u Italiji se hirvgraiis anj e razvilo tek Gd XII stoljeća: da­
Ije SO). Razvoj je išao u tom 'pogledu vrlo sp oro.
6. Peca t. - Isto je tako spor razvoj ovjepa1wmja putem pe·ča1Ja. Na zapadu
je rp ečat stoljećima svakidašnje sredstvo za ovjera·v anje dokumenata, a !kod nas
se, klala što je već spomenuto, u Duhrovniku poj,avljuje prvi pečat tek godine 1201.
No, ip 'ritom tll'e'b a d ržati na umu dvoje: Prvo, ni na zap adu pečat nije Iprodro od­
m ah svuda. I na ,z;apadu ima, napr., slučaj da je najstariji pečat Wittel'Sbachovaca
pozn a't tek iz godine 1166, da najstariji pečati H~b.S1burgov3!ca (onda doduše samo
gn:xfova) potiču tek S3. krajla XII stoljeća i d a je pečaćenje od strane knezova rbe.z
izuzetka sprovedeno tek u toku XIII stoljeća 1 0 ) . P.rema tome, nije ništa neobično
što se ,od nas 1P11'v1 peča,ti :pojavljuju tek u 'poč etku XIII stoljeća. Drugo što treba
držati na umu jeSIt e: Iako .pe te ne nalazimo na dokumentima .pTije početka XIII
v

stoljeća, ne bi se zb og toga smjelo tvrditi da ih naši magnati nisu uOipće pozna-o

vali ili da ih nis u posjedovali. NapI'otiv, pečat je kod Slavena poznat iz ppadav­
nine· Kod svih slavenskih na.rona se taj predmet naziv:a " Pečat«, a ta riječ nije
izved ena ni i:z grčkog ni iz latinskog, k,ao >što je to slučaj kod svih germanskih na­
roda Ik,oji s u u ipoznali tek L:ltinski )}sigillum« i p reuzeli zajedno sa !predmetom i
n aziv za nj eg,a (Siegel, seal, sceaux itd.). Slavenski » pečat« je dak'l e iz sklvenS1kog
doba c::-re kulhu'nih v eza sa grčkim i latinskim kulturnim krugom , tj., on j pra­
sta ri kulturni predm ,t, .ali se taj predimet prvobitno nije lI'poh'eblja'\nao za ovjera..
vanje listina. G otovo je sigurno da je i ban Kulin imao svoj pe'čat, ali je pečat u
njegovo d ob a slumo u druge svrhe a ne Z<3. ovj ra vanj e listina.
Kao što &mo vidj li upotreba peča' cl. prodiTala je kod nas vrlo s.poro. Naj­
bGže je prod rlB kod Nemanjića u Sr1biji. Oni su Ip rvi !postali svjesni svo.g vladar­
s!:{Io -suverenog položaja i prvi su IPo'Čeli imitirati suverene vlad:a['e sa strane. Dok
je prv·a Nemanjim. listina, tj. nadasve važni ugoivor .sa Du'bwVi1'liJkom i;z godWne 1186,
još bez o<vj er e pečatom dotle je njegova druga poznat a povelja, naime privileg Spli­
tu, izdan između 1190 i 1195 god.,41) već Q'vjeI"ovljen pečabolffi. PošltiO je Nemanlj;ilD.a

"'l S m i č i k l a s , Cod. dipl., III, 339.

"r,) R a d o n i ć, l. C., 27.
:,al S m i č i k l a s, C. d . IV, br. 134 i 135.
:17) H irografi u srpskoj diplomatici sr ednj ega vije.k~l . Godiš njak skop.. kog filozofskog
f akulte.ta , IV., 194'0, 207 sl.
"B) S m i č i k l <l. s, Cod. dipl., III, br. 250.
"!Il B l' e s s l a u, l. C., 67'0, 671 i 674 .
•n) IstQ tamo, str. 7'09 u tekstu i un a pom. 6.
Hl IVI i h. D i n i Ć , Tli povelje iz spis a Ivana LUČića , Zbornik filozof. fakulteta U Beo­
gradu, III, 1955. 77.
 Or ig inal p ovelje Kulina, b ana 203

Srbija kao bivši sastavni dio 'bizantiskog carstva pod urpliv{)m istočn og grčkog kul­
turnolg kTuga,to je razUlUtljiiVo d a je Nemanja upočetku imihrao istočne olbi'čaje i
za pečat na listini Splitu upCY1:retbio bulu od olo v>a, tipično sl'edstv,o za ovjeravanje
biz3il1. tiske državne kancelarije, od koje Su t'3j običaj p r euzele :paIPsk.a i mletačka
ka ne elal"ij<a. No već njego'\' sin Stefan Prvovj enčani osilm očeve bule od olova upo­
treblj ava i zapa.dn j ački p ečat od vosk" (prvi !put na svojoj listini Dubrovn iku izme­
'd u 1214 i 1217, vjerrov'ah1o iz 1215 godine :l~) Od P:rvovj e nčarnog dalje u &r:biji sve
do kraja srps k 93 m oSitalnasti upotr eblja vaju se obje vrste .p e čata , i bizantiske bU'le
(J.d m etab i zap adn jGčki Ipečati od vosk'3.
Iz Huma i iz B osne postoje prve, pomoću peč ata ovjerovljene listine iz prvih
dec enija X III . tolj t a, iz Hurrna listina kneza Andrije, ie Bosne li-'stina bana Ma­
tije N inosl ava , dbje ,p isa ne f::; rije .god. 1235 . 13 ) Obje su ovj erovlj ene na Z'3:p.adnjaČ'ki
način !putem peo3 ta od vosi:<.a, a ne putem bula od olova Hi drugih plemenitijih
m etala· II.
Iz gleda da je Dubrovnik najkasnije o,d svih n aSih !političkih jedinica na:bavio
pečat. Du'bro Vla' čki se pečat prvi put spominje t eik god. 1235 kad a dubrovački natar
P as calis d e Oapalu u dubrovačkoj »fidanciji « gradu Rimimi 11Ia· kraju u svome pot­
pisu između 'o9tJ:dog, veli »et sigillo comunis eiviotatis Ragusii communiui« ,H ) a sa­
čuvan je taj peoa t prvi put (ne u cjelini, ali u tolikim ostacima, da s e može ikOll1­
statov.ati da je to is ti ti'p-ar, !~o ji se kasnije do sredine XV. stoljeća upotrebljla:va
v1110 če-sto na ug OiVOJ"'U Duba'o,\rill.Uffil sa Kraji·nom, odn. njezinim izaslanikom Odolom
Pr e d e nićem od 11. fe.bruara 1248. 45 )
7. Kumuliranje sredstava ovjere, U toku XIII. sto,lj eća mora da je falsifik o­
vanje lis.tina cvalo, jer se opaža težnja sv ih onih organa, koji izdi3ju listine da ih
ovj ere š to jače , sa, što više načina ovjeravanja . Zbog toga ;nije nikakva Tijetkost
d a j e izvjesna listina ovjerovljena i l€1ga:lnim potpisom notaTa zajedno sa notar..
skim znakom, a i hirografom (na:pr. gore spomenuta zakletV13 nottaTa PascaklJ iz
god. 1228) , ili i hirogra:fom i pečatom , k.ao, napr" ugovor D u b'l'ovnik a sa banom
Matej om NinoS'l a vo1lll iz god. 1240 (Mikl., 35, Lj. Stoj., I, 11) ili, napr·, i pot1pi:som
notara Z!a jedno sa n ort:arskim zna,k om , a k tome još vl'astorlUcnim ;potpisima svje­
doka i pov'l'h svega još pečatom (ugo'\'or Dubrovnika sa Riminijem od 1. augu5,t a
1235 - J. Radonić , 1. e. , 27). Rekord tak VIOg ikumuJil!'anjl31 sredstava ovjere :pret­
stavI,ia ugovo,r između UI'Cinja i Duhrovnika od 22. aprila 1242,46) p~san l'Uik()lffi du­
brov ačkog n01ar<a 1;:;lr esbitera Paskala. pascal ovjer.ava ovaj doduše vaŽlni d okumenat,
ali ilpak ne važni .i'i. o d napr., ugovoTa s (b anom NinoS'l avom iz god. 1240, najpri.i e
polJpiso m 25 svjedoka; među njima je na prvom mj eStu ulcinjski biskup M a:rko,
na drugom V'iik·ar dubrovačkog 11IadJbis!ku pa, a potom se ređaju Dubrovčani i UIci­
nj ani , pa je čak i jedan Mlečanin među njim3. Poslij e !potpisa svjedokJa 'potpisuje
se i n otar Pas kal sa svojom najduljom fo·r mulom »Ego pres.b iter Pascalis et comunis
Ra gusii'i nota'l'iu5 iuratus scriptor s um et t es tis solitoque meo signo complev i et
t ()lboI'avi« i potpis zaključuje :sa svojli mpoznatim n ota,r skim znakom. Da bi ovj era
bila još jiača, on pi1še dokumenalt kao hirogn.f i po sredii ni izme'đ'u oba teksta n a piše
n
rij e či »BENEDICTVS DS (deus) IN . ... '. (srednji dio In e može se pročita!ti jer .ie
stJegruut od vrp ce , m ožda je bilo »OPERIBVS«) .. '. SVIS AMEN «, te ih na načiu
hirag~af,a, 'l?~etež e l:'3J?lo},a. Ali sv~edo.oi, .nj ~gQlv vlastiti 'p otpis, i znak" i hirogro,f još
mu l1lSU bil! dovolJlll , nego ovaJ prLm] eIak , što je ostao Dulb rovniku, dadn1e !OVjeriti
!oš sa pečatom dvojic: ';lIcin,iskih izaslanrika. Na sla mu jednu vrpcu objesi dva p e­
cat3, clba u poznatom s plC ova lnom obliku crkvenih .p e ča ta, a na ,o ba peoart:a nalazi

<O) L!. ~ t o .i a n o v i Ć , Stare srp. povelje i 'pisma, l, br. 4, str. 3. Za dabiral!1je isP01'.
V For e t I C, ugovor Dub-rovnika ... 83.
"') Ispo-I'. GZM, 1948, 144.
H) J. R a d o n i ć, 1. c., 28. I spol'. M . Š u ff l a y , L. C., 88 n a p. 1.
. ;) M i k 1., br. 38, str. 31 , L j. S t o.i a n o v i Ć, I, !:Jr. 24, str. 21. Ispol'. IVI. R e š e t a I'
Dubrov. r1Umi7~mat ika, r ~os . izd. SKA 48) , 552. Njegova pretpostavka o ranijem postoj.anju dubl':
pe čata filJe mCHn utemeljena.
'0) S m i č i k 1 a s, Cod. dipl. , IV, br. 134, str. 149.
204 Dr Gregor Cremošnik

se otis ak jednog te istog ti'Para, naime [S(igilum) MJ ARCI EPIS-COPI DOLCIN,

iz -čega se vidi da u Ulcinju god. 1242 ne pos .t oji još nikakav
d r u g i P e č;a t, n e g o b i s k u P o v (drugi otisaJk M : lrIkovog peča.ta učinjen je
sigurno u ime naj\rišeg svjetovnog Ip retstavnika Ulcinja, aLi taj nije imao .pečata,
te se poslužio biskupovim, postupak, koji je u Srednjem vijeku običajan). N,a taj
je način, dakle, notar Paskal upotTebio aJpsolutno sva sr,e dstva, koja su ibj'l:{l! tada
pozna.ta za ovjeravanje. Da su već onda bili por,m:ati još fi at~sci Pl'Stij u, zacijelo bi
se i otisci n alazili na dokumentu. Bri:žlj~vije i pedantnije od ovo,g Paskalovo.g do­
kumeni'a nije ovje'ren 11tijedan ddk,umenat ruj ikod nas, a zacijelo ni na stl'1ani.
Zaključal{. Iz sveg9. što smo gore iznijeli 'o 'Ovjeravanju naših najstarijiih li­
stina, p roizila z,i. sasvim jasno da je KUlinO'Va listina n:lfema tada postojećem ohi-·
čaju dCJIVoljno ovjerena iako je ovjerena samo potpisom dijaka-pis3'l'a. Više se u
ono vrijeme nije ni tražilo. Pečat je 000 u tim 'godinann:3: kod nas još sasvim nepoznat
kao sred tvo ovjere, pečat ul'a zi u obi6aj tek 25-40 godina poslije Kulina Ibam.a.

II. ORIGINAL KULIN OVE POVELJE

POJMo, dakle, razlog ovjere Ku'linove listine potpuno otpada, pošto je, dakle,
Ku1inova listina 'Prema običaju onog vremena 3ipsolUJtno dovoljno ovjerena Rado­
jevim potpisom, ,to više nema razlo.ga sumnjati u to da može Lenjingradsikfi pri­
mjeraik, čiji je l,atinski tekst napisao ,t oliko .puta spomenuti dijakon Manin, ondašnji
notar Dubrovnika, !biti zaista IPlravi pm'Vcati »origin1al« Kulin'0ve listine. Svi smo se
dIO mld:a sla'g,alii u tonne da je dijak-on Ma:rin napisao tekst lJistine na latinskom jeziku
u D U!Drovniku , daga je dubrovačlkia vlada'. poslala u Bosnu , a tamo je Kulinov dijak
Rad'0je preveo latinski tekst na srpskohrvatski i SIVOj prevod na'pisao na istom
komadu per,gamenta, na kome je ,b io napisan Marinov latinski original.!) P.rema
tome, R a d o j e v b o s ,a n s k i a u t o' g r a m n a 103 z i o b i s e n a i s t om d u­
b r o v a č k o TIl. p e r g la m e n t u i s P o d M a r i n o v o g l a t i n s:{ o g t e k s ,t a .
Sada, !klada iSU sva tri primjerka Kulinove listine pristupačna, može se upo­
ređivanjem pisma dro,: i do tačnijih rezultata, na osnovu kojih postaju razumljive i
dosadalŠnje kon.tradikcije i nejasnosti s obzirom na m eđ.usobrui odnos sva tri pri­
mjerka i na čijoj će se osnovi moći konstatovati, koji je cd ova tri primjerka lis-tine
Ip'faVi »original «.
Ako se uporedi ćirilsko .pismo lenjingradslkog primjerka sa ćirilskim pismom
takozvanog »starijeg prepisa'«, s,w !ki ipaleog-raf će na prvi ipogled konstatovati da ima
pred sabom ela:borate dviju međusobno temeljito različirt~h pisarskih škol'3. Jrl ) Pi­
sar ,l enjingl,a.dskog primjerk!a piše uSkim , a visokim ustavnim slovima, koja mjesti­
mično pokazuju Iprv.e počebh~ Ibuduće poluminuskule,2) dok pisar takoz'V. ~tarijeg
!pirepiSi3 piše slova kva(h',a,tičnog oblik'a, a sa još više elemenata budu.;:':e poluminu­
sikule. lzir.az »kvadratičan oblik « mora se uzeti cum grano s-alis; ima slova koja bi
ibilla zaista pravi kv'a drat, ali ih ima i širih i užih od !kvadrata. Ipak, u svemu po··
kazuje takozv. srtariji prepis širinsku sklonost kod povlačenja slova, dok pisar le­
njingradskog p.I1imjertlm poka.z uje izrajz ito visi,nsku sklonost.
Taj utisak ,različitosti, koji se stiče na prvi pogled, mnogo se pojača,va upo­
ređivanjem pojedinih slova obaju primjeraka. Gotovo sva sLova pisana su u lenjin­

') V. napr. M. R e š e t a r, A. f. sl. Ph., 29, 152; S t. S t a n o j e v i Ć, Glas SKA 106, 55;
M. K o' "', Glas SKA, 123, 45 sl. i moja izlaganja u GZM, 1948, ll isl. V r a n a posvećuje tame
pitanju cijeli O'djelj-ak I "Prvi pastanak i diplamatski ablik Kulinove isprave" str. 10 sl.
Nažalost, maraću u <sljedećem sebe na mnoga mjesta ispravljat.i odn. dopunjavati. ali, kao što
je već spomenuta, prilikom analize primjerka Kulinove listine u GZM 1948, još nisam vidio
takzv. »stariji prepise<, a taj daje cijelome pitanju neočekiv.ani preO'kret.
la) Paleogr,a fi se neće maći slažiti SC1 mt·tadam, kojim se je služiO' J. V r c1 n a u svame
radu a 'a riginalu Kulinove povelje, ali ćemo o tome raspravljati opširnije i sa princiopijelnog
gledišta onda, kada izađe njegava rasprava ), Geneza Miroslavljeva evanđelja" , koj-a ima izaći u
radu Jugoslavenske akademLje (v. J. Vra n a, 1. c. 41 napamena ispod teksta). Za sada ostavljamO'
principijelna metodološka pitanja postrani, a pojedini paleografski momenti, razlike i veze među
pismima na koj~ nailazimo u našem raspravljanju, biće razumljivi op.aleografu i laiku i bez
metodološkag utemeljenja.
2) Ispor, detaljnije u GZM, 1948, str, 111.
 Original povelje Kulina bana 205

gradskom primjerku drukčijim IPOt~ima, čij,a je !posljedica drukčiji oblLk slova,

nego u takozv. starijem pr.e;pisu. Nabraja<ti potanko pojedine J'azličitosti nema
smisla jer su suviše oč~te.
Ako se qgledamo za srodstvom jednog i drugog rpiffi'Ila može se za lenji-ngnad­
ski p1I'imjera'k brzo L:laći odgovarajuća sredina. Ishm odn. sličnim uSlkim, a visokim
slov1ma rpiše prvi dubrOVli:\čki susjed, Hum. Pismo Miroslavljevog evanđelj<a, slova
Miroslavljev,og 1P0tpiSla na ugovoru sa Dubrovnikom iz god. 1190, obje listine kneza
Andrije Du:bmvniJku, pa čak i pismo ugovora humsil mg župan.a Radoslava iz god.
1254 po.klazuje !isto sklonost do usko-v.is<Mih s10va,3) kao i lenjingmdS1ki primjerak
Ku!iJnove lis1ine. Kraj svih indi'vidualnih razlika pojedinih IPisara, opći as,pekJt je
kod svih isti, naime pretjerano usko-visokog pisma. Ovaj virtko-vis.oki obluk pisma
po SV{)j .p rilici nije .n astao na humsko-dubrov,ačkom tm'litoTjju, nego i~gleda da je
impo,rtiron iz Ma!kedonije. 4 )
PonešIto teže je naći odgovar.ajuću sredinu za pismo takozv. starijeg prepisa.
Prethodnici nje.gQvi se uO(poe .ne mogu: utvrdiiti, jer je iz sredine ili kraja XII. sto­
ljelća sačuvano ,s uviše ma10 rooopisa da' bi se moglo upoređivanjem pisma doći do
pozitivnog rezulJtata. ~bDg toga se mo'ramo zadovoljiti sa drugom mogućnošću,
koja daje isto tako siguran rezultat, naime sa istra:žiV'anjem da li pismo ,taJkozv.
starijeg prepisa, čije nam 'preteče nisu rpoznate, nema nekih rpotomaka i nasljednika,
koji bi !bili preuzeli kara!kJtermtike našeg pisma. I na osnov:u nasljedniJkla mo:g.lo bi
se sa :sigurno~ćru \kroIliSt.atovatj porijeklo izvjesne vrste pisma.
Ako !pregledamo sve onda postojeće pisarske centre, uvjeriće-mo se ubrzo da
nasljednika onog.a piSU11!3, k{)jim piše pisar tak.ozv. starijeg 'P['ep~a Th3J.azimo jedino
II Bosni, dok osi1;ali centri uOipće ne dolaze u obzi,r. Za Hum smo već ista1kli dC\' ostaje
vjemn tradiliciji škol'e Miroslavljevo:g evanđelja. Dubrovački pisarski centalI' je po­
znat lPo kancel,a ru la nonimu iz god .. 1215--1254, ali on piše pismom, koje nema ni
jedno .zajedničko karakteris,tično s.lovo sa našim taJkozv. starijiJm prepisom. Jednako
ni sDpsk.a d.rža,v na '1mncelar.ija, iz koje je u XIII. stoljeću poznat veliki broj pisara,
nema ni jednog, kOfga !biS1mo mogli ozna'čiti kao nasljednika odnosno učenika onog
p iS/atra , koji je pisao taJkozv. starij,i prepis.
Jedini potomci odnosno nasljednici pisma rnašeg takolZv. starijeg !prepisa ·naći
će se u bosanskoj drža v:noj kancelariji. Prvi nasljedni!:.c Kulinovog dijakJa Radoja,
Ninoslavljev .g rama,tik Desaje, ne može se uhrajati među potomke sta'rijeg .pre,pisa,
jer !piše slUvliše knj'i'žnu iIT1ajus.kiu1u, li31ko se vidi da mu no'v.otarije u pisrrnu nisu
potpuno ne!pOZl1J3Jte") (ako bi on pustio ruci na volj u, o njegovom bi se pismu vje­
rova'tno momlo suditi drukčije!). T,im više je učenik i naSljednik ,t akozv. starijeg
prepis'a drugi, nažalost !bezimeni dijak Mateja Nin:oslaVla, Ikoji piše NmoslavljeVlu
listinu između ;gJod. 1234 i 1240 (M. 36; ispor. GZM, 1948, 116 sl.). Ovaj Ninoslavljev
arnonim je učenik i nasljednik :&tarije:g prepisa oi s obzi.rom na opći karakter !pisma,
a jo:š više s obzirom na duktus i elemente pojedinih slova. Opći karakter pisma mu
je OSOlbiito u pOSJljednjih šeSJ1; ;redova, gdje nastoji da piše lijepo, istog kvadratičnog
oblika slova kao ustIarijem prejpisu, ,a li s obzirom na d'llktus pojedinih slova mu je
bliži u prvom dijelu povelje, Ik oji on piše brzo, a i .nadaSive lalljikavo. Kod toga laJjka­
vOlga i ružnog pisma (stariji prepis je II upoređenju sa anonimov,i m I;JUSmom pnw.a
ka.l~grafija!), pOIkiaZ'llju neka njegOV)ai kar, akteristična S10Vla ,taiko podudaranje sa istim
slovimat tatk:ozv. Sltrurijeg prepisa, da ne može biti nik.ak've sumnje, da se tu radi o
istoj pisarskoj školi. Tu bi se moglo navesti vi,š e slava, napr.: 6, ll. K itd. Od
slova 6 je kod jednog i drugog oblinlal povučena nehajno i vdo malo ispupčeno,
a jezičac je obojici prosta ravna crta bez ·čekića na kraju; slovo ,!l piše ianoni:m
osobito u posljednjih šest redova s a,pso.Jutno· istim potezima, klaQ i <stariji pr€lpis,
a kod slova K !..Oiret'V,aifa se kod obaju piSIara drugi lomljeni dio ujedanpolutkrug
ili luk, koji stoji već daleko desno od s,t abl'a. Ali sve su to nebitna podudaranja

3) ISpOT. GZM, 1948, 133, 134, 138.

4) ISpOT. M o š i n, Makedonsko evangslie na pop Jovana. Skopje, 1954. Potpuno isti
k<1raktcr slova ima i makedonsko evanđelje xn stoljeća II Univ. biblioteci II Ljubljani.
") Ispol'. GZM, 1948, 115.
206 Dr Gregor Cremošllik

kakva ćemo manje VIse slična naći i kad drugih pisara. Ona slova, koja ćemo naći
samo kod njih, ta koja ih jasno dijele od svih drugih pisara i od. svih drugih pi­
s,a rskih škola su B i P. SličILa sIc-va B i P nema ni kod jed-ne druge škole čitavog
ćiri1skog područja, oma se pojavljuju jedino u Bosni. Slovo B pišu obojica z·ačudo
sa č e-tini p.oteza: naj Pifi j e lij evo st3rblo, na njega 'gore i dolj e po jednu poprečnu
vcdol'alV"llu crn tu (nekada s e čini kao cIJa je donja voduravna povu če na u jednom po­
te'zu sa stablom, č i.,neći pravi kurt fi njome, ali još češće se vidi d::l je poslije povuč e­
noga stahla IP'e ro cxl.ignuto i vodora;vna crta pra,v Ij ena sa novim potezOom), konačno
od. gornje vodoravne ma donju vodoravnu još jedna sp a jajuća crta, ali ta nije v e rti­
kalna, kao što je s1:!aiblo (u vertiJka:l1U pretvara se ovaj č etv rti .potez baš is tih godina
u susjednoj Srbiji, te od ranijeg B nasta je novo minuskulno D , koje l1Jalazimo
prvi puta definitivno oblikovano u pismu kralja Vladislava D u.bwvniku, M : 25, St.
16, 'a K!oje je !iz is,t ag vre mena kao oi povelja Ninoslavljevog anonima) n ego je uleg..
nUlta na lijevo, d alk'l e shematički u obliku O li) Kod t oga je tako.zv. stariji prepis
još ikonsekventniji u pisanju toga oblikJ3 slova B , jer ga piše na taj nacin u !Svima
slučajevima , dok se Ninoslavljev anonim u posljednjih šest re:::lovra (riječ A~.p0KIIHKb.
u 5 r . odozdo, C&O~II u 4 r., [lP'lKA~ u 2 r . i' KpIIKb. u poslj ednj em retku) vraća na
ustavni oblik Sa dobro vidljivim usj ek om između oba tl1bu.ha , j ednako kao što i
slovo K piše sa lomljenim d esnim dijelom. Vidi se da a:non im d otbro zn'a da piše
majuskulu, ali da u Ibrzini radije piše alj:kave minuskulne oblike i ako ,i zgleda
da je minuskulno B sa č etiri IPo-tema teže i spmije z,a pisanje, nego majuskulno,
koje s e može povući u dva poteza. Po oveme minus!kulnom B s a zavimutom č etvr­
tom cr t.om pretsiavljaju tako·z v. stariji prep.is i Ninoslav l.i ev anonim sasvim iz­
nimnu pojavu. Nigdje drugdje, ni u jedaoj južno,Slavens!koj pi sa l'Sk oj . koli neće s ,·
naći isti način obhkovanj.a toga slova, od ko.ga vodi samo j 'š jeda n mali kor: k do
pravog minuS!ku.lno,g četver o ku tnog B.
Još ll'padnije i karakterističnije Zla oba pis3Ta je pisanje slova P. Kod obojice
s· P pojavljuj e u dva veoma neobična ohlik'a, naime t ropotezn o p sa ,trokutom
mj estO' trbuhom, prislonjenim na. vrh upravnog S'tabl a, i č e·tv m po t zno P s a č etve­
rokutOlm mj esto sa t buhom, dwkle shem8.itički trop otezno t rii Jj . i čet'veropo­
tezno p . Primj e!l'a za tl'opotezno je to lilko, da ih ne treba l1Iapose ll'abm'j ati,
četver·opot ez:no ima u takozv. starijem prepisu u riječima 'y,n'I,LlIn r. 4, 'T"pb.r~klt;f
r . 8 pOo\\b.C'T"K~ .1'. 21 itd., kod Ninoslavljevog anonima p"'Eo. r. l, IIV,I r. 25 iltd..
B i!će ipOltre!tma l1IaTočit, a d t.aljna studija da se prO'tuma č i porij ek lo ovih dvaj u
tako neobičnih , n ož se r e3i i nep rtiro.c1nih načina :pisa nja slova P . Letimi č nim pre ­
gledom može se Ik onSiualtovati da je tropotezno i trouglato P p orijeklom iz Bugar­
ske gdje se nalazi već u potpisu i.gumana Makarija iz god. 980 7 ), a ostaje prilično
često i ou kas nijim \!li j ekovima) - da li. to P nije možda p r u zeto iz neke Igrčikc
pisa:rske škole, trebalo bi tek i Sltr ažj1 i - , ali se ono u drugim južnosla·venskim
:p isa'rskim školama nalazi k l13 jnje rij etko (u XIII. s tolj e ću jedin o još k od p.i;sa:ra
Uroše,v e Jisi1:i!ne M . 46 .i donekle u MiIl.utino!\"om aut~grarrnu M 55, obra puta zaci­
jelD bug3l1'siki u!prllliVli !) moze se reći gotovo nilkalko. Svuda u· ostalim pisarskim
centrima vlada nmmOlmo P s polukrugom kao trbuhom na v hu stabla. S ohzi,r om
na četveropotezno i četverougl,art.o P je j oš teže dokazah nj govo porijeklo, ali
vjerovatno i ono pOltiče iz BugI3!I\ske.
Medutim, kakvo god bilo poOrijeklo jednog i drugog P, jedno je va,n piltanja,
naime, pošto se ono ne nalazi ni·g dje drugdje o~im kod t akoiZv . starijeg prepisa i
kod Ninoslavljevog anonima, da:lje, pošto s e w ni< rn.n i ob lik s lova B ,n alozi i1siLo
tako jedi~lO kod njih dvojice, mora se po tome bezuvj etno za ključilt: , dia. oba pisar'CJ
potiču iz iste pisarske škole.

") Ispal'. opis toga slova i kod J. V r a II e, 1. c. :HJ.

') L a v rov, Kiril. pal eogr., str. 27.

H) Nupr. isto tumo, s tr. 82, 1.01, HM, itd.

 Original povelje Kulina bana 207

Pr.iT{)dno ,bi bilo da ta škola nije izumrla sa Ninoslavljevim anon~mom nego

da će škoLa! živjet.i dalje i da ćemo u kasnij em ra·zvoju naići lpisara sa istim neobičnim
mi.vika·m a. Zaista ih i nalazimo. Doduše, s obzirom naJ karakteristični columinus­
kulni potez slova B ih nema. Nek::t viša sil,a u Bo ni - da li je to bila bosanska
crkva iloi sama bosanska drža\Ina !kancela rij a, ne može se konstatova ti, ali je sv,a ­
kako zanimljivo i za kultwmuis,w rij u orl neobične .žnosti , da se kulturni život
nije l1a,z vijao neplanski, n ego diTi'g ovan od neke više 0l1ganizacije - en el'gično je
stala na put novotarijama u pismu, jednostavno izibri al a sav proš li 50 godišnji
razvoj u <tome 'P I18NC 'u , uJklonil,a .poluminuskulne oblike silova B , K i ~pr·odulje.l1Joga
~ , i Ip iSlmo vrwtila na staru majuskulu. Zbo,g .toga se u kasnij e vorijć-me ni.k.ad više
n e 1P0j avlj uje onaj oblik slov.a, B naše dvojke pisara, od koga bi bilo samo još jeda;1
maJi komk dio č istog oblilo mimAl.s\k,uJ.uorg D, nego iSk ljučivo samo o'bično maju­
s kulno B sa usjekom rzmeđu orba tI1b:uha.
Sasvim druk'čiji je sluča,j sa slovom P. Ono ne mora .gubiti majuskuini
ka'flakter, Ibilo da se ptše Olbltm dVOIpotezriim, bilo trrokutim troiPoteznim ili četve­
rokutim četverop oteznLm načinom. U svakoj od te 'tri mogućnosti slovo P se može
pisati ili čisto m a jus kulno i7nneđu dval reda , ili, što se mnogo češće doga đa, sa
sta'blom ilroje je produljeno u donji E)rrostor. Baš 'o vo tropoitezno i četvero'P()iteznu
slavo P .postaje jedm. od najzanimljivijih i najka[',aikterističnijih .pojava bosanske
ćiTilice po tome što ovi n epl'irod,ni ()Iblici u Bosni više ne iščezavaju, nego oSItaju II
životu sve do ;pada Bosne.
TropO;tezno i trouglasto P na.ći ć e se u Bosni :poslije NinoslCl:-vljevih vre­
mena ['jede nego, 'Qetv€J.'opotez>no - četverougla:srto. Od pris<g.l'a koje se može
kontrolisat i l11.a osnovu objavljeruih :llak-si mila !k,alo 1P!I"V!i _SJ~ pojavJ.juju P11iboje i
Pribisa:v, di,jaiC' Stj pana KotJ·omaJ.1!i6:1 ,,)) ali .ie k () "6boji ce tropo.te~no P sra­
zmjerno Tijet1ko. P ozna: tri Dr.a žes1a!V BOjić, dijak Stj epana Koot1mmanilća ·i bana
T'Vlrtkta, kao izvježbani kaligmf piše sl o p ' tako spretno da se rijetkO' opa,ža
da je sastavljeno od tri pote-Zoa all SlI mj estimJilČ nO' ta ,tri IpOlteza ilPi8k. j'asno
vidljiv,a, Il1Bip 'imjeT, kod ThaUoczyja, t ab. 7, red. . 10, n~OK'If'T'~ , tab. 10, r. 4,
nplI&llIlId;~ ,'1,'. 19, ili još jasnije kod Mašina,J!)) t.ab. 132, r. 1, p~&~ , r.
12, ,\O&P" ,T. 19,
IIplI"I"!"~ itd. U navedenim slučaj evima SVa t.ri poteza SiU dobiI'o vidljiva dok u mn.o­
gim s luoajevima piiŠe P sa oblim trbuhom ili pak P doduše sa trokutom, ali tako
dra izgleda da je desna i donja strana povučena j ·e d n i m p G t e z o m, koji
u1k:ljučuje oš.tri kut. Isto tropo:tezno P može se I1l8.,6i i od klr:alja Ostoje .nadiaJje, ali
će navođ enje pojedinih primjera na ovome mjestu biti suvišno.
Jošmn:ogo kauaikieris.tičnije postaj e za kasnije hosansko piSimo slO'vo P u
čet'Vero,poteznom i četrverou:glatam obliku, koji se tako'đe prvi IPuta nalazi u 't akozv.
star-ijem prepisu i kod Ninosla1vljevo.g anonirmJa,. Ono postaje upravo tipični bo­
sanS1ki dbhk slova P, obhk koji se nalazi beZlbroj .puta i u lis(tinama i u književnim
djelima. Jednako imraziito ga piše, napr., Ostojin dijak HTvla<tin u povelji od 5.
febr.uara 1399 (v. GZM, 1949/50, 155), kao šoo Vladić, dijak Stjepana Ostojića ~
TVl1;ka II (v. isto 1amo, 175), kao Šit o i Rad.oslla,v , pisa,I.' j ednog od najmlađih bo­
sanskih !rukopisa l l). Čim se u jednom rUKopisu .poj'alVljuje ovaj jedinstveni 'četve­
rouglati o'b hk sIorVa P, !koji se prvi pUita 1l1.0Že na'ći u tzv. starijem ,pr1'c,t:!li su i kod
Ninoslavljevog alJ.'lonima, lal koji je SiV'ima oSitalim pjsarskti..m školama ći,ril,ice potpU!l'lO
n e poznat, mo~e se :sa si'g'urnaš ću ZJ Ik..ljučiti da je mkOipis bO' 2lI1Skog ,p orijekLa. Na taj
način takozv. stJruriji .prepis iNinoslavljev anonim stoje na poč etku jedne jedin­
stvene pojave u lP is'mu , ikoja se može pratiti još stoljećLma u kas nij e m razvoju
bosanske pismenosti.

") T h a 110 e z y L j., Istraživanja o postanlm bo sal1iSke banovine .. , GZM, 18, 1906,
tab . l, 2, i 4.
HI) V l a d i m i r M o ii i ll, Ćirilski ~·ukopi.si Jugoslavensk e akademi.ie, Kn j . II. Rep 'o­
dukcij e, Zagreb, 1952.
ll) V. V. J a g i ć u A. r. sl. Ph, XXV, str. 21-25 i odatle u Poviesti h rvat. ki h zemalj a
B i H. str. 819.
 208 Dr Grego-r Cremošnik

Pok:rl3 ij olVih sasv:im llzn~lmnih slova, koja su zajednička samo njima. dvjema,
a koja bezuslovno dokazuju da se u tom slučaju nadi o jedn'oj te istoj školi, o ne­
koj bosanskoj školi, ima daJbome i indi vidiuaU.'I1w razlika izmedu obojice pisau-a.
Ve~ smo napomenuli da je pisar »Stalri jeg !prepisa « da1eko !bolji kalig;raf od Nino­
. slavljevog ano nima. Osim toga je anonim, sasvim prirodno, već za nekoliko dece­
nija odmakao dalje u minuskulu. Njegova sltabla slova ' fl su mnogo dulja, nego u
tobOiŽnjem »stiari jem :prepisu «, slovo )K saSlta!Vljeno je samo od središnje okomice i
dviju ukrštenih kosih crta itd . AH kraj ovih stitnri.h 'r;azl!ika, ikoje 'Su razumljive, jer
se radi o dva 'različita 'Pis:ar,a u vremenskoj udaljenosti od 40-50 godina, ostaje
sigurna činjenica da su oiba ,piS!3il'a učila pisanje u istoj pisarskoj školi.
Kada smo llilčisto s tim, dalji su zalključci jasni: Skola mO'l1a da je bosanska,

jer Ninoslav na važno i delikatno mjesto svoga ličnog pisara sigwrno nije zvao ne­

kQg tuđinca. Prema tome je i pllia,r talk.ozv. »sltarijeg pr6ipisa« Bosanac, a !pošto je

on Bosanac, onda se kod toga .prirrnjooka koji smo do Slaoo označili kao »sitariji 'Pre­

pis«, ne ·r adi o n ekom »pT6!pisu«, nego je taj tolboooji s tariji prr6!pis uistinu onaj

original, !koji je pisan u Bosni: prema tome, to je autogram Radoja, dijaka bana

Kulina, Cim smo ~purtem up0,ređivanja pisma c!rošl,i do iznenađujućeg rezuitalta, d:}

je ćirils:ki tekst tobožnjeg sta'r ijeg prepisa pis.ao Kulinov dijak Radoje, onda se po

sebi postavlja pirtaJnje: A ko je p isao .LatinskU. tekst ~oji se naJazi ispred, odn. !iznad.

Radolj evog ć1rilslkog? Odrgo-vor na O!vo pitanje donosi još veće iznenađenje. Istražh'ač

će se Z3\Plal!1.jen upitrart:i kako je moglo toliko nas i histoir~čara ti fi'lologa kroz td. 6<cenii je

vjerovati -<Lt je latinski tekst Kulinove zakletve sas tavio dUibrova,člki notJar dija­

kon Marin! T.u ~mo i filoJo.zi i histora!čari ikao zaslij epljeni Iprolazili kraj jedne či­

njenice, koj;a postaje i kod najpovršnije,g upotređ en j,a, .potpuno jasna, naime, či­

njenice, da dijakon Ma rin jednos tavno nije bio kada,!' da n a!?,iše taj latinski tekst

zakletve. La1inski tekSIt Kulino,;.:e zakleve pretsit avlja po svojoj pra,vilnoj sintaksi

nešto izabr,ano i d OJtjerano. U ono '."rijeme se na latinskm n jeziku jedva moglo

napisati nešto !bolje. Pravilni vi.š estruki akuzaltiv sa, .in finitivom , u nj€ ' ga vješto

učlanjen niz paI'ticiopij.alnih uwns.brukcija , i, konačno , okn~t.ap s v.ršetak 'prve reče­

nice »nisi quis suam per volunta1em mihi donum dare voluerH<c,tineužiJtaik sva­

kom latiIncu. Gra111.atićku ;pogf>ešku nećemo u tekstu naći nijednu , ortog.ra.fsku j e­

dino »a put« mjesto. »aipud«. -............

A naš dijakon MaTin? Di'rektna protivnost t ome! On i nezna latinski, neg~

piše latinski onako kako je narod onda govorio daLmatinsko-romanski, a možda l ~
srpsko-h rvatski jezil~. Iz njegovih listina može se sastavitti cijeli buket cvijeća od
prave »vaTvarske « latinš tine, U jednoj listini 12 j,a nJuara 1186 piše »et in i!?lSa
ecclesia ha,bet turrilbulum argenteum, quem.(!) Raddo Teodori habet in .pi,.gnoTe«12).
Iz ove M a,rinove vulga'rIlO LIatinSIke rečen ice doznajemo ooa'kle je s rpsko-hrvaf!:ska
neobična impe rsone.lna konstrukcija sa »iffia« (»ima nalS mnogo «, »u zeroll j.i na
olbilje svega«). To je ;tačna imitacija varViarsko-latinskog »habet «, kojli naš di­
jakon Mlatri!l1 upOitr eb1 j alv a sligurno zajedno sa dfl:'.ugim »·1a.tinciima « našeg Pr-i ­
mOO'j1a i koje je odatle prešLo u naš jezikl:l). U svim SiVojim listinama, i sastav­
cima, napr. 'll ugo'VOtru sa Slte fan>Olm Nemanjom, je dijakon MaTin ne&pretan stilista,
da se često jedva hvata smisao, a w"hunac je valjda .p06lti.gao II ugovoru Du:brov­
nika Sa dukljanskoiln kneginjOiffi Desislavom od 3. (ili m OJ'Žda 20.) alUgusba 1189,
dakle samo n ekoliko dana prije datuma Kulinove listine, ,a u kome liSitinu zavr­
šava sa Zlaista klasičnom ·reč en icom »Quo vero ol1dine universus,(!) comunis(!) Ra­

12) GZNI:, 43, 1921, 38.

1:') Ovaj vulgarnolatins'ki »habet« nije ograničen 'samo na naše romansko Primorje, nego

y
je postoJj ao jednako i u Ga liji, gdje se iz toga razvilo francusko »il a«. Iz francu kog je prodro

»habet« u -s usjedina njemačka područja i, napr., Svajcarac iz Ziirioeha ne kaže kin jiževno njemački

»hier gibt es viel Blumen«, n ego na francusko-romanski način »hiel' hat viel Blumen« jednako

kao što bismo mi, ali po do.lmatLnsko-r omanskom uzo,m rekli »ovdje ima mn{)go cvijeća «. D['u­

gim slavenskim j ezic llna je ova impersonll'lna konstrukdja nepoznata . Ruski MM'!;eTSSI ima kalO

podlogu l,atinski 1f:!U.siv »habetur«, koj.! je u duhu jezika ipak logičan, dDk la.tinsko. »habet« i

naše »iuw « sa svojim u suštini tr.anzitivnim značenje-m to nije. Da li je iz ft'an cus kog

prodrla još u koje druge njem a čke dij a le kte, nij e mi pozn ato.

 Origina l povel je Kulina b a na 209

----------------------~~

gusii camp-ana sonendo(!) curiam facienites (!) ligna r ecepe runtJ(!)«H). I Ibaj isti č ovj ek
sa takvim Vlarva,rskim jezikom da, !bi bi o sastavio ,got ovo sa'vršeno stiti:z{)vanu za­
kletvu Kulina ba'r1a? To j e isključeno. L a tina c, k oji uspjeva da, u cigle dvije rij e či
}}universus comunis « napravi rt:['i kiru'Pn e I ~ · o.gr e§ke , pa bio on i »n o1arius comun is
Ragus :i.i «, sa taikvim poznavanjem latinsk og jezika jednos1;a:v no nij e bio u stanju da
napiše ss,v rše no s.tilizovani !~la'S,ičn o -latinski tek st Kulinove zak letve . U t om p ogle­
du smo s Vii, ii his to rilČal'i i ,fi loloz,i, kri vi .št o smo t oliko vremena previdjeli jed.nu či­
njenicu koja j e i suviše očita.
Prema tome nema ni gOVOfi), d a bi latins ki rte!kst Kulinove zakletve bio pi­
sa;n II Duihr Olvniku .i p os!3'n n a K UJlin o!v d vo r, d.a se UajIDo prev ede IlJal sJ'pskohrv aJtski.
Latinski t ekst nije nas'ti:lO u Dubrovniku , n ego drugdje, a to »drugdj e« je m oglo
biti samo II Bosni, čim smo ćirilski tek st t oho,ž nj eg »starijeg ,p repisa « identifikoval i
kao najs1ruri j i primjer ćirilic e iz Bosne, tj. upr avo iz Bosanske dI"Ž,a vne kJ:'lncela­
rij e . Lati1)s ki t ekst je d akle is,to tako sa sta vlj e n u B osni n a Kulinovom dvoru,
možda od. n ekog k ato<li'čkog svešt enika B osancia , k oji je stek,ao obrazovanj e na za­
p adu i p ' l-fektn o na učio la tin s:{i, a m ož c!c od n eko g sv eć en ik a s a zapad a, k oji j e
dulje vre'mena bona!vio Tha Kul incYVorm d v or u .
N a os'[wvu oivi,h k onst",t'3cija p os taju sada jas ne mnoge ,r anije k ont r ad ik cije.
Prij e s veg] se činilo str,a nim , št o naš to božn ji stalr iji p repis, :I=.a čaik i mlađi pre­
pis p ok azuje :b olju o r:togr atfi j u i b olj e gramati č k e obli ke , nego tobožnji o,ri-g il'l'lal
(uishnu Marin ov prepis), te se ova protu slGv na p oj,a v9. tumačila na taj n a čin da
su p r pisi tobo že »otkl anjali ne dostatke o r iginala « 1.' ). BUa bi iz nimn a p ojava da je­
da-n pr,epis i\1ač isp r:avlj a svoj predlo žak, da ot ldanja n jego ve rnedos,tatke, je.r prep i­
siv ač i redorvno r ade ,baš proti vno, naime, kvar e s voj .p r edložak . P od tim vid om je
r a zumlji vo da je- b o~) ms ki or igin a l tj, d o.~ adaš nji t c'bofuji stariji pre.p is, bolji od
dubrova čk og prepisa tj. d o ad ;-"'nj e-g tob ožn,i g origin ala _
U n e~{Qli ko s lučaj eva j e di j9.k on M ar in p ril ilko m .p re pis iva:nja n a ist oj vi si ni
kao bo-sansk i pr dl a~a k, i, n apr " prav il n o r azrj eš ava B OSla nč e ve "\Tatice dbulii tes.
Ll ambul a n t e-s (l'. 4. red . 5). h abikite.:> u r. a bitantes (l'. 4 odn. 6) ik!. , ili obratno,
pravilno sk :9 ćuj e B os an čev e ispisane rij eč i ps.<:em u 'p a c ~ (.r. 3 odn. 4), r ecipe re u
r eci pe (r. 5 odn. 7) it d . Ali to su iznimni l učaj evi.
Mnogi češ ći je sluča j d a dijakon Ma r in prav i oIitolgrafske p Q;g're~ke t amo,
gdj e b osa nski original d aj e sa- vim 1;J.N ,vilne oblik e. T :::lk.o, n a,pr., B OS3Jnac piše pra­
vi·l ni pade ž »sps« (spiritus), Marin prost onared n o s,pu (l'. 1), Bosanac ,knjiž,e vno Bo­
sene, Ivkn in l11.:ilrodn o Bosne (r. 1 adn. 2); ~baš zbog kn j,iže vnog oblika BOGe-ne mi­
slim da je b o~ a'ns ki p isar l3ltinskog t ek st1 ili neki dom aći sv e ćenik, koji je naučio
savTšeno lat inski ili u n a jmanju ,r ulk.u str a n ac koji je- dulj e vremena 'b ora,v io u
Bosni i upoznao se s a h osanSlkom l ~te.rat'UliO!m i literarnim obLi-eima, ukoliko se o
lrit er"8JtU1'i u ono d cb a može govo PiIti); B os,anac plra vilno I, ,tj. kl'>3lt i<:t31 za vel, Marin
p ogr.eŠUlo ·wl' što hi s e <mor al 0 čilati »UllllS« , (l'. 4, oid.n. 6) , Bosanac pravilno
ad:iuuet, M arjn pogrešno liilc:liuet (r. 8, odn. 12).
Nar oč i to t r eb 9 podv ući da j e dijak:m Mar in is to .talko pov ršan u ortografiji,
kao š to se II j eziku n e brine ni 'Zla glram a tičk.i p 5d e ž ni za rod (universus comunis!).
On zna da se 1,a:tirn'S'ko »'ffi « ;:ikYa!cuje sa r a vnom cnom iznad iP,rethod:nog vokala i
on sam p na vilno pretvaTa Bosa.nč evo pacem u prcwilno pace . No, II drugim slU!ča ­
j e vima b ezbrižno m jes,to ove prave crte upotrebljava znak ' , koji u latinskoj O1'to­
gI1atfiji znači »US«. Na tJ3.j način mjesto Bosanč evog p lfCwilnog riru (nostram) kod
Marina ispada ii :'a', što bi se zapfiavo m o~s,lo 'či taJbi »llJ()stra!Us « (l'. 4, edno 5), mjes.to
pravilnog nrm (nostrum) pogrEŠno nr', što niko ne bi Č'it~o iklao »nostrum « (,r. 7,
odn. 11) i mj esto jpr aV'il.nog voHi1:.ate n e razumljivo voluntt', koje zapra v o nema
nikakvog srrnisl!8i (r. 6, odn. 8). Iz SIVih slučajeva se vidi da dij.aikcm Ma,r in s obzi­

14) R a d o n i ć,1. c., 9.

15) J . V r a n a, 1. C., 41, i moje tumačenje u GZM, 113. Zao mi je ako su moja izlaganja
zavela J . Vranu na krivi put, ali sam u ono doba, ne poznavajući još takozv. stariji prepis,
stajao. sasvim pod dojmom općeg, od svih naučnih radnika prihvaćenog mišljenja, da je Marinov
autogram original listine.
Glasnik Zemaljs.kog muzeja - Istorija i Etnografija 14
210 Dr Gregor Cremoš nik

rom na ortogpafiju zaostaje za uvijeok korektnim i uvijek savršenim Bos ancem isto
tolli ko, kolik,o i s obzirolffi na latinski jez~k.
Da ći,rilski tekst bosa nsko.g originala odno.mo to-božn jeg »starijeg prepisa«
pruža s,tc-Irije i pravoi,l nije oblike od dubrovačkog prepisa ~ odnosno tobožnjeg dosada­
šnjeg originala, opa.,ženo je već davno i o tome ne treba više gubiti riječi. Tanko­
ćutni Mikl o'šić nije b e z ,razlo:gl3., kao osnovu za svoje izdanje uzeo tobožnji sta:riji
prepis, iako mu je bio tobožnji origill1Jal dobro poznat po izdanjima Karanotvrtk0­
vića, Sa.farika i Sreznjevskog.
P Oisđije gDrnjih k orutata'Cija s obzircm na pismo i s o·bzirom na jezi k, ko­
načno i s obzi rom na or tografiju, ne može više pos tojati n ilka kva sumnjta o tome
koji je cd tri primjerka Kulin-ove 'Po,velje služio k ao pr edložak, a koji je od ·n jih
prepis sa :predloška.
Iz svega izloženo.g slijedi:
l) Takozvani stariji prepis nije nikak av prepis nego pravi bosanski, Kulinov
eriginal njegove zakletve, čiji je i latinski i ćirilski tekst pisan u njegovoj kan­
celariji;
2) Primjerak, čiji je latinski tekst pisan rukom dubrovačkog notara dijakona
Marina, je dubrova čk i prepis sa bosanskog originala, i to jednako latinski, kao što
i srpskohrvatski tekst zakletve;
3) I najvažnije: pravi, istiniti original Kulinove povelje nalazi se u našoj
zemlj i, u dubrovačkom arhivu.
Posli.je svega preo.staje još da se protumači. l) zašto se više o·d sto godina
mogao sm atrati dubr ovačk i prepis , što se dlmas nalazi u L enjingr, ~d u q,r iginalom
Kulinove lis tin iako j e on očito samo pr epis? i 2) kakav smisao imaju ti prepisi,
zašto s,u oni p r:.'v ljcni'.
O ::lgovor na p rvo pit anje je vrlo lak . Uzrok d se ::!ubro,vački !,? r epis smatrao
~Lr ijim o d samog b os.n <.og originala leži u p ismu dij ako':1a Marina. Dijakon Ma­
rin piš e sb ~ rin_kim pism om, ko.ie zaosta] e bar za 50 gl]d in.3. za nj e·go vim vreme­
nom. N ''' ta se p ozit. ivno n e može r€Ić i o tome da li j e m ož da en već tako star da
piše pis m o kakvo je bi lo m odern:) 50 godin:!. ranij e, ili je on m ožda učenik neke
ri:: a-rske škole , koja nij mogla o,tTesti ~t s irih n a vi,ka (o v o p oslednje mi se čmi
vj ere vatnijli.m), ali 9Vakalko stoji činjenica di:1 njego,v o pisul.O poka zuje još jasne t.ra­
g ve b eneventane , keja j~ u izwnir.an ju, Ipa ča k i oot:aro rta lijanskih (langobaTds,kih)
ku rzivnjh r e1ikatG m ože se m:ći u nj emu Iti). Po svemu _e v idi .0.a je .dijakon Marin
n e p os r ~1lni ili ~ ;lmo p c::;re::l n i učenik neke južnoita1ij a:nske škole, kao što se isto
n~.o 7 e konsb:i t. ova ti 100 gd.in s bsnije kod dl.Ubrov a čko cr n Cl't ara Andrije Beneše
(12 92-1 321). Da u z.gred n apomenemo da takvo ZTaosta .i anje s obziro m n a pismo
ni j :> u ~ amljena poj a va. Na jdrastičniji t akav primj e r z3o.9to. losti prets.tavlj.a las t ov­
s ki notar And,rija Drivo šća nin (1330-1336), Iko ji u naved e nim g dinama ''JJ,š e 12
,,, čuvanih cJ.3. tiI'l2.nih la ·tovs kih listina " ). Kad Ite listi n e n e bi bile tačno dati.rane
i kad hi se mm'ale vr em eruki odrediti samo na osnovu pisma, s vaki paleogn\f bi
ih bez o.klij ev anj a s ta v io II početak XIII. stoljeća , a n e u tr idesete godine XIV. sto­
ljeća, iz k ojih Olle uj linu potiču. Andrijino 'p ismo zaos taj e za punih 100 godina
LJ3 njego/vim v remenom . Ond_ , dabome , nije nikakvo čudo to, što pis mo dij akona
Marina iz god. 1189 iJi i 1190 č,ini po sv o jim starins kim elementima mnogo sta­
ti ji uti~'a k , nego ko rektna karolin'Š1k a minu sku li::l XI I. toljeć a, koja 'Poka.zuj e već
ja sn e znako,ve sk o.rog prelaza u gotičku rninW'.lkul u, k cd pisa ra latinskog teksta
K ulinove zak le t ve. P rema t ome, nije čudo što su znans v eni radnici, koji su i'm ,di
[:0 ~ 13 sa Kulino'vom li tincm, !S matrali Marinov d ubr ovački prepis, na osnovu nje­
go vog starinskog pism::l , sta rijim primj enkom. I n.i je 6udo ni to, š to ,g a je starijim
primjerkcm Ematra o i Đorde Nikolajev i~ koj,i ga je b stŠ -zbogtog,a ukna,o iz arhiva
i p reda o ga ili r: 'okl on io ruskom konzulu Gagiću, p;:eko koga je on dos'pio u Le­
n .iingll0d.

,") Detaljnu a n,lli w njegovog pisma v. u opisll dubrov ačko g u govora sa knezom Miro.
slavcm u GZj'vI 1948, 130 i 131.
") Isp oI'. m oj N o ta rij,!t L as tova u sreJn.jem vij ek u , JIC V, 1940, 50 sl.
 Orig·i.nal po.velje Kulina bana 211

Mnogo teži, odn. nesi.gurni]i je odgovor na drugo piltanje: ZalŠ,tO p<>Sltojli >ll
dubrova'čkom arhiviU više primjerakJal Kuh.nove !.istine i to baJI' dva primjerikJa sa­
svim istovremena? U GZM, 1948, str. 113, sam pretpos-tJavljao da su !prepisi slu­
žili kao tekst Zlakletve nasljedniJka Kulinovih ili kao uzorci za iz,I'Iadu povelja
odnosno ugovora sa drtligim držruvama. Sada, poslije deta1jnog pregleelJa, sv,i h du­
brovačkih l.l1ajsbarijih listina modid'ikovao.bih to mišljenje utoliko, d a su služili kao
tekst ipiriliJkom S3il'llDg svečanog aJk1Jru iZa kletve. Na takvo mišljenje upućuje okol­
nost što od tri zakleve postoji !PO v1iše primjeraka.
Prvi takav slučaj je sa zakletvom PiaJa:naca. Od >toga ugovora odn. zakletve
postoje isto ta1ko >tri primjevk.ral8 ), od kojih su dva pisana istom rukom, dok se
ruka trećeg primjerka od t~ga osjetljivo razlikuje. Telffit je !k.od SN'a tri do 'll sitnl­
ce jednak, čak očita pogreŠl.kJal originlala »ut ut« (dva !puta) je u prepisima vjerno
ponOVljena.
Od ugo'v ora velilkog župana Nemanje iJZ god. 1186 postoje dva primjerka,
oba pis ana istom Lrukom dijakona MiaLrina, ali sa priličnim ra'z likama >ll tekstu,
koje ipak nisu taikve \ptl'irode, da Ibi ma u čemu hitno mijenjale smisao utaIllače­
nih tačaka mi.rovno.g ugovora 19 ). Konačno, od 'listine Kulina bana !pOstoje isto tako
n'avedena tri primj erika, o kojima je naprijed ib ilo ig ovora.
Na osnovu ova tri slučaja višestrukih prlimjel13J jedne !te -iste zakletve bi se
sa vjerovatnošću moglo zaključiti da su ti tekstovi slu,žtiJi [priliikom sveoo/ll!O!g akta
zakletve, tj. da su pretstavnici ,o biju strana drmli tom pri1ikom u rukama tekst,
na koji su se usmeno zaklinjali. KOI.l1kretno bi u :I1Iašem slučaju izgledalo tako, da
su se najprije diplomatskim putem vodili pregovori između Dubrovnika i baIl'a
Kulina - na čiju inicijativu bilo hi teško reći, ali vjerovatno na d'll!W'oVačJru, jer
je bU,a dubrovačka trgovina više 'Zlainteres"Ova:na, nego ekonQmSki još :ne<ria;ziVlij>enl3
Bosna - i tom ;prilikom su uglavljene glavne taičkeU!go,v-ora. Sve ,te tačke su još
veoma >općenite, jedino se uglavljuje miT, prij'a,teljstvo i sloboda t,r.g-ovanja bez ika­
kvih određenih pristOjbina osim dmgovo ljnih poklona. DubroVlačjki trgovci onda
još nisu znali na kakve će \P}O'teškoce naletjeti i nisu ih ni spominjali u ugovoru,
jasan zIlak, dia do tada nije :ni ipOstoja1a or:ganizovall1a -t~govina izmeG'u ()Iba par­
tnem. Cim je trgovina počela 'li znatnoj mjeri, ispriječila sial prva salb last za trgov­
ce: s10venska kolektivna odgavmnost prema individualistički:m težnjama dubr-o­
vačlkih tr'g1oV!aca, sablast u vidu represalija - »izme«. Odmah ,p rvi poslije Kulina
ugovor, naime onaj sa Ninoslavom, uzima mav protiv represalija i poznato je,
'k lakvu je upornu honbu vodio Duhl~Ovnik u XIII. stoljeću protiv toga i u Bosni i
u Srbiji.
Za vrijeme ballla Kulina o pojedinostima još nema -govora, o svima opće­
nitim tačkama je bilo lako postići S!~azUlm. Taj sporazum je piSlffieno fikswan
u Kulinovoj Ik!ancelariji - tO tome ne treba 19u1b~ti riječi, kako se Kulinov dijak
Radoje p'l1eznoj!a·v ao da bar pribli:žno !kaže Illa srpskohrvatskom jeziku isto što je
njegov latinski lrolega izrazilo u talko majstorskoj dikciji na latinskom. S ugovo­
rom su Kulinovi poslanici pošli u Dubrovnik da ilamo po ovlaSićenju i u irme bana
polože zaik:1etvu na ugl1avlje-ni ugovor. Za taj akt, koji se sigu!'ll'1O obavio na naj­
sv,ečamJiji način - laiko bi s3S,talV:ljao izvješ,talj -odin. lis-tinu o tome naš dijakon
Marin, on hi rekao »universus comunis campaIla sonendo curiarrn fiacientes iura­
mentum reoepemmt et de sua 'lla!tere prestiterunt« - dala je dubrovačka v;ladJa

l A) R a d o n i ć, l . e., 6. I'spor. gore Sltr ...

19) I's por. V. For e -t i ć, l. e. 68 sl. Da naovom mdestu iznesem odvojeno mišljenje
s obzJrom na jedno &Ltno pilitanje, koje je od interesa i za bosansku istoriju, u ovoj inače savje­
snoj analizi kopija Nemanjine listine. Foretić smatra da je Dubrovnik listinom Nemanje (upravo
njezinom kopijom) dobio od Nemanje potvrdu za posjed Kurila i Rožata i na taj način tumači
latinski pasus »excepto loeum Ratllatam et Curdl!iffi«). (s. 70). No, da Dubrovni!k nij.e dQbio od
Nemanje !potvrdu za Kurilo, jasno je već IPO tome, što je Kurilo god. 1399 na prvome mjestu
od onih 's ela u Bosanslwm PrimQrju, što ili. otstupa Ostoja (Mikl. 234). Ako bi Dubrovn1k bio
dobio KuriJo od Nemanje, morao bi ga još jednom izgub~.ti, a o tome bi se zacijelo čulo u
izvorima. »Exccpto« će biti, dakle, ti prirodnom smislu »izuzevši«, a ne u rijetkom smislu
» uključivš i « . Za riječ )lnon« (Marin je piše no) moglo je, dakako, bi>ti prostora.

Glasnik Zemaljskog muzeja - Istorija l Etnografija 14

212 Dr Gregor Cremošnik

izroditi prepis Kulinove listine od svojih !pisara, 'a taj prepis je služio kao jedan
od u!potrebljenii1 primjeraka Ip rilikom svečanog polaganja z<akletve.
Takvo tuma' čenje postojanja po više rprimjeroka jedne te is.te zakletve bilo
bi prihvatlj,ivD i moglo ,bi bit,i ta:Čno. Ali ano ne mora biti t.ačno, jer l i Dubrovač­
kom .arthi.vu post oji od mnogih zaJkJ.etvi samo po jedan lp rimj e raik. NeSiumnjilvi 11a.­
zlog postojanja više primjeraka će s,e teško ikada mo'ći tkO'nstato vart;i.
O mogu6i1l11 prig:ovorima obzirom <na tak.ozv. mlađi prepis i s obe;1roll11 na
kn'>lt .ispred lćirilskog t ks,t.a len.jingradskog p.r.qmjoerk!3J govorićemo -drugom priliikom.

ZUSAMMENFASSUNG
DAS ORIGINAL DER URKUNDE DES BAN KULIN AUS DEM J. 1189.
Die alIseits beka11Jllte alteste slawische Urkunde des ooenischen Ban.s Kulin aus dem J .
1189 tst Ln drei Exemplaren erhaolten , worvon sich e~nes in Len.ingrad, zwe'i abeT im Archiv von
Dubrovn ik befinden. Als Origi.nail galt bisher allgemein das Leningnader Exemplar, nachdem
M. RešetaQ' na chgewiesen hatte, das s der la.teinische Text dieses Exem:;;,l ar,eg VOilT1 d.amailiigen
Staa ts no.ta l" von Dubrovnik, dem diaconus Marinu's, geschrieben wurde, wahrend die beiden
flnderen Exemplare als altere und jilngere Abschrift bezeichnet wurden.
In den Radovi staToBlavenskog instituta II, Zagreb 1955, veroffentlichte JOB,i p Vrana
eine Studie "Ist das Original der Urkunde des Ban Kulin v om J. 1189 erh.alten? «, 1n welcher
er zu folgendem Resulta.t g,e langt : das Original der beruhmten Urkunde seri. ubeThalUpt nicht
el"halten und die drei vorhandenen Exempla,r e seien Konzept oder Abschl'ifteJl aus diesem ver­
lo.rengegange.nen OriginaQ. Seine Meinung stutzt 'e r in der Ha.uptsache auf den Umstand, d"l<SS
keines von den drei Exern,p\.a,ren besiegelt sei,.
Da.g egen m acht der Verfasser in der vorliegenden Studie daraluf aufmerks.am, dass eine
Besiegeiung von nichtkaiserlichen, bzw. nichtpapstlichen Urkunden ZUl" Zeit des Ban Kulin, wie
allgemein bek!annt, noch s elten wa·r. Wegen der Wichtigkeit, die der altesten slawischen
Urkunde beigemessen wel'den darf lU1d muss, werden im ersten Teil -der v,orliegend.en Studiie
auf Grund des im Staats.a·rchiv vOln DubrorvnJik befindlichen Urkundenmaterials alle Arten der
Beglaubigung in unseren Urkunden analy&ier1;.
Die letzte i.iberhaupt nicht beglautbilgte Urkunde ist der Vertr.ag zwischen KOItor und
Dubrovnik vom 20. IX. 1ol81.
Die eTSte. miHels Unterschl1ift des Ausstellers beglaubigte Urkunde i.st der bekannte
Verb"ag zwischen Dubrovnik llnd dem .serbLschen Grossžupa:n Stephan Nemanja vom 27 . IX. 1186.
D~ erste im Origh1al erhal1ene und mittel,s Unterschrift des Schreibers beglaubigte
Urkunde ist der Vertrag zwischen Dubrorvniik und der Fu])stin Desislava von Duklja vom 3·. VIII.
1189, die zwei te del"art beglaubigte U])kunde ist unsere Urh"Unde des Ban Kulin vom 29, VIII.
1189. Die Unters chrift des Schreibers schlagt nach i!hl'em Aufkommen in den einzelnen Kanzleie:n
sehr verschieden artige Wege ein. In Dubrovnik bleibt sie lU1d bildet zusammen mit dem signum
notat"ii den w esentlichsten BegI.aubigungsbestandteil in den P riva.turkunden, fehU aber auch in
den oflientlichen nieffi.alls. In Serbien fehlt sie bis Konig Milutin (J282-1321) ga nz1ich , talUcht
da nn vereinzelt auf, i-st aber bis ans Ende der ser>bischen Unabhangigkeit unbed.rngt notwen.diges
Element der Begla ubigung, Das gleiche gilt ftir die S1aanskanzlei von Zeta, In Bosn:i,en sind
<:lJle cY1'illischen UrklU1den allsnahmsJ.os v,o m Schreibel" unterzeichnet, v()n den lartein1sohen
abersonderbarerweis€ nill" wen.ige. Ebenso verhalt es s ich in den Kanzleien der oosni.schen
Grossfeudalherren (Sankovići, Ja.blanići, Kosače und Hrv,atinići), die von der bosni:schen Staa>ts­
kanzlei beeinflusst Wal"en.
Neben der Untersch])ift des Schrei>bers tr'eten ais Beglaubigungselement Zeugen auf.
Bald werden rue Zeugen nur vom Schreiber am Ende der Ul'kW1de a ngefi.ihrt, baJ.d .sind es
eigenhandige Zeugenunter.schJriften, bald wieder nur ein e-igenhandiges Kreuzzekhen. nehen
welches der Name VDm No tar hinzugefi.igt wkd,
Ei,n weiieres Beglaubigungsm.ittel wa'r das H1erographieren der Urkunden, welches aber
in Dubro vnik mu" vo()n drei Schrei.bern in der Zeit zwischen 1228 und 1262 angewandt wu!rd.e,
und selb>St von diesen drci Schr,e ibern nur ausna.hmsweise.
Da's Siegel als Beglaubigungsmittel triH in unseren Ka nzleien verhaltnismassig sehr
spat auf. Von insgesami 10 Vertragen, wekhe Dubro vnik mit a uswartig,e n Partnern bis zum
Jahre 12<00 schloss - der Vertrc:g mit Ban Kulin ~st chronologisch der fi.infte -, ist kein
 Original po·v elje Kulina bana 213

einziger besiegelt. Die erste bes-iegeUe Urkunde empfangt D-tlbrovnlk von Barri im J. 120,1,
die zwelte vom ·s erbischen Grossžupan, s.pateren Konig Stephan dem Eretgekronten im J.
1215, die drirtte von Fel'mo im J. 1229. Aus denselben drei Jaruzehnten mit den errwahnten
d11ei hesiegelten Urkunden gibt es jed();ch viel' .a ndere Vertrage, welche aber nicht besiegelt
sind. Erst mit dem vierten Jahrzehnt des XIII. Jahrh. wir·d die Bestegelung hauflger, aber
selbst aus dem J. 1254 gibt es noch einen unbesiegdten Vertr.a.g zwischen Dubrovnik
und Split.
Eine Haufiung dieser verschiedenen Beglaubigungselemente, z. B. Schreirberunterschrift
mit Hi.erog:raph oder Hi.ero.gr.aph mit Siegel tL. s. w. ist eine .alltagliche Erscheinullg. Das voJl­
kommenste in dieser Hinosi.cht bie-tet der Vertrag zwischen Dubroll.milk und Ukinj vom 22. IV.
1242. Er ist mit de.r arusftihr1ichen Unterschrift des Notar-s von Dubl'ovnjk samt sei'u em signum,
mit der eig·e nhandigen Unterschrift vom 2·5 Zeugen aus Ulcinj, Dubrovnik 'lind sogan' Venedig
V'€\l'5ehen, we~ters wurde die Ud{Unde als Hierog.raph geschrieben und fUr alile FaUe liess d-er
Nota r die in DubwvniJk verbHebene Halfte noch mit zwei Siege ln versehen.
Wie afUS dem AngefUhrten ers~chtlich, bildet de-r Mangel eines Si-egels an der Urkunde
des Ban Krulin kein Hindern.i:s ftir die OriginaUti:it des Dokumentes und das Leningrarder
Exemplar kann sehr wohl das Orig'i llaJ sein.
lm zwei ten Teil der Abhandlung be.trachtet der Vedasser das gegenseitige Vrerhaltnis
de r dt!1ei Exemplare der Urkunde, welche b1sher, wie schon erwahnt, als O r i,g inal, alIs altere
lind jtingere Abschrift bezeichinet wurden. MitteliS Vergeiches der cyrilli!Schen Schrift der dre i
Exemplare mit spateren cyr111ils:chen Urkunden kommt er zum llnerwarteten ResuJtat, d arss der
cyrillische Teil. dell' 's ogen. alteren Abschrilft tyJpisch bosnische SchiriftzUge a.ufweis v. Die eigen­
art1ge Form der' beiden ·cyrilli&:hen BtLchstaben B und P findet rnan sone t nrrgendrs, a:1s n.m
in der bosnischen Sta,altskanzlei'. Wahrend das absonderhche B im spateren V€rI'lauf einer Ref{)rm
der Schl'ift zum Opfer Hel, behaJuptete skh die nircht minder absonder.1iche F{)rm des P Ln
direieckiger und viereckig,e r Gestailt bis 2lum Ende des bosnischen Schri.fttums, wobei .allrs .beson­
ders interessant hervorgehoJ:xen werden muss, d:aJs.s es wahrscheinlich unmittelb.ar "'IUS Bwgarien,
aWso ohn:e Vermitt1lmg von Serb~en, in Bosnien Eing.ang fand. Nach deg: Schrift ~u lll'teillen Lst
die altere Ahsclu'ift in der oosnischen Sta.artskanzlei entstanden.
Ebenso verblUffend ist das Resu.ltat einer genaueren Analyse des lateinischen Textes
der Ul'kunde. Der lateinische Text ter Kulin'sehen Urkunde ist in einem tadellosen klas~ischen
La,tein gehaiLten.. Gratrnmatische Fehler im Sinne einer Grammatik des k1assischen Latein gibt
es uberhaupt keine, o,r thogiraphische Fehler nur im Worte a;put st.att ap-ud.
SO ein fliessendes, fehleriJ.oses Latein konnteder d.amalige Notar vo n Duhrovnik
dia;conus Marillus, der Schreiiber des Leningrader Exem;;l.a['s, ga r rukht schreiben, denn in
seinen Z3rhkeichen .am,deren Urkunden, die er selbst 8lufsetzt, schreibt er ein kl.assisch bal'ba­
risches V'rulgarlatein. FUr ilin gibt es weder in Bezug auf Geschlecht, no'ch .auf den Fall>1 kgend­
weILche gra:t11!IDart ischen VorrehriftJen und in der Urlru,nde der FU11stin Desi!slava v. 1189, wlso
nul' einige Tage vor der Ausstel1ung der Ku.lin 'schen Ul1kunde, schreibt el' seelenrruhig d en Sartz
niedm' "Quo vero ordine u.niv.e rsus 'C:'Omrunis RagusiJi carnpana s.onendo curiam fadentJes ligna
raceperunt«. Solch ein VoUblut von Vulgarlateiner konnte den klassis.ch gehaltenen Schww' des
Ban Kulin ga r nicht entworrfen haben. Die Sehlus s·f olgeTung ist e.inJ.euchtend : allch der l:atei­
nisc he Text d.er sogenall1nten alteren Al>schrift muss in der bosnisehen Staatskanzle'i nie der­
geschrieben worden sein. Sobail.d .arber diJe ganze Upkunde .im. der Kanzlei. des Ausstellers arusge­
fertigt ist, handelt es sich jedoch um keine Abschlrift, sandem die sogenannte altere Abselu'ift
ist in WiTkBchkeH daJS echte bosnische OriginaJ! und das Exemp.lar von di,a lc onus Marinus eme
in Dubrovnik vedertigte Abschrift des bo.sruschen Origi!D.3ils. Fremch "Original« in unsel:em
haarspaJ.ter:ischen Sinne. Dia'COnus Marinus und seine ZeitgenosS'en hatten es schwerlich ver­
standen, wieso dli'e in Dubro vnik vedertigte Abs.c hrift ni.cht .auch »Original « ware, denn das
beschriebene Sti.ick Pergament wail' ja· keine disp:o-s1tive Urkundre, sondeiJ.ll nul' das HiUis.mittel
anlassl.JiJch der fererlichen Eide.sleistung.
Mit der FeststeHung de s wirklichen Ori'glinal:s der Ku.lin' S'c hen U,rkunde sind viele
bisherigen Schwierigketten in der Inte'r pr'etation dieses altesten slawischen Doku!IIlentes b€seitigt.
V:or allem empfand man es als unlogisch und !'>ti)Tend. d-ass d as vel'meintl.riJche Orig1inail. nach den
varmeinblri.c hen Abschriften sprachl'ich und orthog~'alphisch verbessert w ();Tden ware, wa s in der
Regel gerade umgekehrt der F.aJl1 Z!U sein pflegt. Nun sich .aber dLe vermeLnllLche alte re
Ahschrift als Origrinau entpuppte, ist diese Schwierigkeit .aus dem Wege geschafft.

14*
b l' G. • r e m o š n i k: Original po velje Kul ina Bnn21

Tab, I

Tako-z vani stariji prepis

Dr G. e r ec m o Š n i k: Original po.vE'lje Kulina :Ban8

Tab. II

P ov e l ja ban~ Nill os lava između 1234 i 1240 Mi·k !. 3.6