U AKCIJU DOMOVINA ZOVE
Umre Aljo, predsjednika nema,
U akciju domovina zove,
patriote, kćeri i sinove.
Bosna nam se ko država piše,
ne zna niko šta je Bosna više.
Našu Bosnu prodaju i dijele,
blokade su širom Bosne cijele.
Još nam ustav profitera vlada,
zbog njega narod i Bosna nastrada.
Izdajništvo, propaganda vlada,
maršal Tita promovišu sada.
To je vrijeme vihor pregazio,
u bijedi Bosnu ostavio.
U akciju, svi se uključimo,
našu Bosnu, narod zaštitimo.
Sramota je, patrioti moji,
da agresor nama kapu kroji.
I Titovi bivši oficiri,
govore nam da smo i mi krivi.
I sa nama oni što su bili,
na tv-u svašta govorili.
Svi su oni komunisti bili,
kasno su se Bosni priključili.
Neki su se rano osvjestili,
prije rata vojsku napustili.
Uveliko rat je se pripremao,
mnogi od njih ćutali su nijemo.
Alija im vjerovao nije,
iskušenja imao je prije.
Alija je demokrata bio,
Bosnu svoju i narod volio.
Srcem, dušom za nju se borio,
nezavisnost Bosni izborio.
niko ne zna šta se nama priprema.
Kao Alija svi moramo biti,
od srca se za Bosnu boriti.
Izdajnika mnogo Bosna ima,
teško Bosni, njenim narodima.
Za fotelje sad se mnogi bore,
narodu je sve teže i gore.
Ovo stanje godi dušmanima,
i onima koji su sa njima.
Vrijeme pravo ratnih profitera,
jer zakona za takve i nema.
U akciju naša Bosna zove,
patriote, bosanske sinove.
Ustav novi mora da se piše,
ne smije se ovo gledati više.
Bosna naša, to je naša duša,
teško onom ko je ne posluša.
Nego dalje opstrukcije pravi,
proklet đavo rovi mu po glavi.
U akciju svi se uključimo,
naše borce pravno zaštitimo.
Staž u vojsci svima uplatiti,
borce Bosne treba nagraditi.
“PIO” vlada mora prihvatiti,
sa knjižica plate isplatiti.
Certifikat to ne smije biti,
zemlju, građu da možeš kupiti.
Otkupiti društvenu svojinu,
branili su društvo, domovinu.
Plac za kuću ili kupiti građu,
nek’ se borci u zakonu nađu.
 Titov borac ko bosanski nije,
jer nemamo boračke penzije.
Borca Bosne baš zakon ne štiti,
nije dobro i ne smije biti.
Aktivniji mi moramo biti,
i penzije bolje izboriti.
Mlade borce naše zaposliti,
agresorske sa vlasti skinuti.
naš predsjednik ništa im ne vrijedi.
U akciju domovina zove,
patriote, bosanske sinove.
Ko rahmetli Aliju ne slijedi,
kao takav malo Bosni vrijedi.
Poštivao ga svijet, Amerika,
mi trebamo takvog predsjednika.
Za borce se i narod borio,
nezavisnost Bosne izborio.
Na mukama sa nama je bio,
davne snove svoje ostvario.
I na kraju kad je umirao,
poruku je svima ostavio.
Čuvajte mi stare, omladinu,
naše borce, našu domovinu.
Još vam teža sad borba predstoji,
borite se patrioti moji.
dvadeset petog rođendan mu slave.
SARAJEVO MALI
CARIGRADE
Sarajevo, mali Carigrade,
gdje su tvoje gazije i nade.
Da pošteno i iskreno kaže,
ko nas, Bosnu, kleveće i laže.
Ko to Tita još u Bosni slijedi,
Hvale Tita, a Aliju kude,
još ih slijede neke glave lude.
Ko Aliji još ulicu ne da,
ko to gradom našim zapovijeda.
Izbrišite Titovu ulicu,
dodijelite Izetbegoviću.
Muslimanska šesnaesta brigada,
jeste ponos Sarajeva grada.
Al' još nema u gradu ulice,
nisu dali udba - izdajice.
Na Vratniku na kapiji piše,
al' se nigdje ne spominje više.
Onog rata grad je zauzela,
Sarajevu slobodu donijela.
Goli otok, to je djelo Tita,
tu se slala bošnjačka elita.
I "SDP" zato Tita hvale,
Ne treba nam Titova ulica,
zbog torture bošnjačkih mladića.
Što ih udba tada pohapsila,
na mučenja razna ih stavila.
Od osamnaest bili su godina,
kada ih je udba pohapsila.
Kroz "ud" su im igle provlačili,
 samo što su muslimani bili.
Među njima Hasan Biber bio,
od tad niko nije ga vidio.
Mladići su Prve gimnazije,
zaboraviti Titu se ne smije,
Goli otok treba istražiti,
Sarajlija - kosti potražiti.
Mnogo ljudi nestalo je tada,
dok partija, udba, Tito vlada.
Znajte dobro, koji Tita slijede,
ti za narod, ni Bosnu ne vrijede.
Dok ulica Titova postoji,
tu slobode nema ljudi moji.
Mi trebamo slijediti Aliju,
i čuvati svoju domovinu.
On je veliki demokrata bio,
cijeli svijet Aliju je cijenio.
Nezavisnu Bosnu izborio,
u amanet nam je ostavio.
Jednoumlje Tita ukinuo,
za Bosnu se, narod borio.
Skinimo tovar Tita i partije,
jednoumlje za Bosanca nije.
Ukinimo Titovu ulicu,
upišimo Izetbegoviću.
Sarajlije razmislite malo,
ako vam je do obraza stalo.
Generali, Tita pioniri,
našu Bosnu, svu su razorili.
Koliko su nam jada samo dali,
mina mnogo Bosnom posijali.
I fabrike naše opljačkali,
u zbjegove narode poslali.
Srebrenice narod su poklali,
i pobili - Tita generali.
Nevjernici sve bosansko ruše,
jer zločinci nemaju duše.
Ne može se dalje ovako raditi,
svađom našom drugi će se sladiti.
Mi moramo jedinstveni biti,
demokratske vrijednosti slijediti.
Sve Titovo treba izbrisati,
istinito Tita opisati.
Nek' se znade ko je Tito bio,
i koji je zulum počinio.
Americi što je draži Dražo,
nego Tito, razmislite i to.
U onom su ratu drugovali,
prvoborci neki su postali.
Novi ustav trebamo usvojiti,
po evropskom aršinu ga krojiti.
Pokrenuti agrar i privredu,
sve će krenuti u najboljem redu.
Povećati penzije i plate,
narod pati, vi to dobro znate.
Nek' pametni našu Bosnu vode,
ukloniti bosanske izrode.
Svi Bosanci, bilo koje vjere,
žive složno, u tom nema mjere.
Ali ljudi što dođu sa strane,
godinama nanose nam rane.
Ko ne voli predsjednika Aliju,
i ne voli bosansku armiju.
Taj za narod ni za Bosnu nije,
treba otići iz Bosne što prije.
 16
Bosno moja, bosanski narode,
Jugo vojska narode izdade.
Milošević na čelo joj stade,
te nanosi svakojake jade.
Deset dana Karadžiću veli,
Sarajevo da ste zauzeli.
Cijela Bosna srpska mora biti,
srpski bajrak njom se mora viti.
U Bosnu smo mnogu vojsku
slali,
sve što treba smo ti pripremili.
Aliju mi živog uhvatite,
muslimansko što je, popalite.
Ali Alija mudriji je bio,
Patriotsku ligu sastavio.
Haber šalje na četiri strane,
sve Bošnjake pozva muslimane.
I ostale naše rodoljube,
koji svoju zemlju Bosnu ljube.
Jugo vojska srpska je postala,
u četničke redove je stala.
Na oružje braćo moja mila,
četnička se mora slomiti sila.
Branite ljudi sela i gradove,
protjerati moramo gadove.
BITKE ZA TEOČAK
Od Zvornika pa do Ugljevika,
stoji bedem najboljih vojnika.
Vitinice – Sapne – Teočaka,
vitezova – najboljih momaka.
Majevicu goru očistiše,
streljiva se, hrane dograbiše.
Potukoše Arkana, Mladića,
Jugo vojsku Simića – Adžića.
Bježi Arkan nindže iz Srbije,
Tita vojska, za njih ništa nije.
Tjera bandu Avdiću babane,
banda ne smije nigdje da zastane.
Ko pobježe onaj i ostade,
agresorska banda mnoga pade.
Streljiva se opet dograbiše,
i tenkove mnoge zarobiše.
Mrtve nindže, četnike, vojnika,
sakupiše pa ih razmijeniše.
Zatočene Semberce vratiše,
pedeset ih za jednog dobiše.
Arkan, Mladić bitke izgubiše,
Srpske majke u crno zaviše.
Teočak se pokoriti ne da,
Hajrin babak vojskom zapovijeda.
Nikada nikom robovao nije,
zlatni ljiljan iznad njega se vije.
Blago Bosni kada ih takve ima,
biće uzor našim potomcima.
 Blago Bosni kad Teočak ima, DOČEK NOVE
uzor on je svim gradovima. GREGORIJANSKE GODINE
Bosna naša vječno će da živi,
2015.
jer je brane sokoli Hajrini – Alijini.
NA TRGU ŠEHIDA UBIJENE
DJECE SARAJEVA

Nova godina dolazi a stara prolazi,

pišem pjesmu svima – našim
potomcima.
Širom svijeta i našega Balkana,
godina se slavi Grka, gregorijana.

Sveštenika Grčkog pravoslavlja,

praznovjerje svijetom se nastavlja.
Proklet šejtan narode zaveo,
na čekanje godine, na glupost naveo.

Ja ne mogu shvatiti našu omladinu,

varaju ih, lažu, pred novu godinu.
Svuda su prevare, raznih profitera,
roba se rasproda, koja kupca nema.

Rasproda se otpad i loši ukrasi,

svemogući Bože ovaj narod spasi.
Djeda Mraza djeci svijeta
predstavljaju,
lažnim praznovjerjem i djecu varaju.

Praznovjerje došlo ovdje među nama,

prihvatio narod i to godinama.
Praznovjerje i vlast i u BiH slijedi,
djeca i narodi, žive nam u bijedi.

Gradove su BiH svuda ukrasili,

i velika sredstva za to izdvojili.
Poplavljena mjesta nisu sanirali,
ugroženi narod su zaboravili.
Bez pomoći narod mnogi ostavili, Dvadeseti vijek vam je otišao,
kuće oštećene nisu sanirali. dvadeset prvi vijek vam je došao.
Pomoć nisu mnogi ni dobili, Vlast – šejtana slijepo ste slijedili,
u suzama majke ostavili. kao da ste razum izgubili.

Egoizam svuda je na vlasti, Na Trgu se djece i ne pjeva,

vlast takva će uskoro propasti. može pjevati ko razuma nema.
Republika BiH mora biti, Snajperisti koji su ih ubili,
ili ćete i vi suze liti. a vi ste ih slijepo naslijedili.

Šta radite, zar se ne stidite, Šta radite, zar se ne stidite,

ubijenu djecu ne žalite. u zabludi i dalje živite.
Umjesto pjesme, veselja i muzike, Nauku ste vi zapostavili,
šehidima Fatihu učite. zavedeni – razum pomutili.

Od godine nove fajde nema, Omladino budi savremena,

vlast u BiH treba savremena. vi ste nada budućeg vremena.
Nauka se mora primijeniti, Niste Grci – niste komunisti,
praznovjerje više ne slijediti. ne smijete biti egoisti.

Narod BiH ne smije patiti, Šta radite dobro razmislite,

ugrožene narode spasiti. što ne znate, naukom otkrite.
U obnovu mladost privoliti, Što radite, ovo dobro nije,
za obnovu i njih nagradti. Trg šehida – pjevati se ne smije.

Praznovjerce sa vlasti ukinuti, Od Allaha oprost zatražite,

na istini djecu odgojiti. na šehidskom trgu ne pjevajte.
Djeda Mraza lažnog izbrisati, Tu Fatihu mrtvima proučite,
godina će nova sama stići. Božiju srdžbu na sebe ne tražite.

Šta radite, zar se ne stidite,

narod pati, vi se veselite.
Ima li razum vlast i omladina,
šta se zbiva danas među njima.

Na Trgu se djece veselite,

nenormalno, zar se ne stidite.
Ni mrtvima vi ne date mira,
što slijedite šejtana – vampira.
DOK ULICA TITOVA POSTOJI Na narod su porez navalili,
– NEMAM GLASATI ZA KOGA PDV nam na sve nametnuli.
Penzije nam nisu povećali,
LJUDI MOJI i ako su bili obećali.

Svaka stranka komunista ima, Firme su nam mnoge uništili,

koji štete Bosni, građanima. a radnike bijedom napravile.
Entitete one su stvorile, Štrajkaju nam poljoprivrednici,
između sebe da bi se borile. gledaju ih naši poslanici.

Tri godine Bosnu sam branio, Privreda se agrar ne pokreće,

od fašista sa vama odbranio. s njima narod neće imati sreće.
Komunisti su nas napadali, Omladina ništa nam ne radi,
bezbožnici uz njih su stali. potištena, ubili je jadi.

Ustav novi hitno neka se piše, Djelimično svi smo zato krivi,
entitete neka nam izbriše. od rada se samo braćo živi.
Dok postoje ovi entiteti, Naše stranke jedna drugu krive,
glasat za koga, to je van pameti. a pune su trgovine sive.

Dok ulica Titova postoji, Na sve strane mnogo crnog rada,

i na njoj Vječna vatra gori. narod pati i prepun je jada.
Patriotu svakog nervira, Zaštititi narod niko neće,
naša Bosna neće imati mira. sa tim strankama narod nema sreće.

Ne treba nam Tito ni partija, Ko će za njih ubuduće glasati,

nama treba neko ko Alija. hej čovječe, ovo dobro shvati.
Ko će Bosnu i narod da spasi, Ustav Bosne novi neka se piše,
sve Titovo zbriše i ugasi. ne mogu nas vući za nos više.

Dosta nam je Tita i partije, Jedna Bosna a tri gospodara,

vrijeme sad je rahmetli Alije. to narodu ni Bosni ne valja.
Nezavisnost Bosne izborio, Komunisti svakom odgovara,
u amanet nama ostavio. dušu Bosne i srce razara.

Čuvajmo je kao oka zjene, Dijele Bosnu, zavađaju ljude,

uklonimo sve dušmane njene. Titov pokret omladini nude.
Ne slijedimo bivše komuniste, Nebili se vlasti dokopali,
reprize nam ponavljaju iste. i Bosnu nam našu rasparčali.
 Uništili Bosansku armiju, GRADNJA SPOMENIKA
ocrnili predsjednika Aliju. UBIJENOJ DJECI SARAJEVA
Elitu bi Bošnjaka slomili,
Al- Kaidom bi ih proglasili.

Uklonimo Titovu ulicu, U hiljadu devete stotine,

dodijelimo Izetbegoviću. devedeset i druge godine.
U promjene mi moramo ići, Juga je se potpuno raspala,
tako ćemo do svoga cilja stići. nezavisna i Bosna postala.

Dok ulica Titova postoji, Jugo vojska, Titova armija,

nema naprijed sugrađani moji. sa četnicima se je udružila.
Dok Titova ulica postoji, Tako srpsku vojsku napravila,
nemam glasati za koga, ljudi moji. Republiku Srpsku proglasila.

Milošević Karadžiću veli,

odmah da ste Bosnu zauzeli.
Nezavisna Bosna neće biti,
muslimane hitno uništiti.

Na Sarajevo Titova armija,

sa četnicima juriš učinila.
Sarajevo na sve strane gori,
ali Sarajevo naše ne pokori.

Odbrana je na visini bila,

i bosanska vojska se stvorila.
Oružje je prvo zarobila,
agresora Bosne porazila.

Đurđevac je Alju zarobio,

na aerodrom kada je sletio.
Razmjena se prva izvršila,
za Kukanjca Aliju dobili.

Ta Titova prokleta armija,

tri godine opsadu držala.
Sa četnicima Mihajlović Draže,
i Srbije, treba da se kaže.
 Tri mezarja našeg glavnog grada,
Sarajevo rušila – palila,
snajperima djecu ubijala.
Mnogo ima koji Tita hvale,
zbog koga su mnoge žrtve pale.
Ko nam Bosnu sruši i popali,
Jugo vojska – Tita generali.
Ratko Mladić – Perišić i Galić,
i ostali nisu nabrojani.
Ko su oni što su Bosnom klali,
srpska vojska – Tita generali.
Ko su djecu i žene silovali,
Tita vojska – s njima generali.
Slobodana i Franje Tuđmana,
mnogi šeću danas među nama.
Dok ulica Titova postoji,
izdajnika bit će ljudi moji.
I na vlasti svakoga kantona,
ima mnogo Titovih portrona.
Hvale Tita a Aliju kude,
branitelje kude – glave lude.
Sada spomenik na mezarju prave,
naše vlasti – osiljene glave.
Ubijenoj djeci Sarajeva,
niko protiv – svoga glasa nema.
Meni ovo vrlo teško pada,
graditelj sam i branitelj grada.
Bošnjacima – bošnjaštvo zabrani,
bez jezika bili smo do lani.
Naše more susjedima dao,
Bosne narod prvi opljačkao.
U Sarajevu rušio džamije,
na Bembaši poruši tekije.
poravnaše Tito – udba tada.
Kantonalna Sarajeva vlada,
pa i vijeće Sarajeva grada.
Mezare su ponovo otkrili,
pradjedova kosti pokupili.
Spomenik su djeci sagradili,
nehumano djelo počinili.
Mediji se nisu oglasili,
a građane nisu ni pitali.
Mnoge stranke a i Sarajlije,
ćutali su kao da su mumije.
Da li znate mili moji,
da su i to roditelji.
Moga ili tvoga prijatelja,
u mezarju sahranjena.
Vlada grada Sarajeva,
odluku je tu donijela.
Da ukloni bez milosti,
pradjedova naših kosti.
Nehumani grada ljudi,
Bog neka im za to sudi.
Svirepo su postupili,
kosti su im pokupili.
Zlodjela su počinjena,
kosti su im pokupljena.
Od naših pradjedova,
gdje ležaše tu ih nema.
 HADŽIJA
Kad hadžiju sretneš poselami,
jer hadžije ne vole dušmani.
Oni će ih znajte klevetati,
hej čovječe, ovo dobro shvati.
U mahali mora uzor biti,
što ne valja – ne smije raditi.
Allah mu je dao iskušenje,
šta će raditi, pokazat će vrijeme.

Hadžiju je Allah odabrao,

na Arafat kao gosta pozvao.
Da obiđe Meku i Medinu,
i da širi Islam i istinu.

Na hadžiju ko god zagalami,

teško njemu – ima da se srami.
Ko podigne na hadžiju ruku,
u džehenem toga će da uvuku.

Jer hadžija nije lahko biti,

mora dobro svakome činiti.
Nepravedna svakog ukoriti,
protiv zla se za vijeka boriti.

Hadž – hadžija mora očuvati,

što ne valja, ne smije činiti.
Odreći se trača i cigara,
jer hadžiji nijedno ne valja.

Svoju zemlju od srca voljeti,

familiju svoju obilaziti.
Obilaziti i dobre komšije,
zaboraviti nikoga ne smije.

Mora uvijek na umu imati,

prokleti šejtan da i njega prati.
Loša djela će mu podmetati,
pa grijega se mora pričuvati.

Ohol – škrtac ne smije biti hadžija,

jer ako je, šejtan tu uživa.
Trač, pušenje mora odbaciti,
ako misli hadžiluk spasiti.
 HASAN BOROVINA – NEKA
BUDE PRIMJER VAMA SVIMA
Da li još kod nas dobrih ljudi ima,
kao što bješe Hasan Borovina.
Za borce se od srca borio,
niko na njega nije zažalio.
U Boračkoj on je dragulj bio,
u kantonu za nas se borio.
Nisi mu se morao najaviti,
kao brata će te prihvatiti.
Sa tobom će sjesti, besjediti,
svakome bi htio ugoditi.
To je čovjek gospodskoga soja,
borac pravi, lijepog odgoja.
Ja vjerujem, Titić nije bio,
svakoga je kao brata primio.
Za nas borce časno se borio,
niko na njega nije zažalio.
U penziju Hasana poslaše,
poslije Hase problem nastaše.
Svakome se moraš najaviti,
na razgovor danima čekati.
Kao nekada za pokojnog Tita,
sad to slijedi današnja elita.
Zar se borac mora najaviti,
da ga primi danima čekati.
To je bruka i sramota brate,
ponižavati veterane, znajte.
Tu cenzuru hitno ukinuti,
borca prava nemojte gaziti.
Borce naše lijepo prihvatite,
ko rođenu braću ih pazite.
Borca našeg prava ne gazite,
sirotinju od njih ne pravite.
Oboljele borce nagradite,
zlatni ljiljan svakom dodijelite.
Svoje zdravlje za BiH su dali,
nezavisnu BiH očuvali.
Neka imaju para se liječiti,
ne smijete kao do sada griješiti.
Dobro djeco i vi učinite,
stambeno im pitanje riješite.
Bolesni vam ne mogu raditi,
na bolesne treba paziti.
Stanove im, kuće izgraditi,
id ok žive treba pomagati.
Sve od sebe, za sve nas su dali,
i bolesni išli ratovali.
Ne smije se to zaboraviti,
zlatnji ljiljan svakom dodijeliti.
Hepatitits mnogi su dobili,
do danas se nisu izliječili.
To su naši teški invalidi,
ministar ih borački ne vidi.
Nije dobro i ne može biti,
takve borce baš niko ne štiti.
Sva ljudska su prava pogažena,
kao za vrijeme Titova vremena.
Nema ljudi kao predsjednik Alija,
ni kao borac, Hasan Borovina.
Slijedite ih, borce pripazite,
svoje greške, brzo ispravite.
 HVALA BOGU STVORITELJU

Za borce se morate boriti,

ne budete li kazna će vas stići.
Hvala Bogu Stvoritelju,
Vlast, bogatstvo, ćete izgubiti,
dade mi tri sina.
silnike će Allah poniziti.
Niti istok niti zapad,
nije mi tuđina.
Ne slijedite Tita ni partiju,
vi slijedite predsjednika Aliju.
U Njemačkoj najstariji,
Neka bude vama primjer svima,
srednji Amerika.
naš Alija – Hasan Borovina.
Najmlađi je u Aziji,
to je naša dika.

Obišao sam Ameriku,

Evropu – Aziju.
Ali naša je ljepša Bosna,
vjerujte od sviju.

Allah nam je dao Bosnu,

mnoga iskušenja.
Sarajevo, Baščaršiju,
niko, niko nema.

Baščaršija, BiH cijela,

ima svoje draži.
Prijatelju voli BiH,
i drugima kaži.

Neka se ezan ori Bosnom,

neka zvona zvone.
Vjeronauka i nauka,
otjera sotone.

Porazismo agresore,
Titovu armiju.
Sačuvasmo lijepu BiH,
dražu od očiju.

Branili smo našu Bosnu,

 i to je milina.
Patriotska liga bio,
sa dva moja sina.
Branit ću je danas i sutra,
za života svoga.
Amanet je to i vama,
života mi moga.
Hvala Bogu milosnome,
kažem vama svima.
Branitelja i gazija,
Bosna vječno ima.
Bit će BiH , dobrih ljudi,
i vjere Islama.
Allah čuva našu BiH,
do Sudnjega dana.
Bit će Bosne, u njoj muslimana,
i gazija do Sudnjega dana.
O Evropo i dušmane shvati,
BiH neće nikome robovati.
Kao hajvani mi nećemo biti,
nauka će mržnju pobijediti.
Hvala Bogu, kažem vama svima,
porazismo BiH dušmanina.
-I-
Draga Bosno, zemljo moja mila,
mnoge li si jade zapamtila.
Mnoge jade, samo Allah znade,
što prokleti dušmani ti rade.
Proklet bio ko Bosnu rušio,
a i onaj ko je ne volio.
Ne imao roda ni poroda,
naša Bosna ne voli izroda.
Ona voli srca plemenita,
a ne voli srca kamenita.
Ona voli sve svoje ljiljane,
jer je hrabro od dušmana brane.
Voli svoje momke i djevojke,
stare, djecu, ružine pupoljke.
Mnoge ljude sa strane primila,
druga majka Bosna im bila.
Tako im je mnoge nahranila,
ko rođene svoje prihvatila.
Sve što treba Bosna im je dala,
da su bijesni, ona nije znala.
Ali Boga mi, kaže kona Fata,
to je pleme došlo sa Karpata.
Što ne voli škole, ni zanata,
prevarit će i rođenog brata.
 II IMA JEDNA ZEMLJA

Cijela Bosna i Hercegovina, Ima jedna zemlja,

to je brate moja djedovina. narod joj je divan.
Lijepa kao Bosna,
Moj Teočak, moje Sarajevo,
a zove se Iran.
moj Gradačac, Neum i Olovo.
Prostran i prkosan,
Tuzla, Brčko, Bihać, Banja a na Islam ponosan.
Luka, Po Kur’anu sudi,
kolijevka je mojih praunuka. tu su srećni ljudi.
Mostar, Foča, Zvornik i Bijeljina,
Nauka, umjetnost,
od uvijek je naša djedovina. i ostalo blista.
Dobro svakome čine,
Sava, Una, Drina i Neretva, savjest im je čista.
Bosancu je svakom zakletva.
Kidaj bando preko Save – Drine, Bosanski ste narod,
u danima rata.
Bosanac će glavu da ti skine.
Pomogli u svemu,
kao svoga brata.

Hvala braći i sestrama,

lijepoga Irana.
Eselamu alejkum,
mir neka je sa vama.

PROLJEĆE – SVJETLOSTI

Proljeće svjetlosti,
pođe iz Irana.
Sa Imamom Homeinim,
još onih dana.

Učevan i mudar,
on je čovjek prvi.
Islamsku revoluciju,
 izveo bez krvi. IV
Voljen u narodu,
sa njim šaha sruši.
Blago, blago vama,
i njegovoj duši. Ne daj Bosne – sine Semberije,
ne daj Bosne – sine Posavine.
Proljeće svjetlosti, Ne daj Bosne – sine sa Krajine,
i u Bosnu stiže. nigdje nema ovakve domovine.
Narodi su naši,
sve bliže i bliže.
Ne daj Bosne sine od Trebinja,
Neka džennetom Allah, od Trebinja pa do Nevesinja.
nagradi Imama. Ne daj Foče, Neretve i Drine,
Proljeće svjetlosti, nikome ne daj svoju Bosnu,
sad je među nama. sine.

Naša Bosna to je naša sreća,

dušmaninu velika nesreće.
Zlatni ljiljan to je njeno cvijeće,
nikada niko porobiti je neće.
 V – PJESMA TEOČANSKIH
BRIGADA
Od Zvornika pa do Ugljevika,
stoji bedem najboljih vojnika.
Teočani kada bitku biju,
kamioni voze za Srbiju.
Vitinica – Sapna do Zvornika,
svud leševi srpskih je vojnika.
Koji dušman krene Teočaku,
nikada svoju neće vidjeti majku.
Ni Srbije a ni Beograda,
Teočak se pokoriti ne da.
JUGOSLAVIJA – BOŠNJACI –
NAPAD NA BOSNU
Od hiljadu devete stotine,
četrdeset i sedme godine.
Pa nadalje do ovih dana,
traje mržnja protiv muslimana.
Htjede Tito izbrisati muslimane,
hapsio ih u te teške dane.
Opredijelit nije im se dao,
da bi Bošnjak Bošnjakom se zvao.
Oni što su komunisti bili,
jad i teror Bosnom su činili.
Bio gradić veliki ili mali,
ulicu su Titovu mu dali.
Džemal Bjedić na kormilo dođe,
te štititi mislimane pođe.
I ako je komunista bio,
sa avionom bombaš ga raznjeo.
Milošević zatim na vlast dođe,
i prijetiti Bošnjacima pođe.
Kosovo se mora osvetiti,
muslimanski narod uništiti.
Pokrstiti ili raseliti,
Tita vojsku Srpskom učiniti.
Sa Tuđmanom Bosnu podijeliti,
zemlja Bosna mora Srpska biti.
Dizdarević Raifa pozvali,
za premijera, pa su zakuhali.
Dizdarević dekret potpisao,
na Kosovo tenkove poslao.
 Titovi ga slijede generali, Zlikovci je Srpski ustrijeliše,
Sloveniju zatim su napali. krv nevinu na mostu proliše.
Na Hrvatsku juriš učinili, Povorka je mira prolazila,
te su bitke brzo izgubili. ta nesreća kada se dogodila.

Povukoše tenkove i vojsku, I na Bajram, mjeseca aprila,

smjestiše ih prevarom u Bosnu. Srpska vojska na grad navalila.
Mislili smo naša je armija, Da zauzmu zgradu Predsjedništva,
i predsjednik bit će im Alija. idealna bila je prilika.

Nikada narod pomislio nije, Patrioti Sarajeva grada,

da će slijediti napad od armije. specijalci – Jukina brigada.
Od bivših Tita oficira, Dočekaše Titovu armiju,
što slobodu Bosni garantira. nedadoše proći Skenderiju.

Milošević sve je pripremao, Narodni se otpor dogodio,

Republiku Srpsku proglasio. komandu je vojnu opkolio.
Predsjednika Karadžića dao, Goloruk je borbu prihvatio,
komandama naredbu izdao. za Kukanjca Aliju dobio.

Bosna mora za četiri dana, Jugo vojska odmah navalila,

sa geografske karte biti izbrisana. Sarajevo naše opkolila.
Aliju mi živog uhvatite, Biju, ruše, Sarajevo pale,
Sarajevo Srpskim učinite. snajper bije narod, djecu, stare.

Karadžić je teren pripremao, Tri godine opsada je bila,

sa Pala im smjernice davao. Sarajevo nije pokorila.
Te poruči da je vrijeme sada, Tri godine krv se Bosnom lije,
zauzeti Sarajevo grada. svijet gleda ni briga ga nije.

Kukanjac je na Bistriku bio, UN brani Žepu, Srebrenicu,

i dobro se bio pripremio. na kraju ih dadoše Karadžiću.
Na aerodrom predsjednik sletio, I Mladiću da ispuni volju,
Đurđević je Alju zatvorio. muslimane redom da pokolju.

Prvi šehid Sarajeva grada, Užasan su zločin počinili,

bijaše student, lijepa Suada. na hiljade naroda pobili.
Na Vrbanji mostu je ubiše, Krv se proli od djece, nana,
zatim Olgu, i nju ustrijeliše. golorukih mnogih muslimana.

Pitomci su druga Tita bili,

 taj genocid što su počinili.
Ratko Mladić na čelu im bio,
Kosovo je tako osvetio.
Još postoji Srpska republika,
Karadžić im heroj i dika.
Sa Mladićem SFOR-u prkosi,
Srbija se sa njima ponosi.
KANTONALNOJ VLADI
SARAJEVA I
GRADONAČELNIKU
Izdajnika opet Bosna ima,
meni, vama, poznati su svima.
Oni slijede Tita i partiju,
i zloglasnu Titovu armiju.
Tri godine brate nije šala,
u opsadi Sarajevo držala.
Kao zečeve narod ubijala,
snajperima sve živo gađala.
Bivše borce Tita prihvatismo,
penzije im dobre odredismo.
Ja se borih tri godine dana,
na to nemam pare ni dinara.
BH-a vojska – komandant Alija,
našu Bosnu, narod je branila.
Alija je sa vojskom u sjeni,
čak šehidi su zaboravljeni.
Poslije smrti predsjednika Alije,
vlast bosanska nije kao prije.
Niti stranka, SDA partija,
za života Alijina što sija.
Sarajevo nije kao prije,
do Dobrinje – Kozije ćuprije.
Pa je kanton pola Sarajeva,
Jahorine Sarajevo nema.
Titova ga vojska ugrozila,
od naroda bijedu napravila.
Dušmanima ga je dodijelila,
u opsadi dok ga je držala.

I Tito je zulume činio,
naše more drugome poklonio.
Samo nam je Neum ostavio,
dvije vile Đuri dodijelio.
Josip Tito – Đuro Pucar stari,
Hrvatskoj su naše more dali.
Herceg Novi na jug, sve do Bara,
dva lopova Crnoj Gori dala.
Obalu nam i more ukrali,
našu Bosnu i narod izdali.
Poslije rata opet su pljačkali,
Bosansku su zemlju otimali.
Agrarnu su reformu sproveli,
zemlju, kuće, stanove oteli.
Srbima ih – Hrvatima dali,
i tako nas opet opljačkali.
Diktator je lažni maršal bio,
Josip Jože – nisi reći smio.
Radio je ono što je htio,
izdajnik prvi Bosne bio.
Jednoumlje Tito provodio,
lažno se je za bratstvo borio.
Bratstvo bješe kod svih komunista,
baš onako kao kod fašista.
Uz Hitlera Arijevci bili,
komunisti Tita su štitili.
Represije teror sprovodili,
vlast nikome drugom nisu dali.
Ali partiju moraš veličati,
i najljepše o Titu pjevati.
Od poreza Tito je živio,
Beograd je – Zagreb izgradio.
Na mezarju stambene pravio,
kulturni je genocid činio.
U Sarajevo udbu je smjestio,
Vječnu vatru sa udbom zapalio.
Udba – ozna ulicu mu dala,
usred Sarajeva – ulica Maršala.
I sad Bosna izdajnika ima,
šta nam rade – reći ću vam svima.
U kampusu spomenik mu ima,
na sramotu svim građanima.
Spomenik je Tita izdajnika,
uklonite ga , sad vam je prilika.
Uklonite Titovu ulicu,
dodijelite Izetbegoviću.
Dok postoji Titova ulica,
znaj na vlasti ima izdajica.
Nije dobro – ne može ni biti,
Sarajevo treba očistiti.
Trg Alije treba urediti,
sve kipove negdje izmjestiti.
Vječnu vatru, ruglo ugasiti,
umjesto vatre, vodom ukrasiti.
Izdajnika Tita izbrisati,
istinito treba opisati.
Nebudete li kazna će vas stići,
Sarajevo neće zaobići.
Mnogo ima udbe – izdajnika,
sve ukloniti, zadnja je prilika.
Ili će vas udba optužiti,
i zločince od vas napraviti.
Interpol će za vama tragati,
branitelje Bosne okaljati.
 MAJKO BOSNO
Majko Bosno, starice Balkana,
najteže je tebi ovih dana.
Kada te dušman bije sa mnogo
strana,
i teških je nanio ti rana.
Sinovi ti majko nisu isti,
izdadoše te tvoji komunisti.
Oni nisu bosanski sinovi,
izdajice, prokleti gadovi.
Svo oružje dušmaninu slili,
goloruki narod ostavili.
Iz podruma vire i gledaju,
dušmanini kad te razaraju.
Na koju će stranu još ne znaju,
da te brane ili razaraju.
Jedni stadoše tebi u odbranu,
drugi stadoše na stranu dušmanu.
Ali ne brini starice Balkana,
dok je tvojih zatnih ljiljana.
Dok imaju roda i poroda,
neće biti u Bosni izroda.
HARMONIKO MOJA
Harmoniko moja, drugo najvjernija,
kada mi je nateže bilo ti si me tješila.
Nisi kao draga mene napustila,
i lijepu Bosnu, koja je hranila.
Otišla je draga, otišla u tuđinu,
ostavila mene a i domovinu.
Harmoniko moja sviraj, nemoj stati,
sve što imam svoje, za sevdah ću
dati.
U sevdahu Bosne, moje srce plamti,
i sve, pa i život, za Bosnu ću dati.
Nema , nema Bosne nigdje u tuđini,
mi ostadosmo vijerni svojoj domovini.
Harmoniko moja, kroz život me prati,
za sevdah i Bosnu, svoj ću život dati.
Nema, nema Bosne nigdje u tuđini,
vratite se Bosni, svojoj domovini.
 MISIR – EGIPAT i kurseva učitelje.
Neka vam Allah svima dadne,
zdravlje, džennet od nagrade.

Samo jedan Misir ima,

Selam, selam vama svima,
on se kiti draguljima.
našoj braći Arapima.
Tu je Kajro – piramide,
Maksuz selam šaljem ja,
blago onome ko ih vide.
našoj braći Egipta.

Samo jedan Misir ima,

što prkosi dušmanima.
Njim protiče Nil rijeka,
dar Allahov za čovjeka.

Samo jedan Misir ima,

okićen je draguljima.
Al’azhar je svjetlo svima,
koji zrači vijekovima.

Samo jedan Misir ima,

od srca ga volim i ja.
Egipatske dobre ljude,
sve nam daju, sve nam nude.

Samo jedan Misir ima,

što pomaže Bosancima.
To je bratski narod pravi,
znaju – vide šta nam fali.

Samo jedan Misir ima,

mladim, starim, drag je svima.
Kurs arapski otvorili,
da bi i nas podučili.

Samo jedan Misir ima,

i postoji vijekovima.
Nad njim žarko sunce sija,
želim vidjeti Misir i ja.

MOJOJ NASTAVNICI AZRI

Ambasadu – direktore,

Sarajevo dragulj ima,
to je naša mualima.
Arapski nas ona uči,
želeći nas da poduči.
Sve od sebe ona daje,
nježno, lijepo nam predaje.
Od srca je vole svi,
našu Azru – habibi.
Ima nešto čudno što se u njoj krije,
dosadno na času, sa njom nikada
nije.
Objasni lekciju i po više puta,
nikada na času nije bila ljuta.
Mlada – nježna nastavnica,
Sarajeva predstavnica.
Arapski je izučila,
da bi nas podučila.
To je biser ovoga grada,
tu je mladost, tu je nada.
Neka te Allah nagradi,
draga naša habibi.
Neka je Allah nagradi za trud i
vrijeme,
što je dio znanja prenijela na mene.
Što napisah pjesmu od srca halali,
poklanja ti pjesmu tvoj Taliban Salih.
MOJ DOPRINOS OPĆINI
NOVO SARAJEVO
Četrdeset četiri godine,
činim dobro za narod općine.
Ulicu sam Skadarsku gradio,
do kuće je svoje izgradio.
Vlasnike sam zemlje oštetio,
kuda prolazi zemlju otkupio.
WC-e sam poljske uklonio,
na glavnu mrežu ih spojio.
Deponija pet sam očistio,
mnogo smeće, lično uklonio.
Voće razno na njih posadio,
zelenilo gradu poklonio.
Vaso Miskin u tvornici radio,
svoju kuću marljivo gradio.
Tramvaj prugu Ilidži gradio,
stadion sam Željin osvjetlio.
A hiljadu devete stotine,
sedamdeset devete godine.
Vodu tek sam na kuću spojio,
općine me pravnik nagradio.
Komunista – tolerantan bio,
aktivnost je moju zapazio.
Vodovodu lično naredio,
djecu moju vodom napojio.
Dođe susjed zloban, iz Srbije,
i bezpravno pravi kuće dvije.
Iskopom mi kuću oštetio,
dvospratnicu veću izgradio.

Propisno je nije udaljio,
imovinu svu mi ugrozio.
Tri garaže zatim iskopao,
moju kuću dalje potkopao.
Kuću mi je jako oštetio,
a štetu mi nije namirio.
Nego s društvom su se ponapili,
od kuću mi flaše razbijali.
Veliki je odron izazvao,
geolog to nije ispitao.
Niti o tome išta pisao,
Zaimu je kuću sanirao.
Saglasnost mu svoju nisam dao,
bezpravno je kuću sanirao.
Općina me nije zaštitila,
niti pravno slučaj opisala.
Patriote općine i grada,
ugroženi kod Koldže su sada.
U općini divlje firme rade,
Velešiće, Sarajevo gade.
Uz kuću mi ima stolarija,
vl. Džeme i Zaima Halilovića.
Ulicu su cijelu zagadili,
općinari nisu je vidjeli.
Od Dejtona nelegalno radi,
i dan danas okolinu gadi.
Inspekcije, urbanisti znaju,
stolariju još ne uklanjaju.
Saglasnost mi za rad nisu dali,
rješenja mi sa podvalama slali.
Imam nadu u poštene ljude,
što napisah neka nam presude.

Pokušavam kuću sanirati,

uklještiti i sprat nadzidati.
Ključo Belma i pravnica Selma,
od zahtjeva kažu ništa nema.

Da je moja kuća nelegala,

nelegalnost – član je upisala.
Pogazile moja ljudska prava,
jer nemaju obraza ni srama.

Profitere ratne nagradile,

nešto love možda zaradile.
Geo vještak – vještak urbanista,
dobili su maraka po trista.

Samo su me teško oštetile,

dabogda se sobom zabavile.
Na razgovor Koldžo me ne prima,
dobar čovjek njega ne zanima.
MOJ POGLED NA SVIJET
Mi smo djeca oca i matere,
Allahove uzvišene vjere.
Od Adema i Have Hazreti,
sestro, brate, opisat ću - shvati.
Otkud tolike nacije i vjere,
haos – mržnja, buni to i mene.
Ratovi se širom svijeta vode,
ugroženi svuda su narodi.
Kada je Allah Adema stvorio,
i lijepo mu ime nadjenuo.
Zatim Havu, ženu mu stvorio,
za života da bi se družio.
Duše im je u tijelo utkao,
i nefs ljudski, da bi kušao.
Džennetske im bašte pokazao,
jedno vrijeme da bi uživao.
Svemir, zemlju, Allah je stvorio,
i na zemlju sa Havom poslao.
Tako lijepo sve je uredio,
sve stvoreno sebi podredio.
Dunjaluk je kao dio dženneta,
koji ima šejtana prokleta.
I Meleka što im djela piše,
potomcima što im dodijeliše.
Sva stvorenja Allah je stvorio,
vijek života svakome odredio.
Prirodu nam lijepom učinio,
i kušnju nam kroz nju ostavio.
Braća su se, sestre narodili,
planetu su Zemlju naselili.
Razne su se vjere izmislile,
da bi braću, sestre podijelile.
Zatim braću, sestre zavadili,
nafaku im Božiju otimali.
Prokleti šejtan mnoge podčinio,
pakost, mržnju svoju raširio.
Nastali su gradovi, države,
i sukobe među sobom prave.
Ne slijede Božije Poslanike,
među braćom stvaraju razlike.
Mnoge Allah objave je slao,
ali šejtana čovjek poslušao.
Egoizam, nefs mu aktivira,
mržnju, pakost i sad nema mira.
Od vjere ga Božije udaljio,
cijeli svijet on bi prigrabio.
Toliko se čovjek osilio,
sestru, brata je zapostavio.
Države se mnoge osnovaše,
jedna drugoj blago otimaše.
Amerika, Rusija i Kina,
velike sile ne daju nam mira.
Pola svijeta sebi prigrabile,
u svijetu haos napravile.
Državice male napadaju,
od nejakih blago otimaju.
Nevjerstvo im šejtan ojačao,
saveznik im u svemu postao.
Egoizam, nefs im ne da mira,
svo bogatstvo svijeta treba njima.
 Allah šalje razna iskušenja,
svuda poplave, čudna nevremena.
Oboljenja i more se diže,
kraj je svemu i smrt je sve bliže.
A zemlju nam Allah darovao,
u zemlju je blago utkao.
Upute je kroz kitabe slao,
časni Kur’an posljednji poslao.
Cijelom svijetu poslao Poslanika,
Muhameda , svoga miljenika.
Da slijedimo Kur’an, Poslanika,
Muhameda, Božijeg miljenika.
Dunjaluk će svakome brzo proći,
na ahiret Stvoritelju doći.
O narode, Kur’an prihvatite,
Kur’an časni od srca slijedite.
Mi smo djeca oca i matere,
Allahove uzvišene vjere.
Od Adema i Have Hazreti,
o narode cijeloga svijeta shvati.
Ko zna bolje, ako ima volje,
bratu, sestri neka opiše bolje.
Dobri ljudi, svi trebamo biti,
Allah će nas za to nagraditi.
NAPAD NA BOSNU
Nad Bosnom se crni oblak vije,
dušmanin je sa svih strana bije.
Kolje, pali, naselja razara,
sve u oganj i pepeo pretvara.
Udario sa četiri strane,
da uništi prvo muslimane.
Pa Hrvate i ostale ljude,
da Srbija umjesto Bosne bude.
Naredbu je Milošević dao,
Karadžić je jedva dočekao.
Obojica su brate psihopate,
teško onome koga se dohvate.
Uz njih su srpski generali,
Jugo vojske, sve zlikovci stari.
Iz Srbije i iz Crne Gore,
pokrenuše sve same zlotvore.
U logore djecu, žene gone,
da ostvare svoje davne snove.
Žensku djecu i žene siluju,
nikome se oni ne smiluju.
Oj Srbijo, bolje da te nije,
u tebi se zlo i mržnja krije.
Krstaš bajrak fašistički vije,
Crna Goro bolje da te nije.
Crnogorski i srpski narodi,
vođe su vam sve sami izrodi.
Probudite se dok vam kasno nije,
zla sudbina nad vama se vije.
Poskidajte sa vlasti izrode,
očistite od zlobe narode.
Jer u propast i bijedu vas vode,
te poštujte i druge narode.
 NAŠIM MUALIMIMA –
IMAMIMA
Nije lahko dobar imam biti,
nefs života mora ukrotiti.
Vjeru svoju mora poznavati,
sve šartove vjerske poštovati.
Pet namaza na vrijeme klanjati,
prema Kibli džemat okretati.
Okolini ljudskoj dobar biti,
od učevnih – savjete primiti.
Imam ne smije ni sa kim drzak biti,
sa džematom blago besjediti.
Hudbe petkom glasno govoriti,
sa naukom – Kur’anom vezati.
Sve namazke šartove slijediti,
svom džematu vjerno prenijeti.
Mujezina mladog podučiti,
glas mu treba melodičan biti.
Mujezini dženneta – slavuji,
glasni neka su – ljepotom neka bruji.
Imam treba i mualim biti,
djecu, mlade treba podučiti.
Arapskim ih pismom podučiti,
sve šartove redom naučiti.
Nije lahko dobar imam biti,
blag, ozbiljan – strpljenja imati.
Dobar imam sve postići može,
nefs s takvim vladati ne može.
Imam takav neće ni pušiti,
uzor djeci i džematu biti.
Dobrih danas malo je imama,
zato ljutnje ima među nama.
Poluprazne mnoge su džamije,
nisu za to krive džematlije.
Obrazovan treba imam biti,
sa fakultetom džemat predvoditi.
Sve šartove takav će slijediti,
džamije će svuda pune biti.
Imam danas svako može biti,
može varati, može i pušiti.
Po svome nefsu, sve može raditi,
odgovoran misli neće biti.
Ko mu plati da Hatmu prouči,
uz tu Hatmu više ih pokloni.
Jedan Jasin na deset imena,
tu imama a ni hodže nema.
Nije dobro, ne može ni biti,
tog imama treba ukloniti.
Šerijatski zakon primijeniti,
korupcija mora se spriječiti.
Sve što rade, sve to Allah vidi,
nefs im proklet – niko se ne stidi.
Odgovorni u odboru znaju,
sve to vide – spriječiti ne haju.
Sa fakultetom imame trebamo,
ne smijemo ovo da gledamo.
Jer je Islam vjera savremena,
prošlog, ovog – budućeg vremena.
Mi moramo biti primjer svima,
u svijetu svim narodima.
Sa Kur’anom se ne smije trgovati,
Jasin jedan – deset naplatiti.
 I dženaze kada se ispraćaju, PJESMA ŽIVOTA MOG
na mezaru učiti ne daju.
Bližnjem rodu mejta rahmetlije,
hodža – imam, zabraniti ne smije.
Rodila me moja majka mila,
sedamdeset sad imam godina.
Ne smije se rodu zabraniti,
Kaže lahko tebe sam rodila,
niti drugom sure proučiti.
u vrtu sam ruže zalijevala.
Tri puta se sura učiti može,
hodža glavni zabraniti ne može.
U bašti me, u cvijeću rodila,
ime mi je Salko nadjenula.
Imam glavni treba i tu biti,
Niko nije u blizini bio,
ali učiti ne smije zabraniti.
kada je porod majku zadesio.
Narod treba šire podučiti,
pa imama može zamijeniti.
Hladnom vodom me je okupala,
onom što je cvijeće zalijevala.
Tako lahko mene je rodila,
babica je sama sebi bila.

Stariju mi sestru dozivala,

dođi, vidi – brata si dobila.
Dođe babo, svi se začudili,
kad su bebu Saliha vidjeli.

Kada je majka svog Salku rodila,

od oca svoga mu ime nadjenula.
U Islamu me je odgojila,
Kur’an časni učit naučila.

Drugi svjetski rat je započeo,

glad i tugu narodu donjeo.
Dudove je majka sabirala,
porodicu svoju je hranila.

Mama mi je veliki heroj bila,

petero nas u ratu hranila.
Sedmero nas djece odgojila,
dobra majka, zna se, da je bila.

Dok je majka moja živa bila,

 često nam je djeci govorila.
Svog salku sam najlakše rodila,
djedovo mu ime nadjenula.
Draga majko tebi vječna hvala,
koja si mi lijepo ime dala.
Nek ti Allah majko džennet da,
teške muke, to tvoj Salko zna.
Babo mi je Salih ime dao,
te sam Salko i Salih ostao.
Allah mi se majci smilovao,
i mom babi čovjek sam postao.
Daj im džennet Bože milostivi,
ako negdje zgriješim oprosti mi.
Očuvaj nam Bosnu mili Bože,
daj nam razum da se ljudi slože.
Neka se vjera tvoja dalje širi,
neka nestanu ratovi, nemiri.
A dušmane iz BiH ukloni,
od srca te pisac pjesme moli.
Neka svijetom radost i mir vlada,
da ne bude kao što je do sada.

Pišem, klanjam, postim Ramazan,

volim BiH, ali to nije mana.
Za BiH ću dalje se boriti,
rodnu grudu u srcu nositi.

Dragom Bogu pokoran ću biti,

Jasin ocu i majci učiti.
Hvala majci koja me rodila,
is a ocem lijepo odgojila.

Sve što željeh, to sam ostvario,

Svemoćni me Allah nagradio.
Sa lakoćom hadž sam obavio,
Medinu sam, Meku posjetio.

Bejtulah sam rukom dohvatio,

crni kamen na njoj poljubio.
Zem – zem vodu sa izvora pio,
putevima Islama hodio.

U džamiji Poslanika bio,

i pećinu Hira posjetio.
Arafat sam očima vidio,
i na njemu noć sam prenoćio.

Molim Boga – svega Stvoritelja,

izbriši mi grijehe roditelja.
 POLICIJA KANTONA
SARAJEVO
Policija svoj posao ne radi,
sa narodom se svađa i inati.
Kriminalce Sarajeva štiti,
nije dobra i ne može biti.
Ja prijavi, Džemu i Zaima,
pisao im i zvao danima.
Da ukrote drske profitere,
policija ne zaštiti mene.
Oboli me divlja stolarija,
nelegalna – Džeme i Zaima.
Firma radi, ne plaća poreza,
prema društvu nema obaveza.
Ne može je niko iseliti,
niti iko hoće pečatiti.
Policiju našu podmitio,
inspekcije redom potkupio.
Grmi, radi – samo zid me dijeli,
obolio komšiluk je cijeli.
Komšije je prvo potkupio,
proizvod im neki poklonio.
Nekima je namještaj farbao,
namještaj je nekima darovao.
Nije šala, petnaest je godina,
kako radi Džeme stolarija.
Otrova me i zagadi voće,
imovinu uništiti mi hoće.
To što radi, nije ga sramota,
proklet bio cijeloga života.
Bože dragi, Džemu mi ukloni,
i Zaima – tvoj te vjernik moli.
Jer nemaju obraza ni stida,
gori su mi nego Al – Kaida.
Da u miru živim kao nekada,
da mi više ne zadaje jada.
Iz Prijepolja kako doseliše,
Prijepoljčane svoje ocrniše.
Nije dobro i ne može biti,
sve je grozno, ni sud me ne štiti.
Ne mogu se normalno liječiti,
zlo mi radi, neće ga spriječiti.
Do garaže kola mi parkira,
izaziva, često me nervira.
Policija Novog Sarajeva,
da me štiti, ta vremena nema.
Nije dobro i ne može biti,
jer me ona uopšte ne štiti.
Štite Džemu – štite i Zaima,
među njima kriminala ima.
Rafalno mi u prozor pucali,
iz zasjede mene napadali.
Stolariju i dalje prodaju,
a porez nikome ne plaćaju.
Na ulici kola parkiraju,
a drugome parkirati ne daju.
Policija kriminalce štiti,
jer kola im neće ukloniti.
Jednosmjerna ulica je bila,
znakove je ološ uklonila.
Policija nije to vidjela,
niti slučaj nije istražila.

SADNJA DUDOVA – ŠEHER
SARAJEVOM 2002 GODINE
Hadži Salih – stari Sarajlija,
Sarajevo krasi dudovima.
Pitali ga što dudove sadi,
hajr je voćka, neka imaju mladi.
Od duda vam bolje voćke nema,
neka imaju naša pokoljena.
Dud kod svakoga zdravi razum budi,
sadite ih, jedite ih ljudi.
Sa punijem korijenom ga sadi,
Allah će vas za to da nagradi.
Pekmez kolač, od duda se kuha,
dubok korijen kuću, zemlju čuva.
za njega mladost, a i starost je dao.
Sok ljekovit od duda se sprema,
za bronhitis, razna oboljenja.
Dubok korijen usisava vode,
i podzemne – sadite narode.
Dud je voćka nad voćkama svima,
vitamina, minerala ima.
U prirodi neka ga svuda ima,
sadimo ih – ptici – potomcima.
Kaže Salih, kad sam dječak bio,
dudove sam najviše volio.
Poslastica najbolja nam bila,
sadite ga i vi braćo mila.
Jedite ga, pun je minerala,
vitamina, izuzetno valja.
Jača mozak i krvne sudove,
jača srce – jedite dudove.
Neka i ptice jedu vitamine,
biće zdrave, bez bolesti fine.
Dud je voćka što bolest suzbija,
bakterije, viruse ubija.
Blago mjestu gdje dudova ima,
dičit će se svojim potomcima.
Sarajevo dobre ljude ima,
i Salih je sada među njima.
Deponije tri je očistio,
umjesto smeća, voće posadio.
Ulicu je svoju prokopao,
mnogo zemlje u ulicu dao.
Ulicom je cijevi postavio,
svako se je na njih spojio.
Salih voli naše Sarajevo,
Firmi Parku dudove donira,
u dobrim djelima uživa.
Firma Park je dobro učinila,
donaciju što je prihvatila.
Hećo Suad sa hadžijom bio,
hadži Salih dudove donio.
Suad Hećo direktor je bio,
sadnje duda mu je dozvolio.
Poruka je Saliha hadžije,
dud je hajr – sjeći se ne smije.
Teško onome ko siječe grane,
u najveće piše se dušmane.
Grijeh je dudu granu odlomiti,
ko sokolu krilo otkinuti.
Kolje, pritke od duda praviti,
džehenema neće se spasiti.

Loših ljudi među nama ima,
susrećemo, primjer su nam svima.
Gledao sam svojim očima,
grane siječe u pritke komšija.
Sačuvaj nam BiH od dušmana,
i naš narod do Sudnjega dana.
Neka svako živi od svoga rada,
neka dobrota , ljubav Bosnom vlada.

Da je mladi ne bi se čudio,
nego star ii to oronuo.
Kreše grane, bijele se dudovi,
naši ljudi mnogi nepismeni.

Nepismenih i Park firma ima,

sasijecaju grane dudovima.
Stari Fejzo od njih je vidio,
skresao dud je, pritke napravio.

Proklet bio ko dudove siječe,

a i onaj ko zabraniti neće.
Nepismeni a učiti neće,
puni zlobe i takvi umrijeće.

Proklet šejtan sa takvima dalje vlada,

nepismenost, drskost vlada sada.
Vrijeme ide i brzo prolazi,
niko nikome više ne dolazi.

Proklet đavo nikome ne da mira,

svako nervozan, đavo ga nervira.
Hadži Salih, stari Sarajlija,
radi, sadi u tome uživa.

Hvala Bogu kad grad takvoga ima,

biće primjer našim potomcima.
Nije lahko dobar čovjek biti,
sve narode i BiH voljeti.

Allah će ga zato nagraditi,

u dženetskim baštama sjediti.
Hadži Salih Allahu se moli,
mržnju, pakost, u BiH ukloni.
 SREĆA I TI
Ako želiš srećan biti,
trebaš dobro razmisliti.
Naukom se okititi,
a pohlepan ne smiješ biti.

Sa učevnim ti se druži,
nikome se ne zaduži.
Sa dušmaninom se ne druži,
nemoćnom pomoć pruži.

U životu Kur’an slijedi,

samo takav život vrijedi.
Porodicu ti uputi,
na tebe ne smiju biti ljuti.

Familiju obilazi,
pa ćeš biti čovjek pravi.
Dok si mlađi na Hadž idi,
jer star čovjek malo vidi.

Na Hadžu ćeš dovu proučiti,

Allahu se dragom zahvaliti.
Prijatelje svoje spomenuti,
za rodbinu i Bosnu moliti.

Da u Bosni svima dobro bude,

i uputi zalutale ljude.
Allahu ćeš dragom obećati,
da ćeš Kur’an od srca slijediti.

Što ne valja da ćeš odbaciti,

nećeš tračati, nećeš ni pušiti.
Obećanje da ćeš ispuniti,
a dobrotom srce napuniti.

Allah će te srećna učiniti,

mnoge grijehe će ti izbrisati.
Prekršiš li, Bog će te kazniti,
bez izlaza na kušnju staviti.
STUDENTIMA SARAJEVA
Omladino i studenti moji,
u kampusu vašem pista stoji.
Josip Broza to se znati mora,
spomenik je bivšeg diktatora.
Do hiljadu devete stotine,
četrdeset i sedme godine.
Josip Broz je tolerantan bio,
te godine AVNOJ pogazio.
U Rusiji kod Staljina bio,
od Staljina naredbu dobio.
Enver hodža sa njim je bio,
te i on je naredbu dobio.
Sve Bošnjake treba uništiti,
od Islama Balkan očistiti.
Staljin svoje goni muslimane,
čak u Sibir u te teške dane.
Prvo Tito što je uradio,
bošnjaštvo je u Bosni zabranio.
Elitu je bošnjačku hapsio,
Goli otok sa njima naselio.
Tiranija i hajka je bila,
ex – Jugoslavija se time ponosila.
Koliko se bila osilila,
u džamije žito nasipala.
Jaka udba Bosnu pritisnula,
u Sarajevu vatru zapalila.
Mektebe je udba zatvorila,
u gradove seljake gonila.
Na munari ne daju ezana,
teror bijaše veliki nad nama.
Diktator je Maršal Tito bio,
buniti se niko nije smio.
Što naredi moraš uraditi,
partija će tebe prisiliti.
Dobrovoljno svako je morao raditi,
ni bakšiša za to ne zaraditi.
U ex- Jugoslaviji bratstvo i jedinstvo,
sa partijom ravnopravni nismo.
Jer partija cijelom Jugom vlada,
jednoumlje kod Tita je tada.
Gladan – jadan kod Tita sam bio,
buniti se dječak nije smio.
Mekinje sam jeo moji mili,
poslastica dudovi mi bili.
Da ne bijaše dudova, trešanja,
Bog samo zna šta bi bilo sa nama.
Od cerade nosio sam hlače,
ispod hlača nisam imao gaće.
Amerika šalje brašno, a Engleska
jaja,
komunisti sve imaju ali nema raja.
Što posiješ i požanjaš sve ti uzme
Tito,
zaključite ko je bio partija i Tito.
Sad ponovo Tita promovišu,
zavode nam omladinu našu.
Naivna ih omladina slijedi,
naša borba ništa im ne vrijedi.
Omladino Sarajeva grada,
vi ste naša i ponos i nada.
O ovome dobro razmislite,
i svoj kampus lijepo očistite.

Portret Tita treba ukloniti,
u Kumrovec – Hrvatsku poslati.
Neka mu tamo komunisti hrle,
kao nekada pedeset i prve.
Omladino razmislite sada,
vi ste naša i ponos i nada.
Vi pišite novu historiju,
opišite borce i Aliju.
Izbrišite Tita i partiju,
i sve one što vas s Titom truju.
Bolesni su i bez Tita pate,
i vas žele unazad da vrate.
Znajte dobro Titova armija,
četnicima se je pridružila.
Da unište Bosnu, muslimane,
Republika Bosna da nestane.
Čuvajte je kao oka zjene,
sve narode i ljepote njene.
Entitete ove ukinite,
svoju Bosnu srećnom učinite.
VI
Bosnu našu mora pritisnula,
mnoge majke naše ucvilila.
Nije bolest što se zove mora,
nego Srbija i ta Crna Gora.
Žele našu Bosnu porobiti,
ljepoticu sebi pripojiti.
Te proklete horde iz Srbije,
dočekaše bosanske delije.
Zlatni ljiljan – junak do junaka,
blago Bosni – rodila ih majka.
VII
Znaš li Bosno da svi nismo isti,
izdaše te prvo komunisti.
A drugi su što Bosnu ne vole,
uništiti te žele i razore.
Ali Bosanci za tebe se bore,
kroz gradove, kroz mnoge gore.
Protjerati će te zlobne zlotvore,
što nam stare i nemoćne more.
Oni žele da razoru Bosnu,
ljepoticu divnu i ponosnu.
Neće proći ni godina dana,
bit će Bosna čista od dušmana.
 VIII IX

Ne dajte se hrabri Teočani,

Samo jedna Bosna ima,
Teočani moji bazerani.
što se kiti ljiljanima.
Uskoro će doći bolji dani,
Iznad koje sunce sija,
preko Drine bježat će dušmani.
i prkosi dušmanima.

Teočani naši bazarani,

Samo jedna Bosna ima,
vi ste mnogo majci Bosni dali.
koja živi vijekovima.
Svojoj majci obraz očuvali,
Iznad koje mjesec sija,
i dušmane mnoge otjerali.
i prkosi dušmanima.

Na vas lune fašističke lete,

Samo jedna Bosna ima,
za poraze da vam se osvete.
u svijetu znana svima.
Agresorsku mnogu pješadiju,
Iznad koje zvijezda sija,
poslali ste mrtvu za Srbiju.
a krasi se ljiljanima.

Na Teočak koji dušman kreće,

Samo jedna Bosna ima,
nikada ga majka vidjeti neće.
grobnica je dušmanima.
Teočak se pokoriti ne da,
Jer se brani ljiljanima,
jer kapetan Hajro zapovijeda.
a najdraža nama svima.
 VOLIM BOSNU
Volim Bosnu kao majka sina,
ona me je ovakog odhranila.
Bosanac sam, bošnjačkoga soja,
zemlja Bosna, to je gruda moja.
Moja Bosna, moja zemlja mila,
i druge je ljude prihvatila.
I plemena sa dalekih Karpata,
sirotinju Srba i Hrvata.
Hranila ih kao majka sina,
odhranila sebi dušmanina.
Kada su se hljeba nahranili,
od bijesa se mnogi pomamili.
Oružja se mnogi dograbili,
majku Bosnu da bi uništili.
Ta plemena Srba i Hrvata,
napadoše svog Bošnjaka brata.
Žele našu Bosnu podijeliti,
plemenima svojim pripojiti.
Braćo, sestre, omladino mila,
predsjednik naš Alija poziva.
Na oružje braćo moja mila,
da se slomi fašistička sila.
Bosnu niko podijeliti neće,
zlatni ljiljan dok se po njoj kreće.
VOLIM – VOLIM SARAJEVO
Volim, volim Sarajevo - najljepši je
grad,
po uzoru rađen nam je kao Carigrad.
Baščaršije Sarajeva, nigdje ljepše
nema,
od Sarajki u svijetu, ljepših žena
nema.
Bosanci su dobri ljudi, to vam kažem
ja,
brane Bosnu kao lavovi, cijeli svijet
zna.
Dušmanin je svaki Bosne na koljena
pao,
moćni Tita generali, ako nisi znao.
Srpska vojska i četnici, Titova armija,
tri godine ruše Bosnu, narode ubija.
Iz pepela ponikla je Bosanska armija,
komandant joj i tvorac je predsjednik
Alija.
Širom Bosne zablistala, kao dragulj
sija,
politička stranka bješe uz nju – SDA.
Branio sam i ja Bosnu, a možda i ti,
više niko nikad Bosnu ne smije
napasti.
Volim, volim našu Bosnu – Sarajevo
ja,
u Bosni me rodi majka, majka
Bosanka.
Bogata je – lijepa Bosna, sada svijet
zna,
branit će je ko lavovi, Bosne armija.
Sada Bosna još je ljepša, dođi vidjeti,
dobri ljudi svuda je krase – sam ćeš
saznati.
X
Bježite odavde izdajice naše,
srpska bando – Hrvatske ustaše.
Bosna vaša nikada nije bila,
uvijek vam je salamala krila.
Milošević sanduke vam sprema,
Karadžić vam govore priprema.
A Tuđman vas u nepovrat šalje,
bježite bez traga što dalje i dalje.
XI
Znaš li brate gdje se bitka bije,
slobodarski bajrak Bosne vije.
Gdje bacaju lune i granate,
na Teočak, neka brate znate.
Tita vojska, srpska i četnici,
i ostali naši izdajnici.
Na Teočak bande navaljuju,
Teočani hrabri dočekuju.
Što dušmanin na Teočak spremi,
ne vraća se niko blago meni.
Što propusti Hajro kapetane,
to dočeka Avdicu babane.
Blago Bosni, vječno će da živi,
jer je brane sokolovi sivi.
Zlatni ljiljan , junak do junaka,
hrabri borci našeg Teočaka.
 XII XIV

Bosno moja voljena i mila, Bosna srpska ni hrvatska nije,

ovo nisi nikad zapamtila.
Da izrodi križa ponikoše,
i na tebe ruku podigoše.
Do sada bio hrićanin Bosanac,
preko noći postade Srbijanac.
Na bosanskoj zemlji srpsku stvara,
dušmanini da imaju čara.
Jugo vojska četnička postade,
na svetinje bosanske napade.
Žene, djecu, siluju i kolju,
Slobodanu da ispune volju.
zlatni ljiljan za nju bitku bije.
Milošević – Karadžić i Mladić,
neće dobiti Bosne ni komadić.
Neka idu u tu Crnu Goru,
neka se dijele po tom durmitoru.
I Tuđmanu ovo ću da kažem,
da pogodbe o Bosni ne važe.
Naš Neum je i njegove plaže,
moje Bosne nikad neka ne traže.

Ali Bošnjaci na noge skočiše, Eto njemu Bobana – Raića,

goloruki bandu dočekaše. dat ćemo mu Fikreta Abdića.
Tjeraju ih na četiri strane,
te naš narod od fašista brane. Neka kockaju na Banskome dvoru,
ali neće na bosanskome moru.

Svi dušmani dobro neka znaju,

XIII svoju Bosnu ljiljani ne daju.

Bosno moja, najljepša na svijetu,

najljepša si u aprilskom cvijetu.

Tebe dušman neprestano bije,

želja mu je da te više nije.

Hej dušmane prokletoga svijeta,

naša Bosna vječno će da cvijeta.

Našu Bosnu sad ljiljani brane,

na sve strane razgone dušmane.

Tjeraju ih preko Une, Drine,

uskoro će sloboda da sine.
 XV XVII – PJESMA TEOČAKU

Dragi brate, našu Bosnu brani, Mila majko hrabrije junaka,

znaš da su je napali dušmani. Semberijskog srca Teočaka.
Krenuli su da Bosnu pokore, Bitku biju i ovih dana,
sve ljepote njene da razore. našu Bosnu brane od dušmana.

Da unište što kršćansko nije, Svaki borac divnog Teočaka,

krstaš bajrak da nad Bosnom vije. srce ima najvećih junaka.
Ali ne daju bosanski lavovi, Na sve strane oni bitku biju,
neka znaju dušmani – gadovi. mrtvu bandu šalju za Srbiju.

A i oni što im komanduju, Još da vidiš Hajre kapetana,

ljiljani im naši poručuju. što ga rodi majka od Mejdana.
Nigdje više neće imati mira, Kad sa borcima prema bandi krene,
svaki onaj ko u Bosnu dira. svako veli povedi i mene.

U Bosni je poniknulo cvijeće, Upamtit će četnik Bilaliće,

dušmani u njoj nikada živjeti neće. Teočanske viteške mladiće.
Ljiljani će Bosnu odbraniti, Sva ratišta oko Teočaka,
dušmanine svugdje progoniti. fašistička upamtit će majka.

XVI

Stani Srbijo, stani Crna Goro,

i vama se poraz sprema skoro.
U Bosni ste zulum učinili,
mnoge majke u crno zavili.

Stani Srbijo, stani Crna Goro,

Bosnu ćemo osloboditi skoro.
Vi nećete nikada imati mira,
dok na vlasti imate vampira.

Crnogorski i srpski narodi,

vođe su vam sve sami izrodi.
Uklonite sa vlasti izrode,
tako ćete doći do slobode. XVIII – PORUKA STARE BOSNE
SRBIJI I
 CRNOJ GORI

Zavoljela Azra Fahrudina,

Sarajliju, sina Mirsadina.
Bosna naša, ljepotica mila,
Voljeli se godinu i više,
susjedkama svojim poručila.
dođe vrijeme pa se rastaviše.
O Srbijo, sam te Bog ubio,
niko Bosnu nije pokorio.
Ode Fahro preko tri granice,
ostade Azra kod Zlate mamice.
Znaš li šta je tebi bosna bila,
To bijaše devedeset druge,
uvijek ti je polomila krila.
rat otpoče, srce puno tuge.
I opet će Bosna imati sreće,
u Bosni se zulum činiti neće.
Azra dragom pismo nakitila,
u suzama pismo napisala.
Crna Goro još crnija bila,
Na Sarajevo padaju granate,
šta sam tebi nažao učinila.
dušo Fahro, samo mislim na te.
Čobanine na mene otpremila,
sa Radovanom – zločincem
Hoću li ti živa ostati,
dušmanom.
hoće li me snajper nagrditi.
Hoćeš li se drugom oženiti,
Dok u Bosni njeno cvjeta cvijeće,
mene mladu majci ostaviti.
niko nikada pokoriti je neće.
Zlatnji ljiljan sada Bosnu brani,
Suze ronim a mama me kara,
upamtite zauvijek dušmani.
a seka me Amra razgovara.
Sabur seko, sve će dobro biti,
tvoj će dragi tebe izbaviti.

Kako znaš dušo izbavi me,

oženi me i ne ostavi me.
Azra tako svome Fahri piše,
pismo piše, jeca i uzdiše.

Majka Zlata kčerku je tješila,

svojoj kćeri Azri govorila.
Neće tebe Fahro ostaviti,
on će tebe dušo oženiti.

ŽENIDBA ĐEDOVIĆ Tvoj je dragi plemenita soja,

FAHRUDINA lijepe ćudi i lijepa odgoja.
 Što je majka Azri govorila,
želja je se Azri ispunila.
Stiže haber, dragom Fahrudinu,
Azri, majci želju ispunio.
Punomoć je babi otpremio,
da bi sina Fahru oženio.
Tako babo sina oženio,
i veselje lijepo učinio.
Snahu Azru Fahri otpremio,
dva voljena srca sastavio.
ŽIVOTNA ŽELJA
U životu životna mi je želja,
da iskrenog imam prijatelja.
Što imadoh svi su lažni bili,
nestade love, svi me ostavili.
Teška li su nastala vremena,
nema više pravog prijatelja.
Ne gleda te djevojka ni žena,
nemaš love – nemaš prijatelja.
Sad interes gdje god kreneš vlada,
imaš lovu, sve ćeš postići sada.
Voljet će te djevojka i žena,
ali bez love nemaš prijatelja.
Ako nema od tebe koristi,
familija će te ostaviti.
Sestra sestru neće posjetiti,
ako nema love ni koristi.
Kud god krenem tražim prijatelja,
ali ga nema, pusta mi je želja.
Nemaš love nemaš prijatelja,
ne voli te niko pa ni žena.
Dani teku – prolaze godine,
prijatelja nema, ni rodbine.
Dragi Bože ovaj narod spasi,
mržnju, pakost, zauvijek ugasi.
Neka ljubav u narodu vlada,
neka ne bude pakost kao do sada.
Teška su nam Bože iskušenja,
jer iskrena prijatelja nema.
Bogatstvo će svako ostaviti,
lovu, kola drugi naslijediti.
Na ahiret valja putovati,
sve što imaš drugom će ostati.