Javna ustanova Mješovita srednja škola „Hasan Kikić“ Gradačac

Medicinski tehničar
Opšti smijer

MATURSKI RAD

Klinička medicina
-PNEUMONIAE-

Učenik: Mentor:
Admira Ćorić Zerina Bahić, dr. med.

Gradačac, maj 2021. godine

SADRŽAJ

UVOD.........................................................................................................................................2
1. DEFINICIJA........................................................................................................................3
2. ETIOLOGIJA......................................................................................................................5
2.1. Etiologija bolničkih pneumoniae.................................................................................5
2.2. Etiologija izvanbolničkih pneumoniae.........................................................................6
2.3. Patogenetski mehanizmi...............................................................................................7
3. KLINIČKA SLIKA.............................................................................................................8
3.1. Klinička slika izvanbolničkih pneumoniae..................................................................8
3.1.1. Klinička slika tipičnih pneumoniae......................................................................8
3.1.2. Klinička slika atipičnih pneumoniae.....................................................................9
3.2. Klinička slika bolničkih pneumoniae...........................................................................9
4. DIJAGNOZA....................................................................................................................10
4.1. Rendgenska slika pluća..............................................................................................10
4.2. Laboratorijski nalazi...................................................................................................11
4.3. Mikrobiološka dijagnostika........................................................................................11
4.3.1. Sputum................................................................................................................12
4.3.2. Hemokultura.......................................................................................................12
4.3.3. Pleuralni izljev....................................................................................................13
4.3.4. Detekcija bakterijskih antigena...........................................................................13
4.3.5. Serološka dijagnostika........................................................................................13
4.3.6. Molekularne metode...........................................................................................13
5. LIJEČENJE.......................................................................................................................14
5.1. Procjena težine bolesti...................................................................................................14
5.2. Liječenje bakterijskih pneumoniae.............................................................................14
5.3. Liječenje virusne pneumoniae....................................................................................17
6. KOMPLIKACIJE.............................................................................................................18
7. PREVENCIJA...................................................................................................................19
7.1. Vakcinacija.................................................................................................................19
ZAKLJUČAK...........................................................................................................................20
LITERATURA.........................................................................................................................21
UVOD

Tema mog maturskog rada jesu pneumoniae, odnosno upale pluća. Pneumonia je kroz
historiju uvijek bila česta bolest i odnosila je mnoge živote. 1918. godine William Osler
proučavao je smrt i tjelesna oštećenja uzrokovana pneumoniom, te ju je opisao kao
„predvodnika vojske smrti“. Simptome je opisao čak i Hipokrat oko 460-370. godine prije
nove ere. 1875. godine Edwin Klebs je otkrio bakterije u disajnim putevima kod bolesnika
umrlih od pneumoniae, a Carl Friedlander i Albert Frankel su 1882. i 1884. otkrili
Streptococcus pneumoniae i Klebsiellu pneumoniae.

Od 2009. godine 12. novembar obilježava se kao Svjetski dan pneumoniae. Cilj ovog dana
jeste podizanje svijesti o upali pluća kao javnozdravstvenom problemu, te sprečavanje
smrtnosti kod djece. Pneumonia je bolest koja se može prevenirati i koja se može liječiti, pa
ipak od nje svake godine umre skoro milijun djece mlađe od pet godina.

Cilj i zadatak: Cilj mog rada jeste predstavljanje pneumoniae. Kroz ovaj rad nastojat ću da
objasnim važne pojave koje su povezane sa ovim oboljenjem, vrste pneumonia, uzroke koji
dovode do nastanka ovog oboljenja, način dijagnosticiranja, liječenje, te sve ostale bitne stvari
koje se tiču ove bolesti.

Metodologija: Kao izvore pri istraživanju sam koristila stručnu literaturu i relevantne internet
stranice. Potrudila sam se da pronađem što više studija i statističkih podataka koji se tiču
pneumoniae.

Rezultati: Prema statističkim podatcima o uzrocima smrti u Europskoj uniji iz 2016. godine,
pneumoniae se nalaze na sedmom mjestu, a muškarci obolijevaju češće nego žene. To nam
govori o visokoj stopi obolijevanja, a veoma niskom nivou educiranosti stanovništva, kako o
samoj bolesti, tako i o prevenciji. Organizovanjem predavanja na ovu temu ili održavanje
nekog drugog vida edukacija o ovoj temi, može se doprinijeti smanjenju stope obolijevanja,
samim time i smrtnosti, kao i velikih financijskih gubitaka.
 1. DEFINICIJA

Pneumoniae ili upala pluća je akutna infekcija plućnog parenhima i intersticijskog

prostora. Uzrokovana je raznim organizmima, uključujući bakterije, viruse i gljivice.
Pneumoniae se mogu razviti i zbog udisanja prašine, te povraćenog sadržaja.

Većina pneumonia se javlja kada tijelo više nije u mogućnosti da se brani, te omogući
klicama da napadnu i razmnože se unutar pluća. Bijele krvne ćelije (leukociti) se brzo
nakupljaju kako bi uništile klice koje napadaju organizam. Zajedno sa bakterijama i
gljivicama ispunjavaju zračne vrećice u plućima (alveole).

Slika 1. Izgled alveola zdravih pluća, te izgled alveola kod osobe sa pneumoniom

Izvor: https://www.respiratorylondon.co.uk/sarcoidosis-copy/

Pneumoniae su vrlo česte bolesti, a njihova težina i prognoza zavisi od stanja

organizma. Procjenjuje se da 2–3 milijuna ljudi u SAD– u svake godine oboli od pneumonije,
od čega 45.000 umre. Bolničke pneumoniae su najčešće smrtonosne hospitalne infekcije i
najčešći uzrok ukupne smrtnosti u razvijenim zemljama.1

Pneumoniae se mogu razviti kod ljudi bilo koje životne dobi, ali su češće i opasnije
kod vrlo mladih ili starijih osoba, te kod osoba čije je zdravstveno stanje već narušeno zbog
neke primarne hronične bolesti, poput osoba sa šećernom bolesti, srčane bolesnike, osobe sa
hroničnim disajnim poremećajima, te za alkoholičare. Mogu se razviti na samo jednom
plućnom krilu, ali i na oba.

Pneumoniae možemo podijeliti na više načina2:

1. Na osnovu mjesta nastanka ih dijelimo na:
1.1. One koje su nastale u bolničkoj sredini (bolničke pneumoniae)
1.2. One koje su nastale u općoj populaciji (izvanbolničke pneumoniae)

2. Na osnovu etiološkog uzročnika:

4
 2.1. Tipične (alveolarne)
2.2. Atipične (intersticijske)

3. Na osnovu trajanja mogu se podijeliti na:

3.1. Akutne
3.2. Hronične
3.3. Recidivirajuće pneumoniae

Bolničke pneumoniae su infekcije koje su nastale najmanje 48 sati nakon hospitalizacije.

Značajan su i zdravstveni, a i financijski problem. Drugi je najčešći oblik bolničke infekcije te
vodeći uzrok smrtnosti vezano za bakterijske infekcije u bolnici. 3 Bolničke pneumoniae
možemo podijeliti na4:

1. bolničke pneumoniae u užem smislu (HAP)

2. bolničke pneumoniae povezane sa mehaničkom ventilacijom (VAP)
3. pneumoniae povezane sa zdravstvenom skrbi (HCAP)

Bolničke pneumoniae u užem smislu (HAP) su pneumoniae koje nastaju najmanje 48 sati
nakon hospitalizacije. Bolničkom pneumoniom povezanom sa mehaničkom ventilacijom
(VAP) se smatra pneumonia nastala najmanje 48 sati nakon započete mehaničke ventilacije.
Pneumoniae povezane sa zdravstvenom skrbi ( HCAP) su pneumoniae koje nastaju kod
izvanbolničkih bolesnika koji su izloženi zdravstvenoj skrbi, poput bolesnika koji su izloženi
intravenskoj terapiji u posljednjih 30 dana, koji su hospitalizirani na više od dva dana u
posljednjih 90 dana, kod osoba koje su bile na hemodijalizi ili u posjeti u bolnici u posljednjih
30 dana.

Izvanbolničke pneumoniae nastaju kod osoba koje nisu povezane sa bolnicama, ustanovama
dugoročne skrbi ili drugim zdravstvenim ustanovama. Također u izvanbolničke pneuminiae
ubrajaju se i pneumoniae koje nastaju u prvih 48 sati hospitalizacije. U opštoj populaciji
godišnja incidencija iznosi 5 do 11 na 1000 osoba.

Tipične pneumoniae su pneumoniae koje najčešće izaziva Streptococcus pneumoniae.

Najčešći je oblik pneumoniae i izaziva tipični oblik kliničke slike.
Slika 2. Streptococcus pneumoniae

Izvor: https://www.hzjz.hr/sluzba-epidemiologija-zarazne-bolesti/pneumokokna-bolest/

5
 Atipične pneumoniae najčešće izazivaju virusi ili gljivice. Nastaju postupno uz izostanak
tipične kliničke slike. Uzrokuju epidemije u zatvorenim skupinama poput porodica, studenata
u studentskim domova, vojnih lica i slično. Epidemije se polagano šire jer intubacija traje 10
do 14 dana, a najčešće se javljaju u proljeće. Prenosioci virusa su ptice.

2. ETIOLOGIJA

Izvanbolničke i bolničke pneumoniae se osim mjesta nastanka, razlikuju i prema uzroku

nastanka. Važnije gram-negativne bakterije koje uzrokuju nastanak bolničkih pneumoniae su
Pseudomonas aeruginosa, Klebsiella pneumoniae, Escerichia coli, Acinetobacter spp.,
Enterobacter spp., dok su važnije gram-pozitivne bakterije Streptococcus spp. i
Staphylococcus aureus, uključujući meticilin rezistetan Staphylococcus aureus (MRSA).

2.1. Etiologija bolničkih pneumoniae

Prema Američkoj studiji sprovedenoj na hospitaliziranim bolesnicima, sa ciljem da se

odgovori na pitanje da li se razlikuju uzročnici koji izazivaju pneumoniae povezane sa
respiratorom (VAP) i uzročnici koji izazivaju bloničke pneumoniae u užem smislu (HAP),
pokazano je da su vrste uzročnika između dvije skupine pneumoniae podudarne, ali da su kod
pneumoniae povezane sa respiratorom (VAP), gram-negativne bakterije bile češće. Studija je
sprovedena tokom četiri godine u skupini od 327 ispitanika sa potvrđenom pneumoniom
povezanom sa respiratorom (VAP) i 261 ispitanika sa potvrđenom bolničkom pneumoniom u
užem smislu (HAP).5
Tablica 1
Rezultati studije koji pokazuju da se vrste uzročnika VAP i HAP podudaraju
Uzročnici pneumoniae povezane sa Uzročnici pneumoniae u užem smislu (HAP)
respiratorom (VAP)
MRSA 18% MRSA 20%

Pseudomonas 18% Staphylococcus 13%

aeruginosa aureus

Staphylococcus 9% Pseudomonas 9%
aureus aeruginosa

Acinetobacter spp. 8% Acinetobacter spp. 3%

Stenotrophomonas 7% Stenotrophomonas 1%
maltophilia maltophilia

Izvor: Weber DJ, Rutala WA, Sickbert-Bennett EE i sur. Microbiology of ventilator-associated

pneumonia compared with that of hospital-acquired pneumonia. Infect Control Hosp Epidemiol
2007;28:825–31

6
Pneumoniae povezane sa zdravstvenom skrbi (HCAP) svrstane su u bolničke pneumoniae, a
to opravdava i američka studija koja je sprovedena nad 4543 ispitanika sa pneumoniom, a
sprovedena je u periodu od dvije godine. U studiji je pokazano da uzročnici pneumoniae
povezanih sa zdravstvenom skrbi (HCAP) imaju više podudarnosti sa uzročnicima bolničke
pneumoniae u užem smislu (HAP), nego sa uzročnicima izvanbolničkih pneumoniae. 6(Tablica
2)
Tablica 2
Rezultati studije o dijagnosticiranim uzročnicima
Uzročnik Postotak kod Postotak kod Postotak kod
bolničke pneumoniae pneumoniae izvanbolničkih
u užem smislu povezanih sa pneumoniae
(HAP) zdravstvenom skrbi
(HCAP)
Staphylococcus 47% 47% 26%
aureus

MRSA 23% 27% 9%

Pseudomonas 25% Rjeđe
aeruginosa

Izvor: Kollef MH, Shorr A, Tabak YP i sur. Epidemiology and outcomes of health-care-associated
pneumonia: results from a large US database of culture-positive pneumonia. Chest 2005;128:3854–62

2.2. Etiologija izvanbolničkih pneumoniae

Izvanbolničke pneumoniae (CAP) su česte i smrtonosne bolesti. Postoje brojni uzročnici koji
mogu da je izazovu, uključujući bakterije, viruse, gljivice te praživotinje (protozoe). Mnogi su
čimbenici od kojih zavise uzročnici pneumoniae, od kojih je najznačajniji uzrast bolesnika.

Najčešći bakterijski uzročnici izvanbolničke penumoniae (CAP) su Streptococcus

pneumoniae, Haemophilus influenzae, Mycoplasma pneumoniae, Legionella pneumophila,
Moraxella catharrhalis, Chlamysophila pneumoniae, Legionella pneumophila. Najčešći virusi
koji izazivaju ovu vrstu pneumonia su adenovirus, virus influence, respiratorni sinicicijski
virus (RSV), metapneumovirus te virus parainfluenzae u djece, dok je kod odraslih virus
influenze. Kod novorođenčadi, osoba sa većim opekotinama, oboljelim od raka pneumoniae
može uzrokovati virus Herpes simplex, koji inače rijetko uzrokuje pneumoniae. 7 Također
osobe nakon transplantacije organa često obolijevaju od pneumoniae uzrokovane
citomegalovirusom.Kod osoba sa narušenim zdravstvenim stanjem, lošim živornim navikama
i socio-ekonomskim prilikama, obično se javljaju pneumoniae koje uzrokuju zlatni
stafilokok, Klebsiella pneumoniae, Proteus spp., Pseudononas aeruginosa, Escherichia colli,
Enterobacter spp., Serratia spp.
Tablica 3
Postotak najčešće izoliranih uzročnika izvanbolničkih pneumoniae
Uzročnik Postotak

7
 Streptococcus pneumoniae 50%
Haemophilus influenzae 20%
Chlamydia pneumoniae 13%
Mycoplasma pneumoniae 3%
Izvor:Sharma S, Maycher B, Eschun G (2007.). Radiological imaging in pneumonia: recent
innovations. Current Opinion in Pulmonary Medicine, str 159.-169.
Gljivice koje mogu da dovedu do nastanka izvanbolničkih pneumoniae su Hystoplasma
capsulatum, Coccidioides immitis, Blastomyces dermatitidis te  Paracoccidioides braziliensis.
One nisu uobičajeni uzrok pneumoniae, ali se mogu javiti kod osoba kod kojih je organizam
već oslabio zbog imunosupresivnih lijekova, AIDS-a ili nekih drugih zdravstvenih problema.
Paraziti koji izazivaju pneumoniae su Plasmodium spp.,  Toxocara canis et catis, Dirofilaria
immitis te Paragonimus westermani.

Slika 3. Gljivica Hystoplasma capsulatum-mogući uzročnik pneumoniae

Izvor: https://microbiologyinfo.com/histoplasma-capsulatum/

2.3. Patogenetski mehanizmi

Infekcija nastaje kada se su donjim dišnim putevima, koji su uglavnom sterilni, počnu
razmnožavati mikroorganizmi koji su prisutni u gornjim dišnim putevima. Najčešći način
dolaska uzročnika pneumoniae u pluća jeste mikroaspiracijom tokom spavanja iz
koloniziranog orofarinksa. Također, nastanak infekcije je moguć pri hematogenom širenju
infekcije iz udaljenih mjesta, pri makroaspiraciji želučanog sadržaja kada dođe do gubitka
neuroprotekcije gornjih dišnih puteva, te pri direktnom širenju iz inficiranog područja.
Najčešći način zaraze virusima jeste udisanje zraka u kojem se nalaze čestice virusa. Do
zaraze nekim virusima može doći i ukoliko se dodiruju oči ili nos nakon dodirivanja nekog
predmeta koji je zagađen virusom.

Slika 4. Oblici u kojima se infekcija može pojaviti

8
 Izvor: https://littledotapp.com/hr/blog/bolesti/pneumokokna-bolest

3. KLINIČKA SLIKA

Uobičajeni simptomi pneumoniae su kašalj, bolovi u grudnom košu, povišena tjelesna

temperatura, te krepitacije. Međutim prisutnost simproma, te razvoj bolesti zavisi od vrste
pneumonie, odnosno od uzročnika koji ju je izazvao. Prema tome razlikujemo kliničku sliku
izvanbolničkih pneumoniae i bolničkih pneumoniae. Uzmemo li u obzir da su izvanbolničke
pneumonie uzrokovane različitim organizmima, zaključujemo da se razlikuje klinička slika
tipične, odnosno pneumonie izazvane bakterijama, i klinička slika atipične, odnosno
pneumonie izazvane virusima i drugim organizmima.

Slika 5. Glavni simptomi pneumoniae

Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Pneumonija

3.1. Klinička slika izvanbolničkih pneumoniae

Simptomi izvanbolničkih pneumonia su bol u prsima, dispnea, slabost i kašalj. Kašalj je kod
novorođenčadi, male djece i starih osoba suh, dok je kod starije djece i odraslih produktivan.

9
Bol u plućima je pleuralne prirode, a locirana je odmah uz zahvaćeni dio pluća. Pneumonia se
može manifestvovati bolovima u gornjem dijelu abdomena zbog širenja infekcije iz donjeg
režnja na dijafragmalnu pleuru. Dispneja je blaga u naporu, a rijetka u mirovanju. Simptomi
su promjenjivi, a ovise o godinama osobe koja je obolila. Kod djece se pneumoniae mogu
manifestirati nespecifično, kao razdražljivost i uznemirenost, a kod starijih kao smetenost i
usporenost. Znakovi izvanbolničkih pneumonia su povišena tjelesna temperatura, tahipnea,
tahikardija, krepitacije, egofonija, bronhalno disanje.

3.1.1. Klinička slika tipičnih pneumoniae

Nagli, brzi početak kod osoba na izgled dobrog zdravlja, sa probadima, febrilitet iznad 39˚C
praćen tresavicom, općim lošim stanjem te nalazom visoke leukocitoze i homogenim
infiltratima na radiološkoj slici govore o tipičnoj, odnosno bakterijskoj pneumoniji. Bolesnik
iskašljava rubiginozan (ciglast) ispljuvak. Disanje je naporno i često se odvija kroz nos.
Moguće je da se na sluznici usana ili nozdrva pojavi herpes. Jezik je suh i obložen. Često se
javlja cijanoza. Puls je ubrzan, a arterijski pritisak se smanjuje. Modernim liječenjem,
sulfamidima a potom antibioticima, promijenjen je razvoj bolesti. Tako već od četvrtog ili
petog dana nestaju funkcionalni znaci, odnosno kašalj, iskašljavanje, zadihanost i bolovi, a
temperatura se vraća na normalnu.

Tablica 4
Učestalost simptoma kod tipične pneumoniae

Simptom Učestalost

Kašalj 79–91%

Zamor 90%

Visoka tjelesna temperatura 71–75%

Nedostatak daha 67–75%

Ispljuvak 60–65%

Bol u prsima 39–49%

Izvor: Tintinalli, Judith E. (2010.). Emergency Medicine: A Comprehensive Study Guide (Emergency
Medicine (Tintinalli)), New York: McGraw-Hill Companies, str. 480.

3.1.2. Klinička slika atipičnih pneumoniae

Atipične pneumoniae se karakterišu slabo izraženim kliničkim simptomima i znacima.

Postupni početak sa malaksalošću, febrilitetom ispod 39˚C, bolovima u mišićima,

10
glavoboljom, rino-faringitisom, sa rijetkim javljanjem tresavice, suhi i uporni kašalj, opće
dobro stanje, normalne ili blago povišene vrijednosti leukocita i nalaz infiltrata plućnog
parenhima karaktera zrnatog stakla upućuju na atipičnog uzroka pneumonije. Ipak, u većini
slučajeva nije moguće razlikovati tipične pneumoniae od atipičnih samo na osnovu kliničke
slike.

3.2. Klinička slika bolničkih pneumoniae

Simptomi pacijenata koji nisu intubirani su u većini slučajeva poput simptoma pacijenata sa
izvanbolničkom pneumonijom. Pneumoniae kod pacijenata koji su na respiratoru uglavnom
izazivaju povišenu tjelesnu temperaturu, iznad 38˚C, leukocitozu ili leukopeniju, povećavanu
frekvenciju disanja i pulsa, te utiče na respitatorne parametre, poput pogoršavajuće
hipoksemije i pojačane gnojne sekrecije.

4. DIJAGNOZA

Liječnik će na pneumoniu posumnjati nakon uzete anamneze, te kliničkog pregleda. Tokom

pregleda liječnik će poslušati rad pluća, gdje će stetoskopom čuti pjenušave ili pucketajuće
šumove. Ovakvi šumovi upućuju na prisustvo tekućine u alveolama. Ovakvu dijagnozu
potrebno je potvrditi ili opovrgnuti rendgenskom slikom pluća. Osim rendgenske slike pluća
rade se i laboratorijski nalazi, te mikrobiološka dijagnostika.

4.1. Rendgenska slika pluća

Rendgenskom slikom pluća se utvrđuje lokalizacija, te proširenost infiltrata. Također se

otkrivaju komplikacije poput apscesa, kavitacije, pleuralnog izljeva i slično, te se prati
regresija ili progresija bolesti. Kod pokretnih bolesnika je potrebno napraviti rendgensko
slikanje u dva smijera kako bi se otkrio infiltrat koji je zaklonjen sjenom srca.
Prema karakteristikama infiltrata rendenski nalaz može biti8 :
1. Homogeno zasjenjenje, koje je karakteristično za bakterijske pneumoniae
2. Intersticijski infiltrat - mrljasta neoštro ograničena sjena, koji je karakterističan za
atipične uzročnike
3. Bronhopneumonični infiltrat - najčešće multi fokalan, karakterističan je za
sekundarne pneumoniae
4. Kavitacije i raspad tkiva, što je karakteristično za anaerobne i miješane infekcije

Slika 6. Rendgen pluća kod osobe sa pneumoniom

11
 Izvor: http://produzizivot.com/upala-pluca-pneumonija/

Kod starih izrazito dehidriranih osoba može se desiti da se infiltrat otkriva tek nakon
rehidracije, zbog čega može doći do lažno negativnog nalaza gdje rendgenom nije potvrđena
pneumoniae, iako klinička slika upućuje na nju. U tom slučaju je potrebno započeti liječiti
pneumoniu, a rendgensku sliku ponoviti za 24-48h. Pri kliničkom izlječenju, kod
hospitaliziranih bolesnika, potrebno je rendgenski kontrolisati povlačenje infiltrata. Kod
starijih bolesnika regresija je dosta sporija.

4.2. Laboratorijski nalazi

Laboratorijski nalazi koji se rade pri dijagnosticiranju pneumoniae su: kompletna krvna slika
sa naglaskom na broj leukocita, C reaktivni protein (CRP), osnovne funkcionalne testove
bubrega (urea, kreatinin) i jetre (aminotransferaze), šećer u krvi i elektrolite. Oni daju
informacije o kliničkom stanju bolesnika, te se koriste za procjenu težine bolesti. Kod
hospitaliziranih bolesnika sa pneumoniom potrebno je izmjeriti zasićenost hemoglobina
kiseonikom.
Tablica 5
Laboratorijski nalaz C reaktivnog proteina koji pomaže u dijagnosticiranju pneumoniae, te u
određivanju težine bolesti
Vrijednost CRP Težina bolesti

>10 mg/L Isklučuje pneumoniae

>100 mg/L Lakši oblik pneumoniae

<200 mg/L Srednje teške ili teške pneumoniae

12
 Izvor: Ellison RT, Donowitz GR. ( 2015) Acute pneumonia U: Bennett JE, Dolin R, Blaser MJ, ur.
Mandell, Douglas, and Bennett’s Principles and practice of infectious diseases. 8. izd. Philadelphia:
Elsevier Saunders

4.3. Mikrobiološka dijagnostika

Mikrobiološka dijagnostika je važan, međutim kompliciran i skup postupak koji se izvodi sa

ciljem otkrivanja uzročnika pneumoniae. Poznavanje uzročnika omogućava usmjeravanje
liječenja prema tom specifičnom uzročniku kako bi se smanjio rizik za razvoj komplikacija, te
kako bi se ograničila prekomjerna upotreba antibiotika. Međutim, problem predstavljaju
teškoće u pribavljanju kvalitetnog uzorka za obradu. Pojedini uzročnici prisutni su u
nazofarinksu kao kolonizirajući, pa je za tačnu dijagnozu potrebna kultivacija iz primarni
sterilnih uzoraka, poput krvi, pleuralnog izljeva ili plućnog tkiva.

Činjenica je da je kod veoma malog broja osoba sa potvrđenom pneumoniom, kod kojih je
izvršena mikrobiološka dijagnostika, otkriven uzročnik. Zbog toga se pri liječenju lakših
oblika pneumoniae ne preporučuje mikrobiološka dijagnostika, dok je kod hospitaliziranih
bolesnika potrebno obaviti mikrobiološke pretrage prije početka liječenja.

4.3.1. Sputum

Mikrobiološka dijagnostika sputuma je korisna, međutim nije optimalna metoda za etiološku

dijagnozu pneumoniae. Veliki broj bolesnika sa pneumoniom nema produktivan kašalj, te ne
može dati iskašljaj, često je uzorak kontaminiran, prethodno liječenje antibioticima umanjuje
istinitost nalaza, a atipični uzročnici ne mogu se kultivirati na uobičajenim hranilištima. Kada
postoji mogućnost prikupljanja uzorka iz donjeg dijela disajnog sistema sa odgovarajućim
karakteristikama bakterijske upale, potrebno je učiniti bojenje po Gramu i kulturu sputuma.
Bojenjem po Gramu otkriva se prisutnost morkološki predominantne bakterije, a kulturom
sputuma se dijagnosticira određeni uzročnik.

Mikroskopskim pregledom se određuje kvaliteta prikupljenog uzorka. Uzorak sa

odgovarajućom kvalitetom u vidnom polju treba da ima više od 25 neutrofila i manje od 10
epitelnih stanica, te se uzorak koji ne zadovoljava kriterij ne uzima u postupak obrade.

4.3.2. Hemokultura

Kultivacijom bakterija iz krvi bolesnika postavlja se etiološka dijagnoza bakterijske

pneumoniae. Hemokulture uzete prije započetog liječenja pozitivne su kod jako malog broja
ljudi. To je jedan od argumenata protiv hemokulture kod dijagnoze pneumoniae. Osim njega
javlja se i visoka stopa lažno pozitivnih kultura u nekim studijama, te činjenica da se zbog
pozitivnih kultura rijetko reducira antibiotska terapija. 9 Međutim kod bolesnika kojima je
potrebna hospitalizacija ili u slučaju teške pneumoniae, preporučuje se uzeti dva seta za
kultivaciju, aerobno i anaerobno, prije nego što se primijene antibiotici.

13
 Slika 7. Razmaz za hemokulturu

Izvor: http://linlab.co.rs/Hemokultura.aspx

4.3.3. Pleuralni izljev

Kod hospitaliziranih bolesnika sa većom količinom pleuralnog izljeva, potrebno je učiniti

punkciju i obraditi uzorak pleuralnog izljeva kako bi se dijagnosticirao empijema (nakupina
gnoja). Potrebno je napraviti bojenje po Gramu, aerobnu i anaerobnu kulturu, citološki
pregled i bihemijske pretrage za razlikovanje empijema od parapneumoničnog izljeva.

4.3.4. Detekcija bakterijskih antigena

Kod pneumoniae čiji je uzročnik Legionella pneumophila, te kod pneumokoknih pneumonia

sa bakterijemijom u urinu mogu se detektirati specifični antigeni. Ovi testovi su jako važni za
izbor antibiotika kod bolesnika sa teškim oblikom pneumoniae. Za legionarsku bolest,
otkrivanje antigena u urinu je jako pouzdan dijagnostički postupak. Test ima visoku
osjetljivost (70-80%) i specifičnost (95-100%), a jako je jednostavan. Indiciran je kod
hospitaliziranih bolesnika sa teškom pneumoniom, te pri neuspjehu liječenja beta-laktamskim
antibioticima. Dokaz antigena u urinu pozitivan je samo kod bolesnika sa bakteriemijom.
Prednost ovog testa jeste mogućnost detekcije antigena čak i kod bolesnika koji su prethodno
liječeni antibioticima.

4.3.5. Serološka dijagnostika

Serološka dijagnostika za utvrđivanje atipičnih uzročnika pneumoniae je korisna, ali

nepraktična dijagnostička etiološka metoda. Najveći nedostatak jeste dugo čekanje na

14
rezultate testiranja, zbog potrebe testiranja dva uzorka seruma, iz akutne i rekonvalalescentne
faze bolesti sa razmakom od 2 do 3 sedmice. Zbog toga se koristi samo kod hospitaliziranih
bolesnika sa posebnim kliničkim indikacijama. Koriste se razne serološke metode, a najčešće
imunofluorescencija (IFT) i ELISA-tehnika. Četverostruki porast ili pad titra IgG-protutijela
pokazuje da se radi o infekciji tim uzročnikom.

4.3.6. Molekularne metode

Molekularne metode, od kojih je najznačajnija lančana reakcija polimerazom (PCR), daju

korisne dijagnostične podatke za pojedine uzročnike. Međutim, nepristupačne su za
svakodnevnu rutinsku dijagnostiku zbog specijaliziranosti opreme i osoblja, te
visokodiferenciranih postupaka. Lančana reakcija polimerazom (PCR) je uspješniji u
detektiranju virusa i atipičnih uzročnika od drugih metoda. Uzorci za ove metode koji se
uzimaju su bris nazofarinksa, aspirat bronha ili iskašljaj. Metoda lančane reakcije
polimerazom (PCR) se često koristi za dijagnostiku virusa influence, a zbog brzine testiranja
dobiva se ključni podatak za rano protuvirusno liječenje.

5. LIJEČENJE

Liječenje pneumoniae ovisi o uzročniku koji je doveo do nastanka bolesti, težini bolesti,
zdravstvenom stanju, te dobi oboljele osobe. Zdrava osoba se uglavnom oporavi unutar jedne
do tri sedmice, a potpuno ozdravljenje može potrajati i nekoliko mjeseci. Bolest može završiti
i smrću kod pušača i kod osoba koje su osjetljive zbog nekih drugih primarnih bolesti.
Uglavnom se liječenje sprovodi ambulantno i ne zahtijeva bolničko liječenje, posebno kod
odoba mlađe životne dobi sa blagom i srednje teškom kliničkom slikom.

Koltrolnu rendgensku sliku pluća potrebo je uraditi 6 sedmica nakon završetka liječenja kod
bolesnika koji su stariji od 35 godina. Infiltrat na plućima koji traje 6 ili više sedmica budi
sumnju na neku drugu bolest, poput maligne endobronhalne lezije ili tuberkuloze.

5.1. Procjena težine bolesti

Za procjenu težine bolesti koristi se CURB-65 metoda. Zbir simptoma prema CURB-65
metodi za procjenu težine pneumoniae ima pet kliničkih čimbenika rizika. Naziv je izveden iz
akronima engleskih pojmova: Confusion- konfuzija (smetenost, dezorjentiranost u vremenu,
prostoru ili prema osobama), Urea- > 7 mmol/L, Respiratory rate- respiratorna frekvencija

15
(>30/min), Blood pressure- krvni pritisak (snižen, sistolički <90 ili dijastolički <60 mmHg),
65- stariji od 65 godina.
Svaki se čimbenik vrednuje jednim bodom. Bolesnike koji imaju dva ili više bodova treba
hospitalizirati, a one sa tri ili više u jedinicu intenzivnog liječenja.

Tablica 6
Metoda CURB-65: broj bodova, mjesto liječenja i smrtnost
Broj bodova Mjesto liječenja Smrtnost
0-1 Ambulantno 1,5%
2 Bolnički odjel 9,2%
3-5 Jedinica intenzivnog liječenja 22%
Izvor: Lim WS, van der Eerden MM, Laing R i sur. Defining community acquired pneumonia
severity on presentation to hospital: An international derivation and validation study.

5.2. Liječenje bakterijskih pneumoniae

Bakterijske pneumoniae se liječe antibioticima, poput penicilina, makrolida (azitromicin),

cefalosporina. Nakon početka uzimanja terapije, vrlo brzo se osjeti poboljšanje, međutim nije
dopušteno prekidati uzimanje propisane terapije. Prekidanjem terapije, prije nego je to ljekar
odredio, povećava se opasnost od nastanka bakterijske rezistencije, te od povratka bolesti.
S obzirom na to da je uzročnika pneumoniae teško identificirati, odabir antibiotika
vrši se na osnovu vjerovatnosti o kojem se uzročniku radi i prema težini bolesti. Nakon
empirijske terapije, 90% bolesnika sa bakterijskom pneumoniom se oporavlja, a to se vidi iz
slabljenja simptoma, kašalj i dispneja slabe, tjelesna temperatura se snižava, bolovi u prsima i
mišićima slabe, a broj leukocita u krvi se smanjuje. Ukoliko nije došlo do poboljšanja budi se
sumnja na neuobičajenog uzročnika pneumoniae, bakterijsku rezistenciju, združenu infekciju,
na opstruktivnu endobronhalnu leziju, imunosupresiju ili na neprihvaćanje liječenja.

Tablica 7
Grupa, uzročnici i terapija kod bakterijskih pneumoniae
Grupa Vjerovatni uzročnici Empirijska terapija

I Ambulantni bolesnici- Streptococcus Makrolidi (azitromicin 500

nema modificirajućih pneumoniae, mg PO jednokratno, zatim
faktora Mycoplasma 250 mg 1×/dan;
pneumoniae, Chlamydia klaritromicin 250 do 500
pneumoniae, mg PO 2×/dan); ili retard
Haemophillus oblik klaritromicina 1 g
influenzae 1×/dan
ili
doksiciklin 100 mg PO

16
 2×/dan (u slučaju alergije
na makrolide)
II Ambulantni bolesnici- Streptococcus β–laktam (cefpodoksim
postoje modificirajući pneumoniae, uključujući 200 mg PO svakih 12 h;
faktori i rezistentne oblike, cefuroksim 500 mg PO
Chlamydia pneumoniae, svakih 12 h; amoksicilin 1
miješana infekcija- g svakih 8 h;
bakterija i atipični amoksicilin/klavulanat
uzročnik ili virus, 875/125 mg svakih 12 h)
Haemophillus plus
influenzae, Mycoplasma makrolid ili doksiciklin
pneumoniae (ako postoji alergija na
makrolide) PO
ili
antipneumokokni
fluorokinolon PO
IIIA Bolnički bolesnici- nema Streptococcus azitromicin 500 mg IV
modificirajućih faktora pneumoniae, svaka 24 h, ili
Haemophillus doksiciklin 100 mg PO
influenzae, Chlamydia 2×/dan
pneumoniae, miješana plus
infekcija-bakterija i β–laktam (vidi Grupu II za
atipični uzročnik ili izbor) ako postoji alergija
virus, Mycoplasma ili netolerancija na
pneumoniae makrolide
ili
antipneumokokni
fluorokinolon† IV
IIIB Bolnički bolesnici- Streptococcus β–laktam‡ IV (cefotaksim
postoje modificirajući pneumoniae, uključujući 1 do 2 g IV svakih 8 do 12
faktori i rezistentne oblike, h; ceftriakson 1 g IV svaka
Haemophillus 24 h)
influenzae, plus
Mycoplasma makrolid (eritromicin 4–5
pneumoniae, Chlamydia mg/kg PO 4×/dan,
pneumoniae, miješana azitromicin
infekcija-bakterija i 500 mg IV ili PO svaka
atipični uzročnik ili 24 h, ili klaritromicin
virus 250 do 500 mg PO
2×/dan, ili retard oblik
klaritromicina 1 g
1×/dan), ili doksiciklin
100 mg PO 2×/dan
ili
antipneumokokni
fluorokinolon† IV

17
 IVA Bolesnici u jedinici Streptococcus β–laktam IV (cefotaksim 1
intenzivnog liječenja- pneumoniae, uključujućido 2 g IV svakih 8 do 12 h;
bez rizičnih faktora za i rezistentne oblike, ceftriakson 1 g IV svaka 24
Pseudomonas Haemophillus h)
influenzae, plus ili
Mycoplasma antipneumokokni
pneumoniae, Chlamydia fluorokinolon† IV
pneumoniae ili
azitromicin 500 mg IV
svaka 24 h
IVB Bolesnici u jedinici Streptococcus antipseudomonasni β–
intenzivnog liječenja- pneumoniae, uključujući laktam§ ili ako postoji
postoje rizični faktori za i rezistentne oblike, alergija ili netolerancija
Pseudomonas Haemophillus na β–laktame, aztreonam 1
influenzae, do 2 g svakih 8 h,
Mycoplasma aminoglikozid
pneumoniae, Chlamydia plus
pneumoniae, ciprofloksacin 400 mg IV
Pseudomonas sp. svakih 12 h
ili
antipseudomonasni β–
laktam§ plus aminoglikozid
plus azitromicin ili
nepseudomonasni
fluorokinolon*
Modificirajući faktori:
1. Povećan rizik od pneumokoka rezistentnog na lijekove: Životna dob >65, alkoholizam,
liječenje β–laktamskim antibiotikom unutar 3 mjeseca, kontakt s djecom u dnevnoj bolnici,
imunosupresivna terapija (uključujući kortikosteroide; posebno treba uzeti u obzir infekciju
HIV–om), istodobno postojanje brojnih drugih bolesti.
2. Povećan rizik od enteričnih gram–negativnih bakterija: Antibiotska terapija provedena unutar
3 mjeseca, kardiopulmonalna bolest (uključujući KOPB i kardijalnu dekompenzaciju),
istovremeno postojanje brojnih drugih bolesti, boravak u staračkim domovima.
3. Povećan rizik od Pseudomonas aeruginosa: Uzimani antibiotici širokog spektra >7 dana u
prethodnom mjesecu, uzimanje kortikosteroida, malnutricija, bolest pluća koja je dovela do
anatomskih/strukturnih promjena.
† Antipneumokokni fluorokinoloni = levofloksacin 500 do 750 mg PO ili IV svaka 24 h,
trovafloksacin 200 mg PO ili IV 1×/dan (300 mg je udarna doza za hospitalnu pneumoniju),
gemifloksacin 320 mg PO 1×/dan.
‡ Antipseudomonasni fluorokinoloni = levofloksacin 500 mg PO ili IV svaka 24 h, gatifloksacin 400
mg PO ili IV svaka 24 h.
§ Antipseudomonasni β–laktami = cefepim 1 do 2 g IV svakih 12 h, imipenem 500 mg IV svakih 6 h,
meropenem 500 mg do 1 g IV svakih 8 h, piperacilin/tazobaktam 3.375 g IV svaka 4 h.
Izvor: MSD priručnik dijagnostike i terapije; Podaci od Niederman MS, Mandell LA, Anzueto A, i
sur.: Guidelines for the management of adults with community– acquired pneumonia: Diagnosis,
assessment of severity, antimicrobial therapy, and prevention. American Journal of Respiratory and
Critical Care Medicine 163:1730–1754, 2001.

18
 5.3. Liječenje virusne pneumoniae

Određene vrste virusne pneumoniae liječe se antivirusnim lijekovima. Antibiotici ne djeluju

na viruse, ali ih liječnici mogu propisati ukoliko postoji i bakterijska pneumoniae. Obično se
liječenje virusne pneumoniae svodi na kontrolisanje simptoma i sprečavanje komplikacija.
Preporučuje se puno tekućine, što pomaže u oslobađanju sluzi u plućima, te vlaži sluznice
disajnih puteva, i odmor. Ponekad se kod liječenja virusne pneumoniae primjenjuje kiseonik.
S obzirom na to da se u većini slučajeva liječenje svodi na kontrolisanje simptoma liječnik će
propisati lijekove protiv bolova i protiv povišene tjelesne temperature, poput acetilsalicilne
kiseline, odnosno aspirina, paracetamol i ibuprofen. Lijekovi protiv kašlja se ne koriste, jer bi
to moglo dovesti do pogoršanja stanja, ali će liječnik propisati lijekove za iskašljavanje,
odnosno mukolitike i ekspektoranse.

Najveći broj virusnih poneumonia se izbiječi bez terapije. Liječenje je dugotrajno i potrebno
je vrijeme za oporavak jer je organizam vrlo oslabljen, a ponekad je potrebno duže vrijeme za
oporavak od virusne nego za opravak od bakterijske pneumoniae.

Amantadin ili rimantadin 200 mg PO 1×/dan ako se primjeni u prvih 48 h od pojave

simptoma smanjuje trajanje i težinu simptoma u bolesnika u kojih se sumnja na influencu A u
sklopu epidemije, ali njihova učinkovitost u prevenciji štetnog ishoda gripozne pneumoniae je
nepoznata. Zanamivir, 10 mg inhaliran 2×/dan, i oseltamivir, 75 mg PO 2×/ dan, su slične
učinkovitosti što se tiče smanjenja trajanja simptoma uzrokovanih virusom influence A i B
ako se liječenje započne unutar 48 h od pojave simptoma, iako zanavimir može biti
kontraindiciran u astmatičara. Aciklovir 5 do 10 mg/kg IV svakih 8 h za odrasle ili 250 do
500 mg/m2 tjelesne površine IV svakih 8 h za djecu s virusnom infekcijom pluća u sklopu
varičela. Neki bolesnici s virusnom pneumoniom, posebno oni s influencom, često imaju
bakterijske superinfekcije pa im se daju antibiotici protiv Streptococcus pnemoniae,
Haemophillus influenzae i Staphylococcus aureus.

6. KOMPLIKACIJE

Iako se pneumoniae uglavnom uspješno liječe kod nekih osoba može da dođe do nastanka
komplikacija. Do komplikacija uglavnom dolazi kod osoba koje boluju od zatajenja srca, kod
osoba sa plućnim bolestima, kod pušača, te kod starijih osoba. Neke od komplikacija mogu
biti smrtonosne.

Komplikacije koje se mogu razviti su bakterije u krvotoku, nakupljanje tekućine i zaraza oko
plućnih krila, apsces pluća, te akutni respiratorni distres sindrom (ARDS).

Kada upala ispuni alveole u plućima i otežava disanje može se desiti da se bakterije prošire na
krvotok, a zatim i na druge organe.

19
Pleuralni izljev je stanje u kojem dolazi do nakupljanja tečnosti između tanke, prozirne
membrane, odnosno pleure, koja prekriva pluća i membrane koja prekriva unutrašnju
površinu grudnog koša. U normalnim okolnostima, pleura je glatka što omogućava da pluća
lagano klize po grudnom košu prilikom udisaja i izdisaja. Međutim kada se pleura inficira
može doći do nakuplanja tekućine što dovodi do upale, odnosno empijema.

U području zahvaćenom pneumoniom može se pojaviti šupljina koja sadrži gnoj, odnosno
apsces. To je ograničena gnojna upala pluća sa nekrozom i kolikvacijom plućnog tkiva.

Slika 8. Apsces pluća

Izvor: https://www.zdravstveni.com/zdravlje/disni-sustav/plucni-apsces-simptomi-i-sto-
poduzeti/

Pneumonia uglavnom zahvaća cijelo područje oba plućna krila, što dovodi do otežanog
disanja, a tijelo ne dobiva dovoljne količine kiseonika. To dovodi do upalnih oštećenje pluća,
odnosno do akutnog respiratornog distres sindroma (ARDS). Ovaj sindrom karakteriziran je
razaranjem alveolarno-kapilarnih membrana uz nastanak plućnog edema, te potrebom za
mehaničkom ventilacijom. Smrtnost je 27% za blagi, 32% za umjereni i 45% za teški oblik
akutnog respiratornog distres sindroma.

7. PREVENCIJA

Neki uzročnici pneumonia su zarazniji od drugih, ali ipak se bolest često ne prenosi već je
posljedica oslabljenog odbrambenog sistema. Osnova svakog liječenja i borbe protiv bolesti
jeste prevencija. Zbog toga je potrebno ojačati organizam. Prostor u kojem osoba provodi više
vremena ne smije biti zagušljiv, odnosno potrebno je redovno provjetravati prostorije.
Potrebno je redovno prati ruke, jer one tokom cijelog dana dolaze u kontakt sa mogućim
uzročnicima pneumoniae. Uzročnici mogu ući u organizam kada dodirnemo oči ili sluznicu u
nosu. Zbog toga pravilno pranje ruku može smanjiti opasnost od zaraze. Kada to nije moguće,
potrebno je koristiti sredstva za suho pranje ruku koja sadrže alkohol. Takvo sredstvo je
potrebno uvijek imati sa sobom. Pušenje oštećuje prirodne zaštitne mehanizme pluća za
odbranu protiv respiratornih infekcije, pa se zbog toga preporučuje prestanak pušenja. Za

20
održavanje stabilnog imuniteta od velikog je značaja dovoljno odmora i sna, pravilna prehrana
koja sadrži mnogo voća, povrća i cjelovitih žitarica, kao i fizička aktivnost. Naravno, najveći
značaj u prevenciji pnaumonia ima vakcinacija.

7.1. Vakcinacija

S obzirom na to da je otpotnost bakterija na antibiotike u porastu, opravdano je sprečavanje

bolesti vakcinacijom. Za prevenciju pneumoniae vakcinacija protiv pneumokoka i vakcinacija
protiv gripe je najznačajnija. Osobe starije od 65 godina i hronični bolesnici treba da se
vakcinišu protiv gripe svake godine u jesen. Osobama koje nemaju slezenu potrebna je odmah
vakcinacija protiv pneumokoka. Vakcinacija protiv pneumokoka preporučuje se svakih pet
godina. Od 2019. godine vakcinacija protiv pneumokoka je uvedena u obavezan kalendar
vakcinacije. Za dojenčad i malu djecu, odnosno za djecu od dva mjeseca do dvije godine, kao
i za djecu u dobi od dvije do pet godina koja prethodno nisu vakcinisana, koristi se
polisaharidna konjugirana vakcina koja štiti od 13 tipova pneumokoka. Za stariju djecu i
odrasle koristi se polisaharidna vakcina koja štiti od 23 tipa pneumokoka. Vakcina se daje u
mišić ili pod kožu, a neželjene reakcije su uglavnom blage.

Slika 9. Vakcina protiv pneumokoka

Izvor: https://www.detinjarije.com/pocela-obavezna-vakcina-protiv-streptokoka/

21
ZAKLJUČAK

Pneumonia ili upala pluća je najteža akutna bolest disajnih puteva od koje može oboljeti bilo
tko. Pneumonia je preventabilna i izlječiva bolest, a ipak od nje godišnje umre gotovo milijun
djece koja su mlađa od per godina. To je čini najčešćim infektivnim uzorkom smrti kod djece.
Uvođenjem obavezne vakcinacije protiv pneumokoka došlo je do pada smrtnosti od 30 do
50%. Koristi vakcinacije, osim što smanjuje broj pneumonia, su također smanjena upotreba
antibiotika, te manji broj hospitalizacija.

Iako od pneumoniae može oboljeti bilo tko, češća je i opasnija kod osoba čiji imunitet je
oslabljen. Iz tog razloga svaka osoba treba da jača i čuva svoje zdravlje, unosi zdrave
namirnice u svoj organizam, bavi se određenom fizičkom aktivnošću i redovno pere ruke.
Također, svaka osoba treba da bude društveno odgovorna i ukoliko oboli od upale pluća misli
na zdravlje ljudi sa kojima dolazi u kontakt.

Zdrava prehrana je jako važna za osobe koje obole od pneumoniae. Zato pored lijekova koje
liječnik odabere, a koji su najčešće makrolidi, bitno je da se u organizam unosi hrana bogata
proteinima, poput orašastih plodova, sjemenki, graha, bijelog mesa i riba. Takva hrana ima
protuupalna svojstva, te popravlja oštećena i gradi nova tkiva u tijelu.

22
LITERATURA

23
Knjige:
1

1. Medicinska enciklopedija. Sarajevo: Svjetlost • Larousse, str. 492, (1989).

Internet stranice:
1. Mayo Clinic Staff, (June 13, 2020). Pneumonia,
https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/pneumonia/symptoms-causes/syc-20354204
2. American Thoracic Society, Infectious Diseases Society of America. Guidelines for the
management of adults with hospitalacquired, ventilator-associated, and healthcare-associated
pneumonia. Am J Respir Crit Care Med 2005;171:388–416.
3. Ebby, Orin, (2005.). Community-Acquired Pneumonia: From Common Pathogens To Emerging
Resistance.  Emergency Medicine
4. Kardum, Lj., (2016). Izvanbolničke pneumonije. Zagreb :Medicus 2016;25(1): 31-38
5. Mandell LA, Wunderink RG, Anzueto A i sur. (2007) Infectious Diseases Society of America /
American Thoracic Society consensus guidelines on the management of community-acquired
pneumonia in adults. Clin Infect Dis
6. MSD priručnik, (2014). Izvanbolničke pneumonije, http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-
prirucnik/pulmologija/pneumonija/izvanbolnicke-pneumonije
7. Ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo (2009), Svjetski dan pneumonije
https://mz.ks.gov.ba/znacajni-datumi/svjetski-dan-pneumonije
8. Eurostat statistics explained, (2020), Statistički podaci o uzrocima smrti
https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Causes_of_death_statistics/hr
9. https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/pneumonia/symptoms-causes/syc-20354204
10. https://www.nhs.uk/conditions/pneumonia/
11. https://www.respiratorylondon.co.uk/sarcoidosis-copy/
12. http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/pulmologija/pneumonija
13. https://www.cybermed.hr/centri_a_z/upala_pluca/komplikacije_upale_pluca
14. https://mojdoktor.ba/prirucnik-bolesti/upala-pluca/komplikacije-upale-pluca
15. https://www.adiva.hr/zdravlje/disni-sustav/opasna-komplikacija-korone-sto-je-akutni-respiratorni-
distres-sindrom/
16. http://www.rauche.net/izdanja/broj-5/pneumonija-uzrokovana-ventilatorom-kod-kirurskih-
bolesnika-u-jedinici-intenzivnog-lijecenja/
17. https://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/33511/Sto-su-atipicne-upale-pluca.html
18. http://www.rauche.net/izdanja/broj-8/istrazivanje-bolnickih-bakterijskih-sojeva-infekcije-
kolonizacije-kod-pacijenata-hospitaliziranih-u-jedinicama-intenzivne-njege-hirurskog-i-
internistickog-tipa-u-ukc-sarajevo/
Sprovedene studije:
MSD priručnik, (2014). Pneumonija,
http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/pulmologija/pneumonija
2
Petrović V., Stanetić M., Šatara S., Nespecifične infekcije u pulmologiji. Udruženje ljekara porodične
medicine Republike Srpske, izdavač: “Bonex inženjering” d.o.o. Beograd.
3
Rauche, (2014.), Pneumonija uzrokovana ventilatorom kod kirurških bolesnika u jedinici intenzivnog
liječenja. Mostar: Rauché Publishing d.o.o. 
4
Puretić H., Žuljević E., Jakopović M., (2016.). Bolničke pneumonije. Zagreb: Medicus 2016;25(1):
47-55
5
Weber DJ, Rutala WA, Sickbert-Bennett EE i sur. (2007) Microbiology of ventilator-associated
pneumonia compared with that of hospital-acquired pneumonia. Infect Control Hosp
Epidemiol ;28:825–31
6
Kollef MH, Shorr A, Tabak YP i sur. (2005) Epidemiology and outcomes of health-care-associated
pneumonia: results from a large US database of culture-positive pneumonia. Chest;128:3854–62
7
Behera D., (2010.). Textbook of pulmonary medicine, 2. izdanje, str. 391.-394., New Delhi, izdavač:
Jaypee Brothers Medical Pub
8
Kuzman I. (1999) Pneumonije – uzročnici, dijagnostika, liječenje. Zagreb: Medicinska naklada
9
Bartlett JG., (2011) Diagnostic tests for agents of community-acquired pneumonia. Clin Infect Dis