Karl Marx

Karl Marx njemački je filozof iz 19. stoljeća (1818. – 1883.). Rođen je u

Trieru u obitelji židovskog podrijetla koja je prešla na protestantizam.
Tijekom života često se selio da bi izbjegao političke progone, a posljednji
je period života proveo u Londonu.

Marx je bio politički ekonomist, sociolog, revolucionar. Iako je bio doktor

filozofije, više se bavio političkom aktivnošću i spisateljskom djelatnošću, a
osobito ekonomijom.

Zanimljivost: Marx je pisao doktorat o razlici između Demokritove i

Epikurove filozofije prirode.

Važnost: Marxove su ideje komunizma i besklasnog društva bile među

najutjecajnijim i najdalekosežnijim idejama u 20. stoljeću, a lavinu događaja
pokrenuo je Manifest Komunističke partije pripremljen s Engelsom kao
službeni program prve komunističke partije, Saveza komunista.

Marxovi su sljedbenici svi politički vođe koji su pokušavali uspostaviti

besklasno društvo u praksi.

Marx je osnivač Međunarodnog saveza radnika ili Prve Internacionale.

Neka su od najpoznatijih Marxovih djela Rani radovi i Kapital.

HISTORIJSKI MATERIJALIZAM

Marx je historijski materijalist, što znači da povijest shvaća kao process

razvoja proizvodnih snaga i njima odgovarajućih proizvodnih odnosa.

Pod proizvodnim snagama u društvu podrazumijeva Marx postojeće oruđe,

pribor i strojeve, a pod odnosima proizvodnje podrazumijeva organizaciju
posla, to jest podjelu rada i odnose vlasništva.

Povijest svih društava povijest je klasnih borbi - tako su u kapitalističkom

društvu suprotstavljene dvije klase - buržoazija i proletarijat.
Pod buržoazijom podrazumijeva Marx klasu modernih kapitalista,
vlasnika sredstava za proizvodnju koji iskorištavaju najamni rad. Pod
proletarijatom pak misli na klasu modernih najamnih radnika koji ne
posjeduju sredstva za proizvodnju pa su prisiljeni prodavati vlastitu radnu
snagu da bi preživjeli.

Kroz povijest pratimo sljedeći razvoj društvenih formacija:

1. prvobitno društvo
2. robovlasničko društvo
3. feudalističko društvo
4. građanski kapitalizam

Društvo ovisi o načinu proizvodnje pa je tako proizvodnja ručnim

žrvnjem sukladna s feudalizmom, dok industrijska revolucija uvjetuje razvoj
kapitalizma.

ATEIZAM

Marx je bio ATEIST. Smatrao je da je religija dijelom izraz ljudske bijede,

a dijelom pokušaj bijega od nje. Religija umrtvljuje čovjeka, daje mu lažnu
sigurnost i sprječava ga da krene u konkretno djelovanje koje će izmijeniti
svijet i riješiti problem. Smatrao je da će religija odumrijeti kad nestane
nepravedno društvo.

Riječ je, dakako, o klasnom društvu koje počiva na izrabljivanju

siromašnih od strane bogatih.

U kapitalizmu nastaje višak vrijednosti koji ne dobivaju radnici koji su ga

proizveli, nego kapitalist u obliku profita. Radnik osjeća izrabljivanje od
kapitalista, a ostale radnike vidi kao konkurenciju - dolazi do razvoja tzv.
socijalnog egoizma.

Čovjek je otuđen jer nije vlasnik svog rada, proizvoda svog rada pa u

konačnici ni samog sebe. Radnik se pri radu osjeća kao životinja, a u
svojim životinjskim funkcijama (prehrana, reprodukcija, stanovanje) osjeća
se kao on, kao čovjek – suprotno od onoga što bi trebalo biti.

Marx razlikuje četiri stupnja otuđenja čovjeka:

1. otuđenje od proizvoda svoga rada

2. otuđenje od svoga rada
3. otuđenje od sebe
4. otuđenje od drugih
 Čovjek radi jer mora, on je u okviru Carstva nužnosti.

Sve se promatra kao roba, vrijednost nečega produkt je uporabne i

tržišne vrijednosti.

-------------------------------------------
Karl Heinrich Marx (Trier, 5. svibnja 1818. – London, 14. ožujka 1883.), njemački
je sociolog, filozof, politolog, ekonomist, povjesničar, novinar i revolucionar, ideolog
komunističkog i socijalističkog pokreta, lider Međunarodnog saveza radnika ili Prve
Internacionale.[1][2] Također, suosnivač je marxizma i jedan od utemeljitelja sociologije.

Iako je doktorirao filozofiju, puno se više bavio političkom aktivnošću i spisateljskom djelatnošću,
a posebno ekonomijom. Uz Émilea Durkheima i Maxa Webera, navodi se kao jedan od trojice
principijelnih arhitekata modernih društvenih znanosti.[3] Marxa se ponekad opisuje kao jednu od
najutjecajnijih ličnosti ljudske povijesti.

Rani život
Karl Heinrich Marx rođen je 5. svibnja 1818. u Trieru, gradu tadašnje Kraljevine Pruske.
[6]
 Njegova je obitelj pripadala Aškenazi Židovima, a njegova je očinska linija obitelji
činila rabine Triera od 1723., što je uloga koju je preuzeo i njegov djed

Malo toga je poznato o djetinjstvu Karla Marxa.[12] Privatno je obrazovan do 1830., kada je

pristupio trierskoj srednjoj školi, čiji je upravitelj, Hugo Wyttenbach, bio prijatelj njegova oca.

1835., Karl, tada sedamnaestogodišnjak, počinje pohađati Sveučilište u Bonnu, gdje je želio
studirati filozofiju i književnost, no njegov je otac inzistirao na pravu kao praktičnijem polju.
[14]
 Uspio je izbjeći obaveznoj vojnoj službi kada je navršio osamnaest, jer je patio od slabih prsiju.

Marxa je više zanimalo pijenje i druženje nego studiranje prava. Zbog loših ocjena, otac ga je
natjerao da se preseli na daleko ozbiljnije i akademski orijentiranije Sveučilište u Berlinu,[17] gdje
su mu povremeni izleti u filozofiju i povijest postali važnijim od pravnih studija.

Nakon razmatranja akademske karijere, Marx se okrenuo novinarstvu.[19] Preselio se

u Köln 1842., gdje je počeo pisati za radikalne novine Rheinische Zeitung (Rajnske novine). U
novinama je izražavao svoje sve izraženije socijalističke stavove o politici. [23] Kritizirao je vlade
Europe i njihove politike, ali također i liberale te druge članove socijalističkog pokreta čije je ideje
smatrao neučinkovitima ili izravno antisocijalističkima. [24] Novine su s vremenom privukle
pozornost pruskih vladinih cenzora, koji su provjeravali svako izdanje prije tiskanja radi
potencijalnog poticanja na bunt.

Nakon što je u novinama izdan članak koji je žestoko kritizirao monarhiju u Rusiji, ruski car Nikola
I., saveznik pruske monarhije, zahtijevao je da se Rheinische Zeitung zabrane. Pruska je vlada
ugasila novine 1843.[26] Marx je potom pisao za mladohegelovski časopis Deutsch-Französische
Jahrbücher (Njemačko-francuski godišnjak) u kojem je kritizirao naredbu o cenzuri izdanu od
pruskog kralja Fridrika Vilima IV. Njegov je članak cenzuriran, a časopis su ugasile vlasti
neposredno poslije toga.

Novine nisu bile stacionirane u Njemačkoj, već u Parizu u susjednoj Francuskoj, gdje su se Marx i
njegova žena preselili u listopadu 1843. 

Upravo u Parizu, 28. kolovoza 1844., Marx upoznaje Firedricha Engelsa u Cafe de la Regence,
nakon što se zainteresirao za ideje koje je Engels izložio u svojim člancima napisanim
za Rheinische Zeitung i Deutsch-Französische Jahrbucher. Iako su se nakratko upoznali u
uredima Rheinische Zeitung 1842., tek su tu, u Parizu, započeli prijateljstvo koje će trajati do
kraja njihovih života.

U nemogućnosti da ostane u Francuskoj ili da se preseli u Njemačku, Marx je odlučio emigrirati

u Bruxelles, ali se morao zavjetovati da neće objavljivati ništa na temu politike kako bi imao pravo
ulaska u zemlju.

Privremeno se smještajući u Parizu, Marx je preselio izvršni ured Lige komunista u grad te
također osnovao Njemački Radnički Klub s raznim njemačkim socijalistima koji su tamo živjeli.
[52]
 Nadajući se da će se revolucija proširiti na Njemačku, Marx se 1848. vraća u Köln, gdje je
počeo izdavati pamflet naslovljen Zahtjevi Komunističke partije u Njemačkoj, u kojemu je
zagovarao samo četiri od deset točaka iz Komunističkog manifesta, smatrajući kako, u tadašnjoj
Njemačkoj, prvo buržoazija mora svrgnuti feudalnu monarhiju i aristokraciju kako bi proletarijat
mogao svrgnuti buržoaziju.

Prvog lipnja, Marx pokreće izdavanje dnevnih Neue Rheinische Zeitung (Nove rajnske novine),
koje je finacirao nedavnim nasljedstvom svog oca. Osmišljene u svrhu objavljivanja vijesti iz
Europe, s njegovim vlastitim interpretacijama događaja, Marx je ostao jedan od glavnih spisatelja
novina, zajedno s drugim članovima Lige komunista.

Marx se preselio u London u svibnju 1849. te je u njemu proveo ostatak svog života. U Londonu
je ustanovio novo sjedište Lige komunista te se intenzivno uključio u rad Njemačkog radničkog
obrazovnog društva, koje je svoje sastanke održavalo u Sohu, glavnom londonskom zabavnom
kvartu.