Karl Marx

Karl Heinrich Marx (Trier, Njemaka 5. svibnja 1818. lipsu. Njen brat, Marxov ujak Benjamin Philips (1830. London, 14. oujka 1883.), njemaki lozof. Uteme- 1900.) bio je bogati bankar i industrijalist, na koga su se
ljitelj komunizma.[1]
Karl i Jenny Marx (Marxova ena) kasnije esto oslanjali
[9]
Karl Heinrich Marx bio je utjecajan njemaki poradi pozajmica dok su bili u egzilu u Londonu.
lozof, politiki ekonomist, te revolucionar, osniva
Meunarodnog saveza radnika ili Prve Internacionale.
Iako je doktorirao lozoju, puno se vie bavio politikom aktivnou i spisateljskom djelatnou, a posebno
ekonomijom.

Heinrich Marx se preobratio na luteranski protestantizam

1816. ili 1817. kako bi nastavio s odvjetnikim poslom
nakon pruskog edikta koji je zabranjivao idovima tu djelatnost. Karl je roen 1818. i krten 1824., no njegova
se majka, Henrietta, nije preobratila sve do 1825., kada
Teio je znanstvenoj analizi i kritici kapitalizma i sma- je Karl imao sedam godina. Nema dokaza da je obitelj
da su
tra se jednim od najutjecajnijih teoretiara socijalizma Marx uistinu prihvatila luteranizam, kao ni dokaza
[10]
bili
aktivni
idovi.
Marx
se
smatrao
ateistom.
i komunizma. Marx se redovito, uz milea Durkheima
te Maxa Webera, navodi kao jedan od tri principijelnih Malo toga je poznato o djetinjstvu Karla Marxa.[11] Priarhitekata modernih drutvenih znanosti.[2] Marxa se po- vatno je obrazovan do 1830., kada je pristupio trierskoj
nekad opisuje kao jednu od najutjecajnijih linosti ljud- srednjoj koli, iji je upravitelj, Hugo Wyttenbach, bio
ske povijesti.[3][4]
prijatelj njegova oca. Wyttenbach je zapoljavao mnoge
liberalne humaniste za uitelje. To je razljutilo vladu koja je poslala policiju u raciju kole 1832., kada su otkrili kako se literatura koju su etiketirali zavodljivom, jer
1 Biograja
potie na politiki liberalizam, razdjeljuje studentima.[12]
1835., Karl, tada sedamnaestogodinjak, poinje poha1.1 Rani ivot: 1818. - 1835.
ati Sveuilite u Bonnu, gdje je elio studirati lozoju
i knjievnost, no njegov je otac inzistirao na pravu kao
Karl Heinrich Marx roen je 5. svibnja 1818. u Trieru, praktinijem polju.[13] Uspio je izbjei obaveznoj vojnoj
gradu tadanje Kraljevine Pruske.[5] Njegova je porodica slubi kada je navrio osamnaest, jer je patio od slabih
pripadala Akenazi idovima, a njegova je oinska linija prsiju.[14] Kako je bio sklon alkoholu, pridruio se druobitelji inila rabine Triera od 1723., to je uloga koju tvu Trierski tavernski klub te je u jednom trenutku sluio
je preuzeo i njegov djed, Meier Halevi Marx; Meierov kao njegov potpredsjednik.[15] Marxa je vie zanimalo pisin, Karlov otac, bit e prvi u lozi koji e pohaati se- jenje i druenje nego studiranje prava. Zbog loih ocjena,
kularno obrazovanje. Njegov otac s majine strane bio je otac ga je natjerao da se preseli na daleko ozbiljnije i akanizozemski rabin. Karlov otac, Herschel Marx, bio je pri- demski orijentiranije Sveuilite u Berlinu,[16] gdje su mu
padnik srednje klase i relativno imuan; obitelj je posje- povremeni izleti u lozoju i povijest postali vanijim od
dovala niz vinograda u francuskom departmanu Moselle. pravnih studija.
Sa idovstva se preobratio na Protestantizam luteranske
denominacije neposredno pred roenje sina, mijenjajui i ime u njemako Heinrich. 1815. poeo je raditi kao
odvjetnik te se 1819. zajedno s obitelji preselio iz petero- 1.2 Hegelijanizam i rani aktivizam: 1836.
- 1843.
sobnog unajmljenog stana u vlastiti deseterosobni stan u
blizini Porta Nigra.[6] Kao ovjek Prosvjetiteljstva, Heinrich Marx se zanimao za ideje lozofa Immanuela Kanta Marx se poeo zanimati za lozoju G. W. F. Hegei Voltairea, te je agitirao za donoenje ustava i reformi u la (1770. - 1831.), spram koje je istovremeno bio vrlo
Pruskoj, koja je tada bila apsolutna monarhija.[7] Karlo- kritian. O Hegelovim se idejama nairoko raspravljava majka, roena Henrietta Presburg (20. srpanj 1788. lo u europskim lozofskim krugovima toga vremena.[17]
- 30. studeni 1863.), bila je nizozemska idovkinja, ko- Marx je pisao o tome kako je obolio od intenzivne irija je, za razliku od njenog mua, bila tek polupismena. tacije nad injenicom to mora initi idola od pogleda
Tvrdila je da pati od pretjerane majinske ljubavi, po- koji ga odbija. Pridruio se skupini radikalnih mislisveujui mnogo vremena njezinoj obitelji te inzistirajui oca, poznatih kao mladohegelovci, koji su se okupljali
na istoi u kui.[8] Potjecala je iz imune poslovne obi- oko Ludwiga Feuerbacha te Brune Bauera. Kao i Marx,
telji koja je kasnije osnovala tvrtku Philips: ona je bila mladohegelovci su bili kritini spram Hegelovih metaprateta Antunu i Gerardu Philipsu i praprateta Fritsu Phi- zikih pretpostavki, no prisvojili su njegovu dijalektiku
1

1 BIOGRAFIJA

metodu kako bi kritizirali postojee drutvo, politiku i

religiju. Marx se sprijateljio s Bauerom te se tijekom tog
perioda koncentrirao na svoju kritiku Hegela te odreenih drugih mladohegelovaca.[18]

su preselili s roenjem njihove keri Jenny 1844.[31] Iako

je asopis trebao privui i njemake i francuske autore,
Deutsch-Franzsische Jahrbucher veinom su sainjavali
Nijemci, a jedini je ne-njemaki autor bio prognani ruski anarhokomunist Mihail Bakunjin.[32] Samo je jedno
izdanje ikad izdano, ali je ono bilo relativno uspjeno, ponajvie zbog ukljuenih satirikih oda Heinricha Heinea
o kralju Ludwigu od Bavarije, to je dovelo do toga da je
njemaka dravna policija kopije koje su slane u Njemaku zapljenjivala.[33] Marxov prilog Godinjaku ukljuivao
je Uvod u Prilog kritici Hegelove Filozoje prava, gdje se
nalazi njegov slavni opis religije kao opijuma naroda.

Intenzivno se posvetio pisanju svoje doktorske disertacije, Razlika izmeu demokritske i epikurejske lozoje prirode,[19] koju je zavrio 1841. Esej je opisan kao odvano i originalno djelo u kojemu je Marx nastojao pokazati kako teologija mora popustiti pod superiornom mudrou lozoje,[20] te je kao takva bila kontroverzna,
naroito meu konzervativnim profesorima Sveuilita u
Berlinu. Marx je stoga odluio disertaciju radije prijaviti
neto liberalnijem Sveuilitu u Jeni, iji fakultet mu je Upravo u Parizu, 28. kolovoza 1844., Marx upoznatemeljem nje dodijelio doktorat.[21]
je Firedricha Engelsa u Cafe de la Regence, nakon to
Nakon razmatranja akademske karijere, Marx se okre- se zainteresirao za ideje koje je Engels izloio u svonuo novinarstvu.[22] Preselio se u Kln 1842., gdje je po- jim lancima napisanim za Rheinische Zeitung i Deutscheo pisati za radikalne novine Rheinische Zeitung (Rajn- Franzsische Jahrbucher. Iako su se nakratko upoznali
ske novine). U novinama je izraavao svoje sve izraeni- u uredima Rheinische Zeitung 1842., tek su tu, u Pariprijateljstvo koje e trajati do kraja njihovih
je socijalistike stavove o politici.[23] Kritizirao je vlade zu, zapoeli
[34]
ivot.
Engels
je Marxu pokazao svoju nedavno objavEurope i njihove politike, ali takoer i liberale te druge
ljenu
knjigu,
Poloaj
radnike klase u Engleskoj 1844., kolanove socijalistikog pokreta ije je ideje smatrao neje
je
uvjerilo
Marxa
da e radnika klasa biti agent i ins[24]
uinkovitima ili izravno antisocijalistikima.
Novine
trument
konane
revolucije
u povijesti. Engels i Marx
su s vremenom privukle pozornost pruskih vladinih cenubrzo
su
se
upustili
u
pisanje
kritike lozofskih ideja
zora, koji su provjeravali svako izdanje prije tiskanja radi
Marxova
nekadanjeg
prijatelja,
mladohegelovca Brune
potencijalnog poticanja na bunt. Marx je rekao: Nae
Bauera,
koje
e
biti
objavljeno
1845.
pod naslovom Svese novine moraju dostaviti policiji da ih pronjuka, te ako
[35]
ta
porodica.
Iako
je
bio
kritian
spram
Bauera, Marx
policijska njuka nanjui ita ne-kransko ili ne-prusko,
je
sve
vie
bio
pod
utjecajem
drugih
mladohegelovaca,
[25]
zabranjeno nam je novine tiskati. Nakon to je u novinama izdan lanak koji je estoko kritizirao monarhiju Maxa Stirnera i Ludwiga Feuerbacha, da bi nakon nekog
vremena odbacio i feuerbachijanski materijalizam.
u Rusiji, ruski car Nikola I., saveznik pruske monarhije,
zahtijevao je da se Rheinische Zeitung zabrane. Pruska 1844. Marx je napisao Ekonomsko-lozofske rukopije vlada ugasila novine 1843.[26] Marx je potom pisao za se,[36] djelo koje je obuhvaalo pregrt tema, te je u demladohegelovski asopis Deutsch-Franzsische Jahrbc- talje elaboriralo Marxov koncept otuenog rada. Godinu
her (Njemako-francuski godinjak) u kojem je kritizirao e kasnije Marx napisati Teze o Feuerbachu,[37] najpoznaredbu o cenzuri izdanu od pruskog kralja Fridrika Vili- natije po tvrdnji da su lozo svijet samo tumaili, a
ma IV. Njegov je lanak cenzuriran, a asopis su ugasile naprotiv, radi se o tome da ga se promijeni.[38] To djelo
vlasti neposredno poslije toga.[27]
sadri Marxovu kritiku materijalizma (jer je odve kontemplativan), idealizma (jer praksu svodi na teoriju) te
[28]
1843., Marx je objavio O idovskom pitanju,
openito,
kritiku lozoje, jer apstraktnu realnost stavu kojem je rezlikovao izmeu politike i ljudske
lja
iznad
zikog
svijeta.[39] Utoliko je to djelo uvelo prvi
emancipacije. Takoer je istraivao ulogu religijskih
praksi u drutvu.[29] Te je iste godine napisao biljeke za nagovjetaj Marxova historijskog materijalizma, tezu da
ideje, ve stvarna, zika, materijalna
Kritiku Hegelove Filozoje prava. Oba je djela zavrio svijet ne mijenjaju[40]
aktivnost
i
praksa.
netom prije nego je napustio Kln.

1.3

Pariz: 1843. - 1845.

Nakon vladine odluke gaenja Rheinische Zeitung, Marx

se prikljuuje novom radikalnom asopisu, DeutschFranzsische Jahrbcher (Njemako-francuski godinjak), koje je tada ureivao Arnold Ruge, takoer njemaki socijalistiki revolucionar.[30] Novine nisu bile stacionirane u Njemakoj, ve u Parizu u susjednoj Francuskoj, gdje su se Marx i njegova ena preselili u listopadu 1843. Ispoetka su ivjeli s Rugeom i njegovom
enom komunalno na adresi Rue Vaneau 23, no kako su
im se takvi uvjeti ivota pokazali pretekima, Marxovi

Nakon raspada Deutsch-Franzsische Jahrbucher, Marx

je poeo pisati za tada jedine preostale necenzurirane
njemake novine u Europi, Vorwrts! (Naprijed!).[41]
Smjetene u Parizu, novine su osnovali i vodili mnogi aktivisti povezani s revolucionarno socijalistikom
Ligom pravednih, koja e za par godina postati puno
poznatija pod imenom Liga komunista.[42] Marx je u
Vorwrts! nastavio istanavati svoje stavove o socijalizmu temeljene na hegelijanskim i feuerbachijanskim
idejama o dijalektikom materijalizmu, istovremeno kritizirajui razne liberale i socijaliste koji su djelovali u
Europi u to vrijeme.[43] Meutim, 1845., nakon primanja zahtjeva pruskog kralja, francuska je vlada pristala ugasiti Vorwrts!, te je, tovie, francuski ministar

1.5

Kln: 1848. - 1849.

unutarnjih poslova Franois Guizot Marxa prognao iz 1.5 Kln: 1848. - 1849.
Francuske.[44][45]
Privremeno se smjetajui u Parizu, Marx je preselio izvrni ured Lige komunista u grad te takoer osnovao Njemaki Radniki Klub s raznim njemakim socijalistima
koji su tamo ivjeli.[58] Nadajui se da e se revolucija proiriti na Njemaku, Marx se 1848. vraa u Kln,
1.4 Bruxelles: 1845. - 1847.
gdje je poeo izdavati pamet naslovljen Zahtjevi Komunistike partije u Njemakoj, u kojemu je zagovarao samo
U nemogunosti da ostane u Francuskoj ili da se preseli u etiri od deset toaka iz Komunistikog manifesta, smatraNjemaku, Marx je odluio emigrirati u Bruxelles, ali se jui kako, u tadanjoj Njemakoj, prvo buroazija mora
morao zavjetovati da nee objavljivati nita na temu po- svrgnuti feudalnu monarhiju i aristokraciju kako bi prolitike kako bi imao pravo ulaska u zemlju.[46] U Bruxel- letarijat mogao svrgnuti buroaziju.[59] 1. lipnja, Marx
lesu se druio s drugim prognanim socijalistima iz Euro- pokree izdavanje dnevnih Neue Rheinische Zeitung (Nope, ukljuujui Mosesa Hessa, Karla Heinzena i Josepha ve rajnske novine), koje je nacirao nedavnim nasljedWeydemeyera, a uskoro je i Engels preselio u grad kako stvom svog oca. Osmiljene u svrhu objavljivanja vijesti
bi im se pridruio.[47] 1845., Marx i Engels posjetili su iz Europe, s njegovim vlastitim interpretacijama dogavoe artista, socijalistikog pokreta u Britaniji, koris- aja, Marx je ostao jedan od glavnih spisatelja novina,
tei pu kao priliku za studij u raznim knjinicama Lon- zajedno s drugim lanovima Lige komunista.[60]
dona i Manchestera.[48] U suradnji s Engelsom, Marx je
takoer napisao Njemaku ideologiju,[49] djelo koje, kao i Dok je bio urednik novina, Marxa i druge suradnike je
mnoga druga, nije objavljeno za Marxova ivota, ve tek redovito maltretirala policija, a Marx je doveden pred
1932.[50] Zatim je slijedilo djelo Bijeda lozoje 1847., sud nekoliko puta, suoen s raznim optubama, od vrijete poticanja
odgovor francuskom anarhosindikalistu Pierreu Josephu anja glavnog tuitelja, tiskovnog prekraja
[61]
oruane
pobune,
do
izbjegavanja
poreza,
no svaki je
Proudhonu na njegovo djelo Filozoja bijede te kritika
put
osloboen
optubi.
U
meuvremenu,
demokratski
[51]
francuske socijalistike misli openito.
se parlament u Pruskoj raspao, a kralj Fridrik Vilim IV.
Te su knjige postale temelj za Marxovo i Engelsovo naj- uveo je novi vladin kabinet njegovih reakcionarnih podrpoznatije djelo, politiki pamet koji je odonda ope avatelja koji su uveli proturevolucionarne mjere kako bi
poznat pod imenom Komunistiki manifest. Prvi put iz- se zemlja proistila od ljeviarskih i ostalih revolucionardano 21. veljae 1848., to je djelo izloilo uvjerenja nih elemenata.[62] Shodno tomu, Neue Rheinische Zeitung
Lige komunista, grupe koja je sve vie i vie bila pod ubrzo su ugaene, a Marxu je nareeno da napusti zemlju
utjecajem Marxa i Engelsa, koji su tvrdili da Liga svo- 16. svibnja.[63] Marx se vratio u Pariz, koji je tada bio
je stavove i namjere mora objaviti i dati na znanje op- pod kontrolom reakcionarne protu-revolucije, a i vladaoj publici, radije nego da ih skriva kao to je to dotad la je epidemija kolere, te su Marxa uskoro izgnale gradradila.[52] Poetni retci pameta postavljaju temelj Mar- ske vlasti koje su ga smatrale politikom prijetnjom. Bez
ksizma: Povijest svih dosadanjih drutava je povijest mogunosti da ode u Njemaku ili Belgiju, zajedno sa
klasne borbe.[53] To djelo nastavlja razmatranjem anta- svojom enom Jenny, tada trudnom s njihovim etvrtim
gonizama za koje Marx tvrdi da nastaju usred sukoba in- djetetom, pokuava nai utoite u Londonu.[64]
teresa izmeu buroazije (klase koja posjeduje sredstva
za proizvodnju) te proletarijata (klase koja ne posjeduje
sredstva za proizvodnju). Temeljem toga, Manifest iznosi 1.6 London: 1849. - 1883.
argumente zato Liga komunista, nasuprot drugim socijalistikim i liberalnim partijama i grupama toga vremena, Marx se preselio u London u svibnju 1849. te je u njemu
uistinu djeluje u interesu proletarijata da ukine kapitalis- proveo ostatak svog ivota. U Londonu je ustanovio notiko drutvo i zamijeni ga socijalistikim.[54]
vo sjedite Lige komunista te se intenzivno ukljuio u rad
Kasnije tijekom te godine, Europa je doivjela niz pro- Njemakog radnikog obrazovnog drutva, koje je svoje
u Sohu, glavnom londonskom zabavsvjeda, ustanaka, te nerijetko nasilnih borbi: revolucije sastanke odravalo
[65]
Marx
se posvetio dvjema aktivnostima:
nom
kvartu.
1848. U Francuskoj je revolucija dovela do odbacivarevolcuionarnom
organiziranju
te pokuaju shvaanja ponja monarhija i ustanovljavanja Francuske Druge Repulitike
ekonomije
i
kapitalizma.
Prvih su par godina on i
[55]
blike. Marx je podubirao takve aktivnosti, te kako je
njegova
obitelj
ivjeli
u
krajnjem
siromatvu.[66] Marxov
[56]
nedavno od oca naslijedio 6000 ili 5000 franaka, , naje,
vodno dao treinu toga belgijskim radnicima koji su pla- je glavni izvor prihoda bio njegov kolega, Engels, koji [67]
pak,
veinu
svog
prihoda
stjecao
od
obiteljskog
posla.
nirali revolucionarno djelovanje. Iako je ispravnost tih
kratko radio kao dopisnik za New York
tvrdnji dovjbena, belgijsko ga je Ministarstvo pravosua Marx je takoer
[68]
Tribune
1851.
svejedno za njih optuilo, zbog ega je uhien te primoran vratiti se u Francusku, gdje je Marx vjerovao da e Od prosinca 1851. do oujka 1852. Marx je pisao Osambiti siguran, budui da je repubilkanska vlada preuzela naesti brumaire Louisa Bonapartea, djelo o Francuskoj
revoluciji 1848., u kojemu je dodatno razvio svoje konvlast.[57]

1 BIOGRAFIJA

cepte historijskog materijalizma, klasne borbe i diktature vih sljedbenika Wilhelma Liebknichta i Augusta Babela
proletarijata, iznosei tvrdnju kako pobjedni proletarijat za kompromisom s dravnim socijalizmom Ferdinanda
mora razbiti burujsku dravu.[69]
Lassallea u svrhu ujedinjavanja socijalistike partije.[87]
Period 1850-ih i 1860-ih takoer obiljeava granicu de- To je djelo takoer poznato po jo jednom slavnom
sposobmarkacije izmeu onoga to neki znanstvenici smatra- Marxovom citatu: od svakoga prema njegovim[88]
nostima,
svakome
prema
njegovim
potrebama.
ju idealistikim, hegelovskim spisima mladoga Marxa
i znanstveno orijentiranim spisima zrelog Marxa kasnijeg perioda.[70][71] Ova se distinkcija inae povezuje
sa kolom strukturalnog marksizma, te se ne slau svi
znanstvenici oko te podjele.[72] 1864. Marx se prikljuio Meunarodnom savezu radnika (takoer poznatom
kao Prva Internacionala, u iji izvrni odbor je izabran
po njenom slubenom osnutku 1864.[73] U toj se organizaciji Marx ukljuio u borbu protiv anarhistikog krila
organizacije okruenog oko Mihaila Bakunjina (1814. 1876.).[74] Iako je Marx pobijedio u tom koniktu, preseljenje izvrnog odbora iz Londona u New York 1872.,
koje je Marx podpirao, dovelo je do izumiranja Internacionale. Najvaniji politiki dogaaj tijekom postojanja
Internacionale bila je Parika komuna 1871. godine, kada su se graani Pariza pobunili protiv svoje vlade i preuzeli kontrolu nad gradom puna dva mjeseca. Kao odgovor na krvavo guenje ovog ustanka - na desetke tisua
Pariana pobila je francuska vojska - Marx je napisao jedan od njegovih najpoznatijih pameta: Graanski rat u
Francuskoj,[75] obrana Komune.
Zbog uestalih neuspjeha radnikih revolucija i pokreta,
Marx je takoer nastojao bolje razumjeti kapitalizam, te
je provodio veliku koliinu vremena u Britanskom muzeju studirajui i promiljajui djela politikih ekonomista
te ekonomske podatke. Do 1857., skupio je 800 stranica
biljeki i kratkih eseja o kapitalu, zemljovlasnitvu, nadniarskom radu, dravi te vanjskoj trgovini i svjetskom
tritu; ovo se djelo nije pojavilo sve do 1941., pod naslovom Grundrisse.[76][77] 1859. Marx objavljuje Prilog
kritici politike ekonomije,[78] , njegovo prvo ozbiljno ekonomsko djelo. Ranih 1860-ih radio je na sastavljanju triju svezaka, Teorije o viku vrijednosti,[79] koje je za temu
imalo teoretiare politike ekonomije, naroito Adama
Smitha te Davida Ricarda.[80] Ova se knjiga esto smatra
etvrtom knjigom Kapitala te ini jednu od prvih sistematskih djela o povijesti ekonomske misli. 1867. objavljen je prvi tom Kapitala,[81] djela koje analizira kapitalistiki proces proizvodnje.[82] U tom je djelu Marx opisao
svoju radnu teoriju vrijednosti (pod utjecajem Thomasa
Hodgskina) te svoje koncepcije vika vrijednosti i eksploatacije koja e, tvrdio je, u konanici dovesti do padanja razine prota i do pada industrijskog kapitalizma.[83]
Drugi i trei tom Kapitala ostali su tek nacrti na kojima je Marx radio za ivota, ali ih je posthumno izdao
Engels.[84]
Tijekom posljednjeg desetljea njegova ivota, Marxovo
se zdravlje pogoravalo te vie nije bio u stanju kontinuirano se baviti radom na djelima i istraivati.[85] Uspijevao je opseno komentirati suvremena politika dogaanja, naroito u Njemakoj i Rusiji. Njegova Kritika Gotskog programa[86] suprotstavljala se tendencijama njego-

Bez ijednog dravljanstva, Marx je umro 14. oujka

1883.

1.7 Marx i prijepori oko nacionalnoga pitanja

1.7.1 Marksov ovinizam i rasizam
Marx nije ostavio iza sebe razvijene teorije nacije, to
i ne zauuje, uzme li se u obzir njegovo davanje apsolutnomu primatu klasnoga nad nacionalnim. Meutim,
u dopisivanju s Engelsom i osobnim iskazima, nerijetko
je izraavao prijezir prema- po njima- nepovijesnim narodima (esima, Hrvatima, Srbima, ..takoer neeuropskim narodima poput alirskih Arapa ili Meksikanaca),
za koje je drao da su po naravi drutveno reakcionarni,
nemaju revolucionarni potencijal (kao, n.pr. Madari i
Poljaci), te da e nestati s povijesne pozornice. [89] Postoje brojne znanstvene publikacije koje dokumentiraju
rasizam Karla Marxa. Primjerice Nathaniel Weyl u dijelu Karl Marx, Racist dolazi do zakljuka da se primjerice
i Hitlerov nacionalsocijalizam temelji na rasistikim tezama Marxa. Postoje izjave Marxa koje upuuju na njegovu netrepeljivost prema Slavenima te kroatofobiju koja
see jos iz 1849., kad je nakon vojne pobjede bana Jelaieva izjavio "u Beu su Hrvati, Panduri, esi, Sereanci
i slino smee uguili germansku slobodu [90]
Nadalje navodi:

"Die Tschechen sind Hunde und die Kroaten Abschaum (esi su psi, a Hrvati "ljam)[90]
()
To je, kao i rusofobija koju je poeo propitkivati tek potkraj ivota, oit pokazatelj Marxove slabosti kao prognozera povijesti. Sama zlovolja i otre rijei kojima
su pridani epiteti navedenim narodima ne potjeu ni
iz kakve znanosti ni osobnih iskustava, nego su posljedica Marxova jednostranoga i povrnoga poznavanja
nacionalnih borba u Habsburkoj monarhiji, te u odnosima Europljana i neeuropskih naroda (slian je sluaj
u Marxovu odobravanju engleske kolonizacije Indije).
Ipak, kasnije je shvaeno da su neovisna Maarska, Poljska i ujedinjena Njemaka zapravo bile dio njegovog plana u kojemu bi se sprjeila vojna intervencija i irenje
utjecajne sfere Carske Rusije, po njegovom miljenju najreakcionarnije europske drave, a izlaz Maarske na Jadran pokuaj da se Maarska uini odrivom dravom.

5
Po njegovoj teoriji, te tri novostvorene zemlje objavile bi
revolucionaran rat Rusiji kako bi slomile Carstvo i oslobodile Istonu Europu od apsolutistike reakcije. Ali,
nije ni on uvijek oznaavao maarske i poljske nacionalne pokrete kao napredne; slom poljskog ustanka 1863.
i austro-ugarska nagodba 1867. godine oznaile su kraj
naprednosti tih pokreta, a i kasnije, ujedinjenje Njemake od strane Pruske i Italije od strane Pijemonta unitile su njegove nade o tim istim revolucionarnim zemljama. [91] Atentat na ruskog cara 1881. g. doveo je Marxa
i Engelsa da prihvate mnoge nacionalne pokrete te je njihovo pravo na samoodreenje priznato.
Nasuprot Marksu koji je imao snana miljenja, iz sljedeih se Engelsovih citata moe jasno shvatiti da Engels
nije bio ovinist:
"...Po meni, primarni uvjet za emancipaciju srednjoeuropskih i istonoeuropskih nacija jest slom carizma.
Slomom carizma, Bismarckova sila raspast e se. Austrija (Austro-Ugarska) e se, izgubivi svoj razlog postojanja tj. sprjeavanje pripojenja karpatskih i balkanskih
nacija ruskom carizmu, raspasti na komadie. Poljska e
se roditi. Mala Rusija (Ukrajina) bit e slobodna odluivati o svojoj politikoj poziciji, Rumunji, Maari i Juni
Slaveni bit e sposobni baviti se vlastitim poslovima nesmetanim od strane vanjskih sila,te e meu sobom zacrtati granice. Konano, plemenita e nacija Velike Rusije,
ne vie ukljuena u osvajake ratove u korist carizma, biti slobodna ispuniti svoju istinski civilizatorsku misiju u
Aziji te razvijati intelektualne resurse putem razmjena sa
Zapadom... - Engels, pismo Ionu Nadejdeu 1888.g. [92]
1.7.2

Marksov antisemitizam

Druga relativno esta prijepornica Marxov je odnos prema vlastitim etnikim korijenima i judaizmu. Odgojenom kao kranin (religiju je napustio jo u mladosti) i Nijemac, Marxu je judaizam bio stran i nepoznat.
Stoga je neobino to je god. 1843. (objavljeno 1844.
u Njemako-francuskim godinjacima) napisao studiju
Prilog idovskom pitanju, potaknut tekstovima Brune
Bauera o ulozi religije u modernoj svjetovnoj dravi. Taj
esej vjerojatno ne bi imao neku veu teinu u Marxovu kanonu da se europski idovi nisu krajem 19. i poetkom 20. stoljea poeli u veoj mjeri ukljuivati u,
pa i predvoditi stranke koje su se, u raznim stupnjevima,
ustrojavale po Marxovima naelima, pa su u oima protivnika marksizmom nadahnute stranke postale sumnjivo
pro-idovske. Takoer, nacistiki je genocid tijekom 2.
svj. rata, pridonio aktualizaciji toga spisa. Ocjene meu
samom marksistima variraju, od toga da se radi o oito antisemitskom tekstu [93] do toga da je Marx, ironizirajui cijelu problematiku, proglasio novcem opsjednute
amerike krane za idove[94] . No, nepristranom je
itatelju, upoznatom s povijesnom situacijom onoga vremena, jasno: Marx nije posjedovao nekog ireg znanja o
idovskoj povijesti i kulturi i, sukladno stereotipima svoga doba, poistovjeivao je idove s kramarstvom i zele-

natvom (odriui im kreativnost ili autentini spiritualni

ivot); budui da su europski idovi nerijetko sudjelovali
u kapitalistikoj eksploataciji, europski su ljeviari raznih
struja bili antijudaistiki nastrojeni (n.pr Fourier, Proudhon, Vogt, pa djelomice i Lasalle, koji je kao i Marx, bio
idovskoga podrijetla); Marx nije smatrao da su idovi
nacija lege artis (otud i njegovo naglaavanje himerike nacionalnosti idova), te je iz cijeloga njegova djela
(napose prepiske, te osobnih istupa) razvidno da je mislio da e se idovi pretopiti u narode meu kojima ive
i izgubiti etno-religijski identitet.

2 Marksizam i nacionalno pitanje

Moe se rei da je meu marksistima nacionalno pitanje
uvijek stvaralo pomutnju. Neki su marksisti (npr. Rosa
Luxemburg) tvrdili da pravo na otcjepljenje naroda moe pomoi jedino buroaziji, neki su priznavali kulturno samoodreenje, dok su neki (Lenjin) priznavali pravo
svih nacija na politiko samoodreenje koje podrazumijeva samo dravno otcjepljenje nacija od tuih nacionalnih kolektiva, ali su se veinom svi slagali da je nacionalno pitanje po karakteru buroasko te usko povezano s razvojem kapitalizma. [95]

3 Teorija Karla Marxa

Glavno Marxovo djelo je Kapital u tri knjige, koje se
bavi ekonomskom problematikom. Drugo njegovo djelo,
vanije za lozoju, su Ekonomsko-lozofski rukopisi.
Od djela koja je Marx napisao s Friedrichom Engelsom
vanija su Njemaka ideologija i Manifest Komunistike partije. Vei dio ivota Marx i Engels su blisko suraivali. Engels je uvijek priznavao Marxu vodeu ulogu
u izgradnji teorije koju su obojica zastupali. Ipak, veinu
lozofskih tekstova "marksizma" napisao je Engels, dok
se Marx puno vie bavio ekonomskom problematikom.
Marx prihvaa Hegelovu dijalektiku, kao metodu po kojoj se svijet i drutvo razvijaju i po kojoj se jedino mogu
shvatiti. Ali on odbacuje Hegelov idealizam. On kae da
kod Hegela dijalektika dubi na glavi i da ju je on okrenuo na noge. (Hegelovci bi vjerojatno rekli obrnuto: da
ju je Marx okrenuo naglavake). Po Marxu ne odreuje svijest materiju nego obrnuto, ono materijalno odreuje svijest. Kod ljudi, pak, ono materijalno je proizvodnja
sredstava za ivot. ovjek je u prvom redu proizvoa,
njegov poloaj u procesu proizvodnje odreuje sve ostalo. Strukturu svakog drutva odreuju njegovi proizvodni odnosi. Oni su materijalna baza koja odreuje idejnu
nadgradnju drutva, a ta nadgradnja ukljuuje sve ostalo, od politike i prava do znanosti, umjetnosti, morala i
religije.
U svojim razmiljanjima dotie iroku lepezu pitanja, no
najpoznatiji je po svojoj analizi povijesti u terminima

borbe klasa, saetoj u poznatoj uvodnoj misli uvodnika

u Komunistiki manifest: Povijest svih do sada postojeih drutava je povijest borbe klasa. Njegov cilj je bio
stvaranje besklasnog drutva.
Poslije sloma Parike Komune Marx je prebjegao u London, gdje je i ostao sve do svoje smrti.

IZVORI

5 Izvori
[1] Faktopedija, ilustrirana enciklopedija 11.
2004. Mozaik knjiga, str.144

izdanje,

[2] Max Weber na Stanford Enyclopaedia of Philosophy

[3] BBC News World Online. 1. listopad 1999.

3.1

Revolucionarni terorizam

Stoga Marx poziva na:

[4] Hart, Michael H. (2000). The 100: A Ranking of the

Most Inuential Persons in History. New York: Citadel.
ISBN 0-89104-175-3.
[5] Wheen 2001 str. 8 i str. 12
[6] Wheen 2001. str. 10.

..."unerbittlichen Kampf auf Leben und Tod mit dem

revolutionsverrterischen Slaventum, Vernichtungskampf
und rcksichtslosen Terrorismus... (nemilosrdnu borbu
na ivot i smrt s izdajicama revolucije - Slavenima, borba
do istrebljenje i bezobzirni terorizam...)[90]
()
Marx dalje navodi rasistike teze da izuzevi Poljaka, Rusa i u najboljem sluaju Slavena u Turskoj, nijedan slavenski narod nema budunosti jer svim ostalim Slavenima
nedostaju primarni povijesni, zemljopisni, politiki i industrijski uvjeti samostalnosti i ivotne sposobnosti.

[7] Wheen 2001. str. 11.

[8] Wheen 2001. str. 12.
[9] Francis Wheen, Karl Marx: A Life, (Fourth Estate, 1999),
ISBN 1-85702-637-3
[10] Enzo Traverso, The Marxists and the Jewish Question,
(Humanities Press, 1994): Roen u idovskoj obitelji koja se preobratila na luteranizam, Marx nije bio religijski
odgojen i odrastao je, pod utjecajem svog oca, u liberalnom i prosvjetiteljskom okruenju. Smatrao se Nijemcem, ateistom te komunistom, a nikada idovom ili preobraenim idovom. (str. 14)

Marx navodi i da Slovenci i Hrvati odvajaju Njemaku i [11] Wheen 2001. str. 13.
Maarsku od Jadranskog mora; ni Njemaka ni Maarska
[12] Wheen 2001. str. 13.
ne mogu dozvoliti da budu odvojene od Jadranskog mora
iz zemljopisnih i komercijalnih nunosti...[96]
[13] Wheen 2001. str. 14.
[14] Wheen 2001. str. 15.

3.2

Intepretacije Marxovih teorija

[15] Wheen 2001. str. 16.

[16] Wheen 2001. str. 1617.

Kasnije marksistike struje prilino su raznoliko interpretirale Marxove teorije: Raspon varira od politike soci- [17] Wheen 2001. str. 2122.
jalnih reforma socijalne demokracije do dogmatskih tumaenja "realnog socijalizma" biveg Sovjetskog Saveza, [18] Karl Marx (Stanford Encyclopaedia of Philosophy)
SFR Jugoslavije ili NR Kine i ne-dogmatskim tumaenji- [19] Marxova doktorska disertacija na engleskom
ma predstavnika kritike teorije i tzv. nove ljevice.
[20] Wheen 2001. str. 32.
[21] Wheen 2001. str. 33.

Vidi jo
Henri Saint-Simon

[22] Karl Marx (Stanford Encyclopaedia of Philosophy)

[23] Wheen 2001. str. 3436.
[24] Wheen 2001. str. 4244.

Robert Owen

[25] Wheen 2001. str. 47.

Socijalizam

[26] Wheen 2001. str. 4748.

Ludwig Feuerbach

[27] Wheen 2001. str. 36.

[28] Puni tekst na hrvatskom

Adam Smith
Vladimir Lenjin

[29] Karl Marx (Stanford Encyclopaedia of Philosophy)

[30] Wheen 2001. str. 48.

[31] Wheen 2001. str. 6266.

[32] Wheen 2001. str. 6465.

[67] Karl Heinrich Marx Biography. Ur. Pristupljeno 7.

sijenja 2013.

[34] Wheen 2001. str. 75.

[68] Marx, Karl (2007), James Ledbetter (ur.), Dispatches for

the New York Tribune: Selected Journalism of Karl Marx.
Penguin Books. ISBN 978-0-14-144192-4.

[35] Wheen 2001. str. 8586.

[69] 18th Brumaire (engleska verzija teksta)

[36] Ekonomsko-lozofski rukopisi na hrvatskom

[70] John Cunningham Wood, Karl Marxs economics: critical

assessments. Psychology Press, str. 346. ISBN 978-0415-06558-0.

[33] Wheen 2001. str. 65.

[37] Teze o Feuerbachu na hrvatskom

[38] Karl Marx (Stanford Encyclopaedia of Philosophy)
[39] ibid.
[40] ibid.
[41] Wheen 2001. str. 6667.
[42] Wheen 2001. str. 112.
[43] Wheen 2001. str. 90.
[44] Karl Marx (Stanford Encyclopaedia of Philosophy)

[71] Sidney Hook (1994), From Hegel to Marx: studies in the

intellectual development of Karl Marx. Columbia University Press, str. 2425. ISBN 978-0-231-09665-2.
[72] Richard T. De George, James Patrick Scanlan (1975),
Marxism and religion in Eastern Europe: papers presented
at the Ban International Slavic Conference, September 4
7, 1974. Springer, str. 20. ISBN 978-90-277-0636-2.
[73] Boris Nicolaievsky (2007), Karl Marx Man and Fighter.
READ BOOKS, str. 269. ISBN 978-1-4067-2703-6.

[45] ibid.

[74] Karl Heinrich Marx Biography. Ur. Pristupljeno 7.

sijenja 2013.

[46] ibid.

[75] engleska verzija teksta

[47] ibid.

[76] engleska verzija teksta Grundrisse

[48] Wheen 2001. str. 92.

[49] Puni tekst na engleskom

[77] Karl Heinrich Marx Biography. Ur. Pristupljeno 7.

sijenja 2013.

[50] Wheen 2001. str. 93.

[78] engleska verzija teksta

[51] Wheen 2001. str. 107.

[79] engleska verzija teksta

[52] Wheen 2001. str. 115.

[80] Karl Heinrich Marx Biography. Ur. Pristupljeno 7.

sijenja 2013.

[53] Komunistiki manifest online

[81] Kapital na hrvatskom

[54] ibid.
[55] Wheen 2001. str. 125.
[56] Wheen 2001. str. 126-127.
[57] Wheen 2001. ibid.
[58] Wheen 2001. str. 128.
[59] Wheen 2001. str. 129.

[82] Anthony Brewer (1984), A guide to Marxs Capital. CUP

Archive. str. 15. ISBN 978-0-521-25730-5.
[83] Craig J. Calhoun (2002), Classical sociological theory.
Wiley-Blackwell, str. 23. ISBN 978-0-631-21348-2.
[84] Karl Heinrich Marx Biography. Ur. Pristupljeno 7.
sijenja 2013.

[60] Wheen 2001. str. 130-132.

[85] Karl Heinrich Marx Biography. Ur. Pristupljeno 7.

sijenja 2013.

[61] Wheen 2001. str. 136-137.

[86] Puni tekst na hrvatskom

[62] Wheen 2001. ibid.

[87] Karl Heinrich Marx Biography. Ur. Pristupljeno 7.

sijenja 2013.

[63] Wheen 2001. str. 137-146.

[64] Wheen 2001. str. 147-148.
[65] Wheen 2001. str. 151-155.
[66] Enrique D. Dussel, Fred Moseley (2001), Towards an unknown Marx: a commentary on the manuscripts of 1861
63. Psychology Press, str. 33. ISBN 978-0-415-215459.

[88] Puni tekst na hrvatskom

[89] Leszek Kolakowski: Glavni tokovi marksizma, sv.1, Beograd, 1980.
[90] Zeit Online: Karl Marx, der Visionr und Rassist
[91] http://www.workerspower.net/
marxism-and-the-national-question

[92] http://www.marxists.org/archive/marx/works/1888/
letters/88_01_04.htm
[93] Jean Ellenstein: Marx: ivot idjelo, Globus, Zagreb, 1986.
[94] B.Nicolaevsky-O. Maenchen Helfen: Karl Marx: Man
and Fighter, vie izdanja
[95] Lenjin: O pravu nacije na samoodreenje (eng)
[96] Karl Marx - Friedrich Engels - Werke, Band 6, S. 270-286
(lanci iz Novih Rajnskih Novina)"

Literatura
Wheen, Francis (2001), Karl Marx. London: Fourth
Estate. ISBN 978-1-85702-637-5.
Wol, Jonathan, Karl Marx, The Stanford Encyclopedia of Philosophy (Summer 2011 Edition),
Edward N. Zalta (ed.), URL: http://plato.stanford.
edu/archives/sum2011/entries/marx/

Vanjske poveznice
Karl Marx na stanfordskoj enciklopediji lozoje
Karl Marx na econlib.org
Humane vrijednosti u Marxovoj koncepciji i nadilaenje utopije
Djela Karla Marxa na hrvatskom
Sabrana djela Karla Marxa i Friedricha Engelsa na
engleskom

VANJSKE POVEZNICE

Text and image sources, contributors, and licenses

8.1

Text

Karl Marx Source: http://hr.wikipedia.org/wiki/Karl%20Marx?oldid=4397591 Contributors: Mir Harven, Zmaj, Robbot, SpeedyGonsales, Kubura, Argo Navis, YurikBot, Edgar Allan Poe, Divna Jaksic, Flaminijeruf, KocjoBot, SashatoBot, Duh Svemira, Roberta F.,
MayaSimFan, Flopy, Escarbot, Donatus, Sojka, Thijs!bot, JAnDbot, Jack Sparrow, VolkovBot, TXiKiBoT, Diora, EmxBot, Synthebot,
Ygraine, YonaBot, Idioma-bot, Pavao Zornija, SieBot, BotMultichill, Mario ami, AlleborgoBot, Man Usk, Chomsky2093, PipepBot,
Jure Grm, Saxum, BodhisattvaBot, MelancholieBot, Luckas-bot, Muro Bot, SilvonenBot, Culo-sija, Ptbotgourou, ArthurBot, LaaknorBot,
Damjan456, Croq, Xqbot, Trutina, Sokac121, GhalyBot, Gdje je nestala dua svijeta, RedBot, Rubinbot, RibotBOT, TjBot, Upanishadee,
EmausBot, JackieBot, WikitanvirBot, Mjbmrbot, ChuispastonBot, HRoestBot, Mmarre, MerlIwBot, Starevianac, DarafshBot, Mrkva,
ZdravkoDren, Nesmir Kudilovic, Addbot, Ljubuski78 i Anonymous: 19

8.2

Images

Datoteka:Commons-logo.svg Source: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/4a/Commons-logo.svg License: Public domain Contributors: This version created by Pumbaa, using a proper partial circle and SVG geometry features. (Former versions used to be
slightly warped.) Original artist: SVG version was created by User:Grunt and cleaned up by 3247, based on the earlier PNG version, created
by Reidab.
Datoteka:Communist_star.svg Source: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/8/8f/Communist_star.svg License: Public domain Contributors: File:Red star.svg, File:Hammer and sickle.svg Original artist: Zscout370, F l a n k e r,Penubag
Datoteka:Karl_Marx_001.jpg Source: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/d/d4/Karl_Marx_001.jpg License: Public domain Contributors: International Institute of Social History in Amsterdam, Netherlands Original artist: Nepoznat .
Datoteka:Wikiquote-logo.svg Source: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/f/fa/Wikiquote-logo.svg License: Public domain Contributors: ? Original artist: ?

8.3

Content license

Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0