ISUSOVCI

Isusovci dolaze u Zagreb (na Gradec) 1606. godine, na poziv Gradskoga vijeća. Za bogoslužje im je ustupljena kapela
sv. Marije (uz napušteni ženski dominikanski samostan). 1607. godine na Gradecu otvaraju gimnaziju, a 1662. i
Akademiju koja će (1669.) poveljom cara i kralja Leopolda I. biti uzdignuta u status Sveučilišta.

Crkva sv. Marije; Podignuta u 15. st. (nakon 1477.); U 16. st. koriste je nepoznate redovnice (dominikanke?);
Početkom 17. st. još je u funkciji, no samostan koji se uz nju nalazio već je porušen; Od 1607. godine crkvom sv.
Marije isprva se (privremeno) koriste isusovci, a 1618. godine, po svom dolasku na Gradec, dobivaju je kapucini;
Godine 1632. kapucini ruše staru gotičku crkvu i na njezinu mjestu grade novu.

CRKVA SV. KATARINE 1620. – 1632

Projekt crkve pripisuje se graditelju Hansu Alberthalu a gradnju je vodio isusovački brat-laik Juraj Jaszy (vrijeme
biskupa Petra Domitrovića)

Crkva sa zidnim stupcima (Wandpfeilerkirche); katarinski trg

Pročelje nakon potresa 1880. – Bolle

Zagreb, nekadašnji isusovački kolegij (1641. – 1653.) (jezuitski trg): 1641. započinje gradnja kolegija (južno krilo).;
1651. istočno krilo.; 1653. zapadno krilo.; 1717. – 1718. podiže se drugi kat iznad južnoga, sjevernoga i istočnoga krila

Loretska kapela: prigrađena s južne strane crkve 1664.; porušena 1875. - narudžba ‘tamnoputog’ kipa, vjerne kopije
Loretske gospe za kapelu; danas na glavnom oltaru crkve sv. Katarine

Svečanost: kanonizacija svetih Ignacija Loyolskoga i Franje Ksaverskoga (grafike događaja, raskošno); pogreb grofa
Ivana Herbarta Auersperga

U crkvi se čuvalo Čudotvorno raspelo iz oko 1300. godine (1712. godine postavljeno u središnju nišu glavnoga oltara
isusovačke crkve sv. Vida u Rijeci)

Požari 1645. i 1674. – obnove inventara (kod varaždinskoga kipara Ivana Jakoba Altenbacha i stolara Tome
Derwanta naručena su četiri nova oltara za bočne kapele)

KSAVER

1657. – 1658. na isusovačkom posjedu (Gaj sv. Emerika) uz desnu obalu potoka Medveščaka podiže se kapelica
posvećena sv. Franji Ksaverskom; donator gradnje: grof Nikola Erdödy

1674. Helena Patačić Ručić daje proširiti kapelicu (dogradnja broda); radove izvodi zagrebački graditelj Silvestar
Donati.

1690. u brodu kapele podiže se novi strop; 1691. pred pročeljem kapele dograđuje se trijem; 1719. kapela
dobiva tornjić sa zvonom.

1732. – 1733.: Isusovac, o. Stjepan Benger uređuje prilazni perivoj s križnim putom i Kalvarijom

Claudius Kautz: skulpture Sv. Franjo Ksaverski i Sv. Ivan Nepomuk

Nova crkva (vjerojatno smještena neposredno iza stare kapele) gradila se između 1748. i 1752.; Glavni donatori:
zagrebački biskup Juraj Branjug i Sigismund Sinersperg

1752. slika sv. Franje Ksaverskoga iz stare kapele (koja je potom srušena) presena u novu crkvu;

1754. dovršeno monumentalno kameno stubište pred crkvom.

Antun Reiner, Oltar sv. Marije; Oltar sv. Alojzija Gonzage

Neznani majstor, Glavni oltar, 1756., štuko-mramor (umjetni: tehnika, poliranje)

Donatorica: Margareta Magdić (na antici je ona) (+2 persfonifikacije)

1923. crkvu preuzimaju franjevci trećoredci glagoljaši

Ivan Jakob Altenbach i Toma Derwant (maniristički oltari, maniristička hrskavica)
1. Oltar sv. Barbare, 1675. – 1677
a. Naručila Helena Patačić ud. Ručić
b. Oltarna pala: Sv. Barbara: Hans Georg Geiger
2. Oltar sv. Apolonije, 1675. – 1677.
a. Sv. Katarina Sijenska i Sv. Klara od Montefalca
b. radionica Hansa Georga Geigera
3. Oltar sv. Dionizija (Svetih Mučenika), 1675. – 1677.
a. sv. Sebastijan i Sv. Rok
b. Hans Georg Geiger
4. Oltar Svetih Apostola (Silaska Duha Svetoga), 1675. – 1683.
a. Bernardo Bobić: polikromacija i pozlata oltara + izrada 2 oltarnih slika.
i. Oltarna pala Silazak Duha Svetoga na apostole
ii. manja slika Judita i sv. Juraj na atici

Ivan Komersteiner – kipar

(tordirani stupovi, ornamentika akantusa-barokni akant)

5. oltar sv. Franje Borgia 1680.

a. donator: barun Nikola Ratkaj
b. kipovi isusovačkih svetaca Alojzija Gonzage i Stanislava Kostke
c. Hans Adam Weissenkircher (slikar): oltarna pala Sv. Franjo Borgia uz odar kraljice Izabele (1684.)

Francesco Robba – ljubljanski kipar

6. oltar sv. Ignacija Loyolskoga (1727.-1729.)
a. mramorni oltar
b. Donator: Emerik Esterhazy

Svetište- grofovi Erdödy; tehnika marmorizacije

FRESKA: prekriva cijeli začelni zid svetišta (1762.)- slovenski slikar Krištof Andrej Jelovšek (uzor – Tizianov
Autoportret)

štukature - između 1721. i 1726. godine štukater talijanskoga podrijetla Antun Josip Quadrio

Slike u svodu svetišta: pripisuju se Giuliju Quagliu