5. Zagrebačka katedrala u 17.

Stoljeću
-1880. Potres + regotizacija
-kasnija barokna oprema je uklonjena
-neki dijelovi su sačuvani i premješteni
-prije 1880. O katedrali pišu:
-Ivan Kukuljević Sakcinski, Prvostolna crkva zagrebačka. Opisana s gledišta povjestnice,
umjetnosti i starinah, 1856.
-Ivan Krstitelj Tkalčić (1840.-1905.), Prvostolna crkva zagrebačka. Nekoč i sada, 1885.
-fotografije potresa:
-Herman Fickert, Unutrašnjost zagrebačke katedrale nakon potresa 9. XII. 1880. (pogled
prema južnom brodu i apsidi).
-Ivan Standl, Unutrašnjost zagrebačke katedrale nakon potresa 9. XII. 1880. (pogled prema
kapeli sv. Križa uz južni brod),
-Hinko Krapek, Pogled na južnu apsidu zagrebačke katedrale i dio korske pregrade
-20. St. svijest o štetnosti regotizacije > javlja se interes za kasniji inventar crkve
-Gjuro Szabo, O oltarima u našim crkvama, 1923.
-Kamilo Dočkal, Diecezanski muzej Nadbiskupije zagrebačke, 1940., 1944.
-skupljaju inventar
-povjesni rukopisni opisi Katedrale
-Rafael Levaković
-Pavao Ritter Vitezović- opisi oltara
-Toma Kovačević
-Maksimilijan Vrhovac
-Likovni prikazi unutrašnjosti zagrebačke katedrale prije potresa 1880. godine:
-Franjo Klobučarić, Tlocrt zagrebačke katedrale, 1792. – 1794.,
-Unutrašnjost zagrebačke katedrale 1853. godine (bakropis s prikazom inauguracije
nadbiksupa Jurja Haulika, 8. V. 1853.)
-1624. zagrebačka je katedrala stradala u požaru uzrokovanom udarom groma
-uništen monumentalni gotički glavni oltar iz vremena biskupa Osvalda Thuza (kraj 15. st.) i
dva manja oltara
-oštećeni svod svetišta i korska pregrada iz vremena biskupa Luke (početak 15. st.).
obnovi katedrale njezina unutrašnjost počinje se opremati djelima isprva manirističkih, a
zatim baroknih stilskih karakteristika. Ovaj proces trajat će sve do kraja 18. stoljeća (kada
unutrašnjost katedrale broji čak dvadeset i devet baroknih oltara izrađenih od drveta,
mramora i štuka), a slika gotičke arhitekture ispunjene mahom baroknom opremom zadržat
će se sve do kraja XIX. stoljeća, kada – u obnovi nakon potresa (1880.) katedrala dobiva svoj
današnji izgled.
-Nadgrobni spomenik bana Tome Erdödyja
-Neznani kipar, 1624., kamen
-Među prvim djelima koja u katedralu ulaze nakon požara
-Bakač pokopan u kapeli sv. Marije (južna apsida)
-svod
-u požaru se urušio gotički svod u svetištu
-svod je bio gotov tek g. 1632
-iz Beča poslati vješti graditelj koji bi crkveni svod podigao onako, kako je bio
-1646- ponovni požar > ponovno se srušio dio svoda
-Ivan Hans Albertal- obnavlja dekoratvini mrežasti svod > ruši se u potresu 1880.
-korska pregrada
-Korsku pregradu dao je izgraditi biskup Luka (1500. – 1510.) te u njezinu središnjem dijelu
podići oltar sv. Križa sa slikom Raspeće sa svetcima
 -1646. stradala u požaru
-biskup Martin Bogdan dao je sagraditi novu > obnavljaju prvotnu formu
-Vinkovićev portal
-Kozma Miller-klesar
-Portal je uklonjen tijekom obnove katedrale nakon potresa 1880. godine, a njegovi kiparski
dijelovi čuvaju se u Muzeju grada Zagreba
-arhitektonski dijelovi su izgubljeni
-Započeo ga je g. 1640. podizati [zagrebački biskup Benedikt] Vinković
-u ugovoru stoji da se treba oponašati portal opatije u Jaku gdje je Vinković dugo bio opat
-kipovi kraljeva Stjepana i Ladislava [bočno], reljefi Navještenja i parovi apostola na zabatu,
koji se stepenasto penju prema Kristu na vrhu.
-Kod kipova i reljefa uočljive su znatne stilske i tipološke razlike koje navode na pretpostavku
da nisku nastali istovremeno, a svakako ne od iste ruke.
-južni zvonik
-rani barok- oponaša ranije romaničke oblike
-graditelj Hans Albertal
-predviđena gradnja sva zvonika
-glavni oltar- tkz. Ergeljski oltar iz 1632. (porušen 1832.)
-opisuje ga Pavao Ritter Vitezović
-gotički glavni oltar je izgorio 1624
-poznat nam je samo prema opisima kao golemi trokatni retabl koji je vrhom dosezao do
svoda svetišta, a širinom dodirivao njegove bočne zidove
-Na sva su tri kata bili porazmješteni brojni kipovi grupirani oko središnje niše u kojoj je na
prijestolju stolovala Marija s Djetetom u krilu, okružena zborom anđela svirača i pjevača
-Retabl su flankirala visoka oltarna krila na sklapanje, oslikana prizorima iz života Kristova. Bio
je to spoj oltarnog retabla tekstonskog tipa kakav je stvorila renesansa i gotičkog krilnog
oltara s pomičnim oslikanim tablama.
-Ikonografski program oltara bio je podređen jednoj temeljnoj temi – Kristovu životu od
rođenja do muke i smrti na križu. Središnji lik ciklusa bila je Marija na prijestolju s Djetetom u
krilu, okružena anđelima sviračima i pjevačima. Do nje su stajali kipovi svetih ugarskih
kraljeva Stjepana i Ladislava, koji će se kasnije često javljati na oltarima širom sjeverne
Hrvatske
-Lijevo i desno od tog središnjeg dijela oltara bili su na djelomice pomičnim vratnicama oltara
naslikani prizori iz Kristova djetinjstva i muke, a iznad središnjeg dijela retabla skulpture su tu
istu temu prikazivale u vertikali, preko Navještenja i Krista u trpnji, do Raspeća na vrhu oltara.
-Nakon što je oltar bio porušen 1832. godine, njegove su slike i kipovi razdijeljeni po crkvama
Zagrebačke biskupije, čime je barem manji dio tih umjetničkih djela spašen od propasti.
-2 sačuvane slike od izvornih 10:
-Georg Gundter (djeluje u Grazu tijekom prve polovice 17. st.), Krunjenje trnovom
Krunom; Skidanje s križa, 1632
-sačuvana skulptura:
-Hans Ludwig Ackermann, Bogorodica s Djetetom, 1632., polikromirano i pozlaćeno
drvo
-Hans Ludwig Ackermann, Anđeli -glazbenici
-Hans Ludwig Ackermann, Trpeći Krist (Ecce Homo), 1632
-1792 – 1794. biskup Maksimilijan Vrhovac (1787 – 1827) detaljno je razgledao katedralu. Iz tog su
vremena sačuvani spisi koji sadrže precizan opis zgrade i namještaja, kao i najstariji tlocrt
katedrale geometra Franje Klobučarića, u kojem je točno utvđeno ondašnje stanje.
-Poslije te kanonske vizitacije Vrhovac je odlučio provesti neke izmjene, te je od nekoliko
arhitekata zatražio nacrte za obnovu unutrašnjosti. Ti prijedlozi-nacrti sačuvani su u arhivu
katedrale, odnosno u njezinoj riznici.
 -Najznačajnija Vrhovčeva intervencija je uklanjanje dijela empore [korske pregrade] u glavnoj
lađi pred svetištem, čime je ono postalo otvoreno pogledu naroda. Ostatak empore u
sjevernoj lađi služio je za orgulje i pjevački kor, a njen dio u južnoj lađi uredio je kao biskupski
oratorij
-Josef Ziegler, Uznesenje Marijino, 1832., Pregrada, župna crkva Uznesenja Marijina.
-Oltarnu nadgradnju Ergelskog oltara dao je zbog trošnosti srušiti 1832. godine biskup
A[leksandar] Alagović tako da je slike i kipove darovao raznim crkvama u Zagrebačkoj
biskupiji, a za glavni oltar je dao naslikati sliku Marijina Uznesenja
-Nakon uklanjanja tzv. Ergeljskoga oltara 1832. godine, biskup Aleksandar Alagović ovu je
sliku dao postaviti u svetište katedrale. Tu se nalazila do 1847. godine, kada je prodana
župnoj crkvi u Pregradi.
-vitraji u svetištu
-U vrijeme biskupa Jurja Haulika, uljepšavala se katedrala uređenjem svetišta (1842. – 1851.)
-U svetištu je biskup dao izraditi novi oltar na mjestu ‘Alagovićeva oltara’, premjestivši veliku
sliku Marijina Uznesenja u župnu crkvu u Pregradu. Tako je dobio slobodan prostor te je dao
otvoriti središnji prozor, na kojem je dao oslikati prizor Uznesenja BDM, a na postranim
prozorima, likove sv. Stjepana Kralja, sv. Ladislava, bl. Augustina Kažotića, sv. Kvirina, sv.
Marka Evanđelista i sv. Demetrija.
-Svetište zagrebačke katedrale s vitrajima Münchenske kraljevske radionice i drvenim kipovima
partijarha, proroka i svetaca münchenskoga kipara Anselma Sickingera (ukupno deset
drvenih. Polikromiranih i pozlaćenih skulptura), 1847.
-Poprsje-relikvijar sv. Stjepana kralja, 1635., Alessandro Algardi (nekoć pripisivano G. L. Berniniju);
neznani majstor, srebro, bakar, pozlaćeni lim, poludrago kamenje, danas u riznici katedrale
-1635. kardinal Francesco Barberini poklonio je zagrebačkoj katedrali relikvijar-poprsje
njezina sutitulara sv. Stjepana, ugarskoga kralja.
-Relikvijar se sastoji od tri dijela – glave, poprsja, postolja – koji su spojeni vijcima.
-Glava od srebra izlivena je prema nepoznatom terakotnom modelu vrsnoga kipara.
-Za razliku od nje, prsa od iskucanog i lijevanog bakra i srebra bez sumnje su, zbog manjka
kiparske kvalitete, djelo srebrnara.
-Postolje je izliveno prema kvalitetnim dekorativnim modelima kakvi su se nalazili u
srebrnarskim radionicama
-1635., Ivan Tomko Mrnavić uz spomen poprsja-relikvijara sv. Stjepana izričito navodi kako je njegova
kruna »izvrstan i profinjen rimski rad koji ničim ne zaostaje za samim relikvijarom« te je
izrađena »po uzoru na anđeosku i apostolsku krunu Ugarske«.
-Wolfgang Jacob Stoll (i radionica), Grb biskupa Petra Petretića s izvezenom godinom 1659. – detalj
pluvijala
-Između 1655. i 1664. godine u Zagrebu je djelovao vezilac Wolfgang Jacob Stoll, koji je za
katedralu izradio niz tekstilnih predmeta (predoltarnici, pluvijali, misnice, mitre, rukavice)
visoke umjetničke vrijednosti
-Wofgang Jacob Stoll (i radionica), Božji grob, 1659., konstrukcija sarkofaga s vezivom u zlatu i svili,
-Tijekom Velikoga tjedna Božji grob izložen je u kapeli sv. Marije (južna apsida)
-Kapitalno Stollovo djelo, tzv. ‘Božji grob’, jedinstveno je svojim oblikom sarkofaga većih
dimenzija, a izvedeno tekstilnom tehnikom. Šesnaest medaljona visoko reljefnog veziva u
ovalnim blistavim kartušama, sa prizorima Muke Kristove, prekriva obje strane krovića i oba
trokutna zabata sarkofaga, dok je na svakoj od uspravnih stranica po jedan okrugli medaljon s
prizorima iz Starog zavjeta. Prazne površine uspravnih ploha ispunjene su rasutim kiticama
realističkog cvijeća, izvedenog tehnikom plošnog svilenog veziva
 6. Zagrebačka katedrala (II. dio)
Ivan Komersteiner
-ljubljanski kipar
-prvo djelo u zagrebu > Oltar sv. Franje Borgije, 1680., isusovačka crkva sv. Katarine
-seli se u Zg i otvara radionicu u današnjoj Tkalčićevoj
-10ak oltara u katedrali
-Oltari sv. Marije (1686. – 1688.) i sv. Ladislava kralja (1688. – 1690.)
-dijelovi danas u MUO
-krilni oltari oponašaju ranije gotičke, namjerna arhaizacija
-Kada Komersteiner dobiva narudžbu za izradu oltara u apsidama obaju bočnih brodova u
zagrebačkoj katedrali, u ugovoru se opet zahtijevalo da oltari gradnjom budu istovjetni
glavnom oltaru, no sada ovom, iz 1632. godine, koji se držao tipa Thusova krilonog oltara. Od
postavljanja glavnog oltara iz 1499. godine do narudžbe obaju bočnih oltara iz godina 1686. –
1688., 1688. – 1690. prošlo je nešto manje od dva stoljeća, a zadani sklop tih novih oltara iz
17. stoljeća morao je ostati jednakim
-Ivan Komersteiner, glavni oltar u crkvi sv. Marka u Jakuševcu, 1691., drvo, polikromirano, pozlaćeno
-do druge polovice 18. st. oltar sv. Jeronima u zagrebačkoj katedrali
-umro 1695. godine. Djela nastala poslije 1694. godine pokazuju da je u Komersteinerovoj radionici
došlo do promjena koje su rezultirale stasanjem novih kiparskih snaga čija se djelatnost u
smislu vlastitih radova sve više osamostaljivala. Zadržana je srž Komersteinerove tipologije
svetačkih figura, ali su one oblikovno pojednostavljene i sirovije, što je među ostalim odraz
različitog dosega zanatske vještine svakog od tih kipara
-Sljedbenici Ivana Komersteinera, glavni oltar, 1702. – 1703., Gornje Vrapče (Zagreb), župna
crkva sv. Barbare.

Oltar sv. Marije

-Grb kanonika Mihaela Bocaka s oltara sv. Marije, 1686.-1688., (Izrada oltara plaćena je sredstvima iz
Bocakove oporukoe, pa je on naznačen kao njegov donat
-uklonjen je iz katedrale u sklopu obnove nakon potresa 1880. godine, a posljednji opis oltara iz pera
očevidca, nalazimo u knjizi Ivana Kukuljevića Sakcinskoga
-Ivan Komersteiner, Sv. Juraj, 1686. – 1688., drvo, polikromirano, pozlaćeno,
-kasnije (nakon 1880.) na glavnom oltaru kapele svetih Fabijana i Sebastijana u Vurotu
-danas u Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu.
-talijanski utjecan u posturi i oblikovanju
-srpaste noge-autorski element
-Ivan Komersteiner, Sv. Ivan evanđelist i Sv. Josip, 1686. – 1688.
-drvo, polikromirano, pozlaćeno
-danas u MUO
-Ivan Komersteiner, Sv. Gabrijel arkanđeo i dva manja anđela, 1686. – 1688.,
-danas u MUO
-Kip arkanđela Gabrijela bio je svojedobno u privatnom posjedu, iz kojeg je otkupljen za
Muzej. Nažalost s kipa je skinuta originalna polikromija i pozlata te je premazan močilom
(bajcom). Taj se način često prakticirao da bi se ova vrsta polikromiranih i pozlaćenih kipova
močenjem (bajcanjem) prilagodila ostalome mobilijaru stambenog prostora privatnih zbirki
-Prigodom obnove katedrale 1882. godine oltar je bio izbačen kao i većina preostalih oltara iz
baroknoga razdoblja, s namjerom da se građevinski korpus katedrale vanjštinom i
unutrašnjošću očisti od artefakata i građevinskih dodataka kasnijih razdoblja te vrati u
izvorno stanje gotičkog oblikovnog sloga.
-1882. godine zaključeno je da 16 oltara iz zagrebačke katedrale treba odstraniti i porazdijeliti
seoskim crkvama.
-Oltar Bl. Dj. Marije trebao je biti premješten u župnu crkvu u Kraljevu Vrhu, međutim tamošnji
župnik nije imao dovoljno novčanih sredstava za njegov prijeno pa je zagrebački stolar Franjo
Bašić oltar raspilio, a njegovi su dijelovi bili naokolo porazdijeljeni.
-na fiksnim krilima i na pomičnim krilnim vratima, cikluse od po dvanaest slika s prizorima iz Marijina
života
-Ugovor o osliku i pozlati oltara sv. Marije potpisali su zagrebački biskup Aleksandar Ignacije Mikulić,
kanonik-kustos Ivan Znika (zadužen za održavanje i opremanje katedrale) te slikari Ioannes
Eisenhart (Eisenhordt) i Bernardo Bobić.
-Sačuvane slike s oltara sv. Marije:
-Ioannes Eisenhart, Susret Joakima i Ane (Zagreb, sakristija katedrale); Navještenje, Vizitacija;
Prikazanje u Hramu; Uznesenje (Zagreb, Strossmayerova galerija starih majstora Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti), nakon 1688..
-Do danas se sačuvalo svega pet (od izvornih dvanaest) slika s oltara sv. Marije. Četiri slike
(Navještenje; Pohođenje; Prikazanje u Hramu; Uznesenje) nakon uklanjanja oltara prvi se puta
spominju 1925. godine na izložbi povodom Tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva; Kasnije
su bile u vlasništvu zagrebačkoga industrijalca i kolekcionara Gustava Deutscha Maceljskoga
od kojega ih je, 1950. godine, otkupila JAZU (danas HAZU). Sliku Susret Joakima i Ane od
zagrebačkoga trgovca Schmee-a otkupio je, 1946. godine, Kamilo Dočkal, kustos
Dijecezanskoga muzeja Zagrebačke nadbiskupije.
-Ivan Kukuljević Sakcinski prvi je slike obaju ciklusa pripisao, očito na temelju interpretacije
spomenutih ugovora, zagrebačkom slikaru Bernardu Bobiću.
-Bernardo Bobić bio je zagrebački slikar i pozlatar. Njegova jedina arhivski potvrđena likovna djela su
slike Silazak Duha Svetoga te Judita i sv. Juraj, obje na oltaru Silaska Duha Svetoga (Svetih
apostola) u nekoć isusovačkoj crkvi sv. Katarine na Gradecu (u ugovoru iz 1683. godine, uz
pozlatu i oslik oltarne arhitekture te kipova, izrijekom se spominju i dvije slike). U crkvi sv.
Katarine obvezao se, 1684. godine, oslikati i pozlatiti i oltar sv. Franje Borgije (u tom prilikom
sklopljenom ugovoru izrijekom je, pak, isključena izrada oltarnih slika).
-Atribuciju slika s oltara sv. Marije i sv. Ladislava Bernardu Bobiću u pitanje je dovela Anđela Horvat
-slike s oltara iz katedrale povezala je s ljubljanskim slikarom Ioannesom Eisenhartom, a
Sanja Cvetnić dodatno je obrazložila ovu atribuciju

Oltar sv. Ladislava kralja

-pandan oltara Bl. Dj. Marije, bio je postavljen u apsidi sjevernog katedralnog broda.
-U ugovoru naglašeno da se u nacrtu oltara treba pridržavati tipa krilonoga oltara, poput glavnog
oltara koji je kao uzor već poslužio Marijinu oltaru. u predeli raščlanjenoj nišama u središnjoj
je stajao kip Krista Spasitelja, a lateralno kipovi četiriju evanđelista
-bolje sačuvan, G Szabo pronašao i premjestio u MUO
-Ivan Komersteiner, predela oltara sv. Ladislava iz zagrebačke katedrale, 1688. – 1690.
-drvo, polikromirano, pozlaćeno
-danas u MUO
-Središnja skulptura Krista Spasitelja nije sačuvana
-Ivan Komersteiner, Sv. Marko, Sv. Ivan, Sv. Matej, Sv. Luka (evanđelisti s predele oltara sv. Ladislava
iz zagrebačke katedrale),
-Retabl oltara u središnjoj je niši zauzela tročlana skupina kipova, Bl. Dj. Marija s djetetom te kipovi
sv. Ladislava i sv. Emerika. Pod Bogorodičinim nogama stajaoo je rezbareni grb kanonika
Babića, donatora oltara.
-Ivan Komersteiner, Središnja niša oltara sv. Ladislava- danas u MUO
-teatralna barokna gesta sv. Ladislava
-Ivan Komersteiner, Sv. Joakim, Preobraženi Krist, Sv. Ivan Krstitelj
-Prvi kat zapremala je skupina kipova u prizoru Preobraženja Kristova s bočno postavljenim
kipovima sv. Joakima i sv. Ivana Krstitelja, a na vrhu oltara bio je postavljen kip sv. Josipa
-oltar sv. Ladislava uklonjen je iz katedrale zajedno s oltarom BDM
-prenesen u crkvu u Lonju na Savi > Otud ga izvlači Gjuro Szabo
-na fiksnim krilima i na pomičnim krilnim vratima, ciklus od po dvanaest slika s prizorima iz legende o
kralju Ladislavu
-Ugovor o osliku i pozlati oltara sv. Ladislava sklopili su biskup Mikulić, kanonik Ivan Josip Babić
(donator oltara) te slikar Bernardo Bobić. U oba navedena ugovora obaveza slikara (u prvom
slučaju Eisenhart i Bobića, a u drugom samoga Bobića) navedena je tek kao oslik i pozlaza svih
skulptura i rezbarija na oltarima.
-Sačuvane slike s oltara sv. Ladislava:
-Deset (od izvornih dvanaest) slika s oltara sv. Ladislava sačuvalo se na oltaru prilikom njegova
preseljenja u župnu crkvu u Lonji te, zatim, u zagrebački Muzej za umjetnost i obrt. Danas se
u Muzeju za umjetnost i obrt nalazi samo jedna slika (Kralj Ladislav dijeli milostinju –
posljednja slika u prvom redu), dok su sve ostale izložene u Muzeju Grada Zagreba.
-Ikonografski program slika ciklusa iz života sv. Ladislava kralja, osnivača Zagrebačke biskupije (oko
1093.), obuhvaća četiri cjeline;
-Prva (srednjovjekovna) skupina sadrži uobičajene prizore iz tzv. Ladislavove legende (u XIV. st.
uklopljene u Chronica Hungarorum) u kojima se ističu njegovi vojni podvizi i svetačka čuda:
-Ioannes Eisenhart , Kralj Ladislav moli prije bitke; Kralj Ladislav u borbi s Kumanima; Kralj
Ladislav u elevaciji pred oltarom crkve u Velikom Varadinu, oko 1690.,
-Druga (poslijetridentska) skupina, koja naglašava Ladislavovu ulogu milosrdnoga svetca:
-Ioannes Eisenhart, Kralj Ladislav zaštićuje udovice i siročad; Kralj Ladislav dijeli milostinju,
oko 1690
-U treću (mjesnu) skupinu moguće je uvrstiti prizore vezane za kralja Ladislava kao osnivača
Zagrebačke biskupije (oko 1093.):
-Ioannes Eisenhart, Graditelj pokazuje kralju Ladislavu nacrt katedrale; Kralj Ladislav
promatra gradnju zagrebačke katedrale, oko 1690.
-Iako prizori ciklusa prikazuju događaje s kraja XI. stoljeća, njihovi protagonsiti odjeveni su u
suvremene kostime kraja XVII. stoljeća. I katedrala, prikazana na nacrtu koji graditelj
pokazuje kralju te u izgradnji, okružena skelama, zapravo je ona poznata suvremenicima.
-Jelen (košuta) na slici Kralj Ladislav promatra gradnju zagrebačke katedrale, u mjesni kontekst
vizualno prenosi epizodu opisanu u svetčevu životopisu i likovno prikazanu u rukopisnoj
Ilustriranoj kronici. Prema predaji, Ladislavu i njegovu bratu Gejzi u šumi ponad Dunava
ukazao se jelen, svijećama obasjanih rogova, u kojem je Ladislav prepoznao Božjega anđela te
na mjestu njegova ukazanja dao podići crkvu posvećenu Bogorodici (katedrala u Vácu).
-Ioannes Eisenhart, Kralj Ladislav dariva biskupa Duha; Biskup Duh predaje krunu kralju Ladislavu,
oko 1690.
-Prva slika predstavlja kralja Ladislava kako prvoga zagrebačkoga biskupa Duha daruje
liturgijskim predmetima (upravo mu pruža monstrancu / pokaznicu). Druga slika ikonografski
je neobična: Duh – ovoga puta u punom biskupskom ornatu – prikazan je kako kralju
Ladislavu predaje kraljevsku krunu, istu onu s kojom je kralj već prikazan u prizorima koji su
se odvili ranije u slijedu (povijesne i likovne) naracije. Neobičan čin predaje / darivanja krune
(svakako različit od formalne krunidbe), uvodi nas u četvrti, politički, aspket ikonografije
ciklusa.
-reinterpretira povijesne događaje, povezujući ih s političkom stvarnošću kraja 17. stoljeća
- Ovrčući se na ikonografiju ciklusa slika s prozorima iz života sv. Ladislava, Anđela Horvat naglašava
njezin politički aspekt, povezujući ga s djelovanjem polihistora Pavla Rittera koji je u vrijeme
njegova nastanka boravio u Zagrebu. Osobito se osvrće na sliku Hrvatski velikaši pred kraljem
Ladislavom koja povijesnu epizodu likovno prenosi u suvremenu stvarnost: prema predaji je
Ladislav, nakon smrti Dmitra Zvonimira, a na molbu Zvonimirove supruge i svoje sestre
kraljice Jelene te hrvatskih velikaša, preuzeo hrvatsku krunu. Krajem 17. stoljeća, u godinama
Velikoga Bečkoga rata i oslobođenja velikih dijelova hrvatskih krajeva od osmanske vlasti,
aktualizira se, naime, ideja o ponovnom ujedinjenju svih hrvatskih zemalja:
 -U vezi s tim ciklusom bijaše prilika da se o 600. godišnjici postojanja zagrebačke biskupije
likovno izrazi najaktuelniji problem Hrvatske: potreba cjelokupnosti hrvatskih zemalja, nakon
njihove vjekovne podijeljenosti. Upravo na spomenutoj slici, gdje velikaši pokazuju grbove
trojedne kraljevine
-Ritteru Vitezoviću Ladislav nije potekao od mađarskih Arpadovića nego je podrijetlom iz hrvatske
kneževske ili kraljevske porodice, a sam da se je rodio u Hrvatskoj na jugu Kupe u županiji
Goričkoj, i to baš u gradu Gorici ili Steničnjaku. Za to da je Ladislav bio porijeklom Hrvat,
Ritter navodi devetnaest dokaza u svojoj studiji
-Pišući o poprsju-relikvijaru sv. Stjepana kralja iz riznice zagrebačke katedrale, Anđela Horvat
ustanovila je kako je njegova kruna poslužila kao uzor onoj na slikama ciklusa s oltara sv.
Ladislava kralja

Caspar Georg Meichel, Antependij glavnoga oltara zagrebačke katedrale

-Na lijevoj strani antependija prikazan je u reljefu sv. Stjepan kralj, kako prikazuje krunu Madoni, a na
desnoj pobočnoj ploči reljefni lik sv. Ladislava kako zahvaljuje na podbjedi nad Kumanima.
-U središnjem dijelu prikazana je sv. Obitelj u pejsažu.
-Kronogram nosi godinu 1721. Antependij je katedrali darovao zagrebački biskup Emerik Esterházy.
Označen je žigom grada Beča, godinom 1721. i majstorskim inicijalima ‘CGM’ u trolistu.
Inicijali pripadaju zlataru Casparu Georgu Meichelu, koji je spomenut u popisu članova
bečkog zlatarskog ceha prije 1721. godine
-Georg Caspar Meichel, Sv. Stjepan pred Bogorodicom s Djetetom; Sv. Ladislav pred Presv.
Trojstvom, 1721.
-isto prikaz krune