Druga gimnazija

Seminarski rad iz sociologije

Tema: Ljudska prava i slobode

Mentor: Sanela Kadrić, prof. Učenica: Lejla Horić

Zenica, april, 2013.
Sadržaj:

1. Uvod ......................................................................................................................................................... 3
2. Pojam ljudskih prava ................................................................................................................................. 4
2.1 Razvoj ljudskih prava ........................................................................................................................... 4
2.1.1 Prvi stepen – filozofski korijeni..................................................................................................... 5
2.1.3. Tredi stepen – univerzalno političko ostvarenje (UN) ................................................................. 6
2.2. Vrste ljudskih prava i sloboda............................................................................................................. 7
2.2.1 Prva generacija ............................................................................................................................. 7
2.2.2 Druga generacija........................................................................................................................... 8
2.2.4 Četvrta generacija ........................................................................................................................ 8
2.3. Instrumenti zaštite prava i sloboda čovjeka ....................................................................................... 9
3. Zaključak .................................................................................................................................................. 10
4. Literatura ................................................................................................................................................. 11
 1. Uvod

Ovu temu sam izabrala zato što smatram da joj se ne posvećuje dovoljno paţnje. Bar ne koliko bi
trebalo da joj se posveti. Ţeljela sam se upoznati s pojmom ljudskih prava, otkuda dolaze ideje o
ljudskim pravima i kako su se te ideje razvijale. Činjenica je da mnogo ljudi ni ne razmišlja o
svojim pravima (koja su mu zagarantirana samim njegovim postojanjem), a nemalo njih nije ni
upoznato s tim koja su to njegova prava. TakoĎer sam htjela proširiti svoje znanje o pravima koje
posjedujem, jer kako ću braniti neko svoje pravo ako ni ne znam da ga imam?

U ovom seminarskom radu prikazat ću i osnovne karakteristike ljudskih prava te njihove razlike i
sličnosti.Dakle, upoznat ćemo se s tri osnovna koraka u razvoju ljudskih prava (filozofski
korijeni, političko ostvarenje u sklopu nacionalnih drţava te političko ostvarenje s univerzalnim
pravom u Ujedinjenim narodima) kako bi bolje razumjeli sva ljudska nastojanja da se ta prava
ostvare i da se poštivaju, te ću pojasniti svaki od njih. Spomenut ću i karakteristike osobnih
prava, političkih i civilnih prava, socijalnih i ekonomskih te spomenuti prava četvrte generacije
koja su nešto novijeg datuma. Spomenut ću institucije koje nadgledaju ljudska prava, njihov
nastanak i njihove zadatke, te upozoriti na povrede ljudskih prava.
2. Pojam ljudskih prava

„Svi ljudi rođeni su slobodni, s jednakim dostojanstvom i pravima“- početak je prvog člana
Opće deklaracije o ljudskim pravima.

Sam pojam upućuje i na njegovu suštinu. Ljudska prava su prava koja ima svako samom
činjenicom da je ljudsko biće. Ona su, dakle, prirodna prava. Samim tim ona pripadaju svim
ljudskim bićima bez obzira na sve moguće razlike koje meĎu njima postoje po osnovu njihovih
prirodnih osobina (spol, uzrast, rasno ili nacionalno porijeklo...) ili socijalnih statusa (imovina,
religija, političko uvjerenje...).

Ako ljudska prava pripadaju svim ljudskim bićima, onda su ona i univerzalna i jednaka za sve. S
druge strane, budući da ljudsko biće ne moţe prestati biti to što jeste, dakle ljudsko biće, ljudska
prava su i neotiđiva. Niko nema pravo lišiti drugu osobu prava iz bilo kojeg razloga. Ljudi imaju ljudska
prava čak i kada ih zakoni njihove zemlje ne priznaju ili kada ih krše. Za ljudska prava se moţe reći da su
to oni standardi bez kojih ljudi ne mogu ţivjeti u dostojanstvu kao ljudska bića. Ona su temelj slobode,
pravde i mira. Njihovo poštivanje omogućuje pojedincu i zajednici da se potpuno razviju.

Ljudska prava ne mogu se kupiti, zaraditi ili naslijediti, ona pripadaju ljudima jednostavno zato što su
ljudi- ona su svojstvena svakom pojedincu i neodvojiva su od njega.

2.1 Razvoj ljudskih prava

Razvoj ljudskih prava ima svoje korijene u teţnjama za slobodom i jednakošću svuda u svijetu.
Osnova ljudskih prava, kao što je poštivanje ljudskog ţivota i ljudskog dostojanstva, mogu se
pronaći u većini svjetskih religija i filozofija. Ideja o ljudskim pravima ima svoje korijene u
grčkoj filozofiji antike i u religiji: 'Svi ljudi su pred Bogom jednaki.'
Razvoj ideje moţemo podijeliti na tri stepena.

2.1.1 Prvi stepen – filozofski korijeni

Već u staroj grčkoj filozofiji, dakle prije više od 2000 godina, razvija se ideja o jednakosti svih
ljudi, ideja o prirodnom pravu koje pripada svakom čovjeku. Daljnji razvoj doţivljava u ranom
kršćanstvu i drugim religijama: Sve ljude Bog je stvorio jednakima i po uzoru na samoga sebe. Te
dvije niti čine korijen ideje o ljudskim pravima. Radilo se o filozofskim promatranjima koja su
zahtijevala univerzalno pravo, ali koja su u svijet politike i prava bila prenesena postupno tek
početkom novog doba. Od presudne vaţnosti bio je engleski filozof John Locke čije je djelo
značilo odlučujući duhovni proboj ideje o neotuĎivim ljudskim pravima: „The State of Nature
has a Law of Nature to govern it, which obliges everyone: And Reason, which is that Law,
teaches all Mankind, who will but consult it, that being all equal and independent, no one
ought to harm another in his Life, health, Liberty and Possessions.“

Za Lockea nepromjenjiva uroĎena prava čovjeka su ţivot, sloboda i privatno vlasništvo. A svrha
svake drţave je da štiti ta prirodna ljudska prava. Te zamisli prihvatili su ustavotvorci u
Engleskoj i SAD-u te ih ugradili u svoje ustave.

2.1.2 Drugi stepen – Političko ostvarenje u sklopu nacionalnih država

Vodeću ulogu u takvom razvoju imala je Engleska. Već su 1215., s „Magna Charta Libertatum“,
od kralja iznuĎena odreĎena prava, dokumentom „Petition of Rights“ iz 1628. zagarantovana je
nepovredivost graĎanina, a „Habeas-Corpus-Akte“ iz 1679. bio je odlučujući preokret za
usidrenje ideje o ljudskim pravima u konkretnom drţavnom pravu. Ta prava vrijedila su i u
engleskim kolonijama, dakle i u SAD-u. Tamo je prvi put u povijesti formuliran „Katalog
ljudskih prava“ i to pozivajući se na zamisli Lockea. „Virginia Bill of Rights“ iz 1776. dokument
je koji se, uz „Američko proglašenje nezavisnosti“ iz iste godine, ubraja u najvaţnije dokumente
u povijesti ljudskih prava.

Dokumentom „Virginia Bill of Rights“ sljedeća prava proglašena su neotuĎivim ljudskim

pravima i otada sačinjavaju jezgru ljudskih prava:

*Pravo na život, slobodu i privatno vlasništvo

*Sloboda okupljanja i sloboda tiska
*Sloboda kretanja i pravo na peticiju
*Pravo na pravnu zaštitu
*Glasačko pravo

Ustavno-pravno ostavrenje ideje o ljudskim pravima krenulo je velikim zaletom iz Francuske u

kontinentalnu Europu. Francuska revolucija iz 1789. sa svojom parolom „liberte, egalite,
fraternite“ izvršila je izniman utjecaj. Dana 26. augusta 1789. prihvaćena je „Povelja o ljudskim i
graĎanskim pravima“. Sadrţi uzvišeni pokušaj naglašavanja univerzalne vaţnosti ljudskih prava.
Političko i pravno ostvarenje filozofske ideje o ljudskim pravima u dobroj je mjeri uspjelo do
sredine 20. stoljeća. Ali, sada dolazi do novog problema. Ljudska prava iziskuju univerzalnu
vaţnost, a obavezujuće jamstvo za njih kao za osnovna prava bilo je ograničeno na uski okvir
nacionalnih drţava. Ta protivrječnost uzeta je u razmatranje u trećem koraku, pokušajem
univerzalnog političkog i pravnog ostvarenja ljudskih prava.

2.1.3. Treći stepen – univerzalno političko ostvarenje (UN)

Strašni zločini tijekom Drugog svjetskog rata potaknuli su ljude na razmišljanje kako bi se moglo
osigurati vaţenje ljudskih prava diljem svijeta. Ono što se dogodilo nije se smjelo više ponoviti.
Trebalo je osigurati da svi ljudi na svijetu imaju osnovna prava i slobode. To je bio jedan od
najvaţnijih motiva za osnivanje Ujedinjenih naroda.

Sporazumom svih drţava, ljudska prava više nisu bila stvar pojedinih drţava nego su postala
pitanja zajednice drţava. To je sadrţano u ključnom ugovoru izmeĎu drţava, u "Povelji
Ujedinjenih naroda", koja je usvojena 26. juna 1945. U njoj se ističe da se sve drţave članice
obavezuju da će i zajedno i svaka posebno suraĎivati s Organizacijom u smislu provedbe ciljeva
Organizacije (član 56), a u te ciljeve ubraja se zaštita ljudskih prava. Tim članom svaka drţava
članica Ujedinjenih naroda, a to su danas gotovo sve zemlje svijeta, obvezuje se na poštivanje
ljudskih prava. Da bi bilo precizno utvrĎeno što su ljudska prava, sastavljena je "Opća
deklaracija o ljudskim pravima", koja je usvojena 10. decembra 1948.

2.2. Vrste ljudskih prava i sloboda

U historiji razvoja ljudskih prava mogu se izdvojiti četiri generacije ljudskih prava i sloboda.

2.2.1 Prva generacija

Nastala je na liberalnoj tradiciji, koja je historijiski i najstarija, obuhvata minimalnu listu ljudskih
prava, poznatih pod nazivom lična prava i slobode. Inače, lična prava i slobode izraţavaju i štite
fizički i duhovni integritet čovjeka, kao i njegov pravni poloţaj u odnosu na organe vlasti. Unutar
ove grupe, po njihovom sadrţaju, moguće je izdvojiti tri podgrupe osobnih prava:
a) Prava koja za predmet svoje zaštite imaju fizički integritet čovjekove ličnosti. Najstarije meĎu
njima je pravo na život. Ali, u ovu grupu svrstavaju se i pravo na ličnu slobodu, zabrana mučenja
i drugih oblika neljudskog ili poniţavajućeg postupanja ili kaţnjavanja, prava osoba pritvorenih
zbog osnovane sumnje da su izvršila kaţnjiva djela, pravo na izricanje kazne u sudskom
postupku, itd.

b) Prava koja štite duhovni integritet ličnosti. Takva su: pravo na lični i porodični ţivot, pravo na
dostojanstvo, pravo na nepovredivost doma, sloboda kretanja i naseljavanja, sloboda misli,
uvjerenja, sloboda savjesti i vjeroispovijesti, sloboda naučnog i umjetničkog stvaralaštva, itd.

c) Slobode i prava koja izražavaju status čovjeka u društvu. MeĎu njima su najznačajniji pravo
na jednakost pred zakonom, te sloboda od diskriminacije koja se izraţava kao zabrana
klasifikacije ljudi po njihovom socijalnom statusu (socijalno porijeklo, imovinsko stanje,
političko ili religiozno uvjerenje, itd).
2.2.2 Druga generacija

Političke slobode i prava predstavljaju drugu generaciju ljudskih prava i sloboda. Politička prava
i slobode omogućavaju graĎaninu da učestvuje u političkom ţivotu zemlje, odnosno vršenju i
kontroli javne vlasti. Ova grupa se javlja izmešu 19. i 20. st. kao rezultat pojave i razvoja
političkog pluralizma i parlamentarne demokratije. Tu spadaju: sloboda govora, sloboda
političkog udruţivanja i djelovanja, sloboda informiranja, pravo na mirno okupljanje i protest,
biračko pravo, itd.

2.2.3 Treća generacija

Nju čine socijalne i ekonomske, te kulturne slobode i prava. Socijalne i ekonomske slobode su
nešto starijeg datuma, a javljaju se 20-ih g. 20. st. kao pravni izraz ekonomskih i socijalnih
funkcija koje je drţava preuzela s ciljem da smanji socijalne i klasne razlike u društvu. Tu se
ističu: pravo na vlasništvo, sloboda na rad, te pravo na socijalnu sigurnost. Pojava kulturnih prava
je mlaĎeg datuma nastanka. Njihova pojava historijski je povezana sa daljom demokratizacijom
savremenog društva i naraslom sviješću da znanje postaje pomoćni činitelj u čovjekovom razvoju
i odreĎivanju njegove pozicije u društvu. Tu se izdvajaju pravo na obrazovanje i sloboda naučnog
i umjetničkog stvaralaštva.

2.2.4 Četvrta generacija

Zadnja dva desetljeća 20. st. i početak 21. st. obiljeţena su i četvrtom generacijom ljudskih
sloboda i prava. U pitanju je grupacija tzv. ekoloških prava, dakle prava koja proizilaze iz narasle
ekološke svijesti o pravu na ţivot ne samo postojećih ljudi nego i neroĎenih, pa i nezačetih, ali i
ţivih bića uopće.
2.3. Instrumenti zaštite prava i sloboda čovjeka
Moguće je izdvojiti tri izvora garancije, institucija i procedura za zaštitu ljudskih prava i sloboda.
To su:

a) Međunarodno-pravni izvori garancija ljudskih prava i institucije za njihovu zaštitu.

Razlikuju se dva meĎunarodno-pravna izvora garancija ljudskih sloboda i prava. Prvo se odnosi
na garancije ljudskih prava koje osigurava Organizacija ujedinjenih nacija (OUN). Unutar
tog sistema, ljudska prava i slobode su zagarantovana s nekoliko dokumanata: Univerzalna
deklaracija o ljudskim pravima iz 1948. g.; MeĎunarodni pakt o graĎanskim i političkim pravima;
MeĎunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966. g.; MeĎunarodna
konvencija o eliminiranju svih oblika rasne diskriminacije, itd.

U okviru OUN-a, angaţirane su 2 vrste institucija za zaštitu navedenih prava. Prvu čine organi i
tijela koji su ustanovljeni neposredno na Povelji OUN. To su: Komisija za ljudska prava,
Komisija za poloţaj ţena.. Drugu grupu institucija čine specijalizirane institucije OUN za zaštitu
ljudskih prava: Komitet za ljudska prava; MeĎunarodni komitet crvenoga kriţa; UNESCO,
odnosno specijalizirana organizacija OUN za pitanja obrazovanja, nauke i kulture.

Drugi meĎunarodno-pravni izvor garancija se odnosi na institucije zaštite ljudskih prava i

sloboda u sistemu Vijeća Evrope. U okviru toga, ljudska praca i slobode garantira nekoliko
temeljnih dokumenata: Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda iz 1950.;
Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina iz 1994.; Evropska povelja o regionalnim ili
manjinskim jezicima iz 1992...

b) Domaći izvori garancija ljudskih prava i institucije na njihovu zaštitu.

Što se Ustava BiH tiče, sistem garancija ljudskih prava nije dat neposredno nego je preuzet iz
glavnih meĎunarodnih instrumenata za ljudska prava, prije svega iz Evropske konvencije o
ljudskim pravima. Zbog zaštite prava angaţovana su tri organa: Ured obudsmena BiH, Sud za
ljudksa prava i Odjel za ljudska prava pri Misiji OESS-a u BiH.
c) Vaninstitucionalne forme i tehnike unapređivanja i zaštite ljudskih prava.

Tiče se uloge i zaštite prava koju u svakoj zemlji imaju nevladine organizacije.

3. Zaključak

Radeći ovaj istraţivački rad došla sam do mnogih saznanja. Nisam bila ni svjesna, zapravo,
koliko prava imam i kako su ona klasificirana. Jako je bitno da smo svjesni svojih, kako obaveza,
tako i prava. Da znamo šta se od nas očekuje i šta mi trebamo očekivati. Svaki čovjek je poseban,
bez obzira kojeg je pola, nacije ili religije. To dokazuju i prava koja nas čine jednakim. Vidjeli
smo da su se ovakve ideje javile jako davno, tako da ne treba govoriti o njihovoj vaţnosti.

Ovaj seminarski mi je pomogao da shvatim koliko je društvo, zapravo u krizi. Ljudska prava su
ugroţena. Ne kao prije naravno, ali na neki čudan način. Rekla bih neprimjetan. Danas su teška
vremena. Desile su se ogromne promjene. Promjene koje su više negativne nego pozitivne. Što je
najgore, one su zahvatile sve sfere ţivota.

Ova ljudska prava i slobode postoje. Ali ja bih rekla da postoje samo na papiru. Koliko se ona
zapravo u praksi provode? Da li svaki čovjek zaista uţiva sva ova prava? Ne. Iako bih voljela dati
potvrdan odgovor, ne mogu. Ljudski ţivot nije cijenjen koliko bi trebao biti. Danas se cijene
stvari više nego ljudi. Svijet je preplavljen kriminalom, korupcijom. Ţalosno, ali istinito.

Društvo je u haosu. Izlaz se ne vidi. Nekad pomislim da gore ne moţe i potajno se nadam da smo
mi dno dotakli, te da će naredne generacije krenuti ispočetka. Ići ka vrhu. Nadam se da neće
tonuti još dublje nego što smo mi potonuli. Dubine su opasne, i ne donose ništa dobro. Vrijeme je
da se nešto poduzme, da se osvijesti narod i krene ka boljem sutra. Ali ljudi samo čekaju. Svi
očekujemo da neko drugi uradi nešto za nas. Za naše dobro. I tako stojimo. Godinama stojimo u
jednom mjestu i ne mičemo. Bolje sutra ne dolazi. Niti se vidi njegova sjenka, da bar nagovijesti
da će doći. Ljudi iz dana u dan vode bitku s vremenom, izgubili su identitet, ne znaju ni ko su ni
gdje se nalaze. I jedino pitanje koje postavljamo svakim danom sve više i više jeste: Kuda sve
ovo vodi?

4. Literatura

http://www.mathos.unios.hr/~dvojnovi/LJUDSKA%20PRAVA.htm

http://www.crnakutija.babe.hr/hr/kratka-povijest/

http://www.dadalos.org/coe/Dio2/02LAT6.htm

Užbenik za gimnaziju – Sociologija – Slavko Kukić