Laboratorijska dijagnostika bolesti GI

trakta, poremećaja probave i apsorpcije

hrane
izv. prof. dr. sc. Donatella Verbanac, dipl. ing. med. biokemije
19-10-2021

1
Koja količina hrane prođe kroz čovjekov
probavni sustav tijekom prosječnog
životnog vijeka? _____ tona hrane!

30-50
Simulacije probavnog trakta

Manchester, Museum of Science & Industry, July, 29th,2016: Cravings – does your food control you?
 Prosječni volumeni duž GI trakta
Hrana i piće 1500ml
Slina 750ml
Želučana sekrecija 1250ml
Žučna sekrecija 1000ml
Gušteračna sekrecija 1000ml
Jejunalna sekrecija 2500ml
______
Ukupno 8000ml

Tekućina u stolici 150ml

Mjesta absorpcije
nutrijenata duž GI
trakta

Medical Physilogy Boron, Boulpaep, Saunders, Elsevier, 3.rd edition 2016

Intervencije u kirurgiji GIT-a
https://www.youtube.com/watch?v=I8D8zpLqpw8

6
Prehrana i zdravlje
• Važnost pravilne razgradnje
hrane i apsorpcije hranjivih
sastojaka
• Studentska sekcija - MEF
SuZg

7
Micronutrients
Too little
About right
Too much

Issues/Challenges
diagnostic uncertainties
lack of therapeutic flexibility
Gastrointestinal disease-related
micronutrient deficiency

Site Deficiency state

Gastric or ileal Vitamin B12
Pancreatobiliary All fat-soluble vitamins
Small intestine Usually a global defect but
individual micronutrients
may be implicated
Bariatric surgery Unpredictable
Enteral Nutrition
Micronutrients not a major issue in most cases
Standard enteral feeds all contain a balanced range of
vitamins and trace elements
European law requires manufacturers to include RDA for
all micronutrients in the volume of feed that provides
1500kcal
Where additional supplements are needed it is because of
underlying disease/prior deficit
Enteral Nutrition - Cautions
Smokers
Severe diarrhea
Chronic liver disease (alcoholic)
Prolonged anorexia and social isolation
Risk of refeeding syndrome
Naš metabolizam
pod utjecajem je
središnjeg živčanog
sustava, ali i…
“Brain- gut”
Brain-gut
- 100 milijuna neurona
Zadaća probavnog sustava:

• Dovesti hranu do mjesta probave

• Osigurati povoljnu sredinu za

probavne procese, primjerice pH, 1. Uzimanje hrane (INGESTIJA)
soli, enzime i ostale čimbenike
2. Probava hrane (DIGESTIJA)

• „Prenijeti” produkte probave kroz 3. Absorpcija hranjivih tvari (ABSORPCIJA)

crijevnu sluznicu u krv
4. Eliminacija otpadnih tvari (ELIMINACIJA)

• Neprobavljene sastojke hrane

izlučiti iz organizma

14
Laboratorijska dijagnostika GI trakta

• U laboratorijskoj se dijagnostici gastrointestinalnog

sustava primjenjuje kombinacija raznih pristupa i tehnika:
– Općih pretraga – one koje se primjenjuju u svakog bolesnika
– Ciljanih pretraga – koje potvrđuju radnu dijagnozu
• Funkcijski testovi – koriste se za procjenu funkcije određenog organa

• Tehnološki usavršene „slikovne tehnike” poput NMR i CT u znatnoj

su mjeri zamijenile danas funkcijske testove

13-10-2013 15
Konvencionalni pristupi u testiranju
• Endoskopija
• Kolonoskopija
Pretrage su skupe, rizične i invazivne
Novi testovi – BIOKEMIJSKI TESTOVI – velika PPV
• Laboratorijska dijagnoza Helicobacter pylori
• Serološko testiranje na celijakiju
• Testovi u stolici (dokazivanje nekih proteina –
npr. enzim elastaza 1)
16
U laboratorijskoj dijagnostici bolesti GIT-a
primjenjuju se kombinacije brojnih pretraga:
HEMATOLOŠKE PRETRAGE :

Najčešće se primjenjuje KKS u svrhu otkrivanja anemije

(sniženje hematokrita i smanjena konc. Hb – ukazuju na moguće gastrointestinalno

krvarenje, na ulkusnu bolest, gastritis, pankreatitis, zloćudne bolesti…

Upalne bolesti GIT-a karakterizira leukocitoza (npr. akutni pankreatits L= 20 G/L

HORMONI:

GIT hormoni raspoređeni su po cijelom GIT sustavu

Gastrin, kolecistokinin, vazoaktivni polipeptidi - određuju se imunokemijskim metodama

ENZIMI:

Amilaza, lipaza, pepsin, tripsin…

17
 Probavni sustav
• Probavni sustav građen je od raznih organa, ali čine
ga i žlijezde s vanjskim i unutrašnjim izlučivanjem
• Najvažniji dijelovi probavnog sustava su usta,
želudac, tanko crijevo i debelo crijevo.
• Od organa, najvažniji je jetra, a od žlijezdi s
vanjskim i unutrašnjim izlučivanjem treba istaći
žlijezde slinovnice i gušteraču.

gornji dio: usta ždrijelo, jednjak, želudac

GIT

donji dio: tanko i debelo crijevo

18
Probavni procesi
• Cefalična faza (neurogena, nervus vagus) stimulacija lučenja kiselog želučanog soka;
parietalne-HCl, G stanice-pepsinogen;

• Gastrična faza (probava u želucu, djelovanje gastrina)

• Intestinalna faza ( sekrecija pankreasnog i crijevnog soka-enzimska razgradnja sastojaka

hrane)

19
 Usta - kemijska i mehanička probava hrane
• Hrana mora biti usitnjena • Enzimska razgradnja
(sažvakana) – Žlijezde slinovnice
• Važnost sline i mehaničkog • Luče amilazu ili ptijalin
žvakanja • Djeluju kod gotovo neutralnog
pH (6.9)

ŠKROB
• Razgradnja škroba -započinje
↓← amilaza žlijezda slinovnica (20 – 40 %) u ustima, a završava u tankom
← pankreasna amilaza (50 – 80 %) crijevu

MALTOZA I OLIGOSAHARIDI (s 3 do 9 glukoznih jedinica)

↓← maltaza i dekstrinaza (crijevo)

glukoza 20
Želudac - kemijska i enzimska probava hrane
• Enzimska razgradnja
– Sluznica želuca
• Enzim pepsin
• Djeluje kod jako kiselog pH (1.5-
2.5)
• Razgradnja bjelančevina -
započinje u želucu, a završava u
tankom crijevu

Želučani sok se sastoji od klorovodične

kiseline, vode, sluzi, soli i enzima

21
 Tanko crijevo i „susjedni” organi –
emulgiranje i enzimska probava hrane

Žuč Gušterača Tanko crijevo i crijevne resice

22
 Tanko crijevo – mjesto najintenzivnije razgradnje hrane
Gušterača Sluznica crijeva
• Enzimi: •Enzimi:
• Tripsin •Aminopeptidaze
• Kimotripsin •Karboksipeptidaze
• Amilaza •Disaharidaze
•Maltaza
• Lipaza
•Izomaltaza
• Djeluje kod lagano kiselog do
bazičnog pH (6,9-7.2) •Laktaza
•Saharaza
• Razgradnja bjelančevina i
ugljikohidrata •Djeluje kod lagano bazičnog pH (7.2-7.8)
•Razgradnja bjelančevina i ugljikohidrata

23
 Debelo crijevo – apsorpcija vode i mjesto suživota s
bakterijama

• Debelo je crijevo većega promjera od tankog crijeva te je oko četiri puta kraće od tankoga crijeva (oko 1,5 metra)

• Za razliku od tankoga crijeva sluznica debelog crijeva nema razvijene crijevne resice

• Primarna je funkcija debelog crijeva apsorpcija vode i elektrolita iz lumena crijeva u krvotok te formiranje i stolice

• U debelom crijevu živi čitav niz bakterija čija je uloga iznimno važna (mikrobiota)

• Bakterije u debelom crijevu sudjeluju u razgradnji celuloze (oko 1 %), sintetiziraju vitamine, stvaraju plinove

• Debelo crijevo dnevno može apsorbirati od 5 – 8 litara tekućine i elektrolita

24
 Mjesta i uvjeti apsorpcije hranjivih sastojaka
• Jejunum: glukoza i drugi • Površina apsorbirajućih stanica- intaktna i
monosaharidi, masne kiseline, zdrava
glicerol, kolesterol, aminokiseline,
peptidi, elektroliti, voda...
• Spoj koji se apsorbira – treba biti u
• Ileum : žučne kiseline, vitamin odgovarajućem obliku
B12, elektroliti, voda
• Normalan odnos između brzine apsorpcije
• Debelo crijevo: voda , alkohol i i brzine kojom hrana prolazi kroz GI-trakt
nešto soli

25
Digestija i apsorpcija nutrijenata
• Ovisna o usklađenim funkcijama želudca, crijeva i pankreasa

• Usklađenost - u velikoj mjeri ovisna o hormonima koji stimuliraju ili

inhibiraju sekreciju tekućina koje sadrže
• HCl, žučne kiseline, bikarbonate i digestivne enzime...

26
 Hormoni GIT
• GASTRIN G stanice mukoze želuca (antrum)
funkcija – stimulira sekreciju želučane kiseline, pepsinogena, sekretina iz tankog crijeva, sekreciju HCO3 iz pankreasa, žuči u
jetri...
• KOLECISTOKININ duodenum, jejunum
funkcija: stimulira sekreciju enzima pankreasa, kontrakciju žučnog mjehura, povećava motilitet crijeva...
• SEKRETIN duodenum, jejunum
funkcija: stimulira sekreciju HCO3 iz pankreasa, pepsinogena u želučani sok i žuči iz žučnog mjehura; inhibira lučenje gastrina
• Polipeptid pankreasa, PP pankreas
funkcija: inhibira sekreciju egzokrinog pankreasa
• Želučani inhibitorni polipeptid, GIP - duodenum, jejunum
funkcija: stimulira otpuštanje inzulina u hiperglikemiji (poznat i kao o-glukozi ovisan inzulinotropni polipeptid, inhibira
sekreciju želučane kiseline; smanjuje motilitet želuca i crijeva)
• Vazoaktivni intestinalni polipeptid, VIP - čitavi GI-trakt
funkcija: neurotransmiter, regulira gastrointestinalni motilitet povećava sekreciju vode i elektrolita iz pankreasa i crijeva
• MOTILIN - duodenum, jejunum
funkcija: stimulira kontrakcije glatkih mišića gornjeg GI-trakta, povećava pražnjenje želudca, duodenuma
• LEPTIN (kontrolira unos hrane – osjećaj sitosti/gladi)
27
• BOMBEZIN (stimulira otpuštanje kolecistokinina)
 Bolesti GIT
• Bolesti želudca: razni tipovi vrijeda, Zollinger-Ellison sindrom, gastritis, karcinom
želuca, postgastrektomijski sindrom...
• Bolesti pankreasa : akutni i kronični pankreatitis, karcinom pankreasa, cistična fibroza...
• Bolesti crijeva: malapsorpcija, celijakija, Crohnova bolest, ulcerozni kolitis, bolest
iritabilnog crijeva....

• MALDIGESTIJA: disfunkcija digestivnih procesa - javlja se na raznim mjestima GI-

trakta

• MALAPSORPCIJA: disfunkcija apsorpcijskih procesa u tankom crijevu

28
Bol – jedan od primarnih simptoma

29
Gastrointestinalne bolesti i laboratorijska dijagnostika

Uzorci u laboratoriju

I. Mjerenje fekalnog gubitka neapsorbiranih sastojaka

hrane – FECES (STOLICA)

II. Mjerenje apsorbirane količine tvari:

a) direktni testovi – mjerenje tvari (nakon uzimanja odgovarajuće doze) u PLAZMI

ili izlučene tvari u MOKRAĆI

b) indirektni testovi – mjerenje izlučivanja metabolita apsorbirane tvari u

MOKRAĆI ili IZDISAJU/IZDAHNUTOM ZRAKU

III. Tkivo dobiveno postupkom biopsije - BIOPTAT

 Bolesti želudca (urođene, upalne, tumori..)

Biokemijske pretrage – su ograničenog značenja

uglavnom se koristi endoskopija, kontrastna radiografija, i dr.
 Bolesti želudca
a) sumnja na abnormalnu sekreciju želučanog soka – gastritis i ulkusne bolesti
koje su najvećim dijelom povezane s infekcijom Helicobacter pylori

b) Zollinger-Ellison sindrom – rijetko stanje u kojem je hipergastrinemija

uzrokovana gastrinomom (spororastući tumor; oko 60% tumora je maligno)
pankreasa, duodenuma ili G-stanica želuca

Koncentracija gastrina u serumu – 2-2000x veća nego normalno (<150 ng/L)

c) karcinom želudca – (CA 72-4; nedovoljna pouzdanost), CEA (značenje u

praćenju bolesti)
Gastritis – upala želučane sluznice

Nastanak čira uslijed dugotrajnog:

Kroničniog gastritisa
Infekcije s Helicobacter pylori
Stresa
Terapije s nesteroidnim protuupalnim
lijekovima (NSAIL)
Želučani ulcus (čir, vrijed)
lokalizirano oštećenje želučane sluznice uzrokovano erozivnim djelovanjem kiseline
HCl

• Uzrok je najčešće bakterija Helicobacter pylori (H.p)

• Gram-negativna bakterija neki rodovi secerniraju proteine (upala), toksine,
ureazu.....,
• Smanjuje rezistenciju mukoze želudca na HCl te s druge strane, stimulira lučenje
gastrina (tako zapravo povećava sekreciju HCl)
• >80% želučanog i >95% duodenalnog vrijeda povezano infekcijom s H.p
 Pretrage/preporuke
Ispitivanje prisutnosti H.p. treba biti sastavni dio svakog endoskopskog ispitivanja gornjeg GI-trakta

Metode:
• Histološka detekcija H.p.-u bioptatu antruma, korpusa želudca (imunohistokemijski)
• 13C-ureja izdisajni test- mjeri se nastali 13CO2 u izdahnutom zraku prije i nakon davanja probe; MS
(za 1. potvrdu eradikacije H.p.; dijagnostička osjetljivost 96%; specifičnost 100%); 2. potvrda
eradikacije-kultura uzorka želučanog sadržaja-antibiogram)
• serološki test – imunokemijska detekcija antitijela na H.p. u serumu (slina, puna krv) (dobar za
dijagnostiku, loš za praćenje bolesti)
 Bolesti pankreasa

•akutni pankreatitis - «akutni abdomen», teška bol s različitim stupnjevima šoka

•najčešći uzroci: teški alkoholizam i žučni kamenci (te rijeđe hiperlipidemija,

hiperkalcemija, virusne infekcije, neki lijekovi...)

•kliničku dijagnozu podupire povećana katalitička aktivnost amilaze (u serumu i

mokraći) i lipaze (u serumu); pankreasni izoenzim amilaze; imunoreaktivna
lipaza i tripsinogen, elastaza....

Makroamilazemija – povećana aktivnost u plazmi zbog smanjenog klirensa amilaze

(stvaranje kompleksa amilaze s drugim proteinima (imunoglobulini)
veća molekulska masa – nema kliničko značenje.

Povišena amilaza u serumu, normalna u urinu.

•Amilaza (s): •Lipaza (s):

• Povećava se: 2-12 sati nakon •Povećava se: 3-6 sati iza abdominalne boli
abdominalne boli

•Maksimum: 24 sata
•Maksimum: 12-72 sata

•Normalizacija: 8-14 dana

•Normalizacija: 2-4 dana

Veća specifičnost - određivanje aktivnosti oba enzima!!!

 aktivnosti amilaze u serumu
• > 10 x GGRI* (akutni pankreatitis)

• obično > 5x GGRI ( bolesti žlijezda slinovnica PAROTITIS, kronično zatajivanje bubrega,
makroamilazemija, morfin....)

•  5 x GGRI (perforacija vrijeda duodenuma, intestinalna opstrukcija, ostale akutne

abdominalne bolesti, akutna oligurična bolest bubrega, dijabetička ketoacidoza....)
---------------------------------------------------------
*GGRI (gornja granica referentnog intervala)
 Kronični pankreatitis – glavni uzrok je alkohol
Dugotrajna ili ponavljajuća upala pankreasa koja postepeno rezultira s malapsorpcijom
(steatoreja- kada se funkcionalna količina žljezdanog tkiva smanji ispod 10%)

Pretrage
A) određivanje aktivnosti amilaze i lipaze od manjeg značenja (u akutnim egzacerbacijama)

B) testovi stimulacije sekrecije pankreasnog soka:

– sekretin-CCK
– PABA-test, pankreasna elastaza - 1 i kimotripsin u fecesu

C) «Zlatni standard» - ERCP (Endoscopic Retrograde CholangioPancreatography); UZ,

magnetna rezonancija, CT ...
 Testovi stimulacije
A) Sekretin - CCK (invazivna pretraga) - uzorak: duodenalni sok
• Stimulacija (intravenoznim davanjem) u dva stupnja:
a) sekretin (volumen, koncentracija i sekrecija HCO3)
b) kolecistokinin (aktivnost amilaze, lipaze, tripsina)
Referentni intervali
• 30 min poslije stimulacije sekretinom: volumen > 67 ml/30 min; sekrecija HCO3 >65 ml/30 min;
koncentracija HCO3 > 70 mmol/L
• 30 min poslije stimulacije kolecistokininom: amilaza > 12000 U/30 min; lipaza > 65000 U/30 min; tripsin >
30U/30 min
Testovi stimulacije
B) PABA test
Obilježavanje s benzotirozil-PABA (sintetski
peptid-oralno, zajedno s obrokom koji
stimulira sekreciju pankreasa
→ kimotripsin→PABA+benzoiltirozil
RI: >50% oralne doze

Interferencije: snižene vrijednosti

kod jetrenih bolesti (konjugacija),
bubrežnih bolesti (ekskrecija),
malapsorpcija, upalne bolesti crijeva; neki
antibiotici, diuretici, sulfonamidi-i
interferiraju kod određivanja PABA,
 Karcinom pankreasa

- češći kod žena i kod pušača

- lokalizacija: glava pankreasa (60%), trup (14%), rep (5%), u 15-20% slučajeva karcinom
zahvaća cijeli pankreas

- aktivnost amilaze i lipaze - najviše do 2x vrijednosti, ali kroz duže vrijeme

- CA-19-9 i CEA koncentracije su povećane u 80% bolesnika - obično se manifestira kasno, u vrijeme
kada su već prisutne metastaze
 Bolesti pankreasa - cistična fibroza
• autosomno recesivna multisistemska bolest (1: 2 500) koja zahvaća sekretorne stanice probavnih i
dišnih organa, odnosno egzokrine žljezde-pankreas (znojne žljezde..).
• poremećaj u sintezi CFTR proteina (kloridni ionski kanal), transmembranskog regulatora
provodljivosti (Cystic Fibrosis Transmembrane conductance Regulator), građevnog elementa
kloridnih kanala; najpoznatija mutacija gena ΔF508

• određivanje imunoreaktivnog tripsinogena (IRT) u kapi krvi koristi se za probiranje

novorođenčadi na cističnu fibrozu.
• kloridi u znoju > 90 (60) mmol/L, uz postojeće simptome
• prenatalna dijagnostika – analiza mutacije gena za CFTR, metode molekularne biologije; u
europskoj populaciji oko 70% bolesnika ima mutaciju ΔF508, kod koje na položaju 508 nedostaje
fenilalanin.
Cistična fibroza
Kako CFTR protein funkcionira?
Kada se za CFTR veže ATP slijedi njegovo otvaranje i izlaz Cl- iona i Na+ iona iz stanice
Ako je CFTR kanal mutiran izostati će to otvaranje jer neće moći vezati ATP , a kao posljedica
toga Na i Cl će ostati u stanici, a kako Na za sobom povlači vodu u stanicu,
izvan stanice ostaje previskozni sekret

GLAVNA POSLJEDICA BOLESTI biti će GUSTA, ŽILAVA SLUZ I SEKRET

U DIŠNIM PUTOVIMA zbog velike viskoznosti sekreta otežano je njegovo iskašljavanje

pa su česte kod njih upale pluća
U PANKREASU ne stvara se dovoljna količina enzima jer je sekret viskozan i slabije otječe prema
tankom crijevu

ZAHVAĆENE SU SVE ŽLIJEZDE S VANJSKIM LUČENJEM

Muški bolesnici s CF – neplodnost zbog začepljenosti sjemenovoda

viskoznim sekretom sjemene tekućine
Kod novorođenčadi – 1. znak CF je izostanak mekonija zbog velike viskoznosti se ne izluči
 Tumori pankreasnih otočića
Potječu iz stanica Langerhansovih otočića koji posjeduju normalnu endokrinu aktivnost:

• Inzulinom je tumor β-stanica Langerhansovih otočića koji uzrokuje hipoglikemiju zbog intenzivnijeg
stvaranja i lučenja inzulina.
• Glukagonom, tumor α-stanica je maligni tumor koji često metastazira.
• Navedeni tumori nisu povezani s gastrointestinalnim simptomima.
• Tumor D-stanica pankreasnih otočića, somatostatinom, obilježava pojačano lučenje somatostatina, i
povezan je sa steatorejom, žučnim kamencima i šećernom bolesti.
 Poremećaji crijevne funkcije

Poremećaj funkcije apsorpcije nutrijenata i vode te poremećaj

funkcije barijere)
•Malapsorpcijski sindrom
•Celijakija
•IBD
•IBS
▼▼▼
•Testovi apsorpcije ugljikohidrata
•Testovi apsorpcije aminokiselina
•Testovi apsorpcije masti
•Testovi bakterijskog rasta/bujanja
Gastrointestinalne bolesti i laboratorijska dijagnostika

Biokemijski testovi

Gastrointestinalna bolest Biokemijski test

Želučani ulkus, dvanaesnični ulkus
Zollinger Ellison-ov sindrom
Insuficijencija egzokrinog dijela
pankreasa
Akutni pankreatitis
Celijakija
Dijareja ili proljev
C13 urea test izdaha, ab na Helicobacter
pylori
Gastrin u plazmi
Elastaza u stolici
Amilaza i lipaza u serumu
Ab na tkivnu transglutaminazu (TGA) -
IgA
Na i K ioni u serumu, bikarbonati
 UPALNE BOLESTI CRIJEVA ( eng. Immflammatory bowel disease – IBD)

• Crohn-ova bolest (eng. Crohn disease – CD )

• Ulcerozni kolitis (eng. ulcerative colitis – UC)
• Sindrom iritabilnog kolona
(eng. Irritable bowel syndrome – IBS) – kontrolna skupina

 CRIJEVNA MIKROBIOTA – važnost

 UPALNI STATUS – upalni proteini u krvnom serumu
Upalna bolest crijeva (IBD)
Upalna bolest crijeva - upalni procesi u probavnom traktu, kroničnog karaktera,

najčešće u tankom i debelom crijevu.

Dvije faze bolesti:

 relaps – aktivacija upale i pojava znakova simptoma
 remisija – stanje mirovanja bolesti, bez simptoma

Važni čimbenici za nastanak bolesti:

 nasljedna predispozicija
 poremećeni imunološki odgovor
 okolišni čimbenici
 crijevna mikrobiota
 Upalna bolest crijeva
U kronične upalne bolesti crijeva ubrajaju se Crohnova bolest i ulcerozni kolitis
 Crohnova bolest (CD)- upala koja može zahvatiti punu debljinu crijevne stijenke i može
zahvatiti bilo koji dio probavnog sustava
 Ulcerozni kolitis (UC)- upala je ograničena samo na unutarnji sloj stijenke i samo na debelo
crijevo

(prilagođeno prema Marchesi, 2015)

Crijevna mikrobiota i IBD

• Mehanizmi koji objašnjavaju složeni odnos između

crijevne mikrobiote i IBD-a:

 narušena brojnost i raznolikost bakterija

 indukcija crijevne upale pod utjecajem patogena i funkcionalno izmijenjena

mikrobiota

 neispravna imunoregulacija domaćina

Prikaz razlike brojnosti mikrobiote kod IBD bolesnika u odnosu na zdrave
 Crijevna mikrobiota i IBD
• Vennov dijagram prikazuje preklapajuću ulogu crijevne mikrobiote, domaćina i okolišnih čimbenika
u patogenezi IBD-a.
• Disbiotičke promjene u sastavu bakterija mogu biti pod utjecajem prehrane i drugih čimbenika iz
okoline, uzimanje lijekova, okoliš u kojem živimo, paraziti kojima smo izloženi.
• Mali udio bolesnika s IBD-om ima dokazane čimbenike genetske osjetljivosti; NOD2, ATG16L1, IL-
23R.
• A jednu od najvažnijih uloga igra narušena stabilnost crijevne barijere, aktivacija imuno stanica
epitela i kronični upalni odgovor.
 Analiza čimbenika upale iz krvi – imunodetekcija
protutijelima
• Metoda imunodetekcije protutijelima
• Ima veliku osjetljivost - od 0,01 do 10.000 pM u samo 1 μl uzorka
• Omogućava istovremenu detekciju 96 različita upalna proteina u uzorku krvi
• Obrada čimbenika upale kao potencijalnih markera za upalne bolesti crijeva
 Upalni proteini iz uzoraka krvnog seruma
Upalni panel – proteinski biomarkeri

CXCL11 CXCL6
ADA FGF-5 CCL11 IL-33

Komercijalno dostupni upalni ARTN Flt3L 4E-BP1 IL-4

IL-2 OSM

panel, ProSeek Multiplex AXIN1 CX3CL1 FGF-19 IL-5

NT-3 CXCL5

Inflammation I 96x96 (Olink Beta-NGF GDNF FGF-21 IL-6

TWEAK IL-2RB

Proteomics, Uppsala, BDNF HGF FGF-23 IL-7

DNER NRTN

Švedska) CASP-8 IFN-gamma IL-8 SLAMF1

IL-24 TNF

do 96 upalna proteina CCL19 IL-1 alpha LAP TGF-beta-1 SIRT2

EN-RANGE TNFSF14

VEGF-A CXCL10
CCL20 IL-10 LIF STAMBP
CST5 IL-18R1
CCL23 IL-10RA LIF-R SCF
IL-22 RA1 CD244
CCL25 IL-10RB CSF-1 ST1A1
PD-L1 TGF-alpha
CCL28 IL-12B MMP-1 CD6
uPA TNFRSF9
CCL3 IL-13 MMP-10 CD5
CXCL9
CCL4 IL-15RA MCP-1 TSLP
IL-20
CD40 IL-17A MCP-2 TNFB
IL-20RA
CDCP1 IL-17C MCP-3 TRANCE
OPG
CXCL1 IL-18 MCP-4 TRAIL
„One Third of Cancers Caused by
Lifestyle Factors”
Br J Cancer. 2011;105(Suppl 2):Si-S81.
 Što kad hrana smeta?

• Neželjene reakcije na hranu

– Toksične (trovanje hranom)
– Netoksične
• Imunološki posredovane (alergija na hranu)
• IgE
• non-IgE
• Neimunološki posredovane (intolerancija hrane)
• enzimska
• farmakološka
• nepoznate etiologije

59
 Alergija na hranu
• Prati stvaranje protutijela (IgE) na bjelančevine ili njihove komplekse
• Biogeni amin, histamin, oslobađa se kao odgovor stanica bazofilnih granulocita
i mastocita

• Celijaklija: pojava protutijela IgA/IgE zapravo je odgovor epitela crijevne

sluznice na uvećan unos glutena

60
 Razlike između alergije i intolerancije

Alergija Intolerancija i/ili preosjetljivost

Prvi kontakt: preosjetljivost, stvaranje IgE protutijela Reakcije se mogu pojaviti bilo kada

Dovoljna je i mala količina alergena Reakcija ovisi o količini namirnice

Brz razvoj simptoma Reakcija je najčešće latentna

Tipični klinički simptomi alergije Vanjski simptomi slični alergiji

Dijagnoza: Određivanje o IgE (krvni test, kožni test) Testiranje na nedostatak enzima

61
 Intolerancija na pojedine namirnice
• Farmakološki: tvari djeluju izravno, primjer je djelovanje biogenih amina
• Nastaje uslijed prirođenog ili stečenog nedostatka probavnih enzima
• Posljedica je poremećaja apsorpcije: malapsorpcija fruktoze
• Pseudo-alergije: reakcije preosjetljivosti na sastojke hrane i prisutnost pojedinih
ksenobiotika i/ili konzervansa

62
 Najpoznatije intolerancije i preosjetljivosti

Celijaklija Intolerancija
na laktozu

Nedostatak ili
nedjelotvornost
Malapsorpcija Intolerancija na
enzima u
fruktoze histamin
probavnom sustavu

63
Hrana s visokim sadržajem histamina

• vino (osobito crno) pjenušci i pivo

• plava i dimljena riba
• gljive
• sirevi (osobito zreli)
• suho voće
• ukiseljeno povrće
• špinat, rajčica, patlidžan
• suhomesnati proizvodi
• majoneza, preljevi za salatu, kečap, čili
• vinski, jabučni i balzamički ocat
• avokado
• proizvodi s velikim količinama kvasca
• jogurt
Metabolizam histidina
Histamin i
diaminoksidaza -
L-Histidin DAO

Histamin Imidazol acetaldehid

Metil- histamin

Imidazol acetat
Metil-imidazol
acetaldehid

Metil-imidazol acetat
 Celijakija (= glutenska enteropatija)

 trajno nepodnošenje glutena (glijadin + glutenin)

iz pšenice, ječma i raži..

 atrofija crijevnih resica zbog imunološke reakcije

u osoba s genetskom sklonošću

 poremećaji rasta, propadanje mišića, steatoreja,

anemija, koštane bolesti....
 Celijakija
• “Zlatni standard” za celijakiju -biopsija crijevne sluznice

• Serum (probiranje):
– Antiglijadin antitijela (AGA) - At protiv glijadina iz hrane
– Antitijela protiv tkivne transglutaminaze (TGA)
Tri ključne činjenice
• Cjelokupni metabolizam ili izmjena tvari, uvelike ovisi o
kvalitetnoj i učinkovitoj probavi hrane
• Probavni sustav je uz kožu, veza našeg organizma s vanjskim
svijetom

68
Probava hrane
„Dobra probava hrane zalog je zdravlja organizma”

69