Professional Documents
Culture Documents
Promjene u ranom učenju i poučavanju hrvatskoga jezika po razredima (1. do 4.razred osnovne
škole):
1. razred
U prvom razredu uče se samo formalna (tiskana) slova. Naglasak je na razvoju čitanja, govorenja i
slušanja. Učenike i učitelje u prvom razredu željelo se rasteretiti dvostrukom obradom slova, prvo
tiskanih, a onda pisanih pri čemu je sadržaj većine nastavnih sati poučavanje slova, a nedostaje
vremena za poučavanje koncentriranog slušanja, pravilnog i uljudnog razgovora i učestalog,
svakodnevnog čitanja. Prema ovom kurikulumu, učenici će tijekom prvog razreda više čitati, slušati i
govoriti što ne isključuje pisanje kraćih tekstova od tri do pet rečenica, ali svakako isključuje
prepisivanje i pisanje dugih tekstova malim tiskanim slovima.
2. razred
U drugom razredu, uz pretpostavku boljih grafomotoričkih sposobnosti učenika s obzirom na dob i
zadovoljavajuće razine usvojenosti čitanja tijekom prvog razreda, učenici uče pisati rukopisna
(pisana) slova.
Samostalno pisanje prema poticaju usklađeno je s dinamikom učenja i jezičnim razvojem svakog
pojedinog učenika. Teme o kojima učenici pišu su bliske iskustvima učenika. Osim literarnih
sastavaka učenici uče i pisanje tekstova potrebnih za svakodnevni život kao što su popis, dnevnička
bilješka, uputa, pismo, poruka, molba i sl.
Učenici tijekom prvog i drugog razreda usvajaju nove riječi i utvrđuju njihovo značenje te ih točno
koriste u oblikovanju sintagmi i rečenica bez naglašavanja gramatičkih pojmova. Jezični pojam
imenice ne objašnjava se više u drugom razredu kako je bilo do sada.
3. razred
Učenici se u trećem razredu usvajaju lingvističke (jezične) pojmove imenica, glagoli i pridjevi ali
samo na riječima koje su u svakodnevnoj upotrebi uz poznavanje konkretnog značenja i
prepoznaju ih u tekstu.
Govorenje i pisanje usklađeno je s temama iz svakodnevnog života, a čitanje i slušanje
podrazumijeva razumijevanje govorenog/slušanog teksta uz izdvajanje podataka iz teksta te
iznošenje mišljenja o čitanom/slušanom tekstu.
Postupno se uvode strategije aktivnog slušanja, čitanja, razgovaranja, govorenja i pisanja.
4. razred
Jezični sadržaji se usvajaju komunikacijom, a ne reprodukcijom napamet naučenih pravila i
definicija. Nastavlja se poučavanje i razvoj jezičnih djelatnosti govorenja, slušanja, čitanja i pisanja uz
zahtjevnije vrste tekstova primjerenih daljnjem jezičnom razvoju učenika. Učenici slušaju i čitaju
različite vrste tekstova potrebne za učenje i svakodnevni život te pišu i govore tekstove potrebne pri
učenju i svakodnevnom životu uz korištenje primjerenih strategija svih jezičnih djelatnosti
Preporuka je da se u prvom obrazovnom ciklusu pročita što više djela. Predložena djela bira samo
učitelj, ili učitelj u suradnji s učenicima. U prvom razredu ne trebaju sva djela učenici samostalno
čitati. Dok ne nauče sva slova preporuča se da učenicima slikovnice čita učiteljica ili da učenici čitaju
slikovnice kod kuće zajedno s roditeljima. Predlaže se da svaki učitelj prvog razreda napravi poseban,
razredni godišnji literarni kurikulum koji će sadržavati popis djela koja će se pročitati, kreativne
nastavne aktivnosti prije ili nakon čitanja djela, kao i način vrednovanja u procesu čitanja. Također se
predlaže da nekoliko književnih djela s preporučenog popisa budu motiv ili poticaj za integrirani
nastavni dan.
Hrvatski jezik
Nastavno područje: Hrvatski jezik i komunikacija
• OŠ HJ A 1.1 Učenik razgovara i govori u skladu s jezičnim razvojem izražavajući svoje potrebe,
misli i osjećaje.
• OŠ HJ A 1.2 Učenik sluša jednostavne tekstove, točno izgovara glasove, riječi i rečenice na
temelju slušanoga teksta.
• OŠ HJ A 1.3 Učenik čita tekstove primjerene početnomu opismenjavanju i obilježjima
jezičnoga razvoja.
• OŠ HJ A. 1.4 Učenik piše školskim formalnim pismom slova, riječi i kratke rečenice u skladu s
jezičnim razvojem.
• OŠ HJ A 1.5 Učenik upotrebljava riječi, sintagme i rečenice u točnome značenju u uobičajenim
komunikacijskim situacijama.
• OŠ HJ A 1.6 Učenik prepoznaje razliku između mjesnoga govora i standardnoga hrvatskog
jezika.
• OŠ HJ A 1.7 Učenik prepoznaje glasovnu strukturu riječi te glasovno analizira i sintetizira riječi
primjereno početnomu opismenjavanju
Razrada ishoda
Hrvatski jezik
Nastavno područje: Hrvatski jezik i komunikacija
OŠ HJ A 1.1 Učenik razgovara i govori u skladu s jezičnim razvojem izražavajući svoje potrebe, misli
i osjećaje.
• razgovara u skladu sa svojim interesima i potrebama
• postavlja jednostavna pitanja
• odgovara cjelovitom rečenicom
• upotrebljava riječi: molim, hvala, oprosti, izvoli
• govori više cjelovitih rečenica tematski povezanih u cjelinu
• izgovora glasove i naglašava riječi u skladu s jezičnim razvojem
• točno intonira rečenicu s obzirom na priopćajnu svrhu i poredak riječi u rečenici u skladu s
jezičnim razvojem i dobi
• poštuje pravila uljudnoga ophođenja tijekom razgovora
• tekstovi: pozdravljanje, upoznavanje, cjelovite rečenice kao pitanja i odgovori, više povezanih
rečenica u kraći govoreni tekst
PREPORUKA: Učitelj svakodnevno organizira različite igrolike jezične aktivnosti kojima potiče
razgovor i sudjelovanje učenika u govornom činu.
OŠ HJ A 1.2 Učenik sluša jednostavne tekstove, točno izgovara glasove, riječi i rečenice na temelju
slušanoga teksta.
• sluša jednostavne tekstove iz različitih izvora
• odgovara na pitanja o slušanome tekstu
• postavlja pitanja o slušanome tekstu
• sluša i razumije uputu i postupa prema uputi
• tekstovi: kratki jednostavni tekstovi primjereni jezičnom razvoju i dobi (radijske emisije,
reklame, najave filmova i emisija, zvučni zapisi književnoumjetničkih tekstova)
PREPORUKA: Pri odabiru tekstova za učenje, poučavanje i vrednovanje valja poštovati načelo od
jednostavnijega prema složenome, i to s obzirom na sadržaj, ustroj teksta, jezične strukture i rječnik.
Tekstovi namijenjeni početnom opismenjavanju trebaju biti kratki, neopširni, pisani razumljivim
stilom i jezikom. U skladu s interesima i napretkom učenika trebaju se postupno usložnjavati.
Tekstovi trebaju značenjem, smislom i sadržajem podržavati jezični razvoj učenika i početnu čitalačku
pismenost. Grafičko oblikovanje teksta mora biti u skladu sa zahtjevima metodike početnoga
opismenjavanja (vizualno uporište za poučavanje pisanja i čitanja).
OŠ HJ A 1.4 Učenik piše školskim formalnim pismom slova, riječi i kratke rečenice u skladu s
jezičnim razvojem.
• povezuje glas s odgovarajućim slovom
• razlikuje slova od drugih znakova
• povezuje glasove i slova u cjelovitu riječ, a riječi u rečenicu
• piše velika i mala slova školskoga formalnog pisma
• prepisuje riječi i rečenice
• samostalno piše riječi i rečenice samo naučenim slovima
• oblikuje kratak pisani tekst primjeren početnomu opismenjavanju
• ističe pisanje velikog početnog slova: prva riječ u rečenici, vlastita imena i prezimena ljudi i
imena naselja ili mjesta u užem okružju
• piše rečenični znak na kraju rečenice
OŠ HJ A 1.6 Učenik prepoznaje razliku između mjesnoga govora i standardnoga hrvatskog jezika.
• prepoznaje različitost u riječima (izraznu i sadržajnu) između mjesnoga govora i standardnoga
hrvatskog jezika
• prepoznaje naglasnu različitost riječi u mjesnome govoru i standardnome hrvatskome jeziku
PREPORUKA: Sadržajima i aktivnostima u ishodu promiče se očuvanje zavičajnih idioma kao
kulturnoga nasljeđa. Prema načelu zavičajnosti uputno je u početnoj nastavi učeniku dopustiti
slobodno izražavanje idiomom koji najbolje poznaje i kojim može slobodno i jednostavno izraziti
svoje misli i osjećaje. To je iznimno važno za daljnji razvoj komunikacijske jezične kompetencije i
suzbijanje straha od jezičnoga izražavanja u metodičkoj situaciji. Preduvjet za ovladavanjem
standardnim hrvatskim jezikom jest uvažavanje imanentnoga jezičnog znanja učenika. Potrebno je
poučiti učenike da se njihov jezik zove hrvatski jezik i pismo latinica.
OŠ HJ A 1.7 Učenik prepoznaje glasovnu strukturu riječi te glasovno analizira i sintetizira riječi
primjereno početnomu opismenjavanju
• prepoznaje glasovnu strukturu riječi
• uočava početni, središnji i završni glas u riječi
• izvodi glasovnu analizu i sintezu
• pravilno izgovora glasove i naglašava riječi primjereno početnomu opismenjavanju
PREPORUKA: U početnome čitanju i pisanju učenik dekodira slova i vježbanjem postiže
automatizaciju. Učitelj se pri poučavanju koristi metodama početnoga čitanja i pisanja (globalna,
analitička i sintetička).
METODIČKI POSTUPCI POČETNOGA OPISMENJAVANJA: sudjeluje u metodičkim igrolikim
aktivnostima u skladu s početnim opismenjavanjem, pronalazi nove uzorke riječi zasićene
glasom/slovom koje se uči.
OŠ HJ B 1.2 Učenik sluša/čita književni tekst, izražava o čemu tekst govori i prepoznaje književne
tekstove prema obliku u skladu s jezičnim razvojem i dobi.
• prepoznaje priču, pjesmu, zagonetku i igrokaz prema obliku
• opisuje situacije, događaje i likove u književnim tekstovima
• prepoznaje i izdvaja riječi koje se rimuju u pjesmama i igrokazima za djecu
• prepoznaje čudesne i izmišljene elemente u pjesmama za djecu i bajkama
• prepoznaje elemente igre riječima u pjesmama za djecu
• prepričava pročitanu priču vlastitim riječima
• tekstovi: slikopriča, kratka pripovijetka, bajka, dječja pjesma, kratki igrokaz, zagonetka
REPORUKA: Vrste tekstova navedene u ishodu B. 2 odnose se i na ishod B. 1. Učenik čita osam
cjelovitih književnih tekstova godišnje, od toga dva obvezna i šest prema izboru učitelja na temelju
kriterija: recepcijsko-spoznajne mogućnosti učenika, raznolika žanrovska zastupljenost tekstova,
raznolika tematska zastupljenost tekstova, podjednaka zastupljenost antologijskih i suvremenih
tekstova.
OŠ HJ B 1.4 Učenik se stvaralački izražava prema vlastitome interesu potaknut različitim iskustvima
i doživljajima književnoga teksta.
• koristi se jezičnim vještinama, aktivnim rječnikom sa svrhom oblikovanja uradaka u kojima
dolazi do izražaja kreativnost, originalnost i stvaralačko mišljenje
• istražuje, eksperimentira i slobodno radi na temi koja mu je bliska
• stvara različite individualne uratke: crta izabrane stihove ili dijelove priče, likove i prostor,
izražava se pokretom, oblikuje u različitim likovnim tehnikama likove iz priča, izrađuje vlastite
slikopriče
• razvija vlastiti potencijal za stvaralaštvo
PREPORUKA: Učeniku se nudi stvaralački način izražavanja i mogućnost dokazivanja u kreativnome
izričaju koji je bitno drukčiji od klasične provjere znanja. Aktivnosti se mogu ostvarivati individualnim
i timskim radom. Ishod se prati i ne podliježe sumativnom vrednovanju. Učitelj cijeni učenikovu
samostalnost i poštuje njegove mogućnosti. Učenik prikuplja vlastite uratke u radnu mapu i
predstavlja ih razrednomu odjelu, a učitelj ga može nagraditi ocjenom za izniman trud. Ishodom se
ostvaruju međupredmetne teme Osobni i socijalni razvoj, Učiti kako učiti, Poduzetništvo, Uporaba
informacijske i komunikacijske tehnologije.
• kulturni sadržaji: kazališne predstave za djecu, likovne izložbe, izložbe u muzejima primjerene
dobi i interesima učenika, susreti s književnicima i ilustratorima u školi ili narodnim
Učenik piše velikim slovima školskoga formalnog pisma. Mala slova služe za čitanje te se ne
preporučuju diktati i vježbe prepisivanja dužih tekstova malim slovima školskoga formalnog pisma.
Malim slovima školskog formalnog pisma može se napisati tek redak ili dva kao motoričku vježbu.
Tijekom samostalnoga oblikovanja kratkoga teksta učenici mogu pisati nekoliko rečenica velikim i
malim slovima školskoga formalnog pisma.
Književnost i stvaralaštvo
Predmetno područje Književnost i stvaralaštvo utemeljeno je na čitanju i recepciji (primanju)
književnoga teksta koji je iskaz umjetničkoga, jezičnog, spoznajnog i osobnog poimanja svijeta i
stvarnosti.
Književni se tekst čita i uspoređuje s drugim tekstovima radi osobnih i obrazovnih razloga. Čitanjem
književnog teksta potiče se:
• osobni razvoj,
• razvoj estetskih kriterija,
• promišljanje o svijetu i sebi
• razmjena stavova i mišljenja o pročitanom.
Čitanjem se književni tekst stavlja u suodnos s drugim tekstovima, uspoređuje se te tako ostvaruje
smisao i svrhu da poučava, zabavlja te potiče različite oblika razmišljanja i izražavanja misli učenika
nakon čitanja književnog teksta. Osobito naglašavamo poticanje čitanja iz užitka i potrebe, stjecanje
čitateljskih navika i čitateljske kulture. Izuzetno je korisno i važno da na početku školovanja i
opismenjavanja učenik bude okružen sa što više slikovnica i dječjih časopisa. Time će omogućuje
pristup sadržaji što većem broju tekstova i slobodan izbor tekstova za čitanje. Učenike se potiče da
se stvaralački izraze prema vlastitome interesu potaknuti različitim iskustvima i doživljajima
književnoga teksta.
Učitelj svakodnevno planira vrijeme za čitanje književnih tekstova i organizira aktivnosti pričanja /
čitanja naglas cijelomu razredu, čitanja u manjim grupama i samostalnoga čitanja naglas ili u sebi.
Tekstovi su primjereni učenikovim recepcijskim, doživljajnim i spoznajnim mogućnostima te tematski
povezani s interesima učenika i njegovom životnom stvarnošću.
Učenik čita deset cjelovitih književnih tekstova godišnje, od toga dva obvezna i osam prema izboru
učitelja na temelju kriterija: recepcijsko-spoznajne mogućnosti učenika, raznolika žanrovska
zastupljenost tekstova, raznolika tematska zastupljenost tekstova, podjednaka zastupljenost
antologijskih i suvremenih tekstova.
Čita najmanje jedno književno djelo godišnje prema vlastitom izboru, a preporučuje se više
književnih djela s popisa predloženih tekstova za cjelovito čitanje. Svakodnevno izabire jedan kratki
književni tekst za čitanje između više književnih tekstova primjerenih dobi učenika prema prijedlogu
učitelja ili samostalnome izboru. Sastavlja popis pročitanih slikovnica, priča, pjesama i igrokaza uz
pomoć odraslih i uspoređuje vlastiti popis s popisom ostalih učenika radi poticanja čitanja.
Ishod se ne vrednuje, samo se prati, a razine usvojenosti odnose se na konkretna predstavljanja na
nastavi te se mogu i ne moraju vrednovati.
Učeniku se nudi stvaralački način izražavanja i mogućnost dokazivanja u kreativnome izričaju koji je
bitno drukčiji od klasične provjere znanja. Stvaralačke aktivnosti se mogu ostvarivati individualnim i
timskim radom. Stvaralački rad se prati i ne podliježe vrednovanju. Učitelj cijeni učenikovu
samostalnost i poštuje njegove mogućnosti. Učenik prikuplja vlastite uratke u radnu mapu i
predstavlja ih razrednomu odjelu, a učitelj ga može nagraditi ocjenom za izniman trud. Ishodom se
ostvaruju međupredmetne teme Osobni i socijalni razvoj, Učiti kako učiti, Poduzetništvo, Uporaba
informacijske i komunikacijske tehnologije.
Pri vrednovanju u nastavnom predmetu Hrvatski jezik poštuje se jedinstvenost svakog učenika s
obzirom na kognitivno, afektivno i psihomotoričko razvojno područje vrednovanja. Tijekom nastavne
godine pažljivo se prikupljaju različite informacije o ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda za
svakog učenika.
Proces vrednovanja motivira učenika na rad. U isto vrijeme, informacije o učenikovom radu i
napretku koriste učenicima, roditeljima, učiteljima, obrazovnim institucijama i prosvjetnim vlastima.
Sastavnice vrednovanja u predmetu proizlaze iz odgojno-obrazovnih ishoda organiziranih u trima
predmetnim područjima: Hrvatski jezik i komunikacija (A), Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i
mediji (C).
Sastavnice su vrednovanja u predmetu Hrvatski jezik:
1. Hrvatski jezik i komunikacija
2. Književnost i stvaralaštvo
3. Kultura i mediji
Vrednovanje učenika tijekom jedne nastavne godine obuhvaća vrednovanje za učenje, vrednovanje
kao učenje i vrednovanje naučenog.
Vrednovanje za učenje i vrednovanje kao učenje je sustavno praćenje, prikupljanje i tumačenje
podataka o poučavanju i napredovanju pojedinog učenika. Ovo vrednovanje je polazište za
učenikovo i učiteljevo planiranje daljnjega učenja i poučavanja. Ovim načinom vrednovanja djeluje se
na poboljšanje učenja i poučavanja.
Vrednovanje naučenoga je procjenjivanje ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda na kraju
određenog razdoblja učenja i poučavanja. Vrednuje usvojenost znanja i razvijenost vještina, a prati
se i procjenjuje usvojenost općeprihvaćenih stavova i vrijednosti. Osim toga, prati se i vrednuje
razvijenost navika, odgovornost, samostalnost i samoinicijativnost te komunikacija i suradnja.
Smisao i cilj procjenjivanja jest poticanje učenika na iskazivanje znanja, vještina i stavova.
Tri su osnova pristupa vrednovanju:
• vrednovanje za učenje,
• vrednovanje kao učenje,
• vrednovanje naučenoga.
Vrednovanje za učenje služi unapređivanju i planiranju budućega učenja i poučavanja. Temelji se na
povratnoj informaciji učeniku i razmjeni iskustava (učitelj i nastavnik - učenik i učenik - učenik) o
procesima učenja te usvojenosti znanja, vještina i stavova u odnosu na postavljena očekivanja.
Motivira učenike na daljnji rad.
Oblici vrednovanja za učenje su:
Navedeni oblici vrednovanja naučenoga provode se prema potrebi i individualnoj procjeni učitelja i
nastavnika.
Vrednovanje ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda potiče dubinsko i trajno učenje te primjenu
znanja i vještina u novim situacijama i rješavanje problema u kontekstu koji je učenicima važan i
zanimljiv. Nedvosmislena pravila i mjerila vrednovanja učenicima pomažu pri razumijevanju
sastavnica uspješne izvedbe i područja učenja koji se vrednuju.
Zaključna (pr)ocjena oblikuje se na temelju što više različitih informacija o učenikovu ostvarivanju
odgojno-obrazovnih ishoda. Zaključna (pr)ocjena nije aritmetička sredina pojedinačnih ocjena, već je
pokazatelj učenikova napretka u učenju i razvijenosti razumijevanja, vještina i sposobnosti izricanja
kritičkoga i stvaralačkoga mišljenja, vrijednosti i stavova. O podatcima o učenikovu postignuću i
uradcima u predmetu, uloženome trudu, sudjelovanju, suradnji i odgovornosti izvješćuje se zasebno,
osim o elementima koji su izravno ugrađeni u odgojno-obrazovne ishode.
Problem razvoja čitanja u ranom učenju hrvatskoga jezika uvijek je aktualan. Promišljanje o razvoju
čitanja i razmatranje o mogućnostima unapređenja čitanja staro je koliko i samo obrazovanje. Jedan
od bitnih preduvjeta za uspjeh u učenju je mogućnost čitanja s razumijevanjem. Ako izuzmemo
učenje uz igru ili učenje u neposrednoj stvarnosti mogli bismo ustvrditi: - Bez čitanja nema ni učenja.
Iako je čitanje izuzetno važan element cjelokupnog odgoja i obrazovanja, gotovo uvijek se susrećemo
s ocjenom da djeca čitaju premalo i da se čitanju treba posvetiti mnogo više pažnje.
Čovjek je društveno biće sklono komunikaciji s drugima. Stoga je problem komuniciranja opći
društveni problem i problem svakog pojedinca. Jedan od osnovnih ciljeva obrazovanja jest i
osposobljavanje djece za što uspješniju komunikaciju.
Ljudi komuniciraju neposredno razgovorom - govoreći i slušajući ili posredno pismom – pišući i
čitajući. Govorene i slušanje su urođene vještine kojima se čovjek služi od rođenja i neposredno ih
usvaja iz svoje okoline. Pisanje i čitanje čovjek uči. Bez učenja nije moguće ostvariti posrednu
komunikaciju.
Danas je utjecaj medija veći nego ikada u povijesti civilizacije. Kao jedan od izuzetno važnih medija su
otisnuti pisani materijali – različite vrste knjiga, časopisa i novina. Tehnološki napredak i razvoj
informatičke tehnologije nametnuo je nove načine komunikacije. Osobnu komunikaciju često
zamjenjuju komunikacije telefonom, mobitelima, elektronskim porukama i sudjelovanje u različitim
popularnim društvenim mrežama.
Smatra se da je u ranom učenju hrvatskoga jezika, u ranom odgoju i obrazovanju knjiga i tiskovni
materijal još uvijek neizostavan i važan medij čijim korištenjem djeca učinkovitije razvijaju svoje
komunikacijske sposobnosti.
Trebamo li se odlučiti između dvije ponuđene opcije: knjiga pa ICT ili – ICT pa knjiga,
odlučujemo se za prvu, gdje rad s knjigom kao medijem omogućava usavršavanje tehnike čitanja i
pisanja za kasnije korištenje informacijsko komunikacijske tehnologije.
Čitanjem se bave mnogi stručnjaci: psiholozi, lingvisti, psiholingvisti, teoretičari književnosti,
pedagozi, metodičari i učitelji. Većina njih uvijek je do sada mislila, a i sada misli da djeca ne čitaju
dovoljno.
Korisno je postaviti pitanje: Zašto je čitanje važno? te na njega u kratkim crtama odgovoriti.
• Čitanjem dolazimo do novih spoznaja, bolji smo pisci i govornici.
• Čitanjem bogatimo rječnik i usvajamo pravopisna pravila.
• Čitanjem razvijamo sposobnost suživljavanja.
• Čitanjem putujemo različitim životnim iskustvima i obogaćujemo vlastita.
• Čitanjem upoznajemo, prepoznajemo, razvijamo vrline.
• Čitanjem postajemo kreativniji i maštovitiji.
• Čitanje nas osamljuje, a povremena samoća nas oplemenjuje.
• Čitanje iziskuje napor, a svladavanje napora razvija vrijednost.
Zbog toga je važno da učitelji, koliko god mogu, promiču vrijednost čitanja i knjige među svojim
učenicima. I ne samo među njima. Da bismo uspjeli motivirati učenike za čitanje i knjigu, važno je i
roditeljima osvijestiti važnost čitanja.
Knjige, ti mudri, bogati, tihi, mirni, strpljivi i samozatajni predmeti bit će nam zahvalni. A zahvalnost
ćemo osjećati i mi jer knjige će nas nagraditi za druženje s njima. Tiho, mirno i samozatajno.
Ljubav prema knjizi razvija se u početku uz slikovnice i dječje časopise. Djeca će se radovati knjizi i
časopisima ako upoznamo s njihovim vrijednostima i ako se zauzmemo za svakodnevno druženje s
njima. Pri toma valja dobro promisliti o zanimljivim aktivnostima uz koje će djeca zaista zavoljeti
knjigu.
Vrijednost čitanja
Temeljni cilj nastave hrvatskog jezika je osposobiti učenike za jezičnu komunikaciju. Za uspješnu
komunikaciju neophodne su jezične sposobnosti koje se ostvaruju jezičnim djelatnostima. Jezična
komunikacija podrazumijeva primanje poruka koje se ostvaruje slušanjem i čitanjem i odašiljanje
poruka koje se ostvaruje govorenjem ili pisanjem uz misaonu obradu sadržaja koji se komunikacijom
prenosi.
Čitajući učenici se osposobljavaju za uspješno snalaženje u svakodnevnim priopćajnim situacijama,
ovladavaju jezičnim sredstvima potrebnim za uspješnu komunikaciju, ostvaruju uspješnu usmenu i
pisanu komunikaciju, doživljavaju književna djela, razvijaju osjetljivost za književnu riječ, razvijaju
čitateljske potrebe, stvaraju čitateljske navike i osposobljavaju se za samostalno čitanje i primanje
(recepciju) književnih djela
Tko zna čitati, može i zna učiti.
Čitanje je ključna vještina za uspješno učenje pa se pitamo kako će djeca učiti i kako ćemo ih naučiti
učiti kad sve manje čitaju. Na prvi pogled, svima se može učiniti kako nastava hrvatskog jezika
posvećuje dovoljno vremena razvoju čitanja. No, je li to doista tako? Dubljim promišljanjem učitelji
mogu vrlo brzo pronaći argumente koji će to osporiti. Svjesni smo da većina djece premalo čita. Neki
tvrde da uz brojne druge nastavne aktivnosti ostaje vrlo malo vremena za uvježbavanje čitanja. Neki
učitelji smatraju da osim njih i roditelji imaju svoj dio odgovornosti za razvoj čitanja. Mnogi roditelji
misle kako je razvoj čitanja isključivo zadaća škole i učitelja. Ima nekih koji tvrde da su djeca
preopterećena školskim i izvanškolskim obavezama i da im nedostaje vrijeme za čitanje. Većina će
učenika reći da je čitanje dosadno i izabrati neku jednostavniju i zabavniju aktivnost. I učitelji, i
roditelji, i učenici tako često zbog ovih ili nekih drugih razloga ne posvećuju dovoljno vremena
razvoju čitanja.
Vještina čitanja razvija se čitanjem, baš kao i druge vještine. Želimo li poboljšati svoju vještinu čitanja
i unaprijediti tehniku – čitat ćemo što češće.
Kad su učenici savladali osnovnu tehniku čitanja, uvježbavanje čitanja ne smije prestati. Ono se i
dalje treba motivirati. Čitati treba svakodnevno, i kod kuće i u školi. Za uvježbavanje vještine čitanja
važno je odabrati odgovarajući materijal za čitanje. Tekstovi trebaju dužinom, sadržajem i načinom
pisanja biti primjereni čitateljskoj dobi. Učenici mogu čitati tekstove primjerene njihovoj spoznajnoj i
literarnoj razini iz slikovnica, dječjih knjiga, dječjih časopisa, udžbenika i čitanki.
Literarni kurikulum (literature curriculum) uključuje čitanje i proučavanje određenog kompleta knjiga
kao i provođenje različitih jezičnih kreativnih aktivnosti koji se odnose na pročitane knjige. U pisanoj
formi literarni kurikulum obuhvaća točno određene ciljeve, popis knjiga, prijedlog o redoslijedu
čitanja knjiga, sažete upute kako će se te knjige koristiti i prijedlog o načinu provjere jesu li ciljevi
ostvareni.
Stvaranje literarnog kurikuluma pomaže djeci da postanu uspješniji čitatelji reprezentativnih djela
različitih vrsta tekstova i djela. Izuzetno je korisno da učitelji razrađuju vlastite literarne kurikulume
na razini vlastitog razreda, na razini istog razreda jedne škole ili čak na razini istih razreda susjednih
škola.
Pri stvaranju kurikuluma učitelji odabiru knjige visoke kvalitete koje će odgovarati postavljenim
ciljevima i psihofizičkim sposobnostima djece pojedinog razreda. To trebaju biti knjige koje će djeca
razumjeti i sa zanimanjem čitati. Literarni kurikulum obuhvaća realistične i fantastične naslove,
klasične i suvremene naslove, poeziju i prozu te šaljive i ozbiljne tekstove. Osim čitanja beletrističkih
(književno-umjetničkih) tekstova kurikulum podrazumijeva i čitanje publicističkih (edukativno-
spoznajnih) tekstova.
Dva najčešća pristupa u čitanju i proučavanju knjiga su tematska organizacija i povezivanje literature
s drugim predmetima.
Suvremeno poučavanje podrazumijeva učitelja kao refleksivnog praktičara spremnog na
osmišljavanje kreativnih modela poučavanja i aktivnosti.
Nakon analize književnih djela za djecu koja su primjerena njihovom jezičnom razvoju u prvom
razredu, učitelj odabire slikovnice i kraće književne tekstove koje predlaže učenicima da ih cjelovito
pročitaju.
Osim pripreme vanjskih uvjeta učenja i promišljanja o efikasnom poučavanju korisno je napraviti
razredni literarni kurikulum. Ovdje su priložena dva prijedloga s odabranim slikovnicama i knjigama
za djecu kao primjeri literarnih kurikuluma.
Važno je napomenuti da svaki učitelj u svom razrednom odjeljenju stvara svoj program čitanja
uvažavajući jezični razvoj svojih učenika, njihove interese i dostupnost knjiga koje ima u knjižnici ili
razrednoj biblioteci.
Ovi primjeri su tek poticaj za razmišljanje, analizu i odabir književnih djela za djecu koju će svaki
učitelj samostalno ili u skupini s drugim učiteljima prvog razreda provesti pri oblikovanju literarnog
kurikuluma za učenike u svom razrednom odjeljenju. Važno je da učitelj izabere najmanje deset, a
preporuča se više slikovnica i kraćih književnih djela za samostalno čitanje. Predlaže se da se pri
izradi razmišlja o načinu nabavke slikovnica za čitanja pa je poželjno da tijekom svakog mjeseca
učenici dobiju više prijedloga slikovnica za čitanje što otvara mogućnost izbora.
Četiri godišnja doba je slikovnica koja se sastoji od četiri priče. Godišnja doba su zapravo nježna
poveznica između četiri samostalne priče o životinjama. Tu su leptir Emerik, slon Gašpar, lav Mirislav
i pingvin Frederik, svaki sa svojim strastima i snovima, i to svaki kao simbol jednog godišnjeg doba.
Tekst slikovnice Snjegović Snješko na čaju kod vještice Klotilde govori o borbi dobra i zla. Kao i u
većini klasičnih bajki i u ova slikovnica ukazuje na to da zle namjere i djelovanje u konačnici uvijek
budu kažnjeni. U ovoj priči prostodušni i dobri Snješko uhvatio se u zamku zle vještice Klotilde jer je
prihvatio da s njom u zimsko vrijeme ispije čaj u njezinoj toploj i zagrijanoj planinskoj kolibi.
Priča u slikovnici Lav i ptica počinje jednog jesenskog dana kad Lav rumenih obraza i u kombinezonu
od trapera obrađuje svoj vrt. U svom vrtu Lav pronađe ranjenu pticu, sažali se nad njom i odluči
pomoći. Povije joj ozlijeđeno krilo i odvede je kući jer prica ne može nastaviti put sa svojim jatom.
Lav ptici ponudi da s njim provede zimu u njegovoj kući koja je udobna je i topla. Kad nastupi prava
zima, njih dvoje prepuštaju se dnevnim i večernjim ritualima i skladno provode snježno i hladno
godišnje doma. „I tako, dan za danom, prolazi zima udvoje.“
Čitanje ovih slikovnica provodi se po grupama. U razredu formiraju se tri čitateljske grupe koje
tijekom četiri tjedna čitaju navedene četiri slikovnice. Svaki tjedan jedna grupa čita jednu slikovnicu
tako da tijekom tri tjedna svi učenici u svim grupama imaju mogućnost čitanja sve tri slikovnice.
Nakon čitanja svake slikovnice, na kraju tjedna svaka grupa provodi aktivnost pod nazivom „Pričanje
priče slikama“. To je aktivnost u kojoj učenici pažnju posvjećuju ilsutracijama i način na koji je
ilustrator ilustrirao priču koju su čitali. Jedna od mogućnosti je i da učenici prekriju tekst u slikovnici i
pričaju priču samo prema slikama slikovnice.
Sve navedene slikovnice sadrže priče u kojima su personificirane životinje. Učenici su podijeljeni u
čitateljske grupe koje tijekom četiri tjedna čitaju navedene slikovnice. Svaki tjedan jedna grupa čita
jednu ili dvije slikovnicu tako da tijekom četiri tjedna svi učenici u svim grupama imaju mogućnost
čitanja svih predloženih slikovnica. Nakon čitanja svake slikovnice, na kraju tjedna svaka grupa
provodi stvaralačke aktivnosti koje razvijaju kreativnost pri jezičnom izražavanju. Na kraju mjeseca
organizira se susret s roditeljima tijekom kojeg se prezentiraju radovi nastali tijekom stvaralačkih
aktivnosti potaknute čitanjem slikovnica.
Slikovnice - Učenici čitaju slikovnicu samostalno kod kuće. Nakon čitanja provodi se integrirani dan
pod nazivom “ Čuvajmo prirodu”. Toga dana moguće je provoditi nastavne aktivnosti svih nastavnih
predmeta koje čiji sadržaj obuhvaća navedenu temu. Osim čitanja ove slikovnice učenici će tijekom
mjeseca travnja posjetiti obližnju narodnu knjižnicu, po mogućnosti postati njezin član, upoznati se s
radom dječjeg odjela i djelatnicima. Tom prilikom možemo zadati učenicima da potraže i posude u
knjižnici slikovnice u kojima se spominju biljke, životinje ili prirodne pojave. Učenici samostalno čitaju
slikovnice kod kuće, a nakon čitanja, tijekom posljednjeg tjedna mjeseca travnja organizira se
aktivnost u kojoj će učenici ostalim učenicima prezentirati posuđene slikovnice i njihov sadržaj.
Iz prva dva prijedloga literanog kurikuluma jasno je vidljivo tematsko planiranje cjelovitog čitanja
književnih djela primjerenih učenikovom jezičnom razvoju. U prvom razredu to su pretežno
slikovnice ili knjige za početno čitanje obogaćene većim brojem ilustracija.
Učitelj samostalno i autonomno odabire slikovnice za čitanje koje temom odgovaraju planiranju
cjelovitog tematskog poučavanja. Preporuča se da učitelj u suradnji s knjižničarima odabere i napravi
odabir slikovnica za cjelovito čitanje i grupira ih u tematske komplete.
U nastavku se navode prijedlozi nekoliko tematskih kompleta za čitanje. Prema ovom modelu učitelj
sam organizira i planira tematske komplete za čitanje svojih učenika prema dostupnosti pojedinih
naslova u knjižnici, broju istih slikovnica za posudbu svakog učenika i sl.
Nije nužno da svi učenici u isto vrijeme čitaju isključivo jedno književno djelo. Ukoliko knjižnica ima
manji broj primjeraka jedne knjige, učenici mogu čitati više slikovnica u više skupina tako da svaka
skupina čita jedno književno djelo. To znači da je za čitanje potrebno 6 ili 7 istovrsnih slikovnica, a ne
20 ili više.
Tema: U potrazi
Slikovnice i knjige za nove čitatelje
Paul Maar: Mali klokan u opasnosti
Paul Maar: Mali klokan u potrazi za pustolovinom
Kasparavičius, Kęstutis, Dan jagoda / Mala zima / Vrtlar Florijan
Kreativnost je osobina onoga koji je kreativan odnosno onog koji posjeduje stvaralačke sposobnosti.
Karakterizira je originalnost, stvaralačka snaga i darovitost. Kreativnost je stvaranje nečeg novog,
originalnog, iznenađujućeg i neobičnog. Da bi naše ideje ili ponašanja bili kreativni, moraju pozitivno
pridonositi našem životu i životu drugih ljudi.
Slikovnica je poticaj za kreativno izražavanje umjetnicima pri stvaranju sadržaja koji će biti objavljen,
učenika koji će taj sadržaj konzumirati i učitelja, roditelja i knjižničara koji sudjeluju u odgoju i
obrazovanju kao stvaralačkom, kreativnom procesu.
Zamisli da...
Djeci podijelimo katrončiće na kojima piše da zamisle neku situaciju i objasne kako se u njoj snalaze.
Npr.:
• Zamisli da si ostao sam zaključan u stanu deset dana i nitko ne može k tebi...
• Zamisli da pod krevetom postoji patuljak koji može ispuniti sve tvoje želje...
Ispričajte kao...
Ova kreativna igra potiče razvijanje usmenog izražavanja prije čitanja priče ili pjesme. Pokažemo
učenicima neki predmet ili sliku pojave koja je motiv priče ili pjesme koju ćemo čitati. Tražimo da
ispričaju priču kao da su oni taj predmet ili pojava. Npr.
• Pogledajte ovaj cvijet. Gdje je taj cvijet bilo do sada? Što prikazuje? Kako je došao do nas? Što
Riješite problem
Izmislimo nekoliko problema iz svakidašnjeg ili zamišljenog života i kažemo djeci da ga pokušaju
riješiti na svoj način. Npr.
• Djevojčica Mia krenula je u školu. Na pola puta susrela je psa Flokija koji joj je pokazao da zna
pričati. Pozvao ju je da krene s njim u šetnju. Mia se odazvala pozivu i nije toga dana bila u
školi. Učiteljica i roditelji su se zabrinuli i krenuli tražiti Miu...
Hrvatski jezik
Godišnji izvedbeni kurikulum za predmet Hrvatski jezik svaki učitelj izrađuje individualno prema
procjeni sastava razrednog odjeljenja u kojem predaje te jezičnom razvoju svojih učenika.
Godišnjim izvedbenim kurikulumom predviđa se raspored tema i okvirna satnica za ostvarivanje
određene teme u ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda po predmetnim područjima (jezik i
komunikacija, književnost i stvaralaštvo te kultura i mediji).
Ishodi vezani uz jezične djelatnosti govorenja, slušanja, čitanja i pisanja kao i ishodi vezani uz
čitanje/slušanje književnih djela ostvaruju se tijekom cijele nastavne godine, redovito svakog
mjeseca, unutar pojedine teme. Uz pojedinu temu naznačene su obavezne vrste tekstova
predviđenu za prvu godinu učenja i obavezna propisana književna djela. Uz obavezna književna djela,
učitelj odabire najmanje osam književnih djela za cjelovito čitanje sa popisa preporučenih tekstova
kojima ostvaruje navedene ishode.
Ishod prepoznavanja glasovne strukture riječi, analize i sinteze riječi u početnom opismenjavanju
ostvaruje se tijekom razdoblja početnog čitanja i pisanja. Duljinu razdoblja početnog čitanja i pisanja
određuje učitelj uvažavajući jezični razvoj učenika u svom razrednom odjeljenju.
Tijekom cijele školske godine, tijekom razvoja jezičnih djelatnosti, učenici ostvaruju ishod vezan uz
upotrebu riječi, sintagmi i rečenica u točnom značenju.
Ostvarivanje ishoda prepoznavanja razlike mjesnog govora i standardnog jezika u čitelj planira u
razdoblju školske godine unutar tema vezanih za dom i neposredno okruženje u kojem učenici žive.
Ishodi vezani za predmetno područje Kultura i mediji ostvaruju se tijekom školske godine pri
aktivnostima u kojima koristi medijske sadržaje kao i pri posjetima kulturnih događaja u
neposrednom životnom okruženju i blizini škole.
U razdoblju početnog opismenjavanja važno je da se ishod vezan uz čitanje ostvaruje svakodnevnim
čitanjem prvo rečenica i kraćih tekstova s riječima koje sadrže naučena slova, a nakon učenja svih
slova, svakodnevnim čitanjem kraćih tekstova primjerenih jezičnom razvoju učenika.
Gramatika
glas A.1.3
• glasovna analiza i sinteza A.1.7
rečenica A.1.3
• po priopćajnoj svrsi A.1.1
slog A.1.3
Pravopis
malo i veliko početno slovo
• na početku rečenice A.1.4
• u nazivima mjesta i ljudi A.1.4
OŠ HJ A.1.1 Učenik
razgovara i govori u skladu
s jezičnim razvojem
izražavajući svoje potrebe,
misli i osjećaje.
OŠ HJ A.1.2 Učenik sluša
jednostavne tekstove,
točno izgovara glasove,
riječi i rečenice na temelju
slušanoga teksta
OŠ HJ A.1.3 Učenik čita
tekstove primjerene
početnomu opismenjavanju
i obilježjima jezičnoga
razvoja.
OŠ HJ A.1.4 Učenik piše
školskim formalnim
pismom slova, riječi i kratke
rečenice u skladu s jezičnim
razvojem.
OŠ HJ A.1.5 Učenik
upotrebljava riječi,
sintagme i rečenice u
točnome značenju u
uobičajenim
komunikacijskim
situacijama.
OŠ HJ A.1.6 Učenik
prepoznaje razliku između
mjesnoga govora i
standardnoga hrvatskog
jezika.
OŠ HJ A.1.7 Učenik
prepoznaje glasovnu
strukturu riječi te glasovno
analizira i sintetizira riječi
primjereno početnomu
opismenjavanju
OŠ HJ B.1.1 Učenik izražava
svoja zapažanja, misli i
osjećaje nakon
Ovdje se navode samo neka književna djela kao primjeri ili modeli osmišljavanja metodičkih
aktivnosti prije i nakon čitanja slikovnica u prvom razredu osnovne škole. Svaki učitelj će autonomno
ona djela koja odgovaraju školskom i životom okruženju te jezičnom razvoju i interesima svojih
učenika u razrednom odjeljenju.
Odgojno-obrazovni ishodi:
• Učenik prepoznaje elemente šaljivog u pjesmi
• Učenik iskazuje svoje mišljenje o pjesmi
Aktivnosti:
1. Učenici pripovijedaju neobična ponašanja svojih prijatelja, članova obitelji ili susjeda. Učenici
smišljaju svoja neobična ponašanja.
2. Učenici samostalno ili u skupinama čitaju slikovnicu.
3. Učenici razgovaraju o pročitanoj pjesmi odgovarajući na pitanja:
• O kome govori pročitana pjesma?
• Što je sve Antuntun radio?
• Kakav je Antuntun?
4. Učenici razmišljaju i uočavaju razliku pjesme koja se recitira i pjesme koja se pjeva
5. Učenici slušaju recitaciju pjesme
Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=qCmSkF0DJB4
6. Učenici pjevaju pjesmu uz jednostavne plesne pokrete
Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=cbB3osxeV_8&list=PLVHiTnxxfltOqaxpz-
eeUgjwQxZM7fuES&index=17
7. Učenici gledaju isječka iz kazališne predstave:
Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=iDkxBjD59uM
8. Učenici izrađuju slobodno odabranom likovnom tehnikom svog Antuntuna
Prilagodbe:
• Tijekom čitanja učenici se služe uvećanim ili izdvojenim slikovnim materijalom (učenici koji
teže održavaju pažnju, učenici koji imaju teškoće s razumijevanjem)
• Tijekom izrade Antuntua za učenike s motoričkim teeškoćama priprema se materijal prikladne
veličine koji odgovara učenicima
Odgojno-obrazovni ishodi:
• Učenik pažljivo sluša priču
• Učenik uočava redoslijed događaja u pročitanoj priči
• Učenik improvizira ritamske cjeline udaraljkama
• Učenik slijedi pravila motoričke igre
Aktivnosti:
1. Učenici izvode igru udaraljkama. Učenici sjede u krugu, svaki učenik ima jedene udaraljke koje
drži u krilu. Učenik po učenik počinje svirati udaraljkama kada učiteljica da dogovoreni znak
(npr. dotakne ga po ramenu). U jednom trenutku sviraju svi učenici. Tada učiteljica polako
„gasi“ zvukove ponovo dajući znak učeniku po učeniku sve do posljednjeg. Učiteljica bira koje
će se udaraljke prve čuti, a kojima će završiti. Unaprijed se može dogovoriti s učenicima i za
ostale znakove koje moraju pratiti – npr. kada udalji ruke od tijela učenici moraju glasnije
udarati u udaraljke, a kada ih približi tijelu moraju udarati tiše. Igra završava tako da na
nekoliko trenutaka zadržimo potpunu tišinu. Učenici u tišini udaraljke odlažu ispod stolica na
kojima sjede.
2. Učenici samostalno čitaju čitaju slikovnicu ili slušaju čitanje slikovnice na glas.
3. Učenici razgovaraju o pročitanoj slikovnici odgovarajući na pitanja:
• Koje sve životinje žive u seoskom dvorištu zajedno sa Figarom?
• Što je smetalo životinjama?
• Zašto?
• Što su životinje odlučile?
• Je li se Figaro zbog toga ljutio?
• Što se dogodilo jednoga dana?
• Zašto su se životinje predomislile?
• Što znači Ispričati se nekome?
• Jesi li se ti nekome nekada ispričao?
• Kako si se osjećao?
4. Učenici određuju redoslijed događaja u priči pomoću slikovnog materijala (slike životinja)
5. Učenici igraju igru „Ide maca oko tebe“ Učenici ponavljaju sljedeće stihove:“Ide maca oko
tebe-pazi da te ne ogrebe-čuvaj mijo rep-da ne budeš slijep-ako budeš slijep-otpast će ti rep.
Učenici sjednu u krug, a jedno dijete ("maca") stane izvan kruga. U ruci ima neki manji
predmet. Svi pjevaju, a "maca" kruži oko djece (s vanjske strane kruga) u smjeru kazaljke na
satu. U jednome trenutku mora neopazice staviti predmet iza nekog djeteta. Time je dala na
znanje da je to dijete izabrala za "miša". Kada završi pjesma, sva djeca moraju brzo pogledati je
li iza njih predmet. Onaj koji iza sebe ima predmet je "miš" te se mora brzo ustati i optrčati oko
djece (u smjeru kazaljke na satu). U isto vrijeme "maca" vreba njegovo mjesto, tj. treba stići na
upražnjeno mjesto prije "miša". Ako "maca" stigne prije "miša", dijete koje je ostalo bez mjesta
postaje "maca". No, ako "miš" uspije stići prije "mace", sve se ponavlja, tj. i dalje je isto dijete
"maca". (izvor: http://www.pjesmicezadjecu.com)
Prilagodbe
Odgojno-obrazovni ishodi:
• Učenik pažljivo sluša priču.
• Učenik nabraja likove i iznosi svoje mišljenje o njima.
• Učenik izdvaja mjesta na kojima se priča odvija.
Aktivnosti:
1. Učenici pažljivo slušaju priču sa audio zapisa (cd priložen uz slikovnicu)
2. Učenici razgovaraju o pročitanoj priči pri čemu pojašanjavaju neposnate riječi, izdvajaju likove,
opisuju likove izdvajajući njihove osobine te izdvajaju mjesto radnje u priči
3. Učenici izlaze u školsko dvorište, livadu ili šumu, tražeći odgovore na poticajna pitanja:
• Gdje se u šumi skrivaju životinje?
• Što šumske životinje u jesen rade u šumi?
4. Učenici su podijeljeni u skupine. Svaka skupina skuplja prirdnine (grančice, lišće, kamenčiće, kore
drveta i sl.) Učenici izrađuju ježevu kućicu od sakupljenog materijala onoako kako je oni zamišljaju.
Vrednovanje
• usmeno, sudjelovanje u razgovoru
Prilagodbe
• tijekom čitanja možemo se služiti uvećanim ili izdvojenim slikovnim materijalom (učenici koji teže
održavaju pažnju, učenici koji imaju teškoće s razumijevanjem)
Odgojno-obrazovni ishodi:
• Učenik pažljivo sluša čitanje priče.
• Učenik samostalno ili u paru čita priču.
• Učenik pjeva pjesmicu „Maca i djeca“
• Učenik određuje skup prema nekome svojstvu
• Učenik prebrojava članove skupa
• Učenik prikazuje iste matematičke pojmove na različite načine (crtež, skup, piktogram i
jednostavna tablica)
Sredstva i pomagala: slikovnica, slikovni materijal za izrezivanje papira u obliku papučica u više
Aktivnosti:
1. Učenici pjevaju pjesmicu „Maca i djeca“. Nakon pjevanja učenici izvode kratku improvizaciju
pjesme.
2. Učenici čitaju slikovnicu.
3. Učenici razgovaraju o priči odgovarajući na pitanja:
• Koga si sve upoznao u priči?
• Gdje su djeca živjela?
• Kakvo je bilo to selo?
• Kakva su bila djeca?
• Što se dogodilo jednoga jutra?
• Što su djeca odlučila?
• Gdje je macina kuća?
• Što se dogodilo u Macinoj kući?
• Kako izgleda macin dom izvana, a kako iznutra?
4. Učenici s pripremljenim nastavnim materijalom koji je vezan uz sadržaj pročitane priče broje,
razvrstavaju i zbrajaju ponavljajući i uvježbavajući postupke rješavanja matematičkih zadataka i
problema.
Prilagodbe
• tijekom čitanja možemo se služiti uvećanim ili izdvojenim slikovnim materijalom (učenici koji
teže održavaju pažnju, učenici koji imaju teškoće s razumijevanjem)
• učenici čitači mogu čitati unaprijed dogovorene dijelove priče tijekom uvodnog čitanja
• količina papučica za matematičke zadatke može se smanjivati ili povećavati po potrebi
• zadavanje uputa za rješavanje matematičkih zadataka korak po korak
Odgojno-obrazovni ishodi:
• Učenik pažljivo sluša/čita priču.
• Učenik izdvaja glavni lik u priči.
• Učenik navodi osobine glavnoga lika (snalažljiv, hrabar, pametan i sl.).
Sredstva i pomagala
• „čarobni štapić“, 3-4 šešira ili kapa, oznaka za cilj (čunjevi u boji), bojice, flomasteri, kolaž,
škarice, ljepilo
Aktivnosti:
1. Učenici sjede na jastučićima na podu, a učiteljica ili odabrani učenici čitaju priču.
2. Učenici razgovaraju o priči odgovarajući na pitanja:
• Što su naslijedili mlinarovi sinovi?
Prilagodbe
• tijekom čitanja možemo se služiti uvećanim ili izdvojenim slikovnim materijalom (učenici koji
teže održavaju pažnju, učenici koji imaju teškoće s razumijevanjem)
Odgojno-obrazovni ishodi:
• Učenik pažljivo sluša/čita priču.
• Učenik razumije pročitanu priču.
Sredstva i pomagala: slikovnica, ogledalca različitih veličina, kolaž, škare, ljepilo, kartončići
10x20 cm
Aktivnosti:
1. Učenici razgovaraju o čitanju slikovnica kod kuće
2. Učnici čitaju slikovnice.
3. Učenici razgovaraju o pročitanoj priči odgovarajući na pitanja:
• Kako se ogledalce našlo u šumi?
• Tko ga je sve vidio?
• Zašto su se svi posvađali?
• Zašto nitko nije rekao ništa kada je medvjed uzeo ogledalce?
Prilagodbe
• tijekom čitanja možemo se služiti uvećanim ili izdvojenim slikovnim materijalom (učenici koji
teže održavaju pažnju, učenici koji imaju teškoće s razumijevanjem)
• za izradu okvira (7. korak) možemo pripremiti materijal prikladne veličine (učenici s
motoričkim teškoćama)
• učenici čitači mogu čitati unaprijed dogovorene dijelove priče tijekom uvodnog čitanja
Pisanje je jedna od najtežih i najsloženijih vještina koje učenici trebaju svladati jer uključuje živčane i mišiće aspekte,
položaj i snagu tijela, držanje i stabilizaciju papira, vizualno vođenje ruke i pomicanje pribora za pisanje uz
kinestetičku memoriju formiranja slova i riječi (Lazor, 2017).
Mnoga djeca imaju problema sa hvatom olovke koji im odmaže u funkcionalnoj aktivnosti pisanja. Iako se često misli
da je potrebno nabaviti skupa tehnološka rješenja, ponekad su najefikasnija jednostavna netehnološka pomagala koja
se mogu prilagoditi različitim situacijama koje zahtijeva proces učenja. Često je pisanje olakšano primjenom
adekvatnih držača olovaka.
Kako bi se potaknulo lakše i funkcionalnije pisanje, pravilniji hvat može potaknuti i uz pomoć malih “trikova”.
Učeniku se u ruku stavlja mali predmet između malog prsta, prstenjaka i kažiprsta koji tijekom pisanja čuva prstima.
To može biti pom-pom kuglica, manja lego figurica, manja bodljikava loptica, i slično.
Ponekad je dovoljno da učenik piše sa skraćenom olovkom kako bi ju mogao pravilno držati.
Pravilno držanje olovke
Učenicima s lakšim motoričkim teškoćama često pomaže korištenje predloška za pisanje koji je primjer netehnološkog
asistivnog pomagala. To je tanka plastična folija s označenim crtovljem koja se postavlja preko papira. Olakšava
pisanje i snalaženje na papiru, a osim učenicima s motoričkim teškoćama koristan je za učenike s oštećenjem vida te
onima s problemima grafomotorike.
Također, poželjno je korištenje stabilnog i podesivog stalka za dokumente koji može smanjiti neudobno pomicanje
vrata, glave i očiju. On se postavlja uz monitor, na istoj udaljenosti, visini i kutu gledanja, čime se postiže da je glava
opuštena. Jako zamarajući položaj glave može se spriječiti tako da stalak za dokumente nagnemo pod kutom između
15° i 75° (Gledec i Car, 2018).
Ako učenik ima problema sa razmakom između riječi, tada se može koristiti štapić koji će postaviti nakon napisane
riječi i zatim nastaviti pisati drugu riječ nakon završetka štapića. Učenik može postaviti vlastiti prst između dvije riječi
pomoću kojeg će lakše vidjeti koliki razmak mora biti.
Ako se učenik teže orijentira na papiru, ne snalazi se u crtovlju, tada se donji dio crtovlja može obojati u žutu boju
debljim flomasterom kako bi dijete vidjelo do kuda ide malo slovo, a do kuda veliko.
Učenik bi prilikom sjedenja i pisanja trebao mora imati pravilan položaj tijela (stopala na tlu, koljena presavijena na
90°, kut između bedara i trupa 90°, uspravna leđa, ruke položene na stolu tako da se ramena ne podižu ili da se učenik
sagiba kako bi došlo do stola,..).
Prema: https://www.radnaterapija.net/radno-terapijski-savjeti-prilagodbe-aktivnosti-pisanja
Grančice
Sakupljene grančice različitih oblika (ravne, zakrivljene) sa izvanučioničke nastave dobro će doći učenicima za slaganje
slova. Učiteljica/učitelj izgovara slovo, a učenik ga oblikuje pomoću grančica.
Učenici mogu oblikovati slova pomoću svojih prstiju, ruku ili tijela (može biti i grupna aktivnost).
Modeliranje slova
Učenici pomoću gline, glinamola ili plastelina oblikuju slovo. Neka započnu tako što će prvo oblikovati dugačak tanki
valjčić.
Kutija s pijeskom
Plitku čvrstu kutiju s poklopcem ispunite pijeskom po kojemu učenik iscrtava pojedina slova. Ispod pijeska se može
staviti i papir u boji pa će oblik slova biti u većem kontrastu sa bojom pijeska.
Kreda i pločnik
Učenik kredom može pisati po pločniku velike formate slova. Neka iz pozicije čučnja napravi što je moguće veće slovo.
Na papiru veličine ne manje od A4 učenik ljepljivom trakom formira slovo. Bilo bi dobro da ljepljiva traka bude bijele
boje kao i papir. Učenik premazuje papir s najviše dvije različite vodene boje. Kada se boja osuši, pažljivo se skida
ljepljiva traka. Iznenađenje - na papiru se pojavilo slovo!
Većim ili manjim komadima spužve ili debelim kistom umočenim u vodu učenik ispisuje slova po ploči.
Jedan učenik piše slova po leđima drugoga koji pogađa koje slovo je napisano. Zapisuje ga na papir. U početku ispisuju
nepovezana slova. U kasnijoj fazi može se slovo po slovo formirati riječ.
Vrećica za pisanje
U prozirnu vrećicu sa zatvaračem možemo staviti gušću otopinu boje. Kada se vrećica dobro zatvori učenik ju može
koristiti za pisanje. Može pisati prstima ili nekim drugim pomagalom npr. štapićem za uši ili gumicom na olovci.
http://pano.hr/
Prijedlozi igara sa karticama:
Tajna riječ
Na ploči je zalijepljeno nekoliko kartica s riječima. Učenik pokušava otkriti koju tajnu riječ smo odabrali. Prvo dajemo
općenite upute npr. "Riječ u sebi ima slovo A.", a zatim sve detaljnije: "Prvo slovo je …"
U drugoj etapi nakon svake upute učenik zapisuje riječ za koju misli da je točna.
Nadopuni slova
Na kartici koju možemo plastificirati kako bi se mogla višekratno upotrijebiti piše samo dio riječi, učenik nadopunjuje
riječ slovima koja nedostaju. U početku dobro je koristiti sliku uz riječ koju treba nadopuniti.
Kalodont
Izradimo kartice koje počinju i završavaju na isto slovo. Učenik na zadanoj kartici gleda zadnje slovo u riječi /čita riječ i
čita zadnje slovo/čita riječ i izgovara zadnje slovo pa traži novu karticu na kojoj se nalazi riječ koja započinje tim
slovom npr. "nos-sat…".
Potraga za riječima
Na karticama se nalaze ključne riječi iz priče. Učenik karticu po karticu traži riječ u tekstu. Prije potrage pročitajte
priču.
Hodanje po slovima
Neka učenik za svako slovo u riječi napravi jedan korak unaprijed.