Đerđ Lukač: Duša i oblici & Teorija romana

Oblici se sudaraju, nište se i sabiraju, uzlaze i ko zna kako sve to ide? Sve je ,,Duša i oblici”.
Imaju i teorije o formama velike epske literature, objektivacije osnovne dvije: epopeje i romana.
Roman sam oblikuje, otkriva i podiže skriveni totalitet života. Traženje je tek subjektivni izraz.
Roman je stvaralačko sjećanje kojim se pogađa i preobražava predmet. Njemu bliske su epske
forme. Povratak je samom sebi, i očito je. 

U ,,Teoriji romana” kaže Lukacs: ,,Za život težina, međutim, znači: odsustvo neposredno
prisutnog smisla, nerazrješivu smetenost u besmislenom kauzalnom slijedu, životarenje u
besplodnoj blizini zemlje i daljini neba, nužno ustrajavanje i nemogućnost samooslobođenja iz
okova puke brutalne materijalnosti, ono što je za najbolje imanentne moći života trajni cilj
prevladavanja, vrijednosnim pojmom forme izraženo: trivijalnost.”

Mislilac je totaliteta mađarski filosof Đerđ Lukač (Georg Lukacs). Po njemu filosofija i
umjetnost, kao reprezentativni oblici stvaralačkog Duha, duguju svoje postojanje epohalnom
rascijepu životnog supstancijaliteta, njegovom podvajanju na ono što jest u svojoj predmetno
očevidnoj neotklonjivosti i ono što se ustoličuje na imaginarnom nebu ,,trebanja” … nikad
ostvarljivo izjednačenje. Lukacs priča o pustolovini i savršenstvu gdje su život i bit već identični
pojmovi. O sudbini zbori Lukacs. 

A je li trebanje uvijek imaginarno? - pitam se ja. Zar nismo već pomjereni i trebali bi se bar
vratiti sebi, ne, nije to neko vanjski određeno trebanje kojim nas muče baš svi. 

Sloboda je bliska pjesništvu. I da li je Bog (Božanski kvalitet postojanja) napustio nas ili mi
njega? I je li uopšte iko ikog napustio? Nema napuštanja potpunog ako sanjamo, zar ne, ima
projekcija svijeta ili neka kreacija ali i dalje mi ležimo u svom krevetu. Nema ničeg osim Boga,
kaže Spinoza. Kod Platona nisu takođe dva svijeta, i ovo: Idealna je država tu, ne, ne misli da je
nema, piše u spisu ,,Države”. Da je Bog napustio svijet, vidi se, reći će Lukacs, vidi se iz
neprimjerenosti Duše i djela.  

Borba jeste i, što Lukacs kaže … lakoća velike epske literature stiče vrijednost i stvaralačku moć
zbiljnosti jedino stvarnim odbacivanjem okova koji vuku zemlji. 

Transcendentalno beskućništvo, to je roman za Lukacsa. 

Letindor (www.letindor.blogspot.com)