PODRUČJE POJAČANOG NAOBLAČENJA

Goran Bogunović

TOMAŽ I JA

da se kojim slučajem sretnemo

tomaž bi šalamun rekao

ne
nisam čuo za vas
imate izražene pektoralne mišiće
dižete li utege?

ja bih rekao

to mi je prirodno
znate
krupan sam i u teretanu idem
samo da bih svu tu masu
držao na okupu
koliko-toliko

jako volim neke vaše pjesme

najdraži mi je onaj prepjev kavafisa
a neke vaše pjesme
ne razumijem

KORACI

došao sam pred tvoju kuću

došao sam da te čuvam
odavno sam ovdje
ali sve što je prošlo nije ništa
prema onome
što će tek doći

vjetar i kiša čine svoje

odjeća mi se raspada
kada se potpuno raspadne
bit ću gol

usitnio sam novčanice

jednu po jednu
džepovi su mi još puni novčića
kad zatvorim i otvorim oči
bit će prazni

jedem sve manje

kad više ne budem imao što
prestat ću jesti

stojim i ne događa se
ništa

stojim i ne događa se
gotovo ništa

zaboravio sam zašto sam ovdje

ali mislim da je moj zadatak
čuvati ulaz
u ovu zgradu

stojim
i ne događa se gotovo
ništa

ponekad dođe zima

prva zima bila je najteža
mislim da se sjećam
prve zime
hladno je
sve je hladnije i hladnije

odjednom postaje toplo

i ja znam da se
to vraćaš ti
sretan što te se napokon
mogu sjetiti
jer je toplina jedino
po čemu te mogu
prepoznati

stojim pred nečijom kućom

zaboravio sam kada sam došao
čini mi se da sam oduvijek ovdje
(iako je možda prošlo
samo pet minuta)
ali mjesto mi je još uvijek
nepoznato

stojim
i kada bih htio krenuti
moje noge
na kojima se odavno
ukočio svaki zglob
ne bi poslušale

pored mene prolaze ljudi

preko mene prelijeću ptice
ptičji izmet
prestao mi je smetati
zaboravio sam kako se to dogodilo
ali ne osjećam njegov miris

nije teško ovako stajati

svakim danom sve je lakše
stojim a sve dolazi
k meni
ili mi možda ne dolazi sve
nego samo ono
što treba doći

stojim
i ne činim ništa
sve što je potrebno
dolazi k meni

ovdje je ponekad hladno

je li to zato što sam gol
ne znam mogu li
pomaknuti glavu
da to provjerim

sve dolazi meni

i kao da sve
dolazi odjednom

pored mene prolaze ljudi

koji me ne gledaju
ili me gledaju
tako da to ne primijetim
kada mi daju milostinju
paze da ne dotaknu
moj umazani dlan

ispuštaju novčić s visine

ja ga hvatam neupadljivo
najskromnijim mogućim pokretom

čekam da odmaknu
i tek tada novčić
ne gledajući
stavljam u džep

moja ruka
naučila je prepoznavati
kovanice ali ja se trudim
ne misliti na to

stojim ispred nepoznate kuće

stajao sam ovdje prije
onoliko vremena koliko je
potrebno da čovjek
pucne prstom

trenutak prije donošenja

bilo kakve odluke
podižem nogu
savijam je u koljenu

puštam korak

lijevu nogu prati desna ruka

desnu nogu prati lijeva ruka
(čujem kako mi kosti škripe
dugo sam stajao)

nakon nekog vremena

ne moram više razmišljati
o nogama i koracima

noge idu same

gol sam
želudac mi je prazan

miran sam i lak

lišen svake
odgovornosti

cijeli grad pozdravlja moju šetnju

polaganu i dostojanstvenu
ljudi mi mašu
žamor oblikuje moje ime
i ja osjećam kako rastem

neonske reklame
upaljeni prozori
natpisi u izlozima
oblikuju pet slova
na koja se odazivam
do maloprije
zauvijek zaboravljenih

sve pjesme na radiju

posvećene su meni
pozdravljaju me
zvijezde čekale su me djevojke
se smiješe dodiruju me
u prolazu
i ja se smiješim
jer možda ih poznajem
dugo su me čekali
i sad se događa
bože
sve se događa
sve se događa meni

ne znam kamo sam krenuo

ali važno je da mi je
korak čvrst
svi svjetlucavi ekrani
prikazuju samo moje lice
i napokon mi se počelo sviđati

to moje lice

PISMO

TRAGOVI

brišemo tragove
ispiremo tekućine i mirise
izvodimo ritual poništenja
i kao da se ništa nije dogodilo

ništa se nije dogodilo

to što me hvataš za podlakticu

i namiguješ
znači da nisi čula
ono što nisam rekao
u trenutku
koji se nije dogodio

cijenim tvoju solidarnost

zahvalan sam ti
jer jedino složni
gubitke možemo smanjiti
na najmanju moguću mjeru
i podijeliti tek osjećaj olakšanja
dok žurno izlazimo
potpuno čisti

NAPOLA

stojimo jedno nasuprot drugog

prsti su ti dugi
dugi i hladni
toplinu
znam
čuvaš u
slabo pokrivenim
njedrima

listovi su ti čvrsti
unutarnji dio stegna
mekši je
i on je topao

stojimo nasuprot
i na pamet mi ne pada
ništa
ne znam što ću reći
ni što ću učiniti

znam samo da neću napraviti

nekakav polupokret
dlanom

okrenuti se napola

dotaknuti te
kao da to nisam učinio

neću se ispričati
za nešto što nisam
skrivio ni
promrmljati napola nekakav
polupozdrav

MILUJEM TE

danju krijem lice

noću sam ispod tvog kreveta

prstima prolazim uz
tvoje tanke dlačice
one se kostriješe

milujem te

na putu do tvog pogleda

govorim ti bez glasa
šapćem
hrapavim jezikom
oljuštit ću ti kapke

kada upališ svjetlo

sagneš se i poviriš
ispod kreveta
nećeš me naći

misliš da ne znaš
gdje treba tražiti
naći ćeš me
kad budeš tražila nešto
drugo

budi strpljiva i
ne pali svjetlo
ako ičega
vremena bar ima

sad spavaj

OSTANI

nisam ti mogao reći

dok smo se opraštali
ali možda bi bilo bolje
da ostaneš

tamo
poljubi prvoga mulata
kojeg sretneš u metrou

tamo me traži
od izloga do izloga

nemoj se vraćati

gledat ćeš me
tamo
na prvom kanalu
televizora tvoje
hotelske sobe
(daljinski upravljač neće raditi)

nemoj se vraćati

prije spavanja
popij tamo
jednu za moje zdravlje

jednu čašu vode

ali ne iz slavine jer
njihova voda nije dobra kao
naša voda
pretvaraj se da je to neko
žestoko piće
najbolje možda
loza
šibenska

RUŽE

dok hodamo prema

sljedećem uglu
ova se večer ponavlja

sjedili smo
razgovarali
o tome što je tko radio
i kako smo dobro
oboje smo
prilično dobro

i da
puno je vremena prošlo

popili smo
i ja osjećam potrebu
za sladoledom
a ti ćeš mi praviti društvo
starica je došla za naš stol
i ponudila nam ruže

ližem sladoled
a ti pomalo zanosiš
u hodu

poklonio sam ti ružu

nasmijala si se
kupila i ti meni jednu

stavila si ruže u bocu zlatoroga

da ne uvenu

krivudaš
pri svakom drugom
koraku oslanjaš se
na moj bok

rastat ćemo se na sljedećom

uglu a ruže će ostati
na stolu
u pivskoj boci
ZA LAKU NOĆ

govorili su mi da nemam sluha

ali ja se nisam dao

zabava je gotova
ide se kućama
polako jer
otežali smo
za jednu večer
strašno

oklijevamo kao da smo

nešto skrivili
i ti me gledaš nekako čudno
ili mi se to samo čini

nadam se da te neću
odviše inkomodirati
ako ti otpjevam još jednu
za laku noć

KAO PISMO

lakovjeran
kakav jesam
uznemirio sam tvoju nježnost
nestrpljivi uvijek
sve pokvare

mrači se
lijepim te slinom
i zatvaram kao pismo

ljubim ti oko
spavaj

MILOST

VRTOGLAVICA

svaki put kad izađem

s nekog novog mjesta
nepoznata ruka uhvati me
za tjeme i
zavrti
zatvaram oči
kad vrtoglavica prođe
te meke ali snažne
ruke nema

potraga je uzaludna za nju nema

vremena jer znam da sam se
izgubio da ću morati proći kroz
svaku ulicu i škiljiti na svaku
ploču s natpisom
pokušavajući se sjetiti
svoje adrese

ako odmah krenem

do jutra bih ti možda
mogao stići

PODRUČJE POJAČANOG NAOBLAČENJA

trava gori
i mi hodamo brzo
sa svakim korakom
mijenjajući opterećenje
između prstiju i pete
kako bismo rasporedili vrelinu

zaostajem
ne mogu pratiti tvoj korak
a ti zastajkuješ čekaš me
kada još usporim
nećeš izdržati
hodat ćeš oko mene
jer ne smiješ stati
a ne želiš krenuti sama

kružit ćeš oko mene sve brže

sve dok ne prestaneš dodirivati tlo
ili ja ne kažem ono što mi je na vrh jezika
otkako si me povukla za ruku

dok ne kažem ono što bi te gurnulo

s obje ruke otrgnulo te natjeralo
da me ostaviš
(ja ću već stići
polako na svoj način
već znaš da ne osjećam bol)
prešućujem to
jer ono što ne želiš
ti nećeš čuti
povlačiš me za ruku
tako da se odljepljujem od vrele zemlje
znam da ti neće biti teško kružiti
oko mene
sve vrijeme dok se krećemo
prema području pojačanog
naoblačenja

SUNCE

reći ću ti
ako obećaš da
nikome nećeš odati:
sunce je loše
povraćalo je jutros
po tvojoj kosi
a ti nisi primijetila
kako se vrela žuta pjena
prelijeva preko tvoga vrata ramena
i nestaje ti pod majicom
nisi primijetila ili nisi htjela
a ja sam gledao plamen
i njuškao miris
spaljene dlake

sunce je loše
ali to je tajna
ti si potonula u more
i ispirala kosu
sve dok more nije prekrila
masna žutozelena kora
more je bilo namreškano i tamno
grčilo se dok si se kupala
mislim da si na kraju
izašla čista

ali sunce nije dobro

sunce je loše
i kako da onda ja budem dobro

SLJEPILO

oči su mi se privikle na sljepilo

i sad vidim sve škrte šare
čini mi se da ih uspijevam
pomicati rastezati
približavajući ih obliku
koji želim i za koji se nadam
da sam ga točno zapamtio

ne pali svjetlo
i najmanji bljesak
zaslijepit će me zauvijek
a nadam to nije ono što želiš
priznat ću ti i da se bojim
ako je to jedino što će te spriječiti
da prekineš tamu

ako mi dozvoliš da vjerujem

da moje ruke znaju gdje si
i raspoznaju svaki tvoj dio
ako i sama povjeruješ da znam
koliko si udaljena
kada dolaziš i odlaziš
to te neće koštati baš ništa

MILOST

I
nisam zahtijevao milost
dodijeljena mi je na višem mjestu
o kojem ne znam ništa

nisam vukao za rukav

kucao i čekao pred vratima
nisam molio

došla je sama
bez najave
tiho
gotovo podmuklo

nisam tražio ovu milost

i stoga ne snosim nikakvu
odgovornost
za moguće posljedice

II
mrava koji
zaluta na mojoj ruci
tražeći put
ne diram

otpuhnem ga
da mi ne smeta
pazeći da to
učinim nježno
kada se mravi pojave
u velikom broju
prestaje
moja milost

gnječim ih
dlanom
ponekad peckaju
među prstima
potapam ih
ispirem

to traje kratko
i sve je opet
kao što je bilo
sve je čisto
jer mrave je lako
isprati

ZUBI

grizem
ja sam pas
snažne vilice
obješen na zubima
neću te pustiti

neću jesti
spavat ću obješen
grist ću
mljet ću te polako
moja slina
rastapat će te
probavljat ću te polako
imat ću vremena
neću jesti ništa
osim tebe

grizem
i gutam
grizem
zubi škripe
desni me svrbe
ti si moj lijek
grizem i gutam
neću te puštati
sve dok bude
jednog od nas
jest ću te
vječno
STVARANJE

odgajam te
dresiram
životinja se
prilagođava okolišu
a čovjek ga stvara

obilježavam posjed
i interese
natapam te
svojim mirisom

mijenjam te
sve si mi sličnija
i kada se zagrljeni
pogledamo u ogledalu
više nisam siguran
tko si ti a tko sam ja

ide mi vrlo dobro

da
dobro mi ide
ali u ovom trenutku
čini mi se
iako to inače možda
ne mislim
ili ne mislim uvijek
da ćeš na kraju ipak
ti pojesti mene

KUĆA

stanujem u opsjeni
skučeno je
dok čovjek
ne navikne
ali je toplo

onima koji dođu

izvana ovdje je
zagušljivo
ja sam
rekoh
navikao
jer odavno nisam
otvorio prozor
ali od smrada
valjda još nitko
nije umro

stanujem u opsjeni
nisam siguran
jesam li je
stvorio sam
ili mi je dodijeljena
na nekom višem mjestu

sve je jedno
svejedno
VELIKI SUDAR

pogodit ćemo se jednom

o kakav će to sudar biti!
veliki prasak

i ništa više neće biti

kao što je bilo

poklopit ćemo se jednom

i ništa neće viriti
nepokriveno
ni najmanji naš dio
ni sa koje strane

sve će biti na svojem mjestu

i kada budem
znao da se tu više
nema što
sjest ću u tvoje toplo krilo

o to će biti meko!

MALE RIBE

1.
uđi u more
i plivaj
glavu uranjaj u vodu
u pravilnom ritmu
zaroni
kad osjetiš trenutak
zaroni
i slušaj
zatvori oči
i slušaj
sve dok ti se ne učini
da sam ti ja na tragu
to su možda ribe
koje te prate
male ribe
koje plivaju
s tobom

zatim izroni
duboko udahni
i slušaj

i slušaj

još

2.
plivaj polako
jer ne smiješ
gubiti dah
gledaj pod vodom
prate te one
male ribe
koje u svakom mjestu
nazivaju drugačije
a ja sam im ime
zaboravio

grickaju ti tabane
plivaju s tobom
i ne plaše se
one plivaju za velikim
grabežljivim ribama
čiste ih od ostataka
i sigurne su

one plivaju s tobom

skidaju tvoju
staru kožu
one te čiste
sve dok ne zablistaš

3.
plivaj prema pučini
zaroni točno pola metra
ispod površine mora
okreni glavu nagore
i gledaj

gledaj
sve dok ti ne
ponestane zraka
zatim izroni

(pazi da ti voda
ne uđe u nos
začepi ga palcem
i kažiprstom
i pazi)

nećeš vidjeti ništa

što bi mogla ispričati
nećeš vidjeti ništa
osim onih malih riba
čiju boju
koju sve da imaš
i kome
ne bi mogla opisati

4.
plivaj

uvuci vodu u nos

pročistit će ti sinuse

to boli
bol je lijepa

kad zaroniš
one male ribe
o kojima ti stalno pričam
pobjeći će
ali odmah će se
vratiti

pazi
voda koju si uvukla u nos
procurit će
kada to ne budeš očekivala

neće biti nimalo strašno

ako to vidim samo ja

otvori usta
i plivaj

5.
plivaj

uzmi dvije breskve

s dlačicama
i uđi u more
s po jednom
u svakoj ruci

otplivaj s njima
trideset metara
od obale

(znat ćeš točno koliko je to)

operi ih u moru
i pojedi
ostavi malo i onim
malim ribama
o kojima ti više
neću pričati

koštice ostavi da slobodno plutaju

i plivaj

netko će ih naći
kada zaboraviš
da si u moru
ikada jela
breskve

6.
nakon posljednjeg plivanja
nemoj se tuširati

pospremi kuću
kada se vratiš
zaboravi da si
igdje išla

sjedi na najmekšu
fotelju raskomoti se
kao da je mjesto preko
puta moje
mjesto

osjetit ćeš
miris mora soli
ribe
svoj miris

opusti udove
zaspi
kada ti dođem u san
probudi se
protegni se i
lizni podlakticu
 ZVIJEZDE

GLASNIK

zastaneš u jednom trenutku

shvativši da su tvoje vrline
ono za što si mislio da su vrline
da su to slabosti
stigne te dok misliš
na nešto posve drugo
dok si daleko od teških misli
možda uz noćnu muziku na radiju
ili neki film

prođeš velike daljine

pustinju
stepu
dvije oštre okuke iza Velebita
nakon kojih se miris crnogorice
počinje miješati s mirisom mora

dođeš u posjet samome sebi

kao nekome drugom
dođeš kao glasnik s važnom
davno zagubljenom porukom
onome koji te zbunjeno gleda
pokušavajući se prisjetiti
odakle si mu poznat

ne ulaziš jer žuriš dalje

sve rješavaš s vrata
dođeš da bi mu poručio

zajebao si

SILAZAK SA ZVIJEZDA
N.Šopu

kad se zvjezdani ljudi vrate

sa zvjezdanih putova
sila teža drobi
njihove oslabjele kosti

tlo gnječi
njihovu zaboravljenu težinu
i oni umiru
prije nego što svoju zvjezdanu priču
stignu ispričati do kraja

nitko generacijama neće pokušati

ponoviti zvjezdani pothvat
dostojno ožaljenih i pokopanih

sve dok završetak njihove zvjezdane

pustolovine ne izblijedi
a u sjećanju ne ostanu
samo te zvijezde

SATURNOV PRSTEN

morao sam poletjeti kako bih

se uvjerio da saturnov prsten
uživo izgleda
jednako nestvarno
kao i na slikama izviđačkih sondi

poput zgrada u sumrak

čiji se prozori osvjetljavaju
dok se pale moćni motori
a beton pretvara u čvrstu i laganu
leguru koja može podnijeti sve
prije nego što se svemirski brodovi
odvoje od zemlje
i polete

približavam se osvijetljenom tornju

osjećajući da tlo već podrhtava
žurim u pitanju su sekunde
dodirujem ga
on se pretvara u običan toranj
ali to je varka
njegov vrh stremi gore
vrh ne pripada dnu
svakoga časa odvojit će se
i poletjeti

kada se vrate
ljudi iz zgrada ne govore ništa
posada broda mora čuvati tajnu
sutra će me opet gledati
odozgo a ja ću ugasiti svjetlo
gledati točku na nebu
i čuvati tajnu

zgrade su nešto drugo

BRAVA

provjeravam je li ključ u bravi

noćas spavam sam
brava je zaključana
i to sam provjerio
kod susjeda je zaplakalo dijete
maloprije
netko je
otključao vrata
ušao
zaključao vrata
i sad se ne čuje ništa
gasim svjetlo
ovdje ima puno buba
neke su možda otrovne
otresam posteljinu
ujutro ću provjeriti
je li se neka uvukla u odjeću
ili cipele
ustajem i provjeravam
je li brava zaključana
pročitao sam sve knjige
liježem i pokrivam glavu jastukom
iako je topla noć
podižem jastuk
kako bih provjerio
čuje li se što
ne čuje se ništa
nisam više siguran
jesu li vrata zatvorena
nakon što ustanem
i provjerim je li ključ u bravi okrenut
na pravi način
preostat će mi samo san

S VJEŽBOM IDE SVE BOLJE

oduvijek sam znao

koliko je sati
probuđen u bilo koje doba
dana ili noći
nisam mogao pogriješiti

savladavam prostor
opipavam granice
hodajući zatvorenih očiju

istežem se
još malo i svoje nožne prste
moći ću dodirnuti krajem dlana

zaboravljam koliko je sati

i bojim se da je
to nepopravljivo
ne priznajem nikome i
uvlačim trbuh a mišiće
lica vježbam
tako da na njemu stalno
bude osmijeh
istežem se
polako puneći sobu
ne znam gdje mi je
početak a gdje kraj
s vježbom mi ide
sve bolje

RIJEČI

neke su riječi ostale klijati

namjerno zaboravljene
u nemoći
natopljene organskim izlučevinama
suzama mokraćom znojem
izmetom sjemenom
možda ponajviše izmetom
nisu smjele biti zajedno
jer one jedu jedna drugu
one trgaju meso
i ostaje samo jedna
najjača
ona koja je pojela sve ostale

nekad su slabe
pojedu se dopola
zadovoljno zaspu i umru
u snu
miješaju se u truljenju
i list papira u tvojoj ruci
raspada se

ZVUKMIRIS

i sad smo stigli

tamo kamo nismo bili krenuli
pustio sam te da vodiš
a ti si mislila da ja znam put

tamno je oko nas

i ovo je upravo taj trenutak
u kojem ne znam hoćeš li odlučiti
da je ovo glatki crni sjaj
zatvorenog ormara
s ogledalom na kojem se ogledaju naši obrisi
ili je to tama koja upija svako svjetlo
koja upija zvuk miris
i toplinu tvoje kože

PONAVLJANJE POKRETA

skupi sve svoje

prije nego padne noć
potraži me

kada stigneš
pozdrav neće biti potreban
budi tiha
kao da te nema
gledaj me

ponavljaj moje pokrete

slušaj ono
ono što sam ja sebi
rekao jučer

koliko god se protezao

penjao na prste
ne možeš biti viši od sebe

onda će
pasti noć

TKO SI TI

mrači se
postaješ sivom
u sljedećem trenutku
tvoji će obrisi nestati
i ja nisam siguran
jesi li ti ona koju sam
zapamtio

ne znam čiji mi dlanovi

griju koljena
ni čiji mi obraz
ledi dah

mrači se i
netko stoji ispred mene

tko si ti?

NETKO ĆE OTIĆI

u vremenu se
vjerovao sam
bolje snalazim
nego u prostoru

vještinu vladanja vremenom

počinjem zaboravljati
i dok ne otvorim oči
ne znam je li dan ili noć

mrači se
bojim se
da će netko otići
prije mene
otići će
prije nego što ga
stignem pozdraviti

a ja nikako da se probudim
nikako da se pomaknem
jer mi je u ovom
trenutku ovdje
možda i dobro
a kada otvorim oči
sumnje više neće biti

onda je
jebiga
pala noć

DOBROJUTRO

istežem se
dobrojutro

mišići se
napinju s jedne
a opuštaju s druge
strane
kosti se rastežu

ako sam točno

zapamtio slijed stvari
iza ovoga
jutra doći će
dan

jedan dubok dah

dovoljan je
da se u zglobovima
kost razdvoji
od kosti
izdišem naglo
opuštam se
zglobovi se vraćaju
na mjesto
uz prasak
gromak i zdrav

ako sam točno

zapamtio
iza ovoga
dana doći će
noć
a iza nje
ovo isto
jutro

dobrojutro