FIZIKA UNUTRAŠNJOSTI

ZEMLJE
predavanja

Snježana Markušić
 1. INVERZNI PROBLEMI

Inverzni problemi su svi oni, gdje se na temelju mjerenih vrijednosti zaključuje o strukturi
ili pojavi koja je mogla uzrokovati upravo takav skup vrijednosti. Svaki nam inverzni problem,
dakle, nameće ispitivanje adekvatnosti modela, jedinstvenosti ili višeznačnosti, te pouzdanosti
rješenja. Zbog redovito prepojednostavljenih modela i teorije, najčešće ne možemo inverzne
probleme direktno analitički riješiti. Tada se služimo metodom pokušaja i pogreški, pri kojoj se
pretpostavi neka situacija, izračunaju teoretski efekti koje taj model uzrokuje, te se usporede
s opaženima.

Lanczosova dekompozicija
(singular value decomposition – SVD)

Radi jednostavnosti, vrlo se često pretpostavlja linearnost između malih promjena modela i
promjena opaženih veličina. Zbog tog ograničenja, u jednadžbama koje opisuju promatranu
pojavu moći ćemo zanemariti sve članove potencija većih od jedan  dobit ćemo linearni
sustav. Ovdje ćemo razmotriti matematičku teoriju takvih sustava kako ju je iznio Cornelius
Lanczos (1910-1972). Općenito će problem biti opisan s onoliko jednadžbi koliko ima
nezavisnih mjerenja. Jednadžbe povezuju mjerene vrijednosti s parametrima modela koji su
ujedno i nepoznanice. Ako imamo N mjerenja i M nepoznanica sustav će imati ovakav oblik:

G
i 1
ji  m i  d j, j  1,  , N (1)

mi su elementi modela (nepoznanice), a dj su mjereni podaci. Gji su funkcije koje povezuju

model i teoretske vrijednosti mjerenih veličina, a dobivaju se teorijskom razradom modela na
podatke.

Sustav jednadžbi (1) može se prikazati matričnom jednadžbom:

Gm  d

ili u obliku sheme:

 G 11  G 1M   m1   d1 
           

G N1  G NM  m M  d N 

1
U geofizici je čest slučaj da mjerenja ima više nego traženih veličina, pa tada sustav zovemo
prezadani sustav. U slučaju jednadžbe (1) to znači da je N>M. Jasno je da imamo «previše»
podataka, pa treba naći metodu njihova reduciranja bez gubitka informacija.

Jedan od postupaka je tzv. Lanczosova dekompozicija. Matematička teorija je bitno

jednostavnija za slučaj kada je matrica G hermitska, što u slučaju realnih članova znači da je
simetrična. Zbog toga se umjesto matrice G razmatra nova matrica S koja je umjetno
kontruirana od nul matrica, te matrica G i GT ( = transponirana matrica od G  reci matrice G
su stupci matrice GT, tj. Gij = GTji). Nova matrica S je sljedećeg oblika:

 0  0 G 11  G 1M 
     

 0 G  0  0 G N1  G NM 
S T 
G 0   G 11  G N1 0  0 
 
     
G  G NM 0  0 
 1M

0 je oznaka za nul matricu, čiji su svi elementi nula. Kako je matrica G tipa (N×M), a GT tipa
(M×N), to će nova matrica biti kvadratna reda (N+M). Matrica S je očito simetrična, pa vrijedi
S = ST.

Sljedeći korak je «filtracija» korisnih informacija iz početnih jednadžbi (1). Da bi se to postiglo,

potrebno je analizirati N-dimenzionalni prostor podataka i M-dimenzionalni prostor modela.
Zbog toga treba naći sve svojstvene vektore wi, i njihove pripadne svojstvene vrijednosti i,
matrice S. Svojstveni vektori određuju glavne osi prostora matrice i definirani su tako da
zadovoljavaju jednadžbu:

S  w i  i w i i  1,, ( N  M) (2)

odnosno:

 0  0 G 11  G 1M   w 11  w N  M ,1    1 w 11   N  M w N  M ,1 
     
            
 0  0 G N1  G NM   w 1N  w N  M , N    1 w 1N   N  M w N  M , N 
 
G  G N1 0  0   w 1, N 1  w N  M , N 1    1 w 1, N 1   N  M w N  M , N 1 
 11     
             
G
 1M  G NM 0  0   w 1, N  M  w N  M , N  M   1 w 1, N  M   N  M w N  M , N  M 
   

Matricu svojstvenih vektora W možemo još pisati na sljedeći način:

2
    
W   w 1  w N  M  .
   
Lako je uočiti da je W ortogonalna matrica, pa stoga vrijedi WTW = WWT = IN+M, što je
ekvivalentno:
 w j1 
 
w i  w j  w i1  w i , N  M     0
~ i j ~ w  )
≡ (wi j ij
w 
 j, N  M 

gdje je wi i-ti svojstveni vektor iz matrice W.

Svojstvene vrijednosti  i  R su rješenja svojstvene ili karakteristične jednadžbe:

  0 G 11  G 1M 
       

 0   G N1  G NM 
   det S  I    1     N  M     0
 G 11  G M1   0 
       
 
G 1M  G MN 0    

Tu je I jedinična matrica, tj. matrica koja na glavnoj dijagonali ima jedinice, a svi ostali elementi
su jednaki nuli.

 
Svojstveni vektor wi sastoji se od (N+M) komponenata w i1  w i, N M , koje ćemo podijeliti
na dva dijela. Prvih N komponenata čine vektor ui, a posljednjih M vektor vi. Uzet ćemo da
vektor ui pripada prostoru podataka, a vi prostoru modela. Dakle:

 u i1 
  
 
 u i,N 
wi   
 v i1 
  
 
 v i ,M 

pa jednadžba (2) poprima oblik:

 0 G  u i  u 
G T     i  i 
 0  v i  v i 

3
Time se implicite ukazuje na mogućnost povezivanja N poznatih veličina dj i M nepoznanica
mi. Kad se gornja jednadžba riješi dobivamo:

G  vi  i  u i ( N  M)  (M  1)  ( N  1)
i = 1,2,3, ... ,N+M (3)
G  u i  i  vi
T
(M  N)  ( N  1)  (M  1)

Kako je problem traženja svojstvenih vrijednosti definiran samo za kvadratne matrice,

moramo promatrati matrice GTG i GGT.

a) Svojstvene vrijednosti matrica GTG i GGT

Pomnožimo li obje relacije jednadžbe (3) s lijeve strane s GT i G možemo lako izvesti sljedeće
relacije:

G G   v  
T
i i
2
 vi
(4)
G G   u  
T
i i
2
 ui

Usporedbom ovih jednadžbi s definicionom jednadžbom za svojstvene vrijednosti i vektore

(2), vidi se da su vektori vi svojstveni vektori M-dimenzionalne simetrične matrice (GTG), a
vektori ui svojstveni vektori N-dimenzionalne simetrične matrice (GGT), sa svojstvenim
vrijednostima i2.

Pretpostavimo da imamo P svojstvenih vrijednosti i2 matrice (GTG) različitih od nule.

Kako možemo odrediti dimenziju od P?

S obzirom da je matrica (GTG) reda (MxM), tako proizlazi da možemo imati najviše M
svojstvenih vrijednosti i2. Dakle P je manji ili jednak M.

Ako je i2 ≠ 0 svojstvena vrijednost matrice (GTG), tada je svojstvena vrijednost i matrice (GGT)
zbog jednadžbi (9). Kako je matrica (GGT) reda (NxN), proizlazi da P mora biti manje ili jednako
N.

Dakle, imamo: P ≤ M i P ≤ N iz čega proizlazi da mora biti: P ≤ min(N,M). Znači da se problem

traženja svojstvenih vrijednosti svodi na rješavanje jedne od navedenih dviju jednadžbi (4).
Ima smisla odabrati onu s manjim rangom matrice, tj. odabrati (GTG) ako je M<N ili (GGT) ako
je N<M.

4
*
Neka među (N+M) svojstvenih vrijednosti i bude P različitih od nule i (N+M-P) jednakih nuli.
Za sve i koji su jednaki nuli, jednadžbe (3) postaju:

G  vi  0
GT  ui  0

Vidi se da su prostor modela i prostor podataka povezani samo kad je svojstvena vrijednost i
vektora različita od nule, jer u suprotnom slučaju jednadžbe (3) za ui i vi postaju nezavisne
jednadžbe.

Pokušat ćemo riješiti problem određivanja svojstvenih vrijednosti za matricu GGT:

GG  T
 U  U  N
NxN NxN NxN NxN


Gdje je N matrica svojstvenih vrijednosti i2 matrice GGT. Matrica U sadrži vektore u i i
možemo je prikazati na sljedeći način:

     
  
  u 1  u P u P 1  u N   N
U
    
NxN
 

 
P NP

ili pisano na drugačiji način:

U  U P U0 


Vektori u i u matrici U se poslažu tako da je 1   2     P , a sama matrica je podijeljena
na dvije submatrice UP i U0 koje tvore P vektora čije su pripadne svojstvene vrijednosti i2
različite od nule (UP), te N-P vektora sa svojstvenim vrijednostima jednakim nuli (Uo).

Na sličan način možemo razmatrati i matricu GTG:

G G 
T
 V  V  M
MxM MxM MxM MxM

5
Matrica vektora V je dana sa:

     
  
   v1  v P v P 1  v M   M
V
    
MxM
 

 
P M P

ili:

V  VP V0 

 
Vektori u i i v i zadovoljavaju relacije (3).

Sada ćemo uvesti matricu ssingularnih vrijednosti , reda NxM, a kojoj se na dijagonali nalaze
singularne vrijednosti i. Singularne vrijednosti i ćemo definirati kao pozitivan korijen
svojstvenih vrijednosti i2 matrica GTG i GGT. Singularne vrijdnosti nisu svojstvene, jer i nisu
svojstvene vrijednosti ni matrice G ni matrice GT (jer je N ≠ M). One su svojstevene vrijednosti
matrice S koja je konstruirana kako bi mogli definirati problem svojstvenih vrijednosti, ali
formalno nikad nije formirana. Bez obzira na upravo navedeno, često će se vrijednosti i
nazivati svojstvenim.

Ovisno o odnosu između M i N možemo pisati:

a) M>N

 1 0  0  
  
0   
 0 
N
 P 
  
 0  0  

 
N MN

6
 b) N>M

𝜆1 0 ⋯ 0
0 ⋱
⋮ 𝜆𝑃 M
Λ=
⋱
0 ⋯ 0
[
⏟ 0 ] N-M
𝑀

Nadalje možemo pisati:

G  V  U  
(5)
NxM MxM NxN NxM

GT  U  V  T
(6)
MxN NxN MxM MxN

Pomnožimo li sada (5) s desne strane sa matricom VT:

GVVT = UVT

Matrica V je ortogonalna, pa je tako VVT = I, te imamo:

G  U  VT
(7)
NxM NxN NxM MxM

Na identičan način dolazimo iz (6) do:

GT  V T UT
MxN MxM MxN NxN

gdje je:
U  U P U0  i V  VP V0  .

7
Sada ćemo napraviti dekompoziciju matrice svojstvenih vrijednosti , uvođenjem submatrice
svojstvenih vrijednosti P, reda PxP, a koja na dijagonali ima samo vrijednosti λi ≠ 0:

 1 0  0
0 2  
P  
  0
 
0  0 P 

Tako možemo jednadžbu (7) pisati pomoću submatrica na sljedeći način:

    
  P  P 0  VT  P
    P 
G UP U0    
  N-P   
  0 0  V0T  M-P
     

P N-P P M-P M

  T
V 
 N  U P  P 0  PT   U P  P VpT
  0 
V


P M-P

Dakle, za matricu G možemo pisati:

G  UP P VPT
(8)
NxM NxP PxP PxM

Jednadžba (8) je poznata kao Teorem dekompozicije svojstvenih vrijednosti matrice G.

Time je završena dekompozicija početne matrice G. Ovo je jako važan rezultat koji pokazuje
da se matrice G može dobiti poznavanjem samo prostora definiranih s Up i Vp. Oni sadrže sve
"korisne" informacije početnog sustava jednadžbi (1).

8
Relacije (5) i (6) možemo svesti na sljedeće:

GVp  U p  p
G T U p  Vp TP
GV0  0
GTU0  0

Uočite da raspolažemo s N ortogonalnih vektora ui i M ortogonalnih vektora vi koji razapinju

prostore podataka, odnosno modela. Kaže se da vektori ui i vi tvore baze.

Odnos brojeva N, M i P opisuje tip linearnog sustava. Ako je M = N = P, jednadžbi je koliko i

nepoznanica, sve su jednadžbe linearno nezavisne, pa je i rješenje jednoznačno.

Slučaj P = N < M nastaje kada ima više nepoznanica nego jednadžbi. Sada nema prostora Uo,
tj. U = Up, ali postoji prostor Vo jer je P < M. Prostor Vo će ovdje biti uzrok višeznačnosti rješenja.
Analizom ovakvih sustava moguće je pokazati da je broj p uvijek jednak rangu matrice G.

Svakako za inverzne probleme najinteresantniji je prezadani sustav, u kojem je više jednadžbi

od nepoznanica, tj. P = M < N. Takav se sustav zove još i ograničeni ili potpuni sustav. Sada
nema prostora Vo (V = Vp), ali postoji Uo. Njegovo postojanje uzrokuje razmimoilaženje
teoretskih i izmjerenih vrijednosti. Nemoguće je dobiti "točno" rješenje, već samo
najvjerojatnije. U daljnjem ćemo analizirati svojstva samo takvog, prezadanog sustava.

Iz izraza (8) se dobije:

G T G  VP  P VPT
2

(9)
G G 
T 1 2
 VP  P VPT

Množenjem početne jednadžbe (1), napisane u matričnom obliku, slijeva s GT slijedi:

GT G m  GT d

Te se jednadžbe obično zovu normalne jednadžbe. Rješenje za m će glasiti:


m̂  G T G 1
GT d (10)

9
Na osnovi jednadžbi (9) i činjenice da vrijedi:

G T  VP  P U TP

što se lako dobije elementarnim operacijama iz prethodno izvedenih relacija, (10) se može
razviti u:

1
m̂  VP P2 VP  VP  P U P  d  VP  P U P  d  F d
T T T
(11)


Matrica F  G T G 1 1
G T  VP  P U P se zove Moore-Penrose-ova opća inverzna matrica
T

matrice G. Treba napomenuti da prava inverzna matrica G-1 ne postoji jer G nije kvadratna
matrica. Opći inverz ima svojstvo da je nezavisan o prostorima Uo i Vo. Jednadžba (11) dakle
daje parametre modela koji uzrokuju opaženi oblik mjerenih vrijednosti.

Primjena operatora F na skup mjerenih vrijednosti d ima isti učinak kao i zahtjev da suma
kvadrata odstupanja mjerenih podataka i teoretskih vrijednosti bude najmanja, odnosno da
d  G m̂2 bude što je moguće manje.

10
 Primjena: Određivanje brzine rasprostiranja seizmičkih valova inverznom
metodom

(za DZ proučiti članak:

Mao, W. J. and P. Suhadolc (1992): Simultaneous inversion of velocity
structures and hypocentral locations: application to the Friuli seismic area NE
Italy. PAGEOPH, Vol.138, No.2, 267-285.)

Nastupna vremena potresa koja se zapišu mrežom instrumenata osiguravaju nam mogućnost
određivanja detaljne raspodjele brzina u kori ispod navedene mreže.

Inverzija geofizičkih podataka je prvenstveno bazirana na iterativnom postupku poboljšavanja

a priori postavljenog modela Zemlje uvođenjem malih promjena. Inverzne metode su jako
zastupljene u geofizičkoj literaturi posljednjih 30 godina:
 G. E. BACKUS i J. F. GILBERT (1967, 1968, 1970) su dali detaljne postavke općenite inverzne
teorije na osnovi određivanja strukture Zemlje pomoću opažanja slobodnih oscilacija;
 J. N. FRANKLIN (1970) je uveo matricu kovarijance (covariance matrix);
 R. A. WIGGINS (1972) je riješio općeniti, linearni, inverzni problem jednostavnom
matričnom algebrom i uveo matricu rezolucije (resolution matrix);
 R. S. CROSSON (1976) i K. AKI i W. H. K. LEE (1976) su nezavisno jedni o drugima razvili
nelinearnu metodu modeliranja najmanjih kvadrata istovremenog određivanja
parametara hipocentra, staničnih korekcija i modela brzina koristeći nastupna vremena
pojedinih valova lokalnih potresa, i to prvi za 1-D struktura, a drugi za 3-D strukturu;
 G. L. PAVLIS i J. R. BOOKER (1980) i C. SPENCER i D. GUBBINS (1980) su poboljšali prethodnu
metodu tako da su matematički razdvojili hipocentralne parametre od parametara brzine.
Nakon 1980. predloženo je nekoliko tehnika određivanja tomografije brzina. Osnovna razlika
između pojedinih metoda je kako parametrizirati model brzina.

Ovdje ćemo razmotriti pristup koji su opisali W. J. Mao i P. Suhadolc (1992).

Uobičajeni podaci dobiveni lokalnom seizmičkom mrežom su nastupna vremena prostornih

valova koji se šire od seizmičkih izvora unutar mreže. Takvi podaci sadrže informacije o
lokacijama navedenih izvora, te o modelima seizmičkih brzina dijela Zemljine unutrašnjosti
kroz koju je val putovao.

Pretpostavimo slučaj kada je mreža od M seizmoloških postaja smještenih u području velikog

(N) broja potresa. Nastupna vremena pojedinih faza su zabilježena na postajama, a podložna
su različitim pogreškama (loš signal točnog vremena, pogrešna identifikacija faze, ...). Razdioba
brzina navedenog područja je nepoznata i potrebno ju je odrediti. Pretpostavlja se da postoje

11
realni geofizički razlozi za opisivanje razdiobe brzina nekog područja setom parametara koji
uključuju kose slojeve, blokoce različitih veličina, ... U slučaju 3-dimenzionalne strukture prvu
procjenu daje nam dobro određeni jednodimenzionalni model Zemlje. Pripadne lokacije
hipocenatara podlijegati će sistematskim pogreškama koje su uzrokovane nedostacima
početnog modela.

Teorijsko vrijeme tij putovanja između i-tog izvora i j-te postaje bit će dano sa:

t ij   S dl
L ij

gdje su:
dl – element staze zrake Lij od izvora i do postaje j,
S(r) – sporost (recipročna brzina) kao funkcija položaja

Ako je oij opaženo vrijeme putovanja vala, tada će se odstupanje (rezidual) rij

rij  t ij  o ij  t ij

rabiti kako bi pokazali narušavanje prve procjene modela brzina. Problem je nelinearan, jer
promjene modela brzina uzrokuju promjene vremena putovanja vala, koje ovise ne samo o
promjenama sporosti S, nego i o promjenama same zrake vala. Uporabom Fermat-ova
principa ( promjene vremena putovanja valova ovisne o promjenama staze zrake vala viših
redova (n > 1) su jednake nuli, tj. zanemarujemo ih) dobivamo:

4 t ij
t ij   S dl   h ik
L ij k 1 h ik

gdje su:
hi1 – latituda epicentra,
hi2 – longituda epicentra,
hi3 – dubina žarišta,
hi4 – hipocentralno vrijeme izvora i.

Pretpostavljamo da je sporost S funkcija seta od P (k=1, ..., P) nepoznatih parametara uk. Tako
diferencijal sporosti možemo pisati kao:

P
S
S   u k .
k 1 u k

12
Iz navedenoga sliejdi da se popravak (odstupanje) vremena putovanja tij može pisati:

4 t
P
S
t ij   u k  dl   h ik i  1,, N (izvor ); j  1,, M (postaja )
ij
 k 1 u  h 
r  L 
ij

k
 
k

1
 h
ik
u B
A

Za N izvora sustav jednadžbi (21) možemo pisati u matričnoj formi:

r  Au  Bh

gdje su:

r – L-dimenzionalna (L=MxN) matrica reziduala vremena putovanja valova:

 r1 
r     ;
rL 
u – P-dimenzionalna matrica popravaka parametara sporosti:
 u 1 
u     ;
u P 

h – 4N-dimenzionalna matrica popravaka parametara hipocentra:

 h 1 
h     ;
h 4 N 

A – matrica reda (LxP) derivacija vremena putovanja vala po parametrima seizmičke sporosti:
 A1 
A     ,
A N 
gdje su: Ai (i=1,...,N) – submatrice reda (MxP):
 S S 
 u dl i1  dl i1 
u P
 1 
Ai     ;
 S dl 
S
dl iM 
 u iM u P
 1 

13
B – matrica reda (Lx4N) derivacija vremena putovanja valova po hipocentralnim parametrima:
B1 0  0 
0 B2 0 
B ,
   
 
0 0  BN 

gdje su: Bi (i=1,...,N) – submatrice reda (Mx4):

 t i1 t i1 
 h 
h i 4 
 i1 
Bi     .
 t iM t iM 
 h 
 i1 h i 4 

Ako sa  označimo slijedeći izvor:

  r  A u  B h

tada je osnovni problem odrediti u i h tako da 2 (kvadrat odstupanja) bude minimalan.

S obzirom da je većina elemenata matrice B jednaka nuli, te su tada reziduali nastupnih

vremena jednog potresa povezni s onim drugog potresa samo preko matrice A. Zato možemo
u inverziji hipocentralne parametre odijeliti od parametara sporosti rabeći relacije koje su
izveli C. Spencer i D. Gubbins (1980):

h  B  r  A u  (*)
u  OA O r

(**)

gdje '+' označava Moore-Penroseovu općenitu inverznu matricu:


B   BT B 
1
BT  V S1 U T ,
a
O  A T  A T B BT B  
1
BT  A T  A T B B  .

14
Jednadžbe (*) i (**) su dobivene iz sljedećega:

 2  min
 2
 0  A T r  A T A u  A T B h  (24)
 (u )
 2
 0  B T r  B T A u  B T B h  (23)
 (h )

S obzirom na nelinearnost problema i činjenice da su matrice koeficijenata A i B funkcije

modela, problem moramo riješiti iterativno. Počnemo s početnim procjenama brzina i
hipocentara koje iteracijama poboljšavamo jednadžbama (*) i (**). Izbor početnog modela je
bitan jer konačno rješenje može bitno ovisiti o njemu!

15
 2. GUSTOĆA, TLAK I KONSTANTE ELASTIČNOSTI ZEMLJE

Direktnim mjerenjima može se obuhvatiti sloj Zemlje od 10-tak kilometara, pa se naše znanje
zasniva uglavnom na teorijskim razmatranjima pojava koje se događaju na površini Zemlje. Pri
tom se zaključci o iznosu pojedinog parametra kvalitativno razlikuju, jer nije moguće uvijek
prilagoditi uvjete, za koje vrijedi neki teorijski izraz, onima koji vladaju u realnoj Zemlji. Tako
ocijenjujemo da se položaj Guttenbergova diskontinuiteta poznaje s dobrom toćnosti i da se
nalazi na dubini 2898  4 km. Isto vrijedi i za brzine prostornih i površinskih valova, ali ne vrijedi
za razdiobu temperature u unutrašnjosti Zemlje, pa taj iznos varira od 3000 do 6000 C.

2.1. OSNOVE ODREĐIVANJA GUSTOĆE U UNUTRAŠNJOSTI ZEMLJE

Kvalitativni zaključci o prostornom rasporedu gustoće  Zemlje bili su omogućeni

određivanjem njene prosječne vrijednosti  . Krajem 18. stoljeća je Cavendish odredio:
  5.5  10 3 kgm 3 . Na osnovi današnje vrijednosti za masu Zemlje M  5.977  10 24 kg ,
proizlazi:   5.517  10 3 kgm 3 . U 19. stoljeću nađen je i moment ustrajnosti (tromosti ili
inercije) Zemlje oko osi rotacije I0, čime se dobila još jedna veličina koja ovisi o prostornom
rasporedu gustoće. Današnja vrijednost tog momenta iznosi: I 0  9.87  10 37 kgm 2 .
2 8
(𝐼0 = 5 𝑀𝑅 2 = 15 𝜌̅ 𝑅 5 𝜋)

Navedeni podaci o  , I0, te o stijena u kori  2.5  2.9  10 3 kgm 3 čine tri osnovna uvjeta koja
mora zadovoljiti prostorni raspored gustoće Zemlje. Prva računanja tog rasporeda zasnivala
su se isključivo na tim podacima i pri tom se pretpostavljalo da je gustoća Zemlje funkcija
udaljenosti od središta Zemlje r. Neke od korištenih relacija su:
A
  1 sinB1r  ili   A 2  B 2r 2
r
Na osnovi ovakvih relacija dobiven je kontinuirani porast gustoće s dubinom i to od
2.6 (2.4) 103 kgm 3 na površini do 11.2 (10.3) 103 kgm 3 u središtu.

16
Novi korak u razmatranju prostornog rasporeda pojedinih fizikalnih parametara, omogućila je
primjena brzina rasprostiranja elastičkih valova kroz Zemlju. Znamo li iznose brzina vl i vt onda
sljedeće jednadžbe:

  2 
vl  i vt 
 

možemo shvatiti kao odredbene pri računanju Lameovih konstanti  i , te gustoće . Da bi

dobili sustav 3 jednadžbe s 3 nepoznanice nedostaje nam jedna jednadžba. Ona se za pojedine
dijelove Zemlje određuje različito. Međutim, u početnom koraku se napravi sljedeće:

1) broj nepoznanica smanjimo tako da jednu eliminiramo (npr. ):

  v 2t

 v l2   2v 2t

2) umjesto konstanti  i  uvodi se veličina koja se jednostavno laboratorijski može odrediti
– modul stlačivosti k:
2
k  
3

Primjenom gornjih jednadžbi dobivamo:

 4 
k   v l2  v 2t  (12)
 3 

Za koru i gornji plašt vrijedi:

vl (kms-1) vt (kms-1) k/  (103 kgm-3)

gornji dio
5.57 3.36 15.9 1010 2.65 GRANIT
kore
donji dio TAHILIT
6.50 3.74 23.6 1010 2.87
kore (bazalt)
gornji plašt 7.76 4.36 34.9 1010 3.32 OLIVIN

Za računanje gustoće u plaštu se uvodi pretpostavka da u plaštu vlada stanje hidrostatske

ravnoteže (za spore procese se može pretpostaviti da je plašt fluid, a za brze da je kruto
sredstvo).

17
 2.2. ADAMS-WILLIAMSONOV POSTUPAK ZA ODREĐIVANJE PROSTORNE
RAZDIOBE GUSTOĆE U PLAŠTU

Na osnovi relacije (12) L.H. Adams i E.D. Williamson 1923. godine pretpostavljaju postupak koji
omogućuje određivanje k i  na određenoj dubini. Taj postupak je moguć u onim dijelovima
Zemlje koji su istog kemijskog sastava. Osnovna pretpostavka je da takve dijelove promatramo
u stanju hidrostatske ravnoteže. To je jedan od osnovnih postupaka za određivanje
mehaničkih, fizikalnih karakteristika unutrašnjosti Zemlje. Važno je napomenuti da se kora
apstrahira. U unutrašnjosti Zemlje razmatra se sloj male debljine (dr), te gustoće .

dr

Ako se taj sloj nalazi u hidrostatskoj ravnoteži, gradijent hidrostatskog tlaka je:

dp
p  g   g
dr

Postupak se sastoji u tome da se iznos konstanti elasticiteta, gustoće  i gravitacije g izračuna

za donji dio sloja debljine dr na osnovu podataka na gornjoj granici. Pri tome je pretpostavljeno
da je Zemlja kugla bez rotacije, te da je gravitacija u sloju uzrokovana privlačenjem mase m
dijela Zemlje polumjera r:

m
gG
r2

(G = 6.68 10-11 Nm2kg-2)

Prema definiciji, adijabatički modul stlačivosti je:

dp  k

gdje je  dilatacija volumena (k regulira koliko će se promijeniti volumen sloja ako dođe do
promjene tlaka za iznos dp).
18
 dv

v
dv m m d
dp  k  v  , dv   2 d  k
v   

Iz gornjih jednadžbi slijedi:

k d m
 G 2 .
 dr r

Ako na gornju jednadžbu primjenimo (12) dobivamo:

 2 4 2  d m
 vl  v t   G 2
 3  dr r

d Gm
 (13)
dr  2 4 2 2
 vl  vt  r
 3 

Jednadžbu (13) nazivamo Adams-Williamsonovim zakonom prostorne razdiobe gustoće u

plaštu.

Relacija (13) se primjenjuje postupno u dijelovima Zemlje istog sastava, počevši od vrha plašta
pa sve do dna.

Pri prijelazu u jezgru ne postoji direktan postupak određivanja diskontinuiteta gustoće, ali je
poznato da je varijacija gustoće u jezgri uvjetovana:
- ukupnom masom Zemlje,
- momentom ustrajnosti Zemlje.

Adams-Williamsonov postupak je K.E. Bullen primjenjivao, te pomoću njega definirao nekoliko

modela gustoće Zemlje.

19
VJEŽBA: Računanje gustoće A-W postupkom

1. KORA: (h – debljina kore)

M  5.977  10 24 kg  GM 2
  g 0  2  9.837 ms
R  6.371  10 m 
6
R
h  33  10 3 m
 KORE  2.77  10 3 kgm 3

 
4  2 
VKORE  h  3R  3 Rh
  h 2

3  0 
 ( zbogR  h ) 

 m KORE  4hR 2 
m KORE  4.66  10 22 kg

2. NA VRHU PLAŠTA:

M  m KORE
g 33  G  9.862ms  2
R  h  2

m 33  M  m KORE  5.93  10 24 kg

 g  g 33 
p 33   gh   KORE  0  h  9.0  10 8 Pa
 2 

Bullen:
v l 33  7.75  10 3 ms 1
v t 33  4.35  10 3 ms 1
 33  3.32  10 3 kgm 3

20
  
k 33   33 v l 332  v t 332   1.16  1011 Nm  2
4
 3 
 33   33 v t 33  6.28  1010 Nm  2
2

 33 v l 332  33  2 33  7.38  1010 Nm  2

3. SLOJ IZMEĐU 33 I 100 KM:

dr  67  10 3 m
g 33 33
d 33   dr  0.06  10 3 kgm 3
 2
v l 33  3 v t 33 
2 4
 
100   33  d 33  3.38  10 3 kgm 3
dm  4dr r 2 
r  6.338  10 6 m
 33  100
  3.35  10 3 kgm 3
2
dm  1.13  10 23 kg
m 100  m 33  dm  5.82  10 24 kg
r100  r  dr  6.271  10 6 m
m 100
g 100  G 2
 9.881ms  2
r100

dp    gdr  2.24  10 9 Pa
p 100  p 33  dp  3.14  10 9 Pa

Bullen:
v l 100  7.95  10 3 ms 1
v t 100  4.45  10 3 ms 1

k 100  1.24  1011 Nm 2

 100  6.69  1010 Nm  2
 100  7.98  1010 Nm  2

21
 3. FIZIKA SEIZMIČKIH IZVORA

Nakon što smo istražili razne tipove seizmičkih valova koji se rasprostiru kroz Zemlju, te
proučili unutrašnju strukturu našeg planeta koja oblikuje polje seizmičkih valova, vrijeme je da
se pozabavimo izvorima samih seizmičkih valova. Iako se mnoga istraživanja strukture Zemlje
obavljaju tako da se minimalizira utjecaj nepouzdanosti izvora, općenito istraživanja strukture
zahtijevaju detaljno poznavanje seizmičkog izvora. Naravno, i sami izvori su od velikog
interesa, jer obično prikazuju važne dinamičke procese. Zapis potresa na seizmogramu je
kompleksni spoj svojstava izvora i efekata rasprostiranja. Poznavanje efekata rasprostiranja
dozvoljava nam bavljenje fizikalnim procesima izvora. To je i početna pozicija: upotrijebiti
ograničeni uzorak seizmičkog valnog polja detektiranog i registriranog seizmometrima
razmještenima po površini, kako bi izveli zaključke o kompleksnim kratkotrajnim
(tranzijentnim) fenomenima koji se događaju tisućama kilometara daleko, možda na velikim
dubinama, u sredstvu kompliciranom kao što je Zemlja! Upravo su svojstva seizmičkih valova
saveznik seizmologa pri tom nastojanju, s detaljnim informacijama o procesu u izvoru koje su
prenesene do seizmometra s relativno malo gubitka rezolucije, osiguravajući mogućnost
uzimanja u obzir efekata rasprostiranja.

22
 3.1. TEORIJA ELASTIČKOG ODRAZA

Potrebno je upoznati se s elastodinamičkim modelima koji su razvijeni da prikažu fizikalne

uvjete u stijenama pod kojima nastaju seizmički valovi.

Osnovni mehanički prikaz seizmičkog izvora je ograničeno područje prostorne dimenzije L i

vremena trajanja L/c, gdje je c brzina lomljenja. Kada je epicentralna udaljenost >>L i valne
duljine su relativno velike (/L>>1) ili, rigoroznije, /2>>L2, epicentralno područje može biti
shvaćeno kao točka u kojoj su sile napetosti i pripadni momenti u ravnoteži ( sile napetosti
  
iščezavaju, a također i momenti sila M  r  F  jednadžbe gibanja prelaze u jednadžbe
napetosti  nema gibanja). Love je 1927. napravio jednu od prvih analiza sustava sila u
točkastom izvoru.

Uzroci potresa

Potresi nastaju pri iznenadnom oslobađanju energije unutar ograničenog područja Zemlje. Ta
energija je gravitacijsko potencijalna, kinetička, kemijska ili energija elastičkih deformacija.
Oslobađanje takve energije može se smatrati neposrednim uzrokom potresa. Osnovno
geodinamičko pitanje je koji procesi dovode do akumuliranja te energije.

Mnoštvo dokaza navodi da od navedena četiri tipa energije, samo energija elastičke
deformacije može biti oslobođena u dovoljnoj količini da uzrokuje značajniji potres. Potresi
uzrokovani oslobađanjem energije elastičkih deformacija zovu se TEKTONSKI POTRESI.

Tektonski potres nastaje kada sile napetosti u nekom području Zemljine unutrašnjosti bivaju
akumulirane do točke kada materijal više ne može podnositi pretjeranu silu i dolazi do loma.
Buduće seizmičke valove uzrokuju serije lomova u stijenama, koji se dešavaju u istom smjeru
i ponekad se protežu nekoliko kilometara (u slučaju potresa iz 1906. smicanje duž San Andreas
rasjeda protezalo se 430 km s maksimalnim pomakom duž rasjeda od 7 m).

Primjećeno je da su VULKANSKI POTRESI povezani s vulkanskom aktivnosti u vulkanskim

područjima Zemlje. U tim slučajevima oslobođena energija može biti hidrodinamičkog
porijekla (npr. kada se gibanje mase magme unutar vulkana iznenada zaustavi). U ostalim
slučajevima direktan uzrok može biti prekomjerno akumuliranje plinova (raste tlak!). Položaj
magme može biti sekundarni uzrok potresa, jer uzrokujući napetost i deformaciju susjednih
područja dovodi do pojave tektonskih potresa. Svi potresi koji proizlaze iz vulkanske aktivnosti
su relativno mali. Veliki potresi mogu se ponekad dogoditi blizu vulkana, ali proučavanja su
pokazala da oni nisu direktno povezani s lokalnim vulkanom.

23
Ostali “prirodni” potresi (svi relativno male energije) uključuju one čiji je uzrok oslobađanje
gravitaciono-potencijalne energije (npr. urušavanje šupljina blizu Zemljine površine ili odroni
zemlje). Također i kemijske i nuklearne eksplozije uzrokuju seizmičke valove.

Direktan dokaz polagane akumulacije elastičke energije i njenog naknadnog oslobađanja

proizlazi iz proučavanja fenomena potresa. Proučavanje geodetskih mjerenja duž San Andreas
rasjeda prije i poslije velikog potresa u San Franciscu (18.4.1906) omogućilo je H.F. Reidu da
1911. iznese svoju teoriju elastičkog odraza koja daje vezu između energije elastičke
deformacije i potresa.

Teorija elastičkog odraza

(Osnovni postulati)
1. Lom stijene uslijed kojeg dolazi do tektonskog potresa je rezultat elastičke napetosti veće
nego što čvrstoća stijene može podnijeti. To uzrokuje relativni pomak duž rasjednih krila.
2. Do tih relativnih pomaka ne dolazi iznenada s početkom loma, već oni svoje maksimalne
iznose postižu postepeno u određenom (više ili manje dugom) vremenskom intervalu.
3. Gibanje masa do kojeg dolazi za vrijeme potresa je jedino elastičko djelovanje duž loma,
koje teži uspostavljanju stanja bez elastičke deformacije. To gibanje postepeno opada,
gledano od žarišta, a pruža se nekoliko kilometara daleko od samog loma.
4. Valovi potresa nastaju na površini loma. Površina s koje se počinju širiti oscilacije najprije
je vrlo mala, a brzo se može jako povećati.
5. Energija oslobođena za vrijeme potresa bila je, neposredno prije početka loma,
akumulirana u obliku energije elastičke deformacije.

Reid tvrdi: “Postoji mogućnost da se ukupni pomak u nekoj točki ne dogodi odjednom već u
nekoliko koraka. Svako iznenadno prekidanje i počinanje gibanja uzrokovati će nastajanje
seizmičkih valova.”

Možemo vidjeti da je vjerojatnost neregularnog gibanja povezana s svojstvima loma rasjeda

(povremeni zastoji, razlike u tlaku, hrapavost rasjednih ploha). Ta svojstva loma rasjeda
moguće je uključiti u modeliranje seizmičkog izvora. Rasjedna hrapavost (roughness) je
poznata kao asperiti (asperities), a mjesta gdje se lom usporava ili zaustavlja nazivaju se
barijerama.

N. Haskell je 1964. razvio model seizmičkog izvora u kojem je gibanje duž rasjeda opisano
nizom koherentnih izvora duž jednog segmenta rasjeda (pretpostavljeno je da je širenje valova
sa susjednih rasjednih krila statistički neovisno). Godine 1977. su Das i Aki razmatrali modele
rasjedanja s barijerama. Rasjedanje može početi u žarištu blizu barijere i širiti se na jednu ili
obje strane (unilateralno ili bilateralno) sve dok ne bude usporeno ili zaustavljeno na sljedećoj
barijeri. Barijere mogu ostati nepromijenjene ili puknuti uslijed pomicanja okolne mase.

24
Ponekad barijera ne pukne odmah, nego uslijed raspodijele napetosti i nelinearnih efekata
pukne kasnije uzrokujući (ponekad!) naknadne potrese.

Zaključno, za fizikalni model izvora tektonskih potresa sada se smatra da se rasprostire po

rasjednoj plohi u stijenama. Lom rasjeda napreduje kao posljedica niza pomaka (dislokacija)
različitih brzina loma, nastalih u žarištu potresa. Fronta tih pomaka mijenja brzinu pri prolazu
preko područja hrapavosti ili barijera na rasjedu. Na rubovima pomaka, u određenom
vremenskom intervalu treba doći do smicanja (slip) suprotnih rasjednih ploha, a samo
smicanje mora biti takvo da elastičko povratno djelovanje obiju strana rasjeda umanjuje
ukupnu napetost. Samo smicanje (slip) ima i vertikalnu i horizontalnu komponentu, te može
varirati duž rasjeda. Zbog oslobađanja energije napetosti za vrijeme smicanja, blizu fronte
pomaka nastaju seizmički valovi.

25
 3.2. ENERGIJA DEFORMACIJE PRIJE POTRESA

Postoji veza između energije oslobođene u žarištu potresa i čvrstoće materijala blizu žarišta.

Pretpostavit ćemo da su Pij i Eij devijatorni (ili distorzijski) tenzori napetosti i deformacije u
nekoj točki P područja gdje deformacija dovodi do loma koji uzrokuje potres.

Uvesti ćemo sljedeću notaciju:

p ij  p ij  p11
2
 p11p12    
p ii  p11  p 22    
 ij a j   i1a 1   i 2 a 2    
1 i  j
 ij   Kronec ker delta
0 i  j
 ij A i  1 j A 1   2 j A 2       ij A i  A j
 ii  11   22   33  3
 ij  jk   ik
 ij c ij  c ii

Prema definiciji devijatorni tenzor napetosti je:

p11  p p12 p13 

  
Pij   p 21 p 22  p p 23 
 p 31 p 23 p 33  p

gdje su pij – tenzori napetosti. Iz gornje jednadžbe proizlazi:

Pij = pij - ijp

S obzirom da po definiciji devijatornog tenzora mora vrijediti:

(p11-p) + (p22-p) + (p33-p) = 0

proizlazi:

26
 3
1
p
i 1
ii  p ll  3p  p
3
p ll

S obzirom na navedeno veličine Pij i Eij definiramo na sljedeći način:

1 
Pij  p ij  p ll  ij 
3
1  (14)
E ij  e ij  e ll  ij 
3 

Znamo da je : e ll   e ii  
i

Hookov zakon glasi:

pij = ij + 2eij (15)

što za i=j izgleda:

p11 =  + 2e11
p22 =  + 2e22
p33 =  + 2e33

Sumiranjem gornjih jednadžbi dobivamo:

 p ll  3λθ  2μe11  e 22  e 33   3λ  2μ θ  p ll  kθ
1
p
i
ii
    3
(16)
θ 3k

2
(𝑘 = 𝜆 + 𝜇)
3

Pomoću (14), (15) i (16) dobivamo:

 2   1 
Pij  p ij  k ij   ij  2e ij  k ij   k    ij  2 E ij  e ll  ij   k ij 
 3   3 
  
2 2
 k ij   ij  2E ij   ij  k ij
3 3
Pij  2E ij i, j

Iz (14)2 dobivamo:

27
 2
 1  2 1 2 1
E   e ij   ij   e ij2  e ij  ij   2  ij  ij  e ij2  e ii   2  ii
2

3  9 

ij
 3  3 9 3

1
 E ij2  e ij2   2
3

Promatrati ćemo sredstvo M unutar paralelepipeda čije su dimenzije stranica xi, a volumen
V = x1x2x3.

p 22
x2 p 22  x 2
x 2

p 21
p 21  x 2
x 2

p 23
p 23  x 2
x2 x 2
-p22

x1
x3 P -p21

-p23 x1

 n2

x3

Napomena: Predznak napetosti pij se podudara sa smjerom vanjske normale na pojedinu

plohu. Indeks i označava os na koju je stranica okomita, a indeks j os duž koje je usmjeren
vektor napetosti.

Interesira nas točka P, čiji pomak je označen s ui, a akceleracija s ai.

dui – ukupan pomak točke P u vremenu dt

dWV – ukupan rad
dEkV – povećanje kinetičke energije
dQV – mehanički ekvivalent toplini koju emitira sredstvo M
dUV – povećanje unutarnje energije

28
Prvi zakon termodinamike glasi:

dW = dU + dEk + dQ

Da bismo dobili ukupan rad obavljen na dijelu sredstva M, moramo sumirati rad obavljen pod
utjecajem volumnih sila i onaj obavljen pod utjecajem površinskih sila.

((Opaska: sila=napetostpovršina; rad=silaput))

 Rad obavljen pod utjecajem volumne sile Xi po jedinici mase je (sila po volumenu = F/V =
maρ/m = ρa):
VXidui

 Rad obavljen pod utjecajem površinskih sila odredit ćemo tako da najprije promotrimo
samo jednu komponentu sile napetosti, npr. p23:
  p 23du 3    p 23du 3 
 p 23x 1x 3 du 3   p 23du 3  x 2 x 1x 3  V
 x 2  x 2
Analogno dobivamo ostale komponente sile napetosti, tako da je ukupan rad po jediničnom
volumenu jednak:

 p ij du i 
dW  X i du i  (16)
x j

Za kinetičku energiju imamo:

1 
dE k V  d  Vv i2 
2 

S obzirom da je  V   0 možemo gornju jednadžbu pisati kao:

d
dt

1  dv
dE k  d v i2   v i i dt  a i du i (17)
2  dt
Ako znamo da elastodinamička jednadžba gibanja glasi:

p ij
a i   X i tada
x j
možemo razliku jednadžbi (16) i (17) pisati:

29
  p ij du i   p ij du i 
dW  dE k  X i du i   a i du i  X i  a i du i  
x j x j
 p ij du i  p ij
  du i
x j x j
 du i 
dW  dE k  p ij (18)
x j

S obzirom da možemo pisati (sa zadovoljavajućom točnosti):

 du i   u 
 d i 
x j  x 
 j
a po definiciji komponente deformacije (često i rotaciona deformacija) su sljedećeg oblika:

1  u j u i  
e ij   
2  x i x j  
 (19)
1  u j u i  
 ij   
2  x i x j  


Tako iz (18) i (19) dobivamo:

dW  dE k  dU  dQ  p ijde ij  p ijd ij

S obzirom da je pij simetričan tenzor (pij = pji), a ij antisimetričan (ij = -ji;
ii = 0), pa produkt pijdij iščezava.

DOKAZ:
p ijd ij  p11 d
11  p12d12  p13d13  p 21d 21  p 22 d
 22  p 23d 23  p 31d 31 
0 0

 p 32d 32  p 33 d 33 

0

 d12 p12  p 21   d13 p13  p 31   d 23 p 23  p 32   0

    
0 0 0

Dakle možemo pisati:

dU+dQ = pij deij

30
BOX

PRVI ZAKON TERMODINAMIKE:

a) Energija može prelaziti iz jednog oblika u drugi, ali se ne može stvoriti ili uništiti. Ukupna količina energije i sredstva u
svemiru ostaje konstantna, samo se mijenja iz jednog oblika u drugi. (Energija postoji u raznim oblicima, kao toplinska,
kemijska, električna i svjetlosna. Energija je sposobnost da dođe do promjene ili da se obavlja rad.)
b) Svakom sustavu moguće je dovesti energiju u obliku topline ili rada. Ako se sustavu dovodi energija na takav način da on
ne obavlja rad, prema zakonu o sačuvanju energije, u njemu će se akumulirati neka količina energije koja povećava
njegovu unutrašnju energiju.
Toplina dovedena sustavu djelomično se pretvara u unutrašnju energiju sustava, a djelomično u rad što sustav pri
preuzimanju topline izvede na okolinu.  Q = U - W
(W>0  ako rad obavlja vanjska sila na sustav
W<0  ako rad obavlja sustav svladavajući neku vanjsku silu)

DRUGI ZAKON TERMODINAMIKE:

a) Ni jedan proces tijekom kojeg se obavlja rad ili dolazi do promjene jednog tipa energije u drugi nije 100% efikasan. To
znači da je uvijek dio energije izgubljen kao nasumično gibanje molekula, što nazivamo toplinskom energijom.
b) U svakom sistemu entropija ima tendenciju povećanja. Entropija je mjera nereda.
c) Toplina ne može prelaziti sama od sebe s tijela niže temperature na tijelo više temperature.

Pretpostavimo li izotermne uvjete (T=konst.), stanje u kojem je sredstvo M je funkcija samo

deformacije eij. Po drugom zakonu termodinamike dS (= dQ/T), pa time i samo dQ, je potpuni
diferencijal deformacije eij (deij). Iz prvog zakona termodinamike proizlazi da je i dU potpuni
diferencijal eij (deij). Stoga možemo pisati:

pij deij = d(U+Q) = d (20)

gdje je  funkcija deformacije eij i zovemo je GUSTOĆA ENERGIJE DEFORMACIJA (engl. strain
energy density ili strain-energy function).


p ij 
e ij

Sada ćemo uvesti tenzor 4-tog reda cijkl koji je funkcija samo elastičkih konstanti i definiran je
sljedećim izrazom (Jeffreys and Jeffreys, 1972: Methods of Mathematical Physics):

cijkl =  ij kl +  (ik jl + il jk)

Sada možemo Hookov zakon pisati na slijedeći način:

pij = cijkl ekl (21)

31
DOKAZ:
p ij   ij  kle kl   ik  jl e kl   il  jk e kl
 
e kk   e jl
 
e ji

 jl e kl   j1e k1   j2 e k 2   j3 e k 3  e kj
( j  1)  e k1 = (jer su simetrični!)
( j  2)  e k 2

 ik e kj   i1e1 j   i 2 e 2 j   i 3 e 3 j  e ij
(i  1)  e1 j

  ik  jl e kl  e ij  p ij   ij  2e ij

Ako povežemo (20) i (21), dobivamo:


 p ij  c ijkle kl (22)
e ij


Vidimo da je homogena funkcija komponenata deformacije. Iz tog razloga  mora
e ij
eksplicitno ovisiti samo o deformaciji eij. S obzirom da je eij mala veličina možemo  pisati u
obliku prva tri člana McLaurinova reda:

    2 
  0    e ij  1     e ij e kl
 e  2  e ij e kl 
 ij  0 0

Odnosno:
1
  a 0  a ij e ij  a ijkle ij e kl
2

Rubni uvjeti:

a) Za slučaj kada nema deformacije (eij = 0) mora i energija biti jednaka 0

(e ij  0)  a 0  0  a 0  0

32
b) Energija poprima svoj minimum za slučaj kada nema deformacije

  
   0  a ij  0
 e 
 ij  eij 0

Dakle imamo:
1
  a ijkle ij e kl (23)
2

Za koeficijent aijkl možemo pisati:

  p ij

         p 
   ij   c ijkl   c ijkl
2
a ijkl     
 e  (24)
 e e 
 e kl  e ij 
0
 ij kl 0  kl  0
   0

Konačno, na osnovi (22), (23) i (24) slijedi:

1 1
 c ijkle ij e kl  p ij e ij
2 2

Gornju jednadžbu nazivamo CLAPEYRON-ovim OBLIKOM GUSTOĆE ENERGIJE DEFORMACIJE.

Nadalje iz Hookovog zakona slijedi:

2  p ij e ij   ij  2e ij e ij  e ij  ij  2e ij   2  2e ij 
2 2

e ii  

2 2  1 
 k   k 2   2  2e ij  k 2  2 e ij2   2 
2

3 3  3 
1 2
 k  E ij2 (25)
2

Na osnovi izvedene relacije vidimo da nam je distorzijska energija deformacije slijedećeg

oblika:

E DD   E ij2 dV
V

Ako pišemo:

Pij2 = ( S)2

33
gdje je S2 vrijednost koju će poprimiti funkcija Pij za  = 1. S koeficijentom  označavamo
udaljenost točke P od mjesta rasjedanja, te može poprimiti vrijednosti u intervalu od 0 do 1 (0
   1). Za  = 1, točka P se nalazi na rasjedanju. Veličinu S nazivamo INDEKSOM ČVRSTOĆE.

Na osnovi do sada izvedenih relacija imamo:

Pij2
E DD   E dV   
2
dV
4 2
ij
V V

 4E DD   S 2  2 dV  S 2   2 dV  S 2 VD

V V

gdje je VD volumen deformiranog područja na kojem je posvuda  = 1.

Zajedno s distorzijskom energijom deformacije EDD, općenito će postojati i neka dilatacijska

energija deformacija ED koja odgovara prvom članu na desnoj strani jednadžbe (25).
Općenito, zbog gubitaka pri trenju i naknadnih potresa, energija ES oslobođena u vidu
seizmičkih valova glavnog potresa biti će manja od sume energija ED i EDD (ED = ED + EDD).

Energija najjačih potresa je reda veličine 1020 J. Potresi najvećih oslobođenih energija
događaju se za žarišne dubine do 150 km, a dublji potresi mogu osloboditi energiju približno
1/10 najveće vrijednosti.

34
 3.3. PRIKAZ SEIZMIČKOG IZVORA

Izvori seizmičkih valova mogu biti vanjski (vulkanske erupcije, razne eksplozije, vjetar,
oceanski valovi, pad meteorita,…) i unutarnji (potresi, podzemne eksplozije). Razmatrati ćemo
unutarnje izvore i razlikovati ćemo dva tipa izvora:
1) izvor uzrokovan rasjedanjem (faulting source)
2) volumni izvor (volume source)

Gibanja zabilježena na seizmogramu su rezultat i efekata rasprostiranja valova i efekata

seizmičkog izvora. Stoga je glavni uvjet pri proučavanju mehanizama izvora izoliranje efekata
rasprostiranja valova. U novije vrijeme se mehanizmi pomaka u žarištu potresa proučavaju
kako bi se prikazalo gibanje tektonskih ploča. Teorija seizmičkog izvora je također široko
primjenjiva s gledišta procjene seizmičkog hazarda, na osnovi geoloških i geofizičkih podataka
o obližnjim rasjedima i razdiobi regionalnih napetosti.

Glavnina seizmičkih izvora uključuje rasjedanje ili smicajna gibanja u Zemljinoj unutrašnjosti.
No, postoje i izvori uzrokovani kontroliranom podzemnom eksplozijom. To su česti izvori dosta
širokog raspona oslobođene energije. Male eksplozije se koriste za miniranje, trasiranje cesta,
razne kontrukcijske primjene, ali i za istraživanje prirodnih resursa i studije kore. Veliki izvori
uključuju podzemne nuklearne testove koji proizvode valove dovoljno snažne da budu
registrirani na suprotnoj strani Zemlje. Najosnovniji aspekt kojeg intuitivno povezujemo sa
svim eksplozijama je sferna simetričnost, kako samog izvora tako i polja pomaka.

Inače, sama eksplozija može proizvesti šupljinu kao posljedicu taljenja, deformacije okolnih
stijena, ... (npr. nuklearna eksplozija može proizvesti šupljinu promjera do 500 m).

35
 3.3.1. Izvori uzrokovani rasjedanjem

Za razliku od podzemnih eksplozija većina seizmičkih izvora nije sferno simetrična. Na primjer,
rasjedanje uzrokovano smičnim pomakom (smicanjem) na ravnoj površini, svakako nije sferno
simetrično, ali svejedno pokazuje simetriju niskog reda. Izlazeći valovi su pod utjecajem
razdiobe deformacija blizu izvora i stoga prenose asimetriju na udaljene lokacije. To dovodi do
pojma model prostorne razdiobe zračenja (radiation pattern), koji uključuje geometrijski opis
amplitude početnog gibanja raspodijeljenog na valne fronte P- i S-valova u blizini izvora.
Simetrija niskog reda smičnog pomaka omogućuje nam da predvidimo odnos između modela
prostorne razdiobe zračenja, valnog gibanja koje se može otkriti i orijentacije rasjednih
ravnina, što omogućuje određivanje udaljenih rasjednih procesa.

Prema teoriji elastičkog povratnog djelovanja, do smičnog gibanja (smicanja) na rasjedu dolazi
kada akumulacija elastičke deformacije u blizini izvora svlada statičku napetost uzrokovanu
trenjem koja spriječava gibanje. Klizno gibanje započinje u točki (žarište potresa), te se fronta
pomaka širi prema van preko cijelog rasjeda, razdvajajući područja koja se gibaju (ili su kliznula
i potom stala) od onih koja se još nisu pomaknula (slika 1).

Polje pomaka na
Epicentar području loma D(x,t)

Rasjedna
Žarište ili ravnina
hipocentar

Širenje fronte
loma

Slika 1. Shematski prikaz loma na rasjedu koji se širi od hipocentra (žarišta potresa) preko
ravnine rasjeda. Sva područja koja se smiču zrače kontinuirano energiju izlazećih P- i
 
S-valova. Polje pomaka, Dx, t  , se mijenja po površini rasjeda. Primjetite da smjer
rasprostiranja loma općenito nije paralelan smjeru pomaka.


Širenje područja loma je stoga funkcija položaja i vremena, A( x ,t), kao što je i pripadna
 
funkcija pomaka, Dx, t  , koja daje trenutni vektor kliznog gibanja na rasjedu. Nakupljena
energija elastičke deformacije u području izvora oslobođena je u obliku topline i seizmičkih
valova, te tako gibanje duž rasjeda prestaje. Za valove velikih valnih duljina (dugoperiodički),

36
 koji su pobuđeni gibanjima u izvoru, područje loma i volumen izvora koji oslobađa energiju
deformacije su relativno mali i mogu biti aproksimirani točkastim izvorom (point source).
Valovi kraćih valnih duljina (kratkoperiodički) su osjetljiviji na dimenzije i detaljne promjene
procesa pomaka na rasjedu, te oni zahtjevaju modele ograničenih izvora (finite source).

Ovdje se nećemo baviti prirodom klizanja rasjednih krila uz uključeno trenje i pripadnim
režimom napetosti u stijenama. Sada ćemo se pak koncentrirati na geometrijsku prirodu
rasjedanja i matematički prikaz samog rasjedanja.

Ovdje je zgodno navesti standardnu nomenklaturu pri opisivanju orijentacije rasjeda i smjera
pomaka. Rasjedanje predočavamo pomicanjem dva bloka (rasjedna krila) materijala (slika 2.a),
pri čemu se zahtijeva da pomak leži u ravnini koja povezuje ta dva bloka. Ovaj zahtjev unaprijed
isključuje “extensional crack” (pukotina koja se širi), pa ćemo takve izvore diskutirati kasnije.

Vektor
pomaka

Podina
Podina

Krovina

Slika 2. (a) Konvencija imenovanja dva bloka rasjeda (rasjedna krila). Blok ispod rasjeda je
PODINA, a onaj iznad KROVINA.
(b) Standardna definicija ravnine rasjeda i parametara koji definiraju orijentaciju vektora
pomaka. Na slici su definirani smjer pružanja rasjeda (strike - f), nagib rasjeda (dip -
) i pomak duž rasjeda (rake - ).

Kako bismo bili u mogućnosti opisati orijentaciju rasjedne ravnine pomoću geografskih
koordinata, potrebna su nam dva kutna parametra (slika 2.b). To su smjer pružanja rasjeda
(strike), f, koji je azimut projekcije rasjeda na površinu Zemlje, mjeren od geografskog
sjevera, i kut nagib rasjeda (dip), , koji je kut mjeren prema dolje od površine Zemlje do
ravnine rasjeda. Smjer pružanja rasjeda je definiran tako da kut nagiba rasjeda mora biti manji
od 90 (ako usmjerite palac desne ruke duž smjera pružanja rasjeda i rotirate svoju ruku prema
dolje od horizontalne ravnine prema ravnini rasjeda, vaša ruka mora zatvarati s horizontalnom
ravninom kut manji od 90). Smjer pružanja rasjeda je proizvoljne orijentacije za rasjed
vertikalnog nagiba ( = 90). Trenutno gibanje rasjednih krila je definirano vektorom pomaka,
koji može imati bilo kakvu orijetaciju na ravnini rasjeda. Smjer vektora pomaka je dan kutom
pomaka (rake), , koji se mjeri u ravnini rasjeda od smjera pružanja rasjeda do vektora
37
pomaka, pokazujući smjer gibanja krovine u odnosu na podinu. Veličina (iznos) vektora
pomaka je dana s D, što je ukupni pomak rasjednih krila. Općenito, f, ,  i D mogu se mijenjati
duž ograničene površine rasjeda, dok za jednostavne modele uzimamo njihove prosječne
vrijednosti. U sljedećoj tablici su dane osnovne kategorije rasjeda u ovisnosti o kutevima  i .

Osnovne kategorije rasjeda.


0-90 90-180 180-270 270-360 0 ili 180 90 ili 270

lijevi desni desni lijevi
0-45 “strike slip” “dip slip”
“thrust” “thrust” normalni normalni
lijevi desni desni lijevi
45-90 “strike slip” “dip slip”
reversni reversni normalni normalni

Na sljedećoj slici prikazani su različiti tipovi rasjedanja .

“Strike-slip”
rasjed

Reversni
Normalni rasjed
rasjed

Slika 3. Primjeri rasjedanja za različite vektore pomaka.

38
 3.3.2. Pripadne (“ekvivalentne”) prostorne sile

Kao što je poznato jednadžba gibanja u elastičkom sredstvu je sljedeća:

 
   
     
u  f    2   u      u
 
Pretpostavit ćemo da se pomak u može izraziti pomoću skalarnog  i vektorskog 
potencijala:

   
u      

te su na taj način razdvojeni poremećaji P- i S-valova, ponaosob.

Sada možemo postaviti sljedeće pitanje:


Postoje li prostorne sile f koje su jednake (ekvivalentne) pomicanju uslijed “potresnog”
rasjedanja, i ako postoje možemo li riješiti gornju jednadžbu kako bi pronašli valni poremećaj
koji su te sile proizvele?

Na prvi pogled izgleda nevjerojatno da bi bilo koji sustav jednostavnih prostornih sila mogao
na zadovoljavajući način prikazati konačno smično (smicajno) rasjedanje. Ponajprije,
rasjedanje je konačnih dimenzija. Kao što smo već naveli, lom započinje u žarištu i širi se preko
rasjedne ravnine kao fronta loma (slika 1). Kako se fronta loma širi, sva područja rasjeda koja
se počnu gibati (klizati) kontinuirano zrače energiju u obliku P- i S-valova. Pojedini djelići na
rasjedu mogu imati glatki ili nepravilni vremenski niz gibanja čestica. Također, svaka točka na
površini loma može imati neznatno različiti vektor pomaka. Općenito, očekuje se da će ti
vektori pomaka biti približno paralelni, ali iznos pomaka može varirati prostorno unutar zone
loma i mora varirati na rubovima površine loma (tamo gdje pomak iščezava). Pri pomicanju
duž rasjeda, koje rezultira pojavom potresa, zanemarujemo mnoge druge fenomene kao što
su: lokalno zagrijavanje i moguće taljenje stijena, hidrološke promjene tlaka, lomljenje stijena,
… kako bi uobličili kinematički prikaz samog loma. Naš cilj je zamijeniti taj proces
“kinematičkog” loma s prikladnim sustavom sila koji uzrokuje jednako zračenje seizmičkih
valova.

Nas uglavnom zanimaju karakteristike rasjeda kao što su: ukupno područje loma (A), prosječni

pomak duž rasjeda ( D ) i prosječna brzina i smjer rasprostiranja loma ( v r ). Za seizmičke
valove, perioda dužih ili usporedivih trajanju loma i valnih duljina velikih u odnosu na dimenzije
rasjeda, možemo kompleksno rasjedanje predočiti prikazom jednostavnog pomicanja (slika 4).
U svojem najjednostavnijem obliku ta idealizacija modela pomicanja će obuhvaćati točkasti
izvor (nema prostorne dimenzije) s vremenskim nizom jednostavnog pomicanja kako bi
aproksimirali proces zračenja seizmičkih valova za vrijeme pomicanja čestica i širenja područja
loma. Kompleksniji modeli prostornih razdioba pomicanja mogu se izvesti iz ovog graničnog

39
slučaja. Kompleksnost modela povećava se kako omjer valne duljine seizmičke energije i
duljine rasjeda opada.

Prikaz stvarnog polja Prosječni model Pripadni sustav

pomaka po rasjednoj pomicanja prostornih sila
ravnini

Slika 4. Koncept ekvivalentnih prostornih sila. Stvarno rasjedanje uključuje kompleksno

pucanje i frikciono klizanje (klizanje uz utjecaj trenja) po površini u kratkom vremenu
što rezultira prostorno-vremenskim nizom “klizajnog” gibanja. Konačni prostorno-
vremenski proces rasjedanja može biti aproksimiran modelom pomicanja s

vremenskim nizom pomicanja D t  . Nadalje, taj model pomicanja može se prikazati
ekvivalentnim sustavom sila koji može biti direktno uključen u jednadžbe gibanja.

Prosječni model pomicanja sa slike 4. sada izgleda dovoljno jednostavno da bi mogao biti
zamijenjen sustavom sila koje će biti DINAMIČKI EKVIVALENTNE, što znači da uzrokuju
ekvivalentno zračenje seizmičkih valova. Tako će se pojaviti potreba za VREMENSKI
PROMJENJIVIM PAROM SILA koji će djelovati unutar elastičkog sredstva kako bi simulirali
pomicanje. Nivo aproksimacije uključen u slici 4. ovisi o osjetljivosti seizmičkih valova na
pojedinosti kompleksnosti rasjedanja, koje je ovisno o frekvenciji i valnoj duljini, i o
dimenzijama prostora na kojem želimo odrediti stvarne napetosti duž rasjeda. Osnovni
nedostatak ovakvih kinematičkih modela je da oni eksplicitno ne uključuju fiziku nastanka i
prestanka loma, te ostavljaju mnoga temeljna pitanja neriješena, ali svejedno nam omogućuju
proučavanje mnoštva karakteristika samog rasjedanja.

Kod modela rasjedanja s jednim parom sila javlja se sljedeći problem: par sila ima pripadni

(“net”) moment M 0  f d (d - razmak između krakova sila f ). Dakle, u trenutku kada
dođe do pomicanja u sredstvu se pojavi potpuno neuravnoteženi “net” moment. Ako se pak
prisjetimo dvoznačnosti rasjedne i pomoćne ravnine za slučaj modela rasprostiranja P-valova,
za očekivati je da nam je potreban i drugi par sila kako bi uravnotežili navedeni “net” moment
sustava sila (slika 4.). Tako smo dobili model DVOSTRUKOG PARA SILA (double-couple) koji se
trenutno više preferira kao model ekvivalentnih površinskih sila za izvor pomicanja. Kasnije
ćemo obraditi općenitiji sustav prostornih sila nazvan TENZOR SEIZMIČKOG MOMENTA, koji
uključuje “double-couple” kao specijalni slučaj.

40
Ako razmotrimo geometriju “double-couple” sustava sila, možemo predvidjeti neke od
rezultata do kojih ćemo doći u idućim poglavljima. Slika 5. pokazuje da “double-couple” sustav
sila može biti ekvivalentno prikazan parom ortogonalnih dipola bez smicanja, što još nazivamo
GLAVNIM OSIMA (to su osi u kojima data veličina ima ekstrem). Te osi su pod kutem od 45 u
odnosu na x1x2-ravninu rasjeda, u ortogonalnoj ravnini x1x3. Dipol usmjerem prema izvoru je
KOMPRESIJSKI ili P-OS i leži u kvadrantu dilatacijskih prvih pomaka P-vala. Dipol usmjeren od
izvora je TENZIJSKI ili T-OS i leži u kvadrantu kompresijskih prvih pomaka P-vala. Prostorna
razdioba zračenja S-valova slijedi geometriju prikazanu na slici 5. Prostorne razdiobe zračenja
P- i S-valova su zarotirane za 45 jedna od druge.

Prostorna razdioba
Double-couple Glavne zračenja P-vala
sustav sila osi

Prostorna razdioba
zračenja S-vala

Slika 5. “Double-couple” sustav sila u x1x3-ravnini za smično pomicanje u x1x2-ravnini.

Ekvivalentni set točkastih sila koji se sastoji od dva dipola bez smicanja, ili glavnih osi,
je prikazan u sredini. Na desnoj strani je prostorna razdioba zračenja P- i S-valova
(modeli gibanja čestica sredstva uslijed prolaza P- i S-valova) za pojedine valne fronte
u x1x3-ravnini.

Određivanje rješenja jednadžbi gibanja za kompleksni set prostornih sila kao što je “double-
couple”, svodi se najprije na određivanje polja pomaka nastalog uslijed djelovanja jedne
točkaste sile, potom uporabom linearnosti elastičkih rješenja odredimo rješenje za nekoliko
sila, kako bi dobili polje pomaka za par sila. Stoga je neophodno dobiti (steći) fizikalni uvid u
najelementarnija elastička rješenja za točkastu silu.

U tu svrhu razmotriti ćemo rješenje statičkog problema sile 𝑓⃗, koja djeluje u točki O
homogenog, elastičkog sredstva (slika 6a) karakteriziranog vrijednostima ρ, λ i μ. Zanima nas
polje pomaka 𝑢 ⃗⃗ u točki P. Pretpostavljamo da je vanjska granica u beskonačnosti ograničena,
a to znači da je |𝑢⃗⃗| = 0 u beskonačnosti.

41
Pretpostavimo da imamo silu 𝐹⃗ koja djeluje na malu sferu radijusa a oko izvora. Razmatrimo
pomak u ravnini u kojoj se nalazi sila (vertikalni presjek). Nije teško zamisliti da je rezultantni
pomak prikazan sa strelicama na slici 6b. A iznos samog pomaka možemo odrediti na sljedeći
način: pretpostavimo sferu radijusa r. U ravnotežnom stanju sila koja djeluje u središtu te sfere
mora biti izbalansirana napetostima na površinu. Na slici 6b su napetosti na površinu sfere
kompresijske u točki C, smicajne u A te polu smicajne – polu kompresijske u B.

a)

b)

Slika 6. (a) Prikaz beskonačnog sredstva; (b) Ravni presjek kroz trodimenzionalni volumen V
 
u kojem djeluje točkasta sila F . Razmatrati ćemo svojstva polja pomaka u na sfernoj
površini udaljenoj r od točke djelovanja sile.

Ako, općenito, napetost na S označimo sa , tada će ravnoteža prvog reda sile davati (gdje je
4r 2 površina sfere S):

F  4r 2 
Ako uzmemo da je u(r) jednako iznosu pomaka u r, tada iz geometrije prikazane na slici du/dr
 

daje iznos napetosti u r (za linearnu elastičnost znamo da vrijedi   E  E u , gdje je E neki
općeniti elastički modul – reda veličine je λ ili μ, a  deformacija):

42
 du F  sila 
E   napetost  .
dr 4r 2  površina 

Negativni predznak je uzet jer u(r) opada s porastom r.

Integrirajući gornji izraz, te uzimajući u obzir 𝑢(𝑟 → ∞) = 0 dobivamo:

F
u (r ) 
4rE

Možemo, dakle, očekivati da se polje pomaka (nastalog uslijed djelovanja točkastih sila)
smanjuje s udaljenošću od izvora, a pomaci su direktno proporcionalni sili i obrnuto
proporcionalni elastičkom modulu.

Zapravo, rigoroznija derivacija pokazuje (pokazat ćemo malo kasnije) da, ako definiramo
polarne koordinate kao na slici:

dobivamo sljedeće izraze:

gdje je:

43
Nadalje ćemo uvesti točkastu silu, upotrijebiti jednadžbe ravnoteže ili gibanja kako bi izveli
ravnotežu sila, te tada pronašli prikaz vidljivog površinskog gibanja (i statičkog i tranzijentnog
– prolaznog) u odnosu na veličinu sile i vremenski niz.

44
 3.3.3. Elastostatika


Cilj nam je odrediti statički pomak u u točki P u izotropnom, homogenom sredstvu gustoće 
i elastičkih konstanti  i , nastao kao posljedica djelovanja sile u točki O. Na velikim
 
udaljenostima od izvora je pomak u =0. Definirat ćemo točkastu silu F sljedećim izrazom:

 
F  lim fV
V 0


gdje je: f - sila na jedinicu mase

 f - prostorna sila na jedinični volumen

V – mali element volumena na kojeg  f djeluje.

Uvesti ćemo trodimenzionalnu delta funkciju (r):

r   0 za r 0
i  r dV  1
V

gdje je V volume koji uključuje ishodište r = 0.


Tada točkastu silu F možemo pisati kao:
 
F  Fa(r) (26)

gdje je a jedinični vektor u smjeru sile.

BOX
Gaussov teorem
Integral po volumenu V s površinom S plohe koja omeđuje taj volumen (oplošje) je:
 
   
    dV   n   dS
V S

gdje je:

n - jedinični vektor usmjeren prema van svugdje na S,

 - vektorsko polje,
       
   - divergencija vektora    1  2  3   i ,i  ; to je skalarno polje koje mjeri
 x 1 x 2 x 3 
tok vektorskog polja kroz jedinični volumen.


Akumulacija polja  u volumenu jednaka je toku kroz površinu.

45
  
Neka je r udaljenost dva radij vektora r i r , :
 
r  r r,

Prikladno bi bilo izraziti δ(r) kao funkciju radijalne koordinate r. Stoga ćemo izračunati sljedeći
integral:
 2 1
V   r dV
uporabom Gaussova teorema koji glasi:
 
   
    dV   n   dS
V S

gdje je n normala na površinu S.

Dakle, možemo pisati sljedeće:

 2 1    1    1   1  1
V   r dV  V     r dV  Gaussov teorem  S  n r   r dS  S  r r dS  S   r 2 dS

Ako provodimo integraciju po sferi malog radijusa, vrijediti će:

S  4R 2 , R → 0,
te će gornji integral poprimiti sljedeću vrijednost:
 1 R2
S  r 2 
  dS  4 
r2

Prodiskutirati ćemo gornje rješenje za slučaj kada je r veće od 0, te kada teži u 0:

 R2   1
     0 =>    dV  0
2
a) r > 0 i R → 0 => lim  4
R 0  r2  V
r
(27)
 R2   1
     4 =>    dV  4
2
b) r → 0 i R → 0 => lim  4
R 0  r 2  V
r
r 0

1
2
Za slučaj kada bi podintegralna funkcija u (27) bila jednaka  r , tada bi sa (27) upravo bila
4
definirana trodimenzionalna delta funkcija, te na osnovi navedenoga možemo pisati:
1
2
 r  ( r )
4

46
što uvršteno u (26) daje:
 
 a 
F  F 2  
 4r 

Statičko polje pomaka uslijed djelovanja jedne sile

Uvesti ćemo sada ovaj matematički prikaz točkaste sile u našu osnovnu elastičku jednadžbu

ravnoteže, uz u  0 :

   
      
F    2   u      u  0


U početku razmotrimo točkastu silu veličine F :

    
 2 a      a     a 
F  f  Far   F    F     
 4r    4r   4r 


gdje je a jedinični vektor u smjeru sile.
 
      
(Uporabili smo relaciju:  2u     u      u )

Jednadžba ravnoteže prelazi u sljedeći oblik:

 
    a     a 
   
     
 F         2    u      u
  4r   4r 

S obzirom da znamo da se svako polje pomaka može prikazati sumom solenoidnog (gdje je
divergencija polja svugdje jednaka 0) i bezvrtložnog (gdje je cirkulacija polja svugdje jednaka
0) polja, tražit ćemo rješenja oblika:

   
    
u     A P      AS
 
 
   
uz :   AP  0  2AP     AP
     
  A S  0   2 A S      A S

47
Tako supstitucijom dobivamo:

    Fa       Fa  
       2  A P        
2
  2 A S   0
  4r   4r 

Primjenom operatora rotacije i divergencije na gornju jednadžbu dobivamo:

 

  2  A P 
2 Fa

4r
   (28)
Fa 
 2 A S 
4r 

   
Ako stavimo: A P  A P a i A S  A S a dobivamo Poissonove jednadžbe:

F 
2AP  
4  2 r 

F 
 2AS 
4r 
2
S obzirom da je  2 r  , integriranjem gornjih izraza dobivamo:
r

DOKAZ:
2 2 2 2 2 2
     
1 1 1
2r  x 1  x 22  x 32 2  x 1  x 22  x 32 2  x 1  x 22  x 32 2
x 1
2
x 2
2
x 3
2

2
 2r 
r

Fr 
AP  
8  2  

Fr 
AS 
8 

Ova rješenja su potencijali koji zadovoljavaju nehomogene jednadžbe (28). Pomake ćemo
dobiti tako da izraze za potencijale umetnemo u izraze za pomake. Supstituiramo li potencijale
AP i AS, te izrazimo vektorske operacije s adekvatnom notacijom indeksa

48
Npr.  ii  11   22   33
x i y i  x1 y1  x 2 y 2  x 3 y 3
y1 y 2 y 3 y i
y i ,i    
x1 x 2 x 3 x i
 2  2  2  2
,ii    
x12 x 22 x 32 x i2
 
 ,i   
x1 x i

dobivamo I-TU KOMPONENTU POMAKA ZA JEDINIČNU SILU (F=1) U

J-TOM SMJERU (uij):

1  r 1  r 1
u ij     ij 2r 
8  2  x i x j 8 x i x j 8
 
Ovo proizlazi iz  r   r  2 r
      
 0 za i  j
 ij   
 1 za i  j 

1      2 r 
  ij r 
2
(29)
8    2 x i x j 

gdje je:



  2

ZADATAK: Dokazati (29)!

Za   , Poissonov omjer 2/3. Jednadžbom (29) definiran je SOMIGLIANA TENZOR. Lako je


uočiti da je on simetričan (uij = uji). Za silu F imamo sljedećih 6 nezavisnih permutacija:

49
 F 2  1 x 12 
u 11       3 
8  r  r r 
F  x1x 2 
u 12   
8  r 3 
F  x1x 3 
u 13   
8  r 3 
(30)
F 2  1 x 22 
u 
2
     3 
8  r
2
 r r 
F  x2x3 
u 32   3 
8  r 
F 2  1 x 32 
u 33      3 
8  r  r r 

DOKAZ (30):
x3

 x2
r
x1
x1
   
r  x1x1  x 2 x 2  x 3 x 3
r  x 12  x 22  x 32
 2r   r    x 1  1 x 12
      
x 1x 1 x 1  x 1  x 1  r  r r 3
 2r   r    x2  xx
        13 2
x 1x 2 x 1  x 2  x 1  r  r


50
Slika 7. (a) Jedinični vektori u polarnom koordinatnom sustavu s ishodištem u izvoru.
(b) Azimutalna razdioba radijalnih (ur) i tangencijalnih (u) pomaka u ravnini x1x3 za
točkastu silu u smjeru x1-osi.

Razmotrimo najjednostavniji slučaj kada sila djeluje u smjeru x1-osi i pronađimo pomake u
polarnim koordinatama (r, , ) za referentni sustav izvora (slika 7.) rabeći Jacobianove
transformacije koordinata:

 u r   sin  cos  sin  sin  cos    u 11 

    1 
u    cos  cos  cos  sin   sin  u 2 
u     sin 
  cos  0   u 13 

U x1x3 ravnini je  = 0, pa imamo:

x  r sin  F
u r  sin   u 11  cos   u 13  1  sin 
x 3  r cos  4r
(31)
F  
u   cos   u 11  sin   u 13  1   cos 
4r  2

Ovo rješenje (napisali smo ga već i nešto ranije) grafički je prikazano na slici 7. Radijalno
gibanje čine statičke deformacije jednostavne (dvije pravilne rozete) sinusoidalne razdiobe
oko izvora s maksimumima duž smjera djelovanja sile F. Tangencijalne deformacije u x1x3
ravnini također imaju sličnu razdiobu (dvije pravilne rozete). Osna simetrija zahtjeva da ove
razdiobe budu zarotirane oko x1-osi kako bi dobili punu 3-dimenzionalnu razdiobu.

ZADATAK: Za proizvoljno odabrani model grafički prikažite rješenje (31)!

51
 Statičko polje pomaka uslijed djelovanja para sila

Ako stavimo silu na položaj (1, 2, 3) umjesto u ishodište, pomak u P (x1, x2, x3) će i nadalje
biti Somogliana tenzor, pri čemu će sve udaljenosti trebati korigirati za pomak lokacije izvora

(npr. r 2  x 1  1   x 2   2   x 3   3  ). Ako postavimo silu F , koja djeluje u smjeru x1-
2 2 2

1  1
osi, na položaj  2  d 2 i drugu silu F , koja djeluje u smjeru -x1-osi, na položaj  2  d 2 ,
2 2
dobiti ćemo jedan par sila, kao što je prikazano na slici 8.

Slika 8. Par sila koje djeluju na položaju (1, 2, 3) paralelno s x1x2 ravninom.

Pomak u točki P (x1, x2, x3) jednak je sumi pomaka nastalih uslijed djelovanja svake pojedine
sile. Ako svaki pomak razvijemo u Taylorov red možemo pisati:

 1   1 
u 1i  1 ,  2  d 2 ,  3 : x 1 , x 2 , x 3   u 1i  1 ,  2  d 2 ,  3 : x 1 , x 2 , x 3  
 2   2 
u 1
 i d 2  Od 2 
2

 2

Ovdje argumenti najprije označavaju lokaciju izvora, a potom položaj točke opažanja. Dakle,
računamo razliku između polja pomaka nastalih uslijed djelovanja pojedinih sila,
dozvoljavajući maleni prostorni pomak d2 između krakova sila, kako bi odredili utjecaj para
sila. S obzirom da vrijedi:

52
r 2  x1  1   x 2   2   x 3  3 
2 2 2

možemo pisati:

r r
 .
 i x i
Stoga vrijedi:

u ij u ij
 ,
 k x k

pa je pomak nastao uslijed djelovanja para sila, pozicioniranih kao na slici 8.,

u 1i
 d 2  Od 2 
2

x 2

Ako stavimo da d 2  0 i F   , tako da Fd 2  M (konačni moment), dobiti ćemo

statičko polje pomaka za jedan par sila s momentom M. To je direktna posljedica linearne
superpozicije rješenja za elastičke materijale. Dakle, pomak ui nastao uslijed djelovanja jednog
para sila u izvoru, pri čemu sile djeluju u smjeru
x1-osi, a pomak krakova je u smjeru x2-osi, ćemo dobiti ako zamijenimo F sa M u Somigliana
tenzoru, deriviramo sve članove po x2, te promijenimo predznak:

u 11 M  2x 2  x2 x 12 x 2 
 d 2  u 1          3 
x 2 8  r 3  r3 r5 
 
u 12 M  x 1 
2
x1 x 2
 d 2  u 2    3 5 
x 2 8  r 3 r 

u 13 M  x x x 
 d 2  u 3     3 1 52 3 

x 2 8  r 

Jednako tako, ako je par sila orijentiran duž x2-osi s pomakom krakova duž x1-osi možemo
izvesti:

53
 M  x 2 x2x 

u1    3  3 1 52
8  r r 

M  2x 1  x1 x 1 x 2 
2
u2    
  3 3 5 
8  r 3  r r 
 
M  x x x 
u3     3 1 52 3 
8  r 


Općenito, za par sila orijentiranih u smjeru j-osi s pomakom krakova u smjeru k-osi će
pomaci biti u i  u ij,k , pri čemu je definirano da moment bude pozitivan za rotaciju u smjeru
kazaljki na satu (za j  k), te negativan za onu suprotnu od kazaljki na satu ( za j  k).

54
 Statičko polje pomaka uslijed djelovanja dva para sila

Slika 9. (a) Dva para sila u x1x2 ravnini.

(b) Azimutalna razdioba radijalnih (ur) i tangencijalnih (u) pomaka u x1x2 ravnini.
(c) Razdioba ukupnog pomaka u x1x2 ravnini na krugu oko izvora, koja uključuje
kombinaciju ur i u komponenata.

U prethodnom poglavlju (3.2.2.) pokazano je da je model dva para sila prikladan za opis
sustava prostornih sila koje uzrokuju pomicanje uslijed potresa. Da bi odredili polje pomaka
nastalo uslijed djelovanja dva para sila, potrebno je sumirati pomake pojedinih parova. (To je
stoga što princip superpozicije koji vrijedi za točkaste sile mora također vrijediti i za parove
sila.) Dakle, za dva para sila u x1x2 ravnini, kao što je prikazano na slici 9a, pomaci su dani sa:

Napomena: na ploču ne napisati ono unutar okomitih zagrada!!!

u 1 u 2
 
u i   u 1i , 2   u i2,1   u 1i , 2  u i2,1   i  i
 x 2 x 1

u nekim relacijama treba paziti da za slučaj j > k => M < 0

55
 M  2 x 2  2M  x 2 3x 12 x 2 
u1       
8  r 3  8  r 3 r5 
M x2   3x 12 
 1  1  2 
4r 2 r   r 
M  2 x 1  2M  x 1 3x 1 x 2 
2

u2     
8  r 3  8  r 3 r5 
 (32)
M x1   3x 2

 1   1  2 2

4r 2 r   r 
M  x1x 2 x 3 
u3   6 
8  r5 
M  x1x 2 x 3 
  3 
4r 2  r3 

ZADATAK: Izvesti jednadžbe (32)!

Na osnovi jednadžbi (32) vidimo da su pomaci ur, u i u u polarnim koordinatama (slika 7.)
dani sljedećim relacijama:

M   2
ur  1   sin  sin 2
4r 2  2
M 1 
u     sin 2 sin 2 (33)
4r 2 2 2

u 
M
1   sin  cos 2
4r 2

ZADATAK: Izvesti jednadžbe (33)!

Primjetite da polje pomaka za dva para sila opada s udaljenošću od izvora brže (1/r2) nego što
je bio za slučaj točkastog izvora (1/r).


Na x1x2 ravnini,   , u   0, te
2

56
  
u r  1   sin 2
 2
u   1    cos 2

Ovim jednadžbama su dane azimutalne varijacije ur i u pomaka u x1x2 ravnini koje su

prikazane na slici 9b. Ako razmotrimo statičke pomake na krugu, dobiti ćemo model kao na
slici 9c, pri čemu smo uključili obje komponente (radijalnu i tangencijalnu).

Da li su ovi rezultati koje smo upravo izveli korisni za nešto? Svakako da jesu, s obzirom da se
izvedene jednadžbe, ili slične za bilo koju drugu orijentaciju dva para sila, mogu numerički
izračunati kako bi odredili statičku deformaciju dijela unutrašnjosti Zemlje oko rasjeda koji je
“kliznuo”. Osnovna ideja je da se polje pomaka nastalo uslijed smicajnog pomicanja može
prikazati poljem pomaka nastalim uslijed djelovanja dva para sila smještenih u sredstvo u
kojem nema nikakvog pomicanja. To je jedan od najvažnijih koncepata u seizmologiji i on
sadrži u sebi i statičko i dinamičko modeliranje pomaka.

Slika 10. Izračunati površinski pomaci za model vertikalnog “strike-slip” rasjeda duljine 2L, koji se
proteže do dubine D u poluprostoru. Gibanja paralelna rasjedu su prikazana na gornjoj
desnoj slici, ona okomita na rasjed na donjoj lijevoj, a vertikalna gibanja na donjoj desnoj
slici. Veličine na krivuljama su u jedinicama 10-3U, gdje je U uniformno pomicanje duž
rasjeda. Pune linije na donjoj desnoj slici upućuju na uzdizanje, dok se crtkane odnose na
uleknuća.

S obzirom da statičke deformacije opadaju brže s udaljenosti od izvora, većina modeliranja

uključuje vertikalne i horizontalne površinske deformacije koje su opažene u blizini izvora,
aproksimacija točkastog izvora gotovo nikad nije ispravna. Iz tog razloga obično se rabi rasjed
konačne dimenzije s numerički diskretnom razdiobom dvostrukih parova sila. Računanje

57
površinskih horizontalnih i vertikalnih pomaka za slučaj vertikalnog “strike-slip” rasjeda je
prikazano na slici 10. Primjetite da konačne dimenzije rasjeda uzrokuju kompleksnu razdiobu
pomaka na krajevima rasjeda, čak i za ovaj slučaj modela s uniformnim pomakom duž rasjeda.
Opažene razdiobe moguće je modelirati tako da uvedemo ograničenja na pojedine parametre
rasjedanja (ukupni pomak duž rasjeda, rasjedno područje) za slučajeve dobro zabilježenih
događaja. Primjena na stvarne podatke je prikazana na slici 11., gdje je površinsko vertikalno
gibanje, mjereno nivelacijom prije i poslije Loma Prieta potresa iz 1989. godine (a),
upotrebljeno kako bi se izveo prosječni model rasjeda za navedeni događaj, te na osnovu njega
očekivani model pomaka (b).

Slika 11. Opažena vertikalna površinska gibanja (u mm) u blizini Loma Prieta zone loma (1989) u
usporedbi s predviđenim modelom pomicanja. Orijentacija zone rasjeda je rasjed duljine
30 km, paralelan San Andreas rasjedu, nagiba 70 prema jugu. Zvjezdica označava
epicentar.

58
Daljnja istraživanja geodetskog modeliranja rasjedanja uključuju uzimanje u obzir viskozno-
elastične (viskoelastičnih) efekte donjih dijelova kore i gornjeg plašta, slojevitost i elastičke
parametre heterogenosti u model Zemlje, kao i mogućnost varijabilne funkcije pomaka duž
rasjeda, te promjenjivog mehanizma pomaka u žarištu potresa.

Nadalje ćemo uvesti vremenski ovisan sustav sila u izvoru, što dovodi do tranzijentnih
(kratkotrajnih) valova i permanentnih statičkih deformacija sredstva.

59
 3.3.4. Elastodinamika

Sada ćemo razmotriti primjenu vremenski promjenjivog sustava sila na homogeno elastičko
sredstvo. Matematički to je znatno kompliciraniji problem nego statički slučaj. Vremenska
ovisnost znači da ćemo trebati provesti dodatni set integracija, kako u odnosu na prostorne
koordinate tako i u odnosu na vrijeme. Elastostatika nam je osigurala logičnu osnovu za
elastodinamiku, te ćemo slijediti jednaki postupak. (S obzirom da je dio matematike izlazi iz
okvira ovog gradiva, određeni broj matematičkih koraka je izostavljen. Detaljniju analizu
moguće je naći u Aki i Richardsu, 1980 ili Kasahari, 1981.) Kao i za statički problem, rješenje za
dvostruki par sila dobiva se zbrajanjem rješenja za jednostruke parove sila. Osnovna
elastodinamička jednadžba je:

 
       
u  f    2   u      u


Neka je ovisnost prostorne sile po jedinici volumena ( f ) o vremenu dana sljedećom
relacijom:

  
f (t )  F(t )( r )a,

gdje je F(t) vremenska evolucija sile f .

Nadalje imamo:

 
   1 21 2 a 
f  F( t )( r )a  ( r )       F( t )  
4  r   4r 
 
     a     a 
 F( t )           
   4r   4r 

Prema Helmholtzovom teoremu, svako polje pomaka može se prikazati kao suma
bezvrtložnog i solenoidnog polja, pa tražimo rješenja oblika (kao i u slučaju elastostatike):



  

  
u(t)     A P      A S
 
  A P  0 (34)
gdje je   
   AS  0

60
Uzevši u obzir gore navedeno dobivamo:

        
       a     a 
    A P        A S   F( t )           
       4r   4r 

    
  
   
    
 
  
   2      A P      A S         A P      A S 

Iz ovoga slijede naredne dvije relacije:



A P  
F( t )a
4r
  

   2    A P 
 (35)
 
 F( t )a   
A S        A S
4r

Ako uzmemo u obzir uvjete (34), jednadžbe (35) prelaze u sljedeće oblike:


 
   2  2 A P
F( t )a
A P 
4r (36)
  
F( t )a
A S    2 A S
4r

Na taj način smo elastodinamičku jednadžbu separirali u dvije. Ako nadalje pretpostavimo da
     
su potencijali A P i A S kolinearni sa silom, odnosno: A P  A P a i A S  A S a , iz (36)
dobivamo dvije skalarne jednadžbe:

F( t ) 1  2AP   2
2AP   2 , 
4  2 r  t 2 
(37)
F( t ) 1  2AS 
 AS 
2
 2 , 
4r  t 2 

Sada ćemo razmotriti oblike rješenja nehomogene valne jednadžbe. Iz jednadžbe (36) slijedi:

Stavimo da je:

točkasta sila u vremenu i prostoru!!!

61
Gornja jednadžba sada izgleda:

Rješenje ove jednadžbe prema Akiju i Richardsu (2002) je:

To je eksplicitno valno rješenje. Ono nam govori da je rješenje impulsa simetričnog točkastog
izvora val koji propagira prema van (eng. outward-propagating) brzinom α, amplitude koja
opada s udaljenosti 𝑥⃗.

Sada ćemo iskazati tri problema, te dati njihova rješenja. To radimo kako bismo naše valne
jednadžbe (37) primjenili na slučaj volumnog izvora.

1. Ako razmatramo jednadžbu tipa:

tada je njeno rješenje:

2. Ako imamo jednadžbu:

gdje je:

62
tada superpozicijom rješenja 𝐴𝑝1 dobivamo rješenje od navedene jednadžbe koje glasi:

3. Ako se izvor širi kroz volumen V (volumni izvor), kao i kroz vrijeme, imamo sljedeću
jednadžbu:

gdje je :

Tada superpozicijom rješenja 𝐴𝑝2 , dolazimo do:

Ovo rješenje kaže da je polje u prostoru i vremenu osjetljivo na aktivnosti izvora u elementu
⃗⃗ |
|𝑥⃗−𝜉
dV (na položaju 𝜉⃗) tek za retardirano vrijeme 𝑡 − .
𝛼

Iz gore navedenih razmatranja oblika i rješenja valnih jednadžbi slijedi da kada se radi o
volumnom izvoru tada su rješenja jednadžbi (37):

63
gdje je 𝜉⃗ = 0 za točkastu silu u ishodištu.

Integrale u gornjim jednadžbama možemo pojednostaviti tako da umjesto po volumenu V

integriramo po koncentričnim sfernim ljuskama sa središtem u 𝑥⃗ (slika).

gdje je:

64
Volumen V definira “extended” volumni izvor. Izvor se širi i u vremenu τ je bio na položaju
definiranom vektorom 𝜉⃗.

Za koncentrične sferne ljuske dS vrijedi:

dS  2 2  2 sin d (opseg kružnice x debljina kuglina sloja)

Kosinusni poučak nam daje:

 2
R 2  r 2  x    2r cos  

 22

2RdR  2r sin d (38)

Od ranije imamo za slučaj volumnog izvora:

   
 x  
F t  
  
1  
42  0 r x  
AP    dV

Promjena volumena je jednaka:

dV  dS    d (kako se širi dS, tako raste i volume – brzinom α u vremenu dτ)

Možemo pisati:
 
 
Ft   1 

1
42  0   
AP   dS d
r 
 
S
 I 

Sada ćemo izračunati dvostruki integral po površini S iz gornje jednadžbe označen s I:

65
I
 
 r 
1 
dS   ... 
dS
S R S

2 2  2 sin d
R
x    

s obzirom da su r i R približno iste udaljenosti u odnosu

na dimenziju volumnog izvora ( ), prikladnije je ovdje
promatrati udaljenost R

Iz jednakosti (38) slijedi:

2RdR
sin d 
2r

Dvostruki integral po površini je tada:

 
R   
 2  r
2  sin d 2
2 2
2
S R

r  dR 
R   0 
r r
dR 

 2 r
 2r  4 za r      (točkaOOunutar
( tocka unutar sfere
sfere S)
S)
 r 

 2 2  4 
2 2
r
za r      (točka
( točoč OOizvan
izvan sfere
sfereS)S)

 r r 

Pa je tako AP jednako:

  

 
F( t  )


 
1
 4 d   1 r  F( t  ) d za   r
A P   4   0  4r  0  
2

 1

F( t  )  4  
2 2
1

r

 4   0
2   

r
d  


4r 0
F( t  )d za  


r r
* - na sferi S    , svugdje unutar sfere je   , pa ako stavimo  pod integral moramo
 
 r 
to uzeti u obzir u podintegralnoj funkciji F  
 F  t       .
  

  
korekcija retardiranog vremena

predznak se mijenja jer gledamo

funkciju F s druge strane – djeluje
od nas, a ne prema nama!

66
Analogno razmatranje provedemo i za AS. Tako dobivamo sljedeće relacije:

1   r  
 
A P r, t    
F t      
 d   Ft  d
4r  0      0 
(39)
1   r  
 
A S r, t       
F t       d  0 Ft   d  
4r  0      

Stvarno polje pomaka dobijemo ako izračunamo:

   
 
  
u     A P      AS

Pretpostavimo da sila F(t) djeluje u ishodištu u smjeru x1-osi. Tada će ukupno polje pomaka
biti jednako:

r

 1  2 1 1  r r   r
u i x, t      F( t  )d   F t   
4  x i x 1 r r 2 
4 r  x i x 1    
 (40)
1  r r   r
  
2  i1
F t  
4 r  x i x 1    

(2. i dio 3. člana su posljedica derivacija podintegralnih funkcija, a rotrot se rastavi kao:
  
 
   
    f   2 f     f )

ZADATAK: Izvesti jednadžbu (40)! (ZA OSLOBAĐANJE OD PISMENOG ISPITA!!)

Definirajmo kosinuse smjera i na sljedeći način:

x r
i  i 
r x i
 2 1 3 i  j   ij
pa će biti:  .
x i x j r r3

Tako za točkastu silu F(t) smještenu u ishodište, a koja djeluje u smjeru x j-osi imamo klasično
Stokes-ovo rješenje:

67
 r


u i x, t  
1
3 i  j   ij  13  F(t  )d  4
1 1  r
 i  j F t   
4 r r
2
r  
 (41)


1
 i  j   ij 1 F t  r 
4 2
r  

1
Prvi član relacije (41) je za izvore kratkog trajanja (short-duration sources) proporcionalan
r2
1
, a ostali članovi su proporcionalni . Zato prvog člana nazivamo član blizog polja (near-field
r
term), a ostale članove članovi dalekog polja (far-fileld terms). Prvi član dalekog polja opisuje
daleko polje P-vala:

1 1  r
ui    F t  
P

4 2 i j
r  

slijedećih svojstava:
1
(1) ono slabi s ,
r
  2
(2) val se rasprostire brzinom   ,

(3) valni oblik je proporcionalan primjenjenoj sili F u retardiranom vremenu,
(4) pomak je paralelan smjeru smjeru od izvora (smjer titranja čestice je paralelan smjeru
rasprostiranja vala.

Na slici 12. su prikazani radijalni pomaci P-vala kao posljedica gornje relacije. Drugi član
dalekog polja opisuje daleko polje S-vala:

ui 
S 1
 i  j   ij 1 F t  r 
4 2
r  

sljedećih svojstava:
1
(1) ono slabi s ,
r

(2) val se rasprostire brzinom   ,

(3) valni oblik pomaka je proporcionalan sili,
(4) smjer pomaka je okomit na smjer od izvora (titranje čestica je okomito smjeru
rasprostiranja vala).

68
Slika 12. Smjer pomaka dalekog polja na valnim frontama P- i S-vala, uzrokovanih jednom
silom koja djeluje u smjeru xj-osi u beskonačnom, homogenom, izotropnom
sredstvu.

Na slici 12. vidimo smjer pomaka S-vala (shearing gibanje) na velikoj udaljenosti od izvora
(daleko polje).

Pomaci blizog polja sadrže doprinose valnih polja kako P- tako i S-valova, te ih se ne može
jednostavno razdvojiti.

Analogno statičkom slučaju, polje pomaka za slučajeve jednog ili dva para sila dobiva se
derivacijama rezultata za jednu silu po odgovarajućim koordinatama.

Deriviranje kompletnog Stokes-ovog rješenja po određenoj koordinati daje rezultat za par sila
paralelan s tom koordinatom. Samo za informaciju: kompletno rješenje uključujući i članove
blizog polja dano je na stranici 81 Aki&Richardsa (1980). Važni rezultati mogu biti dobiveni i
na osnovi razmatranja samo dalekog polja P-vala, dok se ostali dobiju sličnim analizama.

Pomaci P-vala u dalekom polju, nastali kao posljedica djelovanja para sila (slika 13.) mogu se
dobiti tako da sumiramo gibanja uslijed djelovanja individualnih točkastih sila:

 r
h t  

 
1

F
ui
4 2 i 1
r
 r 
h t  2 
1  
  2  1 2
F2 F F
ui
4 2 i
r2

69
gdje je h(t) vremenska ovisnost para sila.

Slika 13. Par sila za kojega su računati pomaci dalekog polja P-vala.

Suma ovih jednadžbi daje ukupni pomak uslijed para sila:

  r  r 
h t   h t  2  
1       F2  F2   
  i 1
C
ui 1 (42)
4 2  
i
r r2
 
 

  
Razmotrimo sada  i 2 ,  1 2 , r2 za r  r2  r  r :
F F

xi
i 
r
 x i F2 F
xi 2 xi
   (za j  2)
i   r  r
F2
r r j = smjer pomaka krakova
 2x  x

2
(za j  2)
r

x 2
 i F2   i  2 j
r

Primjetite da iako je r<<r, x2 nije obavezno <<x2. Prema slici 13. možemo kosinuse smjerova
aproksimirati sljedećim izrazima:

70
 x1
1   cos 
r
 x1
 1  cos  
F2
r  r
  
cos     cos 

 1 F2    1

Tako da imamo:

  r  r 
 h t   h t  2  
1    x 2   
 i    i  2 j  
C
ui (43)
4 
2
r  r  r2 
 
 

1 1
Također, možemo aproksimirati sa za r  r , ali koja je veza između
r2 r
 r  r 
h t   i h t  2  ?
   

 r   r r 
h t  2   h t   
    

r r
možda nije malo u odnosu na t   t 0  vrijeme dolaska vala (arrival time). Stoga
 
trebamo primjeniti razvoj u Taylorov red:

h ( t 0 )
h(t)  h(t 0 )  (t  t 0 )  
t
 r r   r  r   r r   r 
h t     h t    h  t     t      t     
               
 r   r   r
 h t     h  t    
      

Ako zanemarimo članove viših potencija imamo:

71
   r
 rh  t  
C

1 
     x 2  h t  r   r h  t  r  
ui 2  i 2j       DZ
4  r r2         



1
Druga grupa članova opada s , stoga su to članovi blizog polja koje možemo odbaciti iz
r2
1
razmatranja kad se ograničavamo na daleko polje (članovi koji opadaju s ). Tako nam
r
preostaje izraz za pomake dalekog polja u obliku:

  r 
  i rh  t   
1   
ui
C
 
4 
3
r 
 
 

Bitno je napomenuti da je proces deriviranja doveo do vremenske derivacije funkcije

vremenske ovisnosti izvora. Prostorni pomak krakova sila dovodi do pomaka dalekog polja koji
je osjetljiviji na brzine rasprostiranja čestica nego na pomake tih čestica (vrijedi i za eksplozije).

Sada trebamo razmotriti r  r2  r :

r
r  x 2   2 x 2
x 2

 1  2  i  x 2  r 
uiC   h  t  
4 3  r   

Moramo također uzeti u obzir granične slučajeve x 2  0 i h   , tako da je x 2 h  M

, što je moment para sila:

 r  r
M t    lim x 2 h  t  
  x 2  0  
h 

  t  r   lim x h  t  r 
M
   x 2 0  
2
h 

Tako je rješenje za par sila oblika:

72
 M  t  r 
   
 1 2 3i 
C
ui (44)
4 r

Ako provedemo istu analizu za par sila koje su paralelne smjeru x2-osi u x1x2 ravnini uz pomak
kraka F2 za x1 u smjeru –x2-osi, dobiti ćemo jednake rezultate zbog simetrije produkta
kosinusa smjerova. Sumiranjem ta dva para sila dobiti ćemo dva para sila (double-couple) kao
što je prikazano na slici 9.

Tako će ukupni odgovor na sustav dva para sila dalekog polja P-vala biti:

  r 
    M t    
 2 1 2 3i  
Dc
ui (45)
 4 r 
 
 

Opći oblik pomaka dalekog polja za par sila u pq ravnini je dan sljedećom relacijom:

M  t  r 
 n  p  q pq   
u n  M pq  G np,q 
C

4 3 r

gdje je s Mpq označen bilo koji od 9 mogućih položaja para sila za 3-dimenzionalnu geometriju
(slika 14.). Tih 9 parova tvore tenzor seizmičkog momenta.

Općeniti oblik pomaka dalekog polja S-vala za par sila u pq ravnini dan je sa:

  t  r 

  n  p   np  M
 q pq   
un 
C
(46)
4 3 r

73
Slika 14. Devet mogućih položaja para sila.

Ako promatramo pomake u sfernom koordinatnom sustavu (slika 7.), naći ćemo da su pomaci
dalekog polja dani ovim izrazom:

𝑟
1 𝑀̇ (𝑡 − )
𝑢
⃗⃗(𝑥⃗, 𝑡) = (𝑠𝑖𝑛 2 𝜗 𝑐𝑜𝑠 𝜙 𝑟̂ ) 𝛼 + 1 (𝑐𝑜𝑠 2 𝜗 𝑐𝑜𝑠 𝜙 𝜗̂ −
4𝜋𝜌𝛼 3 𝑟 4𝜋𝜌𝛽 3
𝑟
𝑀̇0 (𝑡 − )
𝛽
−𝑐𝑜𝑠𝜗 𝑠𝑖𝑛 𝜙 𝜙̂)
𝑟

gdje je M 0 ( t )  a ( t )D( t ) vremenski ovisna funkcija momenta. Prvi član gornje relacije
predstavlja zračenje P-vala, a drugi zračenje S-vala. Ovaj izraz prikazuje razdiobu u obliku 4
pravilne rozete, kao što je prikazano na slici 15. Primjetite da je azimutalna razdioba jednaka
onoj za statički slučaj (slika 9.). Također uočite da su pomaci dalekog polja proporcionalni
vremenskoj derivaciji funkcije momenta, M  ( t ) , koju nazivamo funkcija promjene momenta
(moment rate function).

74
Slika 15. Razdioba zračenja dalekog polja u x1x3 ravnini ( = 0) za radijalne komponente
pomaka (lijevo) i transverzalne komponente pomaka (desno), za dva para sila u x1x3
ravnini. Ukupni vektor pomaka je dan jednadžbom (47).

Obično je prikladnije izraziti pomake (razdiobu zračenja) kao funkciju geografskih koordinata,
nego preko koordinatnog sustava definiranog double-couple sustavom sila. To zahtjeva
definiranje algebarske veze između ta dva sustava, kao što su prikazani na slici 16.

Slika 16. Definiranje geografskog koordinatnog sustava. Os x3 (pozitivne vrijednosti) je

usmjerena prema središtu. Smjer rasjeda (strike) 𝜙𝑓 se mjeri od sjevera, nagib

75
 (dip) 𝛿 je zapravo nagib rasjednog krila u odnosu na horizontalu. Azimut postaje je
𝜙𝑠 , a zraka vala do te postaje ima kut incidencije ih u odnosu na x3 os.

Za potpuno oslobađanje od ispita: Izvesti jednadžbe za daleko polje P i S valova double-couple

sustava sila u žarištu uz standardne parametre orijentacije rasjeda (kao na slici 16) kao funkciju
geografskih koordinata!

76
 4. MJERA OSLOBOĐENE ENERGIJE - MAGNITUDA POTRESA

4.1. ENERGIJA VALOVA POTRESA

Energija koja se u žarištu potresa oslobodi dijeli se na energiju koja se utroši na trenje, tj.
toplinsku energiju i energiju koju valovi potresa nose sobom.

Na osnovi zapisa potresa može se odrediti jedino energija valova potresa, tj. dio ukupne
energije oslobođene u žarištu pri nastanku potresa.

Ukupna energija oslobođena u žarištu može se procijeniti jedino u slučaju vrlo jakih, plitkih
potresa kod kojih dolazi do znatne deformacije površine Zemljine kore, pa se na osnovu te
deformacije izračuna količina energije potrebna za takvu deformaciju. Takav proračun moglo
se provesti za svega nekoliko vrlo jakih potresa. Da se ipak potresi na neki način klasificiraju
prema svojoj energiji, primijenjuje se postupak određivanja energije valova potresa, na
osnovu čega je i definirana veličina magnituda potresa.

4.2. ENERGIJA NA JEDINICU POVRŠINE FRONTE VALA

Zamislimo određenu zraku vala koja iz žarišta F izlazi pod kutem emergencije e 1 i izbija na
površinu u točki S na epicentralnoj udaljenosti Δ.

Razmotrit ćemo i susjednu zraku kuta emergencije e1 + de1 i epicentralne udaljenosti Δ +dΔ.

Neka je E1 energija emitirana kroz jediničnu površinu na udaljenosti 1 od žarišta. Tada je

energija koja prolazi zrakama kuteva emergencije od e1 do e1+de1 jednaka:

𝐸 = 𝐸1 ∙ 𝑝𝑜𝑣𝑟š𝑖𝑛𝑎 𝑘𝑢𝑔𝑙𝑖𝑛𝑜𝑔 𝑠𝑙𝑜𝑗𝑎

𝐸 = 𝐸1 ∙ 2(1 ∙ cos 𝑒1 )𝜋(1 ∙ 𝑑𝑒1 )

Pretpostavka je 𝑑𝑒1 > 0, pa imamo:

𝐸 = 2𝜋𝐸1 cos 𝑒1 𝑑𝑒1

Nadalje, površina dijela površine Zemlje koji sadrži točke čije epicentralne udaljenosti leže
između Δ i Δ+dΔ je:

2(𝑅 sin ∆)𝜋𝑅|𝑑∆| = 2𝑅 2 𝜋 sin ∆ |𝑑∆|

77
78
Apsolutna udaljenost |𝑑∆| prirasta epicentralne udaljenosti uzeta je stoga jer katkad 𝑑𝑒1 i
𝑑∆ imaju suprotne predznake.

Zanima nas kolika energija dolazi na jedinicu fronte vala u neposrednoj blizini površine Zemlje,
jer tu možemo mjeriti gibanje. Za zrake koje izbijaju na površinu u intervalu epicentralnih
udaljenosti od Δ do Δ+dΔ fronta vala iznosi:

2𝑅 2 𝜋 sin ∆ sin 𝑒 |𝑑∆|

Konačno dobivamo da je energija na jedinicu površine fronte vala koji izbija na epicentralnoj
udaljenosti Δ jednaka:

𝑒𝑛𝑒𝑟𝑔𝑖𝑗𝑎 2𝜋𝐸1 cos 𝑒1 𝑑𝑒1

𝐸(∆) = = 2
𝑝𝑜𝑣𝑟š𝑖𝑛𝑎 2𝑅 𝜋 sin ∆ sin 𝑒 |𝑑∆|

𝐸1 cos 𝑒1 𝑑𝑒1
𝐸(∆) = | | (47)
𝑅 2 sin ∆ sin 𝑒 𝑑∆

pri čemu interval e1 do e1+de1, odgovara intervalu Δ do Δ+dΔ.

Pokazat ćemo da energiju 𝐸(∆) možemo odrediti na osnovu seizmograma potresa. Veličine R
i ∆ znamo, a kut emergencije e u epicentralnoj udaljenosti ∆ možemo odrediti primjenom
Bendorfovog poučka na osnovi hodokrone tog vala.

Ostaje nam da na neki način odredimo kut emergencije e1 u žarištu i diferencijalni kvocijent
𝑑𝑒
| 𝑑∆1|.

𝑑𝑒1
Najprije ćemo odrediti .
𝑑∆

Primjenit ćemo izraz za parametar staze vala:

𝑑𝑇
𝑝 = 𝜂1 sin 𝑖1 = 𝜂1 cos 𝑒1 = 𝜂0 cos 𝑒 =
⏟ 𝑑Δ
𝐵𝑒𝑛𝑑𝑜𝑟𝑓𝑜𝑣 𝑝𝑜𝑢č𝑎𝑘

gdje je 𝑇 = 𝑇(Δ) hodokrona vala. Iz navedenoga imamo:

𝑑𝑇
𝜂1 cos 𝑒1 =
𝑑Δ

Gornji izraz deriviramo po ∆ za istu zraku, tj. za isto žarište. Budući da je žarište isto, to je 𝑟1 =
𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡. za ovu derivaciju, pa je i 𝜂1 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡. Tako dobivamo:

𝑑𝑒1 𝑑 2 𝑇
−𝜂1 sin 𝑒1 =
𝑑Δ 𝑑Δ2

79
odnosno:

𝑑2𝑇 2 − 𝜂 2 cos 2 𝑒
𝑑𝑒1
= −√𝜂1 0
𝑑Δ2 𝑑Δ
𝑑𝑒1
Uvrstimo li iz gornjeg izraza relaciju za u jednadžbu (47) dobivamo:
𝑑Δ

𝐸1 1 𝜂0 cos 𝑒 1 𝑑2𝑇
𝐸(∆) = | |
𝑅 2 sin ∆ sin 𝑒 𝜂1 √𝜂1 2 − 𝜂0 2 cos2 𝑒 𝑑Δ2

Konačno imamo:

𝐸1 𝜂0 1 𝑑2𝑇
𝐸(∆) = | | (48)
𝑅 2 𝜂1 sin ∆ √𝜂1 2 tan2 𝑒 − 𝜂0 2 sin2 𝑒 𝑑Δ2

gdje su:

𝑟1
𝜂1 =
𝑣1

𝑑𝑇
𝜂0 cos 𝑒 =
𝑑Δ
𝑅
𝜂0 =
𝑣0

U izrazu (48) sve veličine možemo odrediti na osnovu podataka s površine Zemlje osim 𝐸(∆) i
𝐸1 .

Da odredimo 𝐸1 preostaje nam određivanje 𝐸(∆), tj. energije valova potresa na jedinicu
površine fronte vala. U daljnjem ćemo razmotriti mogućnost određivanja te energije (𝐸(∆)).

Uz pretpostavku da se radi o valu koji se rasprostire u smjeru x1-osi, te harmonijskom

osciliranju čestica sredstva kroz koje val prolazi, pomak je dat sa:

𝑥1 𝑡
𝑢 = 𝐴 sin 2𝜋 ( − )
𝜆 𝑇

Ukupna kinetička energija osciliranja čestica u dijelu sredstva duljine 𝜆 i jedinične površine
okomito na smjer širenja je:

𝑥1 +𝜆
1 1 4𝜋 2 𝐴2 𝑥1 𝑡
𝐸𝑘 = ∫ 𝑢̇ 2 𝑑𝑚 = ∫ 𝜌(1 ∙ 𝑑𝑥1 ) 2
cos2 2𝜋 ( − )
2 2 𝑇 𝜆 𝑇
𝑉 𝑥1

80
S obzirom da su 𝜌, 𝐴 i 𝑇 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡. i

𝜆
1 1
∫ cos2 𝑥𝑑𝑥 =
𝜆 2
0

dobivamo:

𝜋 2 𝐴2 𝜆𝜌
𝐸𝑘 =
𝑇2

Kako bi dobili ukupnu energiju, ovoj kinetičkoj treba pribrojiti potencijalnu, koja je za jedan
period osciliranja jednaka kinetičkoj. To znači da je energija elastičkih valova sadržana u dijelu
sredstva duljine 𝜆 i jedinične površine okomite na smjer širenja vala jednaka:

2𝜋 2 𝐴2 𝜆𝜌
𝐸(𝜆) = (49)
𝑇2

U ovoj jednadžbi sve veličine na desnoj strani su poznate – gustoća je definirana modelom,
amplitudu i period određujemo sa seizmograma, a valna duljina je jednaka kvocijentu brzine i
𝑣
perioda (𝜆 = 𝑇).

Budući da osciliranje čestica ima određeno vrijeme trajanja to se na osnovi prolaza energije
kroz jediničnu površinu fronte vala odredi ukupna energija osciliranja za čitavo vrijeme trajanja
(zapisa) potresa. To znači, ukoliko ne promatramo samo jednu valnu duljinu, nego valno
gibanje koje je prošlo udaljenost 𝑣 ∙ 𝑑𝑡, tada za ukupnu energiju na jedinicu površine fronte
vala moramo (49) integrirati za cijelo vrijeme trajanja osciliranja:

𝑡
𝐴2
𝐸(∆) = 2𝜋 2 𝜌 ∫ 𝑣 ∙ 𝑑𝑡 (50)
𝑇2
0

gdje je t vrijeme trajanja zapisa određenog vala potresa na seizmogramu. Ovdje smo
amplitudu i period osciliranja ostavili pod integralom, jer se te vrijednosti tijekom vremena
mijenjaju.

Time je u principu moguće odrediti energiju 𝐸1 koja se emitira iz žarišta u vidu energije valova
potresa, a na osnovi zapisa potresa (seizmograma).

Kod čitavog postupka najčešće se pretpostavlja da je sredstvo, kroz koje se valno gibanje
rasprostire, homogeno. Budući da je Zemlja nehomogena, u praktičnoj primjeni javlja se
mnogo poteškoća od kojih su najveće:

 određivanje gubitaka energije uslijed refleksija i refrakcija na plohama diskontinuiteta

 apsorpcija energije u unutrašnjosti Zemlje

81
  utjecaj lokalnog tla (local soil effects) na zapis potresa.
Stoga se pri praktičnom određivanju energije potresa primijenjuju aproksimativni postupci.

Primijenit ćemo prethodne relacije na one valove koji se najčešće primijenjuju za određivanje
energije potresa, a to su prostorni i površinski valovi potresa. Pri tome ćemo pretpostaviti da
je Zemljina unutrašnjost homogena.

4.3. ENERGIJA PROSTORNIH VALOVA POTRESA

Za ocjenu energije oslobođene potresom na osnovu zapisa samo jedne postaje pretpostavit
ćemo da se poremećaj širi simetrično na sve strane uokolo žarišta.

Neka se žarište nalazi na dubini h, a u postaji S epicentralne udaljenosti Δ određen je iznos

energije E koja je pri prolazu određene određene grupe vala prošla kroz jediničnu površinu
fronte vala.

E S
h
F
R
R-h

O fronta
vala

Fronta vala je kugla radijusa ̅̅̅̅

𝐹𝑆, sa središtem u F. Da bismo dobili ukupnu energiju koja prođe
kroz tu površinu, trebamo energiju koja prođe kroz jediničnu površinu fronte vala (50)
pomnožiti s površinom sfere navedenog radijusa. Ta površina je data s:

̅̅̅̅ 2 = 4𝜋[(𝑅 − ℎ)2 + 𝑅 2 − 2𝑅(𝑅 − ℎ) cos ∆] = ⋯

𝑃 = 4𝜋𝐹𝑆

∆
⇒ 𝑃 = 4𝜋 [ℎ2 + 4𝑅(𝑅 − ℎ) sin2 ] (51)
2

82
 ̅̅̅̅ jednaka produktu izraza (50) i
Tako je energija koja je prošla kroz površinu sfere radijusa 𝐹𝑆
(51):

𝑡
∆ 𝐴 2
𝐸 = 8𝜋 3 𝜌 [ℎ2 + 4𝑅(𝑅 − ℎ) sin2 ] ∫ ( ) 𝑣 ∙ 𝑑𝑡
2 𝑇
0

Odredimo li vrijednost integrala na osnovi zapisa longitudinalnog vala dobivamo energiju 𝐸𝑃

longitudinalnih valova. Analogno, energiju 𝐸𝑆 transverzalnih valova dobivamo na osnovi
integracije zapisa transverzalnog vala. Pa je stoga ukupna energija prostornih valova jednaka:

𝐸𝑆
𝐸 = 𝐸𝑃 + 𝐸𝑆 = 𝐸𝑃 (1 + ) = 𝐸𝑃 (1 + 𝑔′)
𝐸𝑃

gdje je:

𝐸𝑆
𝑔′ = ≈ 1.8
𝐸𝑃

Uzmemo li u obzir da je na putu od F do S došlo do apsorpcije energije pri čemu koeficijent

apsorpcije za longitudinalne valove označimo s 𝑘𝑃 . Opadanje energije zbog apsorpcije
najčešće je aproksimirano s 𝑒 −𝑘𝑃̅̅̅̅
𝐹𝑆
.

Uzevši i apsorpciju u obzir, ukupna količina energije koja krene iz žarišta u obliku prostornih
valova je dana s:

∆ 𝑡 𝐴 2
𝐸 = 8𝜋 3 𝜌 [ℎ2 + 4𝑅(𝑅 − ℎ) sin2 2] 𝑒 𝑘𝑃̅̅̅̅
𝐹𝑆 (1
+ 𝑔′) ∫0 (𝑇 ) 𝑣𝑃 ∙ 𝑑𝑡 (52)
𝑃

pozitivan predznak je zato što mjerimo u točki S

To je izraz koji daje prvu aproksimaciju energije oslobođene prostornim valovima, pri čemu
smo pretpostavili da je Zemlja homogena, te nismo uzeli u obzir utjecaj površine Zemlje na
longitudinalni val, kao ni lom i refleksiju longitudinalnog vala na plohama diskontinuiteta u
unutrašnjosti Zemlje.

4.4. ENERGIJA POVRŠINSKIH VALOVA POTRESA

Površinske valove (Rayleigheve i Loveove) možemo upotrijebiti za procjenu energije

oslobođene u žarištu za jakih potresa, kod kojih se velik dio energije javlja u obliku energije
površinskih valova te se utroši na pobuđenje površinskih slojeva Zemlje.

Ovdje ćemo pretpostaviti najjednostavnije modela (kao pri razmatranju teorije površinskih
valova u kolegiju Seizmologija 2) – homogenu Zemlju za Reyleigheve valove, te Zemlju koja se

83
sastoji od bar dva homogena, ali međusobno različita sloja za Loveove valove. Iako su ove
pretpostavke grube, dobiva se rezultat točan u redu veličine.

Pri tome moramo uzeti u obzir razliku u geometriji rasprostiranja između prostornih i
površinskih valova. Uz pretpostavku homogene Zemlje za prostorne valove smo imali da su
valne fronte plohe kugle, dok su u slučaju površinskih valova fronte plohe valjka. Iduća razlika
je ovisnost amplitude osciliranja o položaju valne fronte. Kod prostornih valova amplitude
osciliranja čestica osciliranja duž jedne valne fronte su međusobno jednake, dok kod
površinskih valova amplitude osciliranja čestica iste valne fronte ovise o dubini čestice (s
dubinom opadaju).

Postupak računanja energije za Rayleigheve i Loveove valove je jednak, jedino su jednadžbe

koje opisuju gibanje čestica različite. Zato ćemo ovdje razmotriti samo slučaj Rayleigheva vala.

Pri prolazu Reyleigheva vala brzinom 𝑐 (val se rasprostire u smjeru 𝑥1 - osi, te nema pomaka u
smjeru 𝑥2 – osi), osciliranje čestica definiraju sljedeće relacije:

𝑢1 = 𝑎[𝑒 0.85𝑘𝑥3 − 0.58𝑒 0.39𝑘𝑥3 ] sin 𝑘(𝑥1 − 𝑐𝑡)

𝑢2 = 0

𝑢3 = 𝑎[−0.85𝑒 0.85𝑘𝑥3 + 1.47𝑒 0.39𝑘𝑥3 ] cos 𝑘(𝑥1 − 𝑐𝑡)

gdje su: a – parametar ovisan o energiji potresa; 𝑢1 , 𝑢2 , 𝑢3 – komponente pomaka u smjeru

𝑥1 , 𝑥2 , 𝑥3 – osi; k – valni broj.

Da bismo odredili energiju osciliranja čestica, najprije treba odrediti kinetičku energiju za
određeni volumen i vrijeme. Zatim dodati potencijalnu energiju, te izračunati ukupnu energiju
koja prođe kroz frontu vala.

Kinetička energija je:

1 2
𝐸𝑘 = ∫ 𝑢̇ 𝑑𝑚
𝑉 2

Ako razmatramo dovoljno mali volumen, onda umjesto integracije možemo staviti prosječnu
vrijednost, pa gornji izraz prelazi u:

1 2 𝜌 2
𝐸𝑘 ≈ ̅̅̅
𝑢̇ 𝑑𝑚 = ̅̅̅
𝑢̇ 𝑑𝑉 (53)
2 2

Prosječnu vrijednost kvadrata brzine ćemo odrediti na osnovi brzina komponenata pomaka:

84
𝑢̇ 1 = −𝑎𝑘𝑐[𝑒 0.85𝑘𝑥3 − 0.58𝑒 0.39𝑘𝑥3 ] cos 𝑘(𝑥1 − 𝑐𝑡)

𝑢̇ 2 = 0

𝑢̇ 3 = 𝑎𝑘𝑐[−0.85𝑒 0.85𝑘𝑥3 + 1.47𝑒 0.39𝑘𝑥3 ] sin 𝑘(𝑥1 − 𝑐𝑡)

Uzeti ćemo prosječnu vrijednost kvadrata brzine tijekom jedne oscilacije (tijekom jednog
perioda):

̅̅̅ 1 𝑇
𝑢̇ 2 = ∫ (𝑢̇ 1 2 + 𝑢̇ 3 2 )𝑑𝑡 =
𝑇 0

1⁄
2
⏞
1 𝑇
= 𝑎2 𝑘 2 𝑐 2 [𝑒 0.85𝑘𝑥3 − 0.58𝑒 0.39𝑘𝑥3 ]2 ∫ cos2 𝑘(𝑥1 − 𝑐𝑡) 𝑑𝑡 +
𝑇 0

1 𝑇
+𝑎2 𝑘 2 𝑐 2 [−0.85𝑒 0.85𝑘𝑥3 + 1.47𝑒 0.39𝑘𝑥3 ]2 ∫ sin2 𝑘(𝑥1 − 𝑐𝑡) 𝑑𝑡
𝑇
⏟0
1⁄
2

̅̅̅
𝑢̇ 2 = 𝑎2 𝑘 2 𝑐 2 [0.86𝑒 1.70𝑘𝑥3 − 1.83𝑒 1.24𝑘𝑥3 + 1.25𝑒 0.78𝑘𝑥3 ]

Kinetičku energiju ćemo dobiti tako da gornji izraz uvrstimo u (53). Ukupnu energiju dobivamo
tako da joj dodamo potencijalnu (koja je jednaka kinetičkoj za jedan period), pa imamo za
ukupnu energiju u elementu volumena dV sljedeći izraz:

𝑑𝐸 = 𝐸𝑘 + 𝐸𝑝 = 𝜌𝑎2 𝑘 2 𝑐 2 [0.86𝑒 1.70𝑘𝑥3 − 1.83𝑒 1.24𝑘𝑥3 + 1.25𝑒 0.78𝑘𝑥3 ]𝑑𝑉 (54)

Za elementarni volumen uzeti ćemo prostor debljine 𝑑𝑥3 omeđen s dvije fronte vala i to:

- frontom koja prolazi kroz postaju S na epicentralnoj udaljenosti Δ u vremenu t, i

- frontom koja je prije vremena dt bila u S, tj. u trenutku 𝑡 + 𝑑𝑡 se nalazi na epicentralnoj
udaljenosti ∆ + 𝑐𝑑𝑡.

85
****

𝑉 = 2𝜋ℎ𝛿𝜌
r R
𝛿 =𝑅−𝑟
𝑅+𝑟
𝜌=
h 2

𝑐𝑑𝑡
U našem slučaju: ℎ = 𝑑𝑥3 ; 𝑅 = 𝑅𝑠𝑖𝑛∆ + 𝑐𝑑𝑡; 𝑟 = 𝑅𝑠𝑖𝑛∆; 𝛿 = 𝑐𝑑𝑡; 𝜌 = 𝑅𝑠𝑖𝑛∆ + 2

𝜋𝑐 2 (𝑑𝑡)2 𝑑𝑥3
𝑉 = 2𝜋𝑑𝑥3 𝑐𝑑𝑡(𝑅𝑠𝑖𝑛∆ + 𝑐𝑑𝑡) = 2𝜋𝑅𝑠𝑖𝑛∆𝑐𝑑𝑡𝑑𝑥3 + ⏟
𝑧𝑎𝑛𝑒𝑚𝑎𝑟𝑖𝑚𝑜

******

86
87
Prema tome element volumena koji ovdje uzimamo u obzir je:
𝑑𝑉 = 2𝜋𝑅𝑠𝑖𝑛∆𝑐𝑑𝑡𝑑𝑥3

Kako bi dobili ukupnu energiju koja je prošla kroz frontu vala u točki S trebamo zbrojiti sve
doprinose energije (54) po dubini 𝑑𝑥3 i u vremenu dt:
𝑡 0
𝐸𝑅 = 2𝜋𝑅𝜌𝑠𝑖𝑛∆ ∫ 𝑎2 𝑘 2 𝑐 3 𝑑𝑡 ∫ [0.86𝑒 1.70𝑘𝑥3 − 1.83𝑒 1.24𝑘𝑥3 + 1.25𝑒 0.78𝑘𝑥3 ] 𝑑𝑥3
0 −∞

Kad izderiviramo integral po 𝑑𝑥3 dobivamo:

𝑡
𝐸𝑅 = 1.26𝜋𝑅𝜌𝑠𝑖𝑛∆ ∫ 𝑎2 𝑘𝑐 3 𝑑𝑡
0
2𝜋 𝜆
S obzirom da je: 𝑘 = ,𝑐 = 𝑇
𝜆
2𝜋 𝜆2
možemo pisati: 𝑘𝑐 3 = 𝑘𝑐𝑐 2 = 𝑐 = 2𝜋𝑐𝜆𝑇 −2
𝜆 𝑇2

Uvrstimo li ovo u izraz za 𝐸𝑅 dobivamo:

𝑡
𝐸𝑅 = 1.26 ∙ 2𝜋𝑅𝜌𝜋𝑠𝑖𝑛∆ ∫ 𝑎2 𝑐𝜆𝑇 −2 𝑑𝑡
0

te konačno:
𝑡
2
𝑎 2
𝐸𝑅 = 2.52𝜋 𝑅𝜌𝑠𝑖𝑛∆ ∫ 𝑐𝑅 ( ) 𝜆𝑅 𝑑𝑡
0 𝑇 𝑅
U gornjem izrazu, za određivanje energije Rayleighevih valova, prosječna gustoća, polumjer
Zemlje i epicentralna udaljenost su poznate veličine. Brzina rasprostiranja Rayleighevih valova,
period i valna duljina se mogu odrediti na osnovi seizmograma. Parametar a se odredi također
na osnovi seizmograma, bilo da se uzme horizontalna ili vertikalna komponenta gibanja tla na
površini:
a) horizontalna komponenta
Horizontalnu komponentu gibanja tla prilikom prolaza Rayleighevih valova označit ćemo s 𝐴𝐻
i nju možemo očitati sa seizmograma. Iz relacija za pomake vidimo da je:
𝑨𝑯
𝐴𝐻 = 𝑢1 = |𝑥3 = 0| = 0.42𝑎 ⇒ 𝒂 =
𝟎. 𝟒𝟐
Ako dobiveno uvrstimo u izraz za energiju nakon sređivanja dobivamo:
𝑡
𝐴𝐻 2
𝐸𝑅 = 14.3𝜋 2 𝑅𝜌𝑠𝑖𝑛∆ ∫ 𝑐𝑅 ( ) 𝜆𝑅 𝑑𝑡
0 𝑇 𝑅

88
b) vertikalna komponenta
𝑨𝑽
𝐴𝑉 = 𝑢3 = |𝑥3 = 0| = 0.62𝑎 ⇒ 𝒂 =
𝟎. 𝟔𝟐
𝑡
𝐴𝑉 2
𝐸𝑅 = 6.6𝜋 2 𝑅𝜌𝑠𝑖𝑛∆ ∫ 𝑐𝑅 ( ) 𝜆 𝑑𝑡
0 𝑇 𝑅 𝑅

4.5. MAGNITUDA POTRESA

Pojam magnitude je 1935. godine uveo Charles F. Richter kako bi klasificirao potrese na
osnovu energije. Osnova njegove ideje su izrazi za određivanje energije valova potresa
pomoću zapisa prostornih i površinskih valova. Za prostorne valove smo imali:
𝑡
3 2 2
∆ 𝑘 ̅̅̅̅
𝐹𝑆 (1
𝐴 2
𝐸 = 8𝜋 𝜌 [ℎ + 4𝑅(𝑅 − ℎ) sin ] 𝑒 𝑃 + 𝑔′) ∫ ( ) 𝑣𝑃 ∙ 𝑑𝑡
2 𝑇 𝑃
0

Budući da se vrijednost integrala određuje na površini Zemlje (u seizmološkoj postaji), brzina

𝑣𝑃 jednaka je brzini longitudinalnog vala uz površinu Zemlje, koja je za standardni model
Zemlje jednaka u svim točkama površine Zemlje. Stoga tu veličinu možemo izlučiti pred
integral. Preostali dio integrala izrazit ćemo produktom maksimalne vrijednosti kvadrata
kvocijenta amplitude i perioda i faktora 𝑡0 , koji je zapravo jednak kvocijentu preostalog
integrala i spomenute maksimalne vrijednosti:
𝑡
𝐴 2 𝐴 2
∫ ( ) 𝑑𝑡 = ( ) ∙ 𝑡0
𝑇 𝑃 𝑇 𝑃,𝑚𝑎𝑥
0

Logaritmiramo li izraz za energiju, uz gornju supstituciju za integral, dobivamo:

𝑓(∆,ℎ)
𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡.
⏞ ∆
𝑙𝑜𝑔𝐸 = 𝑙𝑜𝑔 ⏞
[8𝜋 3 𝜌(1 + 𝑔′)𝑣𝑃 ] + 𝑙𝑜𝑔 [(ℎ2 + 4𝑅(𝑅 − ℎ) sin2 ) 𝑒 𝑘𝑃̅̅̅̅
𝐹𝑆 ] + 𝑙𝑜𝑔𝑡
0
2
𝐴
+ 2𝑙𝑜𝑔 ( )
𝑇 𝑃,𝑚𝑎𝑥

Gornji izraz možemo pisati i u sljedećem obliku:

𝐴
𝑙𝑜𝑔𝐸 = 𝛼′ + 𝛽′ [𝑓(∆, ℎ) + 𝑙𝑜𝑔 ( ) + 𝑐𝑆 ′]
⏟ 𝑇 𝑃,𝑚𝑎𝑥
𝑚

89
gdje je 𝑐𝑆 ′ veličina ovisna o geološkoj podlozi postaje (nazivamo je stanična korekcija). Izraz u
uglatoj zagradi označavamo s m i on predstavlja MAGNITUDU POTRESA.

Na osnovi navedenog možemo zaključiti da se magnitida potresa određuje na osnovi

prostornih valova sljedećim izrazom:

𝐴
𝑚 = 𝑓(∆, ℎ) + 𝑙𝑜𝑔 ( ) + 𝑐𝑆 ′
𝑇 𝑃,𝑚𝑎𝑥

Posve jednakim razmatranjem dolazimo do izraza za određivanje magnitude M potresa na

osnovi površinskih valova. U izrazu za energiju površinskih valova ne dolazi dubina žarišta što
je posljedica činjenice da plitka žarišta generiraju jake površinske valova, a duboka žarišta ne.
Stoga je izraz za magnitudu određenu na osnovi površinskih valova sljedeći:
𝐴
𝑀 = 𝐹(∆) + 𝑙𝑜𝑔 ( ) + 𝑐𝑆
𝑇 𝑚𝑎𝑥

Ako se amplituda A određuje na osnovi Rayleighevih valova tada se i funkcija F odnosi na

Rayleigheve valova, analogno i za Loveove valove.
Za svaku postaju određuju se funkcije f i F, te cs' i cs - tako dobivamo empirijske relacije za
izračun magnitude.

Prema definiciji MAGNITUDA je logaritam maksimalne amplitude (u mikronima) kojom bi

standardni Wood-Andersenov standardni torzioni seizmograf zapisao potres epicentralne
udaljenosti 100 km.

Prikladnost uvođenja magnitude potresa vidi se u njezinoj relaciji s energijom:

𝑙𝑜𝑔𝐸 = 𝛼 ′ + 𝛽 ′ 𝑚 (za prostorne valove)
𝑙𝑜𝑔𝐸 = 𝛼 + 𝛽𝑀 (za površinske valove)

Globalno su određene sljedeće vrijednosti konstanti:

α' = 5.8 α = 4.4
β' = 2.4 β = 1.5
Energija E određena na osnovi gornjih relacija izražena je u Joulima (J).

90
Iz navedenog slijedi da se magnituda m određena na osnovi prostornih valova općenito
razlikuje od magnitude M određene na osnovi površinskih valova potresa. Nikakvim
postupkom nije bilo moguće uskladiti ove dvije veličine. Međutim, E0 za pojedini potres mora
biti jednaka.

U praktičnom postupku se nastojalo da se m i M ne razlikuju puno, te je dogovorno postignuto

da je veza između njih sljedeća:
𝑚 = 0.65𝑀 + 2.5

91