Svaka zgrada na planetu imala je samo jednu želju u životu: biti predmet Erenove ljubavi.

Ali
Eren Yeager je imao drugu zanimaciju: Eren je volio genocid.

Ljudski rod je prošao kroz mnoge nedaće življenja na dvije noge sa razvijenim mozgom koji
raspoznaje dobro od lošega. To je ljudski rod dovelo do mnogih zanimljivih otkrića, kao što
su japanke, trake za trčanje, Olimpijske igre i alkohol. Sve ove stvari su na neki način
dopridonjele nastanku zgrada.
Svi, dakako, znaju da neboderi ne bi postojali da nije bilo traka za trčanje na kojima čovjek
može trčati dok zamišlja kako ga lovi poznata ličnost Milan Bandić. Jer, ako čovjek zamišlja
da ga lovi Milan Bandić, zašto ne bi zamišljao kako Milan Bandić leti i pokušava uhvatiti
čovjeka koji leti? Zašto se, pobogu, taj jadan čovjek u letu ne bi zapitao ima li ikada kraja
ovim mukama? Hoće li leteći Milan Bandić ikada prestati loviti čovjeka koji leti? Jer ako ne
prestane uskoro, čovjek koji leti više neće moći zadugo letjeti. Kad bi bar postojala neka
visoka zgrada na kojoj bi se leteći čovjek mogao odmoriti od letećeg Milana Bandića.
Mislim da vam je svima jasno što se dogodilo čovjeku koji leti.
Pregazio ga je tramvaj broj 11 Dubec-Črnomerec.
No usprkos tome, Blizanci su izgrađeni.

Eren je, kao i svi muškarci, imao prazan prostor između analnog otvora i spolnog organa. To
ga nije činilo drugačijim, no on je smatrao da jest. Iako je bio običan smeđook smeđokos
muškarac, Eren je bio uvjeren da je nešto posebno. Možda je tako mislio jer je ubio odraslog
muškarca dok je bio dijete, ili zato što je počeo puštati kosu i vezati je u neurednu punđu, ili
zato što mu je hobi bio da se s vremena na vrijeme ugrize i pretvori u titana visokog
petnaest metara.
Ali ništa od tih stvari nije ono što Erena čini drugačijim. Iznad svega, iznad svih nedaća i
zgrada izgrađenih, Eren je poseban po tome što voli slobodu. Ne na neki stereotipični
„mama izađi mi iz sobe vidiš da grindam WoW“ način, već na onaj duboki, komplicirani
način koji tjera ljude da probaju travu, ili pobjegnu iz zatvora, ili ubiju svoju ženu jer je
saznala da ju se vara. Eren je u dubini svoje duše znao da nitko ne zaslužuje biti rob. Znao je
da je limitiran u svom tijelu (bar dok se ne ugrize) i da do same smrti neće moći izaći iz te
ćelije ljudskog mesa (bar dok se ne ugrize). No također je znao da svaki čovjek ima pravo da
sam donosi svoje odluke, da trči po polju i pliva u oceanu, da može reći „ne“ i da nije ovisan
o nikome. Eren Yeager je znao da je kapitalizam samo još jedan oblik robovlasništva, a jedini
način da se uništi jest da se sruše Blizanci.

Opće je poznato da zgrade nemaju osjećaje. No što ako biste saznali da neke zgrade misle da
je jako neodgojeno što dobivaju tetovaže poput „MAMIĆU CIGANE“ ili „GAY RIGHTS“ bez
svog odobrenja. Pristanak je jako bitna stvar koju zgrade znaju od samih početaka (stare
civilizacije su ih dobro educirale). Nitko od ljudi se, naravno, nije usuđivao tetovirati „Odred
Kuja“, poznatije pod imenom „Top 20 Most Famous Buildings in the World“
(https://www.bocadolobo.com/en/inspiration-and-ideas/famous-iconic-buildings-around-
the-world/ ). Ali za obične smrtnike poput Eiffelovog Tornja, koji spadaju u 25
najpopularnijih građevina na svijetu, to nije slučaj. Toranj ponekad, kada zaštitar ne gleda u
posjetitelje ili se neki Spider-man fan odluči imitirati svog idola, bude tetoviran bez svog
pristanka. To ga inače uvijek pogodi, no ovaj put dogodilo se nešto još gore. Ne samo da je
toranj dobio „GO VEGAN <3 PARIS“, već Notre Dame nije dobila ništa! Uvreda, najveća od
sviju! Samo zato što je Notre Dame bila u „požaru“ i „Crkva“ je, a „Crkva“ jest „mjesto
Božje“, ne znači da samo Toranj mora patiti!
No Eiffel si neće dopustiti da pohrđavi! On je, naime, čuo da se Eren ponovno vratio na
scenu.

Pošto je Eren shvatio da je antikapitalist, prva stvar koju je napravio jest bio novi TikTok
zvuk. On je poznati zvuk „Material Gworl“ promijenio u „Nonmaterial Gworl“ te nakon toga
dao dug govor pun mahanja rukama i agresivnih gesta dok mu se punđa polako raspadala.
Njegovi vjerni fanovi Yeageristi su istog trenutka prihvatili ideju antikapitalizma te je zvuk
ubrzo postao iznimno popularan. Erenu se to uistinu svidjelo jer je to značilo da je sad svijet
bogatiji antikapitalistima, što znači da će ga biti lakše izbaviti iz lanaca minimalne plaće i
nudla. Eren je pobjedonosno ugasio mobitel i odlučio se počastiti jedim masnim burgerom iz
obližnjeg Burger Kinga.

Armin Arlert bi sebe opisao kao mislioca, ljubitelja mira, emotivca i malu plavušu. Kao prava
škorpija, bio je iznimno vrckast i drugačiji, iako nije htio da to itko osim njega vidi. On je
shvaćao da su društvene mreže samo još jedan oblik manipulacije i špijunaže, način na koji
se društvo pretvara u stado ovaca blejalica. Znao je da društvene mreže dovode do
depresije, problema sa prehranom i spavanjem, anksioznosti i drugih stvari od kojih i on sam
pati. Armin je bio borac, izvidnik, ratnik! On je branio svoju državu i ubijao za nju. No Armin
Arlert nije mogao odoljeti slatkim psićima na „Za tebe“ stranici.
Bio je osoba koje preferira pse i nije se toga bojao! Osim kad bi ga zastrašujuće lezbijke
pitale zašto misli da su psi bolji od mačaka. Naučio je od Ymir da sa moćnim ženama ne
raspravlja. Mogao je nadugo i naširoko objašnjavati i pojašnjavati zašto i kako koji pas, ali to
mu je nažalost bila jedina tehnika komuniciranja. Stoga je on u petak navečer ležao u svom
krevetu i satima gledao razne videe pasa kako se vrte, igraju i rade ostale „vau stvari“.
Njegova večer tekla je toliko mirno da je njegova „škorpijina intuicija“ znala da će se nešto
veliko dogoditi. Molio se Ymir da nije Eren. Samo da nije Eren. Bilo tko osim Erena. Nije
mogao proći kroz još jedan genocid, a kamoli još jednu „thirsttrap“ „#daddy“ „#dom“ „#abs“
, #555“ fazu.

Naravno da je bio Eren.

Kad si zgrada, glas nekako brzo leti. Možda zato što si na otvorenom prostoru, ili zato što si
okružen brbljajućim ljudima, ili zato što trpiš izmet ptica u razmjenu za informacije. Simbioza
je predivna stvar.
Eiffel je morao pretrpjeti dosta nove bijele boje i neugodnog mirisa kako bi saznao što je
točno Yeager napravio da se zavrijedio ovoliko pozornosti. Golub koji mu donosi vijesti je
znao da ovo nije nikakva obična priča. On je znao koliko izmeta vrijedi i nije ju htio prodati ni
za mililitar manje. Kada je golub napokon sve ispustio, u svakom smislu te riječi, Eiffel se
morao suzdržati da ne drekne: „SEREŠ!“. Njegov tatica Eren postao je antikapitalist. On nije
bio kukavica te je rekao svoju istinu. To ga je u Tornjevim očima činilo samo još poželjnijim.
Možda sada kada je antikapitalist i ne voli novac bude hodao uokolo bez robe da pokaže
kako je modna industrija jedan veliki robovlasnik. Njegov titan već to radi, pa zašto ne bi i
on? Pariz je vidio i luđih stvari.

Tatica Eren je usprkos nadanjima bio u potpunosti obučen, ali njegova odjeća nije imala
uobičajenu dozu seksipila. Bio je previše potišten da ga bude briga za stavljanje majice u
hlače i podfrkavanje nogavica. Ispijao je svoju kavu i bio duboko u mislima. Imao je pogled
slomljenog, ali odlučnog čovjeka. Njegov um nikada nije bio tiho te su ga svakodnevno
proganjale slike mrtvih prijatelja. Lice mu je izgledalo prazno, lišene svake emocije. Leđa su
mu bila pogrbljena. Svakih par sekundi ispustio bi dubok izdah.
Netko je u komentarima nazvao njegovu ideju antikapitalizma glupom.
Nakon što je udario u zid par puta odlučio si je napraviti kavu. Njegova psihijatrica kaže da
popije toplu tekućinu kada je ljut. Od svih koje je isprobao, saznao je da pišalina najbolje
radi. Nažalost, Armin nije bio kod njega pa se morao zadovoljiti kavom.
Magično, u tom trenutku Eren je čuo glasnu muziku, poznatu pjesmu „I'm Not Okay (I
Promise). Ustao se i otišao po telefon. Zvao ga je Armin Arlert, nazvan „my princess“. Eren,
pročistivši grlo par puta, uzvrati poziv.

Armir Arlert se tresao. Nije to bila nikakva dobra trešnja, kao kada netko zna plesati
pomičući guzicu, već ona trešnja koja se javlja zbog visoke razine anksioznosti. Svakom
novom sekundom Arminova trešnja se povećavala. On je zvao Erena. Erena Yaegera,
njegovog bivšeg. Armin zapravo nije bio siguran je li „bivši“ uopće dobar izraz; on i Eren
nikada nisu zapravo prekinuli, samo su se žestoko posvađali te se Armin odselio u drugu
zemlju.
No iako Eren i on nisu pričali već par tjedana, Armin je znao da je njegova dužnost zvati
Erena nakon onog TikTok videa. Armin je znao da je Eren sposoban za svakakve ludosti jer je
ipak ovan. Armin je bio jedina osoba koja ga je mogla urazumiti.
„Halo?“. Erenov glas bio je spor i dubok. Armin Arlert je odmah znao da nešto nije u redu.
Osjetio je kako mu se trbuh još više grči.
„Eren. Bok. Uh… Um… Ja…Ti… Uh… Vid-vidio sam tvoj TikTok. Um… Uh…“
„Jesi vidio i komentare?“. Izustio je Eren mješavinom ljutnje i potištenosti. Armina je
zaboljelo u grudima – Eren je ponovno bio u depresivnoj epizodi.
„Pa… Nisam… Nisam ih baš čitao, ne. Uh… Ali, znam da je popularan?“, Armin je pokušao.
„Mislim, uh… Trending je?“
„Znam da je trending Arlert, ali to ne znači da ga svi vole.“
Armin je udahnuo. „Nemoguće da se svakome sviđaju tvoji videi, Eren.“
Eren nije odgovorio. Arminu se smračilo pred očima. Mora sjesti. Znao je da slijedi Erenov
ispad. Samo se nadao da mu neće oštetiti sluh, kao onaj put sa slušalicama.
„JASNO MI JE ARLERT DA NEĆE SVI VOLJET' MOJE TIKTOKOVE, ALI KAD MI JOEMAMA696
KRENE SRAT O PAŽNJ I PROBLEMIMA SA OCEM U MOJIM VLASTITIM KOMETARIMA…“.
Armin začuje glasan udarac i shvati da je Eren bacio mobitel. Ovo Arminu nije bio prvi put da
ga je Eren bacio na pod.

Armin je čuo udaljen zvuk deranja i udaranja; bilo mu je iznimno drago što nije u stanu sa
Erenom. Ili u krugu od par kilometara. No, znao je da mora smiriti Erena. Ako nastavi ovako,
možda se ugrize i transformira u titana. Armin nije htio probleme koji dolaze s tim.
Par puta je duboko udahnuo da se pokuša opustiti.
„Eren, ako ostaneš miran, doći ću kod tebe.“

Eiffelu nije bilo jasno kako je moguće da itko ima različito mišljenje od njega. Valjda je on,
Toranj koji je sagrađen u Parizu, centru kulture, ljubavi i profinjenosti, najiskusniji i
najkvalificiraniji da donosi odluke koje se tiču kulture, ljubavi i profinjenosti. Na primjer,
Eiffel je svom svojom tristometarskom konstrukcijom vjerovao da ključevima nije mjesto na
remenu.
Možda se pitate: „Oh, što građevina zna o ljudskoj modi?“. Eiffel svaki dan ima preko
petnaest tisuća posjetitelja te se nagledao loše mode. Najgora stvar kod ključeva koji vise sa
remena nije to što mogu biti ukradeni. Najgora stvar je to što u potpunosti odvlače pogled
od „outfita“, što nikako nije poanta mode. Uz to što odvlače pozornost, zveckanje ključeva
podsjeća Eiffel na njegovog oca, Gustavea. Gustave je napravio poseban apartman u svom
sinu, koji je nakon njegove smrti pretvoren u muzej. Tornju, iako to nikada ne bi priznao, fali
imati svog oca u sebi. Bio je dobar stanar i dobar otac. Toranj je imao mnogo posjetitelja u
tom apartmanu, ali niti jedan nije bio toliko dobar kao njegov otac.
No ne dajte da ključevi odvrate pozornost od glavne priče!
Eiffel jednom svojom šipkom čak i može razumjeti zašto bi netko htio imati ključeve na
remenu, ali mu nije jasno kako je moguće biti zgrada i ne imati Erena za simpatiju.
Eren, u svojoj titan formi, je nešto najljepše što je Toranj ikad vidio. Njegova fizička snaga,
jasno vidljiva na njegovim velikim mišićima. Njegova duga smeđa kosa, koja mu pada na lice
i lijepi se za njega kada je znojan. Njegove zelene oči, prodorne i odlučne, koje Toranj ne
može izbaciti iz svojih misli. Njegova usta, puna sjajnih bijelih zuba, koja su sigurno iskusna,
kako u ratu, tako i u ljubavi. Plus visok je petnaest metara, a uvijek je dobro imati ljubavnika
koji vam može doći barem do gležnjeva.
No, iako je Eren bio objektivno i subjektivno jako privlačan, on zaslužuje biti samo Eiffelov.
Ako zbog ničega drugog, onda zbog činjenice da su im rođendani jedan za drugim.

Eren Yeager već je par sati bio u kupaonici, ali nije imao problema sa stolicom, niti je vježbao
novi „make up look“. Samo je stajao ispred ogledala, naslonjen na umivaonik, i zurio u svoj
odraz. Zurenje nije bilo narcisoidne prirode, već ono čovjeka progonjena svojim demonima.
Gledajući u svoj odraz Eren se pitao može li se suzdržati od transformacije u titana. Znao je
da će Armin doći uskoro, ali nije znao koliko će dugo moći ovaj bijes držati u sebi. Mislio je
da će kontroliranje emocija postati lakše kako stari, ali je shvatio da je jednako teško
nekome ne ispustiti plin u lice sa dvanaest kao i sa dvadeset i dvije. Svim svojim bićem želio
je da se Armin pojavi.
Baš u tom trenutku Eren začuje zvono. Polako je okrenuo glavu prema izlazu iz kupaonice
koja je gledala na hodnik. Nadao se da je Armin, a ne Glovo.
Pred vratima stajao je onizak plavokos muškarac sa rozim pramenovima. Eren mu se bacio u
zagrljaj i strastveno ga poljubio, no nešto nije bilo kako spada. Armin je samo ukipljeno
stajao ne uzvraćajući poljubac.
Eren se odmaknuo i maknuo svoje ruke sa Arlertovih leđa i stražnjice.
„Armin… Um… Sve ok?“.
Eren je znao da je Armin submisivna princeza i da ga ponekad treba malo potaknuti kako bi
probudio svoju unutrašnju zvijer, no ovaj put se činilo da Armin nije željan Erenovog
poljupca. I diranja stražnjice.
Armin se zacrvenio i odmahnuo glavom.
„Hajdemo samo riješiti ovo.“

Armin se sjedio na kauču prekriženih nogu već više od pola sata i polako ispijao svoju ledenu
kavu sa kokosovim mlijekom. Iako je on preferirao da mu kava bude kremastija, Eren je prije
par mjeseci htio biti drugačiji te je kupio dvadeset litara kokosovog mlijeka. Ubrzo nakon te
kupnje Eren je pao u depresiju jer je shvatio da kokosovo mlijeko nije ni slično kravljem.
Depresija je trajala samo par dana: u pokušaju da oraspoloži Erena, Armin mu je dao da mu
popuši. Erenu se jako svidio okus Arminove sperme i nakon malo istraživanja shvatili su da je
kokosovo mlijeko utjecalo na okus.
Armin je, naravno, sada pio svoju kavu sa kokosovim mlijekom jer drugog nije bilo, a ne zato
što se nadao da će Eren pokazati da je odličan svirač.
„Armin, mogu li…“
„Ne. Moramo riješiti tvoj TikTok profil.“
Eren je uzdahnuo. „Već smo prošli kroz ovo. Što sam rekao, rekao sam. Ja sam ponosni
antikapitalist i želim da moji pratitelji budu isto to.“
„Eren,“ Armin reče spustivši glavu. „Znaš li ti uopće što znači biti antikapitalist?“
„Naravno da znam. Pa ja sam izmislio taj termin.“
Armin Arlert je glasno izdahnuo već stoti put taj dan.
„A što ti planiraš poduzeti sada kada si 'anitikapitalist'? “
„Planiram uništiti Blizance.“
Trebalo je par trenutaka da Armin dođe k sebi. Spustio je svoju kavu na pod i obgrlio samog
sebe.

„Ti želiš… Uništiti… Blizance? Zgradu? U New Yorku?“

„Pa nisam znao da je u New Yorku, ali da. To je moj plan“
„Eren…“
Armin je prekrio svoje lice rukama i polako klizio niz kauč. Eren je sjeo pored njega i zagrlio
ga.
„Hajde, hajde. Nije to toliko loš plan. Ako uništim Blizance, uništit ću i kapitalizam. I onda
ćemo svi biti slobodni. Neće više biti dosadnih poslova, niti visokih cijena – Neće biti cijena
uopće! Možemo u potpunosti uništiti novac! Tada ćemo stvarno svi biti sretni jer nitko neće
biti zadužen.“
Armin je ispustio nekakav zvuk. Zvuk na koji čovjek pomisli kad se kaže „dosta mi je svega“ ili
pak „zašto si ti toliko glup, a toliko zgodan“.
Eren ga je počeo ljubiti. Krenuo je od čela i polako se spuštao prema cilju: mjehuru.
„A kad planiraš napasti Blizance?“
„Ne znam,“ već je bio na prsima. „Možda sutra. Možda u petak.“
Arminu je srce počelo brže kucati, što je Eren protumačio kao znak da nastavi. Eren ne smije
srušiti Blizance. Ne smije. Ali Armin nije znao kako da ga spriječi.
„Zašto ne bi… Uh… Prvo sazvao sastanak sa svojim najvećim fanovima pa možete razgovarati
o… Um… Budućim videima i… Uh… Daljnjem planu rada.“
Eren je otkopčao zatvarač Arminovih hlača i pritisnuo dlanom njegov mjehur. Armin je
osjetio kako mu se obrazi crvene.
„Blagoslovi taticu, Armine“

Tobio Kageyama je pio svoj sokić od naranče i razmišljao o svom novom nadimku, nadimku
zbog kojeg je morao zvati svoju psihologinju i svoju PR menađericu.
Supak Šeter.
I za sve je, naravno, kriv bio Kotaro Bokuto.
Tobio igra u istom timu kao Bokuto već pola godine, ali još ga uvijek nije naučio ignorirati.
Bokuto je bio onaj tip osobe koji, htio-ne htio, privlači svu pozornost na sebe. U tome mu
najviše pomaže njegova glasna, bebasta osobnost, njegove životne navike, ali i njegovi
uistinu zanimljivi modni izražaji. Toga dana kada je Kageyama zaradio svoj novi nadimak
Bokuto je bio posebno zanimljivo obučen.
Supak Šeter inače nije osoba koja primjećuje ikoga osim sebe i onih od kojih ima koristi, ali
Bokutova modna kombinacija ostala mu je u glavi jer je u svakim novinama, blogovima,
memeovima i editima. Klub u kojem Kageyama i Bokuto zajedno igraju, Shita, igrao je finale
kvalifikacija za Ligu Liga (LL) protiv svojih najvećih rivala Komatopa. Cijeli Kageyamin tim bio
je jako motiviran da pobjedi Oikawu i ostatak Komatopa, ali Kageyamina želja za pobjedom
nadmašivala je sve ostale. Trenirao je kao manijak svaki dan do finala, usavršavao svoj već
savršen set, vježbao svoju pobjedničku pozu koju će pokazati Oikawi i Hinati kad ih pobjedi i
ode u Ligu liga.
No Bokuto je imao druge planove.
Bokuto je tog dana kasnio na utakmicu, a kad je ušao, sve oči su bile na njemu i njegovoj
bolno neon žutoj jakni i velikim sunčanim naočalama za snowboarding. Dotrčao je on tako
do trenera dok se igrao treći set te ga molio na koljenima pred svima da ga pusti da igra.
Kageyamu nikada u životu nije bio više sram, a dobar dio života proveo je u društvu Shoyo
Hinate.
Trener je dopustio Bokutu da igra i velika bijela budaletina zauzela je svoje mjesto na terenu.
Bio je izrazito dobre volje i cijelo vrijeme je dobacivao nešto igračima, bilo svojim, bilo
suparničkim. Čak je s Hinatom izmjenio njihov poznati pozdrav, a onda se nasmiješio
Kageyami i rekao „Daj mi dobru, Kralju.“
Kageyama mu je dao dobru. Zapravo, toliko dobru da su Shite nadoknadili 2 – 0 razliku i ušli
u peti set. Bokuto je bio fenomenalan, ali mu to Kageyama nikada ne bi priznao. Skoro svaku
loptu koju mu je Kageyama dodao Bokuto je pretvorio u zgoditak, a svakim novim zgoditkom
publika je postala glasnija, a Bokuto divljiji. Bilo je samo pitanje vremena kad će mu se
navijanje obiti o glavu, samopouzdanje pasti, a Kageyama izgubiti živce.
Po Kageyaminom mišljenju, najgora stvar kod Bokuta nije bila to što je bio nestabilan, već
njegov temperament kada mu samopouzdanje padne. Ovoga puta, nakon što je promašio tri
čista smeša i servis, Bokuto je počeo plakati.
Kageyama se toliko naljutio na tu majmunoliku bebicu s lošim pramenovima da mu je bacio
bocu punu vode u glavu i dao mu takvu jezikovu juhu da je cijela dvorana utihnula. Možda je
ubacio nekoliko riječi kao „defektan“, „neandertalac“, „nevoljen od strane majke“, „tušira se
jednom tjedno“, a možda i nije.
Nakon motivirajućih riječi Bokuto se sabrao, Shite su pobijedili, no cijeli svijet je pamtio
samo Kageyamu i njegov ispad bijesa. Javnost je zahtijevala da se Kageyama javno ispriča
svom odbojkaškom kolegi. Bokutu se to jako svidjelo. Zato je odlučio da će Kageyama
financirati njegov osobni odbojkaški turnir kakav svijet još nije vidio.
Turnir u kojem se odbojka igra nad cijelim gradom.
Turnir koji će se održati u Blizancima.

Eiffel se nikad nije zamarao pitanjem svoje sigurnosti. Ako je uspio preživjeti 1909., godinu
kada je skoro srušen jer je „metalno čudovište“ i „dimnjak“, onda je mogao preživjeti sve.
Plus, zbog terorističkih napada, na i oko samog Tornja su se uvijek nalazili jaki i zgodni
zaštitari, stoga se Eiffel nije previše bojao. Tako su stvari stajale dok nije upoznao Satorija
Tenda.
Sve Tornjeve noćne more započele su jednog proljetnog četvrtka. Naravno da je bio četvrtak
jer je opće poznato da je četvrtak tjedni ekvivalent uskih hlača. Toranj je, kao i uvijek, brinuo
svoje brige (brige u pitanju su bile slušanje priča posjetitelja) dok je uživao u podnevnom
suncu. Sve je bilo kao i zadnjih dvjesto godina. I onda mu je lopta zapela za jednu šipku.
Eiffel nije bio stranac kad se radilo o zapinjanju stvari u njegovim šipkama, ali to ne znači da
ga takvi događaji nisu ljutili. I napaljivali. Uglavom napaljivali.
Ispostavilo se da je neki crvenokosi (stvarno? crvena kosa?) mladić odlučio igrati odbojku sa
svojim prijateljem/ljubavnikom dok su se penjali po Tornju. Eiffel ih je lijepo ispsovao i
nastavio slušati razgovore posjetitelja, no prekinuo ga je glas u glavi. Ne uobičajen „Ja sam
definitivno u top pet najseksipilnijih građevina ikada“ glas, već glas kojeg nije mogao
prepoznati. Zar halucinira? Mora da je do Sunca, nikako do godina. Godine ne znače ništa
zgradama.
„Ooo Tornjiću! Znam da me čuješ. Tooornjiću!“
Ako je ovo postala Tornjeva nova ličnost, molio se da ju što prije zamjeni neka nova.
„Imaš jako seksi noge, Tornjiću. Znam da ti to inače ne govore ovako direktno.“
Barem ova nova ličnost zna davati komplimente, iako ima naporan glas.
„Draga ličnosti, trudim se uživati u četvrtku, što je jako zamoran posao. Molim te napusti
moje metalno tijelo.“
„Znači želiš me u sebi, Tornjiću?,“ ličnost se počela smijati.
„Ne. Želim te izvan sebe. Zašto je moja ličnost glupa?“
„Hej, ja nisam glup, stari Tornjiću. Moram te slikat za svoj Instagram. Budi miran i reci da
imaš najzgodniju ličnost.“

„Spoji mene. Daj. Želim i ja čuti starca.“ Ovaj glas je bio drugačiji od onog napornog, ali
također naporan.

„Spojen si, Crveni. Pričaj dok ja slikam Tornja i sebe.“

Oh, bože. Sad je Toranj imao dvije ličnosti i nijedna nije imala jebozovnu intonaciju.

„Gospodine Toranj, pitanje. Što mislite, zašto ste izgrađeni?“

Imaju grozne glasove i naporni su? Previše su ga podsjećali na Markusa i Martinusa.

„Pretpostavljam da je moj otac htio predivno dijete koje će, usprkos nedaćama, postati
simbol Francuske.“
„Boli li vas kad radim ovo?,“ upita naporni glas zvan Crveni i udari po Tornjevoj nozi.
„Samo je naporno.“
„A ovo?,“ upita Crveni i krene vrištati.
Toranj je osjećao kako se zatresao te je dao sve od sebe da se smiri kako ne bi uznemirio
posjetitelje.
„Zašto mi, oh ti naporna ličnosti, vrištiš u glavi? Čuju li te ovi vani?“
Toranj se iskreno nadao da ga ne čuju. Očito je morao sam primiriti svoje demone. Mrzio je
četvrtke. Četvrtak je sam po sebi bio demon najgore vrste.
„Ti misliš da je četvrtak najgori demon? Stvarno? Misliš da postoje demoni i da se zovu
„četvrtak“? Postoje samo kletve i svi znaju da je najgora teška žena. O tome sam baš pričao
na svom podcastu „Gojo Alfa Senpai“ , skraćeno GAS. Internacionalno čudo, svi ga vole.“
„Čujete moje misli?“
„Mi smo ti ličnosti, naravno da ti čujemo misli.“
Nakon dobrih pola sata ovakvih razgovora, nekoliko Tornjevih mentalnih slomova, par
stotina selfija i mnogo osobnih pitanja, Eiffel je saznao da su njegove ličnosti zapravo ljudi.
Stvarni ljudi. I to onaj par koji je zakucao odbojkašku loptu u njegove šipke. Satori Tendo bio
je crvenokos. Čak mu je i stajalo, za živo čudo. Jako malo ljudi može izgledati dobro s takvom
kosom. Drugi je bio Satoru Gojo. On je cijelo vrijeme imao povez oko očiju, jer je valjda
mislio da izgleda dobro. Ili je smo imao ružne oči. Možda oboje.
Ovo je Eiffelu bio prvi put u mnogo godina da je zapravo komunicirao s ljudima. Oni ga inače
ne razumiju, ali životinje iz nekog razloga da. Uspio je pričati s ovo dvoje jer je Gojo imao
nekakve magične moči pa se uvukao Eiffelu u glavu.
Bilo kako bilo, Eiffelu je to bio jedan od top pet najgorih dana u životu i naravno da je bio
četvrtak. Od tog čudesnog četvrtka, Tendo je svaki dan posjećivao Eiffela i gnjavio ga svojim
pitanjima i pričama. Na početku je Tornju to pasalo, ali nakon nekog vremena je nahuškao
jato golubova na Crvenog i od tad ga nije vidio. Da je znao da će ga sada trebati ne bi bio
rekao golubovima da „bombardiraju Komunjaru kao pravi Nijemci“.

„Eren, što im planiraš reći?,“ Arminov glas se, po običaju, tresao.

Eren je prošle večeri održao zoom sa svojim najvećim fanovima da ima poruči kako planira
održati ESS (Eren Spašava Svijet) konferenciju u Londonu za točno jedan i pol dan. Prvi plan
mu je bio da održi konferenciju u Italiji, ali se sjetio da ima zabranu ulaska. Prošlo ljeto je
uistinu bilo nezaboravno za njega i pola Europe. Jedini razlog zašto je smio u Britaniju jest
zato što Britanci imaju urođenu simpatiju prema homoseksualnim muškarcima. Zbog toga je
morao povesti Armina sa sobom.
„Prvo ću im pričati o tome koliko je kapitalizam loš da vidim koliko su zagrijani za ideju. Tada
ćemo naručiti nešto za jesti. Kada im želudci budu puni ukusne hrane reći ću im svoj plan.“

„Eren, ne. Ne smiješ ljudima reći-„

„Svoj plan nakon jela, imaš pravo. Što ako se netko previše uzbudi pa prdne. Onda će svi
početi i nikad neće biti kraja. Ne smijem dopustiti kaos. Ovo je ozbiljni sastanak. Nahranit ću
ih i onda… I onda…“
„I onda ćeš im predložiti da kupe velika zemljišta daleko od gradova. Nakon što imaju velika
zemljišta, izgradit će kuće u koje će useliti beskućnike i siromašne. Tim ljudima će se
osigurati sve potrebno za život te će im se pružiti prilika da obrađuju zemlju, šiju svoju
odjeću, peku svoj kruh… Kroz par godina-„
„Bla bla bla. Ne slušam. Mislim da ću nakon jela pitati za njihovo mišljenje o tome što da
nosim prije i nakon što uništim Blizance. Ali, neću im reći da ću uništiti Blizance. Kužiš?“
Armin je spustio svoju plavu glavu u svoje ne-plave dlanove. Eren ga nije ni primijetio, samo
je nastavio sa svojim baljezganjem.
„Da, ono što ću nositi je ključno ovdje. Rekao bi Sasukeu da organizira pobjedničku zabavu,
ali svi znamo da nije on za takve stvari. Znaš, kad je kraljica popa Britney Spears rekla
postoje dvije vrste ljudi u svijetu, oni koji zabavljaju i oni koji promatraju, siguran sam da je
mislila o Sasukeu kada je mislila o promatračima. Iako zna i on ponekad zabaviti. Njena
muzika je stvarno duboka, nije li?“
„Zašto im nećeš reći da planiraš uništiti Blizance?“
„Jer si mi ti rekao da im ne kažem.“
„Od kad ti mene slušaš?“
Eren se okrenuo prema Arminu i zabuljio se u njega.
„Od uvijek?!“
Armin ga je zbunjeno pogledao kroz svoje dlanove.
„Na čemu si ti, Eren?“
„Pa mogao bih biti na tebi,“ odgovori Eren uz smiješak. On je vjerojatno mislio da izgleda kao
đavao s tim smiješkom, ali je izgledao samo kao pedofil.
„Daj šuti.“
„Znači, pričat ću im o kapitalizmu; jedemo; pričam o nečemu, ali im ne specificiram o čemu;
planiramo parti. Mislim da to zvuči kao plan.“
Armin je glasno uzdahnuo i rekao: „Ne sviđa mi se taj plan.“
Eren se ponovno pedofilski nasmiješio.
„Meni se jako sviđa.“

Satoru Gojo obožavao je biti naporan na internetu. Ako ćemo iskreno, obožavao je biti
naporan, iako nitko još nije dokučio biva li on naporan namjerno ili slučajno.
Trenutna zanimacija mu je bila fotografiranje svoga golog tijela, ali postojao je zaplet. Uvijek
bi koristio filter koji bi mu stopala pretvorio u životinjska. Ljudi koji vole stopala uistinu
nemaju srama kada govore o svom fetišu. A Gojo, kao pravi biznismen, svoje gole slike bez
stopala će prodavati po jednoj cijeni, svoja stopala po drugoj, a svoje gole slike sa stopalima
po trećoj. Nije on rođen jučer. SamoObožavatelji je odlična stvar, ako se njega pita.
Baš kada je bio u procesu uređivanja slike kako bi mu mišići na trbuhu izgledali jačima, a
životinjska stopala realističnijima (u pravoj dozi realistična i satira), zazvonio mu je telefon.
Gojo nije imao ničiji broj spremljen u imeniku, osim od svog dostavljača Adelea. Adele su se
Goju u imeniku zvali Najjakiji čovjek mišići emotikon, pizza emotikon, srca koja se okreću
emotikon.
„Tko god da jesi, dat ću ti svoju pažnju samo ako pogodiš koje boje mi je donje rublje,“ reče
Gojo umjesto pozdrava.
„Hm… Osjećam da si gol,“ odgovorio je glas s druge strane.
„Ah, ozloglašeni Pogađanja Čudovište. Trebao sam znati da s tobom igre ne treba igrati. Šta
ima, Crveni?“
„Nadam se da ležiš u krevetu ili barem sjediš. Za ovo ćeš trebati oslonac. Pogodi tko me
zvao,“ Satorijev glas svakom novom riječi postajao je viši i glasniji.
Gojo je i dalje uređivao svoju sliku te nije obraćao previše pažnje na Satorija.
„Ne znam. Vjerojatno jedna od tvojih opsesija. Misliš da su pačje noge dobar izbor?“
„Imaš kod mene u restoranu pataka. Zašto bi jeo samo noge?“
„Nije da ih jedem. Prodajem ih.“
„Huh. Zanimljiv način zarade. Uglavnom, zvao me naš najdraži Tornjić,“ mogao se čuti
trijumf u Satorijevom glasu.
Gojo je stao sa uređivanjem slike.
„Zvao te Tornjić?!? Naš Tornjić?! On ima mobitel?! Nazovi ga i reci mu da me zaprati na
Instagramu. I na SamoObožavateljima. I na Spotifiju. Njemu bi se svidio „sOaP = SoUp“. „
„Znaš da sam poslužio jednom gostu sapun juhu i skoro dobio otkaz,“ Tendo se nasmijao.
„Ali, ne. Nije me zvao. Poslao mi je goluba da dođem kod njega i tek onda mi je rekao da
tebe treba.“
„GOLUB. Ljubim te, Crveni.“
„Kakav golub? Gojo, slušaj. Tornjić želi da odeš u London na okupljanje Yeagerista i da se
infiltriraš među njih.“
Gojo nije slušao već je mijenjao „svoje“ pačje noge u „svoje“ nove golublje noge. To je
zahtijevalo promjenu svjetline i još nekih obilježja, no Gojo je bio spreman na teške izazove.
Dok je on tako uređivao sliku, Satori mu je pojašnjavao kamo treba ići i kako, no Gojo nije
slušao.
„I onda me samo nazoveš i javiš što je sve bilo da ja mogu javit Tornjiću. Kužiš?“
„Da, sve mi je jasno. Mhm. Daj mi samo reci… Znači, London i Jager. Koliko litara moram
kupit?“
„Hm… Oko deset, ako već želiš. Ali najbitnije je da saznaš što Yeager planira.“
„Vidi, vidi. Jager nešto planira. Iskreno, i bolje. Stvarno već postane predvidljivo nakon par
pića. Sjećaš se ono kada smo se napili na Tornjiću i onda skakali s njega?, „ Gojo se krenuo
smijati, a s njim i Satori.
„Ponovit ćemo to s ovih deset litra koje ćeš nabavit. Tornjić će biti oduševljen. On je mene
zvao! Mene! Znao sam ja.“
„Znači, kažeš golub, a? Ali ima da onda kupiš sliku.“
Satori je na trenutak ušutio, a onda rekao da hoće i tako je završio njihov razgovor. Gojo je
uredio svoju sliku i objavio ju na svoj SamoObožavatelji profil. Bio je jako uzbuđen oko ovog
odlaska u London. Jako ga je zanimalo kakav je to plan Jagermeistera koji on mora otkriti.
Možda je kompanija napokon odlučila promijeniti okus svog odvratnog alkohola. Bilo kako
bilo, Gojo će saznati taj novi plan i kupiti deset litara Jagera. Ako je tako Tatica Tornjić rekao,
tako će i biti.

Tobio Kageyama nije znao želi li počiniti ubojstvo, samoubojstvo, ili oboje, no želja je bila
ondje i svakom sekundom se povećavala. Osjetio je kako ga bijes polako jede iznutra, a
svaka nova Bokutova riječ povećavala je bjesov apetit.
„Šta kažete da uz turnir imamo i koncert? Ili čak više njih?“
Kageyama čak ne bi bio toliki problem da da novce za Bokutov glupi turnir. Naravno, ne bi
mu to baš bilo drago, ali ako bi to skinulo reportere sa njegovih leđa, vrijedilo bi. No stvar
nije bila samo u novcu. Bokuto je izričito tražio da Kageyama bude s njim u svakom dijelu
pregovora oko turnira i organizacije istog te je također odlučio snimati cijelu stvar i staviti je
na Internet.
„Kageyama, pozdravi gledatelje. Zdravo, gledatelji!“
Kageyama bi u takvim situacijama kameri dao svoj najbolji „ubit ću te“ pogled i odmaknuo
se od Bokuta. Glupa plava gorila. Samo danas mu je podvalio svoje glupe fore barem
dvadeset puta. Ako Kageyama čuje još jednom „Kenma ova jaja“, neandertalac će letjeti sa
Blizanaca.
No najgora, najgora stvar u svemu ovome jest to što su pregovarali već dva dana i još uvijek
nisu ništa pregovorili.
„Kageyama, šta misliš, koliko mi bijelog sljeza stane u usta od jednom?“

Kageyamin fitilj napokon je pregorio, kao stara žarulja ili pak umorni student. Uhvatio je
Bokuta da majicu i prilijepio ga za zid.
„Slušaj sad, ti smrdljiva velika razmažena neurotična bebice. Moje vrijeme je dragocjeno i
ono je novac. Shvaćam da je tvoj glupi stari majmunski mozgić pomislio da će krađom mog
vremena dobiti i moj novac, ali ovo ću ti ponoviti samo jednom, Bokuto. Mene cijeli život
mrze i ismijavaju, to mi nije strano. Jedina stvar koja me još uvijek drži u ovoj odvratnoj,
beskorisnoj zgradi je ono malo savjesti što mi je preostalo. Nemoj misliti da ću i trenutka
oklijevati da izađem iz nje.
I tada možeš zaboraviti svoj veliki turnir i svoj koncert, svoje užasno glupe videe, i svoje do
zla boga naporne sljezove kolačiće. Svi znamo da nisi dovoljno bogat da se sam financiraš.
Trebaš me i ja trebam tebe. Zato se saberi da riješimo ovo i da te više ne moram gledati.“
„Dobro, rista, nemoj se ljutit. Mislio sam da ti je zabavno.“
Kageyama je pustio Bokuta i prošao par puta kroz svoju tamnu kosu. Tamnu skoro kao
njegova duša. Ili pak Bokutova jetra.
„Daj da samo riješimo ovo.“
I bome su oni to riješili. Nije bilo lako Bokuta dovesti u red, ali se pokazalo kako je sposoban
držati svoj urin u sebi i ne napuštati sastanak da ode na pauzu. Kageyama je većinu
pregovora vodio sam, iako nije imao pojma kako funkcioniraju krediti, što je polog, ili pak da
žene imaju pravo glasa. No uspio je dogovoriti Bokutov turnir. Sam turnir trajat će od
sljedećeg petka do nedjelje. Koncert će se održati sa subote na nedjelju. Svirat će Bokutov
bend. Pronađena je i firma koja će se pobrinuti za organizaciju svega.
Cijena Kageyamu nije zadovoljila jer je smatrao da je puno previsoka, no Kageyamu nikada
nitko nije uspio zadovoljiti. To je vjerojatno i bio razlog njegovoj uštogljenosti i mrzovolji.
Armin Arlert je sjedio u najdaljem kutu sobe i gledao kako pravi alfa mužjaci odrađuju posao.
Posao koji je bio odrađivan jest određivanje tko od prisutnih ima najveću stražnjicu. Hisoka
je vodio bez pardona.
Jedan je dio Armina uživao u gledanju odraslih muškaraca kako si mjere stražnjice i zapisuju
vrijednosti na ploču. To je bio taj njegov homoseksualni dio. Drugi, staloženiji dio njega, znao
je da je ovaj sastanak bila velika pogreška. I to ne samo zato što će se Eren naduriti i pasti u
depresiju jer nema najveću stražnjicu.
No Armin nije imao hrabrosti ustati i reći muškarcima da zaborave na sve što im je Eren
ispričao te da samo odu doma. Eren im nikada nije naglasio da planira uništiti Blizance, već
je samo rekao da ima u planu uništiti dvije identične zgrade koje predstavljaju kapitalizam.
Suptilnost je jedna od mnogih vrlina Erena Yeagera.
Nakon te vijesti, prisutni muškarci odlučili su mjeriti svoje stražnjice jer su smatrali da je to
prikladan način procesiranja informacije koju im je Eren iznio. Arminu se ovo, naravno, nije
svidjelo. Nije mu se svidjela uopće ideja uništavanja Blizanaca. On nije bio osoba kojoj se
sviđaju teroristički napadi. No iako je svaka stanica u njegovu tijelu vrištala da nešto
poduzme, Armin je samo sjedio i gledao muškarce kako se natežu i pipkaju.
Obuzeo ga je poznat osjećaj. Osjećaj koji polako dođe, kao javni prijevoz, i obujmi svoje
tijelo oko tijela svoje žrtve. Osjećaj koji dođe i ne pušta, samo s vremenom povećava i
povećava pritisak, sve dok žrtva ne počne moliti za pomoć, bilo kakvu pomoć. Osjećaj koji
svakim novim izdisajem tjera žrtvu dublje ispod površine, sve dok ona sama ne izgubi pojam
gdje je i što želi, protiv koga se bori. No istina je da se žrtva bori sama protiv sebe. Sama
sebe guši i utapa, sama sebe koči i moli za pomoć. Tko je u pravu, nasilnik ili žrtva, utapatelj
ili utopljenik? Tko je u pravu kada su ista osoba?
Zbog toga je Armin Arlert samo sjedio i gledao preda se. Nije znao da vrišti ili da plače, pa je
zato samo šutio. Oduvijek je šutio jer je oduvijek sam sebi bio najveći neprijatelj.
U tom otvoriše se vrata i u sobu uleti visok bijelokos muškarac. Nosio je crvene kožne hlače i
bio gol od pasa nagore. U svakoj ruci nosio je po jednu bocu Jegermeistera.
„Tko je spreman za zabavu?!“
Svi muškarci okrenuli su se prema pridošlici.
„Mislim, Hisoka, da više nemaš najveće dupe,“ obznanio je Sasuke.
Eren se odmaknuo od svog čopora i prišao strancu.
„Tko si ti i zašto nam donosiš zabavu?,“ upitao je Eren odmjeravajući neznanca.
„Ja sam Satoru Gojo, poznatiji pod imenom @Gojussy69. Ne pratiš moje
SamoObožavatelje?,“ Gojo je zvučao malo uvrijeđeno.
Armin je znao tko je @Gojussy69. Znao je to zbog prijatelja, naravno.
„Pratiš li ti moj TikTok?,“ upitao je njega Eren.
„Samo ako radiš zamke za žed,“ odvratio je Gojo još uvijek držeći svoje dvije boce u zraku.
„Ponekad,“ prizna Eren i prođe rukom kroz svoju dugu smeđu kosu. Armin je znao koliko su
mu ispucani vrhovi, ali je pokušao ne misliti na to.
„Odlično. Mlada nada. Pod dobrim vodstvom možda jednog dana završiš na
SamoObožavateljima. Tada bi mogao raditi za mene,“ Gojo je na trenutak zastao i spustio
svoje ruke i svoje boce. „Da, mogao bih ja imati cijeli bordel! Zamisli koliko bi to novaca i
novih ljubavnika donijelo! Sviđa mi se. Što kažeš na to, Konjski Repu?“
Eren se zbunjeno ogledao oko sebe jer mu nije bilo jasno tko je „Konjski Rep“.
„Misli na tebe,“ šapnuo mu je Hisoka.
Erenu je trebao trenutak da procesuira. Trepnuo je jednom, pa dvaput, i onda shvatio.
„KURVO MALA,“ krenuo je. „JA NISAM KONJSKI REP. KONJI IMAJU DUŽI REP OD MOJE
KOSE!“
Gojo se odmakao korak unatrag.

„Ok, stari, nemoj se ljutit. Ja sam tu samo radi zabave. Gle, čak imam i Jegera.“
„ZAŠTO SVI MISLE DA YEAGERISTI PIJU JEGER?! NISMO MI NEKA TAMO ULIČNA GAMAD.
ZNAMO MI ŠTA JE DOBAR ALKOHOL,“ Eren se počeo rumeniti i tresti. Armin je shvatio da se
treba uključiti.
Dotrčao je do Erena i stavio jedan dlan na stražnji dio Erenovog vrata, pokušavajući
zanemariti osjećaj nemoći koji ga je još uvijek topio i gušio.
„Samo polako, Tatice. Diši. Sve je u redu.“
Svoje riječi popratio je kružnim micanjem dlana. Eren je duboko udahnuo i polako se krenuo
opuštati.
„Sve je u redu. Ti si najmoćniji ratnik kojeg ja znam, Tatice.“
Armin je drugom rukom obuhvatio Erena oko struka i okrenuo ga prema sebi.
„Pogledaj me,“ reče Armin i trenutak kasnije privuče Erena u zagrljaj. „Ti si moja najljepša
princeza, Eren Yeager. Ti si jednorog koji uvijek može skakati po mojim oblacima. Ti si pisoar
koji uvijek može primiti moju pišalinu.“
Armin je začuo kako mu je Eren zastenjao u uho. I polako, onaj osjećaj otprije je nestajao.
Zamijenio ga je onaj homoseksualni, animalistički poriv da uzme Erena i da ga zadovolji dok
Eren ne proplače od sreće. Da ga Eren nateže i liže, baca i tuče, isprazni i napuni. Da pokaže
kako je Armin Arlert uistinu pravi bijeli oblak dostojan Erenovog jednoroga.

Eiffel je stvarno žalio što mu otac nikada nije napravio ruke. Ruke su, po njegovu mišljenju,
izrazito koristan ud jer poboljšavaju mnoge stvari. Čovjek njima može jesti, plivati,
zadovoljavati sebe i druge, pisati, biti na društvenim mrežama… Svakoga dana Toranj je bio
primoran gledati te sićušne nakaze (ljude) kako fotografiraju svoje ružne glave, kako se
razgovaraju sa svojim prijateljima, kako bivaju pregaženi u prometu…
Naravno, Eiffel bi dao sve da može imati svoj vlastiti mobitel. On je bio uvjeren da bio
savršen influencer. Oformio bi svoj kult u kojem bi ga njegovi pratitelji vjerno štovali, a on bi
im zauzvrat davao svoja mišljenja. Već je Eiffel znao koje bi nesuglasice prve riješio
(plava/crna haljina, Avril Lavigne mrtva ili živa, ananas ili kivi na pizzi, jaje u mikrovalnu) i čije
bi modne kreacije prvo popljuvao (dugačka lista).
No Gojo Satoru nije Eiffelu mogao omogućiti mobitel, iako je „ najjači, najzgodniji i
najjebozovniji jujutsu čarobnjak posebnog razreda“. Tornju je to smrdjelo. Njegova teorija je
bila da mu Gojo nije htio dati magičan mobitel jer je znao da bi Eiffel žestoko kritizirao
njegov Instagram. Stoga je Gojo da o Eiffelu „nešto puno bolje zauzvrat“. Dao mu je
mentalnu povezanost sa Satori Tendom.
I zato je Satori Tendo upravo stajao na Eiffelu i žalio mu se na svoj jadan ljudski život.
Doduše, Satori je imao izrazito zanimljiv život, ali mu Eiffel to nikada ne bi priznao.
„I onda se Annie samo pretvorila u dijamant! Stvarno! Znači, ja sjedim i gledam, moji
makaroni sa sirom su se ohladili, Annie-dijamant gleda mene nazad i gledamo se mi.
Preludo, stari moj. Preludo.“
Eiffel nije mogao odlučiti boli li ga briga ili ne. Samo ga je zanimao Eren.
„Baš ludo. Nego, je li Naporni Štapić uspio izvršiti ono što sam mu zadao?,“ upitao je Eiffel
Tenda.
„Nemoj da krenem s tim. Pošaljem ja njega u London. U Londonu imam jednu prijateljicu
koja je pobacila dijete i nakon toga postala opsjednuta sa sladoledom, je l' vjeruješ? Ali,
kužiš, nije voljela svaki sladoled nego samo jogurt. Mislim, jogurt je najbolji sladoled, ali na
njega stavljaju bakterije. Nije li to prekul? Ha?,“ Tendove oči su manično gledale po cijelom
Tornju.
Eiffelu to nikada neće prestati biti zabavno: kad netko s njim priča, nikada ne znaju gdje
moraju gledati jer Eiffel, kao vrsna građevina, nema oči.
No ovaj put mu nije bilo zabavno, bilo mu je samo strašno naporno.
„Šta je Gojo saznao na sastanku Yeagerista?“
Satori je počeo poskakivati kao kakav hrčak ili što li već. Eiffel nije baš najbolje prepoznavao
životinje.
„Pa, saznao je da Hisoka ima najveću guzicu. Mislim, mene to osobno ne čudi, ali lijepo je
imati neki solidan dokaz, znaš.“
Da je Eiffel imao oči sada bi zasigurno treptao poput kakva čovjeka sa suhim očima.
„Tendo. Nije me briga za ničije guzice. Samo mi reci što Eren smjera, inače ću reći onoj Blajh
Strahoti da prekine ovu našu malu mentalnu vezu i neće više biti cici-mici, ako me
razumiješ.“
Sve što je Eiffel upravo rekao je bila laž jer su ga jako zanimale guzice te nije imao nikakve
ovlasti zapovijedati Goji, no Tendo je previše „Tendo“ da bi to shvatio. Previše je crvenokos.
„Uhmm. Pa… Moraš razumjeti da me Gojo zvao mrtav pijan. Bilo je teško razumjeti što
točno govori. Nešto o nekoj ljudskoj gusjenici. I o odbojci. I o tome da leži na nekoj osobi. I
DA MI JE POPIO MOJ JEGER! MOJ JEGER! Zato i je bio toliko pijan! Kada ga vidim…“
„Kakve veze ima odbojka sa ostalim, očito povezanim stvarima? Ti si ekspert za to, nisi li
Tendo? Za odbojku, mislim,“ Eiffel je pokušao korištenjem svog umiljatog glasa izvući
odgovor iz Crvenokosog.
„Hm vidiš. Odbojka. Dobro sam ja to igrao, istina. Bilo je skroz ludo. Uvijek sam znao gdje
blokirati. Dobro, ne baš uvijek. Ali u tome je čar! Neki ljudi znaju kako ne biti blokiran.“
„Šta je Ružni Golać još rekao o odbojci?“
„Neki turnir sa nekim blizancima. Možda Miye ponovno. To bi bilo zanimljivo. Gojo je rekao
da Eren planira ići sa Yeageristima, ali Gojo ne zna igrati odbojku. Možda stave Goju za
srednjeg blokera. To bi bilo jako smiješno. Gojo da postane ja.“
Eiffelu ništa nije bilo jasno. Da je bilo do njega, samo bi bacio Crvenokosog sa sebe jer ga
više nije mogao podnijeti. Crveni je bio naporna lampica na Tornjevom božićnom drvcu,
lampica koja je se samo palila i gasila, a estetski uopće nije pasala u priču.
„Znači, ako sam shvatio, Eren i Yeageristi idu na odbojkaški turnir. Ne idu sa bliznacima nego
idu u Blizance. Valjda.“
Eiffel nije baš volio imati kontakt sa Blizancima jer su bili, u najmanju ruku (iako nisu imali
ruke), čudni. Nikada ih nije razlikovao, no znao je da jedan ima opsesiju sa stokom, a drugi je
pedofil. Čovjek (zgrada) bi pomislio da je ovaj koji je pedofil lošiji, no Eiffelu se uopće nije
svidio ovaj koji voli stoku. Stalno je nešto govorio kako stoke padaju i rastu i kako je tržište
nepredvidljivo. Eiffel nije znao mnogo o stočarstvu, ali je znao prepoznati napornu osobu.
„Da, taj neki turnir. Eren tada i napada te Blizance, je l'. Ili tako nešto. Gojo je samo rekao da
će ih Eren „rešiti“. Možda je Eren jako dobar u odbojci. Vidiš, on bi mogao igrati….“
Eiffel se isključio. Eren Yeager, njegov Eren, planira napasti Blizance. „Rešiti“ ih čak. Da je
Eiffel imao dišni sustav, u tom trenutku bi se njegovo disanje ubrzalo. Ovako je samo ostao
statična, zgodna zgrada.
Eren će napasti Blizance. Zato sigurno ide i na taj turnir. Eiffel nije znao što da misli.
Teroristički napad je dobra ideja jer je Erenova ideja? Teroristički napad je loša ideja jer je to
ipak teroristički napad? Bilo je uistinu teško odlučiti. No jedno je bilo sigurno: njegov Tatica
Eren je imao velika jaja. A Eiffel nije bio dobar u dijeljenju stvari. Nije bilo šanse da ti čudni
Blizanci osjete Erenov dodir prije Tornjića. On to neće dopustiti.
„Crveni, slušaj. Želim da Goju podsjetiš da je kurva.“
Eren je bio tip osobe koji je negirao svoj orgazam. Ne u smislu da, kada bi orgazam bio živ,
da bi mu Eren negirao prava na život, već negirao u smislu da umjesto govorenja „Još malo“,
ili „Tu sam“ ili samo demonskog vrištanja, Eren bi se samo pretvarao da se ništa ne događa.
Zbog toga se Armin uvijek jako trznuo kada bi Eren ispustio svoje fluide u njegov čmarni
kolutić, a to trzanje bi uglavnom bilo popraćeno dubokim izdisajima i udisajima.
„Ah, to je bilo odlično,“ rekao je Eren uzdišući i izvlačeći svoj spolni ud iz Arminove guzice.
Eren također nije vjerovao u zaštitu. On je bio tip osobe koja vjeruje da je napad najbolja
obrana te se nikada ne brani ni od čega, pa čak ni od spolnih bolesti. On, naime, spolne
bolesti napada.
Armin je ostao beživotno ležati na drvenoj kutnoj garnituri. To mu nije bio prvi rodeo i Eren
je bio siguran da je sve sasvim u redu. No, znao je da Armin voli biti tretiran kao princeza,
stoga mu je prišao s leđa i primio Arminov ud.
„Želiš li svoju lubenicu, Armine?,“ upitao je Eren ljubeći Arminov vrat i gladeći Arminov ud.
Armin je ispuštao zvukove umornog, ali zadovoljnog prizvuka.
„Mhm,“ promumljao je.
„To neće biti dovoljno, Princezice,“ odgovorio je Eren ubrzavajući pokret svoje ruke.
„Da, želim,“ uspio je izustiti Armin.
„Mislim da ni to neće biti dovoljno. Hajde, možeš ti i bolje od toga,“ Eren je ove riječi
popratio udarcem Arminove guzice. Ruka mu i dalje nije usporavala.
„Molim te, Tatice, daj mi lubenice.“
„Takvog te volim,“ uzvratio je Eren i uhvatio Armina za guzicu. Arminova guzica bila je
nekada mišićava, no sada se pretvorila u polumekan jastučić. Eren ju je obožavao svim
srcem.
Eren je otišao do mini frižidera u njihovoj hotelskoj sobi po malenu lubenicu. Pažljivo ju je
odrezao te napravio rupu u sredini. Otišao je do kreveta zajedno sa lubenicom te ju stavio na
svoj nabrekli spolni ud. Ispustio je krik zadovoljstva – lubenice su bile najbolje za ovo.
Jednom je pokušao sa instant rezancima, ali falilo im je lubeničine sočnosti.
„Eren… Uhm… Ja…“
„Ne brini, Ljubavi… Uskoro ćeš dobiti svoju lubenicu,“ uzvratio je Eren kroz zvukove
zadovoljstva. Sada mu je jedino na pameti bila lubenica i njena vlažna unutrašnjost.
„Nije do lubenice… Uhm… Ja mislim da trebamo… Uh… Razgovarati.“
Eren mu nije odmah odgovorio; lubenica je bila bitnija.
„Uh, vidiš… Razmišljao sam već dugo i… Uhm… Mislim da ovo između nas neće ići.“
Eren je prekinuo svoj odnos sa lubenicom i potražio Armina pogledom. Armin je još uvijek
ležao na kutnoj garnituri licem okrenutim prema drvenoj površini.
„Kako to misliš?,“ Eren se trudio da mu glas zvuči ravnodušno.
„Pa, ne znam… Ne sviđa mi se baš kakva si osoba postao,“ Armin ga još uvijek nije gledao.
Erenu je u glavu iskočila slika sa zabave od prošle noći. Svi su bili pijani i napušeni, a najviše
od sviju Gojo i Eren. Eren je dobio ideju da Goji krene lizati vene, a taman u tom trenutku je
Armin ušao u sobu u potrazi za Erenom.
„Ako je ovo u vezi Goje i vena, to je bilo samo jedan put. Jedan. Nije se skoro ni desilo, toliko
je irelevantno.“
Gojo je bio s njima zadnjih dan i pol, i Erenu je pasalo biti u njegovom društvu. I to ne samo
zato što je Gojo bio popularan. Eren nikako nije bio površna osoba!
„Nije s-samo zbog toga. Ne sviđaju mi se… Ne odobravam tvoje odluke u zadnje vrijeme.
Mislim da to nisi pravi ti,“ Armin ga je u tom trenutku pogledao, ali je brzo odvratio pogled
na garnituru.
Eren je odložio malu rupičastu lubenicu na krevet ne mareći za mrlje što će ostati. Plahta je
ionako već bila prepuna mrlja – dokaz njegove i Arminove ljubavi.
„Arlert, ako ciljaš na gađanje prolaznika sirom i slučajno pogađanje one bebe, nisam samo ja
kriv! Ja nisam bacio taj sir sam. Hisoka i ja smo ga zajedno bacili. Znači da je i on kriv. On je
više kriv nego ja, jer je on bacao desnom rukom. NISAM SAMO JA!“
Armin se trznuo: “Molim te, nemoj se derati.“
„NE DERE-Ne derem se. Samo ti govorim činjenice,“ Eren je shvatio da prečvrsto drži prljavu
plahtu pa ju je pustio.
„Nije do svega toga. Uhm… Nisam baš fan ove tvoje ekspedicije na Blizance.“
„Ah,“ Erenu je sada sve sinulo. Armin se bojao da će pad Blizanaca Erena učiniti super-
popularnim te da neće imati vremena za njega. „Ne moraš se brinuti, Princezo moja. Neću te
ja ostaviti zbog nekih zgrada ili slave. Dajem ti svoju riječ.“
Ustao se i poljubio Arminov potiljak.
„Nije do toga. Ne želim biti s nekim tko je… Tko… Tko planira počiniti genocid,“ Arminov glas
se, kao i uobičajeno, tresao.
„Ah.“
„Mislim, naravno, ne mora značiti da ćeš.. Ali, svejedno… Ne znam… Ne želim. Nije mi
ugodno,“ nastavio je Armin.
„Ali, oni su pokvareni kapitalisti. Oni kvare ljudima živote, oni uzrokuju sva samoubojstva,
sve krađe. Oni su robovlasnici, Armin. A mi, mi smo ponovno robovi. Ja ne mogu dopustiti da
to tako bude.“
Erenu se u glas uvukla velika doza ljutnje. Ljutnja je bila njegov kokain, njegova pišalina.
Njom se hranio, nju je pio, ona je bila sastavni dio njega. Tako je oduvijek bilo i tako će
oduvijek biti. No ovoga puta je dao sve od sebe da tu lutnju umiri jer je htio udovoljiti
Arminu, njegovoj najdražoj plavuši.
„Također, dogovorio sam se s dečkima da ćemo napasti Blizance u nedjelju, za tjedan dana.
Mislim, nije to baš bio dogovor, više pijana oklada. Znaš da si ne mogu dopustiti da ne
održim oklade.“
Armin je ispustio dubok izdah. Da je Eren u prošlosti obraćao više pažnje na Armina, shvatio
bi da je ovo bio tipičan „duša mi je napustila tijelo, ništa nema smisla, želim svoje toplo
mlijeko i malo mira i tišine, britanski Vogue je bolji od američkog“ izdisaj. No Eren je, kao i
njegov otac, bio emocionalno nedostupan bijeli muškarac opsjednut slobodom i ubijanjem.
Niti prvi, a nažalost, niti posljednji.
„Molim te se bar potrudi evakuirati ljude prije nego što srušiš zgrade.“
Eren je nešto nerazgovijetno promrmljao dok se gol kretao po sobi u potrazi za svojim
mobitelom. Armin se uspio odlijepiti od kutne garniture te uzeo Erenovu ljubavnicu lubenicu
i krenuo ju jesti.
„Nisam bio svršen s tim,“ rekao je Eren još uvijek u potrazi.
„Namočit ću je u svoj šupak.“
Eren se nasmijao svojim glasnim alfa-mužjak-teretana-brat smijehom. Pronašao je mobitel,
no ubrzo se prestao smijati. Par minuta je buljio u ekran, a onda bacio mobitel u zid.
„MRZIM SVE. MRZIM. TURNIR. KOJI JEBENI TURNIR? KO JOŠ IGRA ODBOJKU? I SAD ZBOG
TOGA SE NEĆE MOĆ NITI DOĆ BLIZU ZGRADAMA! I BIT ĆE PUNO LJUDI! KAKVA GLUPOST. JA-
“
Eren je uzeo jastuk i krenuo ga manično bacati po sobi. Goli čovjek koji divlja po strašno
neurednoj hotelskoj sobi dok ga drugi goli čovjek gleda sa kreveta i jede lubenicu sa rupom.
Bilo bi smješno da nije suptilni poziv upomoć.
„A da se možda prijaviš na turnir i tako dođeš tamo?,“ upitao ga je Armin ustima punim
lubenice.
Eren je naglo prestao sa svojom epizodom i pogledao u golog plavog Armina.
„Daj mi tu lubenicu da obavim posao kako treba.“

Tobio Kageyama se svim svojim bićem nastojao truditi da razumije kako funkcionira NFT.
Nije mu išlo, ali se trudio. Upravo se nalazio na jednom od brojnih sastanaka na kojima se
planirao Bokutov odbojkaški turnir. Sjedio je u kutu i pokušavao izgledati dostojanstveno
dok je slušao Bokuta kako se hvali da skuplja neke NFT pingvine. Kageyamu, naravno, nisu
zanimali nikakvi pingvini, ali je mrzio kada je netko bolji od njega. Najviše je mrzio kada je
ljudska grozno-obojana gorila bolja u nečemu od njega.
Stoga se Kageyama odlučio obrazovati u domeni NFT-a, ne razmjenjivog tokena. Nije on to
radio jer je bio neki veliki umjetnik, Monet ili Grimes, i, da bude iskren, nije shvaćao zašto bi
itko trošio tisuće dolara na Internet slikice i videe. Ali ako je Bokuto imao šest pingvina, onda
je Kageyama morao imati sedam.
I tako je počelo njihovo beskrajno natezanje tko je bolji.
U zadnjih tjedan dana to natezanje je prošlo kroz sve tipove umjetnosti, krugove pakla,
sokove i odbojkaške poteze. Bokuto je Kageyamu pobijedio u šmrkanju mlijeka u prahu, pa
je njega Kageyama pobijedio u šmrkanju mlijeka u tekućem obliku. Bokuto se tada žalio da je
kravlje mlijeko loše za okoliš te su ponovili natjecanje, ovoga puta sa bademovim mlijekom.
Kageyama je ponovno pobijedio. Bio je iznimno dobar u unošenju bijelih fluida u svoj
organizam.
Udaranje okvira vrata, razbijanje lubenica glavom, brazilsko depiliranje, „pokušaj ne
zapjevati“ (Kageyama je izgubio na Hips don't lie), nošenje tangi (nijednom nije posebno
smetalo), cimet žlica, jedenje rajčice, „tko se prvi pokaka u gaće“ i još mnogi drugi.
Zbog svih ovih dokazivana muškosti turnir je bio pomaknut s petka na nedjelju, te je bilo
odlučeno da će trajati do utorka. Ostalim zaposlenicima na projektu „Bokutov Masivni
Turnir“ su ovi izazovi isprva bili vrckasti i šašavi, no kasnije su se pretvorili u zamorne dokaze
toksičnog maskuliniteta sukoba jarca i djevice.
No Kageyami se svidio ovaj period planiranja turnira i jedva je čekao da turnir zapravo krene,
iako to nikada neće priznati Gorili. Bila je dobra ideja onako izvrijeđati Bokuta u finalu.

Gojo Satoru živio je svoj život po moralima tipične francuske kurve iz 19. stoljeća; ako je
mogao dobiti novac za seksualne usluge, ne bi ni trenutka oklijevao. A ako nekome slučajno
prenese spolnu bolest, on nije odgovoran za to jer je dobivanje spolnih bolesti dio rizika
jebanja Goja Satora. Sve je te informacije Gojo iznio Tornjiću u jedom od njihovih prvih
razgovora nakon Gojovog upada na Yeagerist orgiju/poslovni sastanak, nakon što je Eren
najavio da se prijavljuju na Bokutov Masovni Turnir.
Razlog zašto je Gojo imao potrebu ispovjediti svoje seksualne nastranosti je zato što je
Tornjić iskovao plan, najambiciozniji plan koji je Gojo ikada čuo. Plan se naravno vrtio oko
Gojovih kurva atributa. Tornjićev plan je bio da Gojo zavede Erena i nagovori ga da ima
trojku sa Eiffelom. No Gojo mora zavesti Erena prije turnira, koji je za šest dana, kako Eren
ne bi napravio trojka skandal sa Blizancima, već sa Tornjićem i Gojom.
Gojo, pošto bijaše Gojo, napomenuo je Eiffelu da postoji mogućnost prijenosa klamidije.
Tornjić, pošto bijaše toranj, a ne čovjek, nije bio pretjerano opterećen mogućnošću da Gojo
nekome prenese spolnu bolest. I tako je dogovor pao.
Baš kad je Gojo htio prekinuti komunikaciju sa Eiffelom i baciti se na posao zavođenja Erena,
misao mu se stvorila u glavi.
„Hej, Tornjiću. Samo još jedna stvarčica. Um…Kako točno planiraš izvesti tu trojku s nama?
Mislim, nije da te prozivam zbog kinkova ili nečega, ali kako? Želiš da se ja pretvorim u
zgradu?“
„Napokon koristiš tu praznu lubanju koju nazivaš lijepom, Satoru,“ odgovorio je Eiffel. „Ne,
moj plan je da se Eren transformira u titana, a da se ti okoristiš svojom čiri-bu čiri-ba i malo
se povećaš. Tada kada ste vi veliki dječaci, igre mogu početi.“
Tornjićev glas bio je prožet uzbuđenjem, metalnim drhtanjem. Gojo se polako počeo
osmjehivati.
„Znači, pretpostavljam da ćemo Yeager i ja primati od tebe,“ rekao je Gojo ne pokušavajući
prikriti sladostrašće.
„Tako je. Ja ću vama davati, a vi međusobno radite što vas je volja. A možda i ne. Možda
ćete i tada raditi ono što ja želim,“ odgovorio je Eiffel samopouzdano.
Gojo se nasmiješio od uha do uha i prekinuo vezu. Trojka sa dominantnom metalnom
zgradom i nestabilnim muškarcem sa tatica problemima. Gojo u životu nije dobio bolju
ponudu.
Morao se pod hitno baciti na posao. Za samo šest dana Eren mora biti njegov. Neka
kurvinska olimpijada započne.
Svoj prvi potez Gojo je odlučio povući na prvom odbojkaškom treningu. Eren, iako sam
nikada nije igrao odbojku, odlučio je preuzeti stvari u svoje ruke i dovesti svoj tim u red prije
turnira. Možda je to napravio kako bi vidio hrpu polugolih, znojnih muškaraca kako se igraju,
a možda je to napravio kako bi imao dobar tim na turniru. Gojo se izborio da bude u
Erenovom timu. Armin nije igrao, on je samo stajao sa strane, povremeno vrišteći kada je
lopta krenula prema njemu. Nije uopće potrebno napomenuti da ti treninzi nisu ličili ni na
što jer niti jedan član Erenove fuck/fun grupe nije znao ništa o odbojci. Sasuke je tu i tamo
znao puknuti loptu, ali osim toga nije bilo baš nekog velikog uspjeha.
Bio je Erenov red za servis i on je uspio nekako loptu prebaciti preko mreže. Protivnička
strana to nije očekivala te je lopta samo pala u teren. Gojo je zagrlio Erena i stavio jednu
svoju ruku na njegov desni guz. Eren ga začuđeno odgurne te se vrati na svoje mjesto. Gojo
je ovo brojao kao svoju prvu pobjedu, kao zapaljen plamen koji je uskoro otopiti led.
Led se itekako počeo topiti. Jedna Gojova ruka na Erenovim leđima, jedna u „daj pet“, par
podignutih obrva i namignutih pogleda. Sporo, ali uspješno, led se topio. No Gojo nije bio
strpljiva osoba stoga je učinio sljedeće.
Nakon trećeg dana treninga (napretka u igri još uvijek nije bilo), Gojo je odlučio zadržati
Erena nakon treninga da mu pomogne u smečenju ili tako nečemu. Eren je pristao.
„Hajde, Yeageru, čujem da te zovu „tatice“. Ali ne činiš mi se kao da si tata ovim smećima,“
izjavio je Gojo prije Erenovog pokušaja smečiranja.
„Kaže se „smeč“!,“ zadere se Eren i predivno promaši loptu.
Gojo se nasmijaše: “Nisi baš dobar u dodirivanju loptica.“
„Što ti znaš o dodirivanju loptica, Satoru?,“ upita ga Eren mrzovoljno.
Gojo mu se nasmiješi kao kakav vrag te mu namigne kako kakav pedofil. Ovakva Gojova
seksualna podbadanja su s vremenom sve rasla i rasle te se njihov „trening“ pretvorio u
intenzivan razgovor prepun provokacija i suptilnih poziva. Gojo je baš krenuo izreći petu
„tvoja mama“ foru kada je Eren izjavio da se ide tuširati.
„Nisam te učinio dovoljno mokrim, vidim,“ uzvratio mu je Gojo.
„Očito,“ dobacio mu je Eren preko ramena i krenuo prema svlačionicama.
Gojo je ostao sam stajati u dvorani, a tada mu moždana stanica udari rub lubanje i u glavi
mu se stvori misao. Otrčao je za Erenom u svlačionicu te se polako ušuljao unutra.
“Air Max triple black, navaren kô pas. UVEK PUN JE ŠTEK ŽANDARI ZNAJU NAS,” pjevao je
Eren iz tuš kabine.
Gojo se svuče do gola i dođe pred Erenovu tuš kabinu. Puhne si u ruku da provjeri svoj zadah
(osjetio je i gore, ali i bolje) i otvori vrata Erenove kabine. Eren, previše zauzet pjevajući
svoje wannabe gangster pjesme, nikada nije zaključavao vrata svog tuš prostora.
„Ajme, Eren, jebote, pa ti si tu!,“ reče Gojo glumivši iznenađenje.
Eren se okrene prema Goji i otvori oči. Gojo ga odmjeri od glave do pete zaustavljajući oči na
najvažnijim djelovima (kosa i kosa).
„Što ti radiš u mojoj kabini, Satoru?,“ Erenov glas htio je biti leden, ali je više vukao na
znatiželju.
„Kriva vrata.“
Eren podigne obje obrve jer nije mogao samo jednu. „Ako su kriva vrata, izađi.“
„I propustim svu zabavu? Ne, hvala. Vidim da koristiš gel za tuširanje od grožđa. Nikako to
ne bi htio propustiti.“
Eren se primaknuo bliže Goji tako da ga se sada voda polijevala po stražnjici.
„A zašto bi tebi trebao gel?“
Gojo se primakne Erenu i podigne mu glavu svojim dlanom. Nježno mu palcem prijeđe preko
usana. Nasmiješi mu se i naglo ga privuče prema sebi. Erenove usne imale su okus po
grožđu, no Gojo je bio previše uzbuđen da se pita zašto je tome tako. Eren mu nije uzvratio
poljupcem već ga je primio za mjesto gdje sunce ne sija.
„Imam dečka, Satoru,“ rekao je ozbiljno.
„Ono što mala princeza ne zna ne može ga povrijediti. Ipak je ovo samo mala zabuna, nije li,“
uzvratio mu je Gojo primeći Erena tamo gdje sunce ne sija. Bili su trenutno u jako zanimljivoj
poziciji. Šah stručnjaci bi ju nazvali „pat“.
Gojo je krenuo svojom rukom milovati Erena, a on je zauzvrat odrvenio.
„Ako mu ti ne kažeš, neću ni ja,“ šapuno mu je Gojo i nastavio svojim pokretima.
Eren nije rekao Arminu za ovu malu Gojovu zabunu. Niti za onu par sati poslije, niti svaku
koja je uslijedila. Nije Gojo Satoru bez razloga bio svjetski poznata kurva.
Nakon jednog lijepog Erenovog svršetka došlo je vrijeme da Gojo upita najvažnije pitanje na
svijetu.
„Yeageru, hoćeš li trojku sa mnom i Eiffelom?“
Eren je sjedio na klupi glave zabačene unazad, zatvorenih očiju i otvorenih ustiju. Nije
odgovarao, samo je tu i tamo proizveo neki životinjski zvuk. Gojo je shvatio da će ga trebati
malo nagovarati, stoga je krenuo rukom prelaziti preko Erenovog mišićavog tijela. S koljena
na prepone, sa prepona na donji dio trbuha.
„Hajde, Princezice, bit će nam zabavno. Dva muškarca i jedna kulturna građevina u centru
Pariza. Pretvoriš se u svog jakog titana i ja se povećam. Zamisli samo onaj Eiffelov šiljak u
sebi. Mora da je to najbolji osjećaj na svijetu.“
Gojova se ruka i dalje micala no Eren nije reagirao.
„Hajde, hajde. Znam da voliš pažnju. Cijeli svijet će moći ovo vidjeti. A čak i da ne želimo da
vide, ja mogu iskoristiti svoje veliko znanje da nam to osiguram.“
„Armin… Turnir…“
„Ne moraš se ti uopće brinuti za Arlerta, a ni za neki tamo glupi turnir. Ti, ja i Tornjić. Provod
života.“
Eren otvori oči i upre ih u Gojova plava strašila. Stajali su tako u tišini sve dok Eren nije
odlučio progovoriti.
„Provod života.“
Ipak je Eren oduvijek najviše od svega cijenio slobodu i pravo izbora.

Armin Arlert proživljavao je treći napadaj panike u zadnjih sat vremena. Bila je nedjelja, a on
nije bio na misi. Pakirao si je kofer, ali nije znao gdje mu je plišani pas. Avion mu polijeće za
tri sata, a Erena nigdje na vidiku. Trenutno ga je najviše brinuo Eren, iako je misa bila jako
blizu da zauzme to mjesto.
Da bude iskren, njegova škorpija intuicija je shvatila da je nešto u krivu još prije par dana, no
on ju je neumorno stišavao i primirivao. Eren je znao imati svakakvih faza i promjena
raspoloženja te je ovo bila samo jedna od njih. No nije ga vidio od jučer poslijepodne, ni on
niti itko drugi. Kofer mu je još uvijek bio tu, kao i sve stvari. Bilo je tri ujutro i vrijeme za
polazak, no Arminovog princa nije bilo.
Netko pokuca na vrata i uđe.
„Jesi ga pronašao?,“ upita Sasuke. Armin odmahne glavom.
„Nema ni Goje,“ obavijesti Sasuke.
Nema Erena. Nema Goje. Nema niti jednog, a treba se krenuti. Nisu valjda otišli u neki klub i
zaboravili na let. Ne, Eren ne bi zaboravio na let. Ovo je bila njegova ideja od početka. Ne bi
ju on samo tako lako ispustio. Možda ih je netko oteo? Pretukao? Opljačkao? Ali Eren je
ratni zločinac, a Gojo siromašna glupača. Nitko njih je bi dirao.
Osim ako su dirali jedno drugoga.
Sve je Arminu polako sjedalo na mjesto. Gojovo dodirivanje Erena na treninzima, Gojovi
zahtjevi za dodatnim satima, Gojov miris na grožđe. Sve je sada imalo smisla.
Ali, to nije moguće. Nešto je krivo povezao, Armin je bio siguran u to. Ne bi njega Eren
nikada samo tako prevario. No tada mu pred lice izađe slika koju je tako jako pokušao
potisnuti, slika Jeana Kristeina. Već ga je jednom prevario, zašto ne bi i drugi put?
Armin padne na pod. Sasuke je ostao na vratima

„Reci ostalima… Da ne idemo u New York. Otkazano je.“

Sasuke kimne glavom i zatvori vrata. Armin se sklupča i krene plakati. Stvarno bi htio da je
Isus sada s njim. Ili plišani pas. Stoga se odlučio pomoliti. Molio je sve dok mu se disanje nije
nekako vratilo u normalu, a oči počele jako peči od plakanja. Osjećao se u isto vrijeme
prazno i teško. Osjećao se iscrpljeno. Osjećao se kao da mu je netko zamijenio srce čoporom
bijesnih vukodlaka koji su sada razarali njegovo srce.
Nije se mogao pomaknuti. Nije mogao niti razmišljati o micanju. Svaki dio tijela ga je bolio.
Svako malo bi se trznuo kada bi mu mozak dao neko sjećanje kojeg se nije htio sjećati.
Disanje je postajalo teško. Svaki udah činio se kao da ima sto tona. Nije ga više bilo briga živi
li ili umre. Samo je htio da bol prestane. Mozak mu je ispunio tu želju i poslao ga u san.
Ponekad čovjek treba odspavati na podu kako bi se osjećao bolje. Kada se Armin Arlert
probudio, osjećao se čisto. Čisto i bespokojno. A tada mu u um dođu sve informacije koje su
ga napustile za vrijeme spavanja te ga val teške, žarke boli ponovo preuzme. Onako sklupčan
na podu svoje sobe u Londonu njegov mozak vidio je samo jedan izlaz iz ove tuge: votka
voda limeta.
Armin Arlert nalazio se u New Yorku, iako isprva nije znao da je u New Yorku. Bio je toliko
mamuran da je jedva stajao, a kamoli da se sjeti tko je i zašto je. Prepoznao je da je u New
Yorku kada su ga dva žuta taksija skoro pregazila. Zbunjeno se okretao oko sebi pokušavajući
se maknuti sa ceste. Sunce je bilo previše žarko (bilo je sedam ujutro), promet previše
bučan, Armin previše slab. Ispovraćao je što je imao u sebi na neku čivavu koja je prolazila i
onda pobjegao da ga ne ugrize.
Ušao je u dućan i kupio si bocu votke. Novce je izvukao iz gaća preko kojih je bio zaogrnut
samo lisičjim kaputom. Pio je on tako votku ravno iz boce teturajući ulicama New Yorka.
Prolaznici nisu na njega obraćali previše pozornosti, samo su ga zaobilazili u širokom krugu.
Nakon nekog vremena shvatio je da je previše pijan i umoran da nastavi hodati te se posjeo
na obližnju klupu. Na njoj su bile ostavljene novine. Nakon par sekundi uspio je razaznati da
je jedanaesti rujna. Zabacio je glavu i zažmirio. Kada je sljedeći put otvorio oči u daljini je
vidio dvije identične visoke zgrade. Bile su jako visoke, pomislio je. I jako slične. Bilo bi
smiješno kad bi ih ljudi zvali blizancima.
Sjedio je on tako i gledao u te zgrade dok mu nije sinulo ime od četiri slova. Ime koje mu je
nekada bilo najvažnije u životu. Eren. Eren i Blizanci. On je htio uništiti te zgrade, no uništio
je Arminovo srce. Sada je na Arminu red da uništi Erenovo srce, Erenov san. Armin će
oduzeti Blizance od Erena. Neće mu pružiti to zadovoljstvo.
Polako se ustao sa klupe i dovršio svoju votku. Sve se vrtjelo pred njim no to nije bilo bitno.
Sve što je trebao jest ugristi se za ruku i onda uništiti Erena. Ruka pa Eren. Tako je nekad
bilo, a tako je i sada.
Armin Arlert pokazat će Erenu što znači biti škorpija.

Ljudski rod je prošao kroz mnoge nedaće življenja na dvije noge sa razvijenim mozgom koji
raspoznaje dobro od lošega. To je ljudski rod dovelo do mnogih zanimljivih otkrića, kao što
su odbojka, lisičji kaputi, plišani psi i seks na valentinovo. Sve ove stvari su na neki način
doprinjele nestanku zgrada.
Svi, dakako, znaju da zgrade ne bi nestale da nije bilo seksa na valentinovo. Jer, taj je čin bio
razlog rođenja jedne škorpije. Da nije rođena jedna škorpija, globalna industrija ne bi mogla
pronaći još jednog kupca plišanih pasa te bi bili jako ne sretni i ne imali seks za valentinovo.
Da nije bilo seksa za valentinovo, jedna osoba manje bi nosila lisičje kapute, što znači da bi
manje lisica umrlo. Da je manje lisica umrlo, ljudi ne bi osjetili poriv da osnuju odbojkaški
klub kojem je maskota lisica. No, bi li klub mogao funkcionirati bez maskote lisice? Bi li
globalna industrija plišanaca uspjela bez jednog prodanog psića? Kada bi barem postojala
osoba koja bi sama uspjela spasiti odbojkaški klub, industriju lisičjih kaputa i industriju
plišanih pasa.
Mislim da vam je svima jasno što se dogodilo sa osobom koja je spasila te situacije.
Bio je prevaren od strane antikapitalista sa problemima sa ocem.
No usprkos tome, Bliznaci su srušeni.

Svaka zgrada na planetu imala je samo jednu želju u životu: biti predmet Erenove ljubavi.
Nakon Eiffel-Eren-Gojo trojke ta želja se samo još povećala. No Armin Arlert je imao drugu
zanimaciju: Armin je volio osvetu.