1. Sta je konsekvencijalizam?

a) Teorija ispravnog

Prije nego krenemo govoriti o temi konsekvencijalizma, nužno je napomenuti da se svaka

teroija morala sastoji od dvije komponente: teorije dobrog i teorije ispravnog. Sfera
našeg interesovanja u ovom momentu jeste teorija ispravnog, dok će o teoriji dobrog biti
riječ u nekoj od narednih prezentacija. To je shvatanje koje ne govori o tome koje su
osobine vrijedne, već o tome šta čovjek kao individua ili grupa ljudi treba da čine kada
reaguju na pozitivne osobine. U zavisnosti od stava koji zauzimaju po ovom pitanju,
moralne teorije se dijele na konsekvencijalističke (teleološke) i nekonsekvencijalističke
(neteleološke) odnosno deontološke teorije.
b) Konsekvencijalizam i nekonsekvencijalizam - šta je razlika?

Razliku između ova dva pojma ćemo najbolje uočiti kroz jedan praktičan i jednostavan
primjer. U našoj domovini, naime, bivaju raspisani prijevremeni izbori, na kojima
učestvuju dvije parlamentarne grupe: konsekvencijalisti i nekonsekvencijalisti koje u
konačnici imaju isti cilj: uređenje naše domovine u republički državni sistem.
Konsekvencijalisti bi bili ona parlamentarna grupa koja svoj cilj planira ispuniti pod svaku
cijenu (makijavelistički pristup), dakle, uvesti republički sistem čak i kada bi to značilo
zabranu prava na političko djelovanje dijela stanovnika naše zemlje čije je političko
uvjerenje kranje radikalno (neočetništvo ili neoustaštvo). U ovom kontekstu,
konsekvencijalizam jeste shvatanje da bez obzira na vrijednosti koje čovjek posmatra,
jedini pravi odgovor na te vrijednosti može biti njihovo unapređivanje. Za raliku od njh,
nekonsekvencijalisti uvažavaju pravo na svako političko opredjeljenje, te bi oni
najvjerovatnije u svom putu do cilja zaobišli korištenje zabrana i restrikcija na političko
opredjeljenje te bi se koristili blažim ali i dugotrajnijim metodama poput reedukacije
stanovništva, integracije radikalnog mnijenja u neolibaralne krugove itd.
c) Definicija konsekvencijalizma

U konačnici, konsekvencijalizam jeste teorija koja pretpostavlja da su posljedice (ciljevi) ti

koji određuju da li je nečije ponašanje (put do cilja) dobro ili loše, dakle ukoliko je cilj
dobar i ponašanje je dobro a ukoliko je cilj loš onda je i ponašanje loše. Dakle, konačni cilj
i ishod je ono što kvalifikuje cjelokupni postupak dobrim ili lošim.

2. Diferencija teleološke i deontološke etike

U Deontološkoj etici centralnu ulogu imaju moralna pravila i obaveze koje je nužno poštovati
na putu do određenog cilja. Ta moralna pravila su nezaobilazan dio deontološkog pristupa na
osnovu kojih se u konačnici i određuje kvalitet postupka, to jeste cilja/ishoda. Ispravnost cilja
je uvjetovana ispravnošću postupka. Dok sa druge strane teleološka etika se bazira na tome
da su moralna pravila i obaveze margina cjelokupnog procesa, ukoliko konačni ishod tj cilj
donosi progres ili unapređenje. Ispravnost postupka je uvjetovana ispravnošću cilja.

3. Pojmovi opcije i predviđanja

Da bismo dodatno objasnili temu današnjeg izlaganja, ovoj temi ćemo prići i sa filozofskog
 stajališta. Još jedna stavka u kojoj se razlikuju stajališta teleologa i deontologa jeste u
razumijevanju pojmova opcije i predviđanja. U objektivnom pristupu pojam opcije jesu
mogući ishodi nekog konkretnog postupka, bio on pozitivan ili negativan, dok je pojam
predviđanja procentualizacija mogućnosti tih ishoda. Na primjer, ljekari su pronašli dva lijeka
za jednu bolest (pojam opcije), od kojih prvi ima učinkovitost 60% dok drugi ima 40% (pojam
predviđanja). Konsekvencijalisti u vezi ova dva pojma uviđaju jednu korelaciju: da je svaka
opcija vrednovana predviđanjem u skladu sa potencijalom da ostvari sreću, napredak i
generalno prosperitet, te da se odabire cilj koji ima najveći potencijal da ostvari gore
pomenute ciljeve. Za razliku od konsekvencijalista, nekonsekvencijalisti smatraju da svaka
opcija može imati beskonačan izbor kvalitetnih predviđanja, što nas može dovesti do
zaključka da je njihov stav nedefinisan.
4. Deontološki argument protiv konsekvencijalista

Glavni argument koji nekonsekvencijalisti koriste jeste dovođenje glavnog teleološkog

kodeksa pod znak pitanja: da li vrijedi marginalizirati moralna pravila i kodekse u svrhu
postizanja nekog cilja koji ima visoku kvalitativnu vrijednost? Oni naime postavljaju pitanje da
li cilj uvijek može opravdati sredstvo? Ovaj argument možemo predstaviti u sferi jednog
hipotetičkog primjera: da li je moralno lišiti slobodu jedne osobe ako će njeno lišavanje
slobode potencijalno zaštiti slobodu drugih ljudi. Oni dovode u pitanje to da je
marginaliziranje moralnih pravila i principa valjano u etičkom smislu ma koliko moralan
krajnji cilj bio. Dakle, nekonsekvencionalisti kažu da ovakav pristup dovodi do povrede prava
pojedinca, te da je pravo pojedinca na sreću jednako pravu kolektiva na sreću, odnosno da
remećenje slobode pojedinca treba preispitati čak i kada bi ograničenje te slobode značilo
veću kolektivnu korist. Dakako, ovaj argument je u konačnici nužno preispitati jer dovodi u
pitanje neke elementarne zdravoraumske principe.
5. Glavni argument u korist konsekvencijalizma

U suštini, svaka nauka bila ona društvenog ili prirodnog karaktera, prilikom rješavanja nekog
principa koristi se najjednostavnijom metodom, pa tako i etika. Glavni argument u korist
konsekvencijalista jeste njihova podređenost jednom najjednostavnijem rjeđenju – onom
koje će u konačnici dovesti do unapređenja kolektivne sreće bez obzira na posljedice koje će
se desiti narušavanjem moralnih principa na putu do tog cilja. Za razliku od njih,
nekonsekvencijalisti svakom problemu pristupaju sa dva obavezna aksioma: Doći do cilja
samo ako put do cilja neće narušiti moralna pravila i kodekse, te poštovati moralna pravila
ako bi bila narušena u slučaju ispunjenja cilja, ma koliko kolektiv ostao uskraćen za sreću
neispunjenjem tog cilja. Dakle dok konsekvencijalisti svakom cilju prilaze sa najjednostavnijeg
aspekta, deontolozi tom cilju moraju prići sa dva aspekta što u startu otežava put ka cilju.
Nužno je navesti da konsekvencijalisti svakako vrednuju veću konačnu dobrobit, što znači da
moralna pravila nisu uvijek dovedena u pitanje. U tom kontekstu konsekvencijalisti se drže
dva pravca: pozitivni i negativni konsekvencijalizam.
6. Pozitivni i negativni konsekvencijalizam

Pozitivni konsekvencijalizam nalaže u konačnici ono što smo do sada spomenuli: Ukoliko
konačna dobrobit ima veću kvalitativnu vrijednost u odnosu na štetu koja može nastati
narušavanjem pravila na putu do tog cilja, onda je taj cilj vrijedan rušenja tih pravila i on se
smatra moralno dobrim i opravdanim činom. Dakle, činjenje velikog dobra u suštini
opravdava činjenje nekih manjih amoralnih radnji na putu do tog dobra.
Negativni konsekvencijalizam sa druge strane nalaže da čovjek odnosno ljudska zajednica
trebaju izbjegavati ono što u konačnici može izazvati veću štetu na putu do cilja u odnosu na
dobrobit samog cilja. Naprimjer: Negativni konsekvencijalizam nalaže čovjeku da izbjegne
rad u nuklearnoj elektrani; Iako posao u takvoj elektrani čovjeku donosi veliku ekonomsku
dobrobit, ta dobrobit je puno manja od štete koju čovjek ima ukoliko oboli od trovanja
radijacijom obzirom da takva oboljenja nerijetko imaju smrtne posljedice,