PRIPREMA ZA ČAS

Tema časa: Norme

Lekcija iz knjige prekucana
Život u društvu nije moguće zamisliti kao pojavu trajnijeg karaktera bez
pravila i normi njegova unutarnjeg ustroja,ponašanja i načela življenja
njegovih članova i institucija.Naime,društveni život bitno određuju veoma
brojni i raznoliki društveni procesi,odnosno povezana djelovanja ljudi,kako u
obitelji tako i u školi ,privrednoj organizaciji ,kulturnoj i državnoj
insituciji,svuda gdje se odvija organizirani društveni život.Svi ti društveni
procesi se odvijaju po odgovarajućim društvenim normama ili pravilima.

Šta su društvene norme?Kako ih definirati?Odgovor na ovaj tip pitanja

najjednostavnije je dati identifikacijom osnovnih elemenata društvenih
normi.Tri elementa su nema sumnje i najbitnija.

Društvene norme su prije svega pravila koja postavlja samo društvo ,a koja
određuju ponašanje ljudi u društvu ,neovisno o tome radi li se međusobnim
odnosima pojedinaca,pojedinaca prema društvenoj grupi ili između
društvenih grupa.

S druge strane,ono što tako postavljena pravila razlikuje od prirodnih zakona

je činjenica da su ona upućena na volju i svijest čovjeka.Za razliku od
prirodnih zakona koji izražavaju ono što se neminovno mora dogoditi ,što se
događa nužno i postojano ,automatski i nesvjesno ,neotklonjivo i neovisno od
ljudske volje ,društvene norme propisuju upućuju ili naređuju što čovjek treba
činiti.One dakle,ne djeluju po zakonu prirodne neminovnosti i automatizma
,izravno i fatalno ,nego apeliraju na svijest i volju ljudi ,zbog čega dozvoljavaju
i mogućnost da ne budu izvršene,da budu zaobiđene ,pa čak i prekršene.
Konačno ,društvena norma je i pored toga što je upućena na „ono što
treba“,na svijest i volju čovjeka određena i stvarnošću.Njome se dakle od
čovjeka može tražiti samo ono što je u postojećoj stvarnosti moguće.U
protivnom ne treba očekivati da će biti izvršena.Tek u okvirima tako date
stvarnosti norma ima i zadatak da postojeću stvarnost mijenja.Drugim
riječima,tek u relacijama date stvarnosti osnovnim zadatkom norme može se
smatrati utjecaj na čovjekovo ponašanje sa ciljem da se u njemu izazove
evolucija ,promjena prema društveno željenom stanju,svojevrsnom
društvenom idealu,prema ponašanju kakvo ono treba biti a kakvo se nikako
ne može očekivati bez postojanja i djelovanja društvenih normi.

Uzmu li se navedeni elementi kao relevantni za pojmovno određenje,može se

reći da su društvene norme pravila ,upute,propisi za ponašanje i djelovanje
ljudi u društvu ,koja su upućena na volju i svijest ljudi,a u društveno datoj
stvarnosti postavlja ih samo društvo kako bi tu istu stvarnost mijenjalo prema
društveno željenom stanju.

Budući da su društvene norme upućene na volju i svijest ljudi kod njih je za

razliku od prirodnih zakona uvijek realna mogućnost neizvršenja ili kršenja
norme.Sa aspekta pojedinca to podrazumijeva realnom i pretpostavku da se
onaj koji normu nije izvršio ili je svjesno prekršio s njom zapravo i ne slaže.S
pozicije društva međutim to znači potrebu da svoje članove motivira na
izvršenje normi koje je samo izgradilo.Ono mora iznaći mjere i sredstva
kojima takvu motivaciju može osigurati.U funkciji takve mjere može biti i
odgoj ili primjena nekih nagrada za poštivanje normi.Ali najčešće sredstvo
kojim društvo potiče pojedinca ili društvenu grupu na poštivanje društvenih
normi jesu odgovarajuće prinudne mjere i kazne kojima ono osigurava vršenje
dozvoljenih i korisnih ,a sprečava i kažnjava vršenje zabranjenih radnji.Takve
mjere i kazne se označavaju terminom sankcije.

Ako se sankcije protiv društveno nedozvoljenih radnji primjenjuju svaki put

kada se takve radnje izvrše,one nakon izvjesnog vremena izazivaju adekvatne
reakcije u svijesti čovjeka.O radnjama koje se kažnjavaju on u svojoj svijesti
izgrađuje predodžbu da su loše,zle,da ih zbog toga ne treba činiti,dok o onima
koje su dozvoljene formira pozitivan sud,bez obzira kakav je prethodno bio.
U njemu se ,dakle,javlja osjećanje dužnosti,koje dužim trajanjem prelazi u
osjećanje savjesti,da su radnje,koje su dozvoljene,i vrše jer su dobre,ali da se
izbjegavaju one koje su zabranje baš zbog toga jer su loše.

Sankcije se,u principu,mogu pojaviti u dva osnova oblika.

Prvi je sankcija koju za sobom povlači kršenje običajnih i moralnih normi.Nju

uvijek sprovodi čitava društvena grupa na koju se norma odnosi,a ne neki
organ vlasti ili posebna organizacija za izvršavanje sankcija.Stoga ona može
podrazumijevati sve oblike kažnjavanja do primjene fizičke sile – od
negodovanja,govorkanja i prijekora do prijezira ,pa i isključivanja iz društvene
grupe.Drugi,međutim,podrazumjeva sankcije zbog nepoštivanja pravnih
normi.Za njihovo izvršenje,umjesto društvene grupe (društva,zajednice) o
kojoj se radi,zadužen poseban,za to socijalno ustanovljen organ,koji se u tu
svrhu koristi i institutom prisile - od obične novčane pa čak do smrte kazne.

NORME

Svako društvo ima manje više precizna pravila o ponasanju u razlicitim

situacijama.U nasoj kulturi primjerice smatra se prikladnim jesti za
stolom,upotrebljavati pribor za jelo,i kulturno se ponasati za trpezom.

Takva pravila nazivamo normama i nalazimo ih u gotovo svim drustvenim

situacijama .Norme su dakle drustvena pravila ili upute koje određuju
prikladno ponasanje u određenim situacijama .Prekrsiti normu znaci ne
ispuniti ocekivanja okoline i izloziti se sankcijama.

Folkways – U našem drustvu je normalno da se ljudi rukuju prilikom

upoznavanja .Ako se neko ne pridrzava tih pravila ,ocjenit cemo ga kao
cudnog,neobicnog u krajnu ruku neodgojenog.

U soc.engleska riječ folkways –narodni obicaj koristi se za obicajne norme

kojima drustvo pridaje manju vaznost i cije krsenje izaziva blage ili nikakve
sankcije.
Tabui - Riječ tabu (polinezijskog porijekla) oznacavala je zabranu ili
iskljucenje .Danas ona oznacava norme cije je krsenje apsolutno zabranjeno .

IZLAGANJE

Najprije ću se predstaviti i reći koja je moja nastavna jedinica.Zatim ću to

napisati na tabli.

Prije nego što vam ja kažem nešto više o pojmu normi,zanima me šta vi mislite
da su norme i kako bi ih definisali. ( Prozvati 2 – 3 učenika).