Zlouporaba Droga I Supstanci, Ovisnost I Liječenje - Brodyjeva Humana Farmakologija - Uz STUDENT CONSULT

25. 12. 2022.
12:20 Zlouporaba droga i supstanci, ovisnost i liječenje - Brodyjeva humana farmakologija: uz STUDENT CONSULT
Brodyjeva humana farmakologija: uz STUDENT CONSULT

Poglavlje 37 Zlouporaba droga i opojnih sredstava,
ovisnost i liječenje
GLAVNE KLASE LIJEKOVA
Droge zlouporabe
Kanabinoidi
Depresivi
Disocijativni spojevi
Halucinogeni
opioidi
Stimulansi
Lijekovi za liječenje ovisnosti o opioidima
Agonisti opioidnih receptora
Lijekovi za liječenje ovisnosti o nikotinu
Nikotinski proizvodi za zamjenu
Parcijalni agonist nikotinskih receptora

Terapeutski pregled
https://doctorlib.info/pharmacology/pharmacology/39.html 1/19
25. 12. 2022. 12:20 Zlouporaba droga i supstanci, ovisnost i liječenje - Brodyjeva humana farmakologija: uz STUDENT CONSULT
Nemedicinska uporaba lijekova i drugih tvari koje utječu na središnji živčani sustav (CNS)
dramatično je porasla. Alkohol, halucinogeni, kofein, nikotin i drugi spojevi korišteni su kroz
povijest za promjenu raspoloženja i ponašanja i još uvijek su u uobičajenoj upotrebi. Osim toga,
mnogi stimulansi, lijekovi protiv tjeskobe i lijekovi za ublažavanje boli, koji su svi namijenjeni
medicinskoj upotrebi, nabavljaju se nezakonito i koriste zbog svojih učinaka na promjenu
raspoloženja. Iako kratkoročni učinci ovih lijekova mogu biti uzbudljivi ili ugodni, pretjerana
uporaba često dovodi do zlouporabe.
Zlouporaba droga definira se kao destruktivan obrazac upotrebe droga koji dovodi do
značajnih društvenih, profesionalnih ili medicinskih oštećenja. Zloupotrebljene tvari mogu se
kategorizirati prema farmakološkoj klasi ili se mogu definirati prema njihovoj uporabi ili izvoru.
Tako klupske droge, koje se uzimaju na rave i trance događajima, uključuju depresante γ-
hidroksibutirat (GHB) i flunitrazepam, disocijativni spoj ketamin i stimulans/halucinogen
metilendioksimetamfetamin (MDMA). Zlouporaba lijekova na recept obično uključuje
nedopuštenu upotrebu opioida propisanih za bolove, benzodiazepina propisanih za anksioznost i
poremećaje spavanja te stimulansa propisanih za poremećaj pažnje i narkolepsiju. Dizajnirane
droge su kemijske modifikacije trenutačno zlouporabenih droga i često postaju dostupne prije
nego što podliježu zakonskoj kontroli. To uključuje derivate fentanila slične heroinu (npr. "China
White") i analoge disocijativnog anestetika fenciklidina (PCP). Glavni lijekovi i supstance koje se
zloupotrebljavaju, grupirani po farmakološkim klasama, prikazani su u okviru s terapeutskim
pregledom.
U istraživanju iz 2006. koje je provela američka Uprava za zlouporabu supstanci i mentalno
zdravlje, više od 20 milijuna Amerikanaca u dobi od 12 i više godina koristilo je nedopuštene
droge u mjesecu prije istraživanja, što predstavlja više od 8% stanovništva. Najčešće korišteni
Kratice
SIDA Sindroma stečene imunodeficijencije
CNS Središnji živčani sustav
I dopamin
ISPRED γ-aminomaslačna kiselina
GHB γ-hidroksibutirati
5-HT Serotonin
IV Intravenozno
LSD dietilamid d-lizerginske kiseline
MDMA Metilendioksimetamfetamin
NAcc Nucleus accumbens
NE norepinefrin
NMDA N -metil-D-aspartat
NRT Nikotinska nadomjesna terapija
PCP fenciklidin
THC Tetrahidrokanabinol
VTA Ventralno tegmentalno područje
nedopuštena droga bila je marihuana, a zatim lijekovi protiv bolova na recept, kokain, stimulansi
i halucinogeni ( Tablica 37-1 ). Osim toga, više od 50% Amerikanaca koristilo je etanol, pri čemu
je 23% prijavilo prekomjerno opijanje (pet ili više pića u jednoj prilici), a gotovo 7% prijavilo je
prekomjerno opijanje (pretjerano opijanje u najmanje pet navrata) tijekom prošlog mjeseca.
Gotovo 73 milijuna Amerikanaca puši neki oblik duhana.
TABLICA 37–1 Prevalencija upotrebe nedopuštenih droga u Sjedinjenim Državama 2006. *
Marijuana 14.8
Lijekovi protiv bolova na recept 5.2
Kokain 2.4
Stimulansi 1.2
Halucinogeni 1.0
Inhalanti 0,76
* Podaci američke Uprave za zlouporabu supstanci i mentalno zdravlje; brojevi predstavljaju

milijune osoba.
Tolerancija i ovisnost
Zlouporaba droga ne zahtijeva razvoj ovisnosti o drogi ili tolerancije na njezine učinke, iako se to
često događa. Tolerancija se odnosi na smanjeni učinak uz ponovnu upotrebu i potrebu za
većim dozama kako bi se postigao isti učinak. Budući da se tolerancija ne javlja u istoj mjeri za
sve učinke jednog lijeka, ljudi koji uzimaju veće količine lijeka riskiraju povećanje učinaka za koje
se razvija manja tolerancija. Na primjer, kronični ovisnici o heroinu mogu umrijeti od respiratorne
depresije.
Ovisnost karakteriziraju fiziološke promjene ili promjene u ponašanju nakon prestanka
uzimanja droge, učinci koji su reverzibilni nakon ponovnog uzimanja droge. Psihičku
ovisnost karakterizira intenzivna žudnja i kompulzivno traženje droge. Zloupotrebljene tvari
često imaju okrepljujuće učinke popraćene intenzivnom euforijom i osjećajem ugode koji potiču
njihovu kontinuiranu upotrebu. To se posebno odnosi na stimulanse poput kokaina i
amfetamina. Fizička ovisnost povezana je s karakterističnim znakovima ustezanja nakon
prestanka uzimanja lijeka. Sindrom ustezanja sličan je za lijekove unutar farmakološke klase,
ali se razlikuje među klasama. Njegov vremenski tijek varira ovisno o brzini eliminacije lijekova ili
njihovih aktivnih metabolita. Odvikavanje od dugodjelujućih lijekova ima odgođeni početak,
relativno je blag i događa se tijekom mnogo dana ili tjedana ( Slika 37-1, A ), dok je odvikavanje
od lijekova koji se brže inaktiviraju ili eliminiraju intenzivnije, ali kraće traje ( Slika 37-1, A). 37-
1, B ). Obično se fizička ovisnost javlja kada se tvari koriste dulje vrijeme - obično danima,
tjednima ili mjesecima. Ponovljenom uporabom ovisnost postaje sve teža. Obično povremeno
uzimanje droga ne dovodi do klinički značajnog odvikavanja. Prestankom uzimanja lijeka dolazi
do spontanog povlačenja .Precipitirano povlačenje događa se kada se antagonist
primjenjuje kako bi istisnuo lijek s njegovih receptora, uzrokujući brže i teže učinke ( Slika 37-1,
C ). Primjer je davanje opioidnog antagonista naltreksona osobama ovisnim o heroinu.
SLIKA 37-1 Tijek ozbiljnosti učinaka odvikavanja od ovisnosti o lijekovima s dugim (A) i

kratkim (B) djelovanjem ili nakon primjene specifičnog antagonista receptora (C) .
Različiti lijekovi iz iste klase često mogu održavati fizičku ovisnost koju proizvode drugi lijekovi iz
iste klase, što se naziva križna ovisnost . Stoga se odvikavanje od heroina može spriječiti
primjenom drugih opioida, što je dio razloga za korištenje metadona u liječenju. Alkohol,
barbiturati i benzodiazepini pokazuju unakrsnu ovisnost jedni s drugima, ali ne i s opioidima;
stoga su benzodiazepini učinkoviti u suzbijanju simptoma odvikavanja od alkohola. Unakrsna
tolerancija slična je unakrsnoj ovisnosti, po tome što će ljudi tolerantni na lijekove iz jedne
klase obično biti tolerantni na druge lijekove iz iste klase, ali ne i na lijekove iz drugih klasa.
U 2006. godini 22,6 milijuna Amerikanaca bilo je klasificirano kao zlouporaba supstanci ili
poremećaj ovisnosti prema kriterijima u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne
poremećaje , 4. izdanje (DSM-IV). Među njima, 5,6 milijuna imalo je komorbidne ozbiljne psihičke
probleme. Osim toga, 24% Amerikanaca s velikim depresivnim poremećajem bilo je ovisno o
nedopuštenim drogama ili alkoholu ili ih je zlorabilo. Stoga su ovisnost o drogama i zlouporaba
medicinski problemi koji zahtijevaju liječenje, kako za akutno predoziranje i odvikavanje, tako i
za posljedična medicinska stanja. Iako primarni skrbnici daju dijagnoze, upućuju i kratkoročno
liječenje, dugotrajno liječenje zlouporabe supstanci područje je specijaliziranih,
multidisciplinarnih programa koji koriste nekoliko strategija. Detoksikacija se koristi za
liječenje fizičke ovisnosti i sastoji se od naglog ili postupnog smanjivanja doza lijekova,
dok terapija održavanja uključuje korištenje lijekova kao što je metadon za nastavak
ovisnosti o opioidima, uz psihološku, socijalnu i strukovnu terapiju koja se koristi za pomoć u
rješavanju žudnje.
Terapeutski pregled
Kanabinoidi Hašiš, marihuana
Depresivi Barbiturati, benzodiazepini, etanol, GHB, metakvalon
Disocijativni PCP, ketamin

spojevi
Halucinogeni LSD, meskalin, psilocibin
opioidi Kodein, fentanil, heroin, hidrokodon, hidromorfon, meperidin, morfin, opijum,

oksikodon
Stimulansi Amfetamin, kokain, MDMA, metamfetamin, metilfenidat, nikotin
Anabolički steroidi Nandrolon, oksandrolon, oksimetolon, stanozolol, testosteron
Inhalanti Hlapljiva otapala (toluen), plinovi (N 2 O), nitriti (amil nitrit)
Mehanizmi djelovanja
Smjese za ojačavanje
Nekoliko farmakoloških klasa zlouporabenih droga, uključujući kanabinoide, depresive, opioide i

stimulanse, imaju zajedničku sposobnost aktiviranja puta "nagrađivanja" mezolimbičkog
dopamina (DA) u mozgu (vidi sliku 27-8 ). Ovi agensi ili izravno aktiviraju te dopaminergičke
neurone ili mijenjaju aktivnost drugih neurotransmitera kao što su acetilkolin, γ-aminomaslačna
kiselina (GABA), glutamat, serotonin (5-HT) i norepinefrin (NE), koji moduliraju aktivnost ovih
neurona. Dijagram dopaminskih neurona ventralnog tegmentalnog područja (VTA)-nucleus
accumbens (NAcc) i putova koji utječu na aktivnost tih neurona prikazan je na slici 37-2 .
SLIKA 37-2 Pojednostavljeni dijagram koji prikazuje mezolimbički DA put za koji se smatra da

je u osnovi djelovanja lijekova koji izazivaju ovisnost.
Kanabinoidi
Marihuana (kanabis) je osušeni list, pupoljci i cvjetni vrhovi obične biljke konoplje Cannabis

sativa . Ima različita imena, uključujući "lonac", "korov", "trava" i "marijane". Hašiš je osušeni
smolasti materijal koji izlučuju zrele biljke. Kanabis je ilegalna droga koja se najčešće zlorabi u
Sjedinjenim Državama (vidi tablicu 37-1 ). Njegova glavna aktivna kemikalija je Δ 9 -
tetrahidrokanabinol (Δ 9 -THC; sl. 37-3 ). Δ 9 -THC i srodne molekule nazivaju se kanabinoidi i
ostvaruju svoje učinke vezanjem na specifične CB 1 i CB 2 kanabinoidne G proteinske receptore
(vidi Poglavlje 1 ).). CB 1 receptori se eksprimiraju u mozgu i gastrointestinalnom traktu, a
CB 2 receptori u periferiji i imunološkom sustavu. Endogeni ligand za ove receptore je
anandamid, dugolančani derivat arahidonske kiseline.
SLIKA 37–3 Strukture nekih droga koje se često zlorabe.

CB 1 receptori nalaze se u visokim razinama u malom mozgu (koordinacija pokreta),
cerebralnom korteksu (kognitivne funkcije), hipokampusu (učenje i pamćenje), VTA i NAcc (učinci
nagrađivanja), hipotalamusu (područje sitosti/hranjenja) i bazalnim ganglijima (kontrola
kretanja). Kanabinoidi aktiviraju CB 1 receptore u VTA i NAcc i povećavaju brzinu aktiviranja
VTA-NAcc neurona. Kanabinoidi također povećavaju faktor otpuštanja kortikotropina u amigdali,
što je uobičajeno djelovanje mnogih korisnih lijekova.
Depresivi
Depresori središnjeg živčanog sustava kao što su barbiturati, nebarbituratni sedativi i
benzodiazepini pojačavaju inhibitorni prijenos GABA-e pojačavanjem djelovanja endogene GABA-
e na GABA A receptore (vidi Poglavlje 31 ). Flunitrazepam je posebno ozloglašeni
benzodiazepin poznat kao "roofies" ili "rophies".
GABA interneuroni u VTA izražavaju GABA A receptore koji normalno funkcioniraju tako da
tonički potiskuju aktiviranje DA neurona (vidi sliku 37-2 ). GABA A receptori također su
smješteni na tijelima DA stanica u VTA, ali tim receptorima nedostaju α 1 podjedinice i stoga
imaju drugačiji sastav podjedinice od onih koje izražavaju GABA neuroni. Studije pokazuju da
depresivi, hiperpolarizacijom GABA interneurona u VTA, proizvode dezinhibiciju mezolimbičkih DA
neurona, čime se povećava oslobađanje DA.
GHB, koji se proizvodi endogeno na niskim razinama tijekom metabolizma GABA, također

pripada ovoj skupini (vidi sl. 37-3 ) i obično se naziva "tekući ekstazi", "G", "teška tjelesna
ozljeda" ili "Georgia Home Boy .” Studije sugeriraju da GHB stupa u interakciju sa specifičnim
veznim mjestima na GABA B receptorima, koji su prisutni i na GABA interneuronima i DA
neuronima u VTA, prvi su osjetljiviji na GHB nego drugi. U niskim koncentracijama koje
odražavaju one koje koristi tipični zlostavljač, smatra se da GHB aktivira samo receptore
eksprimirane od strane GABA neurona, čime inhibira aktivnost GABA, potičući otpuštanje DA.
Alkohol je također depresor CNS-a koji aktivira mezolimbički DA put. Iako se pretpostavlja da
je nekoliko mehanizama uključeno u djelovanje etanola, uključujući učinke GABA A receptora
(vidi Poglavlje 32 ), nedavne studije sugeriraju da sposobnost etanola da potiče otpuštanje DA u
NAcc može uključivati njegovu sposobnost da otpušta endokanabinoide i aktivira CB 1 receptore.
Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se otkrili specifični stanični mehanizmi koji posreduju u
korisnim učincima alkohola.
opioidi
Opijati su spojevi izolirani iz opijumskog maka koji djeluju na opioidne receptore, dok su opioidi
bilo koji sintetski ili prirodni spojevi koji stupaju u interakciju s opioidnim receptorima; međutim,
ti se izrazi često koriste kao sinonimi. Dva glavna prirodna opijata su morfin i kodein.
Heroin ("H" ili "smack"), koji je 3-,6-diacetilmorfin ( Sl. 37-3 ), je opioid koji se najčešće zlorabi
i približno je tri puta jači od morfija, ali ta dva imaju vrlo slične učinke . Heroin se metabolizira u
6-acetilmorfin i morfin kako bi ispoljio svoje učinke. Kodein, koji je 3-metoksimorfin, također se
demetilira u jači morfin enzimima citokroma P450 (vidi Poglavlje 2 .). Uključeni izoform je
genetski polimorfan, a osobe s mutiranim oblicima ne reagiraju na kodein. Drugi sintetski opioidi
široko su dostupni i zlorabe se, često kao preusmjereni lijekovi na recept.
Djelovanje pojačanja opioida posredovano je μ opioidnim receptorima na GABA interneuronima u
VTA, koji inhibiraju GABAergičku inhibitornu aktivnost (vidi Poglavlje 36 ).
Stimulansi
Stimulansi su simpatomimetički amini koji djeluju na CNS pojačavajući NE i DA
neurotransmisiju. Kokain ("coke", "snow", "blow" ili "crack" za slobodnu bazu; vidi sl. 37-3 )
aktivni je sastojak južnoameričkog grma koke. Amfetamini su strukturno povezani s
kateholaminskim neurotransmiterima i efedrinom (vidi Poglavlje 11 ) i uključuju amfetamin, N -
metilamfetamin (metamfetamin, poznat kao "speed", "met" ili "ice") i druge kao što
je metilfenidat .
Pojačavajući učinci stimulansa proizlaze iz pojačane neurotransmisije u dopaminergičkim
sinapsama u mezolimbičkim i mezokortikalnim putevima (vidi sliku 37-2 ). Kokain se veže na
transportere DA i blokira ponovnu pohranu DA, povećavajući njegovu sinaptičku koncentraciju.
Amfetamini također djeluju na DA transportere kako bi poboljšali oslobađanje DA i mogu povećati
njegove koncentracije inhibicijom razaranja monoaminooksidazom. Amfetamini također mogu
izravno aktivirati postsinaptičke receptore. Nikotin izravno stupa u interakciju s nikotinskim
receptorima na DA neuronima u VTA kako bi povećao aktiviranje tih neurona.
Spojevi koji ne ojačavaju

Kao što je ranije spomenuto, zlouporaba droga ne zahtijeva ovisnost o drogama, a nekoliko
skupina droga se zlorabi unatoč dokazima o nedostatku djelovanja pojačanja. To uključuje
disocijativne spojeve, halucinogene i druge, uključujući anaboličke steroide i inhalante.
PCP ("anđeoska prašina") i ketamin ("K" ili "specijalni K") izvorno su razvijeni kao anestetici
(vidi sliku 37-3 ). Ketamin se još uvijek koristi za mijenjanje obloga za opekline, za anesteziju
kod djece (vidi Poglavlje 35 ) i za kratkotrajnu anesteziju u veterini. PCP se ne koristi u terapiji
zbog ozbiljnosti pojave delirija kod bolesnika. Dekstrometorfan ("DXM" ili "robo") je lijek za
suzbijanje kašlja koji se izdaje bez recepta i kada se uzima u visokim dozama, proizvodi učinke
slične onima PCP-a i ketamina.
PCP, ketamin i visoke doze dekstrometorfana proizvode svoje učinke kroz nekompetitivni
antagonizam koji ovisi o upotrebi na ekscitatorne glutamat N -metil-D-aspartat (NMDA)
receptore u cijelom CNS-u (vidi Poglavlje 1 ).
Halucinogeni
Halucinogeni uzrokuju promjene u raspoloženju, mislima i osjetilnoj percepciji tako da se boje,
zvukovi i mirisi pojačavaju. Zbog potonjeg djelovanja, ovi spojevi se
nazivaju psihodeličnim ili psihotomimetičkim sredstvima. Halucinogeni nemaju priznatu
medicinsku upotrebu. Zloupotrebljeni halucinogeni spadaju u dvije kemijske klase, supstituirane
fenetilamine, čiji je prototip meskalin , i indoleamine, čiji je prototip dietilamid D -
lizergične kiseline ( LSD ) (vidi sliku 37-3 ). Ostali halucinogeni uključuju psilocibin (iz gljiva) i
dimetiltriptamin.
Čini se da jedinstveni učinci halucinogena proizlaze iz modulacije 5-HT neurotransmisije, posebice
aktivacije 5-HT 2A receptora u cerebralnom korteksu, regiji koja je uključena u raspoloženje,
kogniciju i percepciju, te u locus coeruleusu, dotičnom području s odgovorom na vanjske
podražaje. Lijekovi također imaju simpatomimetičke učinke, uzrokujući tahikardiju i povišen krvni
tlak uzrokovan pojačanom kateholaminergičkom neurotransmisijom.
MDMA ("ecstasy" ili "XTC") je supstituirani amfetamin (vidi sliku 37-3 ) i ima svojstva i

halucinogena i stimulansa. MDMA djeluje na povećanje oslobađanja DA i 5-
HT. Metilendioksiamfetamin je srodni spoj.
Inhalanti
Inhalanti uključuju hlapljiva otapala i aerosole kao što je toluen, plinove uključujući dušikov
oksid (N 2 O) i alifatske nitrite kao što je amil nitrit poznate kao "poppers" ili "snappers".
Inhalanti koji nisu nitriti proizvode svoje učinke na način sličan alkoholu; oni su depresivi
središnjeg živčanog sustava, proizvode početnu ekscitaciju, dezinhibiciju, ošamućenost i
agitaciju. U dovoljnim količinama mogu proizvesti anesteziju.
Nitriti se zlorabe zbog svojih vazodilatacijskih svojstava (vidi Poglavlje 24 ).
Anabolički steroidi
Anabolički steroidi su sintetičke tvari srodne androgenima, muškim spolnim hormonima. Ovi
lijekovi potiču rast muških spolnih obilježja i imaju važnu kliničku primjenu (vidi Poglavlje 41 ).
Međutim, zlouporaba steroida raširena je u bodybuildingu i sportu za poboljšanje rasta skeletnih
mišića. Zloupotrebljeni steroidi uključuju sam testosteron kao i sintetske spojeve, kao što
su nandrolon, oksandrolon, oksimetolon i stanozolol . O mehanizmu djelovanja ovih
spojeva govori se u 41. poglavlju .
Farmakokinetika
Zloupotrebljene tvari predstavljaju mnoge spojeve čija farmakokinetika ovisi o njihovoj strukturi i
načinu uporabe. Brzi učinak traže oni koji zlorabe opioide i stimulanse, a preferiraju se metode
poput pušenja ili intravenozne injekcije. Pušenje omogućuje brzi prolaz droge iz pluća u krv i
mozak. Ovo ne vrijedi za sporije djelujuće depresive kao što su alkohol ili GHB ili dugotrajnije
spojeve kao što je LSD. Razlika u stupnju euforije i duljini stimulativnog djelovanja kokaina
primijenjenog različitim načinima primjene prikazana je na slici 37-4 .
SLIKA 37-4 Intenzitet i vremenski tijek (u minutama) trovanja kokainom pri ekvivalentnim

dozama različitim načinima primjene.
Kanabinoidi
Marihuana i hašiš obično se puše u cigaretama (“joint” ili “reefers”) ili u lulama ili “bongovima”
(vodene lule), ali se također uzimaju oralno. Učinci počinju gotovo odmah, vrhunac su za 15 do
30 minuta i traju 1 do 3 sata. Ako se uzima oralno, postižu se niže razine Δ 9 -THC u krvi zbog
kombinacije opsežnog metabolizma prvog prolaza (koji tvori aktivni metabolit, 11-OH-Δ 9 -THC,
kao i neaktivne metabolite) i visoke topljivosti u lipidima . Kada se uzima oralno, učinci počinju
nakon 1 sata i traju do 4 sata. Zbog svoje visoke lipofilnosti, kanabinoidi ostaju u tijelu tjednima i
nakupljaju se ponovljenom upotrebom. Stoga nije moguće odrediti nedavnu upotrebu
kanabinoida na temelju koncentracija u urinu.
Depresivi
Depresori središnjeg živčanog sustava uzimaju se oralno, pri čemu se brzodjelujući barbiturati,
poput secobarbitala i pentobarbitala, više zlorabe od onih sa sporijim početkom, poput
fenobarbitala i benzodiazepina. GHB se brzo apsorbira i lako prodire u CNS, proizvodeći učinke
unutar 15 do 30 minuta i trajući 2 do 3 sata. Oralni flunitrazepam pokazuje učinke nakon 30
minuta i traje do 8 sati. O farmakokinetici benzodiazepina raspravlja se u 31. poglavlju .
opioidi
Heroin i morfin imaju slabu oralnu bioraspoloživost zbog metabolizma prvog prolaza u jetri, iako
to ne vrijedi za kodein (vidi Poglavlje 36 ). Heroin se obično ušmrkava, puši ("progon zmaja") ili
ubrizgava i daje brz osjećaj euforije za 7 do 8 sekundi kada se uzima IV ili 10 do 15 minuta kada
se ušmrkava ili puši. Njegovi učinci traju otprilike 4 do 6 sati, ovisno o dozi. Ova vrlo brza
euforija pridonosi njegovom snažnom djelovanju ovisnosti.
Stimulansi
Čisti kokain se koristi kao sol topljiva u H 2 O ili kao slobodna baza. Kokainska sol je bijela
kristalna tvar gorkog okusa koja se općenito ušmrkava ili ubrizgava IV. Crack (slobodna baza
kokaina), koji se prodaje kao mali tvrdi komadići ili "kamenje", isparava se i udiše. Brzo se
apsorbira i djeluje gotovo trenutno. Kada se daje IV, kokainu je potrebno nekoliko sekundi da
počne djelovati, dok ušmrkanom kokainu treba 5 do 10 minuta, ali traje dulje. Oralni kokain se
polako apsorbira ( Sl. 37-4) i proizvodi manje intenzivan učinak. Učinak IV ili inhaliranog kokaina
općenito traje samo 30 minuta, a ponovno doziranje je uobičajeno u pokušaju održavanja
intoksikacije. Kokain se brzo metabolizira krvlju i jetrenim esterazama, a metaboliti u mokraći
prisutni su i do tjedan dana nakon upotrebe. Nešto N -demetilacije događa se u jetri, pri čemu
se metaboliti izlučuju urinom. Mjerenje metabolita kokaina u urinu važna je osnova za
utvrđivanje nedavne uporabe.
Amfetamini i slični stimulansi kao što je metilfenidat obično se uzimaju oralno, ali se mogu
ušmrkavati. Oralni metamfetamin proizvodi učinke unutar 15 do 20 minuta, ali kada se ušmrka,
učinci su vidljivi unutar 3 do 5 minuta. Učinci traju nekoliko sati. Dimljeni oblik metamfetamina
("led") koristi se na način sličan crack kokainu i sve je veći problem.
Nikotin se apsorbira iz pluća u dimu cigarete i lako se apsorbira kroz usta ako se duhan žvače.
Više od 90% nikotina u plućima prelazi u krv. Široko je rasprostranjen i brzo se metabolizira u
neaktivne produkte. Ozbiljni pušači održavaju nikotin u tijelu dan i noć.
Za brzi početak djelovanja, PCP se općenito miješa s biljkama (sušeni peršin, duhan ili
marihuana) i puši, ali se može i ušmrkati. Međutim, učinci oralnog PCP-a javljaju se unutar
nekoliko minuta i traju nekoliko sati. Ketamin ima kraće djelovanje (30 do 60 minuta). Za
nedopuštenu upotrebu, ketamin za injekcije (često preusmjeren iz veterinarskih ordinacija) se
suši, melje u prah i ušmrkava ili pretvara u tablete. Dekstrometorfan se uzima oralno u
pripravcima za suzbijanje kašlja u 6 do 10 puta većoj dozi od antitusika.
Halucinogeni
LSD se obično uzima oralno u obliku kapsula, tableta ili na malim papirnatim kvadratima, ali se
također može ubrizgati ili pušiti. Učinci počinju nakon 30 do 90 minuta i traju do 12 sati. MDMA
se obično uzima oralno. Učinci traju do 6 sati, ali se često uzima više lijeka kada učinci počnu
nestajati.
Inhalanti
Inhalanti se ušmrkavaju ili ušmrkavaju iz spremnika ili vrećica u koje su raspršeni aerosoli,
raspršuju se izravno u nos ili usta ili se udišu iz balona kao plinovi. Brzo se apsorbiraju, stvarajući
intoksikaciju unutar nekoliko minuta. Međutim, učinci traju samo nekoliko minuta, a ponovljena
primjena je potrebna za produljeno povišenje. Dušikov oksid stvara kratkotrajnu intoksikaciju
sličnu ranim fazama anestezije.
Anabolički steroidi se uzimaju oralno, nanose na kožu u obliku gela ili se daju intramuskularnim
injekcijama. O njihovoj farmakokinetici raspravlja se u 41. poglavlju .
Odnos mehanizama djelovanja i kliničkog odgovora
Kanabinoidi
Kanabinoidi su učinkoviti antiemetici i stimulansi apetita te imaju određena analgetska

djelovanja. Dronabinol je sintetski, oralno aktivan kanabinoid odobren za liječenje kaheksije
(vidi Poglavlje 33 ) kod pacijenata s rakom ili sindromom stečene imunodeficijencije (AIDS) i za
liječenje povraćanja uzrokovanog kemoterapijom raka kod pacijenata koji ne reagiraju na
konvencionalne antiemetike. Mnogi se također zalažu za korištenje pušene marihuane u liječenju
kronične boli, poboljšanju apetita kod pacijenata oboljelih od AIDS-a i suzbijanju spastičnosti kod
multiple skleroze i ozljeda kralježnice.
Depresivi
Učinci benzodiazepina raspravljaju se u 31. poglavlju , a etanola u 32. poglavlju . GHB izaziva
anterogradnu amneziju i s povećanim dozama uzrokuje pospanost i san, što dovodi do opće
anestezije, kome, respiratorne i srčane depresije, napadaja i smrti.
opioidi
O učincima opioida govori se u 36. poglavlju . Biološki mehanizmi na kojima se temelji fizička
ovisnost o opioidima slabo su poznati. Najdosljedniji pokazatelj ovisnosti je povećana osjetljivost
na precipitirano odvikavanje primjenom opioidnog antagonista. To može započeti s prvom dozom
opioida, jer u laboratorijskim uvjetima, visoke doze antagonista mogu precipitirati sindrom
ustezanja unutar nekoliko sati nakon jedne doze morfija.
Stimulansi
Putovi koje aktiviraju stimulansi odražavaju aktivaciju i CNS-a i autonomnog živčanog sustava.
Nekoliko od ovih sredstava legitimno se koristi za liječenje poremećaja nedostatka pažnje.
U razinama koje nastaju pušenjem duhana, nikotin također djeluje na simpatičke i
parasimpatičke ganglije i srž nadbubrežne žlijezde i proizvodi učinke na kardiovaskularni i
gastrointestinalni sustav (vidi Poglavlje 10 ).
Ketamin i PCP proizvode "disocijativnu" anesteziju—to jest, amneziju i duboku analgeziju iako
pacijent ne spava, a disanje i krvni tlak su nepromijenjeni. Ovo se razlikuje od anestezije
proizvedene inhalacijom i IV anesteticima (vidi Poglavlje 35 ).
Farmakovigilanca: nuspojave, klinički problemi i toksičnost

Problemi povezani sa zlouporabom droga sažeti su u Okviru kliničkih problema.
Kanabinoidi
Marihuana proizvodi početni euforičan osjećaj ugode, nakon čega slijedi pospanost, sedacija i
povećani apetit. Mijenjaju se misaoni procesi, prosuđivanje i procjena vremena, a postoji i
povećana osjetljivost na glazbu i druge aktivnosti. Korisnici imaju smanjenu sposobnost
formiranja sjećanja, iako je prisjećanje prethodno naučenih činjenica nepromijenjeno. Marihuana
ima mali učinak na psihomotornu koordinaciju, iako promijenjena percepcija i prosudba mogu
utjecati na performanse, uključujući vožnju. Zbog prevalencije njegove uporabe, nesreće i
ozljede su važna briga. Visoke doze mogu izazvati promjene osobnosti, dok fiziološki učinci
uključuju tahikardiju i crvenilo konjunktivalnih žila. Smrt od akutnog predoziranja izuzetno je
rijetka. Teški pušači marihuane imat će probleme s dišnim sustavom, uključujući bronhitis i
emfizem.Tolerancija na marihuanu razvija se nakon obilnog uzimanja, a odvikavanje uzrokuje
razdražljivost i nemir. Dugotrajnom uporabom može se razviti ovisnost.
Depresivi
Krivulje doza-odgovor za zlouporabu depresora središnjeg živčanog sustava u biti su iste kao one
za etanol, osim što obično imaju pliće nagibe. Ako se uzme u obzir da koncentracija etanola u
krvi od 0,1% predstavlja jednu četvrtinu do jedne trećine smrtonosne koncentracije
(vidi Poglavlje 32 ), terapeutski indeks za alkohol bio bi među najlošijim od svih legalnih
lijekova. Nasuprot tome, gramske količine benzodiazepina ne moraju biti smrtonosne, što
rezultira mnogo većim terapijskim indeksima. Poput etanola, barbiturati, nebarbituratni sedativi i
GHB imaju krivulje doza-odgovor s nagibima mnogo strmijim od nagiba doza-odgovora za
benzodiazepine ( Slika 37-5 ).
SLIKA 37-5 Usporedba odnosa doza-odgovor za akutne učinke etanola, barbiturata i

benzodiazepina.
Barbiturati i nebarbituratni sedativi mogu izazvati intoksikaciju sličnu etanolu i ponekad se
zlorabe u tu svrhu. Flunitrazepam je vrlo učinkovit benzodiazepin visoke snage koji uzrokuje
sedaciju, psihomotorno oštećenje i amneziju. Nema okusa i mirisa i postao je poznat kao lijek za
"silovanje na spoju".
GHB se koristi zbog svoje sposobnosti da izazove euforiju, opuštanje i nedostatak inhibicije.
Poput flunitrazepama, korišten je kao lijek za "silovanje" zbog svojih kratkotrajnih hipnotičkih
učinaka. Također ga zlorabe bodybuilderi zbog njegovih navodnih anaboličkih svojstava, a
alkoholičari ga uzimaju kako bi smanjili želju za alkoholom. γ-Butirolakton i 1,4-butandion
industrijska su otapala koja se zlorabe jer se in vivo metaboliziraju u GHB.
Nakon predoziranja depresorima, pacijenti ne reagiraju, zjenice su trome i miotične, disanje je

plitko i sporo, a duboki tetivni refleksi su odsutni ili oslabljeni. Ne postoje poznati antagonisti za
barbiturate, nebarbituratne sedative ili GHB, dok kompetitivni antagonist benzodiazepina
flumazenil može potpuno preokrenuti intoksikaciju benzodiazepinima (vidi Poglavlje 31 ). Iako su
benzodiazepini rijetko smrtonosni kada se uzimaju sami, oni pojačavaju učinke drugih depresiva
koji se uzimaju istodobno, uključujući alkohol.
Ponavljana uporaba depresiva stvara fizičku ovisnost, a unakrsna ovisnost javlja se između
barbiturata, nebarbituratnih sedativa, benzodiazepina i alkohola. Znakovi i simptomi ustezanja
često su suprotni njihovim akutnim učincima. Povremene konvulzije i delirij čine odvikavanje od
depresije hitnom medicinskom pomoći . Dugodjelujući benzodiazepini ili fenobarbital mogu se

koristiti kao supstitucijska terapija za liječenje apstinencije od alkohola i barbiturata.
Simptomi ustezanja nakon naglog prekida uzimanja depresiva i usporedba s onima povezanima s
ustezanjem od opioida sažeti su u tablici 37-2 .
TABLICA 37–2 Usporedba ustezanja od opioida i depresije
Odvikavanje od opioida Odvikavanje od depresije *
Anksioznost i disforija Anksioznost i disforija
Ponašanje žudnje i traženja droga Ponašanje žudnje i traženja droga
Poremećaj spavanja Poremećaj spavanja
Mučnina i povračanje Mučnina i povračanje
Lakrimacija Podrhtavanje
Rinoreja Hiperrefleksija
zijevajući Hiperpireksija
Piloerekcija i guščje meso Zbunjenost i delirij
Znojenje Konvulzije
Proljev Konvulzije opasne po život
midrijaza
Grčevi u trbuhu
Hiperpireksija
Tahikardija i hipertenzija
* Alkohol, barbiturati ili benzodiazepini.
opioidi
Opioidi se naširoko zlorabe i predstavljaju ozbiljne posljedice za korisnike, njihove obitelji i
zajednicu. Primjena heroina IV uzrokuje val intenzivne euforije, "navalu" popraćenu
zagrijavanjem kože, suhim ustima i osjećajem težine u rukama i nogama. Žurba nestaje nakon
nekoliko minuta, a korisnik se osjeća opušteno, bezbrižno i pomalo sanjivo, ali sposoban za
mnoge normalne aktivnosti. Korisnici koji nisu fizički ovisni oporavljaju se lako. Za razliku od
osoba pijanih alkoholom ili drugim depresorima središnjeg živčanog sustava, ovisnike o opioidima
teško je otkriti prema vidljivim ponašanjima.
Predoziranje dovodi do nesvjestice, respiratorne depresije i ekstremne mioze, iako potonje nije
uvijek vidljivo jer asfiksija može rezultirati širenjem zjenica. Smrt je posljedica zatajenja disanja.
IV injekcija opioidnog antagonista, poput naloksona ili nalmefena, može odmah poništiti sve
učinke i dovesti do brzog oporavka (vidi Poglavlje 36 ). Međutim, važno je ne primijeniti
preveliku dozu, jer bi kod fizički ovisnog pacijenta moglo doći do ozbiljne apstinencije. Trajanje
djelovanja naloksona kraće je od djelovanja opioidnih agonista, a bolesnike treba nadzirati kako
se ne bi ponovno pojavila teška intoksikacija. Nalmefen ima dulje djelovanje.
Konzumenti heroina često započinju s pušenjem, ali mnogi na kraju napreduju do intravenske
injekcije zbog veće brzine učinka. To dovodi do mnogih medicinskih problema. Osobito je opasno
dijeljenje igala i drugog pribora za injiciranje, što dramatično povećava infekcije koje se prenose
krvlju, uključujući HIV i hepatitis. Ulični heroin nije čist, već je "razrezan" s nekoliko spojeva
uključujući šećer, škrob, mlijeko u prahu, kinin i strihnin, što uzrokuje grčeve. Te su tvari također
opasne jer mogu blokirati male arterije do vitalnih organa. Dugoročni učinci intravenozne
uporabe heroina uključuju kolaps vena, infekciju srčanih ovojnica i zalistaka, apscese i plućne
komplikacije.
Većina zlostavljača tek postupno postaje fizički ovisna. Neki uzimaju opioide godinama u
intervalima nedovoljnim da izazovu ovisnost. Početni korisnici općenito su uvjereni da mogu
kontrolirati njihovu upotrebu i samo su slabo svjesni svoje postupne ovisnosti. Uzimanje
višestrukih dnevnih doza heroina ili drugih opioida obično rezultira značajnom ovisnošću unutar
nekoliko tjedana.
Značaj fizičke ovisnosti je u neumoljivoj pojavi sindroma ustezanja, koji počinje otprilike 6 sati
nakon posljednje injekcije heroina. Mnogi znakovi i simptomi suprotni su učincima akutne
primjene. Tijekom apstinencije, pozitivni učinci pojačanja su pojačani trenutnim ublažavanjem
apstinencijske bolesti. Mnogi ovisni zlostavljači tolerantni su na pozitivne okrepljujuće učinke, a
kontinuirana upotreba droga pruža samo olakšanje od odvikavanja. Ako se osoba ne liječi,
apstinencija dostiže vrhunac za otprilike 24 sata i prestaje za 7 do 10 dana. Ovo rijetko
predstavlja hitan medicinski slučaj i znatno je manje opasno od odvikavanja od alkohola ili
barbiturata.
Opioidi prolaze placentarnu barijeru, a novorođenče majke ovisne o opioidima bit će podvrgnuto
povlačenju unutar 6 do 12 sati nakon rođenja. Dugoročne posljedice prenatalne ovisnosti o
opioidima slabo su poznate, no možda bi bilo najbolje zadržati majku na metadonu i liječiti
dojenče opioidima radije nego prekinuti uzimanje majke prije poroda. U suprotnom, može
napustiti liječenje i nastaviti s opioidima bez odgovarajuće prenatalne skrbi.
Unakrsna ovisnost javlja se među svim potpunim opioidnim agonistima. Hidromorfon, meperidin,
oksikodon i drugi mogu preokrenuti apstinenciju i u odgovarajućim dozama mogu kod ovisnika
izazvati intoksikaciju nalik heroinu. Manje učinkoviti agonisti kao što su kodein i
dekstropropoksifen također pokazuju unakrsnu ovisnost. Veliki problem je što ovisnici o heroinu
često pokazuju uvjerljive simptome koji zahtijevaju propisivanje analgetika, koji se zatim koriste
za liječenje apstinencije.
Mješoviti opioidni agonisti-antagonisti i djelomični agonisti kao što su pentazocin, butorfanol,
nalbufin i buprenorfin (vidi Poglavlje 36 ) manje se zlorabe od potpunih agonista, iako svaki od
njih ima nešto drugačiji profil. Osim buprenorfina, oni pokazuju malu unakrsnu ovisnost s
heroinom i mogu pogoršati apstinenciju; stoga malo privlače ovisnike.
Stimulansi
Intravenska primjena ili inhalacija kokaina dovodi do brzog napadaja s intenzivnim pozitivnim
učincima pojačanja. Kokain i drugi stimulansi proizvode povećanu budnost, osjećaj ushićenja i
blagostanja, povećanu energiju, osjećaj kompetentnosti i povećanu seksualnost. Zabilježeno je
da je atletska izvedba poboljšana kod sportaša koji koriste stimulanse, osobito u sportovima koji
zahtijevaju stalnu pažnju i izdržljivost. Iako su ovi učinci mali, daju značajnu prednost. Stoga su
svi simpatomimetički lijekovi, uključujući lijekove bez recepta kao što je pseudoefedrin,
zabranjeni od strane većine sportskih saveza.
Predoziranje stimulansom dovodi do pretjerane aktivacije simpatičkog živčanog sustava. Nastala
tahikardija i hipertenzija mogu rezultirati infarktom miokarda i moždanim udarom. Kokain može
uzrokovati koronarni vazospazam i srčane aritmije. Simptomi CNS-a kod korisnika kokaina
uključuju tjeskobu, osjećaj paranoje i nadolazeće propasti te nemir. Korisnici pokazuju
nepredvidivo ponašanje i ponekad postaju nasilni. Antagonisti adrenergičkih receptora ublažavaju
neke od ovih simptoma, iako su često neučinkoviti.
Važna komponenta intoksikacije stimulansima je "sudar" koji se javlja kada se učinak droge
smanji. Disforija, umor, razdražljivost i blaga depresija često se javljaju unutar nekoliko sati
nakon uzimanja stimulansa. Zlouporaba kokaina ušmrkavanjem može dovesti do iritacije nosne
sluznice, upale sinusa i perforacije septuma. Kokainske soli često se dodaju inertnim tvarima,
drugim lokalnim anesteticima sličnog izgleda i okusa ili drugim stimulansima. IV davanje
stimulansa povezano je s istim problemima kao i IV heroin.
Opasan obrazac zlouporabe stimulansa su produžene, neprekinute sekvence koje se nazivaju
"runovi". Trčanja su rezultat pokušaja da se održi kontinuirano stanje opijenosti, da se produži
osjećaj ugode i da se odgodi slom nakon opijanja. Može doći do akutne tolerancije, osobito kod
onih koji uzimaju tvar IV, što rezultira potrebom za sve većim dozama. Ova spirala tolerancije i
povećanja doze često se nastavlja sve dok se zalihe lijeka ne potroše ili dok osoba ne kolabira od
iscrpljenosti. Tijekom trčanja ponašanje uzimanja droge i traženja droge poprima kompulzivan
karakter, što otežava intervenciju liječenja.
Još jedan tipičan obrazac zlostavljanja počinje samoliječenjem. Neki pojedinci, kao što su vozači
kamiona na dugim relacijama ili studenti, koriste stimulanse za postizanje trajne pozornosti, dok
domaćice često koriste te lijekove kako bi zadaci (kućanski poslovi) izgledali lakši i kako bi ih brže
izvršili. Ovi obrasci dovode do povećanih doza i učestalosti uporabe, stvarajući toleranciju i
daljnja povećanja doze. Alkohol ili depresivi često se koriste za suzbijanje posljedične tjeskobe i
nesanice, uspostavljajući ciklus "uspona i padova".
Ovisnost o stimulansima uglavnom je karakterizirana nekontroliranim kompulzivnim epizodama
korištenja. Uočeni su različiti slijedovi promjena raspoloženja i ponašanja nakon prestanka
uporabe. Najznačajniji su umor i depresija, koji često rezultiraju žudnjom za drogom i recidivom.
Također su zabilježeni poremećaji spavanja, hiperfagija i abnormalnosti mozga. Ove psihološke
posljedice važne su za poticanje kontinuiranog zlostavljanja i važni su ciljevi liječenja.
Promjene osobnosti često se događaju kod osoba koje zlorabe stimulanse i uključuju iluzije,
preokupaciju sobom, neprijateljstvo i paranoju. Može se razviti toksična psihoza. Često ih je
teško razlikovati od paranoidne shizofrenije, teške amfetaminske i kokainske psihoze zahtijevaju
psihijatrijsko liječenje. Antipsihotici mogu biti korisni (vidi Poglavlje 29 ).
Konzumacija kokaina tijekom trudnoće može biti povezana s komplikacijama uključujući abruptio
posteljicu, prijevremeni porod, manju porođajnu težinu i neurobihevioralno oštećenje
novorođenčeta.
MDMA ima kardiovaskularne rizike slične kokainu i amfetaminu. U visokim dozama izaziva
hipertermiju i zatajenje jetre, bubrega i kardiovaskularnog sustava. Još jedna potencijalna
opasnost je neurodegeneracija koja je posljedica ozbiljnog smanjenja DA ili 5-HT, iako se još
uvijek ne zna događa li se to kod ljudi. Učinci na razvoj fetusa slabo su poznati.
Pušenje cigareta je preferirani izvor za 98% korisnika nikotina. Nikotin stvara jaku ovisnost i
izaziva intenzivnu i dugotrajnu želju. Tolerancija na učinke nikotina razvija se brzo, a nakon
prestanka dolazi do povlačenja, što uzrokuje simptome uključujući tjeskobu, disforiju,
razdražljivost i nesanicu. Katran iz cigareta važan je u izazivanju raka pluća, bronhitisa i
emfizema. Proizvedeni CO dovodi do kardiovaskularnih poremećaja.
PCP proizvodi jedinstveni profil učinaka i kombinira aspekte djelovanja stimulansa, depresiva i
halucinogena. Subjektivni doživljaj trovanja PCP-om razlikuje se od onoga kod drugih
halucinogena. Perceptivni učinci nisu tako duboki i više se odnose na somesteziju. Iskrivljenje
slike tijela je uobičajeno, a jedan od motiva za zlouporabu PCP-a je poboljšanje seksualnog
iskustva. Korisnici PCP-a imaju oslabljenu sposobnost rasuđivanja i mogu se ponašati bizarno i
nasilno. PCP intoksikacija često uključuje motoričku nekoordinaciju i kataleptičko ponašanje
praćeno nistagmusom; visoke doze mogu rezultirati praznim pogledom. Trovanje PCP-om nakon
pušenja obično traje 4 do 6 sati. Ponašanje se može više poremetiti kada se PCP uzima s
depresivima, uključujući alkohol. Glavne opasnosti su rizično ponašanje i razvoj progresivnih
promjena osobnosti,kulminirajući u toksičnu psihozu. Predoziranje PCP-om rijetko je smrtonosno,
ali može zahtijevati pažljivo liječenje zbog teške onesposobljenosti. PCP antagonist nije
dostupan, ali se antitijelo razvija.
Ketamin je u osnovi manje potentna verzija PCP-a. Ketamin se zlorabi zbog njegove sposobnosti
da izazove stanje nalik snu, živopisne slike i halucinacije s mogućim delirijem. "K-rupa" je
zastrašujuća, gotovo potpuna senzorna odvojenost.
Visoke doze dekstrometorfana proizvode disocijativne učinke slične PCP-u i ketaminu. Često se
uzima u kombinaciji s lijekovima protiv kašlja koji sadrže dekongestive koji povećavaju rizik.
Dekstrometorfan posebno zlorabe tinejdžeri i mladi odrasli.
Halucinogeni
Jedinstveni psihološki učinci halucinogena uključuju labilnost raspoloženja, promijenjene misaone
procese, promijenjenu vizualnu, slušnu ili somatosenzornu percepciju, iskustvo poboljšanog uvida
u događaje i ideje i oslabljeno rasuđivanje. Promjene raspoloženja mogu varirati od duboke
euforije do tjeskobe i užasa. Panična stanja („bad trips“) simptomi su koji najčešće navode
zlostavljače da potraže pomoć. Općenito, loša putovanja nisu uzrokovana predoziranjem, iako su
češća kod većih doza. Umjesto toga, oni proizlaze iz sklonosti iskustva s drogom da se brzo
transformira, jer ono uvelike ovisi o okolišnom kontekstu. Neočekivani ili zastrašujući događaji
mogu ga dramatično promijeniti. Ljudi na lošem putovanju obično reagiraju na smireno
uvjeravanje i uklanjanje iz prijetećeg okruženja dok droga ne prestane.Lijekovi su rijetko
potrebni, iako antipsihotično liječenje može biti korisno. Gotovo svi halucinogeni proizvode
različite stupnjeve simpatomimetičkih učinaka, a psihomotorna stimulacija može biti očita. Ovi
učinci su češći kod ljudi koji koriste supstituirane amfetamine kao što je MDMA, osobito u većim
dozama.
Iako akutno predoziranje nije čest problem s halucinogenima, postoje i druge opasnosti.
Najznačajniji je rizik od ozljede koji proizlazi iz poremećenog rasuđivanja. Osim toga, čak i
povremena uporaba halucinogena može izazvati psihijatrijsku bolest kod predisponiranih
subjekata koja se pogoršava ponovljenom uporabom. Slabo shvaćen aspekt je "flashback", u
kojem prethodni korisnici ponovno doživljavaju aspekte intoksikacije dok nisu uzimali drogu.
Flashbackovi se također mogu pojaviti kod onih koji su koristili marihuanu ili PCP. Oni mogu biti
samo déjà vu iskustva ili mogu biti epizode koje odražavaju novo psihopatološko stanje. LSD ne
izaziva simptome ustezanja ili intenzivnu žudnju uzrokovanu drugim drogama. Međutim, javlja se
jaka tolerancija, s unakrsnom tolerancijom na druge halucinogene, te se mogu koristiti sve veće
doze,dovodi do nepredvidivih posljedica.
Osim halucinogena, i druge psihoaktivne droge mogu dramatično promijeniti svijest i percepciju.
Neki se koriste kao preljubnici ili zamjene za "ulične droge" i često se krivo predstavljaju kao LSD
ili druge droge. Najznačajnija klasa su antimuskarinici, koji se mogu preusmjeriti iz medicinskih
izvora. Atropin i skopolamin prisutni su u mnogim biljkama i gljivama, a određene skupine
Indijanaca i Srednjoamerikanaca prakticiraju njihovu ritualnu upotrebu za stvaranje dubokih
promjena u svijesti. Antimuskarinska intoksikacija može biti popraćena znakovima trovanja, a u
teškim slučajevima potrebno je uvesti odgovarajuće liječenje inhibitorom kolinesteraze
fizostigminom (vidi Poglavlje 10 ).
Inhalanti
Mala djeca zlorabe inhalante koji te spojeve nabavljaju lako ili besplatno. Zlouporaba inhalanata
doseže vrhunac u osmom razredu i predstavlja jeftin ulazak u zlouporabu droga.
Hlapljiva otapala su materijali koji sadrže toluen, uključujući razrjeđivače i sprejeve, tekućine za
korekciju i ljepila za plastiku; otapala i sredstva za čišćenje sadrže alkilbenzene i sredstva za
čišćenje i odmašćivanje na bazi kloriranih ugljikovodika. Aerosolni propelanti uključuju etil klorid i
spojeve koji sadrže klorofluorougljik.
Plin koji se najviše zlorabi je N 2 O. Plinovi se također nalaze u kućanskim proizvodima kao što su
dozatori za šlag i izvori butana i propana. Poremećaji motoričkih sposobnosti slični onima
uzrokovanim alkoholom i depresivima javljaju se kod onih koji zlorabe otapala. Dugotrajna
uporaba može dovesti do aritmija, zatajenja srca i smrti, osobito kod butana, propana i aerosola.
Smrt također može nastupiti zbog gušenja, gušenja, gušenja i nezgoda u pijanom stanju.
Inhalanti su vrlo toksični, a kronična uporaba može uzrokovati oštećenje središnjeg i perifernog
živčanog sustava, uključujući dobro definirane aksonopatije. Osim toga, klorofluorougljici su
kardiotoksični. Liječenje akutne toksičnosti podržava stabilizaciju vitalnih znakova. Ne postoji
protuotrov ili liječenje za kroničnu izloženost.
Ampule amil nitrita preusmjerene su iz medicinskih potrepština. Drugi organski nitriti dostupni su
u specijaliziranim trgovinama kao "mirisi" za prostoriju. Nitriti su vazodilatatori, a vrtoglavica i
euforija rezultat su hipotenzije i cerebralne hipoksije uzrokovane nakupljanjem perifernih vena.
Nitriti se često zlorabe u vezi sa seksualnom aktivnošću i popularni su među homoseksualnim
muškarcima zbog svoje sposobnosti pojačavanja orgazama, vjerojatno kao rezultat vazodilatacije
penisa. Korištenje nitrita može dovesti do nesreća povezanih s sinkopom.
Steroide uglavnom zlorabe bodybuilderi i sportaši kako bi poboljšali izvedbu. Međutim, koriste ih i
drugi za povećanje veličine mišića i smanjenje tjelesne masnoće te adolescenti koji sudjeluju u
visokorizičnim ponašanjima. Sportaši i bodybuilderi često "slažu" steroide, uzimajući različite
kombinacije dva ili više spojeva u ciklusima od tjedana ili mjeseci u uvjerenju da to poboljšava
učinke. Budući da su uzete količine daleko veće od prirodnih razina hormona, rezultiraju
negativnom povratnom spregom i sprječavaju proizvodnju prirodnih hormona. To često rezultira
atrofijom testisa, smanjenom proizvodnjom sperme i ginekomastijom. Steroidi u visokim dozama
također povećavaju razdražljivost i agresiju i stvaraju depresiju nakon prekida. Mnogi korisnici
navode da im steroidi čine da se osjećaju dobro i stvaraju ovisnost.Potpuni opis nuspojava ovih
sredstava prikazan je u Poglavlje 41 .
Dodaci prehrani uključujući dehidroepiandrostenedion i androstendion (vidi Poglavlje 7 ) također
se zlorabe i pretvaraju se u anaboličke steroide u tijelu. Korištenje steroida i dodataka steroidima
zabranila su upravna tijela većine sportova.
Farmakoterapije za zlouporabu supstanci
U razmatranju liječenja, važno je zapamtiti da je zlouporaba supstanci kronična bolest koja se

vraća. Liječenje može biti vrlo učinkovito, osobito ako se kao važan cilj prihvati smanjenje
upotrebe droga i njezine posljedične štete. Potpuni prestanak uzimanja droga također se može
postići, ali može zahtijevati više pokušaja. Stoga ponovljeno liječenje zlouporabe droga treba
razmatrati u sličnom svjetlu kao i liječenje drugih kroničnih bolesti. Važno je razlikovati fizički
ovisne od neovisnih zlostavljača, jer se strategije liječenja znatno razlikuju. Nažalost, većina
programa liječenja je za "teške" ovisne zlostavljače. Strategije za sprječavanje eskalacije zbog
povremene uporabe bile bi poželjne, ali su rijetke.
Iako su brojni lijekovi ispitani u pogledu njihove sposobnosti liječenja ovisnosti o stimulansima,
do danas nije zabilježena nikakva korist ni za antidepresive ni za agoniste DA. Antipsihotici mogu
biti korisni u liječenju predoziranja i toksičnih psihoza.
Slično tome, ne postoje lijekovi za liječenje ovisnosti o depresorima CNS-a, marihuani,
halucinogenima, disocijativnim spojevima, inhalantima ili anaboličkim steroidima. Međutim,
napredak u farmakoterapiji ovisnosti o opioidima i nikotinu je sve veći. O liječenju ovisnosti o
alkoholu govori se u 32. poglavlju .
opioidi
Detoksikacija pacijenata koji primaju opioide za ublažavanje boli postiže se smanjenjem doze
propisanog opioida ili zamjenom lijeka s duljim djelovanjem. Samo rijetko takva jatrogena
ovisnost dovodi do nedopuštene uporabe opioida, a razvoj ovisnosti ne bi trebao biti razmatran u
pružanju odgovarajućeg olakšanja terminalne boli.
Iako lijekovi igraju važnu ulogu u liječenju zlouporabe opioida, oni su dodaci psihosocijalnim i
obrazovnim intervencijama. Sama jednostavna detoksikacija obično nije dovoljna za sprječavanje
recidiva. Većina zlostavljača podvrgava se detoksikaciji više puta, bilo medicinski ili kao rezultat
prekida opskrbe drogom ili zatvora. Može se koristiti detoksikacija bez lijekova ili se alternativno,
zlostavljači mogu stabilizirati dugotrajnim oralnim lijekovima kao što je metadon. Dnevna doza
postupno se smanjuje tijekom 30 dana (bolnički) ili 180 dana (ambulantni). Znakovi ustezanja su
blagi, iako će se bolesnik osjećati neugodno veći dio razdoblja ustezanja. Drugi pristup je nagli
prekid opioida s antagonistom i liječenje simptoma ustezanja, od kojih mnogi odražavaju stres i
aktivaciju simpatičkog živčanog sustava. Lijekovi kao što je antagonist α 2 -receptora klonidin
uspješno su korišteni u tu svrhu (vidi Poglavlje 11 ), osobito kod blago ovisnih subjekata.
Sredstva protiv anksioznosti također mogu biti korisna.
Terapije održavanja temelje se na unakrsnoj ovisnosti. Metadon se koristi jer ima dobru oralnu
bioraspoloživost i dugotrajno djelovanje. Pacijenti na održavanju metadona primaju jednokratne
dnevne oralne doze koje su odabrane da spriječe odvikavanje, ali nisu dovoljno velike da izazovu
značajnu intoksikaciju. Važna je analiza urina za otkrivanje kontinuirane upotrebe nedopuštenih
droga. Održavanje metadonom je učinkovito i ima mnoge dokazane prednosti. Razbija
destruktivni obrazac stalne zloporabe droga i smanjuje kriminalno ponašanje. Također je
privlačan zlostavljačima koji inače ne bi tražili liječenje i pruža priliku za provedbu drugih
intervencija. Metadon ima svojstva koja izazivaju ovisnost koja pomažu osigurati kontinuirano
sudjelovanje pacijenata. Lijekovi koji se mogu nositi kući i druge privilegije klinike mogu se
koristiti za jačanje pozitivnih promjena u ponašanju.Dugodjelujući metadonski analog l-metadil
acetat može pružiti neke prednosti, jer ima aktivne metabolite s duljim trajanjem od metadona i
primjenjuje se tri puta tjedno, čime se smanjuje potreba za dnevnim posjetima klinici.
Djelomični agonist buprenorfin također je dostupan za liječenje ovisnosti. Buprenorfin je lijek iz
Rasporeda III i primjenjuje se IV ili intramuskularno. Kada se buprenorfin koristi kod ovisnika o
heroinu, može spriječiti odvikavanje. Osim toga, eventualni prekid može biti popraćen smanjenim
simptomima ustezanja, što je možda odraz njegove spore stope disocijacije od njegovog
receptora. Budući da buprenorfin ima agonističku aktivnost, kako bi se prevladala mogućnost da

ovisne osobe koriste buprenorfin zbog njegovih opioidnih svojstava, dostupan je u kombinaciji s
antagonistom naloksonom u sublingvalnom pripravku.
Nikotin
Sve se više oslanja na terapiju lijekovima kao pomoć u prestanku pušenja. Pristupi koji se
trenutno koriste uključuju nikotinsku nadomjesnu terapiju (NRT), antidepresive i
novorazvijeni djelomični agonist, vareniklin .
NRT proizvodi uključuju nikotinske žvakaće gume bez recepta, flastere i pastile te nikotinske
sprejeve za nos i inhalatore na recept. Obrazloženje za korištenje NRT-a je spriječiti korisnika da
puši i udiše duhan i smanjiti rituale povezane s pušenjem dok se u početku održava unos
nikotina. Na kraju se doza upotrijebljenog nikotina smanjuje. Ovi su proizvodi pomogli u
prestanku pušenja i postigli uspjeh kod nekih, ali ne kod svih pojedinaca.
Upotreba antidepresiva za ovisnost o nikotinu temelji se na dokazima da nikotin pokazuje
antidepresivne učinke koji održavaju naviku pušenja, a odvikavanje od nikotina može proizvesti
simptome depresije ili ubrzati veliku depresivnu epizodu. Dokazano je
da antidepresiv bupropion pomaže u dugotrajnom prestanku pušenja. Iako specifični
mehanizam koji posreduje ovaj učinak nije u potpunosti shvaćen, bupropion inhibira ponovnu
pohranu NE, DA i 5-HT i nekompetitivni je antagonist nikotinskih receptora. Opet, bupropion je
pomogao u prestanku pušenja i postigao uspjeh kod nekih, ali ne kod svih pojedinaca.
Vareniklin je novorazvijeni parcijalni agonist nikotinskih receptora sa selektivnošću prema
nikotinskim α4β2 receptorima. Kao djelomični agonist, vareniklin stimulira i sprječava nikotin da
se veže za te receptore. Kao posljedica aktivacije receptora, povećava se aktivnost
mezolimbičkog DA puta, ali u manjoj mjeri nego kod nikotina. Apsorpcija vareniklina je gotovo
potpuna nakon oralne primjene, a maksimalne razine u plazmi se postižu unutar 3 do 4 sata.
Vareniklin se slabo (≤20%) veže za proteine plazme, ima minimalan metabolizam i poluvrijeme
eliminacije od 24 sata, pri čemu se >90% primijenjene doze izlučuje nepromijenjeno urinom.
Najčešće nuspojave vareniklina uključuju mučninu, poremećaje spavanja, zatvor,
KLINIČKI PROBLEMI
Društveni
Gubitak produktivnosti; propustio posao

Stalno traženje droge; kriminalne aktivnosti
Osobno
Tolerancija; potreba za povećanjem doze lijeka
ovisnost; zahtjev za kontinuiranom izloženošću
Društveni; razvoj sociopatija i gubitak osobnih odnosa
Medicinski
Predoziranja
Apscesi na mjestima ubrizgavanja, tromboflebitis
Komplikacije trudnoće i bebe rođene ovisne
Mogućnosti naknadnih infekcija:
HIV
Bakterijski endokarditis
Hepatitis i jetrena disfunkcija
Tuberkuloza
Upala pluća
Septička plućna embolija

Tetanus
nadutost i povraćanje. Nekoliko izvješća nakon stavljanja lijeka u promet pokazalo je da
vareniklin može uzrokovati promjene u ponašanju, uključujući suicidalne ideje i samoubojstvo, a
neki su sugerirali da to može odražavati egzacerbaciju temeljne psihijatrijske bolesti. Budući da
ovaj spoj nije bio na tržištu dulje vrijeme (odobrio ga je američki Uprava za hranu i lijekove
2006.), prerano je prosuđivati bilo njegovu stopu uspjeha u odnosu na druge modalitete liječenja
ili učestalost suicidalne ideje ili samoubojstvo u pušačkoj populaciji općenito.
Novi horizonti
Povećanje znanja o mehanizmima djelovanja zlouporabe droga moglo bi dovesti do lijekova koji
stabiliziraju korisnika na isti način kao što to čine metadon i buprenorfin za ovisnike o opioidima,
ili čak omogućuju apstinenciju. Na sličan način, sintetizirani su "zamjenski agonisti" za DA
transporter, mjesto djelovanja kokaina i amfetamina, i pokazalo se da sprječavaju samodavanje
kokaina kod primata koji nisu ljudi. Iako su neizravno djelujući agonisti DA dali različite rezultate,
kliničke studije s disulfiramom, koji povećava razine DA u mozgu kao posljedicu blokiranja
pretvorbe DA u NE, kod ovisnika o kokainu bile su ohrabrujuće.
Nedavno su razvijena cjepiva protiv zlouporabe nikotina i kokaina te se ispituje njihova
učinkovitost. NicVax®, nikotinsko konjugirano cjepivo, proučava se nekoliko godina. Ispitivanja
faze II, koja su dovršena, pokazuju da su na krajnjoj točki od 6 mjeseci pojedinci s visokim
titrom antinikotinskih protutijela pokazali potpunu apstinenciju. Cjepivo protiv kokaina trenutno
je u kliničkim ispitivanjima.
TRGOVAČKA IMENA
(Pored generičkih pripravaka i pripravaka s fiksnom kombinacijom, sljedeći materijali pod
trgovačkim nazivima neki su od važnih spojeva dostupnih u Sjedinjenim Državama.)
Ovisnost o opioidima
Buprenorfin (Buprenex)
Buprenorfin + Nalokson (Suboxone)
Levometadil acetat (LAAM, ORLAAM)
Nalmefen (Revex)
nalokson (narkan)
Naltrekson (ReVia)
Pentazocin + nalokson (Talwin Nx)

Ovisnost o nikotinu
Bupropion (Zyban)
Nikotinska žvakaća guma (Nicorette)
Nikotinski flaster (Habitrol, NicoDerm, PROSTEP)
Nikotinski inhalator/sprej za nos (Nicotrol)

Vareniklin (Chantix)
DALJNJE ČITANJE
Benowitz NL. Neurobiologija ovisnosti o nikotinu: Implikacije za liječenje prestanka pušenja. Am
J Med . 2008;121:S3-S10.
Howell LL, Kimmel HL. Monoaminski prijenosnici i ovisnost o psihostimulansima. Biochem
Pharmacol . 2008;75:196-217.
Volkow i sur. 2007 Volkow ND, Fowler JS, Wang GJ, Swanson JM, Telang F. Dopamin u zlouporabi
droga i ovisnosti: Rezultati slikovnih studija i implikacije liječenja. Arch Neurol . 2007;64:1575-
1579.
Za daljnje informacije pogledajte Nacionalni institut za zlouporabu droga

na http://www.nida.nih.gov .
PITANJA ZA SAMOPROCJENU
1. Osoba koja je kronično uzimala jedan lijek i doživi sindrom ustezanja nakon prestanka
uzimanja lijeka nalazi olakšanje od ovih simptoma uzimanjem drugog lijeka. Ovo je primjer:
A. Žudnja.
B. Psihološka ovisnost.
C. Križna ovisnost.
D. Tolerancija.
E. Ovisnost o drogama.
2. Koji od sljedećih lijekova najvjerojatnije dovodi do povlačenja opasnog po život?

A. Kokain
B. Pentobarbital
C. Heroin
D. LSD
E. Metamfetamin
3. U odnosu na barbiturate, krivulje doza-učinak za benzodiazepine su:

A. Strmo.
B. Plitko.
C. Paralelno.
D. Dvofazni.
E. Obrnuto.
4. Problemi zlouporabe kokaina najsličniji su onima kod:
A. Zlouporaba heroina.
B. Zlouporaba marihuane.
C. Zlouporaba amfetamina.
D. Alkoholizam.
5. Simptomi ustezanja od barbiturata slični su simptomima ustezanja od:
A. Heroin.
B. Alkohol.
C. Fenotiazini.
D. Morfin.
E. Nikotin

Zlouporaba Droga I Supstanci, Ovisnost I Liječenje - Brodyjeva Humana Farmakologija - Uz STUDENT CONSULT

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zlouporaba Droga I Supstanci, Ovisnost I Liječenje - Brodyjeva Humana Farmakologija - Uz STUDENT CONSULT

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

25. 12. 2022.

Brodyjeva humana farmakologija: uz STUDENT CONSULT

Parcijalni agonist nikotinskih receptora

SIDA Sindroma stečene imunodeficijencije

CNS Središnji živčani sustav

ISPRED γ-aminomaslačna kiselina

LSD dietilamid d-lizerginske kiseline

NAcc Nucleus accumbens

NRT Nikotinska nadomjesna terapija

VTA Ventralno tegmentalno područje

Lijekovi protiv bolova na recept 5.2

* Podaci američke Uprave za zlouporabu supstanci i mentalno zdravlje; brojevi predstavljaju

SLIKA 37-1 Tijek ozbiljnosti učinaka odvikavanja od ovisnosti o lijekovima s dugim (A) i

Kanabinoidi Hašiš, marihuana

Depresivi Barbiturati, benzodiazepini, etanol, GHB, metakvalon

Disocijativni PCP, ketamin

Halucinogeni LSD, meskalin, psilocibin

opioidi Kodein, fentanil, heroin, hidrokodon, hidromorfon, meperidin, morfin, opijum,

Stimulansi Amfetamin, kokain, MDMA, metamfetamin, metilfenidat, nikotin

Anabolički steroidi Nandrolon, oksandrolon, oksimetolon, stanozolol, testosteron

Inhalanti Hlapljiva otapala (toluen), plinovi (N 2 O), nitriti (amil nitrit)

Nekoliko farmakoloških klasa zlouporabenih droga, uključujući kanabinoide, depresive, opioide i

SLIKA 37-2 Pojednostavljeni dijagram koji prikazuje mezolimbički DA put za koji se smatra da

Marihuana (kanabis) je osušeni list, pupoljci i cvjetni vrhovi obične biljke konoplje Cannabis

SLIKA 37–3 Strukture nekih droga koje se često zlorabe.

GHB, koji se proizvodi endogeno na niskim razinama tijekom metabolizma GABA, također

Spojevi koji ne ojačavaju

MDMA ("ecstasy" ili "XTC") je supstituirani amfetamin (vidi sliku 37-3 ) i ima svojstva i

SLIKA 37-4 Intenzitet i vremenski tijek (u minutama) trovanja kokainom pri ekvivalentnim

Kanabinoidi su učinkoviti antiemetici i stimulansi apetita te imaju određena analgetska

Farmakovigilanca: nuspojave, klinički problemi i toksičnost

SLIKA 37-5 Usporedba odnosa doza-odgovor za akutne učinke etanola, barbiturata i

Nakon predoziranja depresorima, pacijenti ne reagiraju, zjenice su trome i miotične, disanje je

depresije hitnom medicinskom pomoći . Dugodjelujući benzodiazepini ili fenobarbital mogu se

Odvikavanje od opioida Odvikavanje od depresije *

Anksioznost i disforija Anksioznost i disforija

Ponašanje žudnje i traženja droga Ponašanje žudnje i traženja droga

Poremećaj spavanja Poremećaj spavanja

Mučnina i povračanje Mučnina i povračanje

Piloerekcija i guščje meso Zbunjenost i delirij

Proljev Konvulzije opasne po život

U razmatranju liječenja, važno je zapamtiti da je zlouporaba supstanci kronična bolest koja se

receptora. Budući da buprenorfin ima agonističku aktivnost, kako bi se prevladala mogućnost da

Gubitak produktivnosti; propustio posao

Septička plućna embolija

Pentazocin + nalokson (Talwin Nx)

Nikotinski inhalator/sprej za nos (Nicotrol)

Za daljnje informacije pogledajte Nacionalni institut za zlouporabu droga

2. Koji od sljedećih lijekova najvjerojatnije dovodi do povlačenja opasnog po život?

3. U odnosu na barbiturate, krivulje doza-učinak za benzodiazepine su:

You might also like