Relevantnost – ključni pojam informacijske znanosti

Predmet informacijske znanosti

 Svojstva i struktura informacije
 Način obrade informacije
 Komunikacijski process
Relevantnost
 Relevanstnost - ključni pojam informacijske znanosti
 Relevantnost i razmjena znanja
 Pet tipova relevantnosti
Relevantnost – ključni pojam informacijske znanosti
 Informacijska znanosti razvila se iz problema “eksplozije informacija”
o V. Bush (1945.) “zbunjujuća organizacija znanja”
 Informacija je postala osnovni fenomen informacijske znanosti, ali ne bilo kakva
informacija, nego relevantna informacija
 “U kontekstu informacijske znanosti, relevantnost je kriterij koji odražava uspješnost
razmjene informacija između ljudi (korisnika) i sustava.” (T. Saračević)
 Relevantnost – predmet brojnih znanstvenih istraživanja u informacijskoj znanosti
 1930./1940. – Bradford govori o člancima relevantnim za temu (subject) i prvi korisni
termin relevantnost u današnjem značenju
 1950-ih godina razvijaju se sustavi za pretraživanje informacija s ciljem pretraživanja i
osiguravanja relevantnih informacija
 1975. Saračević: relevantnost kao mjera djelotvornosti između izvora i odredišta u
komunikacijskom procesu
 Relevantnost možemo tumačiti samo u okviru komunikacijskog procesa
 Informacija se u komunikacijskom procesu prenosi od izvora do odredišta (Shanon-
Weaver, 1949.)
 Između izvora i odredišta postoji dinamična i povratna veza, a osim toga izvorište i
odredište mogu mijenjati uloge
Značajke relevantnosti
 Odnos: relevantnost se javlja u komunikacijskom procesu i podrazumijeva odnos
između izvora i odredišta
 Namjera: komuniakcijski process uključuje namjeru (ciljevi, uloge, očekivanja) te je
uključena i motivacija
 Kontekst: namjera proizlazi iz konteksta i usmjerena je prema tom kontekstu, a
relevantnost ne možemo promatrati izvan konteksta
  Zaključivanje: relevantnost uključuje procjenu komunikacije, često stupnjevitu procjenu
učinkovitosti komunikacijskog procesa, npr. procjenu nekih informacija koje su tražene s
namjerom usmjerenom prema kontekstu
 Interakcija: zaključivanje se ostvaruje kao dinamičan, interaktivan proces, gdje se
tumačenja drugih atributa mogu mijenjati u skladu s promjenom u spoznaji
Relevantnost – ključni pojam informacijske znanosti
 Komunikacijski problem se mogu proučavati na 3 razine:
o Tehničkoj
o Semantičkoj
o Biheviorističkoj
 Semantički problem uključuju tehničke, a bihevioristički i tehničke i semantičke
 Matematička teorija informacija bavi se samo tehničkim problemima, lngvistika samo
semantičkim, a informacijska znanost biheviorističkim
Relevantnost
 Relevantnost je osnovni pojam za mjeru djelotvornosti razmjene između izvora i
odredišta u komunikacijskom procesu
 Budući da je mjera odnos, relevantnost je također odnos
Relevantnost i razmjena znanja
 Termini informacija i komunikacija se u informacijskoj znanosti tumače u okviru
razmjene znanja
 Ključni elementi u komunikacijskom procesu:
o Izvor
o Informacija
o Odredište

 Znanje je:
o Organizirano i strukturirano prema predmetima
o Prezentirano jezikom
o Zapisano (pohranjeno) u/na dokumentima
 Struktura znanja, jezika i literature ključni su pojmovi za razumijevanje razmjene znanja
 Na izvoru i odredištu predmetna litertura (dokumenti) i predmetno znanje organizirani
sun a određeni način
 Razmjena znanje se može prikazati kao komunikacija između fondova (datoteka) na
izvoru i odredištu
 Učinak razmjene znanja očituje se u promjeni structure fondova na izvoru i odredištu
 Fondovi mogu biti:
o Memorije
o Zbirke knjiga
o Katalozi
o Računalne baze
o Banke podataka
o Zbirke dokumenata
 Razmjena znanja je djelotvorna kada i ako obavijest koja se prenosi iz jednog fonda
reultira promjenama u drugom
 Relevantnost je mjera tih promjena
 Relevantnost je uvjetovana sljedećim elementima:
o Predmetno znanje
o Predmetna literature
o Jezična ili simbolična prezentacija
o Izvor (posebno fondovi)
o Odredište (posebno fondovi)
  Još su tri važna elementa ključna za razumijevanje relevantnosti:
o Informacijski sustav
 Zadaća informacijskih sustava je osigurati, povećati, zaštititi ili proširiti
process razmjene
o Okolina
 Informacijski sustavi djeluju u granicama okoline koja može biti
društvena, tehnološka, ekonomska, itd.
o Vrijednosti
 Cjelokupni sustav razmjene znanja je uvjetovan etičkim, društvenim,
političkim, filozofskim, religijskim i pravnim vrijednostima
Pet tipova relevantnosti
 T. Saračević
o Relevantnost sa stajališta sustava (algoritamska relevantnost)
o Tematska ili predmetna relevantnost
o Kognitivna relevantnost (peritentnost)
o Situacijska relevantnost ili korisnost
o Mtivacijska ili afektivna relevantnost
Relevantnost sa stajališta sustava (algoritamska relevantnost)
 1940. – 1950. Počeci sustava za pretraživanje
 Osnovni cilj sustava za pretraživanja
o Pronalaženje informacija relevantnih za korisnike
o Selekcija unutar sustava utječe na relevantnost
 Dva parametra po kojima se mjeri relevantnost sa stajališta sustava su:
o Potpunost ili odziv (recall)
o Točnost ili preciznost (precision)
 Odnos između upita i informacijskih predmeta/dokumenata u sustavu koji (ni)su
pronađeni određenim postupkom ili algoritmom
 Svaki sustav posjeduje određeni način prikaza dokumenata, organizacije i usklađivanja s
upitom
 Cilj: pronalaženje skupa dokumenata za koje sustav zaključi da su relevantni za upit
 Točnost i odziv izračunjavaju se prema sljedećoj formuli:

Tematska ili predmetna relevantnost

  Odnos izmeđupredmeta (teme) upita i predmeta (teme) pronađenih dokumenata ili
dokumenata koji uopće postoje
 Kriterij: aboutness (o čemu je riječ u dokumentima) – tematika
 Interpretacija ove relevantnosti javlja se s razvojem bibliometrije, tj. s primjenom
kvantitativnih postupaka za analizu svojstava zapisanog znanja i za analizu razmjene
informacija u komunikacijskoom procesu
 Istraživanja odnosa između structure dokumenata i znanja zasnivaju se na nekoliko
zakona:
o Lotkin zakon
o Bradfordov zakon
o Zipfov zakon
Kognitivna relevantnost (pertinentnost)
 Odnos između kognitivne informacijske potrebe korisnika i pronađenih dokumenata ili
dokumenata koji uopće ne postoje
 Kriteriji: informativnost, kognitivno podudaranje, novost, kvaliteta informacije, itd.

 Prema gornjoj shemi:

o Relevantnost je svojstvo koje povezuje određeni broj dokumenata iz nekog fonda
(sustava) s informacijskim zahtjevom
o Pertinentnost je svojstvo koje te dokumente povezuje s informacijskom
potrebom
o Ove se teze temelje na iskustvu da su neki relevantni odgovori i pertinentni
o Relevantni odgovori mogu bit ii nepertinenti, tj. pertinenti odgovori ne moraju biti
relevantni
o Kognitivna relevantnost usmjerena je na procjenu i vrednovanje sadržaja na
odredištu
o T. Saračević:
 Odnos postojećeg znanja korisnika prema raspoloživom znanju u
fondovima (sustavu), tj. odnos znanja u fondu na odredištu i znanja u
fondu na izvoru
Situacijska relevantnost ili korisnost
 Odnos zmeđu situacije, zadatka (problema) i pronađenih dokumenata ili dokumenata koji
uopće postoje
 Kriteriji za ovaj tip relevantnosti:
o Korisnost u donošenju odluka, pomoć informacija u rješavanju problema,
informativnost, smanjivanje nesigurnosti, itd.
 Relevantnost je usmjerena na neposrednu primjenu informacija, predstavlja njihovu
relevantnost u odnosu prema neposrednom problem
 Procjene relevantnosti informacija usredotočene sun a utilitarni aspect:
o Informacijski sustavi moraju osigurati informacije koje su korisne, koje
neposredno pomažu u rješavanju problema
 Kriteriji za procjenu takvih informacija određeni su kontekstom ili situacijom
Motivancijska ili afektivna relevantnost
 Odnos između emocija, stavova i motivacije korisnika i pronađenih dokumenata ili
dokumenata koji uopće postoje
 Kriteriji za ovaj tip relevantnosti:
o Zadovoljstvo, uspjeh, postignuće i sl.
 Kako osjećaji prema određenom informacijskom objektu izraženi kroz informacijske
prosudbe utječu na kvalitetu i relevantnost informacija koje korisnici prikupe
pretraživanjem
 kako na korisnike utječu predrasude drugih o informacijama koje dijele i kako to konačno
utječe na društvo u cjelini
 Značajke i tipovi relevantnosti
 Relevantnost sa stajališta sustava (algoritamska relevantnost)
o Odnos
  Upit -> informacijski objekti
 Odnos isključivo ovisi o sustavu, tj. algoritmu kojim se koristi
 Upit i objekt sadrže identična/slična obilježja (riječi,nizove znakova, boju
slike ili naziv autora)
o Namjera:
 Ovisnost o sustavu
 Namjera specificirana algoritmom
o Kontekst
 Prilagodba kvalitete tražilice (npr. TREC)
o Zaključivanje
 Funkcije dodjele težine i ranga
o Interakcija
 Automatska povratna informacija o relevantnosti ili modifikacija upita
 Tematska ili predmetna relevantnost
o Odnos
 Predmet/tema definirani upitom -> tema informacijskih objekata
 Često ovisi o načinu indeksiranja koje sustav provodi i mogućnosti
pronalaženja relevantnih objekata
o Namjera
 Korisnička očekivanja
 Namjera je definirana korisničkim zahtjevom koji se transformira u upit
o Kontekst
 Svi su tipovi subjektivne relevantnosti po definiciji ovisni o kontekst
(kontekst korisnika)
 U sustavu se često koristi indeks koji su napravili ljudi
o Zaključivanje
 Interpretacija
o Interakcija
 procjene relevantnosti ovise o vremene
 Kognitivna relevantnost (pertinentnost)
o Odnos
 Kognitivna inf. Potreba -> informacijski objekti
o Namjera
 Iznimno subjektivna
 Odnosi se na inf. Potrebu
o Kontekst
 Svi tipovi subjektivne relevantnosti su po definiciji ovisni o kontekstu
(kontekst korisnika)
o Zaključivanje
 Subjektivan i individualan process tumačenja, odabira i filtriranja – uspjeh
ovisi o formulaciji upita koja ovisi o korisnikovom znanju o pretraživanju
i konceptualnom znanju te razumijevanju i percepciji inf. Potrebe
 o Interakcija
 Uglavnom ovisi o vremenu
 Situacijska relevantnost ili korisnost
o Odnos
 Situacij/problem -> informacijski objekti
o Namjera
 Iznimno subjektivna
 Odnosi se na problem
o Kontekst
 Svi tipovi subjektivne relevantnost su po definiciji ovisni o kontekst
(kontekst korisnika) – kako korisnik percipira problem i kako on percipira
korisnost inf. Objekata
o Zaključivanje
 Korisnikova sposobnost korištenja informacijskih objekata na smislen
način i za odgovarajuću svrhu ili kontekst
o Interakcija
 Uključuje interakciju s društvenom domenom (okolišem)
 Motivacijska ili afektivna relevantnost
o Odnos
 Emocije, stavovi, motivacija korisnika -> informacijski objekti
o Namjera
 Iznimno subjektivna
 Emocionalna
 Uspjeh ovisi o načinu na koji korisnik primjenjuje pronađene
informacije
 Društveno orijentirana relevantnost, a ne na sustav
o Kontekst
 Svi tipovi subjektivne relevantnost is u po definicije ovisni o kontekstu
(kontekst korisnika)
o Zaključivanje
 Korisnikova sposobnost korištenja informacijskih objekata
 korisnik je izrabno odgovoran za korištenje informacija
o Interakcija
 Izrazito individualna
 Morfologija informacije
Interpretacija informacije
 Različite interpretacije informacije s obzirom na to:
o Kojoj se komponenti znaka pridaje veća ili manja važnost
o U kojem dijelu komunikacijskog procesa se to događa
o Koja su tumačenja međuodnosa elemenata znaka
 Komunikacija
o Društvena pojava, oblik društvenog ponašanja
o Društveni karakter komunikacije slijedi iz određenja komunikacije kao
prenošenja informacija među sudionicima putem znakova
o Verbalna ili neverbalna, odvija se pomoću znakova
 Znak
o Sve ono što za primatelja poruke ima neko značenje, odnosno što se
dekodira u “značenje”
 Jezik
o Sredstvo komunikacije među ljudima, neraskidivo povezna sa životom i
razvitkom ljudske ajednice koja ga koristi za sporazumijevanje
 Ruski “vijavica - пурга, метель, буран, снежная буря, вьюга, поземка
 Inuitu – ne postoji riječ za rat
 Finski – 40 naziva za snijeg
 Litavski – birt, sarma,sniegs, snigt
 Deva u arapskom – više naziva
  Hindi – “indijski oraščić” – nedozreo, zero ili prezreo, kuhan u mlijeku, pržen na
ulju, …
 Leksički fond bogatih i siromašnih kod recenzija hrane
 Interpretacija informacije ovisis o semiotičkoj analizi znaka
 Semiotika
o Opća teorija znakova i simbolima, opća znanost o sustavu znakovlja
o Dio suvremene informacijske teorije bez koje nije moguć razgovor o
informacijama
o predmet: odnos logikee i jezika

Anatomija znaka
 Priroda znaka
 Znak i nosical znaka
 Logički odnosi znaka i nosioca
Priroda znaka

 Pierce
o Utemeljitelj semiotike kao discipline zasnovane na logici, filozofiji i spoznajnoj
teoriji, koja proučava znakovne sustave općenito
 Određuje znak kao trovalentnu strukturu: znak / object / interpretant

 F. de Saussure
o Utemeljitelj semiologije, temeljene na jezikoslovnim spoznajama, bez filozofskih
pretenzija, uspoređuje funkcioniranje jezika kao sustava znakova s ostalim
znakovnim sustavima unutar društva
o Znak je dvovalentna cjelina koju tvore materijalni označitelj i nematerijalno
značenje (označeno), uz složeno posredovanje koda koji čini “jezik” kojemu
dotični znak pripada
 Guiraud
o Funkcija znaka je da priopći ideje putem poruka
o To podrazumijeva
 Predmet, stvar o kojoj se govori ili referent, tj. kod, sredstvo prenošenja i
pošiljaoca te primaoca
 Znak je stimulus čiju mentalnu sliku vezujemo za sliku drugog stimulusa
koji treba oživiti u cilju opećnja (1983.)
 Ferdinand de Saussure
o “Jezik je apstraktan sustav znakova i po tome je usporediv s pismom, s abecedom
za gluhonijeme, sa simboličkim obredima…”
 ZNAK = ljudski proizvod kojim se može nešto označiti
 Znak “znači” nešto drugo no što je on sam, on “preslikava” neki podatak – ne mora imati
nikakvu prirodnu vezu s tim podatkom
 Znak je jedinstvo označitelja i označenog, grafičke/zvučne slike i mentalne slike
 Kada jedan označitelj ima jedno označeno – dualizam znaka:

 Kada jedan označitelj ima više označenih i obrnuto – asimetrični dualizam

 Lisica – kao zvučna ili grafička slika je oznaka koja označava
o Životinju
o Krzno na kaputu
o Lukavog čovjeka
 J.P. Sartre
o “dvosmislenost znaka uključuje mogućnost da se prođe kroza nj kao kroz okno i
potraži preko njega označenu stvar ili da se pogled okrene njegovoj stvarnosti i da
se on sam promatra kao objekt”
o Teorija komunikacije “prisutnost označenoga u označitelju”
 Hjelmslev, L.T.
o Nastavljajući, razvijajući i strože poimajući osnovna Saussureova načela,
Hjelmslev ističe dihtomsku opreku razine izraza i razine sadržaja
 o rastvara čvrstu koncepciju znaka u promjenjicu mrežu odnosa osjetljivu na
promjene društvenih i povijesnih konvencija
 Eco, 1979.
o svatko tko proučava znakovne sustave koji nisu obavezno ovisni o lingvistici
mora govoriti o semiotici
 Eco, 1989.
o Predmet semiotike je odnos posredništva, uvjeti pod kojima neka interpretativna
djelatnost može prepoznati bilo koji predmet kao semiotički entitet
o Semiotika proučava kodove kao kulturne fenomene
o Proučavanje znakovnih sustava može se i treba obavljati u sferi kulturnih
konvencija koje upravljaju komunikacijskom razmjenom
 Semiotički šum
o Kada u komunikaciji jedan sugovornik koristi jedan sustav znakova, a drugi
poruku dekodira u svom sustavu znakova – dolazi do semiotičkog šuma
 Najčešće: lažni srodnici
o Gesta koja čak i u bliskim kulturama može imati vrlo različita značenja
 Klimanje glavom
Znak i nosilac znaka
 Znakovne odnose možemo prikazati pomoću trokuta:


 Primjer znaka
o K U Ć A kuća k u ć a KuĆa
o Za semiotičare i linvistke svi navedeni primjeru su jedan znak, za njih se u sva
četiri slučaja radi o istom nosiocu znaka iako on nije fizički isti
o Fizički opis znaka je za smeiotiku i lingvistiku nevažan i nije predmet njihova
proučavanja
 Ako znakovi podliježu istim pravilima znakovne uporabe, oni su isti bez obzira na svoj
mogući različiti fizički opis ili različite fizičke nosioce znaka
 Ako ne podliježu pravilima uporabe, ne radi se o istom znaku
 ‘house’ i ‘HOUSE’ mogu biti isti nosioci znaka, ali ‘house’ i ‘Haus’ nisu
 “činjenica da se ‘The Hous is red’ slaže s pravilima engleskog jezika dok
se ‘The Haus is red’ ne slaže, pokazuje da nosioci znaka nisu isti, jer su
pravila upotrebe različita” (Ch. Morris, 1975, str.62)
 Za nas nije isto je li znak KUĆA napisan na stranici knjige, snimljen na cd-u, složen od
kocaka, itd.
 Glazba? Reklama?
  Za lingviste od Saussurea do danas jezik fizički ne postoji kao poseban sustav fizičkih
jedinica
 Za INDOK djelatnosti važan je ne samo sadržaj znaka ili poruke već i njezin medij ili
fizički nosilac pomoću kojeg se svaki znak materijalizira
 Nosilac znaka je materijalni element informacijskog procesa pomoću kojeg taj process
postaje društvena djelatnost i pomoću kojeg se ostvaruje kao predmetna djelatnost
 Nosilac znaka u znak uspostavljaju dijalektički odnos, kao rezultat napetosti dviju
suprotnih tendencija: inertnosti prirodnog materijala i energije čovjeka koji ga nastoji
savladati kako bi njegovim posredstvom mogao prenijeti ili primiti poruku

Logički odnosi znaka i nosioca

 Na teorijskoj razini moguće je odvojiti znak od nosioca
o Ta je razlika uvjetna i moguća na teorijskoj, apstraktnoj razini, ali ne in a
praktičnoj
 Skulptura i arhitektura
o Nosilac se podudara sa znakom
o Ekvivalencija je tako očita da nije moguće razlikovati izraz (znak) od samog
nosioca tog izraza
a) NZ = Z podudaranje

b) NZ  Z uključivanje ili inkluzija

 Primjer za uključivanje znaka u nosioca može biti govor

 Zvuk je materijalni nosilac znaka, ali fonetičke razlike
omogućavaju oblikovanje govora (lûk/lȕk)
c) NZ  Z presjek ili intersekcija

Slikarstvo – djelatnost na čijim se djelima (slici, grafici, mozaiku,

itd.), tj. znakovima, nosilac i znak djelomično preklapaju, iako su
različiti
o Boja na slici je znak, ali i “nosilac”; vidni osjet boje ovisan
je o frekvenciji svjetlosnog zračenja nosioca
 U mnogim jezicima crveno je sinonim za boju
d) NZ  Z isključivanje ili ekskluzija

 Znak je jednodimenzionalan: sastoji se od linije, npr. pismo

Kriteriji za analizu informacijskih oblika
 Kriterij trajnosti ili trenutačnosti nosioca
 Kriterij replikabilnosti ili nereplikabilnosti znaka
 Kriterij diskretnosti ili analognosti sadržaja
Kriterij trajnosti ili trenutačnosti nosioca
 Trajnost ili trenutačnost znaka u informacijskom procesu određena je (ne)stalnošću
nosioca
 Trajnost nosioca = egzistencija njegova materijalnog kontinuuma u vremenu
o Teško odrediti točno određenom vremenskom granicom
o Vrijeme trajanja svakog materijalnog kontinuuma, svakog nosioca, različito je
o Ovisi o vrsti materijala, uvjetima njegova čuvanja i pohranjivanja, načinu i
učestalosti uporabe, …
 Kamen ima različit vijek trajanja od papira ili filma; papir od metala, kože; fotografija od
freske, platna ili plakata, kazališna predstava od snimljene televizijske predstave ili filma;
koncert uživo od snimke koncerta, itd.

 Nema postavljene određena vremenske granice za definiranje trajnosti nosioca

  Svaki informacijski predmet ima svojstvo trajanosti ako je njegov nosilac znaka
postojan i zadržava svoja svojstva i materijalnu egzistenciju u prostoru i nakon
sudjelovanja u informacijkom procesu
Kriterij replikabilnosti ili ne-replikabilnosti znaka
 Skup znakova = znakovni sustav pomoću kojeg, uz poštivanje pravila, znak prenosi
značenje
 Ako se sustav može (re)organizirati, tako da se pomoću istog sustava znakova prenose
nova značenja, onda za njega kažemo da je replikabilan; da se može replicirati i da
omogućava repliku
 Neki se sustavi znakova mogu replicirati, a drugi ne
o “Ako se čini . . . da se neka Rafaelova slika ne može duplicirati, to je zbog toga
što je on IZMISLIO pravilo stvaranja dok je stvarao, predlažući neku novu vrstu
neprecizne znakovne funkcije još nekodificirane, in a taj način vršeći akt
UTEMELJENJA KODA” (U. Eco, 1979, str.65)
 Replikabilnosti znakovnog sustava omogućava korištenje svim sudionicima
informacijskog procesa koji poznaju pravila repliciranja
 Sustav koji se može replicirati u informacijskom procesu?
 Sustav koji se ne može replicirati?
 Svojstvo (ne)replikabilnosti znakovnog sustava o(ne)mogućava reverzibilnost i
komutativnost komunikacijskog procesa
Kriterij diskretnosti ili analognosti sadržaja
 Težište je na obliku, a ne na funkciji znakovnog sustava
o Je li znak diskretna ili analogna veličina
o Je li sadržaj s obzirom na oblik prikazan u diskretnim ili analognim jedinicama
 Wilden (1972)
o Analogna komunikacija nije prikladna za lagani prijenos sa subjekta na subject,
što digitalna komunikacija omogućava, a i zahtjeva
 Prirodni je jezik najviši stupanj organiziranog oblika digitalne komunikacije, oblik s
najvećom semiotičkom slobodom, oblik koji omogućava predstavljanje prošosti i
budućnosti, mogućeg i nemogućeg (A. Wilden, 1972, str. 170)
Tipovni informacijskih oblika
 Trajnost, replikabilnost i diskretnost su kriteriji za klasifikaciju osnovnih
informacijskih oblia na osnovi kojih svaka od 3 komponente znaakovne funkcije (znak,
označitelj, označeno) poprima jednu binarnu vrijednost
 Nosilac oznake može biti trajan ili trenutačan
 Forma informacijskog predmeta određena je funkcijom znakovnih elemenata koji ulaze u
korelaciju kao konstante
 Budući da su sva 3 elementa konstante, njihov odnos je međuovisnost
a) Postojanje jednog člana pretpostavlja postojanje ostala dva, i obratno
  Kombinacijom šest elemenata moguće je u teoriji razlikovati osam “čistih”
informacijskih oblika

 Informacijska znanost prvenstveno se bavi onim informacijskim oblicima koji su trajni i

otporni na promjene u vremenu
 Prema kriteriju trajnosti, informacijski oblici od 1 do 4 nisu predmetom bavljenja
informacijske znanosti
 Po svom osnovnom određenju informacijski oblici su temporalnog karaktera
a) Zahvaljujući trajnosti nosioca, oni prenose poruke kroz vrijeme i odoijevaju
entropiji ili zaboravu
 Ostale četiri vrste informacijskih oblika (5-8) u informacijskom procesu javljaju se kao:
a) Prostorni i plastični objekti
b) Auditivni objekti
c) Vizualni objekti
d) Tekstualni objekti
Prostorni i plastični oblici
 Prostorne informacije konstituira međuovisnost ovih korelata:
o Trajnost nosioca + nereplikabilnost znaka + analognost sadržaja
 Prostorne informacije u informacijskom procesu nazivaju se prostorni ili plastični
(ambijentalni) objekti
 Granica između nosioca znaka i znaka je potpuno nejasna, a nosilac i znak (sa stajališta
korisnika) odnose se kao ekvivalenti
 Skulptura, reljef, spomenici (pokretni i nepokretni), arhitektonski objekti
 Ireverzibilni (nereplikabilnost)
o Kopija sculpture može prenijeti samo isti sadržaj
o Ne može se razlomiti na dijelove tako da se iz njih načini nova skulptura i emitira
nova poruka
o Djelo je, bez obzira na veličinu i masu svoje kompozicije, jedna oznaka
 Analogni
o Za interpretaciju ambijetalnog sadržaja potreban je neki drugi komunikacijski
sustav – metajezik, sredstvo tumačenja primarne poruke
 Nosilac i znak jednako su važni, oboje sredstva za prijenos određenog sadržaja
 o Kod sculpture nije važna samo forma, već i material koji sam po sebi sarži vrlo
važne elemente za konkretizaciju sadržaja poruke
Auditivni oblici
 Trajnost nosioca + replikabilnost znaka + analognost sadržaja
 Auditivne informacije u informacijskom procesu nazivamo auditivnim objektima
 Tipičan primjer – glazba:
o Replikabilna – pomoću notnog sustava čiji su znakovi (tonovi) jasno određeni,
moguće je stvarati i replicirati glazbene sadržaje
o Oblik uvjetovan (re)produkcijom tona
o Konkretizacija sadržaja uvjetovana je izvedbom (znakova)
 Što je izvedba kvalitetnija, to je i konkretizacija sadržaja cjelovitija
 Nosilac i znak su u logičkom odnosu uključivanja
 Njihov stvarni odnos je odnos suprotstavljanja (između npr. glazbenog instrument ai
umijeća glazbenika da izvede neku glazbenu poruku)
 Analognost - za interpretaciju sadržaja potrebno je poznavati metajezik (note), sredstvo
tumačenja primarne poruke
Vizualni oblici
 Trajnost nosioca + nereplikabilnost znaka + diskretnost sadržaja
 Vizualne informacije u informacijskom procesu nazivaju se vizualnim objektima
 Ne postoji znakovni sustav koji bi se dao replicirati tako da se iskaže neki novi
sadržaj
 Portret se ne može razlomiti na dijelove tako da se iz njega načini novi portret i emitira
nova poruka
 Elementi kojima se iskazuje sadržaj vizualnog objekta diskretne su veličine jednog
fiksnog, nepromjenjivog prostora i percipiramo ih kao diskretne veličine u
komunikacijskom procesu
 Proctor papira, platna, filma je stalan jer je tako određen samim stvaranjem poruke
 Način komuniciranja poznaje samo jedno vrijeme: sadašnje
 Diskretne jedinice vizualne poruke najčešće su utemeljene samim pravilom (kodom) po
kojem je nastala određena poruka, tj. vizualno djelo
Tekstualni oblici
 Trajnost nosioca + replikabilnost znaka + diskretnost sadržaja
 U informacijskom procesu tekstualne informacije predstavljaju znanje, a korpus znanja u
znanstvenom informacijskom procesu – znanošću
o U semiotici se znakovni sustav koji ima attribute trajnosti, replikabilnosti i
diskretnosti naziva jezik
 Jezik je replikabilan i njime s emogu iskazivati diskretni sadržaji
  Primarni objekt teorije značenja i teorije komunikacije je verbalni jezik (lingua verbale),
a svi ostali tzv. “načini govora” (linguagio) su samo nesavršena približavanja verbalnom
jeziku
 Teorijski radovi u informacijskoj znanosti tvrda da se informacijska znanost bavi samo
tekstualnim informacijama
 Proizvodi su znakovnog sustava pomoću kojega se ti isti oblici mogu preoblikovati,
razložiti i presložiti, bez nekih metajezika, što nije slučaj s drugim informacijskim
oblicima
 Da bi se ostali informacijski oblici našli u informacijskom procesu, potrebno je izgraditi
neki metajezik, različit od jezika kojima su ti oblici organizirani
 Čisti itpovi informacijskih oblika ne postoje u informacijskom procesu
 Obično – kombinacija dva ili više oblika u informacijskom procesu
o Multimedijski udžbenici – auditivna, tekstualna ili vizualna građa?
 Tipovi informacijskih oblika teorijske su konstrukcije za interpretaciju informacijskih
objekata u inf. Procesu

o
 Primjer tekstualnih objekata
o Vrednote govornog jezika su: inotacija, itenzitet, tečenični tempo, pauza, mimika,
geste, stvarni kontekst
o Svaki tekstualni objekt je složeni informacijski oblik koja može biti izvor
različitih oblika
 Auditivnih poruka (inotacija, itenzitet, tempo, pauza)
 Vizualnih poruka (mimika, geste)
 Prostornih poruka (stvarni kontekst)

Informacijska znanost u digitlanoj stvarnosti

Jesu li pogrešne obavijesti i protuobavijesti realan predmet bavljenja informacijskih znanosti?
Bavimo li se u informacijskim sustavima pogrešnim obavijestima i protuobavijestima?
Kako se teorijski mogu razlikovati obavijesti i pogrešne obavijesti, informacije od
dezinformacija?
Ako je relevantnost mjera djelotvornosti u komunikacijskom procesu, kako se mjeri
(ne)djelotvornost pogrešnih obavijesti i protuobavijesti u komunikacijskom procesu?
Terminologija
 WordNet: information
o Antonimi?
 U hrvatskom postoje tuđice i kovanice: dezinformacija, poluinformacija, ali ne postoji
uvriježeni izraz za ‘misinformation’
 Misinformation se prevodi kao pogrešna obavijest
 Misinformation (pogrešna obavijest)
o Vodi zabludu, ALI
o Nije nužno nastala s namjerom da prevari i obmane korisnika
 Dezinformacija (protuobavijest)
o Namjerno odaslana pogrešna obavijest sa svrhom da onaj koji je daje napakosti
onome o kojem je daje; zavođenje u bludnju, obmana
o Namjerno se primatleju žele dostaviti netočni, lažni podaci, protivni točnim
obavijestima
 Pogrešne obavijesti i protuobavijesti rezultat su slučajnih ili namjernih manipulacija
obavijestima u komunikacijskom procesu
 U komunikacijskom procesu razmjenjuju se obavijesti između izvorišta i odredišta
 Pogrešne obavijessti nastaju narušavanjem integriteta podataka u komunikaciji
 Protuobavijesti nastaju manipulacijom izvorom podataka
 Obavijesne web stranice
o Prikazuju činjenice
o Dokazuju autorstvo, ukazuju na izvor i vlasnika obavijesti
o Pravovaljane su, točne, bez pogrešaka, nisu subjektivne, potpune su i ažurirane
 Pogrešne obavijesti
o Unose zbrku i nered jer su neistinite, u suprotnosti s prethodnim obavijestima ili
su preinačene u komunikacijskom procesu
o Sadrže pogreške, zastarjele i subjektivne obavijesti
o Nisu nužno namjerni pokušaj da uvjere u netočnost jer iskazuju pogledekoji mogu
biti krajnje subjektivni
 Protuobavijest
o Namjerno žele zavesti, prevariti i obmanuti
o U pravilu nema stvarne upute na izvor obavijesti, datume kada je nastala odnosno
ažurirana, ili pak opis autora obavijesti
 Fuchs i Hpfkirchner – ujedinjena teorija obavijesti
o Spoznaja je uvijek povezana sa vanjskim svijetom
o Individualna obavijest cjelovita je obavijest koja ima tri razine:
1. Podatke
2. Znanje
 3. Mudrost
 1. razina
o Signali se percipiraju iz okruženja
o Percepcija obuhvaća prijem (recepcion) i poimanje (conception) signala
o Nova cjelina naziva se podatak
 2. razina
o Podaci se tumače, tj. pridaju im se značenja i oblikuje znanje
o Interpretacija je kombinacija projekcije (projection) i introjekcije (introjection)
 Projekcija – postojeće se znanje primjenjuje na podatke, odnosno sustav se
projektira na realnost
 Introjekcija – novi se podaci tumače u odnosu na postojeću strukturu
znanja i nastaje nova struktura znanja
o Projekcija i introjekcija su motor kretanja spoznaje
o Okruženje niakda u potpunosti ne određuje spoznaju, ali ni znanje se ne formira
potpuno neovisno od okruženja
o Znanje je rezultat interpretacije podataka, a taj process uključuje iskustvo i
činjenice
 3. razina
o Subjekt stavlja znanje u kontekst svojih ciljeva
o Subjekt vrednuje znanje na temelju individualnih obavijesti koje sadrže
vrijednosti, norme, pravila, mnijenja, ideje ili vjerovanja
o Proces započinje kada subjekt mora djelovati s ciljem da riješi neki problem – u
tim situacijama znanje se vrednuje i pridaje mu se smisao
o Proces vrednovanja obuhvaća opis (description) i propis (prescription)
 Opis – primjena postojećih pravila vrednovanja u rješavanju problema,
pritom se ne mijenjaju individualne vrijednosti i norme
 Propis – proces u kojem dolazi, na temelju novih iskustava, do pojave
novih individualnih vrijednosti, normi, pravila, mnijenja ili vjerovanja
 Iz Fuchsova i Hofkirchnerova tumačenja obavijesti slijedi:
a) Podatak je rezultat prijema i percepcije signala koji ulazi u sustav
b) Znanje je rezultat interpretacije odnosa između znaka i objekta spoznaje
c) Smisao i vrijednost obavijesti određen je odnosom između akcije (odluke) te
problema s kojim je spoznajni subjekt suočen
 Integritet obavijesti, prema „ujedinjenoj teoriji obavijesti“, osiguravaju:
o Jedinstvo podataka
o Jedinstvo značenja
o Jedinstvo smisla obavijesti
 Cjelovita obavijest je ona kod koje se:
o Točno prima i percipira signal
o Valjano interpretiraju podaci
o Svrhovito primjenjuje znanje s ciljem rješavanja problema
 Narušavanje integriteta obavijesti može se dogoditi na tri razine:
1. Razini integriteta podataka
2. Razini integriteta značenja
3. Razini integriteta smisla, tj. odlučivanja
 U prvom slučaju dolazi do pogreške u prijenosu i/ili prijemu signala
 U drugom slučaju prilikom interpretacije dolazi do pogreške da znak krivo upućuje na
objekt spoznaje ili do upućivanja znaka na krivi objekt spoznaje
 U trećem slučaju dolazi do uspostave pogrešnog odnosa između obavijesti i akcije; bilo
da se na temelju pogrešnih obavijesti donose pogrešne procjene problema i/ili pogrešne
odluke
 „Ujedinjena teorija obavijesti“ obavijest tumači kao rezultat spoznajnih postupaka:
o Percepcije
o Interpretacije
o Vrednovanja
 Zato se narušavanje integriteta obavijesti može očitavati kao:
o Tehnička pogreška
o Semantička pogreška
o Socijalna pogreška
 Tehnička pogreška
o Pogreška u prijenosu ili pogreška u percepciji podataka
o Ima za posljedicu pogrešne podatke, odnosno pogrešnu obavijest
 Semantička pogreška
o Pogreška u pridavanju značenja, pogreška interpretacije
o Pogrešna značenja obliku pogrešne obavijesti, ali i nesporazume u društvenim
odnosima
o Zato semantičke pogreške mogu biti osnovom i protuobavijestima
 Socijalna pogreška
o Pogreška u vrednovanju i uporabi obavijesti
o Pogrešni podaci, pogrešne interpretacije imaju za posljedicu pogrešne procjene
problema, pogrešno određivanje cilja, i/ili pogrešne odluke i akcije
o Uzrokovati pogreške u društvenom djelovanju i odlučivanju osnovna je zadaća i
namjera protuobavijesti
 Ishodište nastanka protuobavijesti nije u spoznajnom procesu, već u manipulaciji:
o Izvorom obavijesti
o Autorom obavijesti
o Pošiljateljem obavijesti
 Internet osim pouzdanih i ažurnih obavijesti, nudi i netočne, neažurirane obavijesti te
obavijesti koje sadrže obmane i prijevare
 Filter mjehurić
o Tražilice učvršćuju vaše predrasude – nuspojava načina na koji algoritam
analizira vaše pitanje
o Rezultati se algoritamski rangiraju prema autoritetu (koliko često su stranice
povezane s drugim web mjestima) i relevantnosti (koliko dobro odgovaraju upitu)
o Algoritam verbatim koristi riječi iz upita kako bi procijenio relevantnost sadržaja
o Google želi riješiti problem programiranjem tražilice da prepozna namjeru upita,
a ne samo doslovnu sintaksu
o Na taj način, bez obzira na to jesu li korisnici upisali „gmazovi su dobri kući
ljubimci“ ili „gmazovi su loši kućni ljubimci“, tražilica će tumačiti upit kao „kako
se gmazovi procjenjuju kao kućni ljubimci“ i prikazati oba isječka rezultata –
svaki predstavlja jedan argument
o U googleovom predloženom sustavu, ako korisnik upiše „je li klimatka promjena
stvarna“, vidjeti će argumente za i protiv
o Glasnogovornik tvrtke naglašava da Google ne želi biti arbitrom istine, nego
pružatelj znanja koji će pomoći korisnicima donositi informirane odluke
o Škakljivi upiti koji uključuju predrasude i kontroverzna mišljenja će biti rješavani
tek kasnije