POSLOVNO ODLUČIVANJE

Prof. dr Lazo Roljić

http://translate.google.com/
• OSNOVE POSLOVNOG ODLUČIVANJA
• TEORIJE ODLUČIVANJA
• FAZE U PROCESU ODLUČIVANJA I FAKTORI
ODLUČIVANJA
• NAČINI ODLUČIVANJA
• MODELI I TEHNIKE ODLUČIVANJA
• INFORMACIONI SISTEMI KAO PODRŠKA
ODLUČIVANJU
 Neki ciljevi predmeta DSS

- upoznati se na sistemski način s poslovnim

odlučivanjem,
- razumjeti važnost odlučivanja za upravljanje
na različitim nivoima organizovanosti,
- osposobiti studente da mogu samostalno
izraditi i služiti se s više modela odlučivanja, a
posebno
- spoznati mjesto i ulogu informacionih
sistema za podršku procesu odlučivanju.
 ODLUČIVANJE
(Decision Making)
Formalni pristup
Prof. dr Lazo Roljić

Adaptirano prema knjizi:

Čupić, M., i dr., FON BG, 2001.
 Uvod
Odluka i odlučivanje se kao riječi javljaju i
koriste svakodnevno, ali kako često u takvim
situacijama biva, te riječi su u upotrebi, a da se
pri tome i ne zna uvek njihovo pravo značenje.
Da se radi o značajnoj ljudskoj djelatnosti (iza
svake odluke stoji neka djelatnost), govori i
činjenica da se već pedesetak godina njeguje i
razvija posebna naučna disciplina zvana
teorija odlučivanja (Decision Making Theory).
Po Riječniku srpskohrvatskog književnog jezika
(izdanje: Matica Srpska, Novi Sad, 1971),
odluka je:

1. a. čvrsta namjera, konačno rješenje

b. rezultat dogovora, zaključak
c. rješenje vlasti, naredba
2. presudan događaj, ishod, svršetak.
3. odlučnost, rješenost.
Odlučiti znači:

1. a. donijeti odluku, riješiti se na nešto

b. zaključiti, riješiti
2. biti presudan za nešto, riješiti konačan ishod.
3. uticati na nekoga pri donošenju odluke,
opredijeliti, navesti, privoljeti.
4. odvojiti tele (od sisa) od majke krave, jagnje od
majke ovce, itd.
Odlučiti se, pak, znači:
• od više mogućnosti izabrati jednu,
• opredijeliti se.

Poslednja definicija, odnosno načini njenog

realizovanja će u stvari predstavljati okosnicu
oko koje će se graditi sadržaj izlaganja u
predmetu DSS, jer na najbolji način opisuje
suštinu procesa odlučivanja.
• Samo odlučivanje je staro koliko i čovječanstvo. Ljudi su
oduvijek donosili odluke (a da često i nisu bili svjesni da
to čine), jer odlučivanje u stvari predstavlja sastavni dio
svakodnevnog života.

• Međutim, kako je taj život vremenom postajao sve

kompleksniji i komplikovaniji, bilo je potrebno
ovladavati i sve većim fondom znanja u cilju donošenja
ispravnih odluka. Pomoć u tome je pružala i pruža
naučna disciplina: teorija odlučivanja.
Analizom sadržaja preko četiri stotine jedinica
različitih referenci (monografije, udžbenici,
članci u časopisima i zbornicima, itd.) jedan od
autora ove knjige, dr M. Čupić, došao je do
pregledne šeme onog što se u svjetskoj
literaturi danas podrazumijeva pod pojmom
odlučivanja (Sl.1).
Osnovni kriterijum za pripadanje pojedinih
oblasti (koje se inače u većini slučajeva
smatraju posebnim naučnim disciplinama)
odlučivanju bio je njihova primjena u svijetu
realnih problema. Šta više, mnoge od
navedenih disciplina u svojim definicijama i
razlozima postojanja navode činjenicu da su
stvorene i razvijene u cilju ostvarivanja pomoći
onima koji donose odluke, i to na svim
nivoima.
Sama šema ima pet nivoa, koji međusobno
nisu povezani. Reference koje pokrivaju prvi
nivo (I) bave se opštim pojmovima,
definicijama, samim fenomenom odlučivanja,
modelima i metodologijom odlučivanja.
Poznavanje svega što je navedeno na ovom
nivou je svakako neophodno da bi se moglo
uspješno pratiti sve što slijedi na slijedećim
nivoima.
Drugi nivo je u potpunosti posvećen (matematičkim)
metodama, koje pomažu analitičarima odlučivanja u
kreiranju skupa naučno fundiranih akcija (alternativa) iz
koga će donosilac odluke (pojedinačni ili kolektivni)
izabrati najpovoljniju.
Na trećem nivou pregledne šeme navedene su
oblasti i discipline koje su između sebe
izuzetno heterogene, tj. između njih ne postoji
ono vezivno tkivo, što je bila matematika za
oblasti sa drugog nivoa. Njihovo prisustvo u
teoriji odlučivanja je, međutim, izuzetno
značajno.
Na četvrtom nivou su navedene tri, u posljednje
vrijeme izuzetno atraktivne oblasti, koje
donosiocima odluka pružaju direktnu tehnološku
podršku u procesima odlučivanja.
Korišćenjem Sistema za podršku odlučivanju
(DSS), Ekspertnih sistema i Vještačkih neuronskih
mreža neposredni donosilac odluke se ni u kom
slučaju ne zamjenjuje, već mu se samo pruža do
sada najdirektnija i najneposrednija pomoć i
podrška u poslovima odlučivanja.
Na ovom nivou se kroz razne forme
kombinacija različitih postojećih informacionih
sistema (kao što su izvršni informacioni
sistemi) ili kroz potpuno nove pristupe,
očekuju i najveći tehnološki prodori u podršci
odlučivanju u budućnosti.
Na petom nivou šeme, pod vrlo opštim naslovom
Inteligentna podrška u rješavanju realnih
problema, prevashodno se mislilo na snažni uticaj
novih tehnoloških pristupa (sa četvrtog nivoa) na
rješavanje stvarnih procesa odlučivanja u realnom
okruženju.
Ovaj aspekt problematike inače spada u okvire
tzv. sistema odlučivanja u širem smislu i izuzetno
je značajan, jer se njegovom stabilnošću
omogućuje maksimalno efikasno korišćenje
rezultata naučnog odlučivanja.
 ODLUČIVANJE I MENADŽMENT

Odlučivanje, teorija odlučivanja, proces

odlučivanja, poslovno, menadžersko,
organizaciono odlučivanje, odluka i sl. su riječi i
pojmovi koji se izuzetno često koriste.
To se čini, kako u stručnom, tako i u
svakodnevnom životu. Svakog dana, pojedinac ili
grupa, donosi odluke, a da pri tome često i nisu
svjesni te činjenice. Vremenom, svakodnevnica je
postala komplikovana, pa je i posao "donošenja
odluka" postajao teži, odnosno, zahtijevao je sve
veću i veću pripremu.
Analitičari i teoretičari menadžmenta se razlikuju međusobno po mjestu
gdje lociraju odlučivanje, ali su zato u potpunosti saglasni o njegovom
značaju.
Jedan manji broj autora, čak ide toliko daleko da odlučivanje proglašava
jednom od funkcija menadžmenta. Kako su ipak u manjini, na Sl.2. takav
njihov izbor je naglašen znakom ?.
Empirijski je dokazano da u strukturi
menadžerskog posla odlučivanje predstavlja
najčešći posao (i do 92% vremena) i to je
činjenica koja važi za sve nivoe menadžmenta.
 Definisanje pojma odlučivanje

Odlučivanje je generički proces koji obuhvata

izbor između dvije ili više mogućih akcija te
provođenje odabrane akcije, kako bi se postigao
unaprijed zadati cilj.
Odlučivanje je složen, dinamički i sekvencijalni
proces, koji se ne može svesti samo na pitanje izbora
raspoloživih opcija (varijanti odluke).
Koontz H, Weinrich H.

Odlučivanje je izabiranje smjera odnosno

načina djelovanja između više alternativa.
Richard .L Daft (Organisation theory and design)
Odlučivanje je proces identifikacije problema i
proces rješavanja problema. Ta definicija je šira jer
uključuje identifikaciju problema i njegovo
rješavanje.
Slična je i definicija i Dunham R.B i Pierce J.L.
Odlučivanje se definiše kao skup aktivnosti koje
započinju identifikacijom problema a završava s
izborom alternativa.
 Odlučivanje i odluka:
- Odlučivanje je proces konverzije informacija u akciju,
a rezultat toga je odluka;
- Odluka je rezultat procesa odlučivanja. To je izbor
između dvije ili više mogućnosti rješenja problema;

• Odlučivanje je stalan proces kako u privatnom tako i u

poslovnom životu.
Traje duže i kraće vrijeme, zavisno od vrste odluke
(operativne ili strategijske)

Sposobnost donošenja odluka je vještina koja se

usavršava s vremenom i iskustvom.
 Vrste donosilaca odluka (DO)
Izbor pojedinih odluka vrši DO (može biti svako ko
radi u poslovnom okruženju). Vrste DO:
1. Ekonomski DO (interes u onome što je korisno i
praktično),
2. Estetički DO (vrijednost u harmoniji,
individualnosti),
3. Teoretički DO (zainteresovani za otkrivanje
istine),
4. Socijalni DO (vole ljude, pitaju za mišljenje),
5. Politički DO (zainteresovani za moć i uticaj),
6. Religiozni DO (spiritualnost).
Donošenjem odluke se želi postići neki cilj.
CILJ je željeno stanje sistema, željeni izlaz ili željeni
podskup u prostoru stanja sistema odnosno izlaza a
najčešće se iskazuje funkcijom cilja.
On se ostvaruje kod realnih sistema u uslovima
različitih OGRANIČENJA koja su posljedica prirode
sistema, ograničenosti resursa, tehničko - tehnoloških
karakteristika uređaja (mašina, transpotnih sredstava,
tj. općenito sredstava).
Skup ograničenja se definiše sistemom j-na ili nej-na u
kojima figurišu iste nepoznate komponente vektora
rješenja, kao i f-ji cilja.
 Poslovno odlučivanje:

• svako odlučivanje izvan sfere privatnosti;

• odlučivanje u preduzećima, bankama, ustanovama...

Na primjer: da li sijati
kukuruz, koji se može
prodati za gotov novac ili
lucerku, kojom se
mogu hraniti krave na
farmi?
 FAZE PROCESA ODLUČIVANJA
Proces odlučivanja

• Istraživanje – ispitivanje
potreba i uslova u okruženju
za donošenje odluke
• Kreiranje – obuhvata
invenciju, razvoj i analizu
mogućih puteva za akciju
• Izbor – selekcija mogućih
rješenja ili puteva za akciju
među dostupnim rješenjima
VRSTE ODLUKA
 Vrste odluka (nast.)
Autor Herbert A. Simon (Nobelovac), koji je analizirao i tumačio
kako ljudi odlučuju u stvarnom životu, razlikuje:
Programirane odluke – za rješavanje rutinskih problema u
situacijama koje se ponavljaju, postupak u odlučivanju je
poznat s obzirom na ranija iskustva u donošenju sličnih
odluka-može se izraditi algoritam;
Programirane odluke su one koje se odnose na poznate
probleme s unaprijed utvrđenim načinom rješavanja i stoga
ih nazivamo rutinskim.

Neprogramirane odluke – koriste se u novim situacijama

koje se ne ponavljaju; nema poznatih postupaka i modela u
procesu donošenja odluke; svaka situacija se rješava
individualno;
Neprogramirane odluke se odnose na nepoznate probleme
čime ni način njihovog rješavanja nije poznat unaprijed i
stoga ih nazivamo inovativnim.
 Vrste odluka (nast.)
Autor W. J. Gore razlikuje:
• rutinske odluke – izjednačuju se s
programiranim odlukama; svakodnevne
odluke koje se pojavljuju, dio su posla
pojedinih radnih mjesta
• adaptivne odluke – više se bave
problemima nego samim zadatkom, tj. nisu
detaljne
• inovativne odluke – znače promjene u
aktivnostima, usmjerene su na promjene
ciljeva, ne ponavljaju se, zahtijevaju
kreativno mišljenje
 Služe za rješavanje rutinskih problema.
To su situacije koje se ponavljaju. Koraci
su poznati i može se izgraditi algoritam.
Struktirisane To su de facto programirane odluke

Rješavaju situacije i probleme koji se ne

ponavljaju. Svaka situacija je za sebe i ne
Nestrukturisane može se služiti poznatim postupcima u
njegovu rješavanju. To su
neprogramirane odluke.
 Vrste odluka (nast.)
Prema važnosti odn. značenju odluke su:
• strateške (i inovativne) odluke: najvažnije odluke,
donose ih najviši organi upravljanja (na najvišem
nivou menadžmenta), pogrešna odluka ima velike
posljedice.

• taktičke odluke: odluke nižeg reda (na srednjem

nivou menadžmenta) putem kojih se realizuju
strateške odluke

• operativne odluke: odluke najnižeg reda (na

najnižem nivou menadžmenta) putem kojih se
realizuju taktičke odluke.
 Vrste odluka (nast.)

Prema subjektima odlučivanja:

● odluke organa upravljanja,

● odluke menadžmenta (organa rukovođenja),

● izvršne odluke.
 Vrste odluka (nast.)
Prema masovnosti učesnika - donosilaca:
• individualne – donose ih pojedinci na svojim
radnim mjestima
• grupne – grupe koje rade na rješavanju nekog
problema (npr. Nadzorni odbor)
• kolektivne odluke – odluke skupštine
dioničara
 RAZVOJNE FAZE
PROCESA POSLOVNOG ODLUČIVANJA
Proces poslovnog odlučivanja u širem
smislu obuhvata (J. W. Slocum):
• Pripremnu faza odlučivanja
(definisanje problema, analiza
problema i sastavljanje mogućnosti
rješenja problema).
• Faza donošenja odluke (izbor između
mogućih rješenja)
• Faza realizacije odluke (provođenje
odluke- implementacija izabranog
rješenja, kontrola provođenja-
praćenje i kontrola)
 RAZVOJNE FAZE
PROCESA POSLOVNOG ODLUČIVANJA
Shvatanje procesa poslovnog odlučivanja u užem
smislu:
• Faze pripreme odluke (početna faza)
• Faze donošenja odluke (završna faza)
(Simon, Koontz, Weihrich, Thomas…)
Sadašnje
vrijeme Buduće stanje
Osborne-ov model inovativnog odlučivanja
 KLASIFIKACIJA TEORIJA ODLUČIVANJA

Hronološka klasifikacija:
• Klasične teorije (1880 - 1927)
• Neoklasične teorije (1930 - 1962)
• Moderne teorije (1965 - ….)
Klasična teorija odlučivanja
Klasična teorija posmatra preduzeće kao
zatvoreni model odlučivanja, što znači:
•Postojanje fiksnih i relativno nepromjenljivih
ciljeva
•Poznavanje skupa svih relevantnih varijanti
odluke s korespondirajućim posljedicama
•Jasno utemeljena pravila ili skup odnosa koji
pomažu rangiranju opcija po preferencijama
•Maksimiziranje nekog opipljivog i ostvarivog
cilja (obično profit ili korisnost “profit/rizik”)
•Zanemarivanje uticaja iz okoline.
Hoćete li prihvatiti opkladu u igri bacanja
novčića?
•Ako je “glava” dobićete 2,5 KM, a ako je
“pismo” izgubićete 1,5 KM.
•Ako je “glava” dobićete 25.000 KM, a ako je
“pismo” izgubićete 15.000 KM.
Pogrešne pretpostavke kriterija
maksimizacije očekivane novčane vrijednosti
•Linearna vrijednost funkcije novca
•Neuzimanje u obzir stanovišta-odnosa prema riziku
donosioca odluke

Kriterij max ONV implicitno podrazumijeva da

je donosilac odluke indiferentan prema
obrascu rizika.
• Informacija kao skup podataka sa značenjem,
postaje znanjem tek kada je primijenjena –
kada njena upotreba dodaje vrijednost.
Možemo još reći: znanje su informacije i
podaci vezani uz spoznajni proces i iskustvo; to
je sposobnost za iskorištenje informacije.
• Protumačenje saznanja je u stvari povezivanje
novodobijenog podatka ili iskaza sa ranijim
saznanjima. Ako ne postoje ranija saznanja sa
kojima bi se mogao povezati podatak, informacija
naravno neće nastati.
Informacija se neće “roditi” ni tada, ako se
povezivanje već jednom dogodilo.
Informacija nastaje u trenucima kada razmišljamo
o samom sadržaju podatka, kad donosimo neki
sud u vezi tog iskaza, kada pronađemo mjesto tog
podatka u nekoj ili nekim klasifikacijama, kada
formiramo neku misao, kada formulišemo neki
zaključak.(*)
• (*)Ekonomiste osuđuju da nisu u stanju da se
odluče. Naročito su osuđivali sjajnog Johna
Maynarda Keynesa za prevrtljive stavove. Kada je
kraljevska komisija zamolila petoro ekonomista za
mišljenje, rečeno joj je da će dobiti šest odgovora
- dva od gospodina Keynesa.
Sam gospodin Keynes nije se nimalo kajao zbog
toga. Obično bi kazao: “Kad se moje informacije
promijene, ja promijenim svoje mišljenje. A šta Vi
u tom slučaju radite, gospodine?” On nije želio da
bude poput zaustavljenog sata koji pokazuje
tačno vrijeme samo dva puta u danu.
(P.A.Samuelson)
 INFORMACIONI SISTEM I NJEGOVI ZADACI

• Informacioni sistemi predstavljaju «krvotok» savremene

organizacije, jer pružaju «hranu» donosiocima odluka u
rješavanju problemskih situacija.
• Informacioni sistem se, po definiciji, može odrediti kao
strukturisani, međusobno povezani kompleks ljudi, uređaja i
procedura, predviđen za generisanje kontinuiranog toka
odgovarajućih informacija prikupljenih iz unutrašnjih i vanjskih
izvora preduzeća za upotrebu istih, kao baze pri donošenju
poslovnih odluka.
• Međutim, ne postoji jedan jedinstveni tip informacion sistema
koji bi mogao pokriti sve različite aspekte računarske obrade
podataka i zato u preduzećima postoji veći broj klasa
kompjuterizovanih informacionih sistema koji pokrivaju
različita funkcionalna i organizaciona područja. Svi oni zajedno
čine ono što zovemo informacionim sistemom preduzeća ili
poslovnim informacionim sistemom.
• Ključni zadaci informacionog sistema u preduzeću
su: računarsko «pokrivanje» poslovnih transakcija i
osiguranje potrebnih informacija menadžerima u
odgovarajućem vremenu i upotrebljivom formatu.
• Informacioni sistem, općenito govoreći, upravlja
tokovima podataka i informacija od njihovog izvora
do menadžera koji će ih upotrebljavati.
 KLASE INFORMACIONIH SISTEMA
Prema Laudon-ovima postoji veći broj tipova
kompjuterizovanih informacionih sistema u
koje ubrajamo:
• sisteme elektronske ili transakcione obrade
podataka (TPS)
• sisteme za automatizaciju kancelarijskog
poslovanja (OAS)
• upravljačke informacione sisteme (MIS) i
• menadžerske sisteme podrške.
Sistemi za transakcionu obradu podataka (TPS)
• Služe za vođenje svakodnevnih i rutinskih poslovnih
transakcija. Oni podržavaju procesiranje poslovnih i
drugih operacija u preduzeću.
• Treba da osiguraju evidenciju o elementarnim
aktivnostima i transakcijama organizacije kao što su:
prodaja, zarada od prodaje, uloženi novac, krediti i
protok materijala u proizvodnji.
• Povezuju organizaciju i glavni su proizvođači
informacija za druge klase informacionih sistema. Nisu
neposredno orjentisani prema odlučivanju (njihova
osnovna namjena nije podrška poslovnom
odlučivanju), ali izlazne informacije ovih sistema
predstavljaju ulazne veličine za druge klase
informacionih sistema.
• Pod pojmom menadžerski sistemi podrške
podrazumijeva se skupina sistema namijenjenih za
podršku menadžerskih aktivnosti na svim nivoima
odlučivanja.
• Benbasat i Nault u ove sisteme ubrajaju:
• sisteme za podršku odlučivanju,
• sisteme za podršku grupnom odlučivanju i
• ekspertske sisteme.
• U ovu grupu svakako spadaju i sistemi za podršku
vrhovnom rukovodstvu.
 Upravljački informacioni sistem
• Posebna klasa informacionih sistema koja se organizuje
kako bi se saželi izabrani podaci, većinom iz
transakcionog procesiranja, tj. elektronske obrade
podataka i nešto manje iz pretraživanja okoline
organizacije, radi stvaranja informacija upotrebljivih za
menadžment.
• Proizvodi rutinske i unaprijed definisane izvještaje,
rješava jednostavne modele i unaprijed pravi
predviđene analize.
• To je integrisani sistem za pružanje informacija koji daje
podršku planiranju, kontroli i operacijama poslovne
organizacije.
• Pomaže, dakle, u odvijanju poslovnih operacija i
procesu donošenja odluka putem pružanja unaprijed
definisanih, internih i eksternih, informacija o prošlosti,
sadašnjosti i budućnosti preduzeća.
 NAJVAŽNIJE OSOBINE UPRAVLJAČKIH
INFORMACIONIH SISTEMA
• Najvažnije osobine MIS-a:
• MIS podržava strukturisane i polustrukturisane poslovne
odluke koje se primarno donose na srednjim i nižim
menadžerskim nivoima.
• MIS osigurava fiksni oblik primitka informacija u poznatom,
unaprijed definisanom formatu (zahtjevi korisnika za
informacijama su poznati i stabilni).
• MIS-om se obično produkuju unificirani, obimni i detaljni
izvještaji, koji zahtijevaju da svaki pojedini korisnik sam
pretražuje onaj dio informacija koje su mu potrebne.
• Upotreba MIS-a zahtijeva formalnu proceduru upita i
pretraga.
• Obično se MIS-om pohranjuju i procesiraju interni poslovni
podaci preduzeća, a nešto manje podaci iz okoline.
• Prvenstveni je naglasak na podacima iz prošlosti, a manje na
onima o budućnosti.
• Osnovno svojstvo MIS-a je podrška procesu donošenja
poznatih, ponavljajućih i strukturisanih poslovnih odluka.
• TPS nije orjentisan ka odlučivanju, već mu je svrha
otkrivanje i upravljanje podacima vezanim za
poslovanje preduzeća putem klasifikacije, sortiranja,
kalkulacije, sažimanja i čuvanja podataka.
• TPS je isključivo vezan za praćenje operativnih
aktivnosti preduzeća (prodaju, naručivanje, evidenciju
kadrova i snabdjevanje), dok se MIS projektuje kao
menadžersko oruđe kojim se pomaže procesu
donošenja poslovnih odluka.
• Sa stanovišta informacione tehnologije, ono što ih
razlikuje je postojanje razvijenog sistema za upravljanje
bazama podataka (DBMS).
 TPS MIS

Fokusiran na podatke Usmjeren na informacije

Namijenjen službama Namijenjen rukovodstvu

Optimalno pohranjivanje i Integrisano sticanje informacija

procesiranje podataka i planiranje funkcija IS-a

Upravljanje datotekama DBMS – sistemi za upravljanje

podataka hijerarhijskog mrežnog
tipa
 ON-LINE OBRADA I PRISTUP
PODACIMA
• Karakteristika MIS- a je i postojanje opcije on-line
obrade podataka i informacije.
U nekim situacijama donosioci poslovnih odluka mogu
imati poseban zahtjev za informacijama za koji im ne
treba puni redovni izvještaj.
On-line obradom dopušta se da se korisnici MIS-a
opskrbljuju informacijama u odgovarajućem obliku, na
poseban upit i u vrlo kratkom vremenu.
Umjesto čekanja da se izlista kompletan izvještaj oni se
mogu neposredno upoznati sa traženim informacijama
putem upotrebe monitora i štampača. To naročito
vrijedi za menadžere na nižim i srednjim nivoima u
poslovnoj organizaciji kojima svakodnevno trebaju
tekuće informacije.
FUNKCIONISANJE BAZA PODATAKA I SISTEMA ZA
UPRAVLJANJE BAZAMA PODATAKA (DBMS)
Baza podataka je integrisani skup podataka pohranjen na
različitim vrstama zapisa-slogova, potpuno nezavisan od
programskog paketa koji te podatke koristi.
Zapisi-slogovi su međusobno povezani značenjem odnosa
smještenih podataka, a ne njihovom fizičkom lokacijom.

Baze podataka i DBMS su ključni elementi koji stvaraju

mnoge prednosti MIS sistema nad nižim klasama
informacionih sistema.
 Sistem za upravljanje bazama podataka (DBMS) je
softver (ili serija programskih paketa) koji imaju
mogućnost kreiranja, upotrebe i održavanja baze
podataka.
• Nije vezan za neki poseban skup datoteka i
samostalno egzistira integrisan u MIS-u.
• Omogućava odvajanje korisničkog programskog
pogleda na podatke koji se procesiraju u sistemu od
načina na koji se smještaju podaci.
 SISTEM ZA PODRŠKU ODLUČIVANJU-DSS

• To je sistem koji pruža instrumente i sredstva podrške

menadžerima u rješavanju slabo strukturisanih i
nestrukturisanih problema i to na način koji najbolje
odgovara menadžerima.
• Interaktivni računarski sistem koji je lako dostupan
stručnjacima i donosiocima odluke, a koji im pomaže u
funkcionisanju i poslovnom odlučivanju.
• To je, dakle, fleksibilan i adaptibilan računarski
informacioni sistem koji omogućava interaktivnu
primjenu pravila odlučivanja, modela i baza modela
zajedno s bazama podataka i vlastitim pristupom
donosioca poslovnih odluka.
Karakteristike sistema za podršku odlučivanju:
• Podržavaju donošenje slabo strukturisanih i
nestrukturisanih odluka
• Imaju fleksibilnost u specificiranju zahtjeva za outputom
• Laki su za primjenu i razvoj za informatičke
neprofesionalce
• Pružaju mogućnost brze reakcije na tražene upite
• Postoji visok stepen nadzora korisnika i jaka interakcija
sa sistemom
• Fokusirani su na srednje i gornje slojeve menadžmenta
• Uključuju interaktinu prezentacijsku tehnologiju
• Sadrže modele
• Usmjereni su na efektivnost prije nego na afikasnost.
• Usporedba upravljačkog informacionog sistema (MIS) i
sistema za podršku odlučivanju (DSS).
• Koje su osnovne razlike?
- Dok MIS sistemi pomažu u rješavanju strukturisanih
problema, DSS sistemi projektuju se u namjeri da se
menadžerima pomogne u svladavanju problemskih
područja u odlučivanju koje nije svakodnevno, rutinsko i
dobro poznato nego je samo jedan njegov dio poznat,
djelimično strukturisan ili nije uopšte strukturisan.
- DSS su mnogo fleksibilniji od MIS.
- DSS je problemski orjentisan nasuprot MIS-u koji slijedi
proces kroz poslovnu organizaciju.
 VRSTE PRIMJENE SISTEMA ZA PODRŠKU
ODLUČIVANJU (DSS-a) U ODLUČIVANJU.

Postoje tri osnovna oblika DSS-a:

• kao specifični DSS-ovi
• kao DSS generatori i
• kao DSS alati.
 RAZLIKA IZMEĐU DSS GENERATORA I DSS ALATA

• DSS generatori dizajnirani su za upotrebu u brzom kreiranju

i generisanju različitih aplikacija. Oni su niti kompletne
aplikacije niti su (samo) programski jezici. Možemo ih
definisati kao kombinaciju jezika, korisničkog interesa te
grafičkih i izvještajnih dodataka na način da se može brzo -
po potrebi kreirati pojedini DSS sistem.
To je zapravo paket povezanog hardvera i softvera.

• DSS alati čine elementi hardvera, softvera, procedura i

podataka koji omogućavaju izgradnju bilo speccifičnih DSS-
ova, bilo DSS generatora. To su specijalni slučajevi DSS
generatora. Namijenjeni su za razvoj DSS-a, ali imaju
ograničen i poseban fokus.
 SUŠTINA FUNKCIONISANJA PODSISTEMA ZA
UPRAVLJANJE MODELIMA DSS-a
• Podsistem za upravljanje modelima čini glavnu
komponentu DSS-a te korisniku pruža podršku u
izgradnji modela.
• Ovaj sistem treba da omoguć integraciju pristupa
podacima i modelima odlučivanja.
• Omogućava korisniku da sam definiše
kombinaciju odrednica-determinanti radi
samostalne formulacije kompleksnog modela.
Temelj podsistema je baza u kojoj se čuvaju
osnovni modeli sistema.
 ULOGA PODSISTEMA ZA VOĐENJE
DIJALOGA U DSS-u?

• Podsistem za vođenje dijaloga korisniku

osigurava komunikaciju sa DSS sistemom.
Pomaže provedbu korisničkih akcija putem
različitih ulaznih uređaja kao što su tastatura,
paneli, govorne komande i sl.
• Funkcija je kreiranje prezentacije podataka u
raznim formatima i na raznim izlaznim
uređajima računarskog sistema.
 Faze u primjeni sistema za podršku odlučivanju u
procesu poslovnog odlučivanja

Proces upotrebe DSS-a može se vizualizirati u 5

faza:
• istraživanje ili preformulisanje problema
• identifikacija relevantnih parametara i varijabli
• formulacija modela
• testiranje modela radi ispitivanja pogodnosti
solucije
• rafinacija problema.