P. Sikavica, H. Skoko, D. Tipuri i M. Dali: Poslovno odluivanje: teorija i praksa
donoenja odluka, Informator, Zagreb, 1994., str. 68. J. A. Litterer: The Analysis of Organizations, John Wiley and Sons, Inc., New York, 1973., str. 422.
3. FAZE U PROCESU ODLUIVANJA I FAKTORI ODLUIVANJA
3.1. Faze u procesu odluivanja
Faza donoenja odluka predstavlja odreeni jednokratni in kojem prethode neke aktivnosti odnosno neki posao iza kojeg dolaze neke aktivnosti odnosno poslovi. U uem smislu zavrava sa fazom donoenja odluke dok u irem smislu obuhvaa i proces realizacije odluke. Faza pripreme odluke sastoji se od slujedeih podfaza:
1. Identifikacija problema
2. Definiranje zadatka
3. Snimanje i anlaiza postojeeg stanja
4. Traenje alternativnih rjeenja problema
5. Vrednovanje svih alternativnih rjeenja
Proces odluivanja zapoinje identifikacijom problema. Problem treba otkriti odnosno prepoznati jer o tome ovisi uspjeh preostalih faza, jo vanije, uspjeh cjelokupnog procesa odluivanja. Pogreno identificiranje problema, rezultira pogrenim pristupom i nerjeavanjem problema.Definiranjem zadatka odreujemo kako postupati sa, sad ve odreanim problemom tj. to mi procesom elimo uope postii.U treoj fazi snimanje i analiza postojeeg stanja utvrujemo to imamo na koritenje za rjeavanje problema. Detaljno se anlizira postojee stanje, materijalne resurse, kadrovske potencijale i ostala raspoloiva sredstva.Traenjem alternativnih rjeenja problema navodimo sva potencijalna alternativna rjeenja problema. Dobro je navesti im vie alternativnih rjeenja, ali opet ne i pretjerani broj. Kod generiranja alternativnih rjeenja treba uzeti u obzir da problem moe ishoditi sa vie optimalnih rjeenja te da na sama rjeenja utjeu raspoloivo vrijeme i vanost same odluke.Vrednovanjem svih alternativnih rjeenja vri se kvantitativna i kvalitativna analiza. Vrednovanjem dolazimo do prednosti i nedostataka odreenog alternativnog rjeenja problemu. U drugoj fazi donosim odluku tj. Odabiremo najpovoljniju alternativu iz prethodne faze. Odabir prave alternative izazov je pod vremenskim pritiskom i u kriznim situacijama. Nakon donesene odluke menader se mora brinuti o pravilnom provoenje odluke te je kontrolirati.
Da rezimiramo:
Priprema odluke donoenje odluke provoenje odluke kontrola provoenja odluke.
2 P. Sikavica, H. Skoko, D. Tipuri i M. Dali: Poslovno odluivanje: teorija i praksa donoenja odluka, Informator, Zagreb, 1994., str. 68. J. A. Litterer: The Analysis of Organizations, John Wiley and Sons, Inc., New York, 1973., str. 422.
3.2. Faktori odluivanja
Odluivanjem se donose mnogobrojne odluke na razliitim razinama i na razliitim mjestima odluivanja, a odvija se pod utjecajem brojnim faktora o kojima ovisi kvaliteta odluivanja. Faktori odluivanja su:
Ogranienja u odluivanja Okolina odluivanja Nain odluivanja i okolnosti u kojima se odluuje Meusobni odnos razliitih odluka Menaderova osobna sposobnost za odluivanje Subjektni faktori odluivanja
Ogranienja u odluivanju suuju broj potencijalnih alternativnih rjeenja nekog problema. Ogranienja mogu biti manja ili vea, a manifestiraju se u slobodi izbora neke odluke; ogranienja uvjetuju stupanj slobode. Najznaajnija ogranienja su nedovoljna i ograniena sredstva, informacije i vrijeme. Faktori okoline su dio vanjskog svijeta poduzea s kojim ono dolazi u kontakt. Poslovno odluivanje razlijuje se u uvjetima stabilne i nestabilne okoline, vidljivo je kroz nain odluivanja, prioritete odluivanja, brzini donoenja odluka, stupnju rizika i neizvjesnosti u odluivanju, kao i stupnju vjerojatnosti nastupanja oekivanog dogaaja. Tehnologija donoenja odluke morala bi biti im kraa i jednostavnija, kako bi se odluka mogla donijeti u najmanjem moguem roku. to je organizacija poduzea dublja, to je i proces poslovnog odluivanja sporiji i dui. Zakonom trivijalnosti se pri donoenju odluka vee vremena i energije troi na beznaajna i periferna pitanja i na tome se iscrpljuje, dok vana strateka pitanja nerijetko prou bez ikakve diskusije ili primjedbe12. Moda je problem u top menadmentu koji se previe okupira sa rutinskim odlukama? Prethodno u diplomskom navedena je vanost sposobnosti donositelja odluka kao najvanijeg faktora pri donoenju odluka.