Učenici s teškoćama

U suvremenom odgoju i obrazovanju poseban se naglasak stavlja na integraciju i inkluziju

učenika s teškoćama u redovitu nastavu. Kako bi učenici s teškoćama primili kvalitetno
znanje, važan je integrirani odgoj i obrazovanje u kojem bi trebala sudjelovati cijela
zajednica. Dejana Bouillet u svojoj knjizi Izazovi integriranog odgoja i obrazovanja navodi
kako glavni cilj integracije nije inzistiranje na poboljšanju obrazovnog uspjeha djece, nego
kako je važno individualno pristupiti svakom djetetu te kako dijete treba dobiti mjesto koje
mu odgovara.

Učenici s teškoćama imaju višestruke, različite i promjenjive potrebe te čine široku skupinu.
Njihove su potrebe oblikovane njihovim sposobnostima i osobinama, osobnim iskustvom,
prethodno stečenim kompetencijama, navikama, interesima, ciljevima, kao i širim socijalnim i
kulturnim okruženjem. U skladu s tim, neki će učenici s teškoćama trebati stalnu dodatnu
odgojno-obrazovnu podršku u svim ili samo nekim područjima učenja i predmetima, a drugi
privremenu i ograničenu. Dijele se u tri kategorije: učenici s teškoćama u razvoju, učenici s
teškoćama u učenju, problemima u ponašanju i emocionalnim problemima te učenici s
teškoćama uvjetovanim odgojnim, socijalnim, ekonomskim, kulturalnim i jezičnim
čimbenicima. Prema Pravilniku o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju
učenika s teškoćama u razvoju učenici s teškoćama u razvoju definirani su kao učenici čije
sposobnosti u međudjelovanju s čimbenicima iz okoline ograničavaju njihovo puno,
učinkovito i ravnopravno sudjelovanje u odgojno-obrazovnom procesu s ostalim učenicima, a
proizlaze iz: tjelesnih, mentalnih, intelektualnih, osjetilnih oštećenja i poremećaja funkcija
kombinacije više vrsta gore navedenih oštećenja i poremećaja. Vrste teškoća u razvoju su:
oštećenja vida, oštećenja sluha, oštećenja jezično-govorno-glasovne komunikacije i specifične
teškoće u učenju, razvojne teškoće učenja, motorički poremećaji i kronične bolesti,
intelektualne teškoće, deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj (ADHD), poremećaj u ponašanju,
poremećaj iz spektra autizma. Navedene vrste teškoća u razvoju raznolika su skupina
kroničnih stanja koja utječu na različita područja funkcioniranja djeteta, manifestiraju se
tijekom razvojne dobi te su prisutne tijekom čitavog života osobe. Učenici s teškoćama u
učenju, problemima u ponašanju i emocionalnim problemima su oni čiji problemi proizlaze iz
međudjelovanja učenika i odgojno-obrazovnog okruženja i/ili u kojih su prisutni čimbenici
rizika, koji proizlaze iz osobina samog učenika ili karakteristika njegovog užeg i šireg
socijalnog okruženja te trebaju odgojno-obrazovnu podršku s ciljem njihovoga daljnjeg
pozitivnog razvoja. Treća su skupina učenici koji se nalaze u nepovoljnom položaju i imaju
teškoće (npr. u odgovaranju na odgojno-obrazovne zahtjeve, u odnosu s vršnjacima, odnosu s
odraslim osobama i/ili autoritetima, odnosu sa samim sobom itd.), a koje su primarno
uvjetovane odgojnim, socijalnim, ekonomskim, kulturalnim i jezičnim čimbenicima te na koje
je potrebno djelovati primjerenim oblicima odgojnoobrazovne podrške. Neki od čimbenika
rizika u (užem/ili širem) socijalnom okruženju djeteta/učenika su: disfunkcionalni odnosi
unutar obitelji, situacije zlostavljanja i/ili zanemarivanja, roditelji/skrbnici niskog obrazovnog
statusa, dugotrajne bolesti roditelja/skrbnika, neodgovarajući odgojni stil roditelja/skrbnika,
slabiji socioekonomski status obitelji, siromaštvo, socijalna deprivacija, migracije obitelji,
bilingvizam, nedovoljno poznavanje hrvatskoga jezika, nasilje u životnoj sredini, nepovoljne
životne okolnosti, stresni događaji, dostupnost sredstava ovisnosti u lokalnoj zajednici i brojni
drugi. Također, posebna pažnja treba se usmjeriti na skupinu darovitih učenika s teškoćama,
jer njihova darovitost često ostane neprepoznata zbog usmjerenja na poteškoću. Npr. kod
učenika mogu biti izražene teškoće socijalne komunikacije odnosno a da dijete bude nadareno
u ostalim područjima (npr. matematici). Kako bi se učenicima osigurali odgovarajući oblici
podrške, potrebno je kontinuirano i sustavno pratiti njihov cjelokupni razvoj (tjelesni,
kognitivni, jezični, govorni, komunikacijski, socioemocionalni) te rano i pravovremeno
utvrditi razvojne i okolinske rizike. U redovitoj nastavi provode se primjereni programi
odgoja i obrazovanja učenika odnosno redoviti program uz individualizirane postupke te
redoviti program uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke. Individualizirani
postupci omogućavaju različite oblike potpore, prema potrebama učenika, i to s obzirom na:
samostalnost učenika, vrijeme rada, metode rada, provjeravanje vještina, znanja i sposobnosti
učenika, praćenje i vrednovanje postignuća učenika, aktivnost učenika, tehnološka, didaktička
i/ili rehabilitacijska sredstva za rad i primjerene prostorne uvjete. Redoviti program uz
prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke određuje se, sukladno Pravilniku o
osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju,
učenicima s teškoćama u razvoju koji s obzirom na vrstu teškoće ne mogu ostvariti odgojno-
obrazovne ishode predmetnih kurikuluma bez sadržajnog ograničavanja te im je zbog
specifičnosti u funkcioniranju potreban individualizirani pristup u radu i sadržajna prilagodba.
Redoviti program/kurikulum odnosno razina ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda
predmetnog kurikuluma se sadržajno i metodički prilagođava učeniku. Sadržajna prilagodba
podrazumijeva individualiziranu prilagodbu nastavnih sadržaja redovitog programa sukladno
sposobnostima i sklonostima učenika, a zahtijeva smanjivanje opsega nastavnih sadržaja.
Opseg nastavnih sadržaja može se umanjiti do najniže razine ostvarenosti obrazovnih
postignuća propisanih nastavnim planom i programom/kurikulumom odnosno ostvarenosti
odgojno-obrazovnih ishoda predmetnog kurikuluma za razred u koji je učenik uključen, a
iznad razine posebnog programa. U procesu prepoznavanja i otkrivanja odstupanja u
psihofizičkom razvoju i/ili utvrđivanja rizičnih čimbenika (koji proizlaze iz osobina samog
učenika ili karakteristika užeg i šireg socijalnog okruženja) sudjeluju svi ključni sudionici –
učitelji/nastavnici, stručni suradnici, roditelji/skrbnici te, prema potrebi, relevantni vanjski
stručnjaci. Inkluzivnim pristupom procjenama teškoća ne smije se pristupiti isključivo s
gledišta medicinskih stanja, već ih je važno temeljiti i na procjenama odgojno-obrazovnih
djelatnika škole te prema potrebama dopuniti mišljenjima stručnjaka izvan škole. Cilj je
pružanje jedinstvenog sustava podrške svim učenicima, a promjene koje zahtijeva inkluzivna
škola vrlo su složene i zahvaćaju sve razine funkcioniranja u školi. Posebno je važna uloga
učitelja zato što su neposredni izvoditelji nastavnog procesa te imaju primarnu ulogu u
uspješnom odgojnoobrazovnom uključivanju učenika s teškoćama u razvoju u redovne
razrede. Kao i u drugim nastavnim predmetima i u nastavi likovne kulture učenicima s
teškoćama pristupa se individualizirano. Iako svaka teškoća nosi svoje izazove i posebnosti u
nastavi likovne kulture poseban je izazov raditi sa slijepim učenicima. Slijepim učenicima
potrebno je prilagoditi nastavu likovne kulture kako bi ju mogli pratiti i usvajati sadržaje od
poznatog ka nepoznatom. Stoga, kod njih se prvenstveno definira prostor i oblici u prostoru,
zato što slijepe osobe upoznaju protsor taktilno. Učenika se potiče da igrom i istraživanjem
dođe do spoznaje o unutarnjem i vanjskom, malom i velikom, punom i praznom prostoru.
Kako bi spoznali prostor mogu sastavljati prostor uz pomoć LEGO kockica, kutija, mase za
modeliranje, gline, glinamola i plastelina. Kada postane svjesno prostora, može početi
stvarati i usvajati oblike. Itd.

Svako dijete ima pravo na obrazovanje, stoga se odgoj i obrazovanje učenika s teškoćama u
razvoju treba temeljiti se na načelima prihvaćanja različitosti učenika, prihvaćanja različitih
osobitosti razvoja učenika, osiguravanja uvjeta i potpore za ostvarivanje maksimalnoga
razvoja potencijala svakoga pojedinog učenika te izjednačavanja mogućnosti za postizanje
najvećega mogućeg stupnja obrazovanja kako u ostalim predmetima tako i u nastavi likovne
kulture.