IZBORI I IZBORNI SUSTAVI

 IZBORI označavaju postupak u kojem svi državljani neke države, koji imaju pravo glasa, biraju svoje političke
predstavnike.
 Izbori u demokratskim državama moraju zadovoljiti nekoliko kriterija da bi bili prihvaćeni:
 Moraju biti tajni – odluka birača ostaje nepoznata drugima
 Moraju biti opći – svi državljani mogu birati i biti birani (bez obzira na spol, vjeru, rasu, naciju)
 Moraju biti jednaki – svaki birač ima jedan glas
 Moraju biti izravni – između birača i njihovih predstavnika nema posrednika
 Moraju biti kompetitivni – mora postojati više različitih stranaka koje se natječu za glasove birača
 Polukompetitivni izbori – na izborima je više stranaka, ali vladajuća stranka ima dominantnu
ulogu, pogotovo u medijima i pristupu financijskim sredstvima, npr. Rusija
 Nekompetitivni izbori – provode se u diktaturama, a odlikuje ih nepostojanje konkurencije,
npr. Rumunjska u vrijeme vladavine Ceausesca
 BIRAČKO PRAVO: a) AKTIVNO – mogućnost biranja svojih kandidata s izbornih lista
b) PASIVNO – mogućnost kandidiranja na izborima
- u Hrvatskoj se izborno pravo stječe s navršenih 18 godina
 IZBORNI SUSTAVI – skup pravila prema kojima se provode neki izbori
 Vrste: 1) VEĆINSKI IZBORNI SUSTAVI:
a) SUSTAV RELATIVNE VEĆINE – država se podijeli na velik broj izbornih jedinica i u svakoj od njih se
bira po jedan zastupnik. Svaka stranka predlaže po jednog kandidata, a pobjeđuje onaj koji je
osvojio najviše glasova (SAD, Kanada, Velika Britanija)
- ovaj sustav potiče smanjenje broja političkih stranaka, vodi do dvostranačkog sustava
b) SUSTAV APSOLUTNE VEĆINE – država se također podijeli na onoliko izbornih jedinica koliko se
zastupnika bira. Svaka stranka predlaže po jednog kandidata, a izabran je onaj koji dobije
apsolutnu većinu (50% + 1 glas). U pravilu se ovi izbori moraju ponavljati jer rijetko tko dobije
toliko glasova.
- u ponovljenom glasovanju sudjeluju kandidati koji su dobili najviše glasova u prvom krugu
(najčešće prva dva) i između njih se izabere konačni pobjednik (Francuska).
- Nedostatak većinskih sustava: moguća je parlamentarna pobjeda stranke koja nije dobila većinu
svih glasova na izborima

2) RAZMJERNI ILI PROPORCIONALNI SUSTAV – izbori za Hrvatski parlament, tipični su razmjerni izbori.
Hrvatska je podijeljena u 10 izbornih jedinica (s podjednakim brojem birača) i u svakoj se bira po 14
zastupnika u Sabor. Političke stranke za svaku izbornu jedinicu predlažu listu kandidata. Na izborima birači
mogu zaokružiti broj ispred stranačke (ili neovisne) liste. U skladu s udjelom u glasovima birača, stranka
dobiva određen broj mandata u parlamentu.

Ovaj izborni sustav predviđa i tzv. Parlamentarni prag – da bi stranka ušla u parlament mora dobiti propisan
minimalan broj glasova (2-7 %); Austrija, Italija

Nedostatak razmjernog sustava: iako osigurava sudjelovanje većeg broja stranaka u vlasti, koalicije ponekad
dovode do usitnjavanja političke scene i nestabilnosti čitavog sustava.

3) KOMBINIRANI IZBORNI SUSTAV – mješavina razmjernog i većinskog tipa izbora (Njemačka)

Utvrđivanje izbornih rezultata – izborni proces nije završen samim činom glasovanja jer te glasove treba pretvoriti u
zastupnička mjesta u parlamentu

- Većinski sustavi – tko je osvojio većinu ulazi u parlament

- Razmjerni – postoje mnogi načini preračunavanja glasova u mandate. U Hrvatskoj se koristi
D`Hondtova metoda koja ponešto favorizira stranke s većim brojem