SVEUČILIŠTE U SLAVONSKOM BRODU

STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU

SEMINARSKI RAD
sveučilišnog diplomskog studija

Tomislav Budeš
0152209004

Mentor završnog rada:

prof.dr.sc. Stjepan Aračić

Slavonski Brod, 2022.

SADRŽAJ:
1 UVOD.................................................................................................................................4
1.1 KOROZIJA............................................................................................................................4
1.2 EKONOMSKI ZNAČAJ ŠTETA KOJE PROUZROKUJE KOROZIJA...............................6
2 KOROZIJSKI MEHANIZMI I NAČINI NJIHOVOG SPRJEČAVANJA................8
2.1 KEMIJSKA KOROZIJA........................................................................................................8
2.2 ELEKTROKEMIJSKA KOROZIJA......................................................................................9
2.3 SPRJEČAVANJE KOROZIJSKIH MEHANIZAMA..........................................................10
2.3.1 Anodna zaštita..............................................................................................................11
2.3.2 Katodna zaštita.............................................................................................................11
2.3.3 Elektrokemijski oblici zaštite........................................................................................11
2.3.4 Zaštita inhibitorima.......................................................................................................11
2.3.5 Zaštita prevlakama i premazima...................................................................................11
3 KOROZIJSKA SVOJSTVA ALUMINIJA...................................................................13
3.1 ALUMINIJ KAO KEMIJSKI ELEMENT...........................................................................13
3.2 ZAŠTITA POVRŠINE ALUMINIJA...................................................................................14
3.3 SUSTAVI PREMZIVANJA ALUMINIJSKIH NAPLATAKA...........................................15
4 ZAKLJUČAK..................................................................................................................18
5 LITERATURA.................................................................................................................19
1 UVOD
1.1 KOROZIJA
Korozija je trošenje konstrukcijskih materijala kemijskim djelovanjem fluida (plinova ili
kapljevina) što je prikazano na slici 1.1. Ona razara metale i anorganske nemetale kao što je to
slučaj s betonom, a sudjeluje i u propadanju odnosno degradaciji nekih organskih materijala
kao što su polimerni materijali. Kada je riječ o području geologije korozija se koristi za
opisivanje kemijskog trošenja stijena [1].

Metali općenito prema korozijskom ponašanju mogu biti:

 imuni - ako ne korodiraju jer ne postoji afinitet za proces korozije,

 aktivni - ako korodiraju,
 pasivni - ako vrlo sporo korodiraju zbog snažnog kočenja procesa korozije.

Slika 1.1 Prikaz korozije na metalu [2]

U pravilu razlikujemo dvije vrste korozije kao glavnu podjelu, a to su:

 kemijska korozija,
 elektrokemijska korozija.

Kemijska korozija je specifična jer su njoj podložni metali i vodljivi nemetali u

neelektrolitima točnije u suhim plinovima i u nevodljivim kapljevinama te uz njih nevodljivi
nemetali u plinovima i kapljevinama. Kemijska korozija je u većini slučajeva oksidacija
metala spajanjem s kisikom pri izlaganju suhim plinovima koji sadrže kisik ili njegove
spojeve (npr. ugljikov dioksid), i to prije svega u vrućem zraku ili u plinovima izgaranja.
Takva vrsta korozije daje za proizvod oksid koji može tvoriti sloj na metalu ili se odvajati od
njega. Kod prvog slučaja taj oksidni sloj usporava proces oksidacije, što se tiče drugog slučaja
oksidacija se nastavlja neometano.

Elektrokemijskoj koroziji podložniji su metali i vodljivi nemetali u elektrolitima, tj. u vodi i

vodenim otopinama, u vlažnom tlu, u talinama soli i hidroksida te u vodi koja potječe iz
vlažnoga zraka ili drugih plinova u obliku filma ili kapljica. Elektrokemijsku koroziju
uzrokuje djelovanje korozijskih galvanskih članaka nastalih na površini metala izloženoj
elektrolitu. Neplemenitiji dijelovi površine pritom su anode, na kojima se metal troši
ionizacijom, otapanjem u elektrolitu uz istodobno oslobađanje viška elektrona
(elektrokemijska oksidacija), koji kroz metal putuju prema plemenitijim dijelovima
površine, katodama, gdje se vežu s oksidansima iz okoline (elektrokemijska redukcija), kako
je prikazano na slici 1.2.

Slika 1.2 Prikaz elektrokemijske korozije metala [3]

Područje korozije je vrlo široko i raznovrsno, ali se može svesti na tri osnovne grane prema:

 mehanizmu,

 izgledu korozijskog napada,

 korozivnim sredinama.

Korozija se razlikuje i prema obliku i mjestu razaranja materijala, a može biti: 

  opća korozija zahvaća cijelu površinu materijala (npr. hrđanje ugljičnoga čelika u vodi
i u zraku), 
 mjestimična (lokalna) napada samo dijelove površine (npr. jamičasta korozija
ili rupičasta nehrđajućega čelika u nekim kloridnim otopinama), 
 interkristalna (intergranularna) prodire u materijal uzduž granica između zrna (npr.
razaranje nekih nehrđajućih čelika u kiselim otopinama),
 selektivna (izborna) napada samo stanovitu fazu ili komponentu složenoga materijala
(npr. decinkacija mjedi u vodi),
 korozijske pojave koje se očituju uz istodobne štetne utjecaje mehaničke, biološke ili
druge naravi. Takva je npr. napetosna korozija, uz statička naprezanja materijala,
i mikrobna korozija, koja se odvija uz djelovanje bakterija (česta na čeliku u tlu).

1.2 EKONOMSKI ZNAČAJ ŠTETA KOJE PROUZROKUJE KOROZIJA

Korozija kao pojava koja je prourokovana različitim faktorima utječe značajno na
konstrukcijske materijale jer smanjuje masu materijala te analogno tomu i njegovu upotrebnu
vrijednost neovisno u kojem obliku sirovine, poluproizvoda ili proizvoda. Pošto su svi metali
u određenim okolnostima podložni nekom obliku korozije, u gospodarstvu nastaju značajni
gubici. Korozija znatno smanjuje vijek trajanja odnosno radni vijek opreme koja se koristi u
industriji te samim proizvodima koje insustrija proizvodi. Održavanje industrijskih centara
uvelike ovisi o koroziji jer povećana korozija i njeno širenje dovodi do zastoja u radu strojeva
te do značajnih gubitaka industrijskog centra. Korozija često ugrožava samu funkcionalnost
konstrukcija zbog velike količine vlage koja je u doticaju s konstrukcijom kao što je slučaj s
mosnim konstrukcijama što se vidi na slici 1.3.

Slika 1.3 Prikaz korozijskog djelovanja na mosnu konstrukciju [4]

Gubitci koje stvara korozija su jedni od najčešćih gubitaka kada je riječ o bilo kojoj
značajnijoj gospodarskoj grani pa tako se sve veća pažnja usmjerava ka rješavanju takvih
problema. Ekonomski gubitci koje stvara korozija ponekad i poprimaju enormne razmjere čak
i propadanje tvrtki jer korozija je specifična zato što kada se jednom pojavi onda konstatno
stvara probleme tijekom vremena. Zbog toga se kompleksnije konstrukcije održavaju
preventivno upravo iz razloga što se strahuje od korozije, da ista ne bi izazvala određene
zastoje ili u gorem slučaju čak i havarije.
2 KOROZIJSKI MEHANIZMI I NAČINI NJIHOVOG SPRJEČAVANJA
2.1 KEMIJSKA KOROZIJA
Kemijska korozija nastaje djelovanjem agresivnog kemijskog elementa na površinu
materijala, a zbiva se u neelektrolitima, tj. u medijima koji ne provode električnu struju.
Kemijska korozija prepoznaje se po vanjskoj promjeni izgleda i pojavi tankog filma na
površini metala koji se nazivaju metalni oksidi [5].

U kemijsku koroziju se ubraja plinska korozija uzrokovana plinovima izgaranja na visokim

temperaturama (O, S, N). Najčešče se pojavljuje kod ispušnih cijevi motora, kod ventila, te
kod toplinske obradbe čelika (npr. zavarivanju) i pri radu uređaja na visokim temperaturama,
gdje se korozijski oksidni produkt pojavljuje u obliku okujine.

Drugi oblik kemijske korozije nastaje u tekućim neelektrolitima kao što je to slučaj kod
organskih tekućina i otopina raznih supstanci u istima (npr. razaranje metala u nafti pod
utjecajem S i njegovih spojeva). Organske tekućine mogu izazvati kemijsku koroziju, ali
samo ako su bezvodne jer inače dolazi do elektrokemijske korozije.

Kemijska se korozija odvija uz pomoć direktnih sudara atoma reaktanata plinova i metala koji
su izloženi korozijskoj atmosferi. Wagnerova teorija kemijske korozije i oksidacija metala u
vrućem zraku prikazani su na slici 2.1.

Slika 2.1 Oksidacija na vrućem zraku [6]

Oksidni slojevi koji nastaju pri korozijskom djelovanju mogu biti:
 neotopivi, postojani i gusti,
 propusni i prozirni.
Kod korozijske aktivnosti jako je bitna brzina kojom se korozija širi na konstrukcijom
elementu i uz to tok po kojem se širi korozija. Da bi se kontrolirala ova dva uvjeta korozije
otkriveni su faktori o kojima ovise ova uvjeta korozijskog djelovanja, a to su:

 metal koji korodira,

 okolina koja ga okružuje,
 brzini gibanja okoline,
 korozijskim produktima,
 povišenje temperature,
 fizikalni uvjeti.

2.2 ELEKTROKEMIJSKA KOROZIJA

Elektrokemijska korozija pojavljuje se na metalima i legurama metala u dodiru s elektrolitima
kao što su voda i vodene otopine kiselina, lužina i soli, pri čemu se odvijaju reakcije
oksidacije i redukcije. Oksidacija je reakcija kojom neka tvar ili skupina tvari (reducens)
oslobađa elektrone, pri čemu nastaje druga tvar ili skupina tvari. Redukcija je reakcija kojom
neka tvar ili skupina tvari (oksidans) veže elektrone, pri čemu nastaje druga tvar ili skupina
tvari. Proces elektrokemijske korozije vidljiv je na slici 2.2.

Slika 2.2 Anodni i katodni proces elektrokemijske korozije [7]

Dva glavna procesa po kojima se odvija elektrokemijska korozija su:
 anodni proces i
 katodni proces.
Elektrokemijska korozija jeste redoks reakcija u kojemu sudjeluje metal izložen elektrolitu
kao donator elektrona i neka tvar kao primatelj elektrona (depolarizator). Proces
elektrokemijske korozije se sastoji od međusobno paralelno odvijanih reakcija oksidacije i
redukcije. Metalni atom oksidira se u slobodni kation u elektrolitu, pri čemu u metalu nastaje
višak slobodnih elektrona. Depolarizator odnosno primatelj elektrona se reducira vezanjem
tog viška elektrona. Depolarizator može biti kation ili anion otopljen u
elektrolitu, molekula prisutne čvrste tvari često je to korozijski produkt ili tvari otopljene u
elektrolitu, odnosno nekoliko kationa, aniona ili molekula. To je prikazano na slici 2.3.

Slika 2.3 Prikaz elektrokemijske korozije [8]

2.3 SPRJEČAVANJE KOROZIJSKIH MEHANIZAMA
Zaštita od korozije je najvažniji zadatak površinske zaštite kao znanstvene discipline. Od
korozije se konstrukcijski materijali mogu zaštiti na više načina, a najčešći su:

 anodna zaštita,
 katodna zaštita,
 elektrokemijske metode zaštite,
 zaštita inhibitorima,
 zaštita premazima i prevlakama.
2.3.1 Anodna zaštita
Anodna zaštita odnosno anodna polarizacija jeste ostvarivanje kontakta s plemenitijim
metalom koje osnovni metal može prevesti u pasivno stanje. Održavanjem tog pasivnog sloja
na površini metala on postaje zaštićen od vanjskog utjecaja i korozijskih aktivnosti. Čelik se
npr. može na taj načini zaštiti u određenim otopinama kao što je sumporna kiselina.

2.3.2 Katodna zaštita

Katodna zaštita je tehnika zaštite metala od korozije čiji je osnovni
princip polarizacija metalne konstrukcije na potencijal kod kojeg proces otapanja metala
prestaje ili se odvija prihvatljivo malenom brzinom. Taj proces zaštite metala može se
provesti na dva načina, a to su:

 pomoću vanjskog izvora i

 pomoću protektora.

Katodna zaštita je jedino učinkovita kada je materijal između protektora, odnosno inertne
protuelektrode, i objekta što se štiti električki vodljiv. Ova metoda zaštite metala se koristi
najčešće kao sekundarni zaštitni sustav.

2.3.3 Elektrokemijski oblici zaštite

Uz pomoć elektrokemijskih metoda zaštite metala isti metal pokušava se održati ili u
pasivnom stanju u području potencijala pasivacije ili u imunom stanju pri potencijalima nižim
od ravnotežnih kada on ne korodira, s tehnološkog stajališta prihvatljivom brzinom.

2.3.4 Zaštita inhibitorima

Inhibitori su tvari koje kada se jednom dodaju u korozijsku okolinu smanjuju brzinu korozije
do tehnološki prihvatljivih iznosa i razmjera. Oni se dodaju ovisno o potrebi povremeno ili
čak kontinuirano u zatvorene ili izrazito otvorene prostore korozijskog djelovanja. Inhibitori
prema kemijskom sastavu mogu biti anorganski ali i organski spojevi. Njima se smanjuje
korozijska agresivnost okoline u kojoj se metal nalazi. Prema načinu djelovanja inhibitori se
mogu podijeliti na:

 anodne,
 katodne i
 miješane.
2.3.5 Zaštita prevlakama i premazima
Kao najčešći oblik zaštite metala od korozije koriste se metalne i nemetalne zaštitne prevlake
i premazi. Metalne prevlake u pravilu mogu imati galvansko djelovanje ili su jednostavno
otpornije na djelovanje korozije od osnovnog materijala pa tako čine granicu između
osnovnog metala i korozijski agresivne okoline. Nemetalne prevlake mogu biti oksidi koji se
stvaraju na površini metala kao tanki zaštitni film npr. kod aluminija. Uz okside tu su još i
netopljive soli, keramike i organski premazi.

Premazi su sredstva za zaštitu metala koja se koriste na više načina da bi se metal zaštitio od
agresivne okoline. Oni mogu biti jednokomponetni ili dvokomponentni. Premazima i
prevlakama se konstrukcijski metal razdvaja od korozijski agresivne okoline u kojoj se nalazi.
Komponente koje čine premaze su:

 vezivo,
 otapalo,
 pigmenti,
 punila,
 aditivi.
3 KOROZIJSKA SVOJSTVA ALUMINIJA
3.1 ALUMINIJ KAO KEMIJSKI ELEMENT
Aluminij (lat. aluminium) je kemijski element koji se u periodnom sustavu elemenata nalazi
pod brojem 13 i nosi oznaku „Al“. On je po klasifikaciji metal koji je pri sobnoj temperaturi u
krutom stanju te je nakon kisika i silicija najrašireniji kemijski element u Zemljinoj kori.
Aluminij se dobiva preradbom iz rude boksit. Slika 3.1 prikazuje rudu boksita iz koje se
dobiva aluminij.

Slika 3.1 Ruda boksit iz koje se dobiva aluminij [9]

Aluminij je jako mekan i krhak metal, ali zato posjeduje druga svojstva kojima se izdvaja od
drugih metala kao što su električna i toplinska vodljivost. Poprilično je otporan na koroziju,
neke kiseline i atmosferske plinove. Ta otpornost se očituje u vidu tankog filma na površini
aluminija koji taj kemijski element tvori zajedno s kisikom te služi aluminiju za njegovu
površinsku zaštitu (aluminijev oksid - Al2O3). Taj film štiti aluminij od daljnje oksidacije te
samim tim i od ostalih vanjskih utjecaja. Legure aluminija se proizvode u obliku poluga te se
skladište poslagane na paletama kao što je prikazano na slici 3.2.
 Slika 3.2 Legura aluminija

Postupcima rafinacije moguće je postići aluminij koji može biti čak i do 99,99% čist što
garantira bolju otpornost prema kemijskim utjecajima i bolju električnu vodljivost, dok se u
većini slučajeva koriste slitine aluminija zbog boljih mehaničkih svojstava. U slitinama
aluminija najčešće se nalaze mangan, silicij, bakar, cink i magnezij. Najvažnije slitine
aluminija su:

 mangalij,

 hidronalij,

 aluminijska bronca,

 silumin,

 duralumin.

Aluminij je metal koji se da jako dobro reciklirati, postotak može dostići i do 95% kao što je
slučaj kod aluminija koji se koristi kod prijevoznih sredstava, dok je kod limenki i
građevinskog materijala kao najvećih pratitelja prometnih sredstava što se postotka reciklaže
tiče taj postotak znatno niži.

Gustoća aluminija je značajno manja od prosječne gustoće čelika, a ona iznosi 2700 kg/m3.
Talište aluminija je znatno niže od čelika te ono iznosi 660,3°C, što nije slučaj kod
aluminijevih legura koje svaka ima svoje specifično talište zbog određenog postotka primjesa
koje se nalaze u samim legurama. Od drugih važnijih svojstava važno bi bilo napomenuti da
su dobri vodiči električne struje i topline.

3.2 ZAŠTITA POVRŠINE ALUMINIJA

Aluminij je metal koji samostalno garantira dobru otpornost ka koroziji i drugim kemijskim
spojevima kao što su neke kiseline, ali se ta svojstva dakako daju poboljšati. Poboljšavaju se
na više načina ovisno o potrebama upotrebe aluminija. Pa se tako aluminij može dodatno
zaštititi sljedećim postupcima:

 toplinskom obradbom,

 prevlačenjem površine,

 mehaničkom obradom.
U ovome slučaju najvažniji od ovih postupaka jeste prevlačenje površine aluminija
prevlakama različitog tipa. Površina aluminija u svrhu zaštite od korozije i drugih vanjskih
utjecaja se može prevlačiti na više načina odnosno s više tipova prevlaka, a to su: organske,
anorganske i oksidne prevlake.

Što se tiče aluminijskih naplataka najbitniju ulogu imaju organske prevlake jer one uz zaštitnu
ulogu koju imaju dodatno imaju i dekorativnu odnosno estetsku ulogu pri prevlačenju.
Organske prevlake se dobivaju na način da stvaraju kompaktnu zaštitnu stijenku na površini
aluminijskog naplatka. Stijenke ili slojevi organskih prevlaka se mogu dobiti na više načina
kao što su bojanje, lakiranje, gumiranje, plastifikacija i dr.

Organske prevlake, tj. premazi koji se koriste u zaštiti aluminija najčešće se nanose višeslojno
što zbog zaštite površine aluminija što zbog boljeg vizualnog efekta. Premazi takvog tipa
najčešće su prozirni i bezbojni pa ih zovemo lakovima, ali znaju imati i pigmetne i punila što
ih čini neprozirnima odnosno obojanima. Postoji nekoliko vrsta premaza koji se koriste kod
zaštite površine aluminija, a to su:

 akrilatni,

 alkidni,

 epoksidni,

 epoksi-esterski,

 poliesterski,

 poliuretanski.

3.3 SUSTAVI PREMZIVANJA ALUMINIJSKIH NAPLATAKA

Kako postoji više sustava lakiranja odnosno više tipova zaštite površine aluminijskih
naplataka tako će i ovo ispitivanje obuhvatiti sve te iste sustave kroz nekoliko metoda
ispitivanja. Sustavi se temelje na kombinacijama osnovnih nekoliko tipova premaza za
aluminijske naplatke. Pri ovom ispitivanju uzorci će se izdvajati iz 6 sustava lakiranja koji svi
daju različite ishode lakiranja, a oni se razlikuju po specifičnosti premaza koji se nanose na
naplatke, a to su:

 PC + BC + GCC,
  PC + BC + MCC,

 PC + KSP + BCC,

 PC + KSP + MCC,

 PC + GCC,

 PC + MCC.

Svaka od ovih skraćenica ima svoje značenje na engleskom jeziku pa se tako one definiraju
kao:

 PC - Primar Coat,

 BC - Base Coat,

 GCC - Glanz Clear Coat,

 MCC - Matt Clear Coat,

 KSP - Korrosions Schutz Pulver.

Svi ovi sustavi se koriste kod aluminijskih naplataka, i za više vrsta boja gdje naplatci na
kraju poprimaju svoju konačnu formu. Lakirani naplatci su većinom crne i sive/srebrne boje
ali mogu biti i drugih boja kao npr. brončani i sl. Boje za naplatke većinom nose nazive na
engleskom ili njemačkom jeziku kao što je to slučaj u tvrtci Jajce Alloy Wheels. U ovom
diplomskom radu koristit će se 6 vrsta boja, a to su:

 KS - Kristallsilber,

 FGM - Ferric Grey Matt,

 SGVP - Schwarz Glanz Voll-Poliert,

 SBMVP - Satin Black Matt Voll-Poliert,

 SG - Schwarz Glanz,

 SBM - Satin Black Matt.

Lakiranje svih ovih naplataka se odvija nakon čišćenja i odmašćivanja naplataka u

specijalnim kadama predviđenima za to u kojima se koriste kemikalije u kombinaciji sa
demineraliziranom vodom zbog njene jako dobre provodljivosti.
Za ispitivanje biti će korišteni škartni naplatci različitih modela aluminijskih naplataka jer
tvrtka Jajce Alloy Wheels proizvodi nekolicinu modela naplataka Brock tipa kao i RC tipa. Za
ovo ispitivanje će ti modeli naplataka biti odabrani u dogovoru s predstavnicima tvrtke da bi
se ispitali sustavi lakiranja i modeli naplataka koji su doživjeli reklamacije. Također
ispitivanje će pomoći pri tome kako bi se poboljšao sustav lakiranja i smanjio broj grešaka i
propusta pri lakiranju te samim time i smanjio broj reklamacija. Slika 3.3 prikazuje modele
aluminijskih naplataka kakvi su korišteni u eksperimentalnom dijelu ovog rada.

Slika 3.3 Aluminijski naplatak B36-BCM i B41-SGVP

4 ZAKLJUČAK
Tijekom izrade ovoga diplomskog rada odrađeno je ispitivanje otpornosti premaza na
aluminijskim naplatcima prema kemikalijama koje uzrokuju postepeno propadanje premaza.
To ispitivanje je odrađeno prema proceduri određenoj u poduzeću. Kemikalije su svojevrsna
sredstva za čišćenje naplataka odnosno za podizanje nivoa sjaja samih naplataka. Pri
ispitivanju dolazi se do spoznaje da na otpornost premaza utječe vrsta kemikalije odnosno da
ona kemikalija koja u svom sastavu sadrži kiselinu značajno više mijenja strukturu premaza
na površini naplatka u odnosu na kemikaliju koja je neutralna ili preciznije rečeno nema u
svom sastavu nikakvu kiselinu. Rezultati ovog ispitivanja se preodočavaju vizualno, a oni su
različiti za ove dvije ispitne supstance. Tijekom ispitivanja se jasno vidi da premaz na
naplatcima postepeno propada te da agresivni medij ima loš utjecaj na njega. Premaz se nakon
ispitivanja po svojoj kvaliteti ne razlikuje ništa u odnosu na početno stanje u kojem se nalazio
prije samog ispitivanja. Može se zaključiti kako kemikalije koje se koriste za čišćenje
aluminijskih naplataka donose značajne vizualne gubitke, ali ne i promjenu mehaničkih
svojstava i prianjanja na aluminijskim naplatcima.
5 LITERATURA
[1] I. Esih: Osnove površinske zaštite, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2003.
[2] Eferrit: Kako korozija i korozija djeluju, (slika)
URL: https://hr.eferrit.com/kako-korozija-i-korozija-djeluju/ (3.4.2022.)
[3] Wikiwand: Elektroplatiranje, (slika)
URL: https://www.wikiwand.com/hr/Elektroplatiranje (15.4.2022.)
[4] Edutorij: Korozija je neželjena redoks-reakcija, (slika)
URL: https://edutorij.e-skole.hr/share/proxy/alfresco-noauth/edutorij/api/proxy-
guest/15cf791a-4c97-4f29-84d9-17c1b47ceccc/kemija-2/m05/j05/index.html
(1.6.2022.)
[5] I. Esih, Z. Dugi: „TEHNOLOGIJA ZAŠTITE OD KOROZIJE“, Školska knjiga,
Zagreb, 1990.
[6] S. Kožuh: Specijalni čelici, skripta, Sveučilište u Zagrebu, Metalurški fakultet, Sisak,
2010.
[7] I. Juraga, V. Alar, I. Stojanović: Korozija i zaštita, FSB, Zagreb, 2014.
[8] Glossary, Kemijski riječnik: Galvanski članak, (slika)
URL: https://glossary.periodni.com/glosar.php?hr=galvanski+%C4%8Dlanak
(27.5.2022.)
[9] Aluminium leader: Aluminium production, (slika)
URL: https://www.aluminiumleader.com/production/aluminum_production/
(12.5.2022.)