Zvuk

Slide 1

Do sada smo upoznati sa zvukom na subjektivnom nivou. Znamo da ga možemo čuti i proizvesti. Znamo
da je zvuk jedan od osnovnih načina komunikacije ljudi i način interakcije mnogih životinja. Bavili smo se
jednim zanimljivim pitanjem: „Ukoliko mobitel zazvoni u vakumu, da li će se zapravo čuti zvuk?“.

Slide 2

Ustanovili smo da neće, i objasnili to činjenicom da je to mehanički talas koji ne prolazi kroz vakum.
Osim toga, zvuk je i longitudinalni talas. Ove informacije nam daju mogućnost da zvuk objasnimo
objektivno na fizikalni način.

Slide 3

Već smo govorili o talasima. Rekli smo da su oni tip periodičnog, oscilatornog kretanja. Talas ili val jest
prenošenje energije duž ose osciliranja tako što tačke na toj osi počinju oscilirati i izlaziti iz svog
ravnotežnog položaja (prenoseći susjednim tačkama, na toj osi, energiju da započnu osciliranje).

Talas opisuju četiri veličine: period, frekvencija, amplituda I elongacija. Za razumijevanje koncepta zvuka
je potrebno pričati o njegovoj frekvenciji.

Slide 4

Zvučni talasi vrše mehaničke oscilacije. U stanju su da u frekvenciji dođu do nekoliko miliona Herca.
Ljudsko uho, međutim, čuje samo zvukove frekvencije od 16Hz do 20 000Hz. Mlađi ljudi mogu čuti i one
do 24 000Hz frekvencije. Oscilacije frekvencije ispod 16Hz se nazivaju infrazvuk. Mi ih ne čujemo ali ih
čuju neke životinje, npr. slonovi i mačke. Oscilacije iznad gornje granice, frekvencije iznad 20 000Hz se
nazivaju ultrazvuk i čuju ih šišmiši, delfini itd. Zvučni izvor je svako tijelo koje osciluje frekvencijom koju
ljudsko uho može čuti. U ta tijela spadaju zvučna viljuška, žice šupljine u kojima treperi zrak, ravne
kružne ploče tipa zvona.

Slide 5

Kod žica, talasi koji prolaze sa različitih mjesta se poništavaju interferencijom. To se dešava zbog male
površine koja osciluje i malih amplituda. Samim tim, energija kooja se prenosi na vazduh u toku
oscilovanja je također mala. Žice su baš zato, recimo, dobre za muzičke instrumente. Žičani instrumenti
su zato napravljeni uglavnom od drveta i imaju rezonatore zvuka. Postoje klipovi u kojima je mala
kamera postavljena unutor rezonatora gitare. Na tim klipovima se može vidjeti izbliza kako žive na gitari
osciluju.

Slide 6

Udarom jednog njenog kraka, dolazi do stanja vibracije pri čemu nastaje osnovni  ton. Ton zvučne
viljuške je slab, te se ona drškom prislanja na neko rezonantno tijelo, npr. dasku. Napoznatiji primjer
ozvučavanja je upravo viljuška u rezonantoj kutiji. Ukoliko bismo udarili zvučnu viljušku, dakle,
prouzrokovali oscilacije, potom je ostavili, počela bi treperiti I ton bi se pojačavao. Izgubit će vremenom
energiju I brže utišati nego što bi se to desilo da je držimo u ruci. Kako bi se zvono začulo, potrebno ga je
prodrmati da bi dijelovi zvona došli u dodir I proizveli zvučne oscilacije.
Ovo nam može pomoći da zaključimo da svaki zvuk nastaje samo ukoliko dođe do oscilacije koja mora
biti prouzrokovana nekom vanjskom silom koja će natjerati tijelo da vibrira!

Slide 7

Brzina zvuka se može odrediti mjerenjem vremena za koje zvuk pređe poznati put. Na mjestu udaljenom
s od posmatrača se istovremeno proizvede svjetlosni I zvučni signal. Ako između svjetlosnog signala I
trenuta kad posmatrač čuje zvuk prođe vrijeme t sekundi, odna je brzina zvuka=put/vrijeme.
Računa s ei po Njutnovoj formuli za brzinu longitudinalnih talasa.
Za brzinu u zraku I drugim gasovima se koristi treća formula na slajdu.

Slide 8
Jačina zvuka tj. Intenzitet je brojno jednak energiji zvučnog talasa koja prođe u jedinici vremena kroz
jednačinu površine postavljenu okomito na pravac prostiranja. Formule za račnunanje intenziteta su
prikazane.

Slide 10
Dopplerov efekt je promjena posmatrane talasne dužine talasa zbog međusobnog približavanja ili
udaljavanja izvora i promatrača.
Doplerov efekat nastaje kada se dva zvučna izvora približavaju jedan drugom, zvuk se čuje jače, ali kada
se udaljavaju se čuje slabije.
Ta se promjena može opaziti u barem dvije različite pojave. Prvi je primjer razlika u visini tona kod
automobila (ili vlaka) koji se približava te onog koji se udaljava. To se opažanje temelji na različitim
gustoćama zvučnih talasa objekta koji se približava od onog koji se udaljava. Kao na slici, može se
zamisliti da su fronte zvučnih talasa prikazane sivim linijama. Ako nam se automobil približava, fronte
postaju gušće, te frekvencija zvuka koji se čuje raste. U obrnutom slučaju, fronte su rjeđe i frekvencija
pada.