REPUBLIKA SRPSKA – MALA LAŽ I VELIKA GREŠKA

Piše: Jasmin Hodžić

Nemisleći ovdje niukoliko na opravdane stavove pojedinih bosanskih lingvista da se ono

srpska u Republika srpska ima pisati malim slovom i da je Republika Srpska greška, cilj mi je
ovdje još jednom utemeljeno pokazati da Republika srpska nije nastala 9. januara, ili da, kako
sam već na to ukazivao, onaj ko slavi 9. januar mora slaviti Bosnu i Hercegovinu, odnosno da
je „Bosna i Hercegovina (je) ono što se imenovalo 9. januara 1992. i Republika Srpska
NIJE ono što se imenovalo 9. januara 1992.“ (up. Ko hoće da obilježava 9. januar, mora
slaviti Bosnu i Hercegovinu | Preporod.info, pristup 7. 1. 2023.)

Zapravo, kako na to naslov već upućuje, cilj mi je ovdje pokazati kako je tačno i kada je tačno
zaista nastala Republika srpska, kao i baš to da je ona nastala upravo kao mala laž i kao velika
greška. I da postoji konsenzus za ove tvrdnje! Ovdje ću iznijeti dokaze upravo kroz direktne
tvrdnje o tome baš onih koji su je stvarali. Napismeno!

Bit će da je i ovo moje pisanje podobro kontraproduktivno, ali zaista se sjećam da naziv
„drugog bh. entiteta“ nije toliko bio prisutan u našem diskursu ranije, barem ne „s ove strane“,
kao što nemamo nikakve potrebe pretjerano isticati ime Federacije, granice kantona,
distrikta... Ali, vratimo se već malo unazad...

Kada sam na Univerzitetu u Mostaru negdje u aprilu 2015. prilikom ispita iz predmeta
Norma i kultura književnog jezika / Kultura pismenog i usmenog izražavanja čuo usmenu
molbu nekog od studenata da na zakazanom ispitu polaže po normi srpskog jezika (po već
ranije datim smjernicama i komparativnom i kontrastivnom gradivu za tri norme – predmet
se zvao neutralno), odgovor koji je uslijedio i ostatak razgovora bio je nešto u stilu:

- B: Naravno da možete, već smo to ranije isticali više puta, samo napišite negdje u
zaglavlju oznaku da polažete srpski, da bi se korektno mogli bodovati odgovori. A,
odakle ste?
- A: Mi smo iz Republike srpske...
- B: A, ne to, to nije važno, pitanje je iz kojeg ste grada, mjesta?
- A: Iz Trebinja.
 - B: A, koje prezime?
- A: Ekmečić.
- B: A, da vi možda niste iz Prebilovaca?
- A: Da, da.
- B: Eee, vidite, Prebilovci su kod Čapljine, pa možete reći i da ste izvorno iz Čapljine.
- A: Da.
- B: Eto, ipak niste iz Republike srpske (a polagat ćete srpski). Šala mala...
- A: He he.

I drugi su iz današnje Federacije BiH (hmm, ko još i u kojem kontekstu uopće koristi odrednicu
Federacija BiH, ili nekim obilježjem…zastavom koje nema… pokazuje da je iz Federacije BiH,
osim ako kontrastivno neće da naglasi da nije iz RS-a...), dakle, i drugi bosanski Srbi porijeklom
s područja današnje FBiH a razasuti danas po obližnjim gradovima na „granici“ (Bileća, Gacko,
Ljubinje...) naravno da su svoje visoko obrazovanje nastojali steći u Mostaru (i danas je tako),
nevezano da li na Sveučilištu ili na Univerzitetu, i nevažno što Mostar eto ipak nije u Republici
srpskoj. Kod nas se, inače, na pitanje „Odakle ste?“ svakako ne očekuje odgovor da je neko iz
nekog kantona, općine, entiteta, distrikta...

I bilo bi skroz neumjesno tvrditi da je prezime Ekmečić krivo za to potenciranje odrednice

Republika srpska, računajući eto da je za to možda kriv poznati bosanskohercegovački, srpski
i srbijanski historičar, akademik Milorad Ekmečić, političar i ideolog, inače zagrebački student
i po profesorskoj i po doktorskoj diplomi, i bivši profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
(Kakva je to igra sudbine, ekmek i ekmekčija/ekmedžija je turska riječ za hljeb i pekara, a osim
po pravoslavnoj porodici iz Prebilovaca, poznati kod nas su i muslimani Ekmečići iz Brčkog,
dok Ekmečića ima i katolika, i po Bosni i po Hrvatskoj, ali i oni su iz Bosne, bit će iz Posavine ili
iz Hercegovine).

I zaista, bit će da i ovo moje pisanje još uvijek jeste i podobro kontraproduktivno, ali se stvarno
dobro sjećam da naziv „drugog bh. entiteta“ nije toliko bio prisutan u našem diskursu ranije,
barem „s ove strane“, možda sve dotle dok se nisu u javnosti i na političkoj sceni pojavile
glasne akcije o potrebi ukidanja tog imena, nakon čega je sve više i više ono zauzimalo i
zauzelo svu našu javnu i tajnu pažnju. (Još da dočekamo da se vremenska prognoza najavljuje
u stilu „Sutra će u Kantonu 10 padati kiša, dok će cijeli Unsko-sanski kanton biti sunčan…“,
vela havle.) Ali, gdje je laž, gdje greška? (Eh, gdje nije…)
Nakon izlaska nekih (ne svih!) srpskih političara iz Skupštine SR BiH (ne Skupštine Srpske
republike BiH, već Skupštine Savezne Republike Bosne i Hercegovine) oni u početku djeluju
kao tzv. Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, dok je od 28. 2. 1992. (od devete
sjednice) dat prijedlog da se umjesto tzv. Ustava Republike srpskog naroda Bosne i
Hercegovine raspravlja o tzv. Ustavu Srpske republike Bosne i Hercegovine, pa je ova izmjena
i usvojena. Iako sa srpskim prefiksom, iza naziva republika stajalo je Bosna i Hercegovina. No,
idalje se koristila formulacija Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Ustav te
famozne srpske Bosne i Hercegovine, Srpske republike Bosne i Hercegovine, objavljen je u
Službenom glasniku srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, broj 3/92, a proglašen je na 14.
sjednici Skupštine, održane 27. 3. 1992. No, idalje su se, sada već u okviru Srpske republike
Bosne i Hercegovine, održavale sjednice Skupštine srpskog naroda BiH. Ranije je Deklaracija o
proglašenju Republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine objavljena u istom službenom
glasniku 27. januara 1992., donesena 9. januara 1992. A mnogo kasnije je, na devetnaestoj
sjednici, održanoj 12. 8. 1992. predložen ustavni amandman, i to sa nekoliko prijedloga za
potpuno nove nazive – prvo da se Srpska republika BiH ubuduće zove Srpska Demokratska
Republika, pa zatim i Demokratska Republika Svetosavska, a potom i čitav niz naziva: Zapadna
Srpska Republika, Centralna Srpska Republika, Zapadna Republika Srbija, Srpska Republika,
Srpska država, Republika zapadnih Srba, Republika Slavija i Srpska Demokratska Republika
Slavija. Nakon glasanja, pobijedio je naziv Srpska Demokratska Republika, a iza njega naziv
Srpska Republika, pa je tek naknadno, ipak jednoglasno prihvaćen naziv Srpska Republika
(samo je izbačen dio Bosna i Hercegovina). Tako je u svojoj prvoj zvaničnoj formulaciji to bila
neka bezimena (nadasve besmislena!) „republika“. No, današnji naziv Republika srpska
donesen je već na sljedećoj, XX sjednici, održanoj 15. 9. 1992. godine, i to na takav način da
su se zastupnici dogovorili kako su na prethodnoj sjednici napravili greške u zapisniku, dakle,
slagali su, pa su prilikom usvajanja Zapisnika sa XIX sjednice kazali da je novi naziv Republika
Srpska, i tako kroz izmišljene greške i dogovorene laži zapravo dobili svoju RS. Tako je tek od
septembra 1992. zvanično počela raditi Skupština RS-a, od kada se tek može govoriti o nekoj
od njegovih/njenih zvaničnih formi postojanja. Interesantno je da su na osnovu ovih izmjena
u nazivu zacrtane „srpske teritorije“ zvanično postojale i (hronološki) tri vrste vojnih
registarskih tablica, na kojima je u početku stajalo prvo „BCP БиХ“, zatim samo „BCP“ (bez
Bosne i Hercegovine), i tek na kraju famozno „BPC“. SR je postalo RS, tako što su S i R mijenjali
mjesta. Slično, na srpskim novčanicama štampanim u Banjoj Luci i 1993. se zadržao naziv
Bosna i Hercegovina.

Nego, oglasi li se ono bješe C. S. i povodom neustavnog obilježavanja godišnjice utemeljenja

druge „naše“ zločinačke paradržavne tvorevine, čiji su utemeljitelji (kao i ovi RS-a) osuđeni u
Hagu (da, Herceg-Bosne, ima ljepše ime) i jesmo li se svi mi isto ovoliko bili, da oprostite,
nadigli, produktivno ili kontraproduktivno?

Jasmin Hodžić je doktor humanističkih nauka iz područja

lingvistike.

Objavio je četiri knjige iz oblasti lingvističke bosnistike, od

kojih je jedna koautorska.

Najviše se bavi sociolingvistikom, akcentologijom i

sintaksom.

Objavo je i autorsku knjigu priča iz ratnog djetinjstva

„Telegrami za Angela Palmerasa“.

Piše i kolumne, izvještaje i polemike.

Živi i radi u Sarajevu.