1.

) Objasniti i istaknuti razliku između podatak, informacija. Navesti po jedan primjer za podatak, odnosno informaciju.
Podatak: činjenica ili fizički opisi promatranog objekta, pojma, ideje, neobrađena činjenica, signal (zvučni, slikovni,
svjetlosni, električni..) ili naredba zapisano na način pogodan za komunikaciju, interpretaciju te ljudsku ili strojnu
obradu. Podatak je statički i sam za sebe nema nikakvo značenje. Zapisuje se pomoću brojeva, slova ili posebnih
znakova. Primjer: Marko studira u Splitu.
Informacija: nastaje kad se niz uređenih podataka sredi i organizira u smislen oblik koji ima značenje i svrhu, a za
primatelja je novost. Primjer: Marko studira na Pomorskom fakultetu u Splitu.
2.) Zašto je važna informacija i koje su joj značajke?
Informacija općenito služi kao podloga za odlučivanje i izvođenje aktivnosti.
3.) Objasniti pojmove:  bit, tetrada, bajt, riječ,  bistabil, ASCII.
Bit: (binary digit – binarna znamenka) najmanja fizička jedinica za zapis binarnih podataka u računalu. (0 ili 1).
Tetrada: grupa od 4 bita.
Bajt: grupa od 8 bitova koja se koristi za zapis znamenki i znakova.
Riječ: količina podataka koju računalo može obraditi u jednoj operaciji, pohraniti u memoriji, odnosno zahvatiti iz
memorije.
Bistabil: Osnovni elektronički sklop za pamćenje podataka, koji oponaša sklopku i ima dva stabilna stanja - Stanje
visokog napona (1) i stanje niskog napona (0)
ASCII: (American Standard Code for Information lnterchange) osnovna norma za kodiranje te tekstova na računalima.
4.) Objasniti (definiciju i tablicu istinitosti) OR, AND, NOT logičke operacije. 
Konjunkcija (OR): Rezultat je ISTINA samo ako je i prvi iskaz istina i drugi iskaz je istina.
Disjunkcija (AND): Rezultat disjunkcije je ISTINA ako je barem jedan iskaz istina.
Negacija (NOT): primjenjuje na jedan iskaz i mijenja mu istinitost.
5.) Objasni osnovne logičke sklopove. Te navesti im simbole.
Logički sklopovi (vrata): elektronički elementi u računalu koji služe za ostvarenje Boolean logičkih operacija. Koriste se
za donošenje logičkih odluka u računalnim i komunikacijskim uređajima, prometnim signalima i mikroprocesorima.
6.) zadatak
7.) Objasniti pojmove: hardware, software.
Hardware (sustav sklopovlja): materijalna komponenta računalnog sustava koju čine informacijske tehnologije.
Hardware se može vidjeti, dotaknuti ili  podignuti. To su svi mehanički, magnetski, električki i elektronički sastavni
dijelovi, naprave i uređaji. Može se podijeliti u dva dijela: Središnji (interni) dio (matična ploča, procesor, memorije,
kartice) i vanjski (periferni) dio (miš, tipkovnica, ekran, printer,...).
Software: nematerijalna komponenta sustava; rezultat rada programera. Sadrži znanje i iskustvo ljudi o načinima
rješavanja pojedinih problema iskazano kroz niz operacija i naredbi koje hardware može izvršiti. Software se ne može
dotaknuti ili podignuti. To je zbog toga što se software ne može vidjeti fizički. Postoji samo kao programski kod u
računalu.
8.) Skicirati model von Neumannovog računala, te objasnite osnovne dijelove te arhitekture.
Ulazne jedinice: prihvaćaju podatke iz vanjskog svijeta (miš, tipkovnica…)
Izlazne jedinice: šalju rezultate obrade u vanjski svijet (monitor, printer…)
Aritmetičko–logičke jedinice (ALU): izvršavaju aritmetičke i logičke operacije nad ulaznim podatcima prema naredbama
u memoriji.
Memorija: pohranjuje podatke i naredbe. Obavlja: Čitanje iz memorije i zapisivanje u memoriju.
Upravljačka jedinica: iz memorije pribavlja naredbe i na temelju njih upravlja ostalim dijelovima računala.
9.) Objasniti dijelove i zadaće (funkcije) procesora (CPU).
CPU: Središnja jedinica za obradu procesora. Upravljačka jedinica i aritmetičko logička jedinica čine jednu cjelinu koju
nazivamo procesor ili središnja procesorska jedinica.
10.) Objasniti faze strojnog ciklusa i koja jedinica računala je odgovorna za pojedinu fazu.
Dohvati (fetch): Upravljačka jedinica (UJ) dohvaća (napravi kopiju) naredbu s memorijske adrese određene sadržajem
programskog brojila i sprema kopiju naredbe u procesor (registar instrukcija).
Dekodiranje (decode): Instrukcija je kodirana kao niz binarnih brojeva. UJ dekodira (protumači) kod naredbe u
upravljački signal.
Izvođenje (execute): UJ šalje upravljački signal komponenti računala koja izvršava instrukciju.
Pohrana: Rezultati se pohranjuju u memoriji do isključivanja.
11.) Objasniti tri osnovna dijela i zadaće (funkcije) procesora (CPU).
1. Upravljačka jedinica: Generira upravljačke signale i koordinira sve aktivnosti unutar mikroprocesora.
Funkcije upravljačke jedinice: - Pribavlja instrukcije u kodiranom obliku iz memorije
- Dekodira instrukcije i u skladu s njima određuje vrstu operacije te generira slijed upravljačkih signala kojima aktivira
ostale jedine (memoriju, ALJ, U-I jedinice)
- Povezuje registre
2. Aritmetičko-logička jedinica: Jedinica za obradu podataka. Izvodi aritmetičke operacije (Zbrajanje, oduzimanje,
množenje, dijeljenje), logičke operacije (AND,OR,NOT), operacije usporedbe (utvrđivanje jednakosti, nejednakosti,
relacija veće, manje). Može uspoređivati: znamenke, slova posebne znakove. Svaki podatak računalo prikazuje binarnim
brojem. Sve operacije se izvode nad brojevima.
3. Registri: privremene, brze memorije u procesoru za pohranjivanje: naredbi, podataka, adrese memorijskih lokacija
gdje su podaci spremljeni. Registri su na vrhu memorijske hijerarhije jer pružaju najveće brzine i brz pristup podatcima.
Kapacitet registra naziva se “riječ” (word). Veličina riječi = broj bitova koji se mogu istovremno obraditi. Primjerice, 32-
bitni procesor i 64-bitni procesor, odnosi se na veličinu registra.
12.) Što određuje brzinu procesora? Objasniti.
Ne mogu se sve naredbe izvršiti u jednom ciklusu. Za pojedini se procesor određuje koliko se (prosječno) naredbi može
izvršiti u jednoj sekundi. To se iskazuje brzinom procesora ili brojem MIPSova (engl. Million Instructions per Second).
Tako primjerice procesor koji ima brzinu 1 500 MIPS, može u prosjeku izvesti 1 500 milijuna naredbi u sekundi.
13.) Primarna (glavna, radna) memorija. Navedite tipove primarne memorije i usporediti ih po brzini i kapacitetu.
14.) Objasniti registar i kapacitet registra (riječ, word).
Registri: privremene, brze memorije u procesoru za pohranjivanje: naredbi, podataka, adrese memorijskih lokacija gdje
su podaci spremljeni. Registri su na vrhu memorijske hijerarhije jer pružaju najveće brzine i brz pristup podatcima.
Kapacitet registra: naziva se “riječ” (word). Veličina riječi = broj bitova koji se mogu istovremno obraditi. Primjerice, 32-
bitni procesor i 64-bitni procesor, odnosi se na veličinu registra.
15.) Objasniti RAM i ROM memoriju (namjenu, najmanje 4 karakteristike).
RAM: (Random Access Memory) memorija s izravnim pristupom
ROM: (Read Only Memory) memorija koja trajno pohranjuje naredbe koje a) omogućuju pokretanje računala - te
naredbe su poznate kao BIOS (Basic Input/Output System) b) učitavanje operativnog sustava (npr. Windows) – te
naredbe su poznate kao boot program memorija. ROM je ispisna memorija (READ ONLY) - znači da korisnik ne može
mijenjati ili dodavati sadržaj ROM memorije. Podatak moguće upisati samo jednom; upisuje ih sam proizvođač računala.
ROM je trajna i brza memorija.
16.) Objasniti značajke SRAM memorija (tehnologiju izrade, prednosti, nedostaci).
SRAM: (Statička RAM memorija) ispisno-upisna memorija koja zadržava upisane podatke bez dodatne aktivnosti
računala sve dok postoji napajanje.  Svaki bit je pohranjen u jednu memorijsku ćeliju koju čini bistabil  Pamti se
zadano stanje sve dok ne dođe vanjski signal koji zahtijeva promjenu stanja bistabila (0 ili 1)  Nedostatak statičkih
memorija su velike dimenzije bistabila koji samim time i ograničavaju broj bistabila koje je moguće smjestiti na jednu
pločicu.
17.) Objasniti značajke DRAM memorija (tehnologiju izrade, prednosti, nedostaci).
DRAM: vrsta je radne memorije kod koje je svaki bit pohranjen kao naboj u minijaturnom kondenzatoru. Kondenzatori
brzo gube naboj pa se time gubi i podatak. Kako se to ne bi dogodilo, potrebno je naboj osvježiti prije nego li se
kondenzator potpuno isprazni (svake 1 ili 2 ms ) i zbog toga se naziva dinamički RAM. Za to vrijeme se memorija ne može
čitati, pa ukoliko procesor u trenutku osvježavanja zatraži neki podatak mora čekati 1 ili više ciklusa. DRAM je zbog toga
sporija, pa ga se različitim tehnikama rada nastoji ubrzati.
18.) Usporediti DRAM i SRAM po brzini, postojanosti, gustoći zapisa, cijeni.
Usporedba DRAM i SRAM memorija: DRAM je jeftinija od SRAM. Odlikuje se većom gustoćom bita po chipu. Troši
manje energije i manje se zagrijava. Sporija od SRAM memorija (manje brzine čitanja i zapisivanja). Jeftina (mala cijena
po 1 bitu) i zahtjeva više mjesta. Upotrebljava se za RAM memoriju. SRAM je skupa (visoka cijena po bitu), velika
potrošnja energije, za velike memorije traži više bistabila i traži prostor, ali izuzetno brza memorija, pa se koristi za brze i
male memorijske elemente – registre i cache Izvedbe dinamičkih RAM memorija imaju kapacitete od 16MB, 64MB,
128MB, 256MB, 512MB, 1GB, 2GB.
19.) Navesti najmanje 4 razlike između RAM i ROM memorija.
20.) Opisati cache memoriju. Ukratko objasnite važnost cache memorije za brzinu rada procesora.
Cache: brza statička poluvodička memorija, malog kapaciteta koju koristi procesor. Djeluje kao međuspremnik u koju se
pohranjuje dio sadržaja iz RAM-a kako ne bi morao ''čekati'' dok se vrši prijenos podataka izmedu njega i RAM-a.
Obzirom da je CPU brži od RAM-a, CPU bi trebao čekati dok mu RAM pošalje ili od RAM-a primi podatke, te bi se time
gubilo mnogo vremena (cijeli bi rad računala bio sporiji). Dakle, glavna svrha Cache memorije je sprječavanje čekanja
procesora, a time i ubrzavanje rada cijelog računala
21.) Objasniti razvoj sekundarne (trajne) memorije, za što se koristi i koje su njezine dobre loše strane.
22.) 23.) 24.) zaokruživanje
25.) Objasniti što je računalna mreža.
Računalna mreža: skup računala i uređaja koji su povezani mrežnom infrastrukturom (mrežni uređaji, medij za prijenos
podataka, mrežni softver i protokoli ) u cilju razmjene podataka.
26.) Objasniti prednosti i  nedostatke umrežavanja.
Prednosti: dijeljenje resursa, dijeljenje podataka, komunikacija na udaljenost, distribuirana obrada.
Nedostaci: • Složenost: – Velike mreže teško je održavati
– Nužno je usvojiti velik broj tehnologija i standarda
– Potreban je glomazan komunikacijski softver
– Teško održavati takav sustav i teško testirati mrežne aplikacije jer paralelni rad može dovesti do suptilnih grešaka
• Smanjena sigurnost: Podatci putuju mrežom pa ih je moguće “prisluškivati” ili čak mijenjati
• opasnost od zlonamjernih programa – virusi, spyware, spam
• Visoka cijena instalacije
27.) Opisati dijelove modela komunikacije.
Komunikacijski model: • Izvor: generira binarne podatke za slanje
• Predajnik: konvertira podatke u prenosive signale
• Prijenosni sustav: prenosi podatke
• Prijemnik: konvertira primljene signale u podatke
• Odredište: prihvaća podatke
28.) Što su protokoli i zašto su potrebni protokoli.
Protokol: skup pravila koji utvrđuju postupke uspostavljanja, održavanja i prekida veze. Definiraju format i značenje
poruka putem kojih se odvija komunikacija dva računala ili dva programa. Utvrđuje identifikaciju korisnika, kontrolu
prijenosa, potvrdu prijema podataka. Osiguravaju sigurnost komunikacije.
29.) Navesti i objasniti podjelu računalnih mreža po kriterijima veličine, tehnologije prijenosa i topologiji.
30.) Objasniti  klijent-poslužitelj mrežu. Prednosti i nedostatci.
Klijent-poslužitelj mreža: sustav računala koja dijele zajedničke podatke tako da jedan program - poslužitelj (server)
pasivno čeka drugi program - klijenta koji inicira komunikaciju. Klijent je bilo koji program koji zahtjeva specifične usluge
od poslužitelja. Pojam poslužitelj se odnosi na program koji osigurava usluge za klijenta Informacije mogu teći u oba
smjera, ali komunikaciju uvijek inicira klijent. Obično se računalo na kojem se poslužiteljski program izvršava naziva
poslužiteljsko računalo ili server.
Prednosti: • Poslužitelj je uvijek dostupan, klijent u svakom trenutku može komunicirati s njim • Klijent ne troši stalno
mrežne resurse, jer je na mreži samo kada želi neke usluge od poslužitelj - smanjen mrežni promet • Upravljanje
podacima je puno lakše jer su podatci na jednom mjestu.
Nedostatci: • Ako poslužitelj nije dostupan nema ni usluge
• Može doći i do opterećenja mreže u situacijama kada samo 1 poslužitelj mora odgovoriti na zahtjeve svih klijenata
• Jako skup sustav i traži mnogo održavanja
31.) Usporediti klijenta i poslužitelja.
Klijent: program na računalu korisnika uglavnom zadužen za korisničko sučelje, slanje zahtjeva i prihvat podataka.
Tipične značajke klijenta: Pokreće ga korisnik  Samo povremeno na mreži  Aktivno otvara kontakt s poslužiteljem 
Komuniciraju sa poslužiteljem, ne međusobno
Poslužitelj: poseban program koji je kreiran za pružanje samo jedne usluge. Pri tome može komunicirati s više klijenata
istovremeno.  Automatski se pokreće pri pokretanju operativnog sustava  Pasivno čeka na kontakt, uvijek je
raspoloživ  Potreban mu je jaki hardware i poseban operativni sustav, učinkovit
32.) Što je LAN, MAN, WAN?
LAN: (Local Area Network) komunikacijska mreža koja omogućava međusobno povezivanje različitih uređaja koji
razmjenjuju podatke unutar ograničenog prostora kao što je dom, škola, fakultet, brod, marina… LAN je mreža uređaja
pod kontrolom zajedničke administracije koja regulira politiku sigurnosti i pristupa.
MAN: gradska mreža ograničena na područje većih gradskih središta (područja širine do nekoliko desetaka kilometara) –
MAN spaja LAN-ove, smještene na različitim lokacijama u gradu, ali pokriva manje geografsko područje nego WAN. MAN
mreže su namijenjene javnoj uporabi, brze mreže, ali sporije od LAN. U vlasništvu tvrtki koje plaćaju koncesiju ili lokalne
zajednice.
WAN: (Wide Area Network) povezuje zemljopisno udaljene sustave (primjerice uokrug nekoliko stotina i nekoliko tisuća
kilometara), pokrivaju područje države ili kontinenta. U većini slučajeva, WAN mreža se sastoji od više međusobno
povezanih LAN mreža. Nisu u vlasništvu osoba koje ih koriste, nego su vlasnici privatne tvrtke koje državi plaćaju
koncesiju.
33.) Opisati i skicirati organizaciju računalne mreže u prsten (zvijezdu. sabirnicu).
34.) Objasnite: intranet, Internet, IP, TCP/IP.
Intranet: Privatna računalna mreža unutar organizacije koja radi na temelju istih protokola (TCP/IP protokol), programa i
usluga kao Internet. Dostupna samo osobama koje u rade u organizaciji (biznis, vladine organizacije, državna uprava,
fakulteti, instituti i sl.). Omogućava jednostavno komuniciranje i suradnju između zaposlenih u tvrtki i olakšava im
pristup informacijama tvrtke. Tipične aplikacije uključuju; •Baze podataka organizacije, •poslovne aplikacije, •razmjena
poslovnih informacija i dokumenata ...
Internet: U širem smislu valja promatrati kao računalnu mrežu svih međusobno povezanih računalnih mreža. U užem
smislu to je računalna mreža zasnovana na TCP/IP protokolu. Korisnik na Internetu ima dostup različitim informacijama
– Informacije pokrivaju gotovo sva područja čovjekove djelatnosti.
IP: Internet koristi 32-bitne numeričke adrese kako bi se omogućilo slanje paketa do ciljnog računala. Ovo je tzv IP
(Internet Protocol) adresa. Pored IP adrese uvedena su i imena čvornih računala – Koriste se jer ih ljudi lakše pamte.
TCP/IP: (Transmission Control Protocol / Internet Protocol) skup protokola, na kojima počiva suvremeni svijet interneta.
• Internet Protocol (IP): određuje put poruka od jednog računala do drugog temeljem njihovih adresa.
• Transmission Control Protocol (TCP): razbija veliku poruku na manje dijelove i šalje dijelove uporabom IP protokola.
Osigurava da je poruka uspješno primljena (pojedini IP paketi ispravno sastavljeni). TCP je pouzdan protokol.
35.) zaokruživanje