Kako pisati lektiru

1. BILJEŠKA O PISCU (zašto je pisac važan u povijesti književnosti, dio

životopisa koji je vezan za njegovo književno stvaralaštvo, značajna djela,
časopisi koje je uređivao, manifesti u književnosti itd.)
2. VRSTA DJELA (za roman, npr. psihološki roman, povijesni itd.)
3. MJESTO RADNJE (navesti gdje se sve odigrava radnja u djelu)
4. VRIJEME RADNJE (navesti točno ili okvirno vrijeme – ako nema podataka u
djelu)
5. TEMA (ono o čemu se u djelu govori – ne miješati temu s idejom!)
6. IDEJA (ideja djela je ono što nam pisac želi poručiti djelom, a ne tema djela)
7. KRATAK SADRŽAJ (ukratko svojim riječima sastaviti fabulu djela)
8. LIKOVI (glavne likove okarakterizirati i napisati kojim se tehnikama pisac
služi u karakteriziranju likova - ; sporedne likove samo nabrojati i dodati im
funkciju u djelu, ako je imaju)
9. KOMPOZICIJA (na koji način je djelo izgrađeno, pripovjedna tehnika,
pripovjedač)
10. JEZIK I STIL (kakvim se jezikom pisac služi, umeće li dijalektizme,
historizme, arhaizme, neologizme, poštuje li pravopisnu, gramatičku,
sintaktičku i leksičku normu; kakav je piščev stil – je li djelo stilski ujednačeno
itd.- sve tvrdnje potkrijepiti primjerima)
11. IZVORI (što je autoru poslužilo kao inspiracija za stvaranje književnog djela –
to se obično iščita iz životopisa ili predgovora djelu)
12. KRITIKA (značaj djela u književno-povijesnom kontekstu, navesti koje
novitete je uveo pisac u književnost, na koji način što prenosi na čitatelja; izreći
svoj dojam o djelu, ali izbjegavati rečenice tipa Djelo mi se/nije svidjelo; poželjno
je citirati nekog kritičara)

Napomena
Ukoliko se radi o lirskoj pjesmi, interpretiramo je na sljedeći način:
DOŽIVLJAJ(kakve misli i asocijacije pjesma izaziva u nama), TEMA (o čemu
pjesnik u pjesmi govori), MOTIVI (kojim motivima pjesnik oblikuje pjesmu i
temu), VRSTA PJESME (vrsta se određuje prema temi – ljubavna, socijalna,
misaona itd.), KOMPOZICIJA(na koji način je pjesma oblikovana – strofe,
stihovi, tematske cjeline), RITMIČKA ORGANIZACIJA (kakav je ritam pjesme,
ton, postiže li pjesnik poseban ugođaj korištenjem stilskih figura, rimom -
kakvom, itd.), JEZIK I STIL (na primjerima objasniti jezik pjesme – kao i kod
proznog djela – i povezati sa stilom; navesti stilska sredstva i objasniti s kojom
svrhom ih pjesnik koristi), OSNOVNA MISAO (misao koju pjesnik ističe u
pjesmi – ponekad tu misao treba izvući iz konteksta pjesme), IZVORI (što je
inspiriralo pjesnika), KRITIKA (pjesma u književno-povijesnom kontekstu, u
kontekstu pjesnikova stvaralaštva, što su kritičari rekli – citirati, itd.)
Na isti način možemo interpretirati i epsku pjesmu, vodeći računa o
specifičnim postupcima (in medias res, invokacija, pjevanja, digresije, epizode,
ponavljanja, itd.)
Ukoliko se radi o drami, moramo više pažnje posvetiti LIKOVIMA i
njihovim odnosima, KOMPOZICIJI DRAME (imajući na umu specifičnosti
dramskog stvaralaštva pojedinih epoha), JEZIKU I STILU (na čemu pisac gradi
dramsku napetost, održava zanimljivost dramske radnje itd.) i KRITICI (značaj
djela u književno-povijesnom kontekstu, navesti koje novitete je uveo pisac u
književnost, na koji način što prenosi na čitatelja; izreći svoj dojam o djelu, ali
izbjegavati rečenice tipa Djelo mi se/nije svidjelo; poželjno je citirati nekog
kritičara).